Kako kaže američki geograf Aron Worf, u toku zadnjih 50 godina došlo je do čak 37 ratnih sukoba oko vode od kojih čak 27 njih se tiču Izraela i Sirije glede voda Jordana i Jarmuka.Največi rizici izbijanja ratova za vodu nalaze se u toj i onako već opasnoj barutani svijeta koja se zove Bliski Istok.Izraelska okupacija Zapadne obale ali i Golanske visoravni pored ostalog objašnjava se a Izraelska vlada to ne krije,potrebom za dovoljnom količinom vode.

  Drugo potencijalno opasno žariste sukoba oko vode u tom dijelu svijeta jeste granično podrucje Turske,Iraka i Sirije, sukoba oko kontrole vode Eufrata i Tigrisa. Turska naime drži ključeve vodosnadbjevanja svojih susjeda a u ime razvitka svog Anadolijskog jugoistoka gradi brojne brane, pa je 1990 godine punjenje jezera i brane Ataturk izazvalo bilo isušenje gornjeg dijela Eufrata u trajanju od mjesec dana sa dramatičnim posledicama po Iračku i Sirijsku poljoprivredu. Godinu dana poslije, u vrijeme prvog Zalijevskog rata, Turska je prihvatila američki zahtjev da zatvori svoje brane i tako Iraku spriječi dovod vode."Bog nam je dao vodu , a vama naftu", odgovaraju Turci na Sirijske i Iracke optužbe.

   I druga podrucja su potencijalno eksplozivna. Sudan, Etiopija i Egipat oko voda Nila ili sukob u zapadnoj Africi izmedju Mariutanije i Senegala oko kontrole vode rijeke Senegal, te u centralnoj Aziji izmedju Uzbekistana, Tadjikistana, Kirdistana i Kazastana oko voda rijeka Abudarija i Sirdarija. U manjoj mjeri takav sukob postoji u odnosima izmedju Meksika i SAD-a oko rijeke Kolorado.

   U magazinu Figaro, koji u najnovijem broju posvećuje čitav dosije o ovom pitanju, nailazimo i na zanimljiv podatak o značajnom američkom vojnom prisustvu na tromedji Argentine, Brazile i Paragvaja, koje to prisustvo pod izgovorom terorističke prijetnje zapravo služi osiguravanju kontrole jednog od največih rezervoara slatke vode u svijetu ,takozvanog Gvaranijakvatore.
Ko kotrolira glavne izvore pitke vode, kontrolirat će svjetsku privredu, doslovice kaze Argentinski službeni izvor na koji se poziva Figaro,

    Kina je nedavno počela ostvarenje projekta koji po svojim dimenzijama podsjeca na Kineski zid a cijena njegove realizacije iznosi 59 milijardi dolara. Radi se o preusmjerenju voda Jangcenkjanga ka sušnim sjevernim i sjeverozapadnim područijima Kine, tri paralelna kanala u duzini 1300km svaki.

  Dramatičnost pitanja vode ponajbolje rezimira izvještaj svjetske organizacije, u kojem se kaže kako nestasica vode več izaziva migracije stanovništva veče i od onih koje izazivaju ratovi.
   
    Potrebne investicije radi osiguranja dovoljne količine vode u sledećih 25 godina procjenuju se na nevjerovatnih 4500 milijardi dolara. Jedan naslov iz lista Liberation dobro ilustrira aktualnost ove problematike :"Australija na rubu suše".

    Voda kojoj prijeti sudbina zlata predkolumbijske amerike, začina Indije, diamanata Afrike ili nafte Bliskoga istoka ipak nije egzotican proizvod bez kojega se čovjek moze proci.
Radi se o uistinu vitalnom izvoru svekolikog zivota, o istinskom zdencu života.
Prijeti li stoga čovjecanstvu hidrosamoubistvo , da tako kažemo.
Na odgovor na to pitanje, nažalost nećemo morati dugo čekati.  

Svjetska mapa kriza oko voda.