|
|

najveći
umjetnik svih vremena", ili "daleko najveći među velikima"
- "masterpiece" (g. vasari: "život umjetnika), rođen u
današnjoj pokrajini toskani, malom mjestu caprese, 6. travnja, 1475. godine.
umro je u rimu, 18. veljače 1546. sam je za sebe govorio da je 'sin
firence'
U trinaestoj godini započinje umjetnički put na kojem će
slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha. Umjetnost je za
Michelangela bila stvaranje nove stvarnosti, slično božanskom stvaranju
svijeta koje ne priznaje uzore, konvencije ni pravila. I njegove skulpture
vjerojatno upravo stoga odlikuje taj snažni egzaltirani grč oslobađanja
iz nedefinirane gromade kamena ili mramora. " genije
božanskog nadahnuća", michelangelo, je za sebe govorio da je kipar
iako je ostao najpoznatiji po slikarskim djelima: 
sikstinska kapela, detalj
Dana
31. 10. 1512. g. skupštini dostojanstvenika otkrio je svoje djelo. Svod
Sikstinske kapele proglašen je najznačajnijim djelom u povijesti zapadne
umjetnosti koje je ikada stvorio pojedinac, a njegovi suvremenici su tvorca
ovog jedinstvenog djela prozvali " božanskim Michelangelom ".
Michelangelovo umjetničko djelo bolje no ikoje drugo svjedoči o njegovu
geniju i o ostvarenju ideala visoke renesanse. 
sikstinska kapela
"Sveta
obitelj", ulje na dasci, oko 1503.
već smo ma forumu pisali o ovoj michelangelovoj slici (marul).
ali evo što se o njoj zna:
Poznata je također pod nazivom Donijev tondo jer se dovodi u vezu s
Michelangelovim prijateljem, trgovcem Angelom Donijem, koji je bio vrstan
poznavalac, kolekcionar i pokrovitelj umjetnosti. Slika je vjerojatno nastala
u čast Donijeva vjenčanja s Maddalenom Strozzi krajem 1503. ili početkom
1504.g. Raskošan okvir oko slike sadrži grb obitelji Strozzi. Slika Sveta
obitelj u velikoj je mjeri slika kipara, na kojoj dominira zbijena, plastično
oblikovana središnja skupina, naslikana strogim, jarkim bojama i prividno
obasjana svjetlom koje pada na nju. Djevica je prikazana u položaju tipičnom
za Michelangela, kako pruža ruke iza sebe i uzima dijete Krista od Josipa .
Pregrada dijeli Svetu obitelj od likova u pozadini, od kojih su večina
gola mladež koja je zaokupljena vlastitim poslom. Jedna od interpretacija
glasi da oni predstavljaju stare pogane i njihove običaje. Djetešce Ivan
Krstitelj shvaća značenje svega, te s obožavanjem gleda preko
ograde. Ova slika upravo zbog tih pojedinosti navješćuje sikstinski svod.
u svezi pozadine i golih muških tijela postoje neka drugačija mišljenja,
koja nisu ničim potkrijepljena. naime, zbog 'viška' golih muškaraca na
michelangelovim slikama (i skulpturama), postoji pretpostavka o njegovim
homoseksualnim sklonostima. ozbiljni teoretičari umjetnosti, naravno,
odbijaju takve insinuacije.
"david" michelangelo
buonarroti, mramor, (firenza, 1501-1504.)
mojsije",
mramor, detalj skulpture, oko 1515. godine
Ova veličanstvena figura ispunjena je zastrašujućom snagom, po
kojoj su Michelangelova djela postala poznata još za njegova života. Ali,
premda je postao središnja figura grobnice Julija II, ovaj lik je trebao biti
jedan od mnogih koji su trebali stajati na prvom katu, u kutu nadgrobnog
spomenika. Mojsije sjedi, zadubljen u misli, držeći pod desnom rukom
knjigu s deset Božjih zapovijedi. Iz njega zrači snaga, a njegova duga,
zamršena brada i duboki nabori odjeće daju naslutitti neizmjerne zalihe
energije. Stoga ne iznenađuje da se kip Mojsija smatrao idealiziranim
portretom Julija ili samog Michelangela.
Rogovi na glavi kipa nastali su kao posljedica pogrešnog prijevoda hebrejske
riječi aureola. Pogrešku su priznali još u Michelangelovo doba, ali se
kiparu lik vjerojatno sviđao takav kakav je bio, pa je odlučio ne
mijenjati ga usprkos suvremenim saznanjima.
skulptura "mojsije" danas se čuva u rimskoj bazilici "sv.
petar u okovima" (San Pietro in Vincoli).

pietŕ",
mramor, detalj glave - marija, crkva "sv. petra" u rimu. Uz
brojne njegove projekte još se najmanje dva mogu mjeriti s epohalnom važnošću
fresaka iz Sikstine. Oba su arhitektonska i potječu iz posljednjih
tridesetak godina njegova života. Preuređenje trga na vrhu kapitolskog
brežuljka najveći je posao njegove karijere. Od trga doslovno pravi veličanstvenu
pozornicu, kao uostalom i od svojega života, na kojoj scenu učvršćuje
kolosalnim redom stupovlja. Taj će kolosalni red primijeniti ponovno u
dovršenju crkve Svetog Petra u Rimu, čime je još više naglasio
kompaktnost, veličinu i monumentalnost građevine s Bramanteova
nacrta, osobine koje je cijelog svoga dugog života tražio u umjetnosti i
ljudskome rodu sve do smrti. 
Premda
je ono što je već bilo izgrađeno postavljalo neka ograničenja,
Michelangelo je pojednostavnio i poboljšao plan za gradnju bazilike. Sadašnja
velika kupola modificirana je verzija njegova nacrta, a veličanstveni
plastični dio eksterijera ispod kupole, na kojem se izmjenjuju šira i uža
udubljenja, najvidljiviji je Michelangelov osobni doprinos.
PREDVORJE BIBLIOTEKE LAURENZIANE
U FIRENZI
"Započeto 1524; stubište projektirano i sagrađeno nakon 1555.
Za osamdesetogodišnjeg majstora izveli su ga Giorgio Vasari i njegovi
suradnici". 
Michelangelovo
najosobnije dostignuće u arhitekturi nije Sveti Petar, nego to usko
predvorje knjižnice u kojoj su pohranjeni antički i humanistički
rukopisi, ne u Rimu gdje je starac skonćao, nego u Firenci gdje je počeo
kao mladić, i da se to nalazi pod svodovima one iste crkve San Lorenzo u
kojoj je Brunelleschi stvorio arhitektonski stil renesanse, u kojoj je
sahranjen Michelangelov prvi zaštitnik, Lorenzo de' Medici, sa svojom
obitelji, i u kojoj je trideset i pet godina ranije zreli Michelangelo započeo
izrađivati veliku grobnicu Medičejaca.
michelangelo buonarroti, pravim imenom michelagniolo
di lodovico
di buonarroto simoni, umro je u 89. godini i pokopan u rimu. kasnije su
njegovi posmrtni ostaci preneseni u firencu.
|
|