|
zalazak
treceg sunca, nepodnoshljiva vrelina/ brujanje mashina, skuchena
metalna kabina/ moj svet je praznina samo kamen i prashina/ i pokoje secanje, odblesci
davnina/ obronci planina, shume, kristalna jezera/ moje novo okruzenje razara
atmosfera/ histerije, ludila, raspada sistema/ zemlju napadaju bolesti, poshast
ko himera/ moja jedina dilema: preziveti il' stati/ razmatram situacije koje
usledice zatim/ besposhtedna borba il' spokoj u raki/ zloslutna izmaglica vec
danima me prati/ ali shta su ovde dani kad vreme je stalo/ i ono malo prezivelih
je posrnulo i palo/ egzistencije sramne dotukle ih rane/ porok im je
vodilja na putevima tame/ tela zagadjuju otrovom, svi navucheni su mahom/
obrazac ponashanja koji uslovljen je strahom.
alarm detektora kretanja, poznat odraz na
viziru/ nakaze su tu! nece otici u miru/ shaljem izvidjachku sondu da
preleti mrachnu hordu/ obaveshtavam toranj da spreme se za borbu/ i
molim se bogu, mada sumnjam u njega/ za pokolj ili trijumf da se okoncha
ova beda/ primam signal iz sonde, neverovatni podaci/ o neprijatelja
snazi. ako postoje junaci/ nisam jedan od njih. maksimalnom
brzinom/ letim ka bazi, sve do sudara s dinom/ situacija bez izlaza, nemam
vremena da mislim/ kontrolu nad delom mi preuzima instinkt/ koji sumanutim
trkom vodi me put otvora/ u magmatskoj steni. gori pogonska
komora!/ ostavljam za sobom zvuk eksplozije prodoran/ gubim tlo pod nogama,
klizim ko niz tobogan.
bolno trljam potiljak, koliko bio sam bez svesti?/ u mraku trazim izvor
piska, postaje sve ceshci/ i ko zvuk aparata kad bolesni bledi/
neprekidan, glasnik kraja koji sledi/ svetlost ... ispunjava celu
odaju/ bljesak zaslepljuje ochi, zenice se skupljaju/ polako postajem svestan
oblika ovog mesta/ savrshen tetraedar, u centru podnozja pijedestal/ oko
opisan krug meni starnim simbolima/ piktografsko pismo, sigurno
staro je eonima/ kako sam dospeo ovamo? shta je ovo mesto?/ nigde ne vidim
otvor!? odakle dopire svetlo?/ preispitujem se dok proucavam
mural/ na jednom od zidova, opisuje ritual/ ako ga dobro tumachim ovo
je neka vrsta hrama/ sveshtenici formiraju krug oko piktograma/ na postolju
stoji dechak koji zrakom iz ochiju/ u zidu otvara prolaz u drugu prostoriju/
u koju ulazi naoruzan odatle crtez se rachva/ u prikaz mocnog bozanstva
i lesh mrtvog dechaka/ obred prosvecenja? test za mlade ratnike?/ il neshto
sasvim trece? al prostorija sa slike/ je mozda moja jedina veza sa
povrshinom/ tom se mishlju smirujem dok okruzen tishinom/ koracham ka sredishtu
jednakostranichnog trougla/ penjem se na postolje napetih chula/ u ischekivanju
chuda. stize istog sekunda/ telo prozima sila, iz ochnih duplji
svetlost kulja.
nishta
ne mora biti ko shto nekad je bilo. spoznaja je blizu, budi spreman za
epilog, kad se vizija silnog otelotvori kroz zivot.
taj trenutak pamticu ostatak moga veka/ kao nepregledno belilo planete
vechnog leda/ kao osecaj spokojstva, miline, svetla/ skidam kacigu, trljam ochi,
netremice gledam/ opchinjen, sa osmehom i pogledom dechaka/ zashticen i
spokojan u okrilju oblaka/ i nema vishe ograda ni traga ljudske ruke/ ko da
nevreme je iza mene, ispred mirne luke/ i tako srecan ali neoprezan na tren
sklopih ochi/ i nestadoh ko kapljica na uzarenoj plochi/ i kao machem po
stomaku tada preseche me hladna/ slutnja kao munja grom iz tmurna neba hada/
ispred mene par prilika izlaze iz otvora/ i prekri me crni oblak
poput pogrebnog pokrova/ ternutak tishine i napetosti kranje/ bljesak
laserskog pishtolja, u levu ruku sam ranjen/ ja se prenuh u sekundi sav
zaprepashcen od straha/ uz talas hladne vode ko kad podigne se brana/ i tada
jasno kao dan shvatih shta mi se sprema/ okom trazim zaklon ali zaklona nema/
vishe refleksno no svesno brzo bacih se u stranu/ punim oba pishtolja vracam
kacigu na glavu/ gledam suvishe ih ima. bacam bombu neutrona/ ekspolozija
razbija formaciju kordona/ zujanje fejzera, miris sprzenog mesa/ ne
znam stvarno shta da radim kada ne znam ni gde sam/ u prostoriji sam ja,
ispred nepregledna masa/ dok nasumice pucam oni padaju bez glasa/ ja se okrecem
ka izlazu al da izadem ne mogu/ oshtar bol padam (padam, padam)... pogodjen
u nogu/ da se predam? ipak ne dam zivot suvishe je vredan/ grabim pishtolj
pucam, pucam. pao je josh jedan/ i osecaj besa dok gledam grozne nemani/ ma,
nek ide zivot! dodjite, sad potpuno sam spreman! i/ na interfejs vizira pada
odsjaj svetlosti/ uz kapljice krvi...
novi odred spodoba se zalece obrushava/ ja kosim kao furija, ni korak
ne ustruchavam/ davno sam obuchavam, sad sve mi se vraca/ likvidacija
pogledom kao oshtricom macha/ sada vladam situacijom, levitiram, manevrishem/
snagom svoga uma zveri dezintegrishem/ mogu da se skoncentrishem, tehnikom
baratam/ razlog njihovog dolaska napokon shvatam/ zamahujem rukama, pokrecem
vetar/ usmeravam kristale i formiram spektar/ jedinstvo svih energija
isijavam kroz etar/ poistovecujem se sa sredinom, kameleon/ prestajem da
budem... sijam kao freon!
krecem ka povrshini iz ovog pakla. izlecem uz gejzir peska krvi i stakla
lebdim nad pustinjom do grupacije dina/ upirem prst
ka njima iz zemlje raste planina/ pod njom izviru reke, duz obala rastu shume/
postajem natprirodna sila, prisutan za uvek/ u svemiru i u svesti
potomaka/ svetu knjigu pishu na osnovu odlomaka/ mog zivota, trijumfa
nad nakazama sotone/ dalekih kolonija hramove krase moje ikone.
|