Glavna stranica      Aktuelno - saopstenja, izjave i besede

Programska nacela      O nama      Savezi      Izbori      Vodjstvo     Dokumenti

Kontakt       Linkovi       en francais       Auf Deutsch       In English

 


O nama

KAKO JE I ZASTO OSNOVANA SNS

 

Saborna narodna stranka je izrasla iz tzv. Rakiticevog krila DEPOS-a, njegovim izdvajanjem u nezavisnu politicku grupu u Vecu gradjana Savezne skupstine SR Jugoslavije. Jedanaest saveznih, kao i osam bivsih republickih poslanika i visokih funkcionera Srpskog pokreta obnove, koji danas cine okosnicu Saborne narodne stranke, izdvojilii su se pocetkom 1994. god. iz SPO-a.

Delovanje Rakiticeve grupe u Vecu gradjana pokazalo je da na srpskoj politickoj sceni postoji prostor za politicku organizaciju koja bi svoja programska nacela utemeljila na osnovnim postulatima hriscanskog ucenja, a u odnosu na ostale stranke zauzela mesto na desnom krilu politickog centra. Zato se tokom 1994. god. pristupilo pripremama za osnivanje takve stranke. Kada su na sednici Veca gradjana 15. novembra 1994. god. nezakonito ponisteni svi mandati poslanika Rakiticeve grupe, stekli su se i formalni uslovi za osnivanje stranke.

Osnivaci, kao ni sadasnji funkcioneri SNS, nisu bili clanovi Komunisticke partije, a od uvodjenja visestranackog sistema su aktivni u opozicionim strankama, najpre kao poslanici u saveznoj i republickoj skupstini, i u tom svojstvu su u praksi iskazali primer strucnog i odgovornog delovanja u institucijama sistema, podnoseci brojne predloge zakona - o unapredjenju ljudskih sloboda i prava, prava manjina, povracaju nacionalizovane imovine, itd.

Na izbornoj Skupstini odrzanoj 28. januara 1995. god prihvacen je naziv Saborna narodna stranka i usvojeni su Program i Statut.

Danas, Saborna narodna stranka ima preko 40 opstinskih odbora u Srbiji, odbore u rasejanju u svim vecim zapadnim zemljama, izabrane odbornike u opstinama Lucani, Novi Pazar i Jagodina, te predstavnika u Vecu UNMIK-a za Leposavic na Kosovu i Metohiji.


Savezi i zajednicki dokumenti

 

Saborna narodna stranka je potpisnica Sporazuma o minimalnim izbornim uslovima od 4. juna 1997. godine. Kako uslovi iz Sporazuma nisu bili ispunjeni, SNS je, kao i vecina stranaka potpisnica, bojkotovala izbore za predsednika Republike i Narodnu skupstinu u jesen 1997. godine.

SNS je ravnopravna potpisnica nekoliko zajednickih dokumenata sa drugim opozicionim strankama, medju kojima se istice Sporazum o osnivanju Demokratske alijanse, od 25. decembra 1995. godine, zajedno sa DS, DSS i SLS.

SNS je bila učesnik u svim sastancima i potpisnik svih dokumenata Okruglog stola demokratske opozicije, u organizaciji Demokratskog centra, u toku jeseni 1999. godine (Saop�tenje od 30.09.1999, Zaključci od 21.10.1999, Načela o saradnji demokratske opozicije od 28.10.1999, saop�tenja od 2. i 23.12.1999). Predstavnik SNS, predsednik stranke Slobodan Rakitić, aktivno je učestvovao i u dono�enju Zaključaka o izbornim uslovima od 14.10.1999. godine, ali je stranci bilo uskraćeno potpisivanje tog dokumenta na insistiranje jedne stranke-učesnice, obrazlo�eno formalnim političko-pozitivističkim kriterijumom da SNS nije parlamentarna, iako su i mnogo manje stranke bile potpisnice ukoliko su bile obuhvaćene koalicijama.

 

SNS je učestvovala na Svetoandrejskom saboru ujedinjene srpske dijaspore i udru�ene demokratske opozicije, od 12. do 14.11.1999. god, i potpisnik je Sentandrejske deklaracije.

 

DEMOKRATSKA ALIJANSA - "DA"

Verujuci da samo jedinstvena i demokratska opozicija moze promeniti autoritarni rezim u Srbiji, Saborna narodna stranka je zajedno sa Demokratskom strankom, Demokratskom strankom Srbije i Srpskom liberalnom strankom 25. decembra 1995. god. u Beogradu obrazovala Demokratsku alijansu - blok demokratskih i rodoljubivih stranaka.

Alijansa je definisana kao savez srodnih politickih stranaka, u okviru kojeg svaka zadrzava svoj puni politicki integritet i mogucnost da sledi vlastiti politicki program. Kao zajednicki ciljevi proglaseni su, izmedju ostalog:

1. brza promena poslednjeg komunistickog rezima u Evropi, koji je drzavu upropastio, a narod izlozio veikim nevoljama i pogibiji, tako da svaki novi dan pod njim vodi daljem nacionalnom ponizavanju i propadanju;

2. uspostavljanje demokratskog poretka slobode, vladavine prava, istinskog stranackog pluralizma, valjanog parlamentarizma, odgovorne vlade i delotvorne opozicije;

3. neprestana briga za celinu srpskog naroda, posebno za njegov deo s one strane Dunava i Drine;

4. povratak naroda i drzave u Evropu na nacin koji ne krnji nasu suverenost, ravnopravnost i nezavisnost;

5. zajednicko nastupanje u najvaznijim tekucim politickim pitanjima u parlamentu i van njega.

Funkcionisanje Demokratske alijanse prekinuto je stvaranjem koalicije ZAJEDNO u toku 1996. god, koja je takodje prestala da postoji, u leto 1997. god.

 

 

ZAJEDNICKA IZJAVA O NAMERAMA DEMOKRATSKE STRANKE SRBIJE I SABORNE NARODNE STRANKE

Predsednici Saborne narodne stranke i Demokratske stranke Srbije, Slobodan Rakitic i Vojislav Kostunica su u Beogradu, 23. aprila 1998. god, potpisali Zajednicku izjavu o namerama dve stranke.

U Izjavi se, izmedju ostalog, istice da je raspad Jugoslavije rezultirao stvaranjem nacionalnih drzava svih naroda sem srpskog, i da su danas, posle proterivanja Srba iz Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Baranje, BiH, i stvaranja Makedonije, ponisteni rezultati dva veka ratova koje su Srbi vodili za oslobodjenje i ujedinjenje. Upozorava se, takodje, da se drzavno jedinstvo Srbije i Crne Gore namerno podriva slabljenjem veza izmedju federalnih jedinica i pokusajima da se razbije jedinstvo Srbije. Navodi se i da je na politickom planu srpski narod u nezavidnoj situaciji, kako zbog medjunarodne izolacije, tako i zbog pseudodemokratije u zemlji, skandaloznih izbora za predsednike Srbije i Crne Gore, i ponasanja vodja opozicionih stranaka koje su pobedile na izborima 1997. god, koji svojim oportunim ponasanjem prema socijalistickoj vlasti i stvarnom nespremnoscu da preuzmu vlast povecavaju osecanje beznadja kod gradjana. U Izjavi se ekonomska situacija karakterise kao tragicna, a privatizacija naziva fingiranom zbog pritiska Zapada.

Dalje se u Izjavi kaze:

" Imajuci sve ovo u vidu, a polazeci od svojih veoma bliskih programskih opredeljenja, DSS i SNS su odlucile da tesno saradjuju radi ozdravljenja politickog zivota Srbije, jer to smatraju uslovom za uspostavljanje demokratskog drustva zasnovanog na vladavini prava.

Ova Izjava predstavlja prvi korak ka cvrscem povezivanju i ujedinjavanju dveju stranaka, kao i okupljanju demokratskih i nacionalnih snaga, pridrzavajuci se gesla: jednake slobode, jednaka prava i jednake obaveze za sve gradjane nase zemlje."


Izbori

NOVEMBARSKI IZBORI `96

Na savezne i lokalne izbore u novembru 1996. god, koji ce ostati cuveni zbog pokusaja socijalisticke vlasti u Srbiji da ne prizna pobedu koalicije Zajedno na lokalnom nivou, koji je potom doveo do tromesecnog zimskog Protesta, Saborna narodna stranka je izasla samostalno zbog raskida sa koalicionim partnerom u poslednjem trenutku. Tako je SNS za izbore saveznih poslanika neplanirano samostalno istakla liste kandidata na samo 5 od ukupno 29 izbornih jedinica

Izbori su vrseni po tzv. d`Ontovom sistemu, koji je poguban za male stranke, a na njima je ucestvovala, pored koalicije ZAJEDNO, i druga velika koalicija - Koalicija levih stranaka - SPS-a, JUL-a i Nove demokratije.

SNS je, dakle, zbog kratkog vremena koje je imala na raspolaganju za pripremu samostalnog izlaska na izbore, prijavila liste u samo 5 izbornih jedinica, sa ukupno 19 kandidata. Nijedan od kandidata nije izabran. 

Liste kandidata SNS su po pravilu bile na 4. mestu po broju glasova, odmah iza koalicije ZAJEDNO, leve koalicije i Srpske radikalne stranke. Za kandidate stranke je u 5 od 29 izbornih jedinica Srbije, na otprilike sestini birackog tela, ukupno glasalo preko 25 000 biraca. 

Posle obavljenog glasanja u drugom krugu lokalnih izbora SNS je dobila 11 opstinskih odbornika: 6 u Lucanima, 2 u Novom Pazaru (najveci broj  odbornika koji je u tom gradu osvojila ne-muslimanska stranka), i po jednog u Jagodini, Valjevu i Kovacici.

 

SPORAZUM O MINIMALNIM IZBORNIM USLOVIMA I BOJKOT REPUBLICKIH SKUPSTINSKIH I PREDSEDNICKIH IZBORA 1997.

Ovlasceni predstavnici dvanaest parlamentarnih i vanparlamentarnih stranaka opozicije su 4. juna 1997 god. potisali "Sporazum o minimalnim izbornim uslovima", kojim su se stranke potpisnice obavezale da nece, ukoliko navedeni uslovi za ravnopravne izbore ne budu ispunjeni, ucestvovati na izborima, kao i da ce stupiti u izbornu kampanju. U Dodatku Sporazuma su navedeni uslovi razradjeni.

Uslovi su glasili:

"1. da se ne povecava broj izbornih jedinica; 2. da se strogo postuju Ustav i zakoni u postupku kandidovanja i izbora predsednika; 3. da se obezbedi potpuna kontrola izbornog procesa, od formiranja birackih spiskova i stampanja glasackih listica do brojanja glasova, obrade podataka i objavljivanja rezultata; 4. da mediji u budu nepristrasni u predizbornoj kampanji; 5. da se donesu propisi koji ce regulisati finansiranje stranaka i predizborne kampanje."

Saborna narodna stranka je potpisala Sporazum, sto su ucinile i :Demokratska stranka (DS), Gradjanski savez Srbije (GSS), Demokratska stranka Srbije (DSS), Demokratski centar (DC), Srpska liberalna stranka (SLS), Ujedinjena radikalna stranka Srbije, Demohriscanski pokret vojvodjanskih Madjara, Stranka samostalnih privrednika, Liberalna demokratska stranka, Srpska narodna obnova i Narodna radikalna stranka.

Posto uslovi nisu bili zadovoljeni, SNS je ispostovala Sporazum, kao i vecina stranaka-potpisnica, i nije ucestvovala na izborima na jesen 1997. god.


Hosted by www.Geocities.ws

1