Partizan

VOLIM CRNO-BELE

Da volim CRNO-BELE,

Ponosno kažem svima,

Volim to slavno ime,

I divim se samo njima.

Na svetu ništa lepše,

Ne može da postoji,

Nego što je naša ljubav,

Prema CRNO-BELOJ boji.

Ljubav prema klubu,

Ne može da prestane,

Dok živim klicaću njemu,

Volim te Partizane.

Ja volim Partizana,

I svakog novog dana,

Kucaće srce moje,

Za CRNO-BELE boje...

Postoji mnogo što zvaničnih što nezvanični sajtova o Partizanu, i zato se ovde, na ovoj stranici neće naći ništa slično tome.

Naime ovo je mala lična prezentacija jednog (ako ne i najvećeg) navijača Partizana a doskorašnjeg i igrača košarkaške ekipe ovog tima.

Naravno to je BRANKO MILISAVLJEVIĆ - ZEC

Porodica:

Otac: Ljubiša - Giša. Veliki sportista i sportski radnik. Najveći deo svoje fudbalske karijere proveo je u užičkoj Slobodi, a igrao je još i u Peći i Zenici. Po završetku igračke karijere bavio se trenerskim poslom u nekoliko užičkih klubova, ali po sopstvenom priznanju i taj deo svoje sportske karijere je završio. Sigurno najzaslužniji za sve ono što je Branko postigao.

Majka: Milanka. Kao i svakoj drugoj majci teško joj je palo rano sinovljevo odvajanje od porodice prilikom napuštanja Užica, međutim svakom prilikom a pogotovu tokom Brankove karijere u Čačku bila je redovan posetilac njegovih utakmica.

Sestra: Senežana-Sneža, student ekonomije.

Evo šta je Zeko pričao kada je dolazio u Partizan (tekst je preuzet sa sajta Suprolige 2000/2001):

You said in an interview that coming to Partizan was your childhood dream? The game against Oostende in the Suproleague was in fact your debut, not only in Partizan, but also on the international scene?

It was indeed. When you are a kid, you have to choose your side: Either you are for Red Star, either for Partizan. I chose the latter. Naturally, when I started to play basketball, my wildest dream was to play in front of Partizan’s fans. So when that day came with the match against Oostende, I couldn’t think of anything else. I was in a kind of limbo at that time, my head was going to explode because in just a couple of days I signed for Partizan and I had to settle the things with my club in Russia where they weren’t too happy to let me go. Then when I returned to Yugoslavia, I couldn’t sleep for three days because of the time difference. When I got out from the locker room to the court of the Pionir to face Oostende, I felt like in a movie. The pressure was tremendous, but I think I have handled it pretty well. But I tell you, I will remember that day for the rest of my life.

A bad reputation

You have the reputation of a player with a difficult character. Is there any truth in the rumors about you?

None whatsoever. I don’t know where those stories about me being a weirdo came from. What is true is the fact that I am an emotional player. I consider myself to be a winner. So everything I do on the court, I do it to win and I do it spontaneously. My new teammates have accepted me as I am and Partizan’s fans too. Of that I am especially proud.

Rodjen: 21-07-1976

Visina: 193cm

Tezina: 84 kg

Pozicija: Plejmejker

Bracni status: neoženjen

Karakteristike

Jedan od najboljih plejmejkera u Yu ligi. Odličan šut za 2 i 3 poena, izvrstan asistent. Nezaustavljiv u igri 1 na 1. Vrlo brz, veoma agresivan.Igra srcem, pravi vodja. Igrao je za juniorsku selekciju Jugoslavije.

(BeoBasket)

Trenutno, Zeko igra u slavnom francuskom klubu CSP Limoges, ili srpski, u Limožu. A to da li se snašao u novom klubu najbolje govore njegove partije pružene u žutom dresu. Naime sa prosekom od 20 poena po utakmici sigurno da je jedan od najboljih igrača tamo, što ustvari i jeste. Jedini problem je taj što Limož ne igra nikakvo evropsko takmičenje, tako da Zekove igre i nisu toliko propraćene ovde. Medjutim nadamo se da tako neće biti još zadugo, i da ćemo ga vrlo skoro opet gledati što da ne i na našim parketima. Do tada evo par novih sličica kao i poklon Wallpaper.