Altariello nainie Lóriendesse
Ah! poput zlata pada lišće nošeno vjetrom,
duge godine nebrojene poput krila drveća!
duge su godine minule kao brzi gutljaji
slatke medovine u visokim dvoranama
onkraj Zapada, pod modrim svodovima Varde
gdje zvijezde podrhtavaju
od pjesme njena glasa, svetog i kraljevskog.
Tko će mi sada ponovno natočiti kalež?
Jer sad je Upaliteljica, Varda, Kraljica zvijezda
s Vječitobijele planine, podigla ruke kao oblake
i sve su staze duboko potonule u sjenu;
iz sive zemlje tama leži
na zapjenušenim valovima među nama,
a izmaglica zauvijek obavija dragulje Calacirye.
Izgubljen sad je, izgubljen je Valimar za one sa Istoka!
Zbogom! Možda ćeš ti pronaći Valimar!
Možda ćeš ga čak ti pronaći! Zbogom!
Ai! laurie lantar lassi súrinen,
yéni únótime ve rámar aldaron!
Yéni ve linte yuldar avánier
mi oromardi lisse - miruvóreva
Andúne pella, Vardo tellumar
nu luini yassen tintilar i eleni
ómaryo airetári-lírinen.
Sí man i yulma nin enquantuva?
An sí Tintalle Varda Oiolosseo
ve fanyar máryat Elentári ortane
ar ilye tier unduláve lumbule
ar sindanóriello caita mornie
i falmalinnar imbe met,
ar hísie untúpa Calaciryo míri oiale.
Sí vanwa ná, Rómello vanwa, Valimar!
Namárie! Nai hiruvalye Valimar!
Nai elye hiruva! Namárie!
Tko će vidjeti bijeli brod S posljednje što obale plovi, Utvare blijede U utrobi njegovoj hladnoj Poput galeba klikčuće? Tko će gledati bijeli brod, Kao leptira trepćućeg, U mora brzacima, Krilima zvjezdanim; More talasajuće, Pjene polećuće, Krila sjajeća, Svijetla blijedeća? Tko će čuti vjetar ričući Poput šuma lišća brojnoga, Kamenje-očnjake škrg'ćuće, Po mjesečini sjajećoj, Po mjesečini venućoj, Po mjesečini padajućoj Poput svijeće mrtvačke; Glas oluje mumljajući, Bezdan što sporo se vuče? Tko će vidjeti oblake skupljajuće, Nebo što ponad se svija Planina kršećih, Mora 'zdižućeg Ponora zjapećeg, Tmina drevna Onkraj zvijezda Pada padajuća Na propale kule Tko će pogledati brod razbijeni Na kamenju crnom Pod nebom slomljenim, Sunce tmurno trepereće Nad kostima odsijavajućim U jutru posljednjem? Tko će vidjet suton najzadnji? (prepjev Meneldil)
Man kenuva fáne kirya
métima hrestallo kíra,
i fairi néke
ringa súmaryasse
ve maiwi yaimie?
Man tiruva fána kirya,
wilwarin wilwa,
ear-kelumessen
rámainen elvie
ear falastala,
winga hlápula
rámar sisílala,
kále fifírula?
Man hlaruva rávea súre
ve tauri lillassie,
ninqui karkar yarra
isilme ilkalasse,
isilme píkalasse,
isilme lantalasse
ve loikolíkuma;
raumo nurrua,
undume rúma?
Man kenuva lumbor ahosta
Menel akúna
ruksal' ambonnar,
ear amortala,
undume hákala,
enwina lúme
elenillor pella
talta-taltala
atalantie mindonnar?
Man tiruva rákina kirya
ondolisse morne
nu fanyare rúkina,
anar púrea tihta
aksor ilkalannar
métim' auresse?
Man kenuva métim' andúne?
u čuvanju onih koji sjede na prijestoljima Zapada, i Jedinoga koji je iznad svih prijestolja zanavijek.
Nai tiruvantes i hárar mahalmassen mi Númen ar i Eru i or ilye mahalmar ea tennoio.
blještavilo strmeni se iskreći poput dragulja
zvjezdane slave sa nebesa!
U daljinu promatravši
iz drvećem okrunjenog međuzemlja,
o Snježnobijela, tebi pjevam,
s ove strane mora, na ovoj strani široka mora!
silivren penna míriel
o menel aglar elenath!
Na-chaered palan-díriel
o galadhremmin ennorath,
Fanuilos, le linnathon
nef aear, sí nef aearon!
