TRADICIONALNA NARODNA MUZIKA
MUZIČKE OSOBINE
Napjevi muzičke tradicije Drežnice se većinom kreću u opsegu od tri do pet
tonova (manji ili veći su rjeđi), koji prema međusobnim odnosima gotovo svi
predstavljaju hromatske nizove uzastopnih polustepena.
Dijatonski nizovi, od kojih se na ovom području susreću samo oni sa polustepenom
na drugom
mjestu
iznad završnog tona, zastupljeni su u manjem broju.
Tonalne odnose obilježava i labilnost pojedinih stupnjeva njihovih nizova, koja
može da utiče na promjenu moda u okviru istog ili različitog roda.
Navedena obilježja tonskih odnosa povezuju ovu tradiciju sa tradicijom stočara
Bosne i Hercegovine, u kojoj, su ova obilježja već konstatovana kao
karakteristična.
Osnovna vremenska jedinica ove tradicije najčešće je samo približno određena.
Napjevi se, dakle, kreću u ritmu riječi. U tome ritmu se pjevaju i napjevi
kojima se, štaviše, prati i »kolanje«. To se objašnjava činjenicom što su
pokreti »kolanja« obično veoma spori, pa stoga i vremenski manje određeni. Ova
pojava, koja nije specifična samo za Drežnicu (jer se javlja i u drugim
krajevima Bosne i Hercegovine) jeste jedna od najneobičnijih osobina
starobosanake tradicije.
Iako osnovno doba u ritmu nije strogo određeno, međusobni odnosi različitih
vremenskih osnovnih jedinica njihovih ritmičkih obrazaca (najčešće
heteropodskih) ipak nam omogućuju da u njihovoj osnovi prepoznamo određene
tradicionalne ritmičke obrasce.
Zasebnu grupu čine obrasci ritma aksak koji nastaju skraćivanjem, ili
produžavanjem pojedinih jedinica za pola osnovne vrijednosti.
Ritam potkorak je ovdje manje prisutan. U tome ritmu odvija se:
1.
Lančano kolo bez muzičke pratnje, kod kojeg jaki udarci stopala određuju
ritmički tok igre;
2.
kazivanje brojalica što se izgovaraju uz
izradu »trube od kore« i »pište«
i
3.
kazivanje dječijih brojalica uz igru.
Interesantna bosanskohercegovačka varijanta deseterca »sa srijede« (deseterac u
inverziji 6,4) i ovdje se susreće.
Kratke stihove, kao što su trohejski osmerac i šesterac, te trohejsko-daktilski
sedmerac, nalazimo u pjesmama koje se pjevaju uz bešiku i uz kolo Biranje, Biber
i Terzije.
Dok su deseterački stihovi izometrični, kratki stihovi se jaljaju i kao
heterometrični.
Osnovni melopoetski oblici, u kojima se ogleda odnos teksta i
napjeva, pripadaju kategoriji kratkog i dugog napjeva.
Po
kratkom napjevu pjevaju se uspavanke pripovjedne pjesme »starinjske«. S obzirom
na svoju osnovnu funkciju kratak napjev je silabičnog karaktera, obuhvata samo
jedan stih i omogućava brzo kazivanje dugačkih tekstova pjesama.
Kod uspavanki melodijski obrazac je ustaljen, a kod pjesama koje se pjevaju na
način »ko iz knjige« i uz gusle on je hercegovačkog tipa, tj, neustaljen, sa
standardnim početnim i završnim obrascima pjevanja pojedinih dužih odsječaka
pjesme. Naziv »ko iz knjige« - veoma rasprostranjen u Bosni i Hercegovini za
stanoviti način brzog pjevanja (kazivanja) epskih pjesama bez instrumentalne
pratnje - ovdje se ne pojavljuje, mada oblik postoji, ali se kaže da pjevač
pjesmu »čita«.
Oblicima kategorije dugog napjeva pjevaju se svatovske i čobanske pjesme, zatim
pjesme na sijelu i u kolu zvanom Kolanje.
Po
svojoj melopoetskoj strukturi pripadaju oblicima čija se melostrofa obrazuje:
1.
dodavanjem eksklamacija;
2.
ponavljanjem ili povezivanjem stihova,
i
3.
ponavljanjem dijelova (članaka) stiha.
Melostrofe sa pripjevom su u tradicionalnoj muzici Drežnice rijetke. Snimili smo
svega 6 primjera u tri sela (Bunčići, Zagreblje i Poglavica).
Melostrofe nastale dodavanjem ekslamacija (ho, hoj, ej..) predstavljaju osnovni
oblik
dugog napjeva. To su ranije pomenute »putničke« pjesme ili »svatovski glas«,
čiji napjev najčešće ne obuhvata više od jednog stiha, ali je često produžen
posebnim otegnutim melodijskim formulama, na slogovima eisklamativnog značenja,
dodatim ispred i poslije stiha, a u nekim slučajevima i između članaka stiha.
Ove pjesme, kako im sam naziv kazuje, pjevaju se putem i u svatovima, za stolom
u kući djevojke ili momka.
Ovaj osnovni oblik dugog napjeva, koji još posebno obilježava potresanje glasa
na elementima dozivanja nalazimo u svim krajevima Bosne i Hercegovine, negdje
bolje, negdje slabije očuvanog, kod Srba, Hrvata kao i kod Muslimana, ali samo u
seoskoj tradiciji, prvenstveno kod stočara«.
Oblici melostrofa, nastalih ponavljanjem i povezivanjem stihova, susreću se u
pjesmama tipa nabrajalica, kod kojih se tekst improvizuje. Kada se ove pjesme
izvode polifono, i ovdje, kao i u drugim područjima bosanskohercegovačke seoske
tradicije, susrećemo da napjev započinje pjevač koji improvizuje, a ostali
naknadno upadaju, preuzimaju tekst, ponavljaju ga na razne načine i time daju
vremena improvizatoru da smisli slijedeći stih.
Većina ovih melostrofa svodi se na slijedeće principe oblikovanja:
1.
ponavljanje stiha — AA;
2.
povezivanje dva stiha — AB;
3.
ponavljanje i povezivanje stihova — AAB, ABAB, ABABA,
i
4.
kombinovanjem navedenih principa uz dodavanje eksklamacije.
Razvijeniji oblici, od 3 do 5 stihova, javljaju se u manjem broju primjera i,
kako sami mještani kažu, predstavljaju »noviju« pojavu (pjesme) na tom području.
Po svojoj funkciji to su pjesme koje se pjevaju na sijelima i u drugim prigodama
kada se mlađi svijet okuplja radi zabave.
Oblici sa ponavljanjem članaka jednog ili dva stiha, uz eventualne eksklamativne
dodatke na početku, posred ili na kraju melositiha, brojniji su. Njihova
raznovrsnost proizlazi iz broja konstruktivnih elemenata: stihova - A, B . . .
članaka stiha - a1, a2, b1, b2...
dodatim eksklamacija - (), i načina njihovog međusobnog raspoređivanja.
Pjevači vole da pjevaju višeglasno — oblicima »starinjskog« polifonog pjevanja
druge kategorije, u kojem se sazvučje sekunde tretira kao konsonanca.
Kad pjevaju »starinjski« - po pravilu trojica - prvi »počinje, započinje, pjeva,
vodi, sleginje, priginje, prigiba, ili preokreće«, a ostali - »otpočinju,
preuzimaju, prate, gangaju ili gusle«.
Pravilo je da pjevač koji »započinje« pjesmu u toku pjevanja »preokreće«, tj. da
se spušta na hipotoniku, stvarajući na tom mjestu napjeva sa drugim glasom
sazvučje sekunde. Međutim, veoma je česta pojava da funkciju započimatelja
preuzima jedan od pratećih glasova, koji kasnije, kada nastupi prvi glas,
prelazi u trećeg člana grupe u ulogu pratioca. Ali i u ovakvim slučajevima glas
koji »preokreće« glavni je u pjevanju, bez obzira što pjesmu nije započeo.
»Starinjski« polifoni oblici su raznovrsni, glasovi se kreću:
a)
u paralelnim sekundama. Ova praksa povezuje ih sa praksom koja posebno
obilježava istočnu Hercegovinu;
b)
mogu da se kreću u obliku »borduna«, u kome prateći glas ima ulogu ležećeg tona,
a vodeći glas se spušta za veliku sekundu ispod njega;
c)
putem »svođenja«, pri čemu se prvi glas, najčešće pri dodiru završnog tona,
spušta na hipotoniku.
Glavni oblici druge kategorije su »brojnica« i »ganga«. Pod »brojnicom«
mještani podrazumijevaju svaku pjesmu u kojoj obje dionice izgovaraju isti
tekst, za razliku od »gange« ili »guslenja«, u kojem
samo jedan glas izgovara tekst, dok ostala dvojica »gangaju« ili »gusle«,
emitujući neki neutralni slog ili mukli vokal.
Oba se ova oblika, od kojih je »brojnica«, prema navodima kazivača, starija od
»gange«, pojavljuju u više varijanata i vrsta. Tako razlikuju »stariju« i
»noviju«, »sporij« i »brzu« »brojnicu« i »gangu«, kao i »gangu« Gornje i Donje
Drežnice. Njihove mnogobrojne varijante ispoljavaju se:
-
u različitom oblikovanju njihovih melopoetskih struktura;
-
u načinu kretanja, pratećih glasova kod polifonog oblika tipa »svođenja«, u
kojem prateća dionica može da se kreće u okviru dva tona, opsega 1- 2,
ili tri tona, opsega 1- 3;
-
u izmjeni rasporeda funkcija pojedinih glasova, prema tome da li:
a)
prvi glas »započinje« i »priginje«, a drugi i treći glas »prate«
ili
b)
prvi glas »započinje« i »priginje«, a drugi glas »otpočinje«, tj. nakon
solističkog nastupa prvog glasa, također, najprije sam otpjeva dio teksta da bi
zatim, kad ponovno nastupi prvi glas, zajedno sa trećim glasom izveo prateću
dionicu
ili
c)
drugi glas »započinje« pjesmu sam, a zatim prvi (glas) od njega »preuzme« vodeću
dionicu i »priginje«, dok ga, za to vrijeme, drugi i treći glas »prate«
ili
d)
jedan od »pratećih« glasova »započinje« pjesmu, drugi »prateći« glas
»otpočinje«, tj. nastavi također sam da pjeva isti tekst, ili samo jedan njegov
dio, da bi se, tek tada, pridružio i prvi glas u funkciji »vodećeg« koji
»priginje«, a prethodna dvojica sa njim pjevala u funkciji »pratioca«;
-
prema dužini teksta koji pjevaju pojedini glasovi u svom solističkom nastupu: da
li je
to
a)
jedan članak stiha;
b)
dvije trećine stiha;
c)
cio stih;
d)
stih i pripjev;
e)
stih i prvi članak drugog stiha;
f)
dva puta ponovljen prvi članak i stih;
g)
dva stiha;
-
u metodiji (napjevu) itd.
»Starinjski« oblici polifonog pjevanja - »brojnica« i »ganga« - i danas se često
nalaze u muzičkoj tradiciji Drežnice. Stoga su noviji oblici polifonog pjevanja,
za sada ovdje veoma rijetki. Zabilježili smo ih samo u dva sela, Rogebrdu i
Donjem Selu. Radi se o pjevanju »na bas«, tom izrazitom obliku prve kategorije,
čije se osnovno obilježje ogleda u završnom sazvučju glasova u intervalu
kvinte sa jasno izraženom funkcijom dominante.
Pjevati »na bas« naučili su pojedinci mlađe generacije odlazeći na mevlude i
sijela u Jablanicu, Konjic ili Ostrožac u posljednjih 30-tak godina.
I Home I Uvod I Osobine I Instrumenti I
Copyright © Drežnjak; jesen 2001. godine