POJAVA SRBA I PRAVOSLAVLJA U SJEVERNOJ DALMACIJI
U vremenu kad su Hrvati priznali Kolomana za svog kralja (1102.) granice hrvatskog kraljevstva, kako pi�e �i�i?, "tekle su otprilike Neretvom do Rame, odatle na gornji i sred�i Vrbas, zatim na donju Bosnu do u�?a u Savu i pravcem povu?enim izme?u dana�njeg Broda i Donjeg Miholjca do Drave, pa uz Dravu do �tajersko-kranjskog pograni?nog gorja otkuda se spu�tala na more kod Rijeke; od ve?ih otoka pripadali su Hrvatskoj Krk, Cres, Rab, Pag, Hvar, Bra? i Vis.� Sjeverna Dalmacija ?e tako ve? po?etkom 13. vijeka postati trome?a na kojoj su se sukobljavali interesi hrvatsko-ugarske dr�ave, zatim Bosne i naposljetku Srbije, koja je vladala susjednim Humom.
U Hrvatskoj je postepeno oja?alo plemstvo i potpuno se razvio feudalni sistem. Krajem 13. vijeka naro?ito se isti?u dvije plemi?ke porodice, Frankopani u Modru�koj �upaniji i �ubi?i u Bribirskoj. Pavle �ubi? (+1312.) je ?ak dobio nasljedno bansko dostojanstvo i gotovo suvereno vladao na podru?ju od Gvozda (Kapele) do Cetine. On je ?ak uspio da svoju vlast pro�iri i na jedan dio Bosne, te se od 1299. nazivao ,,ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar Bosne.� Kad je Pavle u borbi za podvrgavanje pojedinih bosanskih oblasti poginuo od ,,bosanskih jeretika�, naslijedio ga je u banskom dostojanstvu najprije brat Mladen I (1302�1304), a zatim sin Mladen II (1305�1322). Dalje �irenje vlasti hrvatskog bana u zapadnoj Bosni zaustavio je bosanski ban Stjepan I Kotromani? (1290�1310), zet srpskog kralja Dragutina, koji je kao ,,sremski kralj� (1284�1316) upravljao i sjeveroisto?nom Bosnom i po rije?ima njegova biografa, arhiepiskopa Danila, ,,mnoge od jeretika bosanske zemlje obrati u hri�?ansku vjeru i krsti ih.� Tako je zapadna Bosna bila u politi?koj i teritorijalnoj zajednici sa Dalmacijom, a isto?na sa Srbijom.
Ovakvo politi?ko stanje imalo je znatnih posljedica po vjerski i crkvenn �ivot na ovom podru?ju. U zapadnoj Bosni, koja je sada bila u politi?ko-teritorijalnoj zajednici sa Dalmacijom, postojale su uporedo ,,crkva bosanska� i pravoslavna. Hum, koji je kratko vrijeme bio pod vla�?u �ubi?a, u crkvenom pogledu ulazio je u sastav svetosavske �i?ko-pe?ke arhiepiskopije. Sve je to omogu?ilo da i sjeverna Dalmacija, usljed kretanja vojske i migracije stanovni�tva, do?e u dodir sa pravoslavljem i da ga upozna. Ivan Lucijus, pisac dalmatinske i hrvatske istorije, pi�e kako su se Srbi iz Bosne krajem 13. vijeka, za vrijeme bana Mladena, po?eli da doseljavaju u Dalmaciju. Oni su najprije slu�ili kao vojnici u Mladenovim dalmatinskim gradovima, a zatim su se spu�tali u ravnice i zajedno sa Hrvatima obra?ivali polja. Druga seoba Srba u sjevernu Dalmaciju dogodila se, po kazivanju starih pisaca, 1305. godine, a kasnije ih je bilo sve vi�e.
U to vrijeme pojavljuje se u sjevernoj Dalmaciji i prvi srpski pravoslavni manastir, Krupa pod Velebitom. Zapisana tradicija ka�e da je to bilo 1317. godine. Predanje dalje ka�e da su manastir sagradili dobjegli kalu?eri bosanskog manastira Krupe uz materijalnu pomo? srpskog kralja Stefana (Milutina) i sljede?ih dvaju kraljeva (De?anskog i Du�ana) i uz pomo? naroda. Ovi su kraljevi, prema predanju, otkupili manastiru neke zemlje, koje su kalu?eri kasnije umno�ili, pa ih sa?uvali za vrijeme Turaka, koji su manastiru potvrdili pravo na u�ivanje ovih zemalja.
Osnivalje ovog pravoslavnog manastira van nemanji?ke dr�ave, na podru?ju koje je za Nemanji?e bilo od velike va�nosti, moralo je razumljivo da zainteresuje vladare iz ove dinastije. Sa vjerskog gledi�ta, ne za?u?ava njihova �elja da pomognu ovim malim srpskim naseljima u zadovoljavanju njihovih vjerskih potreba, a sa politi?kog gledi�ta - trebalo je da ovaj manastir ve�e odvojene Srbe za nemanji?ku dr�avu i srpsku arhiepiskopiju. Car Du�an ?e 1347, svakako iz politi?kih razloga, udati svoju sestru Jelenu za Mladena III �ubi?a, koji je tada bio gospodar Skradina, Klisa i Omi�a. Mladen je bio vrlo ugledan i mo?an feudalac i mogao je dobro da poslu�i politi?kim interesima carevine na ovoj strani, a on je opet, bez sumnje, bio sretan �to je dobio za �uraka tada najmo?nijeg vladara na Balkanu. U vremenu kad su se na ovom podru?ju borili za prevlast Mle?ani i Ma?ari, ovaj brak je bio po�eljan i �ubi?ima i Du�anu. Me?utim, Mladen je umro ve? 1. maja 1348. i Jelena je ostala sa tek ro?enim sinom Mladenom IV me?u samim neprijateljima. Mladenovog posjeda htjeli su da se domognu i Mle?ani i Ma?ari i Nelipi?i, pa i srodnici iz porodice �ubi?a. Nesretnoj mladoj udovici pomogao je brat, srpski car Du�an, koji je poslao svoje vojni?ke posade u sestrine gradove. U Klis je do�ao Du�anov njema?ki najamni?ki starje�ina Palman, a u Skradin ?ura� sin Ilijin, rodom iz Zete, pra?en sinovima i sinovcima.
Iako pojava srpske princeze, njenih dvorjana i srpskih carskih posada u dalmatinskim gradovima nije zna?ila naro?itu promjenu u vjerskom i crkvenom �ivotu ovog rimokatoli?kog podru?ja, ipak je ?injenica da je u to vrijeme usljed u?estalih migracija Srba iz Bosne bilo sve vi�e srpskih oaza u ovoj oblasti i da se 1350. ovdje pojavljuje i drugi srpski manastir, Krka, i to ba� inicijativom Jeleninog duhovnika Ruvima i njenom materijalnom pomo?i, o ?emu detaljno govori Kon?arevi?ev ljetopis. Nije bez zna?aja da se naglasi da su osniva?i manastira sv. Arhan?ela u Krki bili kalu?eri koji su do�li iz manastira sv. Arhan?ela, koji je u Jerusalimu podigao srpski kralj Milutin. Od polovine 14. vijeka sve ?e�?e su migracije pravoslavnih Srba iz Bosne u sjevernu Dalmaciju. Smje�taj ovih doseljenika zadavao je mnogo brige dalmatinskom banu Nikoli Se?u, ali je uzbudio i papu Grigorija D�I, koji je 1372. i 1373. upozoravao bosanske franjevce na ove ,,pravoslavne Vlahe�, koji se sa granica Bosne i Krbave �ire prema Primorju.
Ovo doseljavanje pravoslavnih Srba iz Bosne u Dalmaciju poja?ano je poslije Tvrtkovog osvajanja Dalmacije i ju�ne Hrvatske do Velebita (1390.), otkad se on po?eo da naziva ,,kralj Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja�. Kon?arevi? je u svom ljetopisu zapisao da ,,kralj Stefan Tvrtko bja�e orudije Bo�ijago promisla radi utver�denija na�eja svjatija pravoslavnija vjeri v na�em ote?estviji�. U njegovo vrijeme sagra?ena je crkva Vaznesenja Hristova (Sveti Spas) na izvoru rijeke Cetine. Tada se spominju i pravoslavne crkve u Klisu i Bribiru. Srbi, doseljeni iz Bosne, sagradili su na Cetini manastir Dragovi? (1395.). Ova naselja su na prelasku iz 14. u 15. vijek stalno ja?ala zbog dolaska sve novih i novih grupa doseljenika iz Bosne, u koju su u?estali turski upadi i u?inili Bosnu vrlo nesigurnim podru?jem. Tako se poslije turskog upada u Bosnu 1397. iselilo dosta Srba iz Bosne u Dalmaciju. Jedna od tih grupa naselila se u Kninskom polju, Golubi?u, Pa?enama i Pola?i. Mleta?ki admiral Petar Loredan pominje 1423. ,,srpske vazale� kao podanike obrova?kog dvorca, za koje veli da su jo� od 1392. nastanjeni na mjestu gdje se nalazi selo �egar.
Tvrtkovi nasljednici nisu mogli da zadr�e upravu nad sjevernom Dalmacijom, ve? su je morali predati ponovo hrvatsko-ugarskom kralju. Me?utim, ?este smjene na ovom prijestolu i neprestane bune i nemiri imali su sudbonosne posljedice i po Dalmaciju. Hrvatsko-ugarski kralj Vladislav Napuljski, vide?i da se u ovako burnim vremenima ne?e mo?i da odr�i na prijestolu, odlu?i se na vrlo podlo djelo. ,,Poslije duljih pregovora i sramotnog cjenkanja proda u julu 1409. za 100.000 dukata grad Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag, kao i sva svoja prava na ?itavu Dalmaciju, Mleta?koj Republici. I tako se eto Venecija, koja se za ?itave borbe mudro dr�ala po strani, najve?ma okoristi dugotrajnim gra?anskim ratovima u Hrvatskoj i Ugarskoj, ugnijezdiv�i se taj put u Dalmaciji trajno do svoje propasti (1797.)� (�i�i?).
Kralj Sigismuid se uzalud trudio da povrati Dalmaciju od Mle?ana. Njemu je ostalo samo primorje od Istre do Obrovca, Kninska krajina, Vrlika, Sinj, Klis, dio Zagorja (izme?u Trogira, �ibenika i Drni�a), Petrovo Polje, Promina i Miljevci. Mle?ani su dr�ali obalu sa gradovima: Zadar, Nin, Novigrad, Vrana, Ostrovica, Skradin, �ibenik, Trogir, Split, Omi�, Kotor i Budva. Taj svoj posjed Mle?ani su zadr�ali stalno, dok je ma?arsko podru?je postepeno palo pod Turke.
BORBA ZA O?UVANjE PRAVOSLAVLJA POD MLETA?KOM VLA�?U
Kad je Karlova?kim (1699.) i Po�areva?kim mirom (1718.) cijela Dalmacija do�la pod vlast Mleta?ke Republike, pot?inila je ona sve pravoslavne Srbe na tom podru?ju u crkvenom pogledu mleta?kom filadelfijskom arhiepiskopu. Tada je to bio Meletije Tipaldi (1685-1713). Njega su predstavnici rimokatoli?ke crkve, udru�eni sa mleta?kom vla�?u, lomili i kona?no slomili da primi uniju sa rimskom crkvom i pomogne njihove prozelitisti?ke planove u Dalmaciji, u kojoj su mleta?ke vlasti ve? ?inile vjersko nasilje nad Grcima i Srbima. Providur Petar Valijer je jo� u toku rata donio odluku 1686. da pravoslavne sve�tenike imaju u budu?e da postavljaju latinski biskupi, koje pravoslavni sve�tenici imaju smatrati svojim starje�inama. U mnoge pravoslavne crkve uno�eni su latinski oltari (na Hvaru, u �ibeniku, Zadru, Trogiru). Meletije Tipaldi je 1690. zvani?no prihvatio uniju. Veliko zlo bilo je na pomolu.
Poslije oslobo?enja Kninske krajine od Turaka pojavio se na tom podru?ju iz Bosne izbjegli pravoslavni episkop Vasilije. Na molbu dalmatinskih Srba postavio im ga je patrijarh Arsenije III za episkopa. Nastanio se u Golubi?u kod Knina, gdje mu je od strane tada�njeg providura Danijela Dolfina ustupljena jedna ku?a i zemlja za izdr�avanje. Me?utim, tome se energi?no usprotivi arhiepiskop Meletije i mleta?ka vlada i ubrzo nestaje svakog traga episkopu Vasiliju u Dalmaciji.
Meletije Tipaldi je uvidio da planove o unija?enju pravoslavnih Dalmatinaca ne?e mo?i da sprovede bez ljudi iz tog naroda. Zato je pozvao k sebi kr?kog kalu?era Nikodima Busovi?a, koji je tada bio paroh u svom rodnom mjestu �ibeniku, ?ovjeka kulturnog i sposobnog, sa velikim ugledom u narodu, i predlo�io mu da ga rukopolo�i za episkopa i postavi za svog zamjenika u Dalmaciji. Nikodim o tome odmah obavijesti svoga kr?kog igumana Josifa, a ovaj patrijarha Arsenija III, koji se tada nalazio ve? u Ugarskoj. Patrijarh je dozvolio da Nikodim postane episkop s tim da ?e ga on hirotonisati. Me?utim, Tipaldi je politi?kim razlozima ubijedio Busovi?a da nije mogu?e da on kao mleta?ki podanik bude rukopolo�en u stranoj dr�avi i privolio ga da ga on hirotoni�e. To je obavljeno 24. juna 1693. Latinski biskupi pi�u da je Busovi? prije hirotonije ispovjedio rimokatoli?ku vjeru, iako jedan od njih kasnije pi�e da je Tipaldi bio ,,prevaren pritvornim ispovijedanjem vjere�. Premda nisu znali za ma kakvo ispovijedanje vjere, kr?ki kalu?eri su primili episkopa Nikodima Busovi?a s velikim nepovjerenjem. Odmah su napisali pismo patrijarhu Arseniju III i poslali ga po dvojici kalu?era. Patrijarh se ljutio �to je Nikodim hirotonisan u ,,tu�dih stranah�, ali je savjetovao manastirskom bratstvu da bude s vladikom u miru. Tada je i Busovi? li?no i�ao k patrijarhu i svakako mu sve iskreno i potanko izlo�io. Kako je imao preporuke ,,od serdara i od sve krajine i poglavara dalmatinskih�, patrijarh ga potvrdi za episkopa dalmatinskog. Vrativ�i se od patrijarha, Nikodim Busovi?, koji se obi?no sam nazivao ,,episkop kr?ki�, otpo?eo je ure?ivanje svoje eparhije potpuno samostalno, ne obaziru?i se vi�e na unijatskog mleta?kog arhiepiskopa. Me?u sve�tenstvom je zavodio red i disciplinu, obnovio manastir Dragovi?, unapredio Krku, kod crkve sv. Jovana u Bribiru sagradio mali manastir, na kome se mjestu i danas nalazi ,,Busovi?eva kula�, a kako je stekao po�tovanje i lokalnih politi?kih vlasti, uspio je da se izda odluka o slobodnom ispovjedanju vjere i pravoslavnog bogoslu�enja u �ibeniku, �to je izazvalo o�tru reakciju �ibenskog biskupa Kaligarija. Na osnovu preporuke providura Mo?eniga i Zanea mleta?ki senat je 11. novembra 1702. priznao Busovi?u duhovnu vlast nad pravoslavnima u Dalmaciji i za njegovo izdr�avanje dodijelio mu posjed u Biljanima.
Stanje dalmatinskog naroda pod novom vla�?u bilo je neobi?no te�ko i za ovaj ratni?ki narod poni�avaju?e. Narodni zborovi (lige), koji su ranije bili organi narodnog samoupravljanja, kao izraz narodne volje, sada su ograni?avani obaveznim prisustvom predstavnika mleta?kih vlasti, koji su im nametali svoju volju. Republika je osvojeno podru?je proglasila za vlasni�tvo dr�ave, za ,,zemlju principovu�. Dr�ava daje zemlju narodu samo na u�ivanje, a ne u vlasni�tvo. Zato, kad neko umre bez zakonitog nasljednika, njegova zemlja ponovo pripada dr�avi. Umjesto ranije narodne odbrane zavedene su regularne grupe koje je trebalo izdr�avati. Godine 1690. zavedeno je ubiranje desetine (decime), najprije samo od �ita, a zatim od svih poljoprivrednih proizvoda. Zavedeni su kuluk i rabota. Ratni?ki Srbi koji su odvajkada navikli na ekonomsku slobodu sada su bili pritisnuti feudalnim da�binama, koje su bile davane u zakup i ubirane ?esto na najbezo?niji na?in, pri ?emu je onima koji nisu imali novca odgonjena stoka, oduzimano skupocjeno oru�je i alati. Najbolnije je u tome bilo �to su desetinu uzimali u zakup i pojedini narodni starje�ine. To je doprinosilo njihovom boga?enju, koncentrisanju zemlji�nih posjeda u sve manjem broju posjednika, a time i dru�tvenom raslojavanju srpskog naroda.
Ovakvo stanje bijede i poni�enja izazvalo je narodni otpor. U Bukovici, Kotarima i biogradskom primorju buknula je 1704. otvorena buna kojoj je bio vo?a pop Petar Jagodi?-Kurid�a, paroh Petrove crkve u Biovi?inu Selu. Ustanici su napadali skuplja?e decime, ali i sve one koji su oklijevali da pri?u ustanku, palili im ku?e i oduzimali imovinu, zabranili odvoz namirnica u Zadar itd. Generalni providur Marin Zane je vje�tom taktikom paralizovao ustani?ku akciju, obe?avaju?i da ?e se opravdani narodni zahtjevi ispuniti i bez bune. Vrijeme pregovora poslu�ilo je za hvatanje vo?a ustanka i obezglavljivanje narodnog otpora. Vo?e ustanka su ka�njeni najte�im kaznama. Kurid�a je dopao te�ke tamnice u kojoj je izdr�ao punih ?etrdeset godina. Pu�ten je 1746. slijep i gotovo nepokretan. Poslije tri godine umro je u Zadru.
Jo� se ova buna nije ni sti�ala, do?e 1705. do novog ustanka u Cetinskoj krajini zbog toga �to je novi providur Bustino Riva nare?ivao da srpski episkop Nikodim Busovi? ne smije postavljati sve�tenike bez odobrenja latinskih biskupa. Vo?a ustanka u kome je uzelo u?e�?a 7.000 naoru�anih Srba bio je dragovi?ki kalu?er Isaija. Me?utim, i ova buna je bila u krvi ugu�ena. Kalu?er Isaija je bio otjeran na do�ivotnu robiju, a episkop Nikodim je prognan iz dr�ave. Oti�ao je u Svetu Goru, a otuda na had�iluk u Palestinu. Na mnoge njegove molbe kona?no mu je dozvoljeno da se vrati pod uslovom da se ne smije mije�ati u poslove dalmatinskog episkopa, jer mu je to Meletije Tipaldi zabranio. Busovi? je i na to pristao. Nostalgija za rodnom Dalmacijom bila je od svega ja?a. Do�ao je u manastir Dragovi?, a zatim je sagradio ku?u u Vrlici, gdje se lije?io u bolesti. Predosje?aju?i da mu se pribli�ava smrt, Busovi? je pre�ao u svoj postrig, manastir Krku, gdje je i umro 20. decembra 1707. i sahranjen u manastirskoj crkvi.
U vrijeme uprave episkopa Nikodima Busovi?a crkvenim �ivotom pravoslavnih Srba u sjevernoj Dalmaciji, prebjegao je 1695. u ju�ne predjele mleta?ke Dalmacije hercegova?ki episkop Savatije Ljubibrati?, koji je i od mleta?ke vlade dobio odobrenje da mo�e vr�iti crkvenu jurisdikciju u tim predjelima. Nastanio se najprije u ?ardaku a zatim u Toploj kod Hercegnovog. Srbi sjeverne Dalmacije, ostav�i sada bez svoga episkopa, zamolili su episkopa Savatija da i njih primi pod svoju jurisdikciju. Njihova �elja se mogla ostvariti, jer je na mjesto providura Bustina Rive do�ao tolerantni Vendramin. Srbima je laknulo. Imali su svog episkopa i relativan crkveni mir. Ali, za kratko. Novi zadarski nadbiskup Vi?entije Zmajevi?, ?ovjek velikih sposobnosti ali i velike netrpeljivosti, okomio se svom snagom na pravoslavne. Odmah po njegovom dolasku (1713.) pravoslavnim sve�tenicima je nare?eno da ne mogu vr�iti slu�bu bez odobrenja latinskih biskupa, a pravoslavnim Skradinjanima zabranjeno zidanje nove crkve. Narod se ponovo uznemirio. Moralnu podr�ku dao mu je pe?ki patrijarh Mojsije Rajovi?, koji je obilaze?i zapadnu Bosnu svratio i u manastir Dragovi?, odakle je uputio pismo episkopu Savatiju i narodnim prvacima. Ovaj momenat i novi rat sa Turcima zaustavili su Zmajevi?evu prozelitisti?ku agresiju, ali samo privremeno. Poslije Po�areva?kog mira (1718.) ona ?e opet oja?ati.
Kako je u to vrijeme umro episkop Savatije, preuzeo je upravu ove eparhije njegov sinovac arhimandrit Stefan Ljubibrati?, koga je patrijarh Mojsije sa znanjem dalmatinskog mleta?kog providura zavladi?io na Sretenje 1719. Novi episkop se nastanio u manastiru Dragovi?u. Providur je poklonio njemu i manastiru dosta obradive zemlje oko manastira i ku?u episkopa Nikodima Busovi?a u Vrlici. Episkop Stefan je odmah po?eo da obilazi eparhiju i u Kninskom Polju je odr�ao skup�tinu sa sve�tenstvom radi u?vr�?enja discipline i pastirske revnosti. Dok su mleta?ke lokalne vlasti bile zadovoljne radom episkopa Stefana, nadbiskup Zmajevi? je energi?no ustao protiv njega i tra�io od mleta?kog senata da se Ljubibrati? odmah ukloni iz Dalmacije. U svom spisu Ogledalo istine, koji kipti od mr�nje protiv Srba i njihove vjere, Zmajevi? prikazuje ugled i autoritet episkopa Stefana me?u Srbima: ,,... Obilazio je gordo provinciju sa srpskim otrovima u rukama da ih �iri na �tetu vjere. Bogata i arogantna mom?ina isticao se kao neki vladalac, izdavaju?i apsolutnim gospodarstvom zakone i nala�u?i terete na bijedni narod. Sve je trpio poti�ten narod, jer je odan do obo�avanja novom mitropolitu, na koga je gledao kao na neko bo�anstvo, koje ima u rukama nagradu i kaznu. I sama prostota katoli?kih te�aka zanosila se gledaju?i veli?anstvo i dostojanstvo njegovo, i kao da im je godio ovaj varljivi izgled...� Iako je u?eni profesor padovanskog univerziteta, pounija?eni Grk Nikola Papadopuli, dokazao la�nost Zmajevi?evih optu�aba prema kojima je ,,srpska vjera gora od anabaptista, jednaka donatistima i drug ikonoklasta, i gora od sviju drugih jeretika, koji su lajali protiv neba, ona je tako?er drug i origenista�, iako se Mo?enigo zauzimao za Ljubibrati?a, sve je bilo uzalud. Mo?enigo je 1721. smijenjen, a na prijedlog novog providura Dijeda izdao je Senat 11. aprila 1722. dukal na osnovu koga je episkop Stefan Ljubibrati? prognan iz Dalmacije. Pre�ao je u Medak u Lici, odakle je do 1725. vodio brigu o crkvi u Dalmaciji. Tada je izabran za episkopa kostajni?kog.
Zmajevi? i njegovi saradnici su smatrali da su sada blizu cilja. Me?utim, obezglavljeni narod se okupio oko svojih manastira, sakupio svu svoju snagu i dao neo?ekivano sna�an otpor i iz svoje sredine izbacio novog vo?u tog otpora. Bio je to mladi benkova?ki paroh Simeon Kon?arevi?. On je 1731. sa znanjem i odobrenjem providura Vendramina sazvao u Benkovcu skup�tinu srpskih delegata iz cijele Dalmacije i Boke Kotorske. Skup�tina je u prisustvu vladinog izaslanika donijela rezoluciju od �est ta?aka, u kojoj se izra�ava nepokolebljiva odanost pravoslavnoj vjeri, ne priznaje se vlast latinskih biskupa nad pravoslavnima, a pravoslavnim sve�tenicima se zabranjuje svaka zajednica u bogoslu�enju sa rimokatolicima, zbog razlike u dogmatima, i naposljetku se zahtijeva da se Srbima dozvoli izbor novog episkopa.
Benkova?ka skup�tina imala je u istoriji dalmatinskih Srba ogroman zna?aj. Ona predstavlja po?etak jedne organizovane borbe u kojoj podjednako u?estvuje klir i narod. Ona nema vi�e lokalni i oru�ani karakter kao bune popa Kurid�e i kalu?era Isaije, ve? je izraz op�teg narodnog otpora koji time dobija na snazi. Ugled Simeona Kon?arevi?a je naglo porastao. Crnogorski mitropolit Sava Petrovi? proizveo ga je 1735. za protopopa, ?ime je i formalno postao prvak dalmatinskog sve�tenstva sa kojim je uporno tra�io da im se postavi episkop. Protiv srpskih nastojanja ponovo se digao nadbiskup Zmajevi?, koji je dobio podr�ku novoga dalmatiskog providura. Latinski biskupi su ponovo dobili pravo da nadgledaju pravoslavne crkve i postavljaju pravoslavne sve�tenike. Senat se kolebao. Boje?i se narodne bune, odobrio je 1736. da Srbi mogu sebi da izaberu episkopa, ali kad se tome usprotivio Zmajevi?, odluka je povu?ena. U Dalmaciji je stanje bilo o?ajno. Providur je ?ak nare?ivao da se ru�e neke pravoslavne crkve, pojedini Srbi su po?eli da se sele u Austriju, a drugi su bili spremni na bunu, od ?ega ih je zadr�avala samo prisebna taktika prote Kon?arevi?a. U ovom naelektrisanom vremenu, kad su pravoslavni sve�tenici trpjeli progone i tamnice, kad je mleta?ka vlast svaki ?as mijenjala svoj odnos prema Srbima, a Zmajevi? ve? predvi?ao likvidaciju pravoslavlja u Dalmaciji, jer je ponovo potvr?ena naredba o pot?injavanju pravoslavnih sve�tenika i vjernih latinskim biskupima, sastado�e se Srbi 1750. na Dalmatinskom Kosovu i izabra�e svoga obudovjelog protu Simeona Kon?arevi?a za episkopa dalmatinskog. Po blagoslovu pe?kog patrijarha Atanasija hirotonisao je Kon?arevi?a u Trebinju 1751. dabrobosanski mitropolit Gavrilo sa jo� dva episkopa. Po mjestu svog izbora Kon?arevi? se ?esto nazivao ,,kosovski vladika�.
Episkop Simeon Kon?arevi? se nastanio u Benkovcu i tiho otpo?eo svoj rad na organizaciji crkve u sjevernoj Dalmaciji, koju je podijelio na pet protopopijata. Arhimandrita kr?kog Nikanora Rajevi?a odredio je za svog egzarha. Nastojao je da se u svakoj ve?oj parohiji otvori �kola. Da bi i sa politi?ke strane legalizovao svoj polo�aj zatra�io je od Senata potvrdu svog izbora. U Zadru je 1752. razgovarao sa providurom i uvjeravao ga da njegov izbor nije u suprotnosti sa interesima dr�ave i molio ga da ga preporu?i Senatu za potvrdu. Me?utim, providur mu je oduzeo arhijerejsku gramatu, a Senatu predlo�io da se Kon?arevi? uhapsi. Boje?i se narodne bune, Senat nije usvojio ovako grub progon Kon?arevi?a, ve? je po?etkom aprila 1753. naredio da se on na mudar na?in ukloni iz Dalmacije. Zaista, Kon?arevi? je morao da 19. aprila 1753. pre?e granicu i da se nastani u Lici, u Popini vi�e Zrmanje. Otuda je preko svog egzarha Nikanora Rajevi?a upravljao ?etiri godine crkvom u Dalmaciji. Molio je mleta?ke vlasti da mu dozvole povratak u Dalmaciju, makar i ne vr�io episkopsku vlast, ve? samo da boravi u jednom od tamo�njih manastira, ali sve je bilo uzalud. Zato je Kon?arevi? morao da preduzme ne�to sasvim drugo. Krajem jula 1757. oti�ao je sa jednom grupom dalmatinskih Srba, u kojoj je bio i njegov sin Ignjatija i smokovi?ki sve�tenik Lazar Vujinovi?, u Rusiju. Mleta?ka Republika je ovaj njegov postupak shvatila kao neprijateljski akt protiv dr�ave, te ga je 1759. proglasila dr�avnim izdajnikom i zabranila svako odr�avanje veze s njim.
Kon?arevi? je po dolasku u Rusiju upoznao rusku vladu s polo�ajem Srba u Dalmaciji, na osnovu ?ega je vlada intervenisala kod Republike preko svog poslanika u Be?u. To je prili?no uticalo na razvoj doga?aja. Godine 1762. vladika Kon?arevi? i sve�tenik Lazar Vujinovi? po?o�e preko Be?a prema Dalmaciji, ali je samo pop Lazar do�ao u svoj Smokovi?, dok se vladika morao da zadr�i u Popini i Gra?acu, odakle je kri�om dolazio u manastir Krupu. Kako je Kon?arevi? tada organizovao novu grupu iseljenika u Rusiju, me?u kojima je bilo i turskih i austrijskih podanika, negodovale su protiv njega i turske vlasti iz Bosne i austrijske vlasti Karlova?kog generalata, te je on protjeran iz Like. Oti�ao je ponovo u Rusiju odakle se vi�e nikada nije vratio. Umro je 26. avgusta 1769. u kijevskom Petropavlovskom manastiru. Prije smrti dovr�io je svoju istoriju srpskog naroda i crkve u Dalmaciji, koju je Mila� nazvao Ljetopis gra?anskih i crkvenih doga?aja. Mila� je u ovom spisu vidio ,,pravo blago za dalmatinsku pro�-lost� i obilno ga koristio u svom kapitalnom djelu Pravoslavna Dalmacija.
Poslije odlaska episkopa Simeona Kon?arevi?a u Rusiju obra?ali su se pravoslavni Srbi iz sjeverne Dalmacije u duhovnim stvarima mitropolitu Crne Gore ili episkopima gornjokarlova?kim koji su ponekad u svojoj titulaturi pominjali i Dalmaciju. Administrativne crkvene poslove u Dalmaciji vodio je arhimandrit Nikanor Rajevi?. Poslije njegove smrti (1770.) vodio je crkvene poslove kr?ki iguman Nikanor Travica, a od 1778. postao je ,,vlastnij arhimandrit i cerkovnij upravitelj� Nikanor Bogunovi?. Otpornost dalmatinskog sve�tenstva i naroda, emigraciono raspolo�enje i rusko interesovanje za sudbinu Srba i pravoslavlja u Dalmaciji u?inili su da je Mleta?ka Republika kona?no 1780. bila primorana da izda zakon o slobodi pravoslavne vjere u Republici. Blagodarenjima koja su tom prilikom odr�ana u dalmatinskim pravoslavnim crkvama zavr�io se jedan bolni period u �ivotu dalmatinskih Srba.
Odmah poslije progla�enja novog zakona Carigradska patrijar�ija je ve? 1781. postavila u Mlecima Sofronija Kutavali za mleta?ko-dalmatinskog episkopa, a ovaj je 1783. imenovao Bogunovi?a za svog vikara u Dalmaciji. Tako je pravoslavna Dalmacija dobila svog nadle�nog episkopa, a radom njegovog vikara po?ela je obnova crkvenog �ivota zaparlo�enog u dugim i te�kim borbama za vjerski opstanak.
Pretkraj uprave arhimandrita Nikanora Bogunovi?a vratio se u Dalmaciju poslije svojih dugih putovanja i du�eg boravka u Rusiji arhimandrit Gerasim Zeli?, postri�nik manastira Krupe, ?ovjek sposoban, ali uz to ambiciozan i pretenciozan, zbog ?ega je do�ao u sukob sa Bogunovi?em, te je htio da opet napusti Dalmaciju. Ali, kako je Bogunovi? uskoro umro, ostade Zeli? u Krupi. Godine 1794. izabere ga krupsko bratstvo za svog starje�inu, a 1796, izaberu ga predstavnici manastira i sve�tenstva kod crkve sv. ?ur?a u Kninskom Polju za general-vikara u Dalmaciji. U to vrijeme Dalmacija je promijenila gospodare. Godine 1797. kona?no je propala Mleta?ka Republika pod udarcima Napoleonove vojske. Prema odlukama mira u Kampoformiju (18. oktobra 1797.) pripale su Istra, Dalmacija i Boka Kotorska Austriji.
Za vrijeme austrijske uprave Zeli?a je uznemiravao novi suparnik, Simeon Ivkovi?, koji, iako nije birao sredstva, nije uspio da postane dalmatinski episkop, pa ?ak ni generalni vikar. Zeli? je i dalje upravljao eparhijom, uspostavio vezu sa mitropolitom Stefanom Stratimirovi?em, kome se dodu�e i dalmatinsko sve�tenstvo obra?alo �ale?i se na Zeli?evu strogost. Stratimirovi? je poku�avao da Dalmaciju pripoji Gornjokarlova?koj eparhiji, ali Austrija to nije odobrila.
Poslije Napoleonove pobjede nad ruskom i austrijskom vojskom kod Austerlica (1805.) morao je austrijski car Franjo I da ustupi Dalmaciju Napoleonu. Nakon tri godine (1808.) pala je pod Francuze i Dubrova?ka Republika.