Test za utvrđivanje alkoholizma

Info

U 2003. godini klub slavi
35 godina
postojanja i uspešnog rada

Knjiga utisaka

ČASOPIS br. 3

za život bez alkohola
DOBRODOŠLI U KLA "Grbavica"
početna strana
Tekstovi iz časopisa
English version

KAD SE SVEGA PRISETIM
(Tomislav Nakomčić)

Dva puta sam u pijanom stanju slupao auto

    Ja sam Tomislav Nakomčić, rođen u Kaću 1946. godine u seljačkoj porodici. U familiji se uvek pilo, nekad manje nekad više, pa sam i ja pošao tim putem. Završio sam školu učenika u privredi, a po zanimanju sam mašinbravar i radim u Novkabelu, gde sam bio i učenik.
    Počeo sam da pijem po dolasku iz armije, a zašto - ni danas mi nije jasno. U početku, kao omladinski aktivista (sekretar omladine Kaća) po završenom sastanku, sa društvom sam odlazio u kafanu na piće gde smo ostajali do fajronta. Najviše sam pio u preduzeću, na radnom mestu, a po izlasku iz preduzeća nastavljao po kafanama. Više puta moja supruga Jovanka me molila da prestanem piti, ja obećam da neću više, pa nastavim po starom. Kad su deca počela da me izbegavaju i mole da ne idem na roditeljski sastanak pijan, počeo sam da razmišljam o mom pijenju. Dva puta sam u pijanom stanju slupao auto, na sreću bez većih posledica.
    Nikad neću zaboraviti 30. maj 1987. godine pošto je to bio dan odluke o nepijenju. Šta se desilo tog dana? Ustajem i odlazim u garažu gde mi je bila radionica i počinjem da radim ulaznu kapiju, sečem, varim, brusim, ali posao slabo napreduje, a u mojoj glavi misli - još danas piješ i više ne. Ostavljam posao i idem u prodavnicu gde kupujem litru "Badela" i pravac garaža. Polako pijem i radim, a misli uvek iste - više ne piješ. Oko 11.30 časova "Badela" više nema, a ja morka! Ulazim u kuću, ležem umazan i prljav, a u mojoj podsvesti da više ne pijem. Ustajem oko 18 časova, pijem vodu da ugasim požar od "Badela" i razmišljam o lečenju. Donosim odluku da idem u Dispanzer za alkoholizam i zatražim pomoć.
    Ponedeljak 1. jun 1987. godine, tražim od šefa propusnicu da idem kod lekara po uput za Dispanzer. Kažem mu da želim da se lečim od alkoholizma, a šef će meni da sam budala. Moj odlazak u Dispanzer je bio istog dana. Primaju me gospodin Backović i dr Ildika Lazović. Otvoreno sam rekao da sam sam doneo odluku o lečenju, i da sam došao sam. Doktorica mi je rekla da za 7 dana dođem na kontrolu sa suprugom. Gospodin Backović me ispituje o mom pijenju i predlaže mi da oformimo nov klub. Ideja mi se svidela i uzimam učešće u organizaciji sastanaka. Na tim sastancima upoznajem Konca, Vasina, Štražmeštera, Vojvodića, Vasaleka i druge. Osnivačku skupštinu održavamo 19. decembra 1987. i dajemo klubu ime "Mladost". U početku je išlo teško, malo članova, sala velika i hladna, ali mi se borimo za svakog člana. Aktivno sam radio u klubu "Mladost" od osnivanja do 15. juna 2001. godine kad napuštam klub zbog loših međuljudskih odnosa i prelazim u klub "Grbavicu" gde su me srdačno primili.
    Za vreme apstinencije u klubu "Mladost" bio sam biran za: predsednika patronažne komisije, predsednika komisije za kulturu, zabavu i sport, predsednika komisije za međuklupsku saradnju, predsednika Nadzornog odbora. Bio sam sekretar kluba u dva mandata, predsednik kluba, i takođe sam biran u Upravni odbor Zajednice klubova LA Srbije i za potpredsednika ZKLAS. Sada sam član kluba LA "Grbavica", gde su me predložili i izabrali za sekretara. Klub mi omogućava da idem na sastanke Zajednice kao i na plenume i savetovanja koje organizuje Zajednica klubova Srbije.
    Na kraju želim da poručim svim apstinentima da je klub mesto gde smo svi jednaki i težimo istom cilju - nepijenju i što dužoj apstinenciji. Takođe želim da se zahvalim svima koji su mi pomogli i podržali me u mojoj apstinenciji.


povratak na vrh strane
copyright © 2002 manolo

1