...Bilo je negde 1330, u Kelnu, kada se jedna utvara Slobodnog Duha ukazala Hajnrihu Susou.

"Odakle dolazis?", Suso je upitao tog duha.

"Ja ne dolazim niotkuda"

"Kazi mi", rekao je Suso, "sta si ti?"

"Ja nisam"

"Sta zelis", upitao je Boziji covek.

"Ja ne zelim."

"Ovo je cudo!", rekao je Suso. "Kako ti je ime"

"Ime mi je Bezimena Divljina."

"Gde vodi tvoje znanje?", upitao je Suso.

"U nesputanu slobodu."

"Kazi mi", nastavio je Suso, "sta ti nazivas nesputanom slobodom"?

"Kada covek zivi u skladu sa svim svojim kapricima, ne praveci razliku izmedju Boga i sebe, i ne gledajuci pre ili posle..."

Greil Marcus

Posveta mojoj zeni

Kojoj dugujem sto radoscu sam ispunjen
I sto se osjecaj moji bude kad budimo se mi
I sto istog trena pocinak dolazi kad vrijeme je sna.
Skladno disanje
Ljubavnika kojih tijela mirisu jedno drugom
Koji misle iste misli bez potrebe da se zbori
I tepaju iste rijeci bez potrebe da se neki smisao rodi.
Nece od zlovoljnog vjetra se zalediti
Niti od sumornog tropskog sunca uvenuti
Cvijece u cvijetnjaku koji je nas i samo nas
Al posveta je ova da je drugi cita;
I bliske su ovo rijeci u javnosti tebi upucene

T.S. Eliot

Trenuci

Kad bih mogao ponovo proživjeti svoj život
Pokušao bih učiniti što više pogrešaka.
Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji.
Bio bih gluplji nego što sam bio,
U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.
Bio bih manje čistunac, više bih riskirao,
Više putovao, gledao više zalazaka sunca,
Penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka,
Išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
Jeo više sladoleda, a manje mahuna,
Imao više stvarnih problema, a manje izmišljenih.

Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli razborito i
Promišljeno svaki trenutak svoga života.
Naravno da sam imao trenutaka radosti.
Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,
Pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke,
Jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka.
Kada bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se
Da nikada ne izgubim "sada".

Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda išli
Bez termometra, termofora,
Kišobrana i padobrana.
Kada bih mogao ponovo živjeti, putovao bih manje opterećen.
Kada bih mogao ponovo živjeti, počeo bih hodati bos
Početkom proljeća i nastavio tako do kasno u jesen.
Provozao bih se više puta u kočijama, promatrao više svitanja,
Igrao se sa više djece...

Da imam ponovo život pred sobom.
Ali, već vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

Jorge Luis Borges

UZALUD JE BUDIM

Branko Miljkovic

ODA

Dođi, sjedni do mene, Lidija, na obali rijeke.
Mirno gledajmo kako teče i naučimo od nje.
da život prolazi, a mi se ne držimo za ruke
(Držimo se za ruke)

Onda ćemo misliti, velika djeca, da ovaj život
prolazi i ne staje,ništa ne ostavlja i ne vraća se,
odlazi prema dalekom moru, odlazi Sudbini,
dalje od bogova.

Opustimo ruke jer nije vrijedno da se umaramo.
Uživali, ne uživali, prolazimo kao rijeka.
No treba znati  prolaziti sasvim spokojno
i bez velikih uzbuđenja.

Bez ljubavi, bez mržnje i strasti koje podižu glas,
bez zavisti koja previše uznemirava oči,
bez briga, jer i s njima rijeka će jednako teći
i uvijek će odlaziti prema moru.

Volimo se spokojno, misleći da možemo,
ako hoćemo, izmijeniti poljupce, zagrljaje, milošte,
ali bolje je da sjedimo jedno pored drugoga
i da gledamo kako rijeka teče.

Naberimo cvjetova, uroni u njih i ostavi ih
u svom krilu, nek njihov miris blaži ovaj trenutak-
ovaj trenutak kada smireni ne vjerujemo ni u šta,
nevini pogani propadanja.

Bar ćeš ako postanem sjena, sjetiti mene poslije,
a da te sjećanje na me neće opeći ni raniti,
jer nikad se ne držasmo za ruke niti se poljubismo,
niti bijasmo drugo osim djeca.

Fernando Pessoa