| Početna | Pisana reč | Komentari | mp3 | Linkovi |
Javio se još u periodu Francuske revolucije 1789. godine, formiranjem ženskih klubova i učešćem žana u političkoj borbi.Krajem XIX i početkomXX veka, razvitkom novih društveno ekonomskih formacija i Radničke klase, u čijim se redovima nalaze naravno i žene, pokret dobija nove osnove. Tokom prvog i drugog svetskog rata mnoge žene su radile u fabrikama i na poljima zamenjujući muškarce koji su ratovali. Kad su se ratovi završili, od žena se očekivalo da napuste posao i ustupe ga muškarcima koji su se vratili iz rata. Ali onda je nastala velika potražnja ženske radne snage u lakoj industriji. Od tada počinje ekonomska nezavisnost žena i postupno osvajanje radnih mesta koja su bila rezervisana isključivo za muškarce.
I pravo glasa žene su dobile početkom XX veka. Prva zemlja koja je 1893. dala ženi isto biračko pravo kao i muškarcu bila je Novi Zeland. Ali većina zemalja zapada sve do kraja prvog svetskog rata nije ništa učinila. Politička prava bila su ženama podjednako važna kao i druga; tražile su da one zastupaju druge, a ne samo da budu zastupane.
Danas se često tvrdi da je jedina prava revolucija bila seksualna revolucija. Pod njom se podrazumeva činjenica da žena danas ide u korak sa muškarcem više nego ikada ranije.Ne samo da joj je dozvoljeno nego je i potstaknuta da sazna šta su njena prava, a takođe i potrebe koje služe njenom ličnom zadovoljstvu.
Međutim, i dalje ima onih koji tvrde da je ravnopravnost polova ostavila teške posledice na društvo, porodicu i privilegije muškarca. Ali, u većini su oni, naročito mladi, koji smatraju da ravnopravnost polova olakšava život, čine ga zanimljivijim i naravno pravednijim.
Žene i dalje organizuju proteste, budeći svest onima koji još nisu shvatili prave vrednosti žena. Borba protiv polne diskriminacije trajaće sve dok i poslednji čovek ne shvati da žena ima iste potencijale kao i muškarac. Predrasude o boljoj sposobnosti i većoj inteligenciji muškaraca nisu opravdane i one treba što pre da nestanu. Nije li činjenica da su ženine opterećenost poslovima, koje uspešno postiže(na radnom mestu i kod kuće), evidentan dokaz da ona može mnogo više nego što joj je dozvoljeno?! Potpuno je neopravdana ekonomska diskriminacija koja dolazi do izražaja u manjim platama za isti rad, manjim mogučnostims napredovanja u poslu… Takođe, apsurdna je i pojava razlikovanja muških i ženskih uloga i tamo gde zato nema osnova.
Zbog ovakvih i sličnih vidova diskriminacije probuđena je kod žena svest za prevazilaženjem tih razlika i potpunim izjednačavanjem sa muškarcima na svim nivoima. Potreba za stalnim dokazivanjem, koja je prisutna već godinama unazad, postaje suvišna. Muškarci uviđaju da je apsurdno i dalje boriti se za privilegije koje nemaju opravdanja i sve više povijaju glavu pred ženama koje ih nadkriljuju u mnogim aspektima.
U savremenim društvima socijalni pokreti su važna društvena snaga i pokretači različitih promena. I feministički pokret je jedan od njih. Ideje feminizma uperene ka rušenju jednog dela društvenog poretka koji su stvorili muškarci, velikim delom su realizovane. Na društvenoj lestvici žena je tik uz muškarca. Medjutim, u izvesnim sferama društvenog života, kao što je to politika na primer, ženama ostaje još mnogo posla. Ali kolektivna svest još se više širi i u bliskoj budućnosti svaka pa i najmanja razlika biće uspešno prevaziđena zahvaljujući ne samo borbi žena, nego i racionalnom razmišljanju i razumevanju muškaraca.
Ivona Skokandić