| Početna | Pisana reč | Komentari | mp3 | Linkovi |
Anarhizam je bio definisan na mnogo načina, do strane različitih izvora. Reč anarhizam dolazi od reči anarhija, koja potiče od dva izvora u grčkom jeziku. Sastoji se iz grčkih reči av (značenje: odsustvo [izgovara se "an"] i apxn (značenje: autoritet ili vlada [izgovara se "arkhe"]). Danas, rečnici još uvek definišu anarhizam kao odsustvo vlade. Ove moderne definicije anarhizma, zasnivaju se na spisima i delima anarhista u prošlosti i sadašnjosti. Anarhisti shvataju, kao i istoričari anarhizma i dobri rečnici i enciklopedije, da reč anarhizam predstavlja pozitivnu teoriju. Spoljni izvori, s druge strane, poput medija, često će zloupotrebiti red anarhizam, na taj način stvarajući nesporazum.
Jedan od vodećih, modernih rečnika, Vebsterov Treći Međunarodni Rečnik, definiše anarhizam kratko, ali jasno, kao: "politička teorija suprotstavljena svim vidovima vlasti i ograničavanja od strane vlasti i zastupa dobrovoljnu saradnju i slobodna udruženja individua i grupa u cilju zadovoljavanja njihovih potreba." Drugi račnici opisuju anarhizam sličnim definicijama. Rečnik Britanika-Vebster definiše reč anarhizam kao: "politička teorija po kojoj su svi vladajući autoriteti nepotrebni i nepoženjni i zastupa društvo zasnovano na dobrovoljnoj saradnji individua i grupa." Kraći rečnici, kao što je Novi vebsterov priručni rečnik za koledž, definiše anarhizam kao: "politička doktrina po kojoj svaku vlast treba ukloniti ."
Ovakve slične definicije anarhizma u rečnicima odražava evoluciju teorije anarhizma, koju su ostvarili anarhistički intelektualci i pokreti. Kao rezultat, definicije u rečnicima, iako ispravne, odražavaju samo razvodnjene definicije reči anarhizam. Profesor Noam Čomski, je čak opovrgnuo definiciju anarhizma, kako je napisana u Novom američkom Vebsterovom priručnom rečniku za koledž, Koji opisuje anarhizam kao "političku doktrinu". Po Čomskom, "...anarhizam nije doktrina. To je najvećim delom istorijska težnja, tendencija misli i dela, koja ima mnogo različith načina za razvoj i napredovanje i koja će se, ja mislim, nastaviti kao neprekidna nit ljudske istorije". Druge moderne definicije anarhizma su temeljno objačnjene, ne kao reč, već kao istorija pokreta, ljudi i ideja. Enciklopedija američke levice, čak, sadrži tri stranice o istoriji anarhizma, ni jednom ne definišući tu reč.
Pre nastanka reči anarhizam ljudi su koristili izraz "Liberalni socijalizam," koja je imala isto značenje kao i anarhizam. Izraz "liberalni socijalizam" koristili su uglavnom meksički radikali u ranom XVIII veku. Viliam Godvin se ,prvi u istoriji, proglasio anarhistom i prvi je pisao o anarhizmu. Rođen je 1756. u Vajzbehu, glavnom gradu Severnog Kembridžšira. Kasnije se oženio feministkinjom Marijom Volstonkraft i imali su kćerku, Meri Šeli - autorku Frankenštajna. Godvin je izdao knjigu "Politička pravda" 1793., koja je prva prikazala njegove ideje o anarhizmu, Godvin je zaboravljen, i posle njegove smrti Pijer Žozef Prudon postaje vodeća anarhistička figura u svetu. Njegova knjiga: "Šta je svojina?" dao je veći smisao reči anarhizam; anarhizam je postao ne samo odbacivanje ustanovljenog autoriteta, već i teorija koja se protivi posedovanju zemlje i vlasništva uopšte.
Anarhizam je procvetao u potpunosti kao definisana teorija kada su Ruski anarhisti Mihail Bakunjin (1814-1876) i Petar Kropotkin (1842-1921) počeli da pišu i govore. Bakunjin je imao veliki uticaj u svetu and i mnoge ljude je upoznao sa anarhizmom. Kropotkin je bio jedan od mnogih koje je inspirisao Bakunjin. Kropotkin je napisao mnoge knjige o anarhizmu, uključujući "Uzujamnu pomoć", "Njive, fabrike i radionice", i "Osvajanje hleba", i u velikoj meri potpomogao evoluciji teorije anarhizma. Kropotkin je napisao prvu upućenu enciklopedijsku definiciju anarhizma, u XI izdanju Enciklopedije Britanika 1910. Njegova definicija je imala petnaest stranica. Započeo je definiciju predstavljajući reč anarhizam kao:
ime, dato principu teorije života i ponašanja, u kojem se društvo prihvata bez vlade - harmonija se u takvom društvu održava, ne pokoravanjem zakonima, ili poslušnošću bili kom autoritetu, već slobodnim ugovorima, zaključenim između različitih grupa, teritorjialnih i profesionalnih, koje su slobodno ustanovljene, za dobrobit proizvodnje i konzumacije, kao i za zadovoljenje beskonačne raznolikosti potreba i čežnji civilizovanog bića. U društvu razvijenom na ovim osnovama, dobrovoljna udruživanja u grupe, koj već sada počinju da pokrivaju sva polja ljudske aktivnosti, dobiće još veće razmere, da bi zamenile državu u svim njenim funkcijama.
Nakon Kropotkin, Lav Tolstoj je produbio ideje, koje čine značenje reči anarhizam. Tolstoj je doneo "hrišćanski anarhizam" (odbacivanje crkvenog autoriteta, ali verovanje u boga) i proširio značenje anarhizma. Tolstoj je, u korist širenja anarhizma, napisao "Anarhisti su u pravu kada izjavljuju da, bez autoriteta, ne bi bilo goreg nasilja, od onog koje sprovodi autoritet, pod postojećim uslovima."
Sa približavanjem XX veka, anarhizam je počeo da se uspinje i definicija anarhizma je postala konkretna, sa sve većim brojem anarhističkih pisaca i pokreta. Pogubljenje i zatvaranje osam anarhista u Čikagu 1886. započelo je razvoj anarhizma u Sjedinjenim Državama. "Osmorka sa Hejmarketa" izrodila je anarhiste poput Volterin de Kleire i Lusi Parsons. Parsonsova je rođena u ropstvu i kasnije je postala anarhista, vatreni govornik i buntovnik iz radničke klase; čikaška policija je opisala Parsonsovu kao, "...opasniju od hiljadu izgrednika." Ema Goldman je takođe postala deo anarhističkog pokreta radi čikaških žrtava. Opisana kao "prokleta anarhistička kučka," Goldmanova je takođe proširila značenje anarhizma and i uvela najveće i najvažnije ideje anarhističkog feminizma u istoriji, koji su preovlađujuće, zahvaljujući Goldmanovoj, do danas.
Doživotni drug Eme Goldman, Aleksandar Berkman, odigrao je vodeću ulogu, pri definisanju reči anarhizam. Napisao je knjigu "Abeceda anarhizma" koja je opisala i definisala anarhizam i čita se i dan danas. Berkman je napisao, "Anarhizam znači da bi trebao da budeš slobodan; da te niko ne porobljava, naređuje, pljačka, ili ti se nameće. Znači da trebaš da imaš slobodu da radiš šta želiš; i da ne budeš prisiljavan da radiš stvari koje ne želiš."
Anarhizam su pokretali veliki pokreti tokom istorije, koji su dokazali da njegova definicija nije samo teoretska. Anarhistički napori komune videli su se u Pariskoj komuni u ranom XIX veku, revolucionarno organizovanje pobunjenika meksičke radničke klase, dokazali su mogućim anarhisti poput Rikarda Flore Magona i revolucionari poput Emiliana Zapate. Španska rvolucija 1936-39 dokazala je sposobnost anarhista da stvore anarhizam unutar mali delova sveta. Danas svakako možemo videti anarhizam na delu na mestima kao što je Mondragon, u Španiji, gde anarhisti rade u kolektivima i pokušavaju da žive bez autoriteta.
Iako mnogi shvataju reč anarhizam u svom klasičnom smislu (koji su definisali rečnici i anarhist tokom istorije), reč je često zloupotrebljavana i neshvaćena. Anarhizam, zato što predstavlja pretnju ustanovljenim autoritetima, bio je istorijski, i još uvek jeste, zloupotrebljen od strane vlastodržaca kao nasilje i haos. Kako je to anarhistički istoričar Džordž Vudkok rekao, "Površnija je ideja da je anarhista čovek koji baca bombe i želi da uništi društvo nasiljem i strahom. Da se ovako napadaju anarhisti sada, kada su oni jedni od retkih koji ne bacaju bombe ili pomažu bombaše, pokazuje neobičnu kratkovidost među šampionima ovih napada." Tvrdnja da je anarhija haos davno je odbačena, još kada je Aleksandar Berkman napisao:
Prvo vam moram reći, šta anarhizam nije. Nisu bombe, neredi ili haos. Nije pljačkanje, niti ubistvo. Nije rat svakoga protiv svih. Nije povratak u varvarstvo ili divlje doba čoveka. Anarhizam je suprotnost svega toga.
Ova pobijanja stereotipova, vezanih za anarhizam budu ponekad nadjačana popularnim zloupotrebama reči anarhizam. Nije retkost za neku državu sa Bliskog Istoka, u toku prevrata koje izazivaju SAD, da je mediji obeleže kao "potpunu anarhiju", fraza koja potkopava pravu definiciju rači anarhizam i sve one koji su se mučili, i koji se muče, da reč anarhizam ima današnje značenje.
Današnji anarhisti još uvek vredno rade na očuvanju važnosti i istorije anarhizma. Anarhizam se danas koristi za iznalaženje rešenja za probleme vlasti; ne samo vlasti države, već i korporacijske vlasti i svih neposrednih oblika dominacije među individuama i grupama. Anarhisti poput L. Suzane Braun su doneli ideje kao što je egzistencijalni individualizam, dok drugi anarhist ostaju lojalni anarho-sindikalizmu i klasnoj borbi. Anarhizam se takođe širi svetom kroz muziku i bendovi, kao što je Crass, izlažu ideje anarhizma i anti-specisizma i podstiču samodovoljnost među radnicima i članovima zajednica. Drugi anarhisti, na primer Lorenco Kom'boa Ervin, bivši Crni Panter, predlažu nove načine organizacije i direktno izazivaju rasizam. Nadalje, anarhizam se integrisao u ekološke teme, zahvaljujući delom idejama eko-anarhista i slobodoumnih organizacija poput Earth First! Takođe, vidimo anarhiste koji rade na održavanju anarhizma, u teoriji i praksi, živim i zdravim, širom sveta, anarhističkim novinama, kao Love and Rage u Meksiku i SAD, anarhistički izdavači knjiga, poput AK Press u SAD i U.K., i grupe za podršku političkim zatvorenicima, kao što je Anarchist Black Cross.
Kao što je dokumentovano, reč anarhizam ima dugu istoriju. Iako je reč jednostavno izvedena iz grčkog jezika, filozofija i dela anarhista tokom istorije, kao i danas, daju reči anarhizam pravu definiciju. Rečničke definicije, koje su citirane, ponekad su fer prema anarhizmu, ali daleko od potpunih. Zloupotreba reči anarhizam, nažalost, jeste i biće, problem sa kojim su se anarhisti morali boriti tokom prošlih vekova. Zbog zloupotrebe reči anarhizam, pojednostavljenih definicija anarhizma i različitih interpretacija anarhizma, sama reč može imati više značenja, ali istinsko značenje reči anarhizam može se naći u istoriji anarhizma, anarhističkim zapisima i anarhističkoj praksi.
Napisao Džejson Džastis