E bilo je to 'vako: 5 i 15 buđenje i prva telefonada. Tigrić kaže da ima vjetra. Odmah sam se sjetio Urške i Vladana koji su gledali prognozu i zaključili da neće bit tramontane. Ha, ha, kakvi stručnjaci. Došavši na lice mjesta moj smješak se malo objesio, puhalo je taman za 12 kvadrata, no prvi gosti (Puležani i Boduli) su već trimali opremu tako da sam osmjeh morao, oćeš-nećeš, vratiti na lice. Atmosfera se ubrzo zagrijala kad smo otvorili bocu jegera i medice. Poslje toga su se svi smijali. Postavili smo kratko polje i 18 takmičara podjelili u dvije grupe. Prvih 5 iz grupe A nastavlja takmičenje sa prvašićima iz grupe B.

Po našem poznatom anemometru kojeg još nismo kupili puhalo je jako, jako loše, no RO i SO je odlučio da jutarnju zvijezdu ipak mora pronači.

SO je pokrenuo proceduru. Sudačka truba je proparala zrak, a prvi problemi su nastali kad se dobar dio takmičara upitao u kojoj su oni grupi. Grupa A je imala ponovljeni start, jer od njih 9 startalo ih je samo dvoje. Bilo je i onih ljutih boraca koji su za svaki slučaj startali u obje grupe. Sigurno je sigurno.

Finalisti - poredak

Bilo kako bilo, zvjezdu jutra gospodnjeg 3.9.'05. smo ipak pronašli. To je legenda hrvatskog windsurfa Zdravko Cerovac. Osim nagrada prvoj trojci, priznanje u obliku počasnog mjesta je uručeno najstarijem takmičaru Davorinu Walteru. Doduše čovjek je u cvijetu mladosti. Pa neki dan je navršio tek 60 godina. Tek je kojih 44 godine stariji od teenagera Marija Polonija i Nike Dujmovića iz Baške. Njihova imena zapamtite, jer ako ostanu u slalomu, prva mjesta rezervirajte za njih.

Al, ajmo mi dalje.... Dakle sve je teklo po planu. Neplasnki je tek poteklo 30-ak piva koje su uz zvuke slomljenog stakla činile «vološćanske slapove pive». Ja, kao predsjednik RO mogu slobono procjeniti da je organizacija, kao i suradnja RO, SO, OZZ, MO, ORZ-a, a bogami i dežurnog fizioterapeuta, bila na zavidnoj razini. Recimo to pučko-školski: «našli su zajednički jezik» (samo bez komentara molim).

Roštiljada je opet uspjela. Mesa je bilo u izobilju, što se nemože reči i za piće, ali ipak ga je bilo dovoljno. Ovaj put smo stukli sve i da je bilo više nebi valjalo. «Nekima» alkohol treba davati u ograničenim količinama. Ostala je tek 1,5 litra vina koju smo zaboravili negdje među opremom. Osim MorningStara pronašli smo i AfternoonStar. Pobjednik roštiljade bio je, kako mu i samo ime kaže: Viktor (u daljnjem tekstu Gurla). Gurla je pridruženi član roštiljade, inače stalno nastanjen u domu za STARe i nemoćne u Voloskom. Gurla je samo STAR, jer ako je on nemoćan, kakvi su onda moćni? On je u vrijeme svog boravka u Domu valjda zbog oskudne prehrane razvio posebno oblikovanu čeljust koja mu omogućuje da njome poput bagera grabi sve što mu se nađe na stolu. Gurla odlikuje dobrim metabolizmom. Stamanio je u jednom šutu oko dvije kile mesa, pinku kruha, bocu coca-cole i nije mu bilo slabo. Još je i na kupanje išao. Ona dva deca medice je poput hrčka skolnio na sigurno mjesto - iza stola za ping-pong. No nije Gurla nezahvalan i metla mu nije teška. Uredno je počistio svo suđe i sav nered koji smo tamo napravili. Viktore ti si STAR.

Emotivni ispadi potaknuti pomanjkanjem krvi u alkoholu zatvorili su ovaj naš sportsko-humanitarni događaj u točno 18:00 h. Za neke scene, teško je pronaći riječi kojom bi se one mogle opisati pa ću vam u prilogu ostaviti nekoliko digitalnih zapisa. Ipak slike govore više od riječi.

Ponovo se zahvaljujemo gostima što su se odazvali našem pozivu, a neki od njih nam uzeli i medalje. RO je odmah nakon podjele nagrada sazvao izvanrednu sjednicu i zaključio je slijedeće:

1. RO NIKAD VIŠE neće organizirati regatu na kojoj će članovi istog odbora gubiti. Slijedeću regatu radimo u tajnosti, a nagrade ćemo si podjeliti međusobno dogovorom... Sto mu gromova!
2. MOŽDA neznamo surfati, al zato znamo gubiti. I opet smo pokazali TKO SMO I ŠTO SMO... Sto mu gromova!
3. 'Ko može napraviti bolju feštu nek pozove i nas na nju!.... Grom ga ubio!

Vidimo se ponovo slijedeći vikend 10. i 11.9.'05.na Voloskom open 2005.

Kod Mirota u Surfu, 4.9.2005.