ZA NOVU 1999. (Zlatan Kovacevic)
Daleko tamo, usred Balkana
Malena zemlja, mnogima neznana
Al' mi je znamo, Bosna je zovu
Oni, ko i mi, sad slave Novu
Pritisla zima, snjegovi pali
Tesko je Bosnji, kom da se zali
Mozda ce doci jaran jaranu
Uz casu brlje i skromnu hranu
Cekat ce Novu s tugom skrivenom
Zalec za nekim proslim vremenom
I mi smo ovdje te Bosne dio
I svak bi rado na svome bio
Jer tudja zemlja, jezik i ljudi
Tesko nam pada, razara grudi
U malom Bosnu ovdje se slila
A nikom nije tudjina mila
Jer mi Bosanci takve smo fele
Drustveni, skromni, sada nas dijele
Ovdje smo slozni i treba tako
Strado je od nas gotovo svako
Svako je bjezo pred vojskom nekom
Svako se sklanjo pred necovjekom
A takvih bjese na svakoj strani
Ipak, vec stizu i bolji dani
Mir je vec duze, boljem se nadati
A mali covjek uvijek ce stradat
I dugo, dugo jos ce da pati
Rasut po svijetu, il' kad se vrati
O , Bosno moja zelim ti srecu
Mozda te vise vidjeti necu
I svima ovdje sad sretnu Novu
I uz nju eto poruku ovu
Ma gdje ko od nas kada se obre
Nek dijeli ljude na zle i dobre
I ne smije nam biti kriterij
Po boji koze, naciji, vjeri
KO ovo ne zna ili ne shvata
U njemu lezi iskrica rata
A sta rat znaci, svjedoci bismo
Gdje nam je mjesto, tu vise nismo
Jos jednom, svima, prijatno vece
I mnogo, mnogo u Novoj srece.