Zahvaljujem se BRITANSKOJ ADMINISTRACIJI ZA RAZVOJ PREKOMORSKIH  ZAMALJA  (ODA)  koja je, finansiranjem ovog projekta, pomogla da djeca Republike Srpske, u pravo vrijeme, imaju na raspolaganju knjigu koja }e ih ohrabriti da zakora~e u svijet ra~unarstva i informatike.

 

            Tako|e izra`avam zahvalnost gospodinu PHILIP-u PRATLEY-u, oficiru IFOR-a, koji je uspje{no posredovao izme|u ove humanitarne organizacije i autora, te tako omogu}io realizaciju ove knjige.

 

           

 

 

            Budu}i da }e ova knjiga biti, kao humanitarna pomo} u oblasti obrazovanja, podijeljena bibliotekama osmogodi{njih i srednjih {kola Republike Srpske, molim direktore ovih {kola da preduzmu sve potrebne mjere kako bi ovu knjigu u~inili dostupnom svim nastavnicima i svim u~enicima svojih {kola.

 

 

 

 

                                                                                                AUTOR

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                            Dr  Radojka Pra{talo

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

     [ta je kompjuter   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                        Banjaluka

                                           1997

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PREDGOVOR

 

 

            Zadnjih desetak godina svjedoci smo   jedne nove manije, kompjuteromanije. Svi `ele da imaju neke veze sa kompjuterom, a naro~ito mladi. Oni osje}aju da }e pitanje poznavanja kompjutera biti njihovo `ivotno pitanje. To predosje}aju i njihovi roditelji pa se zato trude da omogu}e svojoj djeci pristup kompjuteru. Ve}ina njih pri tom nesvjesno u~ini veliku gre{ku. Taj elan i strast za kompjuterom se brzo rasplinu kao mjehur od sapunice, a sve se uglavnom zavr{i na igricama. Ali, kompjuter nije samo velika skupa igra~ka, ve} mnogo vi{e.

            Da ne biste i vi pali u ove zamke, a da biste ipak i{li u korak s vremenom, pro~itajte ovu knjigu. Mo`da }e vam ona pomo}i da ne pogrije{ite.

            O kompjuterima se ~uju ~udesne stvari: oni mogu upravljati raketama, obra~unavati plate, odgovarati na pitanja, regulisati saobra}aj, rje{avati te{ke matemati~ke zadatke i jo{ mnogo toga. Ljudima naj~e{}e ovlada strahopo{tovanje kad ovo slu{aju. Informi{ite se o kompjuteru. Vidje}ete da je kompjuterski svijet  jednostavniji i lak{e razumljiv nego {to to ve}ina ljudi jo{ i danas misli.

            Svrha ove knjige nije da nau~ite pisati programe, niti da u~ite programske jezike ili  da pravite i prepravljate kompjutere. Za to postoji bogata stru~na literatura. Svrha ove knjige je da vam se predo~i na popularan na~in {to je to kompjuter i koje su njegove mogu}nosti. Sve to sa jednim ciljem: da prepoznate svoje potrebe za kompjuterom i da ga tek tad kupite, a  ne obrnuto: da ga kupite, pa tek onda da se pitate :“[ta }u sada s njim?”

            Ovakav redoslijed postupaka }e vam omogu}iti da u pravom trenutku kupite kompjuter koji }e odgovarati va{im potrebama. 

 

                                                                                                  AUTOR

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UVOD

 

 

            Ra~unar  je, uop{teno re~eno, naziv pomagala za ra~unanje. S pojavom elektronskih ra~unara odoma}io se naziv kompjuter * kao  poseban naziv za elektronske ure|aje koji primaju, obra|uju i prikazuju podatke, tj. obavljaju znatno slo`enije  funkcije od samog ra~unanja. Za jednostavnija pomagala koja su ograni~ena uglavnom na ra~unanje, uobi~ajen naziv je kalkulator .

            Savremeni elektronski ra~unari (kompjuteri) osnova su za primjenu ra~unarstva i informatike u gotovo svim oblastima ljudske djelatnosti.

            Razvoj razli~itih pomagala za izvo|enje ra~unskih operacija bio je veoma dug. Mo`e se smatrati da je jedno od najranijih pomagala za ra~unanje kineski abak (okvir sa napetim `icama na koje su nanizane kuglice), a zatim rimski abak (plo~a podijeljena na pruge po kojima su se pomicale plo~ice ili kamen~i}i).

            U XVII vijeku su matemati~ari B.Paskal i G.Lajbnic razvili mehani~ke naprave za ra~unanje, na osnovu kojih su nastala dana{nja mehani~ka i elektromehani~ka sredstva za ra~unanje. Godine 1834. engleski matemati~ar ^arls Bebid` napravio je ure|aj pod nazivom analiti~ki stroj koji je trebao koristiti bu{ene kartice. Me|utim, svoju ideju nije mogao realizovati jer je bio ograni~en tehnolo{kim uslovima. Realizovao ju je tek 1944. H.Aiken, koji je uz pomo} firme IBM napravio elektromehani~ki ra~unar nazvan Mark 1. Na Univerzitetu Pensilvanija realizovan je elektronsi ra~unar  ENIAC 1946. pa se ova godina smatra po~etkom razdoblja elektronskih digitalnih ra~unara. Kako je ENIAC bio te`ak 30 tona a sadr`ao je 18000 elektronskih cijevi  i opslu`ivalo ga je pet operatera, to se odmah nametnula potreba za njegovim smanjivanjem. Tako ogroman i nezgrapan bio je od slabe koristi. U periodu koji slijedi javljaju se razne pobolj{ane verzije (EDVAC, BINAC, UNIVAC).

            Godine 1959. pojavio prvi tranzistorizirani ra~unar, a 1960. prvi tzv. minira~unar. To je bio po~etak proizvodnje standarizovanih jedinica, {to je omogu}ilo brz dalji razvoj  tako da je ve} 1970. postojao kalkulator na silicijumskoj plo~ici. Odmah nakon toga firma INTEL plasirala je na tr`i{te mikroprocesore.

            Tehnikom visokog stepena integracije (LSI), u toku njegovog 30-godi{njeg razvoja uspjela se smanjiti zapremina ra~unara od  90 m³ i priklju~ne snage 200 kW, na ure|aj od nekoliko kubnih decimetara i snage stotinjak vata.    

            Elektronski ra~unari se ~esto razvrstavaju u pet tehnolo{kih generacija (mada postoji i razvrstavanje po arhitektonskim generacijama). Pri tom u prvu generaciju spadaju ra~unari sa elektronskim cijevima i akusti~nim memorijama.

 

-----------

*  U tekstu ove knjige termini kompjuter i ra~unar koriste se kao sinonimi.

U drugu generaciju spadaju ra~unari sa tranzistorima i feritnim memorijama. Ra~unari tre}e generacije su ra~unari sa integrisanim kolima niskog stepena integracije (SSI) i sa poluprovodni~kim   memorijama.  Jo{  i  danas  postoje   instalirani   ra~unari   iz  ove generacije, ali ih sve vi{e potiskuju ra~unari ~etvrte tehnolo{ke generacije tj. oni sa velikim stepenom integracije (LSI).To su oni sa ugra|enim mikroprocesorima. Smatra se da }e ra~unari pete generacije biti izgra|eni pomo}u organskih sastavnih dijelova, iako je mogu}a jo{ me|ugeneracija submikrometarskih poluprovodni~kih elemenata. Ra~unari pete generacije }e biti upravljani ljudskim glasom i odaziva}e se na komande u prirodnom jeziku. Smatra se da }e ra~unari budu}nosti biti na neki na~in inteligentni i sposobni da donose odluke i da }e posjedovati vje{ta~ku inteligenciju.

            Sastavni dijelovi neurora~unara i vje{ta~ke inteligencije su neuronske mre`e. One su analogne i rade paralelno, za razliku od dana{njih ra~unara koji su digitalni i rade sekvencijalno. Za rad ra~unara, zaklju~no sa ~etvrtom generacijom, potreban je program napisan na osnovu algoritma, a neurora~unari, uglavnom, nemaju ~vrsto odre|en program. Postoji: po~etno stanje, ulazni signali i zna se krajnji, `eljeni cilj. Mre`a radi paralelno tj. svi procesiraju}i elementi rade istovremeno, razmjenjuju informacije me|u sobom i prilago|avaju se krajnjem zahtjevu. Pri tom se tra`i, najbolji, optimalni put a koriste se tzv. evolucione ra~unarske metode koje su zasnovane na evoluciji kao procesu optimizacije. Ina~e, ove metode se koriste za rje{avanje  onih problema koji se ne mogu rije{iti metodama klasi~nog pristupa, a mogu se primjeniti u financijskom in`enjerstvu, robotici, prepoznavanju oblika i drugdje.

            Neuronske mre`e se jo{ uvijek koriste uglavnom u nau~nim institucijama jer se ne smatraju jo{ dovoljno savr{enim za {ire primjene. Iako se danas mnogo zna o ljudskom mozgu, mnogo toga je jo{ nedoku~ivo. Pove}avanjem saznanja o ljudskom mozgu mogu se pobolj{ati i neuronske mre`e, ali taj proces ipak te~e relativno sporo. Smatralo se da }e se do 2000. godine proizvesti ra~unarska neuronska mre`a pribli`nih osobina i mogu}nosti kao ljudski mozak, ali se to ne}e desiti. Sad se postavlja pitanje: da li ba{ treba poku{avati opona{ati ljudski mozak i da li je to uop{te mogu}e?

            Izme|u ra~unara tre}e i ~etvrte generacije, u principu rada i mogu}nostima nema bitnih razlika. Razlike su uslovljene samo tehnologijom izrade {to ima za posljedicu ni`u cijenu, lak{e odr`avanje, ve}u fleksibilnost i dr. Zbog toga prilikom samog pominjanja ra~unara, ve}ina ljudi ima momentalnu asocijaciju na mikrora~unar, a rje|e na neki ra~unarski sistem tre}e generacije.

            Pojava mikrora~unara, kao i njihova proizvodnja i masovna upotreba u razli~itim djelatnostima, vjerovatno je najve}e dostignu}e u elektronici i ra~unarstvu u posljednjem desetlje}u. Mikrora~unari imaju, a u budu}nosti }e imati jo{ vi{e takvih uticaja na razli~ite djelatnosti,tako da to zna~i revoluciju ne samo u elektronici i ra~unarstvu, ve} i u ~ovjekovom `ivotu uop{te, jer gotovo i nema djelatnosti na ~iji razvoj mikrora~unari ne uti~u.

            Za dobro ovladavanje mikrora~unarima i specifi~nom mikrora~unarskom tehnikom trebalo bi poznavati oblast digitalne elektronike, programiranja i principe  poluprovodni~kih tehnologija. Ovo su visoko stru~ne oblasti i izu~avaju se u okviru elektrotehni~kih {kola i fakulteta. Ipak, mikrora~unarima i njihovim sklapanjem bave se i amateri, a veoma je rasprostranjeno i bavljenje  mikrora~unarima iz hobija. U tim slu~ajevima ne treba temeljno poznavati rad elektronskih sklopova, nego je dovoljno poznavati njihov rad kao sklopki, {to je relativno jednostavno.

            Mikrora~unari (u koje spadaju i personalni ra~unari) spadaju u digitalne ra~unare i zasnivaju se na istim principima kao i ostali digitalni ra~unari. Ipak, oni imaju vrlo zna~ajne specifi~nosti karakteristi~ne samo za njih. Gra|eni su isklju~ivo pomo}u tehnologija visokog stepena integracije (LSI i VLSI).

            Razli~ite probleme koje treba rije{iti pri gradnji nekog mikrora~unarskog sistema ve} su dobrim dijelom rije{ili proizvo|a~i sastavnih dijelova, tako da pri sklapanju mikrora~unarskih sistema preostaje relativno malo elektronskih problema. Ta je gradnja, zbog upotrebe LSI tehnologije, relativno jednostavna, pa se mo`e raditi i na amaterskom nivou. Mikrora~unari se mogu nabaviti i kao gotovi sistemi, pa je dovoljno ovladati samo njihovom upotrebom. Mikrora~unari kao komponente su jeftini, {to omogu}uje njihovu primjenu pri raznim poslovima.

            Kompjuterska groznica zahvatila je sve razvijene zemlje, sa tendencijom da se pro{iri i na one koje to nisu. Tako su kanadski statisti~ari ustanovili da skoro 70% radnika na svojim radnim mjestima koristi kompjuter.

            Kompjuterska revolucija mo`e se uporediti sa industrijskom revolucijom vezanom za pojavu parnog stroja. U Kanadi,  jednoj od predstavnica visoko razvijenih zemalja, lak{e se nalazi posao ako se zna raditi sa kompjuterom. Pojavom kompjutera mnoga radna mjesta su se ugasila, pa se zbog toga opravdano postavlja pitanje:” Da li visok stepen kompjuterizacije vodi ka pove}anju nezaposlenosti?” Odgovor nije jo{ definitivno dat, s obzirom da se pojavom kompjutera javila potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, druga~ijeg profila stru~nosti. Ko vodi u ovom nadmetanju, jo{ nije poznato i za sada se to posmatra samo u domenu futurologije.       

   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

I

 

 

[TA JE KOMPJUTER

 

 

1.1.   Definicija kompjutera

 

            Nije lako odgovoriti na ovo pitanje. Mnogo je jednostavnije re}i {ta je telefon ili {ta je videorekorder. Kompjuter, za razliku od ostalih ure|aja, nema odre|enu pojedina~nu namjenu. Zato je te{ko dati neku odgovaraju}u definiciju kompjutera, ali, s obzirom da se u njemu obra|uju razni podaci koji se odnose na brojeve, tekst, grafiku, sliku ili zvuk, moglo bi se re}i:

 

KOMPJUTER JE MA[INA ZA AUTOMATSKU OBRADU PODATAKA.

 

 

1.2.   Sastavni dijelovi kompjutera

 

            Da bi se u potpunosti razumio rad ra~unara, korisno ga je uporediti sa ~ovjekom. To je sasvim opravdano jer oba, i ~ovjek i ra~unar, obra|uju podatke. Ovo upore|ivanje treba obaviti uz veliku opreznost. Sli~nost je formalna, a ne su{tinska i name}e se zbog ~injenice da i ~ovjek i ra~unar treba da rije{e neki zadatak, za {to im je potrebno dati odgovaraju}e informacije. Ipak, postoji bitna razlika izme|u ra~unara i ~ovjeka. Ra~unar ne misli! Zato, ako mu se daju lo{i ulazni podaci, bi}e lo{i i izlazni podaci. Ra~unar ne}e intervenisati, a ~ovjek ho}e!

            Uporedimo ra~unar, konkretno, sa ~inovnikom za pisa}im stolom. ^inovniku se daju informacije i uputstva. Oni do njegovog mozga dopiru kroz o~i i u{i. To su njegovi “ulazni ure|aji’. Sve informacije se konvertuju u nervne impulse koji putuju do njegovog mozga. Neke od informacija i instrukcija on dr`i u svojoj memoriji. Drugi dio informacija obra|uje odmah. Svojoj memoriji mo`e da pomogne tako {to }e neke stvari zapisati u blok za bilje{ke, na primjer: uputstva za posao koji treba da obavi slijede}eg dana ili slijede}e nedjelje. Kad je ~inovnik zavr{io sa poslovima iz svoje “ulazne”  korpe, odnosno obradio informacije u skladu sa dobijenim instrukcijama,on ih prenosi u “izlaznu”korpu. Pogledajmo tabelu 1.

 

	^  I  N  O  V  N  I  K	R  A  ^  U  N  A  R
ULAZ	1. Informacije koje mu se daju 2. Instrukcije koje mu ka`u {ta da     radi sa informacijama	1. Ulazni podaci 2. Ra~unarski program za njihovu     obradu
ULAZNI  URE\AJI	O~i i u{i konvertuju poruke u  nervne impulse koji idu do mozga	Tastatura, mi{, itd. {alju elektri~ne impulse do centralnog procesora
“MOZAK”	1. ^uva informacije, sje}a se     instrukcija (memorija) 2. Obra|uje informacije,npr. sabira     brojeve, sla`e po abecednom     redu i sl.	1. Memorija: pamti podatke, ~uva      instrukcije  2. Centralni procesor uzima      instrukcije jednu po jednu,      obra|uje podatke
IZLAZNI URE\AJI	1. ^inovnik pi{e na papiru, npr.     rezultat prora~una 2. ^inovnikov glas	[tampa~i, ekrani, magnetni      mediji itd.
IZLAZ	Informacija, npr. rukom pisana      faktura	Informacija, npr. {tampani     ra~unarski izlaz

 

Tabela 1.  Upore|enje ~inovnika sa kompjuterom   

              

            Kao i ra~unar, na{ zami{ljeni ~inovnik obra|uje informacije. Ova tabela pokazuje kako se posao koji obavlja ra~unarski sistem mo`e uporediti sa poslom na{eg ~inovnika. Ovo upore|enje }e vam mo`da pomo}i da shvatite na~in na koji radi ra~unarski sistem:

 

Ulaz Þ Obrada Þ Izlaz,

 

 

ali ga nemojte shvatiti suvi{e ozbiljno.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.1. Analogija izme|u ~inovnika i kompjutera, [9]

 

 

1.2.1.   Pojam hardvera i softvera

 

            Za izvo|enje nekog zadatka na ra~unaru potrebne su dvije stvari: odgovaraju}a konfiguracija ra~unara i programi koji sadr`e niz odgovaraju}ih naredbi ili druga~ije re~eno: hardver i softver. Pod hardverom se podrazumijeva sve ono {to pripada tehnici, {to je golim okom vidljivo,a to zna~i:

-   ulazni i izlazni ure|aji,

-   procesor sa ~asovnikom,

-   operativna memorija i

-   dodatne memorije.                                                

 

Pod softverom se podrazumijeva skup programa koji  upravljaju hardverom. Sam hardver nije dovoljan da ra~unarski sistem bude operativan. Potrebno je ne{to {to }e upravljati radom sastavnih dijelova ra~unara, tj. ra~unaru je potrebno dati instrukcije {ta i kako da radi. Ove instrukcije o`ivljavaju hardver, a bez njih hardver je samo hrpa suptilne gvo`|urije! Zbog toga je danas zna~aj hardvera i softvera podjednak. Tako nije bilo ranije. U po~etku razvoja ra~unara hardver je bio bitniji. Naime, ve}ina problema se rje{avala hardverski, dok se danas, rje{ava softverski. Mo`e se ~ak re}i da je hardver “sluga” softvera. Da bi ra~unar radio, potrebno ga je snabdjeti sa dvije vrste softvera: sistemskim i aplikativnim softverom.

 

 

                                                                                                                      

                       

 

 

 

                         

                                         

                                                                                                  ulazni ure|aji

                                                                                                            

                                                                                                               ò

 

                                                                                   R  A  ^  U  N  A  R

                                                           

                                   operativna                    centralni

                            

                                                                                                            upravlja~ka

                   spoljna                                                                        jedinica

               (dodatna)     ó                                                   

               memorija                        R  A  M 

                                                                                                aritmeti~ko

                                                                                                 logi~ka

                                                                                                 jedinica

                                                                                                 

                                                                                                procesor 

                                                      R  O  M                                     

 

                                                   memorija                             sat (clock)

                                                 

 

                                                                                    ò            

                                                                         

                                                                           izlazni ure|aji

 

 

 

sl.2. Glavni dijelovi kompjutera

          

 

 

Sistemski softver 

 

            Pod sistemskim softverom se podrazumijevaju programi koji upravljaju radom ra~unara, te ga na taj na~in ~ine upotrebljivim. Sistemski softver se obi~no naziva operacionim sistemom, a predstavlja kolekciju sistemskih programa koji omogu}avaju komforno, efikasno i pouzdano kori{}enje ra~unarskog sistema. Sistemske programe obi~no isporu~uje sam proizvo|a~. Na personalnim ra~unarima (PC) je odmah instaliran operativni sistem DOS, obi~no proizvo|a~a MICROSOFT koji nosi oznaku MS-DOS. U zadnje vrijeme PC ra~unari se isporu~uju sa ve} instaliranim i WINDOWS 95 operativnim sistemom. Ina~e, ima mnogo raznih operativnih sistema na tr`i{tu i svi su veoma dobri (npr. DOS, MACINTOSH, UNIX, LINUX, WINDOWS NT,  WINDOWS 95, OS/2 WARP i dr.), ali se procjenjuje da su oni proizvo|a~a MICROSOFT ugra|eni u 90% PC ra~unara. To je, izme|u ostalog, rezultat dobro vo|ene poslovne politike  ovog proizvo|a~a.

            Kad uklju~imo ra~unar, najprije po~inje da radi program koji testira hardver (tj. ispituje da li je ra~unar pravilno konfigurisan i ispravan ) i dobijene podatke upore|uje sa onima koji su upisani u jednom elektronskom ~ipu koji se zove BIOS. Ako su podaci identi~ni, aktivira se program koji se sastoji od skupine programa a naziva se operativni sistem. Na mikrora~unarima je naj~e{}e instaliran jedan od slijede}ih operativnih sistema: DOS, UNIX, WINDOWS 95, WINDOWS NT ili OS2/WARP. On je pohranjen u memorijskom mediju, a nakon izvjesnog vremena pripremi}e ra~unar za primanje instrukcija od korisnika. Korisnik }e instrukcije davati preko tastature, a sistem }e njemu davati poruke preko ekrana. Programi operativnog sistema omogu}uju komunikaciju korisnika sa sistemom i obezbje|uju komunikaciju svih perifernih ure|aja sa ra~unarom, te  brinu da ~itav sistem bude pouzdan.

            Da bi proizvo|a~ mogao, po potrebi, da vr{i promjene u operativnom sistemu, radi njegovog pobolj{anja, uvode se verzije ovih programa koje se ozna~avaju sa dva broja, me|usobno razdvojena ta~kom. Prvi broj ozna~ava broj verzije, a drugi broj modifikacije. Pri tome se pod modifikacijom podrazumijevaju manje izmjene u programu. Kad se tokom eksploatacije programa nakupi ve}i broj izmjena, dolazi do izdavanja nove, pobolj{ane verzije. Primjer ozna~avanja verzije i modifikacije je: MS-DOS 5.00, WINDOWS 3.1 i sl.

            Sistemski programi koji su objedinjeni u operacioni sistem mogu se svrstati u grupe:

-   organizacioni programi,

-   programski prevodioci za programske jezike,

-   servisni programi,

-   programski generatori.

Najva`niji iz prve grupe je organizacioni program. On ima zadatak da pripremi program za izvo|enje, da upravlja kretanjem podataka izme|u radne memorije i periferije, omogu}uje start i kraj programa kao i protokolisano poslu`ivanje sistema. Tu spada i tzv. MONITOR program koji omogu}uje automatsko testiranje programa, obezbje|uje {tampanje sadr`aja memorije, vr{i {tampanje rezultata i me|urezultata. U drugu grupu spadaju programi za prevo|enje programa sa programskog jezika na ma{inski, {to je neophodna operacija s obzirom da se svi podaci unutar ra~unara obra|uju u ma{inskom jeziku. Servisni programi su pomo}ni programi koji uglavnom imaju zadatak da prenose podatke sa jednog nosioca podataka na drugi (npr. na disketu). Programski generatori se uvode tamo gdje postoji potreba za nekim zadacima koji se ~esto ponavljaju, npr. sortiranje i {tampanje lista. Takav program obezbje|uje da se taj zadatak uvijek obavlja na optimalan na~in uz minimalan utro{ak programskog rada.

 

 

 

Aplikativni softver

 

            Aplikativni softver se pi{e za ra~unar da bi on mogao izvr{iti odre|eni zadatak ili rije{iti neki problem. Zato se mo`e re}i da je program niz instrukcija koje ra~unar izvr{ava pri rje{avanju nekog zadatka. Mo`e se tako|er re}i da je program, na neki na~in, radni nalog za ra~unar. Ra~unaru mora da se programom ka`e:

-   koje podatke treba da uzme,

-   {ta treba s njima da uradi,

-   koje podatke treba da dâ na izlazu.

Bez ovih instrukcija, ra~unar je nesposoban za rad. Njemu  programom treba re}i, do najsitnijih detalja  {ta, kad i kako da uradi, tj. kojim redosljedom i na koji na~in. Ako se prilikom davanja tih naredbi u~ini gre{ka, ra~unar je ne}e primijetiti  jer on ne misli, ve} sve  izvr{ava doslovno kako mu je nare|eno. On ne posjeduje  ono {to se podrazumijeva pod pojmom “zdrav razum”. Zato se mo`e desiti da ra~unar isporu~i nekom ra~un na 0.00 dinara ako programer nije predvidio i isklju~io tu mogu}nost.

            Aplikativni programi se pi{u na programskim jezicima, s tim da se vodi ra~una o tome koji je jezik pogodniji za svaku konkretnu primjenu.

            Programi se smatraju softverskim proizvodima, i kao takvi imaju svoje razvojne faze od ideje do gotovog proizvoda. Karakteristi~ne faze pri izradi programa su:

-   specifikacija zahtjeva,

-   pravljenje projektnog zadatka,

-   pisanje programa,

-   testiranje programa i

-   zavr{no uobli~avanje programa.

Prvi najva`niji problem je specifikacija zahtjeva. Razmi{ljanje usmjereno ka otkrivanju  pravih problema je najva`niji korak. Problem treba najprije postaviti.

            Kad je problem dobro postavljen, dolazi faza rje{avanja. To nije jednostavno jer treba napraviti ~itav mali projekat koji obuhvata:

-   rje{avanje problema,

-   algoritam (postupak) rje{avanja i,

-   opis komunikacije korisnika sa programom. 

Rje{avanje problema sadr`i onaj matemati~ki dio, rekli bi formule, po kojima }e se ne{to izra~unavati. Algoritam je plan o redosljedu kori{tenja tih formula za izra~unavanje. Algoritam se sastoji od algoritamskih koraka. Grafi~ki zapis toka algoritamskih koraka se zove dijagram toka, pri ~ijem crtanju se koriste odre|eni simboli.

            Po{to je pojam “algoritam”, jedan od naj~e{}e upotrebljavanih u ra~unarstvu, neophodno je da se posebno objasni.

            Rije~ “algoritam” poti~e od imena jednog matemati~ara iz IX vijeka. Ovaj matemati~ar je definisao pravilo za izvr{avanje ~etiri osnovne ra~unske operacije. Za~etnik je jedne, danas veoma popularne grane matematike koja se zove “teorija algoritma”.

            Pojam algoritma se defini{e kao skup instrukcija koje treba da se izvr{e da bi se rije{io neki problem, a lako je shvatljiv jer svakog dana izvr{avamo hiljade algoritama a da toga nismo ni svjesni. Jeste li nekad ~ekali autobus? Ako jeste, evo algoritma koji ste tad primjenili:

1.   Do|i na stanicu,

2.   Ako je na stanici autobus, pre|i na 3; ako nije,ponovi korak 2,

3.   Pogledaj broj autobusa,

4.   Ako je to broj 21, pre|i na korak 5; a ako nije, vrati se na korak 2,

5.   U|i u autobus,

6.   Kupi kartu,

7.   Poni{ti kartu,

8.   Da li se autobus kre}e? Ako se kre}e, vrati se na 8, a ako miruje, pre|i na 9,

9.   Da li autobus stoji na stanici? Ako da, pre|i na 10, ako ne, vrati se na 8,

10.  Da li je to stanica na kojoj treba si}i? Ako nije, vrati se na 8, a ako je, pre|i na 11,               

11.  Iza|i iz autobusa,

12.  Stigao si na cilj.

Kao {to vidimo, algoritam se formuli{e po koracima. Svaki korak ima redni broj na koji se poziva. U okviru svakoga koraka dato je uputstvo kako da se izvr{i. Za formulisanje algoritma va`no je znati naredbe koje su razumljive za obe strane: za onoga ko pi{e (programera) i onoga ko izvr{ava program (ra~unar) .

 

 

 

Jezici

 

            Jezici koji omogu}avaju zapis algoritma radi njegovog preno{enja na ra~unar zovu se programski jezici. Danas je u upotrebi ve}i broj programskih jezika. Svi oni imaju odre|enu namjenu. Navedimo neke od njih:

 

1.   FORTRAN - jezik namijenjen za nau~no-tehni~ke primjene.

2.   ALGOL - jezik namijenjen za matemati~ke probleme.                 

3.   COBOL - jezik namijenjen za poslovnu primjenu ra~unara.

5.   PASCAL - jezik namijenjen za pisanje bolje struktuiranih programa.

4.   LISP, SLIP, COMIT - jezici namijenjeni za liste.

6.   BASIC - jezik namijenjen za obuku u programiranju, ali se danas koristi i u razne

                  druge svrhe.

7.   C - jezik namijenjen za pisanje sistemskih programa, a naj~e{}e ga koriste

           profesionalni programeri za razvoj programa.

8.   PROLOG - jezik namijenjen za primjene u problemima vje{ta~ke  inteligencije.

                                   

            Treba re}i da ra~unar ne mo`e da izvr{ava program zapisan na programskom jeziku. Da bi se od programa na programskom jeziku do{lo do programa koji se mo`e izvr{iti na ra~unaru, postoje dva prilaza. Jedan prilaz je da se program prevede sa programskog jezika na ma{inski, a drugi prilaz je da se program interpretira na ra~unaru. Sistemski program koji omogu}uje prvi prilaz tj. prevo|enje zove se prevodilac ili kompajler, a drugi interpreter. Program napisan na programskom jeziku zove se izvorni program a program na ma{inskom jeziku zove se izvr{ni program. U slu~aju interpretera, ne dolazi do prevo|enja izvornog programa, ve} se naredba po naredba interpretira i pomo}u odgovaraju}ih programa interpretera izvr{ava na ra~unaru. Za jezik BASIC se obi~no  grade interpreteri a za ostale programske jezike kompajleri. Osim programskih jezika postoje i ma{inski jezici. Ako se neki problem formuli{e ovim jezikom, programer ima mogu}nost da iskoristi interne, posebne osobine ra~unara. Program na ma{inskom jeziku je kra}i i br`i nego na programskom jeziku, ali je zato, programiranje te`e i dugotrajnije. Programiranje na ovom jeziku se isplati samo kad se `eli ili mora u potpunosti iskoristiti brzina ili kapacitet memorije ra~unara ili napraviti odre|ene programe za upravljanje hardverskim ure|ajima u samom ra~unaru ili izvan njega. Najpoznatiji ma{inski jezik je ASSEMBLER. Takvo ime nosi i prevodilac.

            Pojedina~ne rije~i ma{inskog jezika su naredbe. One su sastavni dio ma{inskog programa koji nije ni{ta drugo do sre|ena povorka naredbi. Naredba je potpun, ra~unaru razumljiv opis jednog radnog koraka. Svaka naredba sastoji se iz dva dijela:

-   operacionog i

-   adresnog.

Pri tom operacioni dio odre|uje koja naredba treba da se izvr{i, a adresni dio sadr`i adrese operanada koje ra~unar, pri ovoj operaciji treba da zahvati. Naredbe mogu biti:

-   upravlja~ke,

-   ra~unske,

-   prenosne i

-   naredbe za periferne jedinice.

Kakva im je funkcija ka`e, samo ime.            

 

 

1.2.2.   Sastavni dijelovi

 

            Danas postoji veliki broj firmi koje proizvode ra~unare, a jo{ vi{e ima onih koji ih prodaju. Da bi svaki potencijalni kupac nabavio ba{ onakav ra~unar kakav odgovara njegovim potrebama, potrebno je znati mnogo toga, kao npr. ne{to o  sastavnim dijelovima ra~unara, princip rada ra~unara i mogu}nosti ra~unara.

            Pod pojmom ra~unar, strogo uzev{i podrazumjeva se operativna memorija   i procesor. Me|utim, da bi se omogu}ile razne primjene ra~unara, neophodno je obezbijediti jo{ periferne ure|aje (periferale) i spoljne memorije. Ra~unar zajedno sa periferalima ~ini ra~unarski sistem. Me|utim, u praksi se obi~no pod izrazom ra~unar podrazumjeva ~itav ra~unarski sistem. Blok {ema ra~unarskog sistema data je na  sl.2.

            Preko ulaznih ure|aja unose se programi i podaci u ra~unar. U ulazne ure|aje, izme|u ostalog, spadaju tastatura i mi{. Izlazni ure|aji slu`e za izdavanje rezultata obrade u pogodnom obliku za korisnika. Takvi izlazni ure|aji su npr. {tampa~ i monitor.

            Kako je operativna memorija (u kojoj se nalaze programi koji se neposredno izvr{avaju, kao i podaci nad kojima se vr{i obrada, te me|urezultati) relativno mala, u njoj nije mogu}e ~uvati neke druge programe i podatke sa kojima se trenutno ne radi. U tu svrhu se koriste spoljne memorije  kao {to su tvrdi disk, disketa, magnetna traka i CD (kompakt disk).       

            Nekad su ra~unarski sistemi bili instalirani u velike sobe i zahtijevali su posebne uslove koji su  obezbje|ivani klima-ure|ajima. Napretkom tehnologije, prvenstveno pojavom ~ipa ( tj.integrisane komponente koja sadr`i vrlo velik broj elektronskih kola), omogu}eno je da se ~itav procesor ra~unara mo`e proizvesti na jednom ~ipu. Takav procesor se zove mikroprocesor, a ra~unar u koji se on ugradi naziva se mikrora~unar. Zahvaljuju}i ovoj minijaturizaciji po~eli su se proizvoditi ra~unarski sistemi koji stanu na radni stol, a i cijena im je toliko opala da ih mogu nabaviti i pojedinci. Zbog toga su dobili ime personalni ra~unari  (PC).

            Prvi PC lansirao je 1971. godine IBM u koji je 1981. ugradio INTEL-ov mikroprocesor i naru~io operativni sistem od male firme MICROSOFT, koju je vodio propali hardverski student, Bil Gejts. Me|utim, IBM je na~inio tad poslovnu gre{ku (nije uzeo ni od INTEL-a ni od MICROSOFT-a ekskluzivna prava na ta dva klju~na elementa ra~unara) pa su se pojavili mnogi proizvo|a~i klonova koji su direktno konkurisali IBM-u. Zbog toga je IBM izgubio trku, a INTEL i MICROSOFT su postale dvije najprofitabilnije firme na svijetu.

            Prvi PC je bio namijenjen poslovnim ljudima jer je  na ekranu  bio najva`niji prikaz brojki i slova, potrebnih za pisanje teksta i obradu podataka. Zato prvi modeli nisu posjedovali grafiku, a od zvuka su imali mogu}nost da puste samo “BIP, BIP”. Grafiku je  uvela kasnije firma APPLE u MACINTOSH ra~unare {to su uskoro slijedili i proizvo|a~i PC ra~unara, ali uz dodatak i {irih mogu}nosti vezanih za zvuk. Tako PC postaje univerzalan.

            Koje }e periferijske ure|aje  korisnik PC-ija nabaviti, zavisi prvenstveno od njegovih potreba, a i od materijalnih mogu}nosti. Izbor opreme koja ~ini ra~unarski sistem ~ini konfiguraciju sistema. Osnovnu konfiguraciju ~ini ku}i{te sa vitalnim dijelovima ra~unara, monitor, tastatura i mi{, sl.3. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.3. Osnovna konfiguracija personalnog kompjutera

 

 

 

Mikrora~unar

 

            Mikrora~unar se sastoji od mikroprocesora i operativne memorije. Mikroprocesor se sastoji od upravlja~kog i obradnog dijela.

            U operativnoj memoriji se nalazi program koji se neposredno izvr{ava i podaci koji se neposredno koriste pri izvr{avanju programa. Kada ra~unar izvr{ava program, tada se iz memorije proslije|uje jedna po jedna instrukcija u mikroprocesor, tj. u njegov upravlja~ki dio, a podaci se  proslije|uju u njegov obradni dio. Me|urezultati i rezultati se iz mikroprocesora vra}aju u memoriju. Operacija uzimanja podataka iz memorije zove se ~itanje memorije, a operacija slanja podataka u memoriju upis u memoriju. Za korisnike ra~unara posebno su zna~ajne dvije karakteristike memorije:

-   kapacitet memorije i

-   vrijeme pristupa memoriji.

            Da bismo razumjeli ove dvije karakteristike,moramo znati kako se prikazuju informacije u ra~unaru. Mi }emo ra~unaru davati podatke iskazane na{om abecedom, a takve }emo i dobijati od ra~unara. Me|utim, podaci se u ra~unaru mogu obra|ivati jedino ako su u binarnoj “abecedi”. Drugim rije~ima broj znakova kojima se mi slu`imo prilikom uno{enja podataka preko tastature je oko 90, a sve ih treba iskazati kodirane preko samo dva znaka binarnog koda: 0 i 1! To je zbog toga {to ra~unar radi sa elektri~nim impulsima, a pri radu sa elektri~nim impulsima postoje uvijek dva stanja: na jednom posmatranom mjestu struja te~e ili, ne te~e. Shodno tome, predstavljanje nekog znaka mora da se realizuje takvim elementima koji imaju samo dvije izra`ajne mogu}nosti, a takvi elementi se zovu binarni elementi. Kako su 0 i 1 cifre binarnog brojnog sistema, to se znak binarne abecede zove bit. Ra~unar prihvata bilo kakav tekst napisan sa onih 90 znakova pod uslovom da se svaki znak, nakon ulaska u sistem, kodira sa jednom rije~i binarne “abecede”. Naravno, ovo kodiranje se mo`e izvr{iti na razne na~ine, a da se ne bi razlikovalo od ra~unara do ra~unara, uveden je standard poznat kao ASCII, gdje su rije~i u binarnom kodu osmobitne, npr.

 

                      A= 01000001   B= 01000010  itd.

 

To zna~i da }e svaki tekst saop{ten preko tastature sa onih 90 znakova biti interno du`i osam puta! To za samog korisnika ra~unara nije bitno jer on to ne vidi, ali ipak treba da zna da je ta niska od 8 bitova jednaka 1 bajt. Kapacitet memorije se izra`ava u bajtovima. Naj~e{}e je kapacitet operativne memorije na PC ra~unaru

 

                      512 kB, 640 kB, 1 MB, 4  MB, l6 MB, 32 MB

 

pri ~emu treba imati u vidu da u ra~unarstvu 1k (kilo) nije 1000 ve} 1024.

            Druga va`na karakteristika memorije je vrijeme pristupa. Pod ovim se podrazumijeva vrijeme koje protekne od trenutka obra}anja memoriji, radi dobijanja podataka, do trenutka dobijanja podataka iz memorije. Naravno, po`eljno je da je ovo vrijeme {to kra}e, jer je tad memorija br`a. 

            Operativna memorija se sastoji iz dva dijela. Prvi, manji dio, je namijenjen  za ~uvanje programa koji upravljaju radom sistema, a drugi, ve}i, za ~uvanje programa i podataka korisnika. Prvi programi su sistemski programi, a drugi su aplikativni. Iz dijela memorije, u kojem se nalaze samo sistemski programi, mogu se samo donositi instrukcije i podaci u mikroprocesor, a to zna~i da se ona mo`e samo ~itati. Zato se zove ROM memorija. Dio memorije u kojem se nalaze program i podaci korisnika mora biti takav da omogu}uje  upis i ~itanje. Ovakva memorija se zove RAM memorija.

            Mikroprocesor je integrisana komponenta koja se sastoji od mnogo elemenata razli~ito povezanih da bi mogli obavljati slo`ene funkcije. Mikroprocesor se mo`e ugraditi u neku ma{inu, u mijerni instrument, u TV itd. Tad izvr{ava fiksan program koji se ne mo`e  mijenjati od strane korisnika. Me|utim, mikroprocesori ugra|eni u ra~unare imaju mogu}nost promjene programa u zavisnisti od potreba korisnika.

            Procesor se sastoji od upravlja~kog i obradnog (aritmeti~ko-logi~kog) dijela. Upravlja~ki dio izvodi i kontroli{e tok podataka u centralnoj jedinici, kao i izme|u centralne jedinice i periferije. Obradni ili ra~unski dio obavlja stvarnu obradu podataka, tj. vr{i osnovne ra~unske i logi~ke operacije. Upravlja~ki i obradni dio zadiru toliko jedan u drugi da je te{ko odrediti neku o{tru granicu izme|u njih, u konstruktivnom smislu. Ipak je potrebno, da kao pojmovi ostanu odvojeni radi boljeg razumijevanja njihove funkcije. Noviji procesori obavezno sadr`e i klok, koji im diktira brzinu rada.

            ^esto se ka`e da je mikroprocesor mozak ra~unarskog sistema, pa njegove karakteristike bitno uti~u na karakteristike sistema u cjelini. Bitne karakteristike mikroprocesora su:

-   du`ina procesorske rije~i i

-   brzina mikroprocesora.

Procesorska rije~ je binarna rije~ koja se paralelno obra|uje u mikroprocesoru. Du`ina ove rije~i bitno uti~e na brzinu izvo|enja operacije, a bitno odre|uje i brzinu komunikacije mikroprocesora sa drugim ure|ajima. Zato du`a mikroprocesorska rije~ zna~i ve}u mo} mikroprocesora.

            Komunikacija mikroprocesora sa drugim ure|ajima ostvaruje se tzv. magistralom (bus, kanal veze),  koja obezbje|uje tri vrste komunikacije:

 

-   prenos podataka iz mikroprocesora i uno{enje  podataka u mikroprocesor. ( Na ovaj na~in se obezbje|uje komunikacija mikroprocesora sa operativnom i spoljnom memorijom, kao i sa ulaznim i izlaznim ure|ajima. Dakle, ovo je dvosmjerni kanal i zove se kanal podataka. Broj bita koji se jednosmjerno prenosi ovim kanalom mo`e biti 8, 16 ,32 ili 64. Naj~e{}e je ovaj broj odre|en du`inom procesorske rije~i. Po ovoj osobini mikroprocesori se dijele na 8-bitne, 16-bitne i 32-bitne),

 

-   prenos adrese iz mikroprocesora u operativnu memoriju radi pronalaska odre|ene lokacije u memoriji ( Broj bita u adresi odre|uje broj adresivnih lokacija u memoriji. Broj mogu}ih adresa ~ini adresni prostor. Kanal kojim se prenosi adresa iz mikroprocesora u memoriju zove se adresni kanal. Dakle, to je jednosmjerni kanal od mikroprocesora do memorije. Broj bita koji se jednosmjerno prenese adresnim kanalom mo`e biti od 16-32. Kako je adresivna jedinica memorije bajt, to se ~esto i adresni prostor izra`ava u bajtima. Adresni prostor mikroprocesora mo`e biti od nekoliko desetina kB do nekoliko GB,a u budu}nosti se o~ekuje i vi{e.),

 

- prenos upravlja~kih i kontrolnih signala od mikroprocesora ka ure|ajima i obrnuto (Broj ovih signala mo`e biti razli~it, od jednog do drugog mikroprocesora, a ovo se ne izra`ava kao posebna karakteristika mikroprocesora. Ovaj kanal se zove kontrolni kanal.).

 

            Brzina mikroprocesora se izra`ava u milionima instrukcija u sekundi, (mips) i kod mikroprocesora se kre}e od 0.4-50 mips-a. ^esto se u karakteristikama mikroprocesora nalazi i frekvencija ~asovnika. ^asovnik (clock) je elektronsko kolo koje generi{e impulse visoke frekvencije, s kojima se odre|uju vremenski trenuci kada se {ta doga|a u ra~unaru. Ako je mikroprocesor mozak ra~unarskog sistema, onda je ovo srce tog sistema. Frekvencija ~asovnika bitno uti~e na brzinu mikroprocesora i danas se kre}e od 16-133 MHz i vi{e. U tabeli 2. navedeni su za neke modele ra~unara: godina proizvodnje, model mikrora~unara, model mikroprocesora, kanal podataka, adresni prostor, frekvencija ~asovnika i brzina.

 

 

 

1981.	PC-XT	8088	8 BITA	1 MB	2MHz	0.4 MIPS
1984.	PC-AT	80286	16 BITA	16 MB	4MHz	1.5 MIPS
1988.	PC-386	80386	32 BITA	4 GB	25MHz	6 MIPS
1988.	PC-486	80486	32 BITA	4 GB	33MHz	10 MIPS
1993.	PC-586	80586	32 BITA	4 GB	50MHz	50 MIPS

 

    tabela 2.

 

            Mikrora~unarski sistem se izra|uje modularno, tako da korisnik mo`e na lak na~in pro{irivati sistem. U ku}i{tu ra~unara smje{tena je mati~na plo~a sa procesorom, klokom i operativnom memorijom.U plo~u su inkorporirani magistrala i slotovi u koje se ume}u razni kontroleri, interfejsi, adapteri (kartice) i dr.Tako je mogu}e dodati komponentu koja }e obezbijediti razli~ite grafi~ke mogu}nosti, ili komponentu za rad sa zvukom i sl. Elektronika za ovakve  dodatne mogu}nosti smje{tena je na posebnim plo~ama koje se zovu kartice. Preko kanala veze se povezuju i svi drugi periferijski ure|aji sa mikrora~unarom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   sl.4. Multimedija  konfiguracija: osnovna konfiguracija, eksterni dodaci (zvu~nici,

           mikrofon, daljinski upravlja~) i interni dodaci (CD-ROM drajv, zvu~na kartica

           sa faks modemom i radio tjunerom

 

                       

 

Ulazni ure|aji

 

            Ovi ure|aji slu`e za uno{enje podataka u ra~unar. Mogu biti razli~iti, a u PC ra~unarima se najvi{e koriste tastatura, mi{ i d`ojstik.

            Tastatura je sli~na onoj kod pisa}e ma{ine ali sa ve}im brojem tastera, jer neki slu`e u komandne svrhe. Neke komande se daju istovremenim pritiskom na dva ili tri tastera, kako bi se izbjeglo slu~ajno aktiviranje nekih komandnih tastera.

            Mi{ je ure|aj ~ijim se kretanjem po ravnoj povr{ini  bira pozicija kursora na ekranu, a pritiskom na jedan od tastera mi{a aktivira se odre|ena funkcija. Mi{ mo`e imati dva ili tri tastera za izbor funkcija. U aplikativnim programima ovim tasterima se mogu pobu|ivati razne aktivnosti na ra~unaru. One se, dodu{e, mogu pobu|ivati i preko tastature, ali je tako komplikovanije.

            D`ojstik je ulazni ure|aj koji se koristi kod igrica.

 

 

 

Izlazni ure|aji

 

            Izlazni ure|aji slu`e za prikazivanja rezultata obrade na ra~unaru u obliku pogodnom za korisnika. Danas su u upotrebi razni izlazni ure|aji u zavisnosti od namjene ra~unara. Spomenu}emo one koji se naj~e{}e koriste, a to su monitor i {tampa~.

            Monitor je ure|aj za prikazivanje broj~anih podataka, teksta, grafike i slika na ekranu katodne cijevi.,a mogu biti crno-bijeli ili kolor. Informacije se javljaju na ekranu samo kad ra~unar radi. Dimenzije ekrana su razli~ite, ali naj~e{}e 14-20 in~a.

            Svaki ekran ima mogu}nost prikazivanja brojeva i teksta. Me|utim, za prikazivanje grafike i slika treba imati odgovaraju}u elektroniku koja to omogu}uje. Ova elektronika je smje{tena na posebnoj plo~i koja se zove video kartica. Kartica se montira postavljanjem u uti~nicu (slot) kanala veze, u ku}i{tu ra~unara.

            Va`na karakteristika ekrana je rezolucija ekrana. Pod rezolucijom se podrazumijeva razmak izme|u dvije susjedne ta~ke na ekranu. [to je ovaj razmak manji, rezolucija je ve}a, a to zna~i bolji kvalitet slike. Video kartice se me|usobno razlikuju  po veli~ini dodate memorije i po brzini i kvalitetu prikaza na ekranu (rezoluciji).

            [tampa~ je ure|aj pomo}u kojeg se binarno kodirana informacija iz ra~unara prenosi na papir. Na tr`i{tu postoji velik broj {tampa~a. Oni se razlikuju po principu rada ali i po karakteristikama. Va`ne karakteristike {tampa~a su kvalitet otisaka i brzina {tampanja. Uz personalne ra~unare  se koriste:

-   matri~ni {tampa~i,

-   ink-jet {tampa~i i

-   laserski {tampa~i.

Kod matri~nog {tampa~a tipografski znak se formira od ta~aka na papiru koje se dobijaju udarcima iglica iz pokretne glave {tampa~a. Broj iglica je naj~e{}e 9 ili 24. Ove iglice se zovu pin-ovi pa se po tom i {tampa~i zovu devetopinski ili dvadeset ~etvoropinski. Brzina {tampanja se kre}e od 100 do 400 znakova u sekundi. Znatno bolji kvalitet {tampe i ve}e brzine {tampanja posti`u se laserskim {tampa~em i ink-jet {tampa~em koji su veoma prakti~ni za izdava{tvo jer se mogu {tampati slova raznih oblika i veli~ina, fotografije, plakati i dr.

 

 

 

 

 

 

Ulazno- izlazni  (posredni)  ure|aji

 

            Posredni ure|aji omogu}uju direktnu razmjenu informacija izme|u ~ovjeka i ra~unara. U takve ure|aje spada modem. To je ure|aj koji omogu}uje povezivanje ra~unara, na ve}im udaljenostima, pomo}u po{tanske linije. Modem mo`e biti  eksterni ili interni. Eksterni modem je poseban ure|aj koji se povezuje sa ra~unarom, a interni modem se ugra|uje u ku}i{te mikrora~unara kao posebna kartica. Na ovoj kartici se,pored modema, mo`e nalaziti i FAX, koji omogu}uje prenos grafike i slika telefonskom linijom. Na taj na~in se, preko mikrora~unara, mo`e ostvariti bogat izbor komunikacionih mogu}nosti. Me|utim, u tu svrhu se mora, pored modema i odgovaraju}e kartice, raspolagati i sa odgovaraju}im programima.To su programi koji na jednostavan na~in omogu}uju {irokom krugu korisnika upotrebu ra~unara u komunikacione svrhe.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.5. Modem: eksterna i interna varijanta

 

 

 

Spoljne memorije

 

            Da bi se program i podaci  mogli koristili od strane procesora, moraju se nalaziti u operativnoj memoriji. Me|utim, program i podaci se mogu nalaziti u operativnoj memorijia samo kad je ra~unar uklju~en. Za du`e ~uvanje programa i podataka koristi se spoljna memorija iz koje se po potrebi ovi donose u operativnu memoriju. Ovo dono{enje treba da je {to br`e i kapacitet spoljne memorije treba da je {to ve}i. Postoje razne spoljne memorije, ali se na personalnim ra~unarima naj~e{}e koriste hard disk (tvrdi disk),strimer trake,kompakt diskovi i diskete. Karakteristike tvrdog diska su vrijeme pristupa koje je obi~no 12-30 ms, te  kapacitet koji je 80 MB-1.5 GB pa i vi{e. Disketa je kru`na plo~a koja mo`e biti savitljiva (a i ne mora) a zove se flopi disk. One mogu imati dvostruku gustinu (DD) ili visoku gustinu (HD). Ima ih i dvostranih (2S ili DS). Prema tome, oznake su im 2S/DD ili 2S/HD. Izra|uju se u dvije veli~ine od 5.25 in~a i 3.5 in~a. Prve imaju kapacitet 1.2 MB, a druge 1.44 MB. Prve se postepeno povla~e iz upotrebe. Strimer trake su sli~ne video trakama,ali su manjih dimenzija i ve}eg kapaciteta (60 MB-2 GB). Podaci snimljeni na njima se mogu kompresovati ~ime se kapacitet ovih traka pove}ava. Zbog toga su pogodne za arhiviranje (bekapovanje) velikih koli~ina podataka, pa se u tu svrhu i koriste. CD diskovi u zajednici sa CD-ROM ure|ajem slu`e tako|e  za memorisanje velikih koli~ina podataka. Ovi ure|aji mogu biti tako izvedeni da omogu}uju samo ~itanje sadr`aja kompakt diska (plejeri) ili da omogu}uju i ~itanje  sa diska i upisivanje na disk (rekorderi).

            Da bi se uskladile brzine ure|aja u sistemu, dodaje se me|umemorija ili ke{ memorija. Ona se mo`e dodati izme|u mikrora~unara i spoljne memorije ili izme|u procesora i operativne memorije. Postojanje ove memorije pobolj{ava performanse ~itavog sistema. Kapacitet im je od 32-512 kB.

            Uz one programe koje mo`ete nabaviti na tr`i{tu, kad ovladate kompjuterom i programiranjem, pisa}ete programe i sami. Da bi ste se lak{e sna{li prilikom kori{tenja softvera, smatramo da bi vam trebalo re}i ne{to o tome kako se taj softver smje{ta u memorijske jedinice va{eg ra~unara.

            Kompjuterski program organizuje se na principu logi~kih cjelina koje nazivamo fajlovima. Drugi izraz za fajl je datoteka. Jedan program mo`e koristiti jedan ili vi{e fajlova, zavisno od njegovog obima i organizacije. Rezultati izvr{avanja programa se tako|e mogu sa~uvati na magnetnom disku, tako|e u obliku fajla. Svaki fajl je definisan svojim imenom i tipom. Na PC ra~unarima ime fajla mo`e biti dato sa najvi{e osam znakova (slova, brojeva itd.), a tip fajla se naziva ekstenzija. Ekstenzija sadr`i najvi{e tri slova, a od imena fajla razdvojena je ta~kom (primjer: knjiga.exe). Ako bi se fajlovi smje{tali na disk po redu kako se upisuju, bilo bi potrebno svaki put pretra`iti ~itav sadr`aj diska da bi se na{ao tra`eni fajl, a to bi bio zametan posao. Zato postoje direktorijumi. Direktorijum je zajedni~ki sadr`ilac za srodne fajlove (srodne po imenu ili ekstenziji ili i po jednom i po drugom, zavisno od organizacije). Direktorijume bi mogli uporediti sa spratovima jednog nebodera, a fajlove sa kancelarijama na tim spratovima. Me|utim, te kancelarije mogu biti opet grupisane po nekom kriterijumu (npr. kancelarije jedne firme) u neke manje grupe, tzv. poddirektorijume itd.

            U okviru jednog direktorijuma ne mogu postojati dva (ili vi{e) fajlova identi~nog imena i ekstenzije, tj. moraju se razlikovati bar u jednom znaku. Ako bi se poku{ao formirati fajl sa istim imenom u okviru istog direktorijuma, ra~unar bi automatski izbrisao stari fajl, ukoliko nije na neki na~in izvr{eno obezbje|enje. Takvo obezbje|enje daje operativni sistem koji vas upozorava na to i pita da li ostajete pri toj odluci, ili odustajete.

            Direktorijum koji objedinjuje sve direktorijume na disku je tzv. osnovni ili korijen direktorijum (root direktorijum).

            Ovakva organizacija fajlova va`i za sve podatke na jednom disku, bez obzira bio on flopi disk ili hard disk. Hard disk je prethodno mogu}e podijeliti na vi{e potpuno nezavisnih logi~kih  dijelova, tako da se ima osje}aj kao da imate vi{e manjih diskova. Ta podjela se vr{i softverski. Jedan takav softverski dio hard diska se naziva particija.

            Direktorijume mo`ete formirati sami, a pojedini programi prilikom instaliranja obavljaju tu funkciju i sami. Osim {to omogu}avaju pregledniju situaciju korisniku, direkorijumi olak{avaju i posao kompjuteru.                    

 

1.3.   Vrste kompjutera i proizvo|a~i

 

 

1.3.1.   Vrste kompjutera 

 

            Digitalni ra~unari mogu se podijeliti, prema svojoj konstrukciji i namjeni u nekoliko grupa:

-   ra~unari za op{tu upotrebu (gdje spada PC),

-   ra~unari za obradu podataka,        

-   specijalni ra~unari prilago|eni nekoj specijalnoj svrsi,

-   prenosivi ra~unari.

            Ra~unari za op{tu upotrebu slu`e kao pomo}na sredstva pri nau~nom, projektantskom i razvojnom radu, prvenstveno za rje{avanje ~isto matemati~kih problema. Oni imaju memoriju pomo}u koje pamte primljene podatke i izvr{avaju velikom brzinom, samostalno, slo`ene ra~unske i logi~ke operacije. Osim toga, pomo}u njih se mogu obaviti knji`enje, fakturisanje, razne evidencije poslova, formula, standarda i dr. Programski se snabdijevaju ta~no prema potrebi zanatlije, korisnika farmera, in`enjerskih ili gra|evinskih biroa, trgova~kih zastupni{tava, zubnih laboratorija i dr. Uz ekran imaju jo{, prema potrebi pisa~e crta~e, {tampa~e, spoljne memorije, ure|aje za daljinski prenos podataka i dr.

            Ra~unari za obradu podataka slu`e za pam}enje i obradu podataka. Oni su znatno jednostavniji od prethodnih i nalaze veliku primjenu u proizvodnji, raspodjeli i administraciji.

            Ra~unari za specijalne namjene se koriste samo za rje{avanje nekog odre|enog zadatka, pa je tome prilago|ena i njihova izvedba. Pojedine jedinice su mu obi~no jednostavnije, a neke uop{te ne postoje. Takvi ra~unari vr{e ~esto samo jednu ili samo nekoliko operacija. Takav ra~unar je programabilni logi~ki kontroler (PLC).

            PLC je ra~unar koji prihvata potrebne signale iz fabrike i istovremeno {alje signale za upravljanje ma{inama. Ovaj ra~unar malo neobi~no izgleda, a to je razumljivo, s obzirom da je morao biti prilago|en primjeni. On ima memoriju, procesor, pomalo ~udne ulazno-izlazne jedinice, sav je od metala, otporan na vibracije, vlagu i prljav{tinu. Nema ni DOS ni WINDOWS a pogotovo nema igrice. To je ra~unar, potpuno prilago|en poslu za koji je predvi|en, a predvi|en je za automatizaciju tvorni~kog pogona. U svijetu, a i kod nas, postoji mnogo vrsta PCL-a. Kod nas se prete`no koriste oni na{ih proizvo|a~a  radi jednostavnijeg odr`avanja, a kvalitet im je zadovoljavaju}i.

            Po{to je i PLC neka vrsta ra~unara, uz njega se mora dobiti i odgovaraju}i softver. To je obi~no LADDER LOGIC, jezik relejnih {ema. Svaki PLC mora ispunjavati svjetski standard IEC 1131.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.6. Programabilni logi~ki kontroler (PLC)

 

            Ako treba da se automatizuju ve}i pogoni, tad se mo`e koristiti vi{e PLC-a koji se  vezuju na PC ra~unar, preko kojeg se vr{i nadzor. Za jednostavnije, manje kompleksne procese, to se ne isplati.

            U prenosive ra~unare spadaju oni koji umjesto ku}i{ta koriste ta{nu i oni koji su izvedeni u obliku kalkulatora. Prvi su te`ine 2.5 - 3.5 kg. Danas se mogu nabaviti takvi ra~unari namijenjeni i za multimedijske prezentacije.Prema testovima objavljenim u specijalizovanim ~asopisima za ra~unarstvo zaklju~uje se da su najbolji IBM-ovi, ali su i najskuplji. Trenutno se smatra da je njihov model THINK PAD (u prevodu: notez za razmi{ljanje) najbolji na tr`i{tu. Ovo treba uzeti sa rezervom, jer se situacija na tr`i{tu stalno mijenja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.7. Prenosivi ra~unar sa ku}i{tem u obliku ta{ne

 

            I pored svih napora konstruktora prenosivi ra~unari su daleko od nekog idealnog rje{enja. Zamjera im se da su jo{ uvijek male i neprijatne tastature, da tro{e mnogo energije, da im se baterije ~esto moraju puniti i dr. Me|utim, kad su se javili prvi takvi ra~unari, lista mana je bila mnogo du`a. Neke od njih su otklonjene, pa nema razloga ne nadati se da }e svaki naredni model imati neku od navedenih mana manje. Trenutno najmanji po dimenzijama  (formata A4)  je OTC ND-4660.

            Na tr`i{tu ra~unara ima i onih koji se mogu nazvati programabilnim kalkulatorom ili d`epnim kompjuterom. Takvi su oni koji nose naziv PSION ORGANIZER. Me|utim organizer je mnogo vi{e od programabilnog kalkulatora. To je

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.8. D`epni kompjuteri

 

~itav ra~unar koji staje u d`ep ko{ulje. Prakti~ni su za primjene kao {to su o~itavanje elektri~nih brojila na terenu, prodaja karata za vo`nju u autobusu, popis objekata na terenu, u stovari{tima gra|evinskog materijala i sl. Po povratku sa terena podaci se prebacuju direktno u centralni ra~unar na obradu.

 

 

1.3.2.   Tr`i{te hardvera

 

            Te{ko je zasebno posmatrati tr`i{te hardvera i softvera, s obzirom da mnoge firme proizvode i jedan i drugi,a sve firme nastoje da njihovi proizvodi, bez obzira da li su iz oblasti hardvera ili softvera, budu kompatibilni. Ra~unarski hardver ima jednu izuzetno dobru osobinu:gra|en je, uglavnom modularno, {to zna~i da se pojedini njegovi sastavni dijelovi mogu vrlo lako zamjenjivati, a sam sistem se mo`e dogra|ivati, osavremenjivati, pro{irivati.To drugim rije~ima zna~i da je komponibilan, pa svako mo`e prema svojim potrebama, formirati konfiguraciju koja mu odgovara.

            Na ameri~kom tr`i{tu najzastupljeniji proizvo|a~i ra~unara su PACKARD BELL, APPLE i COMPAQ, dok su firme HEWLETT PACKARD, IBM i NEC mnogo manje zastupljene. Na evropskom tr`i{tu dominiraju ba{ HEWLETT PACKARD, IBM, NEC, pa i APPLE.Me|utim sve te firme ne koriste, pri monta`i isklju~ivo svoje sastavne dijelove, ve} nastoje da ugrade sastavne dijelove renomiranih proizvo|a~a.Tako npr. mikroprocesori firme INTEL su najzastupljeniji, SONY monitori se smatraju najkvalitetnijim, MICROSOFT-ov mi{ je najpopularniji, SEAGATE i DEC hard diskovi imaju najbolji odnos osobine / cijena itd.

            Velika prednost, ali i mana, ra~unarske industrije je {to se tako brzo mijenja. Ako ste prije godinu dana kupili vrhunski personalni ra~unar, on je u ovom trenutku ve} prili~no zastario, a kroz godinu ili dvije dana on }e biti totalno prega`en vremenom. To zastarijevanje ne}ete primijetiti ako sve vrijeme koristite softver koji ste nabavili kada i ra~unar, ali kada prije ili poslije, kod nekog vidite novu verziju va{eg programa koja posao obavlja br`e, lak{e, efikasnije,..., a pru`a i neke nove mogu}nosti, po`elje}ete da je instalirate na svom ra~unaru. A tada }e se pokazati da ta nova verzija, u okviru starog hardvera,nije ni br`a, ni efikasnija ni... bolja od stare. Naravno, tada }ete shvatiti da vam za novi softver treba i novi hardver. Na sre}u, ne}ete morati zamijeniti ~itavu konfiguraciju zahvaljuju}i modularnoj izvedbi ra~unarskog sistema.

            Da biste lak{e odabrali sebi odgovaraju}u konfiguraciju sistema, potrebno je znati ne{to o svim mogu}im sastavnim dijelovima ra~unarskog sistema. Ta konfiguracija }e ujedno biti savr{en kompjuter za vas, naravno, u tom trenutku. Ina~e, jasno je, da ne postoji savr{en kompjuter u op{tem smislu, tj. savr{en za sve korisnike. Kriterij njegove savr{enosti odre|uju potrebe svakog korisnika. Nema nekih novih i radikalnih ideja o tome kako se mogu iskombinovati glavne komponente sistema (mikroprocesor, operativna memorija, tvrdi disk, video kartica, monitor i dr.) da bi se dobile maksimalno zahtjevne performanse. Ljepota PC platforme je u njenoj fleksibilnosti. Sa dve tri promjene konfiguracije PC ra~unar mo`e raditi kao mo}na ma{ina iz snova, radna stanica, kancelarijski sistem ili mre`ni server.

            U ovom trenutku mogu}i sastavni dijelovi PC ra~unara su: plo~a na kojoj su ugra|ene najbitnije komponente sistema (mikroprocesor, operativna memorija, magistrala za komunikaciju sa periferijom, ~asovnik, a ponegdje i disk kontroler, video ili zvu~na kartica  i ke{ memorija). Osim mati~ne plo~e ra~unar sadr`i i tzv. portove (koji su potrebni za priklju~ivanje periferala), vanjske memorije (flopi disk drajveri i tvrdi disk), razne interfejse (preko kojih se obavlja komunikacija ra~unara sa diskovima), CD-ROM drajv, monitor, modem, zvu~nike, tastaturu, mi{a, {tampa~ i skener.

 

 

 

Mikroprocesori  

 

            Izbor ra~unara  se za mnoge svodi na izbor mikroprocesora. Ako se obratite prodava~u ra~unarske opreme, prvo pitanje koje }e vam postaviti je pitanje o procesoru koji vas zanima. Iskusan prodava~ }e na osnovu toga odrediti i ostale komponente sistema i predlo`iti vam konfiguraciju, a vi }ete je zavisno od materijalnih mogu}nosti prihvatiti, ili u dogovoru s njim modifikovati.

            Na tr`i{tu se trenutno mo`e na}i ogroman broj modela mikroprocesora najrazli~itijih namjena. U PC ra~unare se naj~e{}e ugra|uju mikroprocesori koje proizvode firme INTEL i MOTORALA. MOTORALA procesori se ugra|uju u APPLE MACINTOSH, ATARI, AMIGA i neke druge ra~unare, dok se INTEL-ovi mikroprocesori ugra|uju u ve}inu PC ra~unara. Veliko interesovanje su izazvali POWER PC mikroprocesori koji su nastali saradnjom firmi IBM, MOTOROLA i APPLE, a mnogi poznavaoci situacije u oblasti PC ra~unarstva ka`u da }e ba{ ovi mikroprocesori biti u centru pa`nje  u toku slijede}e decenije. Ovaj mikroprocesor je u prednosti kada se radi o potro{nji, br`i je pri sortiranju brojeva i pri radu sa racionalnim brojevima. Naro~ito je brz u operacijama nad bitovima. Me|utim, pri transcedentnim ra~unanjima pokazalo se da je spor, a za njega i nema jo{ odgovaraju}e softverske podr{ke. Na tr`i{tu postoji jo{ i DEC-ov mikroprocesor 21064 koji je osnova svih ra~unara iz serije ALPHA. To je 64-bitni procesor sa RISC arhitekturom. Za razliku od dosada{njih 32-bitnih (a pogotovo 16-bitnih), ovaj obezbje|uje “beskona~an” adresni prostor i ~etiri puta ve}u memoriju, pa je pogodan za one koji se bave slo`enim CAD projektovanjem, prognozama vremena, astronomskim prora~unima i sl.

            Me|utim, na{a stvarnost u ovom trenutku su INTEL-ovi procesori. Mnoge od njih je ve} pregazilo vrijeme ( 8086, 8088 pa i 80286). Danas vrijedi jo{ govoriti  o mikroprocesoru 80386 (donekle, iako ve} i on odumire), 80486 (koji danas predstavlja mo`da najbolji izbor za ve}inu korisnika) i o najnovijem PENTIUMU (ili 586). INTEL-ovom 486 mikroprocesoru kompatibilne 486 mikroprocesore proizvode i firme AMD, IBM i CYRIX, a svi su podjednakih osobina.

            Po{to se procesori 386 danas mogu veoma jeftino nabaviti, ~ak i novi a pogotovo polovni, treba ne{to re}i o njihovim mogu}nostima.

            Na tr`i{tu se mogu na}i 386 SX i 386 DX i mogu se preporu~iti samo onim kupcima koji nemaju namjeru da se intenzivnije bave svojim ra~unarom, a on im je potreban za neku konkretnu namjenu za koju mogu na}i i odgovaraju}i softver. Tako|e mogu poslu`iti i za obuku na ra~unaru i za ku}nu upotrebu. Kad se govori o ovim procesorima, ~esto se pominje i aritmeti~ki koprocesor koji se dodaje 386 procesoru u svrhu ubrzanja aritmeti~kih operacija. Taj koprocesor nosi oznaku 387. Ovaj dodatak je obavezan ako se namjerava raditi sa grafi~kim programima kakav je AUTOCAD jer on ne mo`e da radi bez koprocesora. Moderniji grafi~ki programi uglavnom prerastaju mogu}nosti 386 ra~unara. Zato oni, koji imaju namjeru da koriste grafi~ke programe zahtjevnije od AUTOCAD-a, ne treba da uop{te pomi{ljaju na 386 procesor, ve} odmah na 486. Jo{ jedna napomena: ako ste u dilemi izme|u SX i DX verzije, s obzirom da je razlika u cijeni neznatna, ipak se odlu~ite za DX verziju jer je kanal podatka du`i (32 bita umjesto 16).

            [to se ti~e 486 procesora, on je, trenutno najbolji izbor za ve}inu korisnika PC ra~unara. I on nosi oznake SX i DX pri ~emu se pod oznakom SX krije ne{to slabija verzija. Najva`nija razlika izme|u SX i DX je ta {to je u DX ugra|en i matemati~ki koprocesor. U slu~aju da uz DX stoji jo{ oznaka 2, 4 ili 5 (tj. DX2, DX4 ili DX5) procesori se razlikuju po brzini rada jer im je frekvencija dva ili vi{e puta ve}a od standardne DX verzije. Ovo interno ubrzanje rada procesora je zna~ajno za primjene u kojima je akcenat stavljen na ra~unanje (a to su prije svega grafi~ki programi kao AUTOCAD, 3D STUDIO i sl.)

            I na kraju, da se ne{to ka`e o PENTIUM-u koji je tako|e INTEL-ov proizvod, a zbog kontinuiteta  sa prethodnima,mogao bi se nazvati 586. On je dvostruko br`i od zadnje verzije 486, ali mu je i cijena ve}a. Tr`i{te ovih procesora se jo{ nije ustalilo, pa mu je zato i cijena visoka. Me|utim, brzina procesora nije uvijek presudna za brzinu ~itavog ra~unarskog sistema. Iako klok (kvarc oscilator) nekog procesora ima dvostruko ve}u frekvenciju od nekog drugog procesora, to jo{ uvijek nije garancija da }e ra~unari u koje su ti procesori ugra|eni imati i takve odnose u brzini rada jer dvostruko br`i procesor ne zna~i nu`no i dvostruko br`i rad ra~unarskog sistema, s obzirom da se dobar dio vremena i dalje tro{i na komunikaciju sa diskom, video karticom i drugim komponentama  sistema.

            Ukupna brzina ra~unara ne zavisi, dakle, linearno od frekvencije oscilatora,ali vi{i klok uvijek zna~i br`i rad. Frekvencije oscilatora prvih INTEL-ovih procesora su bile 4.77-8 MHz, a frekvencija kloka 486 DX procesora su 33 do 133 MHz. Prvi PENTIUM procesori su radili na 60 i 66 MHz, a zatim na 90, a sad ve}  na 150 MHz i vi{e.

            Na sajmovima su trenutno najzastupljeniji procesori AMD 486 DX4-120, PENTIUM sa taktom od 150 MHz i POWER PC 601. Me|utim, na tr`i{tu nije tako. Tr`i{te oklijeva da prihvati PENTIUM, jer ve}ina ra~unara koja ga sadr`i, jo{ ne koristi sve njegove prednosti. Mo`da je ipak bolje da se sa~eka da ostatak arhitekture uhvati korak sa ~ipom, te da prorade operativni sistemi koji u potpunosti koriste prednosti PENTIUM-a. Iako je PENTIUM dostojan nasljednik 486, ipak ne treba o~ekivati brz nestanak 486, ina~e izvrsnog procesora, bez obzira na pojavu PENTIUMA, pa ~ak i najavljenog SEKSTIUMA (686). PENTIUM je tehni~ki savr{eniji, br`i, nudi vi{e mogu}nosti, a tek je na po~etku svog `ivota. Me|utim, PENTIUM, iako je trenutno najmo}niji mikroprocesor u PC svijetu i nudi superiorne performanse bez obzira da li je krajnji sistem projektovan da slu`i kao mre`ni server ili radna stanica, ima i neke nedostatke. Problem je toplota koju oddaje, pa zbog toga mora imati rebrasti hladnjak i ventilator. Pored toga otkriven mu je i bag!

            Bagovi mikroprocesora nisu nova pojava. I u pro{losti su ~ipovi raznih proizvo|a~a izlazili na tr`i{te sa sitnim konstruktivnim gre{kama koje su se ispoljavale pri nekim specifi~nim okolnostima. Sve dok su se okolnosti ta~no znale, problema nije bilo, jer su programeri izbjegavali problemati~ne naredbe. Me|utim, bag PENTIUM-a je, na`alost, znatno ozbiljniji. Uslijed oma{ke projektanata, jedinica za rad sa racionalnim brojevima }e, pod nekim okolnostima, pri dijeljenju dati pogre{an rezultat. Taj rezultat je, dodu{e, pribli`an o~ekivanom (razlika je u ~etvrtoj decimali), ali se od njega razlikuje znatno vi{e nego {to dopu{ta kriterijum uobi~ajene gre{ke pri zaokru`ivanju. Ipak se tvrdi da se bagovi ne}e desiti pri radu sa DOS-om, WINDOWS-om, tekst procesorom, bazom podataka i ve}inom grafi~kih programa. Mo`e se jedino pojaviti pri radu sa unakrsnim tabelama i specifi~nim programima koji vr{e nau~ne prora~une. Me|utim, o~ekivati je da se taj bag u narednim serijama ovih mikrorocesora otkloni. Kad se sve sabere i oduzme, izbor se u ovom vremenskom trenutku, svodi na 486 DX5/133 MHz. To je neka vrsta polazne ta~ke za one koje zanima ozbiljnija obrada teksta, rad sa bazama podataka, unakrsno izra~unavanje, razvoj komercijalnog softvera, bavljenje multimedijom i sli~ne primjene. Ako vam je potreban vrhunski procesor, treba da kupite PENTIUM/133. Procesor se obi~no isporu~uje ve} ugra|en na mati~noj plo~i.

            INTEL-ov mikroprocesor, paradoksalno, ne mora uvijek biti proizvod firme INTEL. Proizvode ih AMD, CYRIX i TEXAS INSTRUMENTS, a jeftiniji su od orginala. Sa njma su potpuno kompatibilni i nema razloga da bje`ite od njih, a obi~no ih nazivaju klonovima.

            Treba spomenuti jo{ i opti~ke mikroprocesore koji danas jo{ nemaju komercijalni zna~aj. Prvi takav procesor je napravljen jo{ 1990. On }e omogu}iti stvaranje opti~kih ra~unara koji }e funkcionisati na bazi laserskog efekta. Kao takav mo}i }e koristiti  velik broj  svjetlosnih  snopova  odjednom, {to  zna~i  da  }e  izvoditi

procesiranje paralelno i da }e izvoditi operacije 1000 puta br`e nego elektronski procesori. Smatra se da }e ovaj opti~ki procesor doprinijeti br`em razvoju vje{ta~ke inteligencije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.9. Mati~na plo~a sa procesorom, operativnom memorijom i mjestima za razna                                           pro{irenja i kartice (za desktop ku}i{te)

 

           

 

Operativna memorija

 

            Operativna memorija PC ra~unara sastoji se iz dva dijela: ROM i RAM memorije. ROM memorija je ona koja mo`e samo da se ~ita, a izvedena je u obliku jednog ili nekoliko ~ipova u koje je upisan osnovni program BIOS koji omogu}ava startovanje ra~unara, testiranje komponenti i u~itavanje opeativnog sistema sa diska. Tokom daljeg rada program BIOS }e predstavljati neku vrstu “softverskog interfejsa” izme|u hardvera i softvera. Pored BIOS-a u ROM se ugra|uje i SETUP program koji omogu}ava konfigugurisanje PC hardvera. U okviru SETUP-a pode{avaju se karakteristike tvrdog diska, brzina magistrale, ke{iranje memorije i dr. RAM je memorija sa slobodnim pristupom. To zna~i da se svakoj }eliji memorije mo`e po potrebi pristupiti, bez obzira na lokaciju }elije. Magnetna traka, na primjer, nije memorija sa slobodnim pristupom, jer se podaci uvijek moraju ~itati po redu. ROM je tako|er memorija sa direktnim pristupom, ali se u nju ne mo`e ni{ta upisivati, za razliku od RAM memorije u koju se mo`e upisivati. Zato su ti nazivi neprecizni, u tom smislu, pa valja znati {ta se konkretno krije pod tim pojmom. Va`no je, dakle re}i da je RAM memorija ona u kojoj se mo`e slobodno upisivati i mijenjati sadr`aj, a ~iji se sadr`aj, za razliku od ROM memorije, gubi svaki put kad se isklju~i kompjuter. Nije lako odrediti potrebni kapacitet RAM memorije. On u svakom slu~aju, veoma zavisi od namjene ra~unara. Obi~no su RAM memorije kapaciteta 4, 8, 16, 32, 64 ili 128 MB. Obzirom da cijena zavisi od broja megabajta, va`no je ta~no odrediti kapacitet potrebnog RAM-a. Pri tom treba imati na umu da su 4 MB dovoljna za rad sa DOS-om. Mo`e se pokrenuti i operativni sistem WINDOWS 95, ali je rad sa njim u tako malo memorije, nekomforan. Zato, uz WINDOWS 95 ipak treba 16MB RAM memorije. RAM od 16 MB obezbje|uje komforan rad sa OS/2 i WINDOWS NT, kao i opslu`ivanje velikih lokalnih mre`a ~iji korisnici pristupaju ogromnim koli~inama podataka na diskovima, a 32 MB i vi{e su potrebna samo onima koji se profesionalno bave grafikom, animacijom, dizajnom i sli~nim poslovima za koje nikad nije dosta memorije.

 

 

 

Ke{ memorija  

 

            Procesori rade interno na 60, 90, 100, 133 ili 150 MHz, dok sa memorijom i uop{te sa spoljnim svijetom, komuniciraju na 33, 40, 50 ili 66 MHz. S obzirom da mikroprocesor neprekidno u~itava programe i podatke iz memorije i upisuje rezultate u nju, ova disproporcija bi u~inila rad ra~unara veoma sporim i tako prakti~no potrla sav napredak koji donose nove generacije mikroprocesora. Tu je, na sre}u, ke{ memorija. To je superbrza memorija (brzina pristupa 20 ns) koja se nalazi izme|u mikroprocesora i operativne memorije, sa ciljem da ubrza pristup ~esto kori{tenim podacima time {to se smanjuje broj pristupa memorijskim medijima Kada procesor preuzme podatke iz RAM-a, u ke{u }e se zadr`ati njihova kopija zajedno sa nekim naredbama. Kad ti podaci slijede}i put budu potrebni, vjerovatno }e biti preuzeti iz ke{a, bez potrebe za sporim pristupom memoriji. Prisustvo ke{ memorije primjetno ubrzava rad ra~unara.

            Mikroprocesori 486 i PENTIUM koriste interni ke{ od 8 ili 16 kB koji je ugra|en u sam procesor. Me|utim, postoji i eksterni ke{ koji se ugra|uje na mati~nu plo~u a ima kapacitet od 64, 128, 256, pa ~ak i 512 kB. On sa mikroprocesorom komunicira preko eksternog ke{ kontrolera. Smatra se da je 8 kB internog ke{a obi~no dovoljno za jednokorisni~ki sistem. Zbog neprilago|enosti interne i eksterne brzine procesora 486 DX2, potreban je veliki eksterni ke{ da bi se potpuno iskoristio rad na dvostrukoj frekvenciji. Preporu~uje se eksterni ke{ od 256 kB za postizanje optimalnih performansi.

 

 

 

Magistrala

 

            Magistrala (bus)  je zadu`ena za me|usobnu komunikaciju svih komponenti PC-ija. Preko nje putuju podaci (prema mikroprocesoru i prema periferiji) i kontrolni signali raznih vrsta. Preko nje se vr{i razmjena  datoteka na mre`i, u~itavanje podataka sa diska, prikaz slike na monitoru i dr. Ako bi mogli re}i da je mikroprocesor “mozak” ra~unara, onda bi mogli re}i da je magistrala njegov krvotok. Ona je sastavni dio mati~ne plo~e. Magistrala je najproblemati~niji segment PC arhitekture. Nastala je jo{ prije vi{e od 10 godina i danas je posve zastarjela. Pa ipak, ve}ina dana{njih PC ra~unara koristi upravo tu magistralu, tzv. ISA magistralu. Ona, teorijski gledano radi na 8.33 MHz i koristi 16-bitni pristup, pa je brzina prenosa podataka ograni~ena na oko 8 MB u sekundi. Me|utim, stvarna brzina prelazi 2 MB u sekundi. Performanse ostalih vitalnih dijelova PC-ija su se za 10 godina ~etrdesetorostruko pobolj{ale, pa je zbog tog sad na redu i magistrala. Danas postoji nekoliko alternativa toj magistrali.

            IBM je ponudio tr`i{tu MCA arhitekturu magistrale koja radi na 10 MHz i koristi 32-bitni pristup, a u svakom sekundu mo`e da prenese 40 MB podataka. Me|utim, tu magistralu malo ko ugra|uje s obzirom da svi patenti pripadaju IBM-u. Ona se rijetko sre}e u PC ra~unarima.

            U isto vrijeme pojavila se i pobolj{ana ISA verzija pod nazivom EISA kod koje se komunikacija i dalje odvija na 8 MHz, ali je protok , uvo|enjem 32-bitne arhitekture, pove}an na 33 MB u sekundi. Preporu~uje se za mo}ne mre`ne servere.

            Danas na tr`i{tu 486 plo~a dominira VL-BUS magistrala koja je nastala standardizacijom lokalne magistrale. Ina~e, lokalna magistrala je, moglo bi se re}i, nastala “iz o~ajanja”. Po{to se nije pojavljivala nikakva magistrala koja bi zavladala tr`i{tem, uveli su je pojedini proizvo|a~i dovode}i signale do jedne kartice “pa nek se ona snalazi s njima kako zna”. Ako nabavite VL-BUS plo~u, sigurni ste da }ete u njene 32-bitne slotove mo}i da utaknete bilo koju VL-BUS kompatibilnu grafi~ku karticu ili disk kontroler. VGA kartice i disk kontroleri su prve (i za sada jedine) kartice koje koriste blagodati 32-bitnog pristupa. Smatra se da }e na ovaj na~in sa mikroprocesorom, komunicirati i mre`ne kartice, pojedini specijalizovani kontroleri i drugi ure|aji.

            Iako je tehnika lokalne magistrale bitno pove}ala brzinu prenosa podataka (teorijski omogu}ava prenos 132 ili 148 MB u sekundi), direktno vezivanje na ulazno-izlazna kola procesora pokazalo je i neka lo{a svojstva. Naime, mogu}a su najvi{e tri slota od kojih jedan mora biti za disk kontroler, drugi za VGA karticu, a tre}i }e biti slobodan za neki budu}i ure|aj. Problemi }e nastati kad se javi potreba za dva ili vi{e takvih ure|aja.

            Pobjedu }e, sada je ve} izvjesno, izboriti INTEL-ova PCI magistrala. Kod nje je mogu} ve}i broj priklju~nih kartica. Brzina joj je kao i kod prethodne, ali je cijena prvih PCI plo~a znatno vi{a od afirmisanih VL-BUS, pa u na{im uslovima i dalje preovla|uje VL-BUS plo~a. Ali trendovi razvoja su sasvim jasni.

            Pojavom najnovijeg operativnog sistema WINDOWS 95, pru`ena je mogu}nost elegantnijeg rje{avanja problema magistrale. Naime, ovim operativnim sistemom je predvi|eno da svi problemi oko povezivanja periferijskih ure|aja budu rje{avani na nivou operativnog sistema putem specifikacije plug and play, koja zahtijeva saradnju izme|u BIOS-a, kartica, magistrale i operativnog sistema, a omogu}uje naprosto da utaknete (plug) i krenete na posao ( play ). Me|utim, treba}e prili~an vremenski period da se proizvo|a~i periferijske opreme prilagode novim zahtjevima, a do tada ostaje u upotrebi VL-BUS magistrala inkorporirana u istoimene mati~ne plo~e.

 

 

 

Portovi 

 

            PC ra~unar mora imati bar dva serijska i jedan paralelni port. Sve njih obi~no realizuju dodatna logi~ka kola ugra|ena na mati~nu plo~u ili disk kontroler. Ako ni plo~a ni kontroler ne sadr`e portove, morate dokupiti posebnu I/0 karticu. Na paralelni port se uklju~uje matri~ni ili laserski {tampa~, bez nekih ve}ih problema. Me|utim, u posljednje vrijeme oni dobijaju i neke dodatne uloge, tj. na njih se priklju~uju brzi modemi, kablovi za povezivanje obli`njih ra~unara, skeneri i neki drugi ure|aji. U tom slu~aju, s obzirom na dvosmjernu komunikaciju (za razliku od primjene na {tampa~u gdje je komunikacija jednosmjerna) treba ga uskladiti sa EEP ili ECP standardom.

            [to se serijskih portova ti~e, potrebna su najmanje dva: za mi{a i za eksterni modem ili neki drugi ure|aj. Mi{ ne postavlja nikakve posebne uslove, ali je eksterni modem velikih problem. Naime, da bi se moglo uspje{no sara|ivati sa komunikacionim programom, neophodna je specijalna kartica zasnovana na UART 16550 ~ipu, koji se kod nekih ra~unara automatski isporu~uje (kod 486 i PENTIUM-a).

 

 

 

Vanjske  memorije  

 

            Moderan PC ra~unar koristi bar ~etiri medija masovne memorije: flopi diskove za izmjenu i instaliranje podataka, hard disk za neposrednu upotrebu programa i pristup podacima, CD-ROM drajv za instalaciju velikih softverskih paketa i pristup ogromnim bazama podataka (npr. enciklopedije) i strimer traku, opti~ki disk ili DAT za bekap (rezervna kopija podataka sa hard diska).

            Flopi diskovi  se jo{ uvijek koriste i to pod nazivom koji im je ostao jo{ iz vremena kad su doista bili savitljivi (flopy-savitljiv), mada se danas pakuju u plasti~na ku}i{ta koja ih li{avaju te osobine savitljivosti. Na PC ra~unarima se, standardno, montiraju dva flopi disk drajva, od kojih je jedan za 5.25 in~ne diskete sa 1.2 MB kapaciteta, a drugi za 3.5-in~e od 1.44 MB  kapaciteta. Me|utim, u  zadnje  vrijeme  se

opravdano postavlja pitanje, da li je drajv za 5.25 in~nu disketu uop{te jo{ potreban, s obzirom da se gotovo sav softver distribuira na 3.5-in~nim disketama i na CD disketama.

            Hard disk je klju~na komponenta PC-ija. Prakti~no, sve {to se de{ava u PC-iju, te~e kroz hard disk. Sa njega se u~itava operativni sistem po svakom uklju~ivanju kompjutera, na njega se instaliraju i sa njega pokre}u komercijalni programi, na njega se pohranjuju podaci i na njemu se o~ekuju i rezultati obrade.

            Kupiti hard disk zna~i, prvenstveno, odrediti njegov kapacitet, izabrati tehni~ke karakteristike diska i na~in njegovog povezivanja sa kompjuterom (interfejs). Pri tom treba misliti na budu}nost i predvidjeti mogu}nost ugradnje dodatnih diskova, ako se postoje}i poka`e nedovoljnim. [to se ti~e cijene, one stalno padaju, a u svakom konkretnom trenutku kupovine treba kupiti disk onog kapaciteta koji se najvi{e prodaje, jer je cijena po bajtu najni`a. Prilikom izbora hard diska treba imati na umu da }e WINDOWS 3.1 zauzeti 30 MB, program za obradu teksta 20 MB, program za poslovnu grafiku 20 MB, plus DOS i par korisni~kih programa. Na taj na~in zauzme se oko 80 MB, a jo{ niste otkucali nijedno sopstveno slovo.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.10. Razni oblici vanjskih memorija:diskete,kompakt diskovi (CD), strimer i DAT trake                                          (za bekap) i opti~ki mediji

 

            Ako instalirate WINDOWS 95 operativni sistem, on }e vam potro{iti oko 100MB, OFFICE paket tako|er oko 100 MB, par kompajlera 200 MB. Kompleksniji programi tra`e i vi{e slobodnog radnog prostora, {to sve treba imati na umu pri odre|ivanju potrebnog kapaciteta diska.       

            Bitna karakteristika diska osim kapaciteta je i vrijeme pristupa. Dana{nji diskovi imaju vrijeme pristupa od 17 do 10 ms. Pri tom su bolji (tj. br`i) oni sa kra}im vremenom pristupa.

            Bez obzira na relativno kratko vrijeme pristupa disku, u nekim primjenama, disk mo`e biti taj koji usporava rad ~itavog sistema. Zato }e performanse sistema biti bolje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.11. Hard disk

 

ako se disku pristupa samo kad je to apsolutno neophodno. Zbog toga se disku dodaju bafer (buffer)  memorije koje su ugra|ene u sam disk. U tu memoriju se upisuju podaci pro~itani iz diska prije nego krenu putem magistrale ka procesoru. Obi~no su te memorije 128 do 512 kB. Dalje pobolj{anje performansi dobija se rezervisanjem posebne memorije za ke{iranje pristupa disku. Kao disk ke{ memorija koristi se jedna zona u RAM memoriji. Ke{iranje mo`e da se obavlja softverski (jedan dio memorije RAM-a rezervi{e se za ke{iranje pristupa disku) ili hardverski, za {to je potreban poseban disk kontroler. S obzirom da hardverski ke{ zahtijeva prili~nu investiciju u bolji kontroler i nekoliko MB memorije na njemu, o~ekivalo bi se da ponudi bolje performanse, ali nije tako. Zato, se za hardverski disk  ke{ mo`ete odlu~iti jedino ako imate PCI ili bar VL magistralu. Hardverski ke{ se obi~no preporu~uje za mre`ne servere ili vi{ekorisni~ke ra~unare. Softverski ke{ je prihvatljiviji, ne samo zbog materijalnih razloga, ve} i zbog fleksibilnosti.

            Na tr`i{tu se naj~e{}e mogu na}i standardni diskovi od 170, 210, 340, 420, 540, 850 MB, 1.5 GB pa i vi{e. Najrenomiraniji proizvo|a~i diskova su: QUANTUM, SEAGATE, WESTERN DIGITAL, CONNER i MAXTOR. Ako je brzina u pitanju preporu~uje se CONNER, a ako je pouzdanost WESTERN DIGITAL. Obi~no ve}i kapacitet donosi jo{ neki dodatni kvalitet (naj~e{}e brzinu). Kako svjetski proizvo|a~i prate jedni druge, gotovo da i ne mo`ete pogrije{iti. Mo`da bi za korisnike bio zna~ajan podatak koliko dugo mogu koristiti disk (jer se on ne popravlja). Ipak, vjerovatnije je da }ete nabaviti novi disk (ve}eg kapaciteta) kad vam stari postane pretijesan, nego da }e vam stari otkazati.

            [to se ti~e kompatibilnosti tvrdog diska, svaki mo`e biti za bilo koji ra~unar, uz odgovaraju}i interfejs, naravno.

            Danas se diskovi dijele na male i velike (prema dimenzijama i kapacitetu), te na brze i spore, skupe i jeftine. Jo{ jedna podjela je va`na: da li se priklju~uju preko SCSI, ili IDE interfejsa. Na osnovu ovih parametara izabra}ete disk koji odgovara va{im potrebama. Cijene diskova stalno padaju.

            CD memorija,koja ima oblik diskete postala je neophodan oblik masovne memorije, pogotovo kad se radi o prenosu velikih koli~ina podataka, pristupu raznim enciklopedijama i drugim multimedijalnim izdanjima, te instalaciji ve}ine dana{njeg komercijalnog softvera. Za reprodukciju CD sadr`aja neophodan je ure|aj koji se naziva CD-ROM drajv ili CD ~ita~ (a ponekad i CD plejer). Najstariji modeli CD-ROM drajva su imali tzv. standardnu brzinu od oko 150 kB u sekundi, {to je danas posve nezadovoljavaju}e. Onaj ko danas kupuje CD-ROM drajv, nipo{to ne bi trebao da kupi drugi osim onog sa ~etverostrukom standardnom brzinom. Na tr`i{tu su se ve} pojavili ne samo 6- brzinski ve} i 8- brzinski CD-ROM drajv ure|aji me|u kojima se PLEXTOR 6PLEX i 8PLEX, oba u eksternoj i internoj verziji, smatraju vrhunskim. Tako|e su se pojavili i CD-ROM ure|aji koji pored ~itanja CD zapisa mogu da vr{e i upisivanje na kompakt disk, a me|u njima se isti~u modeli PLASMON CDR 4220 i CDR 4400. Prvi omogu}uje ~itanje CD zapisa ~etverostrukom brzinom i pisanje dvostrukom brzinom, dok drugi to sve obavlja ~etverostrukom brzinom. CD-ROM drajv treba da ima dovoljan bafer za prihvat podataka, npr 256 ili 512 kB. Princip djelovanja ovog bafera je sli~an onom baferu na hard disku. U njemu se memori{u podaci o~itani sa kompakt diska (CD-a), prije nego {to budu proslije|eni procesoru. Takav rad obezbje|uje da procesor dobija podatke u “naletima”, a dok se oni skupljaju u baferu, procesor je slobodan da radi ne{to drugo, npr. bavi se iscrtavanjem slike.

            Slijede}a va`na dilema je interni ili eksterni CD-ROM drajv. I jedna i druga varijanta imaju neke prednosti. Interni su jeftiniji, ne zauzimaju dodatni prostor na stolu, ne dodaju dva kabla op{tem haosu oko ra~unara. Eksterni drajv ne zauzima prostor u ku}i{tu, lak{e se prenosi sa ra~unara na ra~unar i, {to je najljep{e, mo`e da se priklju~i na muzi~ki stub i koristi za reprodukciju muzike. Vjerovatno }e vlasnici tower  (toranj) ku}i{ta sa dobrim napajanjem odabrati interni drajv, a vlasnici desktop  (stolno) ku}i{ta eksterni. Ako nabavite CD-ROM drajv sa zasebnim tasterima PLAY/PAUSE, LAST TRACK/NEXT TRACK, kao i LCD ekranom,ima}ete mogu}nost da svoje kompakt diskove reprodukujete bez posredstva bilo kakvog softvera. Neki CD-ROM drajvovi imaju mogu}nost ~itanja MULTIPLE SESSION PHOTO CD. Naime, KODAK svakom ko po{alje film iz fotoaparata na razvijanje nudi mogu}nost da fotografije, osim na papiru, dobije i na CD-u. Uz odgovaraju}i softver mo}i }ete  na ekranu da pregledate snimljene fotografije, da ih retu{irate i tek onda date na izradu. Po{to na jednom CD--u ima mjesta za vi{e filmova, mo`ete na njemu formirati ~itav album!  

            Na tr`i{tu se javila jo{ jedna novotarija vezana za CD-ROM drajv. Naime, neki mogu ~itati samo diskove upakovane u caddy, tj. neku vrstu plasti~ne ambala`e u koju CD treba da se umetne prije stavljanja u drajv. Ta ambala`a, navodno ima neke prednosti, ali one nisu ni od kakvog presudnog zna~aja.

            Jo{ treba ne{to re}i o povezivanju CD-ROM drajva na sistem. Mo`ete ga povezati preko paralelnog porta, SCSI, SCSI2 ili posebne kartice koju je projektovao proizvo|a~ CD-ROM drajva. Preporu~ljivo je da za tu svrhu upotrebite SCSI ili SCSI2 iterfejs ako ste ga ve} odabrali za va{ tvrdi disk. On i onako ima mjesta predvi|ena za povezivanje vi{e  ure|aja.Uz CD-ROM drajv se isporu~uje i softver, ali je on ~esto vrlo lo{. Zato se, mo`da, bolje odmah odlu~iti na kupovinu posebnog softvera. Obi~no se preprou~uje kao obavezni softver za CD-ROM drajv: FUTURE DOMAIN SCSI VALUE PACK ili COREL CORPORATION POWER PAK. Osim ovog obaveznog softvera mo`ete nabaviti MICROSOFT ENCARTA ili neka druga enciklopedijska i sli~na izdanja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.12. CD-ROM drajv (~ita~), interna verzija

 

            Prema testovima  obavljenim u laboratoriji PC MAGAZINE-a za preporuku su CD-ROM drajvovi: CDS-635 sa SCSI, SONY CDU76E (IDEI) ili CDU76s (SCSI).

            Do godine 1995. CD-ROM drajvovi jo{ nisu bili standarizovani. Vodi se borba izme|u najve}ih proizvo|a~a (PHILIPS, SONY, TOSHIBA i dr.) ko }e nametnuti standard. Osim toga, prili~no su i ograni~eni u pogledu kapaciteta, jer mogu primiti samo 75 minuta VHS video snimka tj. imaju  670 MB. To nije dovoljno za jedan dugometra`ni igrani film. Eventualno pove}anje kapaciteta bi zahtijevalo smanjenje razmaka tragova, a to bi zahtijevalo nove ure|aje za reprodukciju (nove CD-ROM drajvove). Pretpostavlja se da }e se u narednom periodu pojaviti na tr`i{tu novi CD-ROM sa deset puta ve}im kapacitetom (6.7 GB) na disku iste veli~ine. Novi proizvod zahtijeva prelazak na novu tehnologiju.S obzirom da stare CD-ROM jedinice ne}e mo}i is~itavati novi zapis, bi}e neophodno nabaviti nove jedinice. One }e morati, zbog rasprostranjenosti starog formata, podr`avati i rad sa starim diskovima.

            TOSHIBA je na tr`i{te plasirala svoj minijaturni CD-ROM drajv koji se napaja iz baterija, pa je podesan za prenosive ra~unare. Prima diskove pre~nika 8 i 12 cm, a ima ugra|en SCSI2 kontroler.        

            CD disk je eksterna memorija velikog kapaciteta (670 MB) niske cijene, ali i sa nekoliko mana:nezgrapnost pri pisanju i nemogu}nost brisanja i ponovnog pisanja na starim diskovima. Vrhunske firme (PHILIPS, IBM, HEWLETT-PACKARD, SONY i dr.) udru`ile su napore da to rije{e. Vjerujemo da }e uspjeti. Radni naziv njihovog projekta je CD-E.                                  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.13. CD-ROM ~ita~ i CD ~ita~-pisa~, oba u eksternoj verziji

           

            Vi{e nije samo pitanje presti`a imati CD-ROM drajv. Sve je vi{e programa, od paketa za programiranje, do onih za razonodu i edukaciju koji zahtjevaju posjedovanje CD-ROM drajva. Ono {to oni nude korisniku je doskora bilo predmet nau~ne fantastike, a danas je uobi~ajena stvar. Tu su fantasti~ne enciklopedije koje osim teksta nude sliku, ton pa i kratke male filmove. S druge strane, ve}ina programskih paketa mo`e da se dobije u CD verziji {to olak{ava proces instalacije paketa, i ~uvanje, a u ve}ini slu~ajeva omogu}uje i pokretanje aplikacije direktno sa CD-ROM drajva, ~ime se smanjuje potro{nja dragocjenog prostora na hard disku. Kona~no, CD diskovi nude jeftin i pouzdan na~in za skladi{tenje podataka: na standardnom CD-u mo`e da se uskladi{ti sadr`aj 600 obi~nih disketa.

 

 

 

Bekap

 

            Da bi se za{titili va`ni podaci od uni{tenja uslijed havarije na memoriji izazvane uglavnom nepravilnostima u napajanju, vr{i se snimanje podataka ili tzv. bekap (backup).

            Bekapovanje velike koli~ine podataka na neki ure|aj masovne memorije, nije vi{e privilegija velikih ra~unarskih sistema. Postoji vi{e na~ina za ovaj postupak,kad su u pitanju PC ra~unari. Jedan od njih je snimanje na diskete, a mo`e i na video-traku. Danas se mo`da vi{e isplati snimiti na CD-ROM disketu, koja ima mnogo ve}i kapacitet nego obi~ne diskete. Me|utim, ure|aj za snimanje na CD je jo{ uvijek  relativno skup.

           

 

 

 

Interfejsi

 

            Interfejsi su ure|aji koji se ugra|uju u i izvan ra~unara da bi se ostvarila homogenost ra~unarskog sistema kao cjeline, kompatibilnost i sinhronizam rada. Pri tome je veoma va`no ostvariti sinhronizam rada svih hardverskih komponenata (diskova, disketnih jedinica, {tampa~a, skenera i dr.), s obzirom da ih proizvode razli~iti proizvo|a~i, a potrebno je da se instaliraju u bilo koji tip ra~unara, te da besprekorno rade u tom okru`enju.

            Kako su ovi ure|aji razli~iti, s obzirom na svoje hardverske i softverske karakteristike, to su im potrebni i razli~iti interfejsi. Interfejsi se mogu grupisati u dvije grupe: hardverski i softverski interfejsi.

            Da bi se hard diskovi prilagodili ostalom hardveru ra~unara, moraju se priklju~iti preko interfejsa koji se obi~no naziva kontroler. Jedan od najstarijih kontrolera je IDE kontroler koji je kasnije prilago|en diskovima mnogo ve}eg kapaciteta i pojavio se pod imenom EIDE. Ovaj kontroler mogao je zadovoljiti dok su kapaciteti diskova bili ispod 1GB, a broj prilju~enih periferala relatvno malen. Danas vi{e nije tako, pa je EIDE kontroler morao ustupiti mjesto SCSI kontrolerima koji se proizvode u nekoliko varijanti. Kontroleri koji zadovoljavaju SCSI standard, moglo bi se re}i, su inteligentniji od prethodnih, komplikovaniji u izradi, a samim tim i skuplji. Na njih se mo`e priklju~iti do sedam ure|aja, bilo koje vrste, bilo u ra~unaru, bilo izvan njega. Zajedno sa ovim kontrolerima isporu~uje se i softver za konfigurisanje diskova i drugih ure|aja koji se prikju~uju preko njih. Svi kontroleri koji zadaovoljavaju SCSI standard su tzv. kombi-kontroleri, {to zna~i da omogu}uju vezivanje i drugih ure|aja na serijske i paralelne portove ra~unara.

            Interfejsi mogu biti i razni drugi ure|aji koji se koriste u procesnoj industriji za o~itavanja, upravljanja i testiranja raznih ma{ina, a obi~no su klju~na spona izme|u analognih i digitalnih ure|aja.

 

 

 

Monitori (ekrani)

 

            Kvalitet ekrana, filtracija i rezolucija ekrana su veoma va`ne za profesionalce koji ~itav radni dan koriste kompjuter i stalno gledaju u ekran.Zahtjevi kompletnom video sistemu (ekran i video kartica) su naro~ito porasli pojavom operativnih sistema WINDOWS 95 i OS2/WARP, kao i grafi~kih aplikativnih programa (3D STUDIO,PHOTO SHOP,AUTOCAD i dr.) . Na DOS operativnom sistemu se moglo raditi i sa crno-bijelim ekranima. S obzirom na konkretnu namjenu ra~unara, potrebno je izabrati i odgovaraju}i monitor.Tako, za poslove obrade slika, plakata, knjiga i sl., neophodan je kolor monitor, sa dijagonalom od 14-17 in~a i rezolucijom od 1024x768. Za profesionalne grafi~are, konstruktore, animatore i sl., potrebno je imati ekran sa dijagonalom od 20-21 in~ i rezoluciju od 1280x1024, ili ~ak od 1600-1200.

            Po`eljno je da povr{ina ekrana bude {to ravnija, kako bi deformacija slike u uglovima ekrana bila {to manja. Takve ekrane trenutno proizvode firme ZENITH, SONY i neke druge. Jedna od bitnijih karakteristika  monitora je brzina vertikalnog osvje`avanja, a ona ka`e koliko puta se, u sekundi prikaz na ekranu osvje`i, odnosno ponovo i ponovo prikazuje. Brzina ovog osvje`avanja zavisi od frekvencije osvje`avanja, {to zna~i: {to je frekvencija manja ima se sporije osvje`avanje.To ima za posljedicu treperenje slike, koje je uo~ljivo i prostim okom. Frekvencija osvje`avanja dana{njih monitora je 70 Hz i vi{e (za razliku od ekrana obi~nih TV aparata gdje je 50 Hz).

            Slijede}a va`na karakteristika ekrana je razmak izme|u dvije susjedne fosforne ta~ke na ekranu, od ~ega zavisi rezolucija. [to je ovaj razmak manji, slika je o{trija.

            [to se ti~e opasnosti od zra~enja iz ekrana, nema pouzdanih nau~nih podataka. Radi preventive preporu~uje se kori{tenje monitora koji zadovoljavaju {vedski standard MPR II. Na tr`i{tu ima mnogo proizvo|a~a monitora,ali vi potra`ite  PHILIPS,DAEWOO,NEC ili SONY monitore.

 

 

 

Video kartice

                                                                                                                                     

            Da bi kvalitet ekrana do{ao do punog izra`aja, neophodno je imati kvalitetan videopodsistem, tj. video karticu .Ovu karticu ponekad zovu i grafi~kom karticom. Da bi se na kompjuter uop{te mogao priklju~iti monitor, potrebno je imati video karticu koja na svom izlazu ima konektor za priklju~enje ekrana.

            Prve video kartice su bile MDA kartice koje nisu podr`avale grafiku ve} samo tekstualni mod, pa su brzo prevazi|ene.  Slijede}e su bile one tipa HERCULES koje su podr`avale osnovne elemente grafike, a iza njih su slijedile kartice tipa EGA, CGA koje su imale izvjesna pobolj{anja u tom smislu. Danas se koriste kartice koje zadovoljavaju VGA i SVGA standard koji se odnosi na na rezoluciju, broj boja, brzinu osvje`avanja, brzinu obra|ivanja slike (za {to se brine poseban mikroprocesor na samoj kartici, a naziva se akceleratorski ~ip). Svi proizvo|a~i monitora i video kartica su du`ni da po{tuju ovaj standard.

            Video kartice su danas na neki na~in inteligentne, sa velikim mogu}nostima, pa se mogu posmatrati kao zasebni mali “ra~unari”.One imaju svoju internu memoriju od 512 kB do nekoliko MB, imaju interni ke{ za ubrzavanje odre|enih operacija itd., te tako  osloba|aju centralni procesor ra~unara od mnogih poslova.Time doprinose i ukupnom pove}anju brzine rada ra~unarskog sistema. Uz samu karticu, isporu~uje se i odgovaruju}i softver.

            Mogu}e je ugraditi u ra~unar i vi{e video kartica, ali pod uslovom da obavljaju razli~ite funkcije, nikako iste. Npr. u ra~unaru mo`ete imati jednu SVGA karticu sa 2 MB memorije koja podr`ava rezoluciju ekrana 1024x768, uz nju video karticu VIDEO BLUSTER 100 koja se ve`e na SVGA video karticu i omogu}uje video ulaz sa TV, kamere, video rekordera, te jo{ jednu video karticu (TV-koder) koja se vezuje na prethodnu a omogu}uje izlaz na projektor, TV ili neki drugi video izlaz.

            Kod nas se naj~e{}e koriste video kartice ni`e i srednje klase koje su po odnosu kvalitet/cijena pristupa~ne na{em kupcu, a takve su: CIRRUS LOGIC, WESTERN DIGITAL, DIAMOND i neke druge.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.14. Zvu~na i video kartica

 

 

 

Zvu~ne kartice

 

            U standardnoj opremi personalnog ra~unara postoji ugra|en generator zvuka i zvu~nik. Me|utim, programskom kontrolom se mo`e upravljati visinom i trajanjem tona, dok se ja~ina tona ne mo`e kontrolisati. Ovo su vrlo skromne mogu}nosti, ali se mogu korisno upotrebiti i to kao:

-   zvu~na oprema,

-   muzi~ki tonovi i

-   zvu~ni efekti.

            Zvu~na oprema se koristi kad je na neki odre|en doga|aj pri izvr{avanju programa potrebno skrenuti pa`nju, pa  se on proprati zvu~nim signalom. Taj signal je frekvencije 800 Hz i trajanja 1/4 sekunde.

            Budu}i da se podaci o tonu mogu unositi preko tastature posredstvom odre|enog koda, to je mogu}e podatke o tonovima neke melodije ~uvati u programskoj kolekciji podataka, te na taj na~in omogu}iti programsko izvo|enje te kompozicije.

            Za proizvodnju zvu~nih efekata posebno je zna~ajno raspolagati generatorom {uma i  mogu}no{}u generisanja tonova koji nisu muzi~ki tonovi.

            Za bolji kvalitet zvuka i ve}e mogu}nosti u radu sa muzi~kim tonovima,  potrebno je imati posebnu muzi~ku karticu sa odgovaraju}om elektronikom. Uz nju je potrebno  imati i podesan program u koji }e se prenositi notni zapis, a njegovim izvr{avanjem generisa}e se odgovaraj}i tonovi zapisane melodije. Za sviranje neke melodije na ra~unaru ne}e biti potrebna tehnika sviranja, kao {to je to slu~aj sa  izvo|enjem  melodija na muzi~kim instrumentima.

            Zahvaljuju}i tome ra~unar nam pru`a mogu}nost da reprodukujemo melodije, ali i da komponujemo i eksperimenti{emo sa zvukom. Da bismo ovo mogli da radimo na muzi~kim instrumentima, bile bi nam potrebne godine vje`banja. Sa ra~unarom se ovo mo`e posti}i relativno brzo i sa skromnim poznavanjem programiranja. Ipak, ljepota sviranja na klasi~nim instrumentima u pogledu boje tona, vje{tine muziciranja i direktnog kontakta sa instrumentom, te inspiracije izvo|a~a, ne mo`e biti u potpunosti ostvarena u programima koji reprodukuju muziku na ra~unarima.

             Ra~unari ipak  omogu}uju velikom broju ljudi da relativno lako eksperimenti{u sa zvukom. Na muzi~kim karticama se mo`e jednovremeno proizvoditi vi{e muzi~kih tonova i na taj na~in simulirati orkestarsko izvo|enje kompozicija. Tako se ra~unar javlja u ulozi muzi~kog studija koji mo`e biti od interesa ne samo za amatere ve} i za profesionalne muzi~are.

            Digitalni zvuk nije jedina vrsta audio signala koji generi{e zvu~na kartica. Kompatibilnost kartice sa MIDI standardom obezbje|uje reprodukciju svih komercijalnih MIDI datoteka.

            Dobra zvu~na kartica sadr`i velik broj ulaza i izlaza, me|u kojima su uti~nice za mikrofon, audio ulaz za signal iz CD-ROM plejera ili kasetofon, MIDI/d`ojstik port za  povezivanje drugih MIDI ure|aja, uti~nica za slu{alice, izlaz za zvu~nik i dr.

            Na na{em tr`i{tu se mogu na}i kartice TURTLE BEACH, SYSTEM MULTI SOUND TAHITI i SOUND BLASTER AWE 32, koje se preporu~uju kao najuniverzalnije rje{enje kompatibilno sa svim programima na tr`i{tu.

            Na stranom tr`i{tu mogu se jo{ na}i skupe profesionalne Rolandove zvu~ne kartice i razni tipovi SOUND BLASTER kartica. Za multimedija primjene mo`e se preporu~iti PRO AUDIO SPECTRUM 16 kartica koja ima prili~no povoljan odnos cijena/  kvalitet.

 

 

 

[tampa~i

     

            Bez obzira na kvalitet va{eg ra~unara, pa ~ak i nezavisno od programa koje koristite, izgled va{eg proizvoda na papiru  bi}e onoliko dobar koliko je dobar va{ {tampa~. Tekst, a posebno grafika (slika, skice, dijagrami), u najve}oj mjeri zavise od sposobnosti i kvaliteta {tampa~a.

            Na tr`i{tu  postoje {tampa~i u tri razli~ite tehnologije: matri~ni,  {tampa~i sa mlaznicima (ink jet) i laserski {tampa~i. Situacija je momentalno takva da se matri~ni {tampa~i sve vi{e povla~e pred najezdom jeftinijih, prakti~nijih, kvalitetnih {tampa~a na bazi tehnologije mlaznica i laserskih {tampa~a.

            Matri~ni {tampa~i dominiraju u dva segmenta tr`i{ta: onom na samom dnu skale i onom namijenjenom profesionalnim kancelarijskim potrebama.

            Najbolji kvalitet se posti`e laserskim {tampa~em, pa se on koristi u izdava{tvu. Iz tog bi se moglo zaklju~iti: ako malo radite sa papirom i ispis vam je sekunadarne va`nosti, dovoljan vam je 9-pinski matri~ni {tampa~; ako dosta radite sa papirom i ako vam je kvalitet ispisa doista va`an, kupite 24-pinski {tampa~; ako je u pitanju profesionalno bavljenje pisanom rije~i, neophodan je laserski {tampa~. [to se YU slova ti~e, potrebno ih je ugraditi, {to }e vam prodavci besplatno u~initi.

            Cijene laserskih {tampa~a pokazuju stalnu tendenciju opadanja. Ako cijenu matri~nog {tampa~a ozna~imo indeksom 1, onda bi cijena {tampa~a sa mlaznicom bila 1.5, a laserskog 2.2! Treba re}i da laserski {tampa~ nije jeftin u eksploataciji i ne mo`e da {tampa pod indigom. Tu je matri~ni {tampa~ bez konkurencije.

            Ako vam je cijena ipak primarna, a nemate potrebe za posebno kvalitetnim ispisom, vjerovatno }e vas zadovoljiti matri~ni {tampa~. Bi}e to pouzdana ma{ina, dodu{e malo previ{e spora i bu~na, ali sa niskom cijenom {tampe.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.15. [tampa~

 

            Ako vas buka nervira, a tra`ite i kvalitetniji ispis, morate biti spremni da platite vi{u cijenu kako u startu tako i po stranici {tampe, pa nabavite neki od {tampa~a sa mlaznicima. Ako ste mnogo zahtjevni u svakom pogledu, mora}ete nabaviti laserski {tampa~. Opredijelite se za neki od poznatih lasera u ekonomskoj klasi. Tu imate mogu}nost da pro|ete jeftinije ako se opredijelite za onaj koji nema ugra|enu sopstvenu elektroniku za obradu slike (ve} koristi onu sa ra~unara i time ga usporava), ili da kupite ipak onaj sa sopstvenim procesorom i memorijom koji ne}e optere}ivati va{ ra~unar i sputavati ga u brzini. Laserski {tampa~i su tihi da ne mogu biti ti{i, kvalitet {tampe im je bez premca, ali su skuplji po stranici {tampe.

            Najvi{e nedoumica oko {tampa~a je vezano za potro{ni materijal. Originalni potro{ni materijal je skuplji od surogata, mada ne mora nu`no biti i bolji. Druga varijanta je recikla`a (obnova traka i punjenje tonera) koja se treba povjeriti ovla{tenom servisu. Tu se mora biti veoma oprezan jer recikla`a neodgovaraju}im mastilom mo`e upropastiti glavu, a zamjena glave je daleko skuplja nego u{teda na recikla`i.

            Ako je u pitanju {tampanje u boji, postoje dvije mogu}nosti: ili da nabavite originalni {tampa~ u boji,  ili da vam neko “pretvori crno-bijeli u kolor”. Ovo drugo nije  preporu~ljivo jer usluga nije jeftina, a rezultat je prili~no problemati~an.  Za one kojima je ova knjiga namijenjena, bi}e sasvim dovoljan i po cijeni prihvatljiv 24-pinski matri~ni {tampa~ EPSON LQ-100. Ako ste ipak ambiciozniji, onda se preporu~uju neki od INK-JET EPSON STYLUS {tampa~a. Za one najzahtjevnije to bi morao biti LASER HP 5P,  EPSON STYLUS COLOR II, HP 850C, HP890C ili HP 1600C.

 

 

 

Skeneri

 

            Ekspanzijom CAD-a, stolnog izdava{tva, videokartica i {tampa~a {iri se oblast primjene skenera. Nekad osnovna primjena, skeniranje fotografija za  {tampu, sada je samo jedan od vidova eksploatacije skenera koji su postali univerzalan ure|aj za proslije|ivanje vizuelne informacije ra~unaru, arhiviranje dokumentacije itd.

            Skenere danas koriste elektronski dizajneri za dalju obradu svojih skica na ra~unaru, animatori za uzimanje gotovih materijala iz prirode radi vizuelizacije nekog objekta, ilustratori radi retu{iranja slika, a pisci radi prevo|enja svojih tekstova u elektronski oblik i mnogi drugi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.16. Skener

 

            Prije desetak godina pod skenerom se podrazumijevao ure|aj veli~ine pove}eg ormara koji su posjedovale samo bolje {tamparije. @eljena slika pri~vr{}ivala se za bubanj koji se zatim rotirao ispred glave za skeniranje. Sam postupak zadr`ao se i do dana dana{njeg, samo {to je napredak tehnike omogu}io smanjenje gabarita i pobolj{anje kvaliteta izlaza. Prilago|enje cijele tehnologije PC-iju zahtijevalo je globalne izmjene u samom mehanizmu rada, tako da je sada glava za skeniranje pokretna, dok dokument stoji mirno na plo~i.

            Danas postoji nekoliko vrsta ovih ure|aja: ru~ni skeneri, flet-bed modeli i slajd modeli, te neki profesionalni modeli.

            U slu~aju monohromatskih skeniranja senzor prima odbijenu svjetlost i na osnovu nivoa osvjetljenja formira bit-mapu koja predstavlja rasterizovani dokument. Slika }e nositi 2-bitnu (crno/bijelo), 4-bitnu (16 nijanse sive) ili 8-bitnu (256 nijansi sive) informaciju. Kolor skeniranje zasniva se na istom principu. Ve}ina kolor modela obezbje|uje prelaz preko dokumenta tri puta, svaki put postavljaju}i pred senzor filter druge boje.

            Na na{em tr`i{tu je najrasprostranjeniji model HEWLETT-PACKARD SCANJET 11Cx, a prema rezultatima testova objavljenih u specijalizovanim ~asopisima, najbolji je EPSON GT-8000. Najjeftiniji je UMAX VISTA kod kojeg je ujedno i najbolji odnos cijena/ performanse. Ipak, u proizvodnji skenera primat dr`i HEWLETT-PACKARD. Skoro su  tr`i{tu ponu|ena  tri modela CSANJET 4s, 4c i 4si. Prvi je namijenjen ku}noj i individualnoj kancelariskoj upotrebi, a drugi je pravi izbor za DTP (stolno izdava{tvo),  dok je tre}i prilago|en mre`nom okru`enju.

 

 

 

Modemi

 

            Modem je ure|aj koji povezan sa ra~unarom omogu}uje prenos podataka i komunikaciju sa javnim kompjuterskim mre`ama. S obzirom da ve}ina PC modema zadovoljava neophodan uslov kompatibilnosti i podr`ava neophodne protokole, izbor modema se svodi na odluku o brzini i tipu (eksterni ili interni)  i vrsti komunikacije (asinhrona ili sinhrona).

            Interni modem je kartica koja se ume}e u jedan od slotova va{eg ra~unara. Eksterni modem ima svoje ku}i{te a sa kompjuterom se povezuje preko serijskog porta. Prednost internog modema je ne{to ni`a cijena, a eksterni ostavlja vi{e slobodnog prostora u ku}i{tu i izbjegava nepotrebne probleme kod same instalacije, pogotovo kad u ra~unaru ima vi{e razli~itih kartica (video kartica, zvu~na kartica,radio kartica i dr.).  Danas najve}i broj korisnika kupuje modeme brzine 14400 ili 28800 bps. Smatra se da je mo`da najprikladniji onaj proizvo|a~a US ROBOTICS, a ako ste prisiljeni da kupujete jeftiniji model, mo`e i CIRRUS LOGIC.

 

 

 

Tastatura

 

            Tastatura mo`e biti  zasnovana na mehani~kim ili membranskim tasterima. Ve}ina  tastatura, uklju~uju}i tu i tastature proizvo|a~a IBM i LEXMARK koristi tehnologiju membranskih prekida~a. Najve}i broj novijih tastatura koristi membranske prekida~e koji imaju mali nivo buke. I pored toga mnogim korisnicima se vi{e dopada tvrdi, mehani~ki  osje}aj tastature sa prekida~ima na oprugu. Neki proizvo|a~i su ~ak proizveli tastature bazirane na membranskim tasterima, ali su im dodali simuliran “klik”. Kod nas se naj~e{}e koriste CHICONY i MITSUMI tastature.

             S obzirom da tastature nisu ergonomski oblikovane, ~esto kod profesionalnih korisnika izazivaju neka oboljenja  vezana za zglob {ake. To je podstaklo neke proizvo|a~e da istra`e taj problem i proizvedu ergonomski oblikovanu tastaturu. Najuspje{niji me|u njima je MICROSOFT.

            Ina~e treba re}i da je tastatura veoma sli~na tastaturi pisa}e ma{ine, s tim da ima mnogo vi{e tastera. Me|utim, svi tasteri nisu znakovni. Mnogi od njih su funkcionalni, tj. slu`e za davanje raznih naredbi sistemu.

 

 

 

 

 

Mi{

 

            Mi{  je periferijska ulazna jedinica koja mo`e, u nekim slu~ajevima zamijeniti tastaturu. Naime, kod grafi~kih operativnih sistema kakav je i WINDOWS, upotrebom mi{a  se mnogo lak{e izdaju naredbe nego preko tastature. Skoro sve akcije u WINDOWS-u 95 mogu se izvoditi  i mi{em i tastaturom. Naravno, nije lako crtati tastaturom ili unositi tekst mi{em. Zato }ete vi, obzirom da je mogu} izbor na~ina uno{enja komandi, izabrati onaj na~in koji vam je, u konkretnom slu~aju, prikladniji, tj. lak{i.

            Najpoznatiji proizvo|a~i  ove ulazne jedinice su MICROSOFT, MITSUMI i LOGITECH. Ve}ina  novijih mi{eva radi na sli~nom principu i svi su uglavnom kompatibilni. Postojale su i neke verzije bez kabla na bazi infracrvenih zraka, ali su se pokazale neprakti~ne. Proizvo|a~i se trude da mi{u daju ergonomski oblik, ali su sve izvedbe manje-vi{e sli~ne. S donje strane mi{a je  kuglica koja omogu}uje da se on pomjera po radnoj povr{ini, ~ime se pomjera i kursor na ekranu. Aktiviranje naredbe putem mi{a obavlja se pritiskom na jedan od tastera koji se nalaze na gornjoj povr{ini mi{a. Ta operacija se zove “klik” ili “dvoklik”. Ina~e, rad sa mi{em je vrlo jednostavan i lako se nau~i. Me|utim, oni koji svakodnevno i dugo rade sa mi{em, obole od deformacije ramenog zgloba, pa se poku{ava na}i neka ergonomska zamjena za mi{a.

            Budu}i da na kutijama ve}ine originalnog softvera pi{e da je za kori{}enje neophodan mi{ ili kompatibilni ure|aj za kontrolu kursora, korisnik nije primoran da koristi ba{ mi{a. Pored mi{a, trekbol (trackball) je najzastupljeniji dodatak za pomjeranje kursora Zbog malog prostora koji zauzima, naj{ira upotreba mu je kod prenosivih ra~unara. Trekbol je, najjednostavnije re~eno, mi{ okrenut naopa~ke. Kugla je obi~no u sredini, a tasteri se nalaze ispred ili iza nje. Korisnik kuglu pomjera palcem, {akom ili ka`iprstom. I trekbol  ima neke mane, ali  dizajneri i crta~i tvrde da je precizniji od mi{a.

            Druga zamjena za mi{a je mouse pen pro, tj. mi{ u vidu olovke. Ovdje je kuglica uba~ena u vrh olovke. Preciznost se ne mo`e mjeriti sa precizno{}u mi{a, a vrlo je zgodno za crtanje prostom rukom.

            Postoje jo{ grafi~ke digitajzerske table koje se  koriste za najpreciznije kreiranje objekata u CAD programima. Digitajzer se sastoji od table i specifi~nog mi{a ili digitalne olovke.

            Skoro se na tr`i{tu pojavio  glide point  zamjena za mi{a koja je sli~na minijaturnom senzorskom ekranu. Upravljanje kursorom se vr{i klizanjem vrha prsta po osjetljivoj povr{ini, a kliktanje se izvodi jednostavnim lupkanjem po povr{ini ili biranjem jednog od tri tastera.S obzirom da ure|aj nema pokretnih dijelova, trebalo bi da pouzdanije radi  nego mi{, bar po tvrdnjama proizvo|a~a.

            U novije vrijeme pojavili su se screen touch ekrani kod kojih se pritiskom na odre|eno mjesto na ekranu vr{i izbor funkcije,pa mi{ nije ni potreban.

 

 

 

D`ojstik

           

            D`ojstik je periferijski ulazni ure|aj koji slu`i za igrice. Mana mu je {to se kablovi prilikom igre lako zapetljaju. Zato su proizvo|a~i ponudili i verziju bez kablova. Takav be`i~ni d`ojstik (joystick) je ergonomska verzija ovog  ure|aja, koja omogu}uje igra~ima da se udobno smjeste u poziciju koja im najbolje omogu}uje kontrolu pokreta. Njegovom upotrebom se izbjegava zaplitanje kablova i guranje igra~a oko ekrana. Domet upravlja~a je oko deset metara, {to je sasvim dovoljno.

 

 

 

Objedinjeni periferijski ure|aji

 

            Porastom broja periferijskih ure|aja gu`va na radnom stolu se pove}ava. Mnogi proizvo|a~i nastoje da objedine nekoliko periferijskih ure|aja u jedan, prvenstveno iz komercijalnih razloga, ali to dobro do|e i kupcu jer dobije jeftinije vi{e funkcija nego da je posebno nabavljao svaku. A o manjoj gu`vi na radnom stolu da se i ne govori.

            Tako firma LEXMARK INTERNATIONAL isporu~uje multifunkcijski ure|aj koji objedinjuje kolor {tampa~, telefaks, skener i fotokopir.

            Osim {to su se udru`ili proizvo|a~i hardvera te tr`i{tu isporu~uju “pakete” hardverske opreme za odre|enu namjenu, u~inili su to i proizvo|a~i softvera sa istim ciljem (npr. MICROSOFT OFFICE). U najnovije vrijeme udru`ili su se i jedni i drugi sa ciljem da tr`i{tu isporu~uju  hardversko-softverske pakete za odre|enu namjenu, npr. za multimediju. Firma CREATIVE LABS (poznata po zvu~noj kartici SOUND BLASTER) izdala je u saradnji sa MICROSOFT-om paket “MULTIMEDIA OFFICE”, koji u sebi objedinjuje (skoro) sve potrebno da va{ kompjuter postane “multimedijalni”. Paket sadr`i:

-   SOUND BLASTER 16 (zvu~na kartica)

-   DOUBLE SPEED CD-ROM drive (ure|aj za reprodukciju CD diskova)

-   MICROSOFT OFFICE (WORD, EXCEL, POWER POINT, ACCESS, MAIL programe)

-   ENCARTA MICROSOFT (enciklopedija na CD-u)

-   MICROSOFT SOUND SYSTEM (program za zvuk)

-   CREATIVE VOICE ASSIST (program za prepoznavanje govora)

-   TEXT ASSIST (program za “izgovaranje” teksta)

Ako sami kreirate svoju multimedija konfiguraciju, morate imati na umu da su minimalni zahtjevi: procesor 486/DX4 sa 4 MB RAM-a, hard diskom od 1 GB, VGA kartica, CD-ROM drajv i zvu~na kartica. Sve bolje od toga je dobrodo{lo. Softver na CD-u sadr`i informacije u obliku teksta, zvuka, stati~ne ili pokretne slike. S obzirom da se radi o velikoj koli~ini informacija (kapacitet CD-a je 670 MB), zna~ajan dio diska ~ine indeksne datoteke koje omogu}uju br`e lociranje odre|enog podatka.

            Kao periferijski ure|aji va{eg ra~unara mogu se pojaviti i neki ure|aji koje od prije znate: npr. digitalna kamera QUCKTAKE 100 ima ugra|en 1 MB memorije u koju  mo`e da se smjeste 32 snimljene slike rezolucije 320 x200 ili 8 slika rezolucije 640 x 400. Sadr`aj njene memorije mo`ete gledati na ekranu ili {tampati na va{em {tampa~u.

            Ako malo porazmislite, uz iskustvo koje }ete ste}i, sigurno }e i vama pasti napamet, {ta biste jo{ mogli priklju~iti kao periferiju na va{ ra~unar!

 

 

 

Ku}i{te

 

            Ako ste pravilno procijenili svoje potrebe, lako }ete se odlu~iti i za vrstu ku}i{ta. Na tr`i{tu se mo`e na}i nekoliko vrsta. Me|u njima je desktop (stolno), slimline  i tower  (toranj) ku}i{te.

            Stolno ku}i{te daje izvanredne mogu}nosti za naknadna pro{irenja sistema. Prostrana unutra{njost ~ini ga jednostavnim za pristup mjestima za monta`u. Tipi~ne dimenzije su mu 6 x 21 x 16.5 in~a. Slimline ku}i{ta su manjih dimenzija (4 x 16 x 16 in~a) i preporu~uje se u slu~ajevima ako se ne planira pro{irivanje sistema, te za radne stanice.

            Mini tower ku}i{te je preporu~ljiva ako se ima malo mjesta na stolu, a planira se pro{irivanje sistema ugradnjom novih modula. Mogu biti i serveri. Dimenzije su mu 17 x 6 x17 in~a. U tom slu~aju je ipak preporu~ljivije midi ku}i{te. Visoka tower ku}i{ta se koriste za servere i nisu prakti~na za ku}u.

 

 

 

UPS-  neprekidni izvor napajanja

 

            U slu~aju nestanka struje dobro do|e neprekidno napajanje. Ono }e vam omogu}iti da mirno snimite ono {to ste radili, iza|ete iz svih programa i onda regularno ugasite kompjuter. Neprekidno napajanje je apsolutna neophodnost kod mre`nih servera i, uop{te, ra~unara koji radi pod nekim modernijim operativnim sistemom nego {to je DOS. UPS je, dodu{e, te`ak i nimalo jeftin, ali predstavlja dobro osiguranje kako za opremu koju {titi od raznih strujnih udara, tako i za rezultate va{eg rada na diskovima.

            Kod nas su, iz mnogih razloga, UPS ure|aji malo poznati, a samim tim i malo primjenjivani. Razlozi za to su, vjerovatno,da je to “ne{to bez ~ega se mo`e”, ili “pa ne}e to valjda ba{ mene zadesiti”. Kad iskusimo gubitke koji nisu morali da nas pogode, a koji su ~esto veliki, dolazimo do zaklju~ka: “E, da sam se bar osigurao UPS-om!”.

            UPS je koristan (a i neophodan) dodatak va{em kompjuteru. Razlog za njegovo postojanje je ~injenica da elektrodistribucija nije u stanju da obezbijedi konstantno i ujedna~eno napajanje elektri~nom energijom, a {to je neophodno za osjetljivu opremu. Prema jednoj studiji u SAD kompjuter ima prosje~no 120 problema mjese~no u napajanju sa elektri~nom energijom (to je kod nas jo{ mnogo drasti~nije). Efekti tih problema se kre}u od blokiranja tastature i lak{eg habanja hardvera do kompletnog gubitka podataka i spaljene mati~ne plo~e. U vezi s tim kru`i jedna izreka: Postoje dvije vrste korisnika, oni koji su izgubili podatke zbog problema napajanja i oni koji }e ih tek izgubiti. Trebala bi da se oformi i tre}a grupa korisnika. To bi bili oni koji }e se za{tititi UPS-om i sprije~iti te gubitke.

            Ako ste shvatili da je neophodno da se za{titite UPS-om, i ~ak ako ste za to odvojili sredstva, pred vama su ipak jo{ veliki problemi. Na na{em tr`i{tu je izbor lo{, valjda zato {to to rijetko ko tra`i. Ipak, mo`e se na}i vi{e vrsta UPS-ova doma}ih i stranih proizvo|a~a.Kao najpouzdaniji su se pokazali oni ameri~ke firme APC. Postoje dvije varijante ovih ure|aja (back i smart ), zavisno od na~ina rada. Smatra se da je ova druga varijanta mnogo bolja i pouzdanija.

            Zna~aj UPS-a raste u slu~aju umre`avanja kompjutera i porastom vrijednosti podataka koji se obra|uju. Me|utim, i kompleksnost UPS-a u tom slu~aju raste.

 

 

 

Ozna~avanje personalnih ra~unara

 

            Da biste se lak{e sna{li na tr`i{tu ra~unara, pogledajte dva primjera ozna~avanja ra~unara u katalogu:

 

PRIMJER 1

  

Procesor	486DX2 66 MHz Cyrix
Arhitektura plo~e	PCI
Memorija	4MB
Hard disk Flopi disk drajv	850MB, 17 ms 3.5’’
Grafi~ka kartica	6 bit SVGA with 512K
Monitor	SVGA mono 14’’
Slotovi za pro{irenje	4PCI, 4 ISA
Portovi:serij./paral.	2XS, 1XP
Ku}i{te	Mini tower
Tastatura	124 Keyboard
Mi{	MS
Softver	DOS, WINDOWS, MS OFFICE

 

Obja{njenje: Ova konfiguracija sadr`i procesor 486DX2  proizvo|a~a Cyrix, DX zna~i da je procesorska rije~ 32 bita ,a kanal podataka 32 bita (za razliku od SX verzija gdje je kanal podataka 16 bita), 2 uz DX zna~i da je frekvencija kloka dva puta ve}a nego kod DX verzije,66 MHz je frekvencija kloka, PCI je noviji standard za interfejse na mati~noj plo~i, 4MB je operativna (RAM+ROM) memorija, hard disk je od 850 MB sa vremenom pristupa od 17 ms, grafi~ka kartica je SVGA sa svojom memorijom od 514 KB, monitor je crno-bijeli, slotovi za pro{irenja su ~etiri po PCI standardu i jo{ ~etiri i po ISA standardu, postoje 2 serijska i 1 paralelni port za priklju~enje dodatne opreme, ku}i{te je mini tower, tastatura sa 124 tastera, mi{ je MICROSOFT-ov. Instalirano je ne{to softvera: operativni sistemi DOS, WINDOWS i paket MICROSOFT OFFICE (WORD, EXCEL, ACCESS programi).

 

PRIMJER 2

 

Procesor	486DX4 INTEL
Arhitektura plo~e	VLB 100
Memorija	8 MB/32 MB
Ke{ memorija	128K Cache RAM
Hard disk	WD-CAVIAR 540 MB
Flopy disk drive Monitor Video kartica	1.44 MB FDD 15’’ Color DAEWOO DIAMOND Speed STAR
Ku}i{te	Desktop
Tastatura	Microsoft Natural
Mi{	Genius

 

Obja{njenje: Procesor proizvo|a~a INTEL, 486 sa 4 puta ve}om frekvencijom kloka od DX verzije, arhitektura plo~e VLB 100, memorija sa 8 MB RAM-a uz mogu}nost dodavanja memorije do 32 MB, ke{ memorija uz RAM u iznosu od 128 KB, grafi~ka kartica firme DIAMOND, monitor DAEWOO color dijagonale 15 in~a, hard disk proizvo|a~a WD-CAVIAR od 540 MB, flopy drajv za diskete od 1.44 MB, ku}i{te stolno, tastatura ergonomska proizvo|a~a MICROSOFT, mi{ firme GENIUS. Nema instaliran softver.

            Kao {to vidite svi trgovci ne daju iste podatke. Zato vi mo`ete posebno da se interesujete za sve performanse ponu|ene konfiguracije, a mo`da mo`ete i da uti~ete, u izvjesnoj mjeri i na njenu izmjenu.

 

 

 

Instalacija i odr`avanje

 

            [to se ti~e instalacije osnovne konfiguracije, tu ne bi trebalo da imate ikakvih problema. Va{ diler (trgovac) ra~unarske opreme }e zasigurno biti stru~no lice koje }e vam objasniti kako }ete povezati sve kupljene ure|aje u osnovu konfiguraciju.

            Izvjesni problemi }e nastupiti tek kad budete htjeli pro{iriti svoju osnovnu konfiguraciju sa vi{e memorije ili vi{e periferijskih ure|aja. Zbog toga bi trebalo da se svaki po~etnik, paralelno sa obu~avanjem za rad sa kompjuterom, interesuje i za vanjske i unutra{nje dijelove ra~unara. Treba da se upozna sa na~inom povezivanja svih periferala na ku}i{te. Upoznavanje sa ku}i{tem i njegovom unutra{njo{}u ~esto se izbjegava, {to ne bi trebalo. Po~etnik tako stvara misteriozne predstve o unutra{njosti ra~unara, pa se i pla{i otvaranja ku}i{ta “kako se ne bi ne{to pokvarilo”. Zato bi po~etniku trebalo odmah dati odvija~ u ruke i nagovoriti ga da otvori ku}i{te. Tad }e vidjeti kako izgledaju do tada apstraktni pojmovi kao {to su procesor, mati~na plo~a, memorija, hard disk, kontroler i dr. Posebno je va`no da mu se poka`e kako se ubacuju kartice na mati~nu plo~u, ({to je vrlo lako i {to vam mo`e pokazati va{ prodavac).  Sli~no se mijenja i hard disk ili dodaje jo{ memorije.

            Ve}ina zahvata u unutra{njosti ra~unara je jednostavna. Razlog za to je {to su PC ra~unari modularno sastavljeni. To zna~i da je va{ ra~unar sastavljen od vi{e nezavisnih modula koji se me|usobno spajaju preko standardizovanih konektora u funkcionalnu cjelinu. To je jedan od razloga tolike popularnosti PC ra~unara kako me|u korisnicima, tako i me|u proizvo|a~ima. Odgovaraju}im izborom modula svako mo`e sebi konfigurisati ra~unar prema vlastitoj `elji, potrebi i mogu}nosti. Isto tako, ako se javi potreba za nekom promjenom, lako je zamijeniti neki modul drugim koji }e udovoljiti novoj potrebi, a ako treba i potpuno izmijeniti karakter ra~unara. Za sve dijelove koji se ugra|uju mora postojati dokumentacija.

            Ako ipak do|e do nekog kvara,  mora}ete pozvati specijalizovanog servisera.

            Da  takve eventualnosti svedete na minimum, donekle mo`ete i sami doprinijeti. Za mjesto gdje }ete postaviti svoj ra~unar, odaberite prostor koji je udaljen od svih izvora toplote (radijator, pe}, osun~an prozor i sl.). Temperatura u prostoriji mora biti konstantna i umjerena, a prostorija mora biti suha. Na ku}i{te ili monitor ne stavljajte nikakve papire, knjige i sl., a kad ne radite na ra~unaru, prekrijte ga bijelim platnom koje }e ga  {tititi od pra{ine. Sa stola na kojem se nalazi va{ ra~unar a i sa samih dijelova ra~unara, ~e{}e obri{ite pra{inu.

            Ako vam se pored svih mjera predostro`nosti desi da vam se zaprlja mehanizam mi{a taj problem mo`ete sami rije{iti: Otvorite mi{a, o~istite kuglu i prenosne valj~i}e i vratite sve na svoje mjesto.

            [to se ti~e instalacije potrebnog softvera,najbolje bi bilo da kupite ra~unar koji ima instalirane operativne sisteme DOS i WINDOWS i paket MICROSOFT OFFICE.To vam je za izvjesno vrijeme dovoljno. Kako budete pro{irivali svoje  znanje, pove}ava}e se  i potrebe u tom smislu. Me|utim, nikako nemojte dozvoliti da vam softver instalira haker iz kom{iluka “koji se u to razumije”, jer vam se mo`e desiti da to bude neki neprovjeren softver koji mo`e biti neefikasan, glomazan i prevazi|en, a mo`da je i zara`en “virusom”. Tada slijedi velika glavobolja. Uvijek instalirajte softver sa instalacionih disketa ili kompakt diskova, na kojima nema virusa.

 

 

1.3.3.   Tr`i{te softvera

 

 

Operativni softver

 

            Kao {to je prethodno re~eno, da bi se o`ivio hardver, neophodni su operativni  i aplikativni softver. Neki operativni sistem je ve}, prilikom kupovine novog ra~unarskog sistema, instaliran na njemu. Da li }e taj operativni sistem odgovarati va{im potrebama, pitanje je od posebne va`nosti. Ako ste po~etnik sigurno ho}e, a kad postanete toliko stru~ni da mo`ete osjetiti da vam postoje}i operativni sistem vi{e ne odgovara, bi}ete i dovoljno stru~ni da nabavite i instalirate novi. Trenutno se PC ra~unari isporu~uju sa instaliranim DOS i WINDOWS 95 operativnim sistemima. Na tr`i{tu ima mnogo operativnih sistema raznih proizvo|a~a. Najpoznatiji su OS/2 WARP, LINUX, UNIX, WINDOWS 95, a za mre`e WINDOWS NT i NOVELL  NETWARE. Smatra se da je standardna verzija DOS-a zastarjela, te je zbog toga lansirana na tr`i{te nova verzija DOS 6.00 pa ~ak i verzija 6.22, koja ima ugra|en mehanizam za obezbje|enje sistema i sigurnost podataka. Opreativni sistem WINDOWS NT  mo`e da se koristi i na jednokorisni~kom sistemu, ali se ne preporu~uje zbog velikih hardverskih zahtjeva (12MB RAM-a i 35MB na disku, te jo{ 10 MB za rad). Zbog tog se ipak preporu~je verzija WINDOWS 3.11 u ~ijem okru`enju se mo`e koristiti {iroka lepeza aplikativnog softvera (npr. WORD, EXCEL, COREL DRAW,  LOTUS ORGANIZER i dr.) ili WINDOWS 95.

            Kad uklju~ite kompjuter on }e najprije obaviti nekoliko neophodnih radnji za provjeru konfiguracije cijelog sistema, a zatim }e u~itati operativni sistem sa hard diska ili diskete i ~ekati va{ prvi potez.

            Operativni sistem predstavlja vezu izme|u korisnika i kompjutera. Njegov osnovni cilj je da korisniku omogu}i {to jednostavniji rad. Pomo}u komandi operativnog sistema korisnik upravlja i kontroli{e procese koje obavlja centralni procesor.

            Svaki operativni sistem radi sa programima (softverom) i hardverskim komponentama na odre|en na~in. Tako|e je svaki operativni sistem  specifi~an i po na~inu komunikacije sa korisnikom. Me|u najvi{e kori{tene operativne sisteme, trenutno na na{im prostorima, spadaju DOS i WINDOWS 95.

            DOS je operativni sistem u kojem se kompjuteru zadaju komande ispisivanjem na ekranu pomo}u tastature. Tim komandama se pokre}e program, vr{e razli~ite operacije sa fajlovima i direktorijima ili, uop{teno, kontroli{u procesi koje obavlja centralni procesor. Drugim rije~ima, moglo bi se re}i da DOS posreduje izme|u centralnog procesora i ostalog hardvera.

            WINDOWS  95 je operativni sistem sa grafi~kim modom. Ovdje se naredbe daju pomo}u mi{a. Mnogo je lak{i za kori{tenje jer ne zahtijeva pam}enje raznih tekstualnih naredbi. Da biste se uspje{no slu`ili njime, potrebno vam je izvjesno poznavanje engleskog jezika.

            IBM-ov operativni sistem OS/2 WARP se mo`e instalirati kao samostalan operativni sistem ili se mo`e koristiti kao nadgradnja ve} instaliranog WINDOWS-a. U informati~koj javnosti se smatra da su WINDOWS 95 i OS/2 WARP direktni konkurenti, pa }e njihov “obra~un” odrediti slijede}ih deset godina razvoja PC ra~unara.

            WINDOWS 95 je nova verzija operativnog sistema ameri~kog proizvo|a~a MICROSOFT namijenjena PC ra~unarima sa IBM PC arhitekturom i INTEL-ovim procesorom 80486 i novijim. Radi se o specijalnom programu koji obezbje|uje osnovne funkcije upravljanja ra~unarskim komponentama i pod ~ijom kontrolom se izvr{avaju svi drugi aplikativni programi namijenjeni raznim potrebama.S obzirom da operativni sistem upravlja funkcionisanjem ra~unara, stvara potrebnu radnu okolinu za sve ostale programe i ostvaruje vezu izme|u ra~unara i korisnika prijemom komandi i prikazivanjem rezultata rada. Poznavanje njegove upotrebe je od presudnog zna~aja za potpuno kori{tenje mogu}nosti ra~unara. Ovladavanje operativnim sistemom treba da bude prvi korak u obuci za rad na ra~unarima i temelj svih kasnijih saznanja vezanih za specifi~ne oblasti njihove primjene u svakodnevnim poslovima. Va`no je napomenuti da postoji kompatibilnost sa DOS-om i ranijim WINDOWS verzijama, {to zna~i da se u ovom okru`enju mogu koristiti svi programi pravljeni za DOS i prethodne verzije WINDOWS-a. Tako|e ovaj operativni sistem podr`ava i mre`no povezivanje, a ima i svoj tekst procesor. Jedna od najva`nijih osobina je vrlo elegantan na~in povezivanja periferije u sistem ra~unara. Prvi put se pojavila specifikacija pod nazivom plug (umetni) and play  (i igraj), {to zna~i da }e se problem interfejsa sa periferijom rje{avati na nivou operativnog sistema. Naravno, tek onda, kad proizvo|a~i periferala uhvate korak sa ovim operativnim sistemom.

            Ovaj operativni sistem omogu}uje krajnjim korisnicima mnogo jednostavniji rad, lako i bezbjedno dodavanje novih ure|aja bez potrebe za pozivanjem stru~nog lica.

 

 

 

 

 

Aplikativni softver

 

            Na tr`i{tu se mo`e na}i obilje aplikativnog softvera. Obi~no je to uvijek softver projektovan za rje{avanje nekog konkretnog zadatka. U zadnje vrijeme se aplikativni softver, namijenjen rje{avanju grupe nekih me|usobno povezanih problema grupi{e u “pakete”. Razlog je sve ~e{}e postavljano pitanje:” Kako se mo`e uraditi ovo ili ono?” Prije se obi~no postavljalo pitanje: “ Mo`e li ovaj program uraditi  to i to? “Takav jedan paket je MS-OFFICE koji omogu}uje pokrivanje ~itavog kancelarijskog poslovanja. Uzgred re~eno, ovaj paket je jeftiniji nego da su se svi sadr`ani programi kupovali odvojeno, a nema nikakve potrebe za naknadnim usagla{avanjem. Svi su programi, untar tog paketa, usagla{eni u jednu cjelinu.

            Savremena tehnologija ve} odavno poznaje CAD-projektovanje, tj. projektovanje uz pomo} ra~unara. Ovaj postupak je uveden  u sve tehni~ke discipline.  Posebno je pogodan u oblasti ma{inskog i arhitektonskog stvarala{tva zbog efikasnog i vijernog procesa vizuelizacije, tj. grafi~ke predstave projektovanog objekta i njegove okoline (po potrebi). Dobijena slika je razumljiva i ~ovjeku izvan struke. Ni{ta manje nije primjenljiv u oblasti elektrotehnike . CAD projektovanje sadr`i veoma sofisticirane aplikacije koje korisnicima pru`aju nezamjenjivu pomo} pri radu. U grupi CAD paketa postoje verzije AUTOCAD specijalizirane za projektovanje npr. zup~anika, alata, mostova ili zgrada. U okviru AUTOCAD softvera postoji i paket AUTOARCHITECT namijenjen arhitektima. On omogu}uje plasti~an prikaz projektovanja ku}a, ubacivanja vrata, prozora, automatske konstrukcije spiralnog stepeni{ta, kamina i dr. Za svaku fazu rada mogu}e je dobiti i trodimenzionalnu viziju. Iskustvo u ovoj oblasti je veoma dragocjena stvar koju uvijek vrijedi razmjenjivati sa drugima.

            Na tr`i{tu se mo`e na}i mnogo tzv. tekst procesora. To su programi za obradu teksta. Me|utim, za pisanje zahtjevnih tekstova (npr. za izdava{tvo), mora se nabaviti neki od specijalnih programa tipa WORDPERFECT ili WORD FOR WINDOWS. Mogu}nosti ovih programa su vrlo sli~ne. Svaki novi nastoji da bude pristupa~niji i nudi korisniku da postigne {to vi{e i na {to lak{i na~in. WORD FOR WINDOWS je u tom pogledu oti{ao najdalje, a nastao je iz WORDPERFECT-a. Naime, WORDPERFECT tekst procesorski program je dobio dvije nove verzije: WORDPERFECT 5.2 for WINDOWS i WORDPERFECT 5.2 for DOS. Obrada teksta pod WINDOWS-om ima svoje velike prednosti i mane. Lak{i su za upotrebu, ja~i u pripremi teksta za {tampu i sli~no, ali su mnogo sporiji u onome {to je njihova prevashodna namjena, u unosu teksta. Tekst, procesor pod WINDOWS-om je primjetno sporiji od tekst procesora koji rade u DOS-u. Zato je mo`da najbolje da vam na ra~unaru stoje oba ova tekst procesora: WORDPERFECT for DOS i WORD for WINDOWS. Ne}e vam zauzeti mnogo prostora jer im se mnoge datoteke poklapaju, a oni predstavljaju savr{en par.

            Kad je u pitanju upravljanje bazama podataka, doskoro je tu dominirao program CLIPPER, a  skoro je firma BORLAND izdala svoj dBASE 5 for WINDOWS koji mu u svemu konkuri{e.

            Poznati grafi~ki programi za PC su ADOBE ILLUSTRATOR i COREL DRAW. Oni sadr`e mogu}nost crtanja grafikona,obrade teksta direktno u dokumentu, kompletnog rada u koloru, retu{iranja i dr. Smatra se da je COREL DRAW ipak ne{to bolji. Na tr`i{tu se mo`e na}i jo{ mnogo programa za sli~ne svrhe, me|u kojima treba spomenuti HARWARD GRAPHICS, DESIGNER WINDOWS DRAW, PAGE MAKER, QUARKXPRESS, FONTGRADHER i dr.

            Program SCORE PERFECT PROFESSIONAL 2.0 je program za {tampanje notnih tekstova. Do pojave ovog i sli~nih programa muzi~ki materijali su se pripremali za {tampu mnogo sporije jer su se koristili rapidografi i lenjiri, a postojale su i specijalne pisa}e ma{ine za notni tekst.

            Program FINALE 2.0 for WINDOWS je pravi alat za muzi~are profesionalce, premda mo`e poslu`iti i ambicioznim amaterima. Baziran je na MIDI standardu. Ovaj program, osim {to mo`e da odsvira ono {to ste mu dali putem zapisa, mo`e i da zapi{e sve {to ste mu odsvirali.

            Na tr`i{tu softvera za rad sa tabelama je velika gu`va. Tri renomirana proizvo|a~a, BORLAND, LOTUS i MICROSOFT vode borbu za primat. Najnoviji program iz ove oblasti  BORLANDOV QUATRO PRO 5.0 for WINDOWS  je dovoljno obiman i mo}an za sve vrste poslova iz  oblasti obrade i prezentacije podataka do najsuptilnijih analiza.

            Ponuda CD sadr`aja je zaista {arolika. Tu mo`ete na}i obi~ne, ve} poznate programe. Ipak, najve}a prednost CD-a je sposobnost integracije velike koli~ine informacija na jednom mjestu, {to ga ~ini idealnim za enciklopedije (npr. ENCARTA), telefonske imenike, adresare i sl. Zato upravo op{te i specijalizovane enciklopedije ~ine najve}u grupu CD naslova. Interesantne su i kompilacije informacija prethodno objavljenih u novinama. Tako su kompletna godi{ta ~asopisa TIME za 67 godina unazad presnimljena na CD, a ~asopis NEWSWEEK svaka tri mjeseca izdaje CD za svoja izdanja iz tog perioda. Postoje i tzv. tematska izdanja kakvo je “Pustinjska oluja” a sadr`i informacije o zalivskom ratu. Na CD je presnimljena i Ginisova knjiga rekorda. Veoma su popularna i edukaciona izdanja. Tako npr. izdanje “COMPLETE HOUSE” govori o gradnji ku}a u ameri~kom stilu sa posebnim poglavljima o ekologiji, istoriji gradnje ku}a, gra|evinskim tehnologijama i materijalima, a sadr`i i nekoliko gotovih projekata za nove ku}e sa obrazlo`enjima arhitektonskih rje{enja i multimedijalnom prezentacijom budu}eg izgleda ku}e. Sli~no tome, izdanje “DISTANT SUNS” objedinjuje sve informacije potrebne astronomima: izgled zvjezdanog neba u odre|eno vrijeme, informacije o planetama, satelitima, kometama, sazvje`|ima, galaksijama. Vjerovatno, najpopularnija  izdanja su tipa “Narodni ljekar”. Kompakt diskova sa istorijskim temama ima mnogo, a nije zaobi|ena ni anatomija ljudskog tijela, te funkcije organa i sistema u ljudskom tijelu. Tako|e postoji mnogo izdanja tipa atlasa : “WORLD ATLAS”, “USA ATLAS”, i druga izdanja kao “CINEMANIA”,  ”MS-DOGS”, ”CREATIVE WRITER”, ”GUIDED TOURS” i dr. Naravno, ne treba zaboraviti ni igre. Postoje izdanja: sve igre jednog proizvo|a~a na jednom CD-u i sl. [ta re}i na kraju osim: CD-manija je po~ela!

            Na tr`i{tu softvera je zaista velika gu`va.Iako ima nekoliko velikih renomiranih proizvo|a~a softvera (MICROSOFT, BORLAND, LOTUS,...) mora se pa`nja obratiti i na nove proizvo|a~e. Mo`da }ete i u njihovim izdanjima na}i ne{to {to je interesantno za vas. Jedino o ~emu morate voditi ra~una je da sa softverom sumnjivog porijekla ne “zarazite virusom”  va{ kompjuter. To vam se mo`e vrlo lako desiti ako upotrijebite nelegalni ili tzv.  piratovani softver.       

            Piratovanje softvera je sasvim uobi~ajena stvar u svijetu. Tako se na Tajlandu 99% softvera prodavalo i koristilo neovla{}eno, 92% u Japanu, 86% u [paniji, 62% u Njema~koj.  U Kini ima vi{e od 30 fabrika CD-a koje zara|uju na milione dolara izvoze}i ilegalno kopirani ameri~ki softver, zbog ~ega Va{ington prijeti Kini sankcijama. Nas na ovoj listi nema.

            Ovdje je navedeno nekoliko najpopularnijih aplikativnih programa. Morate znati da je ovo divno vrijeme za softvera{e: nove verzije softverskih paketa stalno sti`u sa svih strana, a vi treba samo da odaberete ono {to vas zanima. Ali, nove generacije softvera gotovo uvijek tra`e i novi hardver.      

 

 

1.3.4.   Kupovina ra~unara

 

            Kupovina ra~unara je trenutno najzamr{enija i najuzbudljivija kompjuterska igra. Ona je obavijena misterijom, opasnostima i intrigama. Kao u svakoj pustolovnoj igri, glavni igra~i, bez obzira da li  tra`e “ Izgubljeno blago ”, ” Malte{kog sokola ” ili “Pravi kompjuter”, pitaju se: Kome mogu vjerovati? To je pitanje o kojem zaista vrijedi razmisliti. Kao prvo, ne vjerujte nikome (~ak ni sebi) ko vam tvrdi da vam je ra~unar potreban odmah.

            Jedno od prvih pravila prilikom kupovine ra~unara je da ne `urite. Kupovina ku}nog ra~unara zahtijeva mnogo strpljenja, pravih informacija i vremena. Ne vjerujte mnogo oglasima. Ne vjerujte ni ~asopisima, jer su izvje{taji ~esto toliko laskavi da su beskorisni. [ta pokazuje anketa sprovedena na jednom od sajmova informatike?  Jedno od pitanja posjetiocima je glasilo: ”Gdje }ete potra`iti informaciju prije nabavke ra~unara i opreme?” Preko 90% ispitanika je zaokru`ilo odgovor: u specijalizovanom ~asopisu. Dakle, kome vjerovati? Mo`da prijatelju koji ve} ima ra~unar? Obavezno ne, jer “svaki Cigo svoga konja hvali”. A ko bi, uostalom, bio spreman da prizna da je pogrije{io? A prodavcima? Njima mo`ete vjerovati koliko i prodavcima polovnih automobila.

            Ako `elite imati pravi ra~unar za pravu cijenu, vjerujte sebi. Uronite, u~ite koliko mo`ete, razgovarajte sa {to je mogu}e vi{e ljudi i na kraju }ete spoznati kakav vam ra~unar treba. A mo`da }e vam pomo}i i ova knjiga.

            U dana{nje vrijeme ne vrijedi vi{e govoriti o ra~unarima iz pre PC ere (SINCLAIR, COMMODORE i dr.), osim ako zaista za druge nemate novca, ili vam je potreban samo za po~etnu obuku djeteta. Danas svi koji ka`u “ra~unar”, misle na PC.

            Neko vam treba pomo}i da izaberete ra~unar, da ga usaglasite sa svojim potrebama i kreativno primijenite. Kod promjene ra~unara va`e pravila kao i kod promjene automobila: kad vidite da vam vi{e ne odgovara, hitno ga prodajte, nadomirite razliku i kupite novi. Dr`ati korak sa hardverom je, dodu{e, skup sport, ali je jedini na~in da vam investicija ne propadne potpuno. Ako na vrijeme budete prodavali stare ra~unare i kupovali nove, im}ete stalno tro{kove, ali bar ne}ete nikad vi{e morati odjednom da kupite cijelu konfiguraciju.

            [to se ti~e cijene kompjutera, tu nema velikih promjena. Solidna konfiguracija PC ra~unara se mo`e nabaviti i danas za istu sumu kao i prije, ali se za taj novac iz godine u godinu mo`e kupiti sve bolji kompjuter. Na tr`i{tu kompjutera i opreme je zaista bogata ponuda. Ali, preveliko bogatstvo izbora rezultira ne`eljenim pojavama koje su sli~ne onima u slu~aju preuske ponude. To je sli~no kao i sa bukom: ako je prevelika, izaziva zaglu{enje pa ~ak i bol. Isto je i sa tr`i{tem ra~unara. I tamo je prevelika “buka”. Izazivaju je agresivni trgovci hardverom i softverom koji “znaju i mogu sve”. Kako da se tu sna|e potencijalni kupac i korisnik ra~unarskog sistema? Kako se odlu~iti izme|u nekoliko proizvo|a~a koji nude rje{enja istog ili sli~nog nivoa? Tu se ne mo`e formulusati neki uop{teni recept, a faktori odluke su mnogobrojni i ne moraju imati upori{te  u nekoj tehni~koj karakteristici, pa ni cijeni. Konsultacije sa stru~njakom u toj fazi su ne{to, {to se svakako mo`e preporu~iti.

            Ako tako ne uradite, mo`e vam se desiti da se kupi nekakav kompjuter i ne{to malo softvera, nakon ~ega slijedi razo~arenje, jer to {to je kupljeno ni izdaleka ne mo`e da realizira i ispuni korisnikova o~ekivanja. Nakon toga slijede stalna dokupljivanja i naj~e{}e mukotrpno, samostalo savladavanje osnovnih korisni~kih paketa (tekst procesora, tabelarnih i crta}ih programa, baza podataka i dr.) , pa i poku{aj pisanja vlastitih programa. Razlog za to je {to prodavci opreme daju minimum obuke, a to na`alost, ~ine i prodavci softvera. Pri tom nisu svjesni da im se to vra}a kao bumerang: sporije {irenje interesa za kompjutere i manja prodaja! Tako se novi korisnici kompjutera na|u “ni na nebu ni na zemlji” i prisiljeni su ili da koriste svoj kompjuter sa svega nekoliko procenata njegovih mogu}nosti, ili da samostalno, mukotrpno osvajaju nepoznate terene. Takvi ljudi, poslije uop{te nisu susretljivi prema novim korisnicima kompjutera jer ljubomorno ~uvaju za sebe to tako te{ko ste~eno znanje. (Ovo, na`alost, nije pojava samo ovdje ve} i {ire).

            Jo{ gore je {to vam se mo`e desiti da odvojite pozama{nu sumu novca, pojavite se kod lokalnog dilera ra~unarske opreme i pokupujete sve po sistemu: ”Dajte mi ono {to je najmodernije”. Trgovci, ko trgovci, da}e vam i {to vam treba i {to vam ne treba. U tom slu~aju, potpuno ste zreli da vas, nakon po~etne euforije, oblije hladan znoj, kad shvatite da nemate pojma kako da tu svu skupu opremu primijenite. Isto }e vam se desiti ako se ta oprema poka`e kao neodgovaraju}a.

            Moglo bi se re}i, ali nek se to ne shvati kao reklama, u na{im uslovima trebalo bi razmi{ljati o firmama: HEWLETT-PACKARD, IBM, COMPAQ i EPSON, jer je za njihove modele najlak{e na}i potro{ni materijal i obezbijediti servis. Vi se, u svakom slu~aju, ako se opredjelite za neku drugu firmu, prije kupovine, raspitajte za ove dvije ~injenice, s obzirom da se situacija na tr`i{tu stalno mijenja.

            Ako `elite koristiti kompjuter u profesionalne svrhe, obavezno kupite i odgovaraju}i softver. A ako ne, nipo{to nemojte koristiti presnimljeni softver sumnjivog porijekla. S njim mo`ete unijeti “virus”, {to predstavlja veliki problem i za iskusnog ra~unarca, a pogotovo za po~etnike.

            Nakon svega {to vam je preporu~eno da ne uradite, moralo bi vam se re}i i {ta da uradite. To bi bilo:

1.      Defini{ite svoje potrebe (tj.da li vam je kompjuter potreban u profesionalne svrhe, ili u doma}instvu). Pri tom vodite ra~una ne samo o tom trenutku, ve} i dalje.

2.      Raspitajte se kod {to vi{e ljudi koji imaju iskustva sa kompjuterima o vrstama kompjutera, mogu}nostima kompjutera, manama i sl. Tako|e je va`na i informacija o vrsti softvera koji  }ete koristiti.

3.      ^itajte ~asopise o ra~unarima, mada u po~etku, ne}ete ba{ mnogo razumjeti. U svakom slu~aju razumje}ete bar ono gdje se govori o manama i prednostima pojedinih tipova.

4.      Pro~itajte ovu knjigu.

5.      Skicirajte {to je to {ta bi vam odgovaralo sada, a {to bi, eventualno mogli da dokupite u skorije vrijeme.

6.      Sad je trenutak da se, prema materijalnoj situaciji, odlu~ite za nov ili polovan ra~unar.

7.      Prilikom kupovine morate dobro biti informisani o svim relevantnim podacima koji su vezani za memorije, mogu}nsti, dodatnu opremu, softver i dr.

8.      Telefonski se raspitajte za sve {to se nudi preko oglasa, obi|ite prodavnice ra~unarske opreme. Detaljno se raspitajte o svim sitnicama, a posebno o tome da li postoje posebni uslovi o odr`avanju, zamjeni starog za novo i sl. Uzmite cjenovnike koje }ete u miru uporediti.

9.      Prilikom kupovine hardvera, budite spremni da izdvojite i izvjesnu sumu za kupovinu softvera  (jer sam hardver bez softvera je samo “gvo`|urija”, kao {to mu i samo ime ka`e).

            Ako vam je ra~unar potreban u profesionalne svrhe, obavezno morate na}i solidnu firmu koja }e vam instalirati ra~unar, isporu~iti odgovaraju}i softver, obu~iti kadar i odr`avati sistem.

            Ako ra~unar kupujete za doma}instvo ili za neku svoju specifi~nu potrebu, zavisno od te potrebe, bi}e vam, za po~etak, potrebno da kupite:

-   ku}i{te sa mati~nom plo~om, hard diskom, video karticom

-   ekran mono (ili kolor),

-   tastaturu,

-   mi{a,

{to spada u standardnu (tj. osnovnu) konfiguraciju, s kojom ne mo`ete raditi bog zna {ta. Ova konfiguracija vas mo`e zadovoljiti za prvo vrijeme dok se obu~ite za rad na ra~unaru, uz pretpostavku da ste uz tu konfiguraciju dobili odgovaraju}i softver (a to su operativni sistemi DOS, WINDOWS, te gotovi programi  WORD ili WORDPERFECT).

             Kad savladate DOS, WINDOWS, WORDPERFECT, i sl. mo`da }e vam zatrebati GWBASIC interpreter ili kompajleri za ra~unarske jezike FORTRAN,  PASCAL,... da biste mogli rje{avati slo`ene matemati~ke probleme ili za neke poslovne primjene. Me|utim, ako `elite da vam se ne{to napi{e ili nacrta na papiru, treba}e vam i

-   {tampa~,

koji mo`e biti jednobojni ili kolor. Postoje razne varijante {tampa~a,a mogao bi vam se preporu~iti matri~ni 9-pinski za skromnije namjene, ili HP laserski {tampa~ koji mo`e poslu`iti i u profesionalne svrhe. Sve drugo {to se mo`e na}i na tr`i{tu su varijante izme|u te dvije krajnosti. Treba jo{ napomenuti da cijene laserskih {tampa~a pokazuju tendenciju opadanja, pa se o~ekuje da se pribli`e cijenama matri~nog 24-pinskog {tampa~a, koji po kvalitetu nikako ne mo`e konkurisati laserskom.

            Kad savladate osnovne mogu}nosti kori{tenja ra~unara, sigurno }ete po`eljeti da idete dalje. Ako osnovnoj konfiguraciji dodate

-   CD-ROM drajv

-   zvu~nu karticu i

-   modem,

va{ ra~unar }e postati MULTIMEDIJA, a s njim }ete mo}i “putovati” po svijetu, slu{ati muziku, pretra`ivati univerzitetske biblioteke...

            Modem mo`e biti prost i obezbje|ivati samo priklju~enje va{eg ra~unara na telefonsku mre`u, a mo`e biti i zanimljivije koncipiran: mo`e obavljati funkciju FAX-a, podsjetnika i jo{ {to{ta, kao neka sekretarica.

            Prilikom kupovine treba znati i slijede}e: ra~unari sa procesorom 286 mogu poslu`iti za neke jednostavnije namjene (knjigovodstvo manje firme, kao pisa}a ma{ina, naravno uz {tampa~, za obuku i sl.) i oni se mogu nabaviti jedino kao polovni. Ra~unari 386 rade dobro, ali sa starijim softverom, dok je rad sa novijim softverom (npr. sa WIN 95)  nemogu}. Ako se odlu~ite za 486, nipo{to ne kupujte manje od DX2 ili DX4 verzije. Naravno, najbolji u ovom trenutku je PENTIUM, ali je i najskuplji. On se ne preporu~uje po~etnicima ve} samo visoko zahtjevnim korisnicima. O~ekuje se da }e njegove pozicije, ve} 1997. godine, ugroziti PENTIUM PRO.

            Na tr`i{tu se sve vi{e  tra`e CD-ROM drajveri i zvu`ne kartice, a interesovanja za 5.25 in~ni flopi drajv gotovo da i nema. [to se ti~e softvera, tr`i{te licencnog softvera kod nas, zapravo, ne postoji. Ali, kupaca za aplikacije sa potpisom doma}ih autora ima, pri ~emu najve}i dio ovih programa otpada na pakete namijenjene poslovnoj primjeni, tj. knjigovodstvu i ra~unovodstvu.

            Prilikom kupovine softvera morate imati na umu da su proizvo|a~i softvera, u namjeri da prodaju {to bolje svoj proizvod, skloni da objave kao dovoljnu i neku skromniju konfiguraciju kao minimalni zahtjev za njihov softver. Me|utim, u praksi se pokazalo da je za normalan rad sa takvim softverom, tj. rad bez mnogo ~ekanja na odziv, ipak preporu~ljiva neka bolja konfiguracija. Tako, npr. proizvo|a~ tvrdi da se WINDOWS 95 mo`e koristiti i na 386 ra~unaru sa 4 MB memorije i hard disku od 30 MB uz VGA karticu, kolor monitor i mi{a. Me|utim, u praksi se pokazalo da je ipak potrebno imati 486 DX2 procesor, 8 MB memorije, SVGA karticu, najmanje 100 MB slobodnog prostora na hard disku koji je povezan preko kontrolera sa VESA lokalnom magistralom i PCI ili EISA magistralom za prenos podataka, kolor monitor i mi{a.

 

 

 

Kupovina polovnog ra~unara

 

            Da li se kupovina polovnog ra~unara isplati i koliko je ona pouzdana? Na ovom mjestu, dati su svi podaci do kojih se moglo do}i, a vama se prepu{ta da sami date odgovor na gornje pitanje.

            Na po~etku treba re}i da se ra~unar dugotrajnim kori{tenjem ne tro{i poput automobila ili sli~nih naprava s motorima i dijelovima koji se habaju, r|aju, i stare. [tavi{e, nije rijetka pojava da se neke starije ra~unarske komponente i konfiguracije poka`u izdr`ljivim od nekih novih. Ukoliko je neki ra~unar (ili njegov dio) radio besprekorno godinama, velika je vjerovatno}a da }e tako nastaviti, ako ga ne budete udarali, bacali, izlagali vlazi i lo{im elektri~nim instalacijama. Kako je ve}ina najvrednijih dijelova ra~unara “~ista elektronika”, nepokretni su i nisu podlo`ni habanju, pa je naj~e{}e uzrok njihovog kvara neka fabri~ka gre{ka koja se sigurno pokazala u garantnom roku. Dio koji nosi najvi{e rizika je hard disk. Njega }ete,ionako  uskoro zamijeniti za neki ve}eg kapaciteta. [to se ti~e monitora i tastature, tu inspekciju mo`ete izvr{iti sami, prostim okom. Prodavalac te dijelove lijepo o~isti alkoholom pa izgledaju kao novi. Me|utim, pogledajte malo pa`ljivije. Uostalom, tastatura najmanje doprinosi ukupnoj cijeni.

            Ali (uvijek ima neko “ali”), postoji ipak jedan veliki problem pri kupovini polovnog ra~unara. Sva ta trgovina se odvija na crnom tr`i{tu. To podrazumijeva da garancije nema, da je porijeklo ra~unara nepoznato (mo`da je i ukraden!) i da prodavca, nakon isplate, ne}ete nikad vi{e vidjeti. Kako polovni ra~nari nisu za bacanje (a pogotovo ne kod nas) ne bi bilo lo{e da se neko po~ne baviti i komisionom prodajom ra~unara, gdje bi se podrazumijevao i odgovaraju}i servis. Tad bi se kupci lak{e odlu~ili da kupe polovni ra~unar, kad za nov nemaju dovoljno novca. Ovako se ~esto de{ava da se odustane od bilo kakve kupovine.

            Ako kupujete nov ra~unar, obratite se renomiranoj firmi. Tada }ete dodu{e dobiti 5-10% skuplji ra~unar, ali uz sve garancije.To je bolje nego da ga kupujete od {vercera ili da vam ga donese ro|ak iz inostranstva.

            A ako ste ipak odlu~ili da kupite polovan, obratite pa`nju na slijede}e:

1.      Pa`ljivo birajte od koga kupujete.

2.      Prilikom kupovine treba da se izvr{i detaljna provjera i testiranje od strane stru~ne osobe.

3.      Zahtjevajte od prodavca da vam, prije isplate, ostavi dan-dva vremena da se izvr{i provjera.

4.      Nikad nemojte `uriti. Onaj ko prodaje, spreman je da snizi cijenu 10-30% jer je svjestan da cijene ra~unarske opreme stalno padaju, pa ve} sutra mo`e da izgubi vi{e nego tih 10-30%. Obi~no se cijena snizi 10% ve} u prvom kontaktu, a ako ste uporni mo`ete ostvariti svih 30%.

5.      Sve manje nedostatke (koje uo~ite) kao i o~ekivane tro{kove koristite kao argument za cjenkanje.

            Svako bi `elio da ima jeftin,pouzdan i brz kompjuter, pa je te{ko danas savjetovati nekoga kakav kompjuter da kupi. Jedino {to se mo`e savjetovati u tom smislu je izvjesna orjentacija. Krajnju odluku }ete ipak donijeti sami,s obzirom da ona mora biti kompromis izme|u va{ih `elja, zahtjeva i mogu}nosti.

            Svakako bi savjet, u slu~aju da niste materijalno ograni~eni a imate velike prohtjeve kad je u pitanju kompjuter, bio (u ovom trenutku tj. 1996. god.): PENTIUM na 133  MHz sa 32 MB RAM-a i hard diskom od 1.7 GB, uz dobru zvu~nu i video karticu i jo{ mnogo toga uz to. Tad  biste imali kompjuter koji mo`e da vas zadovolji i u slu~aju da koristite CAD programe za projektovanje. U tom slu~aju, vi ste ve} profesionalac. Kao takav zna}ete kakav vam kompjuter treba i nisu vam potrebni savjeti.

            Ali, ako ste po~etnik u pravom smislu rije~i, potreban vam je savjet. Tim vi{e ako ste materijalno sputani, a `eljeli biste da {to prije nabavite kompjuter i po~nete sa informati~ki opismenjavati. Budete li ~ekali da se va{e materijalne prilike poprave ili da cijena kompjutera opadne onoliko koliko vam treba, mo`e se desiti za vas bude kasno.

            Kad budete donosili kona~nu odluku, imajte na umu da }e va{i zahtjevi rasti proporcionalno sa znanjem koje budete sticali. Zato morate dobro predvidjeti va{e potrebe jer je ra~unar preskupa stvar da bi se ~esto mijenjala. Prilikom prve kupovine morate udariti temelje o~ekivanim pro{irenjima ili zamjenama. Zato je nu`no da dobro sagledate sopstvene potrebe, kako biste napravili prvi korak u va{em ra~unarskom `ivotu, a to je kupovina odgovaraju}eg ra~unara. Ako imate namjeru da se bavite stolnim izdava{tvom, akcenat bi trebalo staviti na koli~inu memorije (32 MB RAM-a i 2 GB na hard disku) i kvalitet video sistema, a ako }ete se baviti ra~unovodstvom zadovolji}e vas daleko skromnija ma{ina. Ako imate djecu, neophodan vam je CD-ROM drajv (~ita~) itd. Kad se uzme u obzir sve {to vam je predo~eno u ovom poglavlju, savjet bi bio: procesor 486 DX4, sa 8 MB RAM-a i hard diskom od 1 GB, standardnom tastaturom i mi{em, a ekran po mogu}nosti kolor (a mo`e i mono, ukoliko se kolor ne uklapa u va{u kalkulaciju). Kasnije, kad se steknu materijalni uslovi, dokupi}ete {tampa~, CD-ROM drajv, zvu~nu karticu, modem... U izboru ovih dodatnih komponenata pomo}i }e vam specijalizovani ~asopisi, koje po~nite odmah kupovati. Tada vi{e ne}ete biti po~etnici i neznalice. U specijalizovanim ~asopisima }ete ~esto na}i dodatke koji predstavljaju priru~nike za kori{tenje nekih programa koji su vrlo pristupa~ni i razumljivi, te ih mo`ete po~eti primjenjivati ~im savladate operativne sisteme.

            Pouzdane podatke o cijenama nije mogu}e uvijek dati. Javljaju}i se na oglase, sazna}ete da polovna oprema nije  uvijek “u pola cijene”. Zbog toga se prethodno detaljno raspitajte o cijeni nove opreme istih performansi, a tek onda odlu~ite.

            Kupovina polovnog {tampa~a se razlikuje od kupovine polovnog ra~unara, jer {tampa~ se “tro{i”, pa tu budite oprezni.

            U ovom poglavlju razmotren je problem kupovine ra~unara sa raznih aspekata. Kona~nu odluku }ete ipak donijeti sami.

 

 

1.4.   Virusi

 

            Virusi  (ili virusni programi) su obi~no mali programi sastavljeni od nekoliko redova koji su dobro sakriveni u ra~unarskim programima (softveru), pa ih je te{ko prona}i. Napravljeni su s namjerom da “zaraze” druge programe sopstvenim umno`avanjem, a u stanju su da o{tete instalirane programe, da izmjene ili uni{te podatke u datotekama i sl. Individualni kompjuteri se mogu zaraziti preko instaliranja softvera sumnjivog porijekla, a umre`eni preko modema i ra~unarske mre`e. Ako virus dospije u sistemski softver, mo`e preuzeti kontrolu nad samim ra~unarom.

            Pretpostavlja se da su tvorci virusa specifi~ni korisnici ra~unara, tzv. hakeri, koji su se sa velikim entuzijazmom posvetili pravljenju sopstvenih ra~unarskih programa i, uop{te radu na ra~unaru.

            Nezvani~no, do danas je zabilje`eno postojanje oko 1000 virusnih programa, velikih, malih, dobro}udnih i zlo}udnih. Neki od poznatijih su IBM virus, Viena, 1704, Cascade, Jerusalim, PING-PONG, Michelangelo, Parity Boot, Monkey. Softverski in`enjeri su klasificirali naj~e{}e viruse u ~etiri grupe:

-   VIRUSI (razmno`avaju se),

-   CRVI (napadaju baze podataka, ne razmno`avaju se),

-   TROJANSKI KONJ (slu`e za ulazak u kriptografisane mre`e, otkrivaju lozinke,

    a poslije obavljene misije se samouni{tavaju),

-   LOGI^KE BOMBE (aktiviraju se unutra{njim ~asovnikom ra~unara, uni{tavaju

    podatke poslije ~ega nestaju).

            Do sada je razvijeno vi{e virusnih “protivotrova”, kako od strane proizvo|a~a hardvera, tako i od strane proizvo|a~a softvera (npr. ANTIDOT VAKCINA, programi SCAN i TNT i dr.). Neki stru~njaci smatraju da je bolja za{tita od virusa program nazvan SNAPSHOT (snimak).To zna~i da se u momentu instalacije memori{u sve informacije o sistemu a zatim se, periodi~no kontroli{e disk s namjerom da se identifikuje zara`eno mjesto, ako ga ima. Nakon tog se stupa u akciju uni{tavanja virusa.

            Student informatike sa jednog ameri~kog univerziteta ubacio je 1988 godine u mre`u INTERNET svoj program, jednu vrstu igre, bez zadnjih namjera. Zbog nekih gre{aka u tom programu, program je postao pravo ~udovi{te koje je napalo sadr`aje diskova 6200 umre`enih kompjutera bri{u}i im sadr`aj. [teta je dostigla cifru od 98 miliona dolara, s obzirom da su obrisane memorije mnogih nau~nih institucija u SAD-u, kao {to je NASA, BERKLY, STANFORD i dr.

            Jedan od novijih virusa koji se skoro pojavio je @arinov (Zharinov). @arinov je virus koji poti~e iz Rusije. Pretpostavlja se da je djelo nekog studenta, budu}i da nosi ime jednog profesora, koji zasigurno s tim nema nikakve veze.

            Na{ih, doma}ih virusa na sre}u nema mnogo, a ako se koji i pojavi, on je naj~e{}e “mutant” nekog stranog virusa. Promjenama su naj~e{}e podlo`ne poruke i datumi aktiviranja.

            U svijetu ve} postoje enciklopedije virusa od kojih je najpoznatija VIRUS SUMMARY.       

            Zato, koliko je mogu}e,vodite ra~una da ne zarazite svoj kompjuter virusom. Najsigurniji }ete biti ako ne koristite piratovani softver, naro~ito ne razne igrice. Ako ga ba{ morate koristiti, obavezno ga prethodno testirajte sa nekoliko antivirus- programa (MSAV, SCAN ili sl.) .

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

II

 

 

PRIMJENA KOMPJUTERA

 

 

2.1.   Mogu}nosti kompjutera

 

            Mogu}nosti ra~unara su ogromne i one su odredile njegovu primjenu. Ra~unar mo`e da pamti milijarde podataka, mo`e da izvr{ava ogroman broj ra~unskih operacija u jedinici vremena,mo`e da obradi ogromne koli~ine podataka u kratkom vremenu i uz besprijekornu ta~nost. Kompjuter u vremenu od nekoliko sati obavi toliko posla za {to bi ~ovjeku trebalo desetak godina,te na taj na~in {tedi njegovo vrijeme. Osim toga, rezultate ra~unske obrade mo`e i grafi~ki interpretirati.

            Na osnovu mogu}nosti rada sa brojevima, tekstom, grafikom i zvukom zasnivaju se razne primjene ra~unara. Tako se sve izra`ajne mogu}nosti koje nudi savremena civilizacija, mogu objediniti na ra~unaru, pa se ra~unar sve vi{e javlja kao multimedijska ma{ina.

            Mogu}nost pretra`ivanja dokumenata, ~uvanje, obrada i prenos podataka nalaze primjenu u javnim slu`bama, bankama i sl.

            Ra~unar mo`e da prevodi sa jezika jednog naroda  na jezik drugog naroda. Za sada, uspje{no jedino kada su u pitanju standardni tekstovi kao {to su poslovna pisma ili tehni~ki tekstovi. Razlog za to je {to jezik nije samo spisak oznaka koje stoje umjesto stvari, nego i sintaksa, semantika, slo`en sistem ozna~avanja i smisaonog povezivanja koji je te{ko formalno tretirati naro~ito u sferama u kojima se jezik ukr{ta sa historijom, kulturom i filozofijom.

            Ovim nisu iscrpljene sve mogu}nosti ra~unara. One su, u neku ruku, zavisne  i od kreativnosti samog korisnika, a naro~ito kad je u pitanju primjena mogu}nosti na rje{avanje konkretnih problema.

            Digitalni ra~unari i sistemi, zahvaljuju}i svojim mogu}nostima, primjenjuju se danas u mnogim granama ljudske djelatnosti kao {to su privreda, industrija, neprivreda, nauka i dr. Njihova afirmacija u raznim  vrstama  posla  postaje  iz  dana  u  dan sve  ve}a. Tome doprinose njihove osobine  kao  {to su:  velika brzina  kojom  vr{e ra~unske operacije , velika ta~nost i pouzdanost i mogu}nost da sa njima  obradi velik broj podataka. Digitalni ra~unar je postao  prijeko  potreban  instrument  svugdje gdje se radi o brzom rje{avanju komplikovanih matemati~kih problema. Zato su  se  najprije  i  afirmisali  u  nauci  i tehnici a tek kasnije  u privredi.Pomo}u  njega mo`e se rije{iti svaki zadatak koji se mo`e  predstaviti u vidu ra~unskog  ili nera~unskog algoritma, tj. programa sastavljenog od niza operacija. Za nau~ne i   tehni~ke prora~une u vezi sa projektovanjem u gra|evinarstvu, ma{instvu, elektrotehnici i drugdje, ra~unar je postao neophodno pomo}no sredstvo nau~nika, in`enjera i konstruktora.

            Digitalni ra~unar op{te namjene predvi|en je, u biti, za rje{avanje zadataka iz numeri~ke analize. Svaki matemati~ki problem treba u toku programiranja rastaviti u niz osnovnih ra~unskih operacija, za {to je danas razra|eno mno{tvo metoda i formula. Me|u najzna~ajnije numeri~ke zadatke koji se danas mogu rje{avati pomo}u ra~unara spadaju: rje{avanje sistema linearnih jedna~ina, algebarskih, transcedentnih i   diferencijalnih jedna~ina,te diferenciranje i integraljenje.

            U statisti~koj analizi koristi se za odre|ivanje korelacija i za spektralnu analizu,a na{ao je primjenu i u statistici i ekonomici.

            Digitalni ra~unari mogu se koristiti i pri rje{avanju problema ~iji rezultati nemaju numeri~ki oblik. Tu spadaju: logika, igre, jezi~ni prijevodi, tra`enje literature i dr. Na zadnjem CEBIT-u bilo je prikazano mnogo na~ina i mjesta primjene ra~unara. Pored ogromne primjene u telekomunikacijama, bila je predo~ena primjena u birotehnici,  bankarstvu, upravljanju fabrikama, u tehnici sigurnosti i ekologiji.

            Zahvaljuju}i ugra|enom mikrora~unaru postale su inteligentne i neke jednostavnije kancelarijske ma{ine. Tako elektronska pisa}a ma{ina mo`e automatski da centrira tekstove, da vra}a valjak na po~etak reda,da poravnava desnu ivicu teksta i sl. Isto tako mikrora~unar omogu}uje registar kasi da razvrstava razne artikle po nekom kriterijumu i da im zbraja vrijednosti, te da izra~unava dnevni, nedeljni i mjese~ni promet.U inteligentne ma{ine spadaju i industrijski roboti koji obavljaju  manuelne radnje br`e i preciznije nego ~ovjek.

            Osnovni razlog zbog kojeg razmi{ljate o nabavci ra~unara je da biste pove}ali sopstvenu produktivnost, {to se mo`e razlo`iti na dvije mogu}nosti: ili }ete za isto vrijeme uraditi vi{e posla, ili }ete isti posao uraditi za manje vremena. Tome, svakako, treba dodati i mogu}nost da se posao uradi kvalitetnije i preciznije, a otvara se mogu}nost da uradite i ne{to ~ime se do tada niste uop{te bavili.

            U svijetu ra~unara se sa sigurno{}u mo`e ustvrditi: ne postoje lo{i ra~unari, ve} samo lo{i korisnici. Postoje ljudi koji su uradili nevjerovatne stvari na skromnim malim ra~unarima (poput SPEKTRUM-a) i ljudi koji su, sa veoma mo}nim ra~unarima, uradili malo ili skoro ni{ta. Ra~unar je jedan alat kao {to je u su{tini i ~eki}. ^eki}em mo`ete tucati orahe, izvr{iti krivi~no djelo ili napraviti ku}u. Sve zavisi od vas.

            Budu}i da je pri kupovni ra~unara najva`nije definisati svoje potrebe, neophodno je poznavati mogu}nosti ra~unara, te u skladu s tim vidjeti {to biste vi mogli raditi na ra~unaru.

            Najrasprostranjenija primjena gotovo svakog ra~unara (oko 70% ukupnog vremena provedenog u radu sa ra~unarima) u svijetu odnosi se na neki oblik obrade teksta. Za tu svrhu postoje gotovi programi od kojih se danas najvi{e koriste MICROSOFT WORD i WORDPERFECT . U obradi teksta je lako uo~iti superiornost ra~unara u odnosu na pisa}u ma{inu, pa makar ona bila najnoviji elektronski model. Jedna od prednosti je {to tekst  mo`ete sa~uvati, pa kasnije, kao isti ili uz izvjesne izmjene opet upotrebiti. Time se isklju~uj potreba za beskona~nim prekucavanjem istog ili sli~nog teksta. Tako se mogu napraviti matrice pojedinih dokumenata, standardnih fraza i konstrukcija koji se u poslovnom svijetu ~esto sre}u. 

            Druga, veoma ~esta primjena ra~unara je u stolnom izdava{tvu (DTP), za koju, tako|e postoje gotovi programi. U upotrebi su naj~e{}e VENTURA PUBLISHER i IBM INTERLEAF. Ovi su programi veoma mo}ni, ali zahtjevaju rasko{an hardver.

            Slijede}a primjena ra~unara je u formiranju i kori{tenju baza podataka. Kakvim god poslom da se bavite, sigurno je da imate svakodnevnu potrebu za baratanjem velikim koli~inama raznih podataka i informacija. Ti podaci se mogu (i moraju) grupisati prema odre|enim kriterijumima. Tako nastaju baze podataka. Npr. svako od nas ima svoju li~nu bazu podataka sa imenima, adresama, brojevima telefona i sl. Takva baza podataka, u ra~unaru, sama po sebi nije mnogo korisna (jer je lak{e prelistati knji`icu nego uklju~iti ra~unar), ali je dobra kao po~etna vje`ba  za ozbiljne primjene. Mo`e se, npr. kupiti baza podataka koja sadr`i zbirku propisa o vanjskoj trgovini i drugo. Baze podataka slu`e skupljanju i obradi podataka o vi{e elemenata i po vi{e kriterijuma. Na primjer: mo`ete napraviti bazu podataka video kaseta u nekom klubu, pomo}u koje mo`ete odabirati kasete po vremenu izdavanja, glumcima, `anru, re`iseru. Tako|e mo`ete formirati bazu podataka pomo}u koje mo`ete pratiti kompletno poslovanje radne organizacije, i koristiti te podatke da saznate trendove ulaza i izlaza zaliha, dinamiku potro{nje i jo{ mnogo toga. Trenutno, naj~e{}e kori{teni gotovi programi su BORLAND PARADOX, ACCESS itd. Po{to su ovo relativno jednostavni programi, mogu se na}i u izobilju na tr`i{tu softvera za svaku posebnu namjenu, a mo`ete ih i sami napraviti.

            Mogu}nost ra~unara da formira tzv. radne tabele od velike je koristi u poslovnoj primjeni ra~unara. Tu spadaju i podaci dati u vidu grafikona i tabela. Unakrsna izra~unavanja su oblast ra~unarstva koja se koristi u ekonomskim i statisti~kim obradama podataka kao {to su financijsko pra}enje poslovanja, planiranje investicija, razmatranje otplata kredita, prevojne ta~ke krive rentabilnosti i sl. Sve ove mogu}nosti predstavljaju mo}an alat za financijske stru~njake, a tako|e i za   knjigovodstvene stru~njake. Najpoznatiji programi u ovoj oblasti su LOTUS, BORLAND QUATTRO i MICROSOFT EXCEL.

            Slijede}a mogu}nost va{eg ra~unara je: grafika. Pod ovim pojmom obuhva}ene su zapravo dvije teme: poslovna grafika i projektantska grafika. Pod poslovnom grafikom podrazumijevaju se programi i radnje potrebne tokom redovnog poslovanja neke radne organizacije (histogrami, XY-krive, lin/lin krive, lin/log, log/lin i log/log krive itd.), uz posebnu mogu}nost virtuelnih prezentacija u vidu slajdova ili ekranskih prikaza (koji se mogu projektovati na zid). Projektantska grafika se odnosi na grafi~ke programe namijenjene tehni~arima i arhitektima. Na tr`i{tu postoji vi{e programa za ovu namjenu, a najvi{e se koriste HARVARD GRAPHICS, COREL DRAW i AUTOCAD. Ovakvi programi slu`e pravljenju veoma detaljnih tehni~kih crte`a i nacrta, sve do gotovih projekata u vi{e dimenzija i sa mnogo boja. Me|utim, potrebna je skupa dodatna oprema.

            Va{ ra~unar se mo`e koristiti i u komunikacijske svrhe. Tad vam treba dodatni ure|aj modem preko kog }ete se uklju~ivati u telekomunikacionu mre`u iz koje }ete mo}i u}i u mnoge baze podataka {irom svijeta i uzimati one koji vam trebaju. Tako|e }ete mo}i komunicirati sa istim takvim korisnicima {irom Zemlje. Morate imati i odgovaraju}i program za kori{tenje ove mogu}nosti.

            Sve gore navedeno spada u neke kategorje korisnika i namjena. Me|utim, prava ljepota ra~unara se sastoji u tome {to su to fleksibilne ma{ine. To zna~i da ih relativno lako mo`ete prilagoditi nekim svojim, krajnje specifi~nim potrebama. U tu svrhu obratite se poznavaocima ra~unara i budite neumorni u ~itanju stru~nih ~asopisa. To }e vam omogu}iti da vremenom i sami po~nete primjenjivati va{ ra~unar u razne svrhe, da po~nete pru`ati usluge drugima...  Granica je, naj~e{}e, snaga va{eg ra~unara ili va{a ma{ta.

            [iroko rasprostranjena zabluda, u vezi sa mogu}nostima kompjutera, je {to neki ljudi misle da su ra~unari sveznaju}e naprave, a o njihovim pravim mogu}nostima imaju tek maglovite predstave. ^ak je, jo{ uvijek, vrlo ra{ireno potpuno neopravdano strahopo{tovanje kod obi~nog svijeta. Uprkos stalnom napretku, upotreba ra~unara jo{ uvijek zahtijeva posebna znanja proporcionalna kompleksnosti poslova koji se uz njihovu pomo} mogu obavljati. Kad se odustane od mistifikacije i savladaju postoje}e zablude, pojavljuje se visoko sofisticirana, mo}na alatka: ra~unarski sistem. Mogu}nosti primjene ra~unara su toliko velike da prakti~no nema oblasti ljudskog djelovanja gdje njihova pomo} nije dragocjena. Me|utim ra~unar je ipak (jo{ uvijek) samo neinteligentna, poslu{na ma{ina!

 

 

2.2.   Primjena kompjutera

 

Sve mogu}e primjene ra~unara mogu se svrstati u slijed}e grupe:

 

-  nau~no-tehni~ka primjena,

-  poslovna primjena i informacioni sistemi,

-  primjena u upravljanju,

-  vje{ta~ka inteligencija,

-  ra~unarske komunikacije,

-  primjena u obrazovanju i

-  razne druge primjene.

 

 

 

Nau~no-tehni~ka primjena

 

            U nauci i tehnici se, oduvjek, u velikoj mjeri primjenjuje matematika jer se fizi~ki objekti, pojave i procesi mogu opisati matemati~kim modelima. Pri rje{avanju takvih modela mo`e se desiti da se moraju rije{iti matemati~ki problemi koji zahtijevaju velik broj izra~unavanja. U takvim situacijama je pomo} ra~unara od neprocjenjivog zna~aja. Tako|e, neki matemati~ki problemi se uop{te ne mogu rije{iti analiti~ki, ve} samo numeri~ki, a numeri~ka izra~unavanja, opet, zahtijevaju velik broj aritmeti~kih izra~unavanja, gdje je pomo} ra~unara neophodna.

            Slo`ena izra~unavanja se javljaju i pri izradi raznih projekata u ma{instvu, gra|evinarstvu i elektrotehnici. U ovim primjenama, osim prora~una treba i nacrtati projekt sa mnogo dijelova koje u sebi sadr`i ma{ina, gra|evina, most ili ure|aj. Ra~unar se tako|er efikasno koristi i u arhitekturi, gdje nije od interesa samo prora~un konstrukcije, ve} i izgled zgrade, ure|enje terena, urbanisti~ka rje{enja  dijelova grada itd.

            Ra~unar je nezamjenjiv i u teorijsko-eksperimentalnim istra`ivanjima jer omogu}uje da se vr{e eksperimenti koji su pod kontrolom ra~unara, a mogu se i simulirati. Tim se znatno pojeftinjuje sam eksperiment, koji bi ina~e zahtijevao skupu opremu. Ra~unar mo`e optimalno da trasira put izme|u date po~etne i krajnje ta~ke u unaprijed datom profilu nekog predjela,jer uzima istovremeno mnoge faktore u obzir: profil zemlji{ta, radijuse krivina, preglednost, visinske razlike, tunele i dr. U komplikovanim urbanisti~kim planiranjima, u kojima redovito dolazi i do mnogih pogre{nih rje{enja koja se kasnije te{ko mogu ispraviti, umnogome poma`e ra~unar. Opremljen podacima o geografskom polo`aju, profilu predjela, uslovima okoline, predvi|enom prira{taju stanovni{tva,postoje}im i u budu}nosti neophodnim kulturnim i industrijskim centrima, saobra}ajnicama, izleti{tima itd., ra~unar mo`e dati optimalne rezultate urbanistima, ~iji bi prora~uni trajali toliko dugo da bi prije zastarjeli nego {to bi bili gotovi.

 

 

 

Poslovna primjena i informacioni sisremi

 

            Iako su prvi ra~unari gra|eni u nau~no-tehni~ke svrhe, uskoro se pokazalo da oni, zahvaljuju}i nekim svojim mogu}nostima, imaju perspektivu i u poslovnim primjenama. Ova vrsta primjene podrazumijeva ~uvanje,obradu i izdavanje informacija za potrebe poslovnih sistema.Takvi sistemi su privredne organizacije, banke, po{te, javna uprava i sl. Tu se ra~unari koriste za razne evidencije,materijalno i financijsko poslovanje, obra~un li~nih dohodaka i dr. Primjena ra~unara, u ovim poslovima, ne samo da obezbje|uje a`urnost i ta~nost u poslovanju ve} pru`a i mogu}nost lakog dobijanja raznih izvje{taja i pokazatelja o poslovanju, koji su korisni u dono{enju odluka bitnih za upravljanje poslovnim sistemom.

            Va`na karakteristika poslovne primjene ra~unara je rad sa velikim koli~inama podataka. Izvjesni podaci se trajno ~uvaju, a drugi se mijenjaju u kra}im vremenskim intervalima. Kod obra~una plata,podaci kao {to su ime, prezime, kvalifikacija,radno vrijeme, satnica i sl. se samo izuzetno mijenjaju, a broj radnih ~asova, bolovanje, krediti i sl. se mijenjaju iz mjeseca u mjesec. Zato se ove dvije vrste podataka ~uvaju u dvije odvojene datoteke: stalnoj i povremenoj. Stalna datoteka se priredi jedanput, a povremena svaki mjesec. Obje datoteke objedinjuje program za obra~un plata, koji vr{i obra~un i izdaje nalog za {tampanje platnog spiska. Kako se radi sa velikim brojem podataka, potrebni su ra~unarski sistemi sa velikim internim i eksternim memorijama i brzim {tampa~ima.

            Zbog gore spomenutih mogu}nosti, ra~unar efikasno mo`e da se upotrebi u druge svrhe, gdje je potrebno raditi sa mnogo podataka: npr, u arhivskom radu, kad je potrebno formirati odre|ene baze podataka koje treba da stoje na raspolaganju raznim korisnicima. Ovaj sistem mo`e biti od velike koristi u birou za patente. Do uvo|enja ra~unara u ove primjene prolazilo je mnogo vremena od prijave patenata do njegovog odobravanja, zbog tra`enja ve} postoje}ih patenata iz te oblasti i njihovog upore|ivanja sa prijavljenim patentom. Primjenom ra~unara se ubrzava ovaj postupak.

            Sistemi koji omogu}uju prikupljanje, ~uvanje, obradu, preno{enje i prikazivanje informacija zovu se informacioni sistemi. Nauka koja izu~ava      informacione sisteme zove se informatika. Informacionih sistema je bilo i prije pojave ra~unara (razne evidencije, arhive, biblioteke i sl.). Me|utim, ra~unarski informacioni sistemi imaju velike prednosti nad klasi~nim. Osnovne karakteristike primjene ra~unara u informacionim sistemima su:

-  organizacija baza podataka,

-  efikasan prilaz podacima u bazi podataka,

-  pogodna prezentacija informacija za korisnike i

-  laka komunikacija korisnika sa sistemom.

Informacioni sistemi se grade za razli~ite potrebe raznih organizacija, privrednih grana, kao i razli~itih dru{tvenih slu`bi na nivou op{tine, republike i dr`ave.

 

 

 

Primjena u upravljanju

 

            Ra~unari sve vi{e nalaze primjenu u sistemima upravljanja. Jedna takva primjena je ve} spomenuta, a radi se o upravljanju eksperimentom ili simulacijom. Me|utim, problemi upravljanja se sre}u i na mnogim drugim mjestima: u proizvodnji, saobra}aju, kosmi~kim istra`ivanjima i drugdje. Ra~unar upravlja objektom na taj na~in {to od njega prima podatke o stanju i zadaje mu upravlja~ke informacije. Na primjer, ako ra~unar upravlja kosmi~kim brodom, objekt upravljanja je kosmi~ki brod, a cilj upravljanja je kretanje kosmi~kog broda po `eljenoj putanji. Pomo}u mjernih instrumenata kontroli{e se pozicija broda. Ako nastane odstupanje od `eljene putanje, tada }e ra~unar pomo}u odre|enih programa, prora~unati {ta treba uraditi za korekciju putanje. Na osnovu ovoga, ra~unar }e poslati odgovaraju}e signale motorima za korekciju putanje leta kosmi~kog broda.

 

 

 

Ra~unarske komunikacije

 

            Komunikacije postaju vrlo zna~ajna primjena ra~unara. To je problem koji je do sada rje{avan telefonskim, teleprinterskim ili radio-vezama. Ovdje se radi o dvostranoj komunikaciji me|u ljudima, za razliku od televizije, koja obezbje|uje jednostranu komunikaciju.

            U namjeri da se ra~unari primjene u komunikacione svrhe,  moraju se umre`iti, tj. povezati u mre`u. Ako su ra~unari raspore|eni na manjim rastojanjima, mre`a ima lokalni karakter i zove se lokalna mre`a. Takva umre`avanja se ostvaruju u okviru jedne ve}e ili manje zgrade u cilju povezivanja ra~unara na raznim radnim mjestima. Svi korisnici mogu poslati poruku bilo kom drugom korisniku, uz navo|enje njegove adrese. Ova poruka kru`i mre`om, ali }e biti isporu~ena samo na terminal primaoca.

            Pored lokalnih postoje i javne mre`e. To su mre`e koje povezuju ra~unare u okviru jedne dr`ave ili cijele Zemljine kugle. Svjetske ra~unarske mre`e su organizovane tako da u svakoj dr`avi postoji ra~unarski sistem koji je uklju~en u svjetsku mre`u, a preko ovog ra~unara su povezani ra~unari iz nacionalne mre`e. Danas postoji ve}i broj ovakvih mre`a razli~itih namjena. Na primjer: nau~no-istra`iva~ke mre`e, poslovne mre`e itd. Takve mre`e omogu}uju korisnicima:

-  razmjenu poruka me|u korisnicima ra~unara,

-  kori{}enje udaljenih baza podataka,

-  kori{}enje udaljenih superra~unara,

-  telekonferencije,

-  interesne grupe i dr.

Razmjena poruka me|u korisnicima je poznata kao elektronska po{ta. Korisnik mo`e poslati poruku u bilo koje doba dana ili no}i, a poruku prima kada uklju~i ra~unar. Ra~unar }e na po~etku rada obavjestiti korisnika da postoji po{ta koju nije pregledao.

            Kod umre`enih ra~unara mogu}e je pretra`ivati sve baze podataka koje postoje na pojedinim ra~unarima mre`e. To je velika prednost umre`avanja jer izraditi bazu podataka za sve knjige, ~asopise, nau~ne radove i sl. je ogroman posao i nije svima dostupna  gra|a za to. Zato se takav posao uradi na jednom mjestu, a koristi se iz cijelog svijeta.

            Kori{}enje superra~unara u mre`i mo`e biti korisna mogu}nost za one korisnike mre`e koji nemaju tako skup i mo}an ra~unar. Umjesto da korisnik razmi{lja o kupovini takvog ra~unara, on ga mo`e iznajmiti i koristiti samo za one probleme koji zaista zahtijevaju superra~unar.

            Termin telekonferencija se koristi za organizovanje konferencije na daljinu. Svaki od korisnika sjedi na svom radnom mjestu (ili u stanu) i prima poruke ostalih u~esnika. Poseban vid ovakve komunikacije su interersne grupe. U ovom slu~aju, mo`e se ista}i odre|ena tema o kojoj se razmjenjuju mi{ljenja me|u prijavljenim u~esnicima. Dakle, korisnik dobije pregled tema i prijavljuje se za odre|ene teme. Sve {to bilo koji u~esnik saop{ti na odre|enu temu, bi}e poslato svim prijavljenim u~esnicima. Ovo je izuzetno zna~ajna mogu}nost ra~unarske mre`e. To se ne mo`e organizovati drugim sredstvima komunikacije. Danas su mogu}e i multimedijske konferencije ,gdje sagovornika mo`emo vidjeti u`ivo na ekranu.

 

 

 

Vje{ta~ka inteligencija

 

            Svi, do sada opisani problemi koje mo`e rje{avati ra~unar su rutinski, unaprijed programirani (od strane ~ovjeka kao inteligentnog bi}a) poslovi. Postavlja se pitanje, da li ra~unari mogu da rje{avaju probleme za koje se zahtijevaju izvjesne intelektualne sposobnosti? Da bi se moglo odgovoriti na ovo pitanje, moralo bi se zanati mnogo vi{e o inteligenciji i mi{ljenju kao i aktivnostima u ~ovje~ijem mozgu, nego {to se danas zna. Ovo je za ljude od davnina bio velik izazov, a pojava ra~unara je podstakla nade da bi se ovi problemi mogli rije{iti. Tako je stvorena oblast vje{ta~ke inteligencije. Zadatak ove oblasti nije da napravi vje{ta~ki mozak, kao {to ~esto laici misle, ve} da se na|u na~ini formalizacije problema za koje su potrebne intelektualne sposobnosti. Navedimo neke primjere takvih problema (koji nisu mogli biti uspje{no rije{eni dosada{njim ra~unarima):

-  sistemi zasnovani na znanju,

-  prevo|enje sa jezika jednog naroda  na jezik drugog naroda

-  igra {aha,

-  dono{enje odluka i sposobnost zaklju~ivanja bez intervencije ~ovjeka,

-  raspoznavanje oblika i dr.

U rje{avanju ovih problema postoje solidni rezultati, ali na `alost, nikako takvi da bi smo mogli re}i da smo na putu rje{avanja problema prirodne inteligencije i mi{ljenja.

            U problemu sistema zasnovanih na znanju, rje{ava se problem formalizacije znanja i njegovog predstavljanja u ra~unaru, a zatim izrada takvih programa koji }e mo}i da donose logi~ke zaklju~ke na osnovu znanja ugra|enog u memoriju ra~unara. Tako su razvijeni sistemi poznati pod nazivom ekspertski sistemi. Oni se mogu koristiti  kao pomo} u dono{enju dijagnoza u medicini, u otkrivanju neispravnosti u slo`enim tehni~kim sistemima i drugdje gdje se zahtjeva znanje eksperta za dono{enje dobrih i ta~nih odluka.

            Problem prevo|enja sa jezika jednog na jezik drugog naroda je slo`en problem, jer se ne mo`e matemati~ki opisati prirodni jezik. Me|utim, mnogo elemenata prirodnog jezika mo`e biti i matemati~ki opisano, pa je tako stvorena i disciplina koja se zove matemati~ka lingvistika. To je oblast u kojoj postoje skromni rezultati.

            Drevna igra {ah je od uvijek bila izazov za ljude. To je igra na 64 polja sa ograni~enim brojem figura i jednostavnim pravilima za kretanje svake figure. [ta je tako te{ko u formalizaciji igre {aha? Igra se mo`e formalno lako i precizno opisati, ali problem nastaje u analizi mogu}ih poteza. Broj kombinacija koje treba analizirati je strahovito velik, tako da i najbr`i ra~unari zahtijevaju mnogo godina za potpunu analizu jedne partije. Dakle, rje{enje igre {aha nije u analizi svih poteza, ve} u stvaranju strategije igre, koja }e omogu}iti redukciju broja poteza koji se analiziraju, a to je problem vje{ta~ke inteligencije. I u tom pogledu postoje solidni rezultati, s  obzirom da programi za igru {aha na ra~unaru nisu laki protivnici u {ahu. Negdje 80-tih godina profesor Minski je predvidio da }e 2000. godine ra~unar biti svjetski prvak u {ahu. Ho}e li se to doista ostvariti? Kako stvari sad (1996.) stoje, sasvim je mogu}e. Skoro je me~ najboljeg {ahiste svijeta (Kasparova), protiv najboljeg {ahovskog programa svijeta (IBM DEEP BLUE), jedva zavr{en pobjedom Kasparova sa 4:2. Po zavr{etku me~a Kasparov je ~estitao IBM-u na izuzetnom dostignu}u tj. programu koji mu je bio ozbiljan protivnik i dodao: “ Ovo je prvi put u istoriji da smo vidjeli, ili sam u svakom slu~aju ja vidio, ne{to {to se mo`e nazvati vje{ta~kom inteligencijom”. Ovaj kompjuter nije trebao da misli, kao {to se poku{ava posti}i, ve} da radi ono {to najbolje mo`e, a to je da prou~i {to vi{e mogu}nosti koje proizilaze iz svakog poteza protivnika i da se odlu~i na najbolji mogu}i odgovor koriste}i prebogatu bazu podataka. On je u stanju da prou~i 200 miliona pozicija u jednoj sekundi i da odabere najobe}avaju}i uzvratni potez. Ljudski mozak ne mo`e da dr`i toliku koli~inu informacija niti da tolikom brzinom prona|e najbolje rje{enje. Ovolika brzina se posti`e zahvaljuju}i primjeni “paralelnog procesiranja”.

            Raspoznavanje oblika je problem identifikacije objekta na osnovu podataka o objektu. Podaci se mogu dobijati uz pomo}  kamere koja snima objekt. Ovaj problem je interesantan u medicini i robotici. Oni su dragocjena pomo} ljekarima u uspostavljamju ispravnih dijagnoza. U robotici je ovaj problem prisutan u izgradnji robota koji mogu osmatrati svoju okolinu i raspoznavati predmete u okolini. Takvi roboti omogu}uju visok stepen automatizacije u industriji i kosmi~kim istra`ivanjima.

 

 

 

Primjena ra~unara u obrazovanju

        

            Savremena dru{tva pola`u veliku pa`nju obrazovanju mladih nara{taja i inovaciji znanja starijih generacija. Kako je ra~unar unio revolucionarne promjene u mnoge oblasti `ivota i rada, name}e se pitanje: Mo`e li ra~unar unaprijediti obrazovanje?

            Imaju}i u vidu da ra~unar mo`e da radi sa brojevima,tekstom,grafikom i zvukom, to se on javlja kao mo}na ma{ina za prezentaciju materijala. Na ovaj na~in, izlaganje nastavnika mo`e biti pra}eno sa bogatim ilustracijama i na taj na~in postati interesantnije i prihvatljivije za u~enike.

            Drugi problem, da ra~unar pomogne u sticanju znanja, jeste pravi problem obrazovanja. Programi razvijeni sa ciljem da doprinesu uspje{nijem sticanju znanja zovu se obrazovani programi. Kao prednosti primjene obrazovanih programa u sticanju znanja mogu se navesti:

-  individualna aktivnost u~enika,

-  u~enik ne mo`e biti pasivan,

-  individualni tempo u~enja,

-  sistematizovano u~enje,

-  simulacija u vremenu i prostoru,

-  simulacija skupih i opasnih eksperimenata,

-  primjena ekspertnih sistema.

Obrazovani programi se grade kao interaktivni programi, a to zna~i da u~enik mora pratiti prezentaciju na ekranu i povremeno odgovarati na odre|ena pitanja. Otuda u~enik ne mo`e biti pasivan, a ra~unar }e mu obezbjediti brzinu prolaska kroz materiju saglasno brzini ovladavanja materijom. Dobri obrazovani programi mogu obezbijediti sticanje znanja na sistematizovan na~in, po upustvima najboljih pedagoga.

            Simulacija se lako ostvaruje na ra~unaru. Ovo mo`e biti mo}no sredstvo u nastavi. Mogu}e je simulirati razne pojave i objekte i njihovo pra}enje u vremenu i prostoru. Ovo mo`e biti naro~ito dragocjeno za skupe i opasne eksperimente (npr. u nuklearnoj fizici).

            Primjena ekspertnih sistema u obrazovanju mo`e biti korisna,jer ovi sistemi imaju mogu}nost dono{enja slo`enih zaklju~aka. Ova mogu}nost sistema zove se rezonovanje. Ono {to ih ~ini interesantnim u obrazovaju jeste mogu}nost prezentacije procesa rezonovanja u dono{enju jedne odluke. Tako }e dijagnosti~ki ekspertni sistem, za navedene simptome bolesti, donijeti mogu}u dijagnozu. Korisnik sistema mo`e tra`iti obja{njenje, kako je sistem do{ao do te dijagnoze. Na ovaj zahtjev, sistem }e prikazati sve zna~ajne korake u dono{enju ponu|ene dijagnoze. Na taj na~in je sistem koristan za u~enje. Ovo se mo`e primjeniti i na mnoge druge discipline. Izrada dobrih obrazovanih programa nije jednostavna. Kao i u mnogim drugim primjenama, ra~unar mo`e biti korisno upotrebljen, ali koliko }e to biti uspje{no, zavisi od na{ih ideja. Mogu se napraviti i programi za ispitivanje u~enika, a ocjenjivanje }e obaviti ra~unar. Time se posti`e ve}a objektivnost.

 

 

 

 

 

2.3.    Neki primjeri primjene kompjutera

 

 

Primjena u nauci i tehnici

 

            Kompjuter se najprije i po~eo koristiti u nauci i tehnici, gdje je omogu}avao da se rije{e matemati~ki i matemati~ko-tehni~ki problemi koje nije bilo mogu}e rije{iti analiti~kim putem. On je i dalje u ovim oblastima primarno sredstvo za rad, a njegova primjena je ovdje strogo profesionalnog karaktera. Kao takva, nije interesantna {iroj ~itala~koj publici, kojoj je ova knjiga namijenjena. Primjenu kompjutera u nauci i tehnici izu~avaju studenti na odgovaraju}im fakultetima, gdje }e se i obu~iti za rad na njemu s obzirom da }e im on biti neophodno sredstvo pri izradi diplomskih i magistratskih radova, te doktorskih disertacija. Ova kategorija stru~njaka svakako }e uticati da se primjena ra~unara pro{iri u privredi i u drugim djelatnostima.

 

 

 

Primjena u industriji

 

            U industriji ra~unari mogu pomo}i na tri na~ina: u projektovanju, u proizvodnji (kori{}enjem robota ili ra~unarom upravljanih ma{ina) i u kontroli kvaliteta.

            Mo`e se re}i da je sprega kompjutera i inteligencije pomakla granice stvarala{tva i proizvodnje. Na`alost, na na{im prostorima ta konstatacija jo{ ni iz daleka ne va`i. Naime, doma}e tehnologije zaostaju, za svjetskim za dve do tri decenije. Razlog za to je {to ima previ{e zastarjelog znanja koje je ko~nica uvo|enju novih tehnologija. Rezultati su porazni a mogu se iskazati slijede}om konstatacijom: doma}u proizvodnju je mimoi{la tehnolo{ka revolucija koju je izazvao kompjuter. Naprosto, nove tehnologije nije imao ko da uvede jer je prethodni sistem vodio izuzetno lo{u kadrovsku politiku koja je podsticala prosje~nost  a sputavala talente.

            Fizi~ka osnova te revolucije jeste skoro beskrajno velika promjena vremena i prostora u kojem ~ovjek djeluje. Ako kompjuter uradi ne{to za {ta bi ~ovjeku trebalo milijardu godina, onda to zaista mo`e da se nazove revolucionarnom promjenom. Ukoliko se pomo}u kompjutera mo`e upravljati ma{inom milion metara udaljenom, onda je i to revolucionarna promjena. Ako na ekranu kompjutera mo`ete matemati~ki umjesto u`ivo da ispitujete modele proizvoda, obezbjedili ste velike u{tede. Pomo}u ra~unara mogu da se konstrui{u, ispituju, popravljaju modeli novih aviona, automobila i drugih industrijskih kompleksnih proizvoda. Po{to se na ekranu mogu vidjeti u tri dimenzije i u boji, a probaju se i mijenjaju kao u ma{ti, kompjuter tako, beskrajno pro{iruje i vizuelni dio ma{te. Ovo predstavlja nov kvalitet stvarala~kog procesa.

            Ono {to se skoro smatralo nau~nom fantastikom,na{lo je ve} svoje mjesto u proizvodnim halama. Stereolitografija, tehnologija koja objedinjuje lasersku tehnologiju, informatiku i hemiju, omogu}uje da se u roku od nekoliko sati, najslo`eniji trodimenzionalni grafi~ki model kreiran u nekom od CAD paketa materijalizuje u nekom od materijala (plastika ili metal), bez ikakve ma{inske obrade. Na osnovu ovako dobijenog prototipa i nakon utvr|ivanja njegove ispravnosti, mogu}e je primjenom nekoliko standardnih metoda dobiti alate za livenje ili brizganje plastike, za ograni~ene serije. To se mo`e primjeniti svugdje, a naro~ito pri proizvodnji medicinske opreme.

            Na primjeru RENO-a 19 (1988.), jednog od prvih automobila koncipiranih i konstruisanih pomo}u kompjutera, mo`e se sagledati zna~aj kori{tenja kompjutera u industrijskoj proizvodnji. Svaki dio tog automobila je numeri~ki obra|en i pohranjen u memoriju.To omogu}uje kompjuteru da vodi proizvodnju i stotinama robota i automata nare|uje {ta da rade. Uz to trideset ma{ina za trodimenzionalno mjerenje i kontrolu dijelova saop{tavaju mu rezultate, a on provjerava da nema neke gre{ke. U kompjuter su unijeti podaci o raznim podvrstama motora, karoserija i unutra{njosti, jer se RENO 19 proizvodi u sedamdeset verzija. Broj razli~itih dijelova dosti`e cifru od 200000! Kompjuter planira proizvodnju i na vrijeme {alje narud`be individualnim proizvo|a~ima i magacinima.

            Imaju}i ovo sve u vidu, nije ~udo {to je RENO, 1992. godine bio najuspje{niji proizvo|a~ automobila u svijetu sa 2 miliona proizvedenih automobila i ~istim profitom od milijardu dolara. Treba re}i da je RENO dr`avna firma, a ne privatna. Ovaj primjer pokazuje da i dr`avno vlasni{tvo mo`e da se takmi~i sa privatinm kad iza njega stoji visoko obrazovana i ambiciozna administracija. Kompjuter je razbio krutost proizvodne trake i uveo elasti~nost i raznovrsnost. Proizvodnja se prilago|ava finim nijansama }udi kupaca. Nema vi{e mamutskih serija  ve} mno{tvo serijica.

            Automatizacija se uvodi i u ~eli~ane u cilju racionalizacije. Vode}a kompanija za proizvodnju ~elika u Japanu radi na drasti~noj automatizaciji. Uvode se ekspertni sistemi i vje{ta~ka inteligencija. Prije izrade ra~unarskih programa za upravljanje visokom pe}i, iscrpno je anketirano 1500 iskusnih metalurga, ~ije je znanje objedinjeno i unijeto u program. Danas sve odluke u ~eli~ani donosi ra~unar, ali, prije sprovo|enja, odluku mora da verifikuje osoblje pritiskom na dugme. Racionalizacijom unutra{njeg transporta i finalne obrade ~elika, osoblje se smanjuje na 30%. Svaki voza~ kamiona ili lokomotive ima}e pred sobom ekran preko kojeg }e dobivati uputstvo za rad. Na to radno mjesto mogu biti primljeni samo oni koji imaju bar srednju {kolu, znanje iz obrade podataka i poznaju engleski jezik. U proizvodnji ~elika i valjaonici nema ljudi osim za komandnim tablama. Nadzor nad ma{inama se obavlja elektronskim putem, a osoblje interveni{e jedino po uputstvima ra~unara. Ovakva racionalizacija znatno sni`ava cijene ~elika.

            Naravno, o ovakvoj savr{enoj organizaciji rada u nekom industrijskom postrojenju, mi ne mo`emo ni sanjati. Ali, ipak se i kod nas kre}e! Prije nekoliko godina grupa mladih in`enjera elektronike osnovala je privatnu firmu specijalizovanu za pru`anje softverskih usluga velikim industrijskim postrojenjima. Na`alost, oni su slabo zaposleni jer je interes za tom vrstom usluga mali. Ljudi koji rukovode industrijskim pogonima naprosto nemaju ni znanja ni vizije za {to bi im trebao kompjuter i automatizacija.

            Uvo|enje ra~unara u fabrike mo`e da doprinese i racionalnijoj potro{nji energije. Pri tom se pod potro{njom energije podrazumijeva i potro{nja na osvjetljavanje i zagrijavanje.

 

 

 

 

 

Primjena u poljoprivredi i sto~arstvu

 

            Ra~unari bi mogli mnogo doprinijeti smanjenju haosa u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda. Ako bi se formirale banke podataka na nivou jedne dr`ave vezane za poljoprivrednu proizvodnju, podaci koji bi se tu mogli dobiti mogli bi vredjeti ~itavo bogatsvo. Na taj na~in sprije~ila bi se pojava ” brda maslina “ i “jezera vina”. Prema slijede}em primjeru mogli bi zaklju~iti da su poljoprivredni proizvo|a~i kod nas fleksibilniji nego industrijska postrojenja, kad je u pitanju kori{tenje kompjutera.Tako je jedan zemljoradnik iz kolubarskog sela Mionice uveo u svoje doma}instvo najsavremeniju opremu koju koriste proizvo|a~i mlijeka u Evropi. Ona mu omogu}uje da svu proizvodnju i tretman mlijeka kontroli{e preko ekrana, ~ime mu je olak{ano da donosi odluke o eventualnoj intervenciji. Njegovim primjerom krenu}e i mnoga druga doma}instva iz tog sela. Eto, va`no je samo da neko po~ne!

 

 

 

Primjena u medicini

 

            Primjena elektronike u medicini je ve} odavno uobi~ajena praksa. Iz dana u dan lista primjena se stalno pove}ava, pogotovo nakon pojave mikrokompjutera.

            Tako se danas srce mo`e vidjeti ”kao na dlanu“ zahvaljuju}i modernim kompjuterizovanim ultrazvu~nim aparatima. Oni ne daju samo sliku na ekranu, ve} vr{e automatski  razna mjerenja i daju rezultate od{tampane na traci.

            Komplikovani pregledi glave i patolo{ke promjene u unutra{njosti lako se mogu konstatovati kompjuterizovanom tomografijom (CT) . Ova metoda  je danas usavr{ena tako da se njom mo`e izvr{iti pregled ~itavog tijela (tzv. skener aparat). U zadnje vrijeme sve se vi{e ~uje za jednu novu metodu u medicini: nuklearnu magnetnu rezonansu (NMR) koja ima {ire mogu}nosti od skenera,a tako|e je potpuno kompjuterizovana i predstavlja najvi{i domet u primjeni kompjutera u medicini. S ovom metodom se otkrivaju tumori i druga oboljenja u tijelu ~ovjeka. Od skora, ovaj ure|aj na{ao je primjenu i u sportu! Naime, njime se provjerava fizi~ka spremnost sportista i trka}ih konja. Postepeno se vr{i kompjuterizacija postoje}ih elektronskih aparata kori{tenih i ranije u medicini. Tako je na sajmu medicinske opreme ‘95 predstavljen kompjuterizovani EKG aparat sa pokretnom trakom za testiranje pacijenta pod optere}enjem.

            Osim primjene u dijagnostici, na {to su se odnosili prethodni primjeri, na jednom od sajmova elektronike vidio se i jedan terapijski aparat. To je tzv. “ki~kur”, kompjuterizovani aparat koji slu`i za rehabilitaciju ki~menog stuba tako {to izaziva ivi~no trenje pr{ljenova oko diskusa. Tako|e je predstavljen i operacioni stol sa daljinskim upravljanjem, ~iji se dijelovi mogu postaviti u razne polo`aje za svaki hiru{ki postupak. Pored tih novina pokazan je i prenosni automatizovani defribrilator. To je aparat koji elektro {okom pokre}e srce koje je stalo, a koji “misli, pamti i govori”  (jer sam odlu~uje da li je potrebno dati elektro{ok, sve to zapisuje u memoriji, a {tampa na traci ili izgovara na engleskom jeziku). Njime ne mora rukovati ljekar, pa onaj ko ga ima mo`e ga sam primijeniti, ~ime mu se pove}avaju {anse za pre`ivljavanje. Naro~ito va`nu ulogu mo`e imati kompjuter u jedinicama intenzivne njege. Ovakvim nadzorom nad bolesnicima registruju se sve pa i najmanje promjene kod bolesnika, na koje se mo`e odmah reagovati. Svaki bolesnik u tom kompjuteru ima bazu podataka na osnovu kojih se prognozira ishod bolesti i prave planovi za dalje lije~enje po izlasku sa intenzivne njege.

            Do sada su se roboti obi~no koristili za izvr{avanje nekih operacija u industrijskoj proizvodnji. Me|utim, skoro je u Velikoj Britaniji konstruisan robot -hirurg, za operacije tumora na mozgu i to onih sa dubokim korijenima. On je tako projektovan da ne mo`e o{tetiti okolna tkiva jer ima senzore koji }e operaciju u~initi bezbjednom. Mnogi smatraju da je mozak posljednji dio organizma u kojem bi trebalo dozvoliti nekoj metalnoj napravi da po njemu ~a~ka. Me|utim robot-hirurg “SARA” }e imati detaljan atlas mozga tako da }e sebi kr~iti put ne o{te}uju}i mo`dano tkivo jer }e imati na raspolaganju trodimenzionalnu sliku pacijentove lobanje.

            Jedno od veoma prikladnih podru~ja medicine za primjenu kompjutera je interna medicina. Kompjuterski programi koji su u tu svrhu napravljeni, u stanju su da na osnovu potrebnih podataka, na osnovu laboratorijskih i drugih nalaza, odrede internisti~ku dijagnozu.

            U Americi je  postalo veoma popularno priklju~iti se svojim li~nim kompjuterom na CHESS mre`u koja omogu}uje da korisnici dobiju medicinski savjet u slu~aju da imaju zdravstvenih tegoba. Oni treba da pozovu program za oblast medicine koja ih interesuje i da odgovore sa “da” ili “ne” na set pitanja koja }e se pojaviti na ekranu. Pritiskom na dugme, nakon toga, dobije se lista mogu}ih dijagnoza. Dalje slijedi preporuka za lijek ili tretman. Ovaj program ne mo`e zamijeniti ljekara, ali je ipak od velike koristi s obzirom da se neke tegobe mogu otkloniti i bez pomo}i ljekara. Na taj na~in se smanjuju li~ni tro{kovi za ljekarske usluge, {to na zapadu nije neznatno.

 

 

 

Primjena u meteorologiji

 

            Praksa pokazuje da, ma koliko studiozna, analiza mjerenja vremenskih pokazatelja nije dovoljna za predvi|anje klime. [u{ka se da je klima haoti~an sistem, podlo`an iznen|uju}im mijenama. Pitanje je da li su podaci za poslednjih sto godina dovoljni da uka`u na to {ta nas ~eka.

            Meteorolo{ka jedna~ina ima mnogo nepoznatih: koli~inu ugljendioksida u atmosferi, koli~inu aerosola, sumpora, metana, fluorisanih gasnih jedinjenja i dr. U cilju da je rije{e, u londonskom centru za istra`ivanje i predvi|anje klime ubacili su u kompjuter sve relavantne faktore koji uti~u na klimu uklju~uju}i i podatke o temperaturi, vjetru i pritisku za poslednjih 130 godina (od 1830. su ti podaci poznati) pa do 2050. (predvi|eni) na 200000 ta~aka na globusu. Tako su formirali bazu podataka MIST iz oblasti meteorologije. Ova baza mo`e korisnicima pru`iti meteorlo{ke karte ura|ene prema najsvje`ijim radarskim i satelitskim snimcima, te prognoze vremena na globalnoj i lokalnoj osnovi sa predvi|anjima vjetrova, obla~nosti, ki{e i dr. Podaci se, iz te baze podataka mogu preuzimati radiovezama ili preko modema i personalnog kompjutera, a namijenjeni su komercijalnim korisnicima u oblasti vazduhoplovstva, pomorstva, eksploatacije nafte, poljoprivrede, trgovine i dr.

            Ra~unar mo`e odigrati veoma zna~ajnu ulogu i kad je u pitanju spasavanje ljudi iz podru~ja u kojima se doga|aju velike prirodne nepogode. Ameri~ka Nacionalna meteorolo{ka slu`ba, uz pomo} {iroke kopneno-okeanske  i satelitske osmatra~ke slu`be i mo}nih ra~unara, pravi danas dugoro~ne vremenske prognoze dosta visoke pouzdanosti i to za 4-5 dana unaprijed. Pomo}u kompjutera se mogu napraviti globalne prognoze za deset dana a regionalne za 48 sati. Zahvaljuju}i takvim prognozama i upozorenjima na nailazak nepogoda poput tajfuna “ ENDRJU ” augusta 1992., spaseni su mnogi `ivoti.

            Budu}i da se danas u`urbano radi na istra`ivanjima vezanim za spre~avanje i ukro}ivanje ciklona, o~igledno je da se taj projekt ne bi mogao otpo~eti bez podataka o najavi ciklona koje daje kompjuter.

 

 

 

Primjena u hidrologiji i geografiji

 

            Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu FAO i UNESCO pozvale su 1993. godine prof.dr M.Miloradova sa Novosadskog univerziteta, na osnovu njegovih nau~nih dostignu}a, da sa~ini prijedlog kako da se pomo}u ra~unara prati sva voda na svijetu. Tim bi se objedinilo pra}enje hidrolo{kih i klimatskih podataka iz ~ega bi se moglo saznati kako promjene klime uti~u na rijeke, mora i okeane i obratno, kako bi se bolje gazdovalo vodom. Tzv. matemati~ko modeliranje (klimatski i hidrolo{ki podaci preto~eni u formule i brojke) omogu}uje uvid u stanje voda u bilo kom dijelu svijeta i predvi|anje promjena. Na taj na~in hidrolozi u sklopu obja{njenja fizi~ko-geografskih procesa pomo}u nove tehnologije, mogu br`e i egzaktnije da daju odgovore na pitanje gdje su rijeke, kojom koli~inom vode raspola`u njihovi slivovi (dati u prostoru i vremenu), koliko potro{a~a mo`e biti u jednom slivu, koja je vrsta potro{nje, kakav je kvalitet voda i dr. Kompjuterskim pra}enjem stanja voda dobija se ta~an odgovor na pitanje da li se voda pravilno upotrebljava i {titi, jer ovaj prirodni resurs, za razliku od nafte, nema alternative. Da bi odgovor bio dat, neophodne su informacije pore|ane u geografskom informativnom sistemu (GIS) pomo}u novih kompjuterskih tehnologija. To je budu}i korak u prou~avanju rijeka ali i svih drugih fizi~ko-geografskih procesa odre|enog prostora.

            Tako su stru~njci DUGA COMPUTERS-a izradili jedinstvenu bazu podataka pod nazivom “Srbija na dlanu”. Pritiskom na tipku, na ekranu kompjutera se prika`u `eljeni podaci. Za svaku op{tinu prikupljeni su iz statisti~kih godi{njaka klju~ni pokazatelji o stanovni{tvu, industriji, zanatstvu, gra|evinarstvu, poljoprivredi, {umarstvu, vodoprivredi, turizmu, zdravstvu, obrazovanju, ugostiteljstvu itd. Program omogu}uje da se na ekranu upore|uju razli~ite tabele. Kad bi se ovi podaci {tampali u knjizi, trebalo bi 1500 stranica, a ovako su stali na jednu disketu 3.5 in~a.

 

 

 

Primjene u dru{tvenim djelatnostima i ekonomici

 

            Osim u industrijskoj proizvodnji, kompjuter je izazvao revolucionarne promjene i u neprivrednim djelatnostima.

            Mnogi radnici sa “bijelim kragnama”, kako u SAD nazivaju slu`benike koji provode radni vijek u kancelarijama, (za razliku od “plavih kragni” u fabri~kim halama) ne sjede vi{e puno radno vrijeme na svojim radnim mjestima. To im omogu}uje prenosivi kompjuter i celularni telefon. Nova organizacija posla naro~ito privla~i kompanije koje se bave marketingom ili pru`anjem intelektualnih usluga. Tako je kompanija IBM objedinila pet svojih predstavni{tava sa 800 slu`benika, a radni prostor svela na skromnu zgradu u predgra|u gdje je smje{ten centralni kompjuter i komandni pult, da bi se u nju slivale sve veze sa slu`benicima na terenu. Oni imaju potpunu slobodu u pogledu radnog vremena, sve dok je radni u~inak zadovoljavaju}i. Kompanije {irom SAD slijede ovaj primjer smanjuju}i slu`bene prostorije na ra~un nove tehnologije. Ovakav na~in rada naro~ito odgovara novinarima, stru~njacima za reklamu, samostalnim preduzetnicima i sl. I pored toga {to ovakav na~in rada ima i neke nedostatke, sve je ra{ireniji. Nije neva`na ~injenica da se time smanjuje potro{nja goriva i zaga|ivanje, jer manje ljudi sjeda u svoj auto da se odveze na posao. Tako|e, kompanije imaju mogu}nost da anga`uju najsposobnije, bez obzira gdje oni `ive.

            ^ovjekov elektromehani~ki pomo}nik jo{ nema izgled svog gospodara ali je mogu}e da se mnogi poslovi kurira, potr~ka, posilnih i ostalog pomo}nog osoblja obave pritiskom dugmeta. A to je, prizna}ete, kao da imate neku vrstu sekretarice! Ali, najnoviji doprinos elektronike udobnom `ivotu je “inteligentni pomo}nik” tj. napredni kompjuterski program napravljen kao elektronska zamjena za sekretaricu i kurira. On }e da obavi poslove kao {to su: zakazivanje sastanaka, kupovanje avio karata, cvije}a i sl. Istina takvi pomo}nici jo{ nisu u masovnoj proizvodnji jer se jo{ uvijek istra`uju i pobolj{avaju. Me|utim, to ne zna~i da  ta konstatacija ne}e ve} sutra biti zastarjela, jer stvari se tako brzo mijenjaju!

            Od kompjuterizacije mogu imati velike koristi i politika, policija i sudstvo. Od prije je poznata uloga kompjutera u sre|ivanju podataka glasanja. Ali, o~ekuje se da }e se uskoro u razvijenim zemljama mo}i i samo glasanje obaviti preko kompjutera, a da se i ne iza|e iz vlastite ku}e. To je naro~ito prakti~no u slu~aju odr`avanja referenduma.

            Kako ra~unari omogu}uju da se u njima ~uva sve vi{e i vi{e informacija, biografija, podataka o vjeri, sklonostima pojedinaca, to je on od velike koristi i policiji, a naro~ito pri otkrivanju kriminalaca.

            S obzirom na ve} dobro poznate ”papirnate” probleme sudstva, gdje se neki sporovi vode i po 15 godina, a neke nakon smrti protagonista nastavljaju njihovi nasljednici, kompjuter bi tu mogao biti od velike pomo}i. To se uvidjelo i u beogradskom sudstvu, pa su odlu~ili da se kompjuteriziraju. Tim vi{e {to se sa izvjesnom kapitalizacijom dru{tva javio velik broj privatnih i sli~nih firmi. Zahvaljuju}i haosu u sudovima mnoge od tih firmi su postale “fantomske”, tj. kad se steknu uslovi za ste~aj, firme nestaju a vlasnici registruju novu firmu pod novim nazivom. Na taj na~in im se ne mo`e u}i u trag, pa koriste}i to izbjegavaju svoje obaveze prema dr`avi i dru{tvu.Osim toga, propisi se ~esto mijenjaju pa je tom prilikom potrebno izvr{iti preregistraciju i sl. U takvim okolnostima u sudovima nastaje haos. Pogotovo ako je to sve vezano rokom, a obi~no jeste. Malo reda u takvoj situaciji, mo`e uvesti samo kompjuter. Pri tome se za svakog vlasnika firme koristi njegov mati~ni broj, a svi podaci o firmi (ili firmama) tog vlasnika unose se putem tog broja. Tad se vi{e ne}e mo}i desiti da firma i vlasnik naprosto nestanu, a kasnije pod nekim drugim imenom ponovo vaskrsnu.

            Kompjuterske mre`e,pored raznih baza podataka op{te va`nosti (npr. geografije, meteorologije, medicine itd.), mogu imati i baze podataka lokalng karaktera i specifi~nih namjena. Na primjer, Privredna komora Srbije napravila je bazu podataka o vrhunskim menad`erima i na zahtjev preduze}a mo`e napraviti ponudu prijedloga. Me|utim, kona~nu odluku ipak donosi neko drugi, kom }e ta ponuda uveliko pomo}i kao orjentacija. Ta baza za sada, posjeduje podatke o 2000 stru~njaka za koje su prikupljeni svi relevantni podaci o stru~nosti, napredovanju, znanju jezika, specijalnostima, poznavanju pojedinih tr`i{ta i dr. Osnovni cilj je da se svim preduze}ima mo`e pru`iti mogu}nost izbora pravih kadrova za obavljanje stru~nih menad`erskih poslova, a ne da direktore kao do sada, po veoma sumnjivim kriterijumima bira vladaju}a stranka. Cilj ovog projekta je da se pravi ljudi  postave na prava mjesta. Ovakve baze podataka ve} odavno postoje u razvijenim zemljama.

            U primjeni ra~unara va`no mjesto zauzima poslovna primjena ra~unara. Moderna i efikasna firma vi{e se ne mo`e zamisliti bez zna~ajnog u~e{}a ra~unarske tehnologije. Ra~unarsko poslovanje obi~no podrazumijeva: obradu teksta, baze podataka, radne tabele, financijsku analitiku, knjigovodstvo i komunikacije.

            Osim u raznim firmama za istu svrhu se koristi ra~unar i u bankama uz prilago|enje programa specifi~nostima bankovnog poslovanja, {to je ve} odoma}eno i kod nas. Me|utim, u svijetu ve} poku{avaju da upotrijebe kompjuter u bankarskom i monetarnom sistemu na jedan nov, neuobi~ajen na~in. Tako je Britanska nacionalna banka u saradnji sa britanskim telekomunikacionim slu`bama u jednom gradi}u zapadnog dijela Engleske lansirala eksperimentalni elektronski sistem gotovine pod nazivom MONDEKS. Radi se o plasti~noj “pametnoj kartici” opremljenoj mikro~ipom za memorisanje elektronske gotovine koja se “puni” telefonom, a koristi se za manje kupovine u lokalnim radnjama ili pla}anje vo`nje taksijem. Eksperti procjenjuju da }e ova mogu}nost brzih, malih transakcija i kupovina rezultirati procvatom poslovanja preko INTERNET-a, globalne kompjuterske mre`e koja danas ima vi{e od 50 miliona korisnika. ”Elektronski nov~anici” mogli bi da postanu omiljeno anonimno sredstvo pla}anja, ali bi izmakli kontroli vlada i centralnih banaka. Time bi se umanjio njihov uticaj na privredu i tr`i{te koji se vr{i kroz kamate. Zbog toga je Evropski monetarni institut na vrijeme osjetio tu opasnost, te  zatra`io od vlada ~lanica EU da odgovaraju}im zakonima propi{u da samo bankarske institucije mogu da izdaju “elektronsku gotovinu”.

 

 

 

Primjena u vojne svrhe

 

            Postoje}i sistem PVO usavr{en je tehni~kim modifikacijama, ~ime je pove}ana njegova efikasnost i produ`en vijek operativne upotrebe. Realizovan je program SONIK koji predstavlja automatizovano prikupljanje informacija o ciljevima u vazdu{nom prostoru zemlje. Ti podaci se automatski distribuiraju vatrenim jedinicama PVO radi usmjeravanja na cilj koji se na|e u zoni dejstva jedinice. Da bi obavio uspje{no tu funkciju, program SONIK je sastavljen od tri podsistema: za otkrivanje i pra}enje niskolete}ih ciljeva, za komandovanje jedinicama i podsistemima vatrenih jedinica sa ciljevima u vazduhu.Tako je ra~unarstvo u{lo i kod nas u vojnu primjenu. Primjena u armijama zapadnih zemalja je oti{la mnogo dalje.

            Druga oklopna divizija ameri~ke armije je od po~etka 1995. godine na posebnoj obuci. Opremljena je najnovijim elektronskim ure|ajima koji treba da slu`e, izme|u ostalog, za savr{eno povezivanje svih jedinica. Do kraja te obuke bi}e potpuno jasno {ta funkcioni{e, a {ta ne u toj armiji, da bi na osnovu toga bile sa~injene takti~ke i operacione doktrine, kako bi armija bila spremna za 21. vijek.

            Dodu{e, vojska ni do sad nije oskudjevala u elektronskoj i kompjuterskoj opremi: bez nje ve} du`e vrijeme nije zamislivo funkcionisanje mnogo ~ega od radara,  preko tenkova do navo|enih raketa. Svaki moderni avion sadr`i ra~unar bez kojega bi pilotu bilo te{ko da upravlja avionom. Rat u zalivu nam je, uz pomo} CNN-a preno{en “u`ivo” a pokazao je svu mo} visoke vojne tehnologije. To je bio rat potpomognut kompjuterom. Me|utim, ovaj rat je pokazao i manjkavosti takvog na~ina ratovanja. ^ak ~etvrtina od uni{tenih vozila bila je uni{tena od strane vlastite vatre, a bombaderske misije protiv SKAD lansera su imale slab rezultat. Tako|er, ira~ke nuklearne instalacije nisu ni prona|ene, iako je njihovo postojanje potvrdila grupa inspektora poslije rata.Tehnologija, dakle, nije svemo}na, niti je klju~ni faktor u ratu, ali, uz odgovaraju}u taktiku, mo`e dobro organizovanim snagama da pru`i odlu~uju}u prednost.

            Ima ne{to ~udno u vezi s kompjutera i vojskom. Vojska je obi~no bila podstreka~ pronalaza{tva, tj. predvodnik tehnolo{kih revolucionarnih promjena, osim kad je u pitanju ra~unarstvo.Tu je bila samo puki sljedbenik. Prema podacima, {ezdesetih godina glavnina elektronike koja je stizala na tr`i{te prethodno je bila razra|ivana u PENTAGONU, a danas je to manje od 1%.

            [ta jednu vojnu jedinicu kvalifikuje kao “digitalnu”? To je, prije svega, povezivanje i automatska me|usobna komunikacija svih kompjuterskih sistema kojima raspola`e. To je neka vrsta ”vojnog INTERNET-a” u kojem svaka komponenta automatski sara|uje sa drugom. Prakti~no, to bi zna~ilo da ciljevi koje uo~i jedan sistem mogu da budu napadnuti od drugih bolje postavljenih ili manje zauzetih,u datom trenutku. Zahvaljuju}i sveukupnoj povezanosti,  general bi mogao sjediti u svojoj sobi i pratiti ratnu situaciju na terenu,  gledao bi gdje padaju bombe,  kako mu napreduju trupe i na osnovu tog bi mogao da preduzima odgovaraju}e korake. Osim toga, u nedostatku rata, pomo}u tehnologije prividne stvarnosti (“virtual reality”) mogu}e su ne samo simulacije pojedina~nih operacija,  ve} i ~itavih ratova,  odnosno bezopasan a efikasan trening cijelih armija.

            Ako je tehnologija velika prednost u ratovanju, opravdano se name}e pitanje: za{to nije iskori{tena u ratovima u Somaliji i Bosni. Razlog je , {to ni u jednom od tih slu~ajeva nije bilo ba{ jasno u koju svrhu bi poslu`ilo “pametno oru`je”, jer “mirovne misije” nisu ratovi u kojima je cilj pobjeda. To je dakle teren politike, tj. teren na kojem je tehnologija (i logika) od male pomo}i. Tu su u pitanju samo sukobi mnogo razli~itih interesa.

 

 

 

Primjena u oblasti kulture,umjetnosti i reklame

 

            Naj~e{}a primjena kompjutera u ovoj oblasti je u bibliotekarske svrhe. U Srbiji  je formiran BIS (Biblioteti~ki informacioni sistem), a cilj mu je povezivanje sa bibliote~ko-informacijskim sistemima u svijetu. Za sada su u njega  uklju~ene samo Narodna biblioteka Srbije, Jugoslavenski bibliografski institut, Univerzitetska biblioteka, Biblioteka Matice srpske, Biblioteka SANU, biblioteke Univerziteta u Novom Sadu i Univerziteta u Beogradu, Univerzitetska biblioteka Kosova i Metohije,  biblioteke nau~nih instituta i neke regionalne biblioteke. Sistem opslu`uje VAX 4000 sa 32 MB memorije i diskom od 1.5 GB. Postoje CD-ROM drajv, matri~ni {tampa~i, HP laserski {tampa~i i priklju~ak na JUPAK. Pored bogatog fonda biblioteke, korisnicima su na raspolaganju i razne baze podataka kao: centralni katalog monografskih publikacija, baza podataka o raritetima (rijetke knjige), bibliografska baza doktorskih i magistarskih radova, centralni katalog strane periodike itd.

            Pored relativno prozai~ne mogu}nosti primjene kompjutera u bibliotekarstvu, mogu}e mu je dodijeliti i neku suptilniju ulogu u oblasti kulture. Na CD diskove, osim bibliotekarskog kataloga, mogu se prenijeti i cijele knjige koje se mogu i{~itavati po redu, ali i po pasusima od interesa. Ova ideja je naro~ito upotrebljiva kad su u pitanju enciklopedijska izdanja i rje~nici.U novije vrijeme u trendu su rje{enja u kojima se knjiga ne}e samo ~itati, ve} }e je korisnik mo}i i sam iznova stvarati. Zna~i li to da }e onda i pisci i ~itaoci klasi~nih knjiga i{~eznuti? Svakako ne, ali }e se ovoj oblasti kulture dati jedna nova dimenzija. Pored svih nevjerovatnih mogu}nosti koje pru`a kompjuter, i pored osje}anja mo}i koje kompjuter pru`a svom vlasniku, uvijek }e se na}i neki ~italac koji }e po`eljeti da ponese sa sobom na ljetovanje knjigu da je preporu~i i pozajmi prijatelju, ili da je jednostavno pokloni. Ipak, knjigama pisanim velikom inspiracijom i ma{tom, kompjuter  ne mo`e konkurisati.

            Slu`beno pismo u kompjuteru je latinica, ali u kompjuter mo`e da bude uba~ena i }irilica uz mogu}nost automatskog preslovljavanja u latinicu, a od skora i u druga pisma. Vukova zadu`bina je obezbijedila program pod nazivom “Jezi~ka kultura i tipografija” koji omogu}uje, izme|u ostalog i automatsku podjelu rije~i na slogove i direktno prevo|enje ekavice u ijekavicu. Razmi{lja se i o tom da se program pro{iri i automatskom kontrolom teksta, rje~nikom sinonima i automatskim prevo|enjem sa stranih jezika.Da bi se to sve realizovalo, Zadu`bina }e anga`ovati najbolje stru~njake iz oblasti za jezik, kako bi kori{tenje kompjutera u oblasti nauke o jeziku, bilo {to svrsihodnije.

            Poznato je da umjetni~ka djela, istorijski dokumenti, arhivska i druga gra|a i u novije vrijeme u znatnoj mjeri stradaju od zemljotresa, po`ara i drugih velikih nepogoda. Da bi se ovo narodno blago sa~uvalo od nekih novih eventualnih uni{tenja, to su u gradskoj biblioteci Los An|elesa do{li na ideju da se sva raspolo`iva umjetni~ka djela (muzi~ka, likovna) iz biblioteka, muzeja i sli~nih ustanova presnime na kompakt diskove  i tako sa~uvaju od eventualnih uni{tenja.

            Kompjuterizacija nije zaobi{la ni filmsku umjetnost. Ona se obilato koristi kompjuterskim uslugama u svakom pogledu. Pokazalo se da kompjuter mo`e u filmskoj industriji i nemogu}e. Naprimjer, mo`e snimiti film sa glumicom Merilin Monro koja je davno umrla. I ne samo to. Gledalac, ne samo da mo`e gledati film, ve} mo`e u~estvovati u njemu. Mo`e kreirati i tok doga|aja i odabrati kraj filma.Pojavom kompjutera mnogo je dobio i crtani film. Sve je te`e primijetiti razliku izme|u animiranog i igranog dijela filma, a sami crtani filmovi su postali gotovo savr{eni. Naravno, mi smo jo{ daleko od svega toga. Za sada se kod nas po tom principu mo`e snimiti eventualno neki spot  (kao onaj sa kotrljaju}im narand`ama).

            U svijetu je ve} poprili~no ra{ireno obrazovanje na daljinu, pa su se osnovale mnoge takve {kole {irom svijeta. Takvu {kolu organizovao je i beogradski BITS. Mikrora~unari u {koli  ve} poma`u |acima prilikom u~enja. Pri tom omogu}uju u~enicima vje`banje u pravilnom pisanju, u aritmetici i dr. Pomo}u programa simulacije  u~enici sami modeliraju ribnjake, saobra}ajna ~vori{ta i sl.

            Mogu}nosti kompjutera u obrazovanju su neslu}ene, pa nije ~udo {to je jedan nau~nik izjavio: ”Dajte mi dovoljno veliku biblioteku i ure|aj poput kompjutera, sposoban za brzu obradu podataka, tj. ure|aj koji me opslu`uje potrebnim informacijama i vodi me od jednog do drugog mjesta. ^ini mi se da bi tad imao sve ljudsko znanje pod rukom”.

 

 

 

Primjena u telefoniji

 

            Slavni “crveni telefon” za strogo privilegovane, polagano tone u zaborav, jer i predsjednici najmo}nijih dr`ava svijeta radije koriste ra~unar za komunikaciju, nego “crveni telefon”. Najbr`i, najpouzdaniji, najekomi~niji na~in javnog op}enja “elektronska po{ta”, spajala je 1994. godine dva i po miliona ra~unara u svijetu i opslu`ivala oko 30 miliona ljudi. Jugoslavija je za vrijeme sankcija isklju~ena iz Evropske akademske ra~unarske mre`e, pa jo{ je jedini elektronski “prozor u svijet” bio Beogradski informati~ki sistem (BITS) koji je postao ~vor najve}e privatne telekomunikacione mre`e (GTC).

            Da bi se uklju~io u svojevrstan “informacioni autoput” koji omogu}uje stizanje poruka u svaki kutak planete, korisnik mora da ima li~ni ra~unar, modem i telefonski broj. Tad mo`e da {alje sve vrste podataka do udaljenih telefaksa, teleksa, “elektronskih sandu~i}a”, telekonferencija i sli~nih vidova informati~kog komuniciranja.

            Za svoje korisnike BITS je obezbijedio lozinke koje se otkucaju nakon pozivanja lokalnog telefonskog broja i pristupnog broja za JUPAK mre`u. To zna~i da ne mora da se bude pretplatnik JUPAK-a, jer sve tro{kove, osim telefonskih, pokriva BITS. Dovoljno je preko modema pozvati lokalni telefonski broj u Beogradu, Novom Sadu, Subotici, Ni{u i jo{ nekim gradovima i otkucati lozinku i adresu BITS-ove mre`e. Tako po~inje “dugotrajno putovanje po svijetu”. Sjede}i za ra~unarom mo`ete pro{etati ameri~kim univerzitetskim bibliotekama, u}i u informacioni sistem EU ili ostaviti poruku prijatelju u Hong Hongu. Pod okriljem BITS-a ustanovljena je i prva “elektronska {kola” u nas.

            U Americi je  postao veoma popularan digitalni telefon sa dodatkom izbu{enog kartona, povezan na telefonsko-ra~unarsku  mre`u koja omogu}uje da se bez ijedne izgovorene rije~i rezervi{u, npr. karte za avion. Ta mre`a ne slu`i samo za prenos informacija, nego i za njihovo tuma~enje, obradu, preure|ivanje i dr. Pored avionske karte, vlasnici telefona koji su se uz naknadu priklju~ili na tu mre`u, mogu jo{ imati na raspolaganju servise za rezervacije u hotelima, firme za iznajmljivanje automobila, firme za kupovinu kod ku}e i medicinsku  njegu, pa ~ak i ku}nu  zabavu.

            Odskora, mogu}e je koristiti se telefonom i iz aviona. Da bi  se ovo  postiglo, potrebno je da u avionu postoji kompleksna oprema koja se sastoji od ure|aja za radiovezu, modema (koji zamjenjuje automatsku centralu i koji proslje|uje vezu slobodnim radiostanicama) i sprave za oda{iljanje signala spojene sa telefonom kraj sjedi{ta. Naravno, sve to besprekorno funkcioni{e zahvaljuju}i kompjuteru koji sve to objedinjuje i koordinira.

 

 

 

Primjena u obi~nom `ivotu

 

            Kod nas jo{ nema vidljivih nagovje{taja da bi primjena  kompjutera u obi~nom `ivotu  mogla postati masovna pojava. U razvijenim zemljama, kakva je npr. Kanada, primjena kompjutera u svakodnevnom `ivotu je uobi~ajena stvar. Prvi utisak koji fascinira prido{licu u Kanadu je potpuna automatizacija `ivota od vrti}a do univerziteta. Kompjuteri su postali isto {to i ~etkica za zube, tj. nu`na potreba.

            Te{ko je razdvojiti profesionalnu upotrebu kompjutera od one u “obi~nom `ivotu”, pa je mogu}e da negdje do|e do preklapanja.

            Mnogi stanovi posjeduju ma{ine za pranje rublja sa programatorom, {tednjake sa mikroprocesorom (koji kontroli{e vrijeme kuhanja i temperaturu), ro{tilj sa kontrolisanom brzinom okretanja i dr. Sad je ve} mogu}e nabaviti ra~unar koji }e, izme|u ostalog, objediniti i kontrolu svih ure|aja u stanu. Kompjuter se mo`e  koristiti kao pisa}a ma{ina (sa daleko ve}im mogu}nostima od obi~ne), za sre|ivanje ku}nog bud`eta,  kupovinu ili rezervaciju karata,  crtanje,  komponovanje muzike, rje{avanje matemati~kih problema, u~enje, igru,... Mogu}nosti ra~unara su beskona~ne i njegovu primjenu mo`e ograni~iti samo nedostatak ma{te.

            Sistem elektronske po{te na prostorima Sjeverne Amerike ima preko sedam miliona registrovanih ~lanova. Pomo}u nje se za desetak sekundi mogu razmijeniti najnovija dostignu}a u bilo kojoj oblasti nauke. Svi univerziteti svijeta su povezani u ovu bazu podataka koja se stalno dopunjuje najnovijim saznanjima iz laboratorija i instituta. Nezamislivo je da bilo ko, ko se bavi vrhunskim tehnologijama  nije uklju~en na tu “berzu pameti”. Zato je cilj vlada u razvijenim zemljama da kroz igru pripreme djecu za svijet kompjutera. Me|utim, potrebe ~esto prevazilaze kapacitet {kolskih sistema, pa se javlja “trgovina mozgovima”, tj. razvijeni znanje uvoze od nerazvijenih i tako ih bacaju u jo{ ve}u zaostalost. Tako je iz Jugoslavije, poslije uvo|enja sankcija oti{lo 1500-2000 magistara i doktora nauka. Tim je zemlji nanijeta {teta od nekoliko desetina milijardi dolara, a prognoza je da zemlja ne}e mo}i dvije decenije da se oporavi od takvog udarca. Iz tog slijedi da je Jugoslavija postala pouzdan, besplatan snabdjeva~ zapadnog svijeta onim {to je najdragocjenije: znanje i mladost. Takav luksuz ne bi si smjela dozvoliti ni ekonomski mnogo ja~a zemlja. Najtragi~nija u svemu tome je ~injenica da se niko od subjekata vlasti nije ni zabrinuo a kamo li da je poku{ao da to sprije~i. Razlog za takav “odliv mozgova” vjerovatno nije samo bolja zarada ve} i bolji uslovi rada u dru{tvu koje ima organizaciju rada na najvi{em mogu}em nivou, a to je veoma va`no za nau~ne radnike. U organizacionom haosu koji je posljedica vo|enja negativne kadrovske politike u zadnjih 50 godina u nas, rijetko ko mo`e na}i povoljne uslove za ozbiljan rad. Naj`alosnija ~injenica u svemu tome je {to se negativna kadrovska politika odr`ava i dalje. To je glavni ko~ni~ar br`em razvoju,  a drugi navedeni razlozi su samo maska za pravi razlog.

            Na kanadskoj televiziji su veoma popularne emisije posve}ene skoro neograni~enim mogu}nostima primjene kompjutera, kako na radnom mjestu, tako i kod ku}e. Nastoji se da se zaokru`i ciklus ponuda svima od obi~nih gra|ana do nau~nika.

            Taj spoj ~ovjeka i kompjutera, gdje se skupo vrijema {tedi do maksimuma ({to nije blisko na{em na~inu `ivota), ideal je kojem te`i ameri~ka filozofija `ivota.

            Kako to sve funkcioni{e ilustrova}emo na primjeru biblioteke koja slu`i ba{ svima. Kompletan biblote~ki fond u Kanadi i SAD je kompjuterski povezan, katalo{ki sre|en, tako da je u svakom trenutku mogu}e dobiti autora, knjigu, reference, sa`eta izdanja, izvode, ~itave opuse, mikrofilmove itd. \aci u~e pomo}u mikrofilmova, kontaktiraju sa institucijama ili koriste bogate banke podataka univerziteta. U takve baze  svi izdava~i su obavezni da dostave najnovija izdanja. Ovakva povezanost je za sada prisutna samo na sjevernoameri~kom kontinentu, ali se radi i na interkontinentalnom povezivanju. To jest, sve {to postoji u informatici i telekomunikacijama te`i da se objedini i pove`e.

            Telefonska kupovina u svijetu nije vi{e novost. Tu je obilje bogato ilustrovanih kataloga, broj telefona koji treba birati.Va{ zadatak je da  izdiktirate broj svog ra~una i ka`ete {ta `elite. Ostalo je problem dostavlja~a. Sa kompjuterima je stvar dobila na atraktivnosti. Sad vi{e niste vezani samo za one kataloge koje vam dostave trgovci. Na ekranu kompjutera pojavljuju se ponude iz cijeloga svijeta. Svjetska ponuda omogu}i}e da se vidi {ta je trenutno najmodernije, najnovije, najljep{e. Bi}e tu kratke modne revije, film o demonstraciji upotrebe alatki i ma{ina, isje~ak iz emisije o ljepotama turisti~kih destinacija, test automobila koji vas interesuje. Ako ste zainteresovani samo za odre|eni proizvod, dobit }ete njegovu cijenu u svim svjetskim centrima, pa mo`ete pazariti tamo gdje vam je najpovoljnije. Cijenu mo`ete dobiti prera~unatu u valutu koju `elite. Tako|er tako mo`ete i platiti.

            Naravno, mi se moramo prizemljiti. Za nas ovo, ne va`i. Zato nemamo ni briga da nam neko neovla{ten upadne u “vezu” i da nas ne oplja~ka. Od “provala” u bankovne ra~une gra|ana, strahovi gra|ana nisu neopravdani. Svi do sada poznati komercijalni programi bili su, prije ili kasnije, `rtve vje{tih hakera.

            Osim informativne autostrade, paralelno se radi i na projektu multimedija koji ve} postoji ali nije jo{ tako masovno ra{iren zbog jo{ uvijek relativno visokih  cijena opreme. Multimedija podrazumjeva integraciju ra~unara, zvuka, telefona i televizora jer s pove}anjem mo}i ra~unara oni prestaju biti ograni~eni samo na rad sa tekstom i grafikom. Uvode se i neke druge tehnologije prezentacije informacije kao {to su zvuk, video snimci, animacije,.., {to se popularno naziva multimedija.U okviru multmedija  dizajniranja ra~unara, ra~unar nije samo monitor, tastatura, program za pisanje i ra~unanje, ve} mnogo vi{e. Multimedijalni ra~unari predstavljaju moderan koncept informati~ke industrije koji ljudima treba da omogu}i kori{tenje kompjuterske tehnologije, tako da im ona postane bliska kao {to su obi~ni fotoaparati, videorekorderi, telefon i dr. Uz ra~unar je obavezna  audio, video i stereo oprema, te  mikrofon, fotokamera, kolor {tampa~ i telekomunikacijska oprema. Za multimediju su potrebni sna`ni kompjuteri velikih memorija, ekrani sa visokom rezolucijom na kojima se reprodukuje slika, govor, crte`i, muzika i tekst. Sude}i po trendovima u svijetu, kad se steknu uslovi, multimedija }e postati prava manija.

            Novu dimenziju mogu}nostima personalnih kompjutera dala je pojava kompakt diskova koji igraju ulogu spoljne memorije. Naime, na srebrno sjajni disk pre~nika 12 cm i te`ine nekoliko desetina grama, mo`e da se upi{e godi{nji sadr`aj jedne novine, 74 minuta igranog filma ili kompletna enciklopedija od 30 tomova. Ova tehnologija pru`a nove mogu}nosti za komunikaciju, prije svega, u oblasti obrazovanja i zabave. Najbolji primjer za to je ENCARTA, kompakt disk koji je izdao MICROSOFT (najve}i proizvo|a~ kompjuterskih programa u svijetu), na kojem je snimljena enciklopedija. Danas ve} postoje kompakt diskovi na kojima su smje{teni vestern filmovi. Kod nas  je snimljen  CD sa kompletnom produkcijom jugoslavenskog igranog filma. Osim filmova, na takve diskove mogu da se smjeste i sve bitne informacije o protagonistima filmova. Pomo}u CD-ROM-a mo`e se pro{etati svjetskim galerijama i muzejima, a mo`e imati i sasvim prakti~nu primjenu: na njemu mo`e biti smje{ten telefonski imenik neke dr`ave, adresar, uputstvo za popravke u ku}i, poslovni savjetnik ili ne{to drugo. Evo  nekoliko primjera CD izdanja:

 

            Na CD-ROM mo`e biti smje{ten turisti~ki vodi~. Uz njega mo`ete u svojoj sobi do`ivjeti u`urbanost ulica Amerike, blistavi sjaj budisti~kih hramova ili ~ak pomisliti da osje}ate miris fjordova i vjetar Sjevernog mora.

 

            Firma STYLUS MULTIMEDIA na oko 80 MB prezentovala je istoriju Sjeverne Amerike.

 

            Firma XIPHIAS izdala je jedan koristan CD za edukaciju ku}ne prirode pod nazivom TIME TABLE OF HISTORY. Program radi pod DOS-om. Kao u ve}ini programa enciklopedijskog tipa do odre|ene informacije se dolazi lako. U zavisnosti od va{eg interesovanja (da li vas zanima neka li~nost, doga|aj, period, nau~no dostignu}e ili samo “vr{ljate po podacima”) birate na~in na koji se dolazi do informacija.

 

            CITY GUIDE vodi~ kroz gradove je vodi~ kroz ve}inu najve}ih gradova Amerike. Sadr`i sve mogu}e informacije o gradovima, uklju~uju}i i mape koje se mogu posmatrati u odre|enoj razmjeri, sa manje ili vi{e detalja. Za prelazak iz jednog u drugi dio grada nude se  najbolje  varijante  puta  i  prevoza, najsigurnija, najkra}a ili najbr`a.

            I kod nas se po~elo sa realizacijom multimedijalnih projekata. Jedan od njih je  “KULTURNA BA[TINA SRBA”. U ovom projektu bi trebalo da se napravi izbor iz cjelokupnog fonda umjetni~ke istorijske ba{tine Srba. Sam CD-ROM projekat }e objediniti prikaz teksta, kolor slika, video segmenata kao i reprodukovanje stereo zvuka.

            Ma{ina za {ivanje PFAFF CREATIVE 7550 mo`e da izvêze sve {to vi nacrtate zahvaljuju}i mogu}nosti  povezivanja sa kompjuterom. Na taj na~in i ona postaje jedan od periferijskih ure|aja va{eg kompjutera. Me|utim, ona }e staviti budu}eg mlado`enju u dilemu: da li da tra`i `enu koja }e znati {iti ili koja }e biti stru~njak za kompjuter. Naravno, najve}e {anse }e imati one koje budu znale i jedno i drugo.

 

            McGRAW-HIL je izdao MULTIMEDIA ENCIKLOPEDIA SCIENCE TECHNOLOGY tj. enciklopediju nauke i tehnologije, koja je namjenjena za specijalisti~ko pretra`ivanje i predstavlja mo}nog vodi~a za ozbiljna istra`ivanja. Pretra`ivati se mo`e  na razne na~ine i po osnovu “klju~nih” rije~i.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.17. Neki od CD-ROM sadr`aja

 

            Sa multimedijalnim CD-ROM izdanjima kao {to je ENCARTA koja je pretrpana informacijama a ipak tako zabavna ”obi~no” ~itanje {tampanih enciklopedija polako i{~ezava, dok se kompjuteri pretvaraju do te mjere u ~arobno sredstvo za podu~avanje, da u~enje mo`e postati nova preokupacija. Krajnje je vrijeme  bilo da neko u~ini u~enje interesantnijim! Da biste u`ivali u u~enju pomo}u ENCARTE, neophodno je prije svega  da posjedujete solidno znanje engleskog jezika (ili da imate program za prevo|enje) a zatim multimedijalni PC (ili kompatibilni ra~unar) sa 486 DX2 (ili boljim) procesorom i ostalu potrebnu opremu.

 

            Jedno od najprodavanijih CD-ROM izdanja MICROSOFT CINEMANIA ’94 }e vam omogu}iti da vidite: kritike od 19000 filmova, pregled 1200 filmova, biografije od 4000 li~nosti iz filma, ~lanke o 850 filmskih tema, 2000 portreta fotografija, video inserte iz 20 najboljih filmova svih vremena, muzi~ke teme i pjesme iz 100 filmova, kompletne liste svih nominacija za nagrade i dr. CINEMANIA }e vas podsjetiti na najbolje vrijeme koje ste proveli u bioskopu, podsjetiti }e vas na filmove koje ste voljeli, koje ste propustili da vidite i nau~it }e vas da jo{ vi{e u`ivate u glamuroznom svjetlu filma.

 

            CRAYOLA je multimedijalni paket za razvijanje dje~je kreativnosti. Ovo je do sada najozbiljniji poku{aj da se WINDOWS na stvarala~ki, a ujedno i zabavan na~in pribli`i i najmla|im korisnicima. Izdava~ je softverska ku}a MICROGRAF. Program je izuzetno obiman i pedantno ura|en. [est instalacionih disketa zauze}e 15 MB prostora na va{em hard disku, gdje }e se na}i pravo obilje likovnog i zvu~nog materijala za djecu.

 

            Nave{}emo nekoliko primjera kako se mo`e koristiti multimedijalni sistem u obi~nom `ivotu.

 

            Primjer 1. Na ljetovanju ste fotoaparatom snimili ono {to vam se svidjelo. Po povratku sa ljetovanja odnijeli ste film u laboratoriju gdje su vam ga razvili i uz razvijen film dali i CD na kojem je va{ film digitalno obra|en. Sad mo`ete da snimljene slike gledate na ra~unaru, da ih obra|ujete (retu{irate), popravljate i mijenjate prema vlastitom ukusu i tek kad budete njima zadovoljni, da ih odnesete da se urade fotografije.

            Primjer 2. Otkucali ste tekst na va{em ra~unaru i treba da ga od{tampate. Nekad su se pisale knjige kako se to radi, a sad mo`ete samo re}i: “Od{tampajte tekst.” Ra~unar }e razumjeti

            Primjer 3. ^itate novine na ekranu va{eg ra~unara i nailazite na pojam koji vam je nepoznat. Poka`ite ra~unaru taj pojam, i on }e u va{oj enciklopediji koju ste kupili u vidu CD-a potra`iti taj pojam i dati vam obja{njenje.

 

            Mo`da vam se u ovom trenutku i ne ~ini toliko fascinantno {to je kompjuter dobio mogu}nost reprodukcije tona i slike, ali }e vrijeme pokazati koliko }e to stvoriti novih mogu}nosti primjene. Da bi se ostvarili novi pomaci u korisnosti i upotrebljivosti ra~unara, potrebni su uslovi za to. Novi ra~unari u okviru multimedija koncepta, sigurno ih obezbje|uju.

 

 

 

Primjena u igrama i zabavi

 

            Neko je jednom rekao: “Rad bez igre ~ini `ivot dosadnim”. Iako je ova tvrdnja za mnoge diskutabilna, `ivotna je ~injenica da je skoro svakom potrebna neka vrsta bijega iz svakodnevnice. Zato nije ~udo {to je i kompjuter iskori{ten i u svrhu zabave. Kompjuter daje igri novi kvalitet, a naro~ito ulaskom u multimedijalnu eru. Nisu to samo igre u bukvalnom smislu. Ono {to jedni nazivaju igrom, drugi bi mogli smatrati obrazovanjem. Zapravo, postoje neke veoma sofisticirane igre koje vojska koristi za obuku, dok ih neke {kole integri{u  u svoje obrazovne programe. Drugim rije~ima kompjuterska zabava se pakuje na razne na~ine i sadr`i za svakog po ne{to.

            Jedna od veoma omiljenih zabava je i igra privida (virtual reality). Vi nikad ne}ete biti prestari da se igrate ove igre. Svako voli da se, bar neko kra}e vrijeme, prepusti imaginaciji filmskog stvaraoca ili pisca. Igra privida omogu}uje da se iskora~i iz ovozemaljskog i prakti~nog u nemogu}e. Simulacije, kako se ove rekreativne igre ~esto zovu, ve} uspijevaju da reprodukuju delikatne radove kolonije mrava, grad, pa ~ak i ~itavu planetu. A sama simulacija mo`e imati veliku ulogu i u obrazovanju. Izme|u ostalog, mogu se na taj na~in pratiti tragovi ~uvenih istra`iva~a, velike istorijske bitke, a ako `elite da to bude igra, uklju~ite u ekspediciju i sebe.

            Tako je dominantna zabava “digitalne ere” postao svijet kompjuterskih ili video igara. Rije~ je o vje{ta~kom, digitalnom svijetu sastavljenom od elektronskih nula i jedinica koje kroz trilione kalkulacija u sekundi postaju fascinantne slike, impresivni zraci i op~injavaju}i pokreti. Za jedne je to samo zabava, a za druge ozbiljan “biznis”. Zabava koju kreira Silicijumska dolina, kao metafora kompjuterske ere, ve} donosi ve}e profite od onih koje stvara Holivud, metafora za globalnu “industriju snova”.

            U ovom trenutku izgleda da se publika ve} zasitila video igara pa postepeno postaju popularnije d`epne igre koje se nose sa sobom. Te{ko je predvidjeti kakav }e biti trend u narednom periodu, ali se pretpostavlja da }e se publika vi{e interesovati za “igranje po porud`bini”. Tako ne{to predvi|aju i zagovornici “informativne autostrade”. Oni smatraju da }e se video igre nalaziti na “meniju” ~iji }e se sadr`aj dostavljati na ku}ne kompjuterske ekrane (ili TV ekrane)  “preko `ice”.

            Kompjuter mo`e poslu`iti i za ozbiljne igre kakav je {ah. Biv{i svjetski prvak Robert Fi{er propagira svojevrstan {ah koji se razlikuje od klasi~nog u namjeri da osujeti upotrebu kompjutera u klasi~nom {ahu. Kod Fi{erovog {aha isklju~ena je mogu}nost pripremanja protivnika i kori{tenje baze podataka iz kompjutera. Danas postoje programi pomo}u kojih kompjuter mo`e da igra {ah sa vlasnikom, a i sam sa sobom.

            Gari Kasparov je 17. i 18. februara 1996. igrao protiv najnovijeg “{ahovskog” programa firme IBM, specijalno na~injenog za tu svrhu, nazvanog DUBOKO PLAVO. Pobijedio je ipak Kasparov. Bez obzira ko je  pobijedio, opet je pobijedio ~ovjek, jer to je me~ grupe ljudi  (koji su stvorili najbolji {ahovski elektronski mozak) protiv svjetskog prvaka. Kompjuter ne}e postati konkurencija ~ovjeku u {ahu, jer }e se i dalje odr`avati turniri {ahista. Ali  }e biti od velike pomo}i s obzirom da po~etnici mogu da vje`baju na njemu, velemajstori koriste biblioteke hiljada partija i provjeravaju vrijednosti poteza itd. INTERNET omogu}uje kibicerima iz cijelog svijeta da prate svaki potez tokom trajanja neke partije i da komentari{u kroz elektronse poruke.

            Igranje igricama ne odu{evljava sve korisnike kompjutera a ni “skitanje” po enciklopedijskoj gra|i ne}e svako smatrati zabavom. Mo`da }e biti ne{to vi{e onih koji }e se zabavljati uz programe tipa CINEMANIA, ali je sigurno da }e najve}i interes kod onih koji `ele uz kompjuter da se i zabave, pobuditi programi tipa SOFT KARAOKE. Naravno, igranje na ra~unaru nije nikakva sramota, jer ra~unari i jesu pravljeni da ljudi uz njih ljep{e i lak{e `ive i nisu stvoreni da se uz njih rade samo korisne stvari. Japanci koje bije glas da samo rade, rade i rade, sad odjednom po~e{e da pjevaju, pjevaju,... O ~emu se zapravo radi? Na japanskom tr`i{tu pojavio se softverski paket SOFT KARAOKE for WINDOWS koji korisnicima omogu}uje da za svoju du{u budu pjeva~i! Rije~ KARAOKE na japanskom zna~i “orkestar bez pjeva~a”, a sam program daje pratnju za neke izabrane hitove iz vremena {ezdesetih do danas, jednog ili vi{e `eljenih instrumenata, a po `elji i ~itavog orkestra. Za vrijeme dok “ide muzika”, na ekranu se ispisuje tekst koji vi treba da pjevate. Naravno, uz program se dobije i mikrofon sa kablom du`ine najmanje tri metra da biste prilikom pjevanja mogli “normalno” da se pona{ate. Da biste instalirali taj program, potreban vam je jo{ WINDOWS 3.1 i zvu~na kartica. Ako je neka dionica za vas “previsoka” ili prebrza, postoji mogu}nost da je podesite svojim glasovnim mogu}nostima. Program vam u stvari omogu}uje da budete kompozitor, dirigent, aran`er, solista i publika i to sve odjednom. Naravno, kad dobro uvje`bate melodiju (a mo`ete da je vra}ate i ponavljate nebrojeno puta), mo`ete i da je snimite. Ako vam se svi|a, mo`ete nasnimiti i prate}e vokale.

            Ovaj program }ete, svakako, imati u svojoj kolekciji jednog dana. Zato, ne `urite. Mo`da je bolje da sa~ekate ve}i izbor pjesama. A tada, ne}e biti ~udno ako budete tr~ali ku}i iz {kole ili sa posla da biste {to prije utonuli u svoj davno sanjani san u kojem ste vi velika rokenrol zvijezda, top folk pjeva~ ili poznati sopran.

            Mo`da }e ova tehnologija doprinijeti da se otkriju pravi talenti koji ~u~e u vama, a zbog stidljivosti niste bili u stanju da ih prezentujete okolini. Tada }e razni pjeva~i sumnjivih sposobnosti, a manje srame`ljivi od vas, dobiti opasnu konkurenciju. Tako bi kompjuter izme|u ostalog, doprinio i “borbi protiv ki~a”.

 

 

Zanimljivosti

 

            Nekoliko slijede}ih primjera primjene kompjutera nije se moglo svrstati u prethodnu glavu jer ne spadaju u svakodnevan `ivot. To su, ipak, kurioziteti.

            Tira`ni pariski FIGARO, sklon razli~itim ispitivanjima javnog mnjenja, odlu~io je da uz pomo} kompjutera i sonda`e javnog mnijenja, stvori sliku {efa dr`ave u “eri poslije Miterana”. Kompjuter se, ka`u, bez gun|anja prihvatio neugodnog posla. Stalno je, navodno, zahtijevao da ga hrane novim i novim podacima iako su mu prethodno dali detaljne podatke o istoriji, ekonomiji, kulturi, socijalnoj politici Francuske. Hronolo{ki su navedeni svi va`ni doga|aji od odlaska de Gola pa do tog dana. Kona~no su dati i podaci zadnje sonda`e javnog mnjenja o budu}em predsjedniku. Kad je ma{ina obradila te podatke, izbacila je rje{enje koje je zapanjilo i razo~aralo znati`eljne. Kao prvo, `eljeni predsjednik ne postoji! Bolje re~eno, kompjuter je precizno oslikao njegove osobine, ali se one ne mogu na}i ni kod jednog od potencijalnih Miteranovih “nasljednika”. To bi trebalo da bude mu{karac star 55 godina,  politi~ar koji je kombinacija Rokara i Lepena. Takva sprega lidera socijalista i lidera krajnje profa{isti~ke desnice djeluje {okantno, ali se mo`e lako objasniti. Za{to Lepen? Zato {to prosje~an Francuz strahuje za svoj posao i budu}nost svoje djece zbog najezde imigranata, pa rado ~uje politi~ara koji ka`e da }e te “najuriti iz zemlje”. A za{to Rokar?  Zato {to prosje~an Francuz `eli da `ivi u sigurnom dru{tvu u kojem mu dr`ava garantuje socijalno osiguranje, penziju, besplatno {kolovanje za djecu i dr. To se ne mo`e o~ekivati od Lepena koji je suvi{e radikalan da bi mogao biti konstruktivan.

            Mada ovakve procjene mogu biti izlo`ene kritici, one ipak mnogo kazuju. Ili se ipak moraju svrstati u domen igara? Zbog te dileme, ova pri~a je smje{tena  ovdje.

            Neke osobe poku{avaju da u svijet kompjutera koji je materijalne prirode upletu i neke duhovne i parapsiholo{ke stvari. Naime, mnogi astrolozi koriste kompjuter kao sredstvo za rad.

            I crkve su po~ele koristiti kompjutere. Tako je SPC planirala da  kompjuterizuje svojie slu`bene prostorije. U  hram Svetog Save, koji je i sam projektovan pomo}u kompjutera, planirano je da se uvede moderni ra~unarski centar iz kog bi se izme|u ostalog, upravljalo i zvonjenjem zvona.

            Elektronika i kompjuteri su odavno na{li primjenu i u muzici. Danas se na taj na~in sintetizuje zvuk i mogu da se komponuju muzi~ka djela. Mo`da ipak mo`e da se uvrsti u zanimljivosti pojava saksofona sa mikrora~unarom. Na njemu se mo`e odsvirati ~ak sedam oktava!         

            Pojavom “informativne autostrade” kao simbola presti`a ljudi od nauke i znanja u stalnoj trci za pravom informacijom koja zna~i sve: mo}, uticaj i novac, mo`e se re}i da su stigli do kraja puta oni koji su te`ili da pove`u svijet.

            Ma{tari kompjuterskog sna su cio svijet komunikacija nazvali “autostrada”. Ovaj sistem omogu}uje da se kompjuterizuje radno mjesto, ali i `ivot, uop{te.                                                                      

                          

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

III

 

 

KOMPJUTERSKE MRE@E

 

 

3.1.   Uvod

 

            Ako u ku}i ili firmi imate dva ra~unara, vjerovatno ste bar jednom pomislili da bi bilo dobro da izme|u njih postoji nekakva veza, pogotovo ako ste imali potrebu da ne{to {to je pohranjeno na jednom ra~unaru, od{tampate na {tampa~u drugog ra~unara. Da biste to uradili, morate najprije tekst sa prvog ra~unara presnimiti na disketu, a zatim disketu prenijeti na drugi ra~unar. Pri tom ste se, zasigurno, zapitali: Mo`e li se to uraditi jednostavnije?

            Iz takvih razloga korisnici su kompjutere po~eli me|usobno povezivati, a svrha tog povezivanja je mogu}nost dijeljenja istih resursa me|u svim priklju~enim ra~unarima. U te resurse spadaju programi, datoteke, baze podataka, {tampa~i, skeneri, memorije i dr. Na taj na~in su nastale prve kompjuterske mre`e, a sa umre`avanjem kompjutera po~elo se najprije u komercijalnim i vojnim organizacijama. Uvidjelo se da bi se takve mre`e mogle i me|usobno povezati, najprije na lokalnom, a zatim i na nacionalnom (dr`avnom) nivou, na op{te zadovoljstvo svih korisnika. A nakon toga, logi~no je da se ide i dalje. Tako su nastale i globalne kompjuterske mre`e koje su obuhvatile ~itavu Zemlju. Me|utim, zavisno od razvijenosti i bogatstva pojedinih dijelova svijeta, mre`e su razli~ito rasprostranjene.

            Kompjuterske mre`e bi se, zavisno od kriterijuma, mogle grupisati na vi{e na~ina. Mo`da bi osnovna podjela bila na privatne i javne  kompjuterske mre`e. Pod privatnim bi se podrazumijevale mre`e koje su u funkciji nekog posla u radnoj organizaciji (npr. mre`a neke banke, zra~nog prijevoznika ili sl.), ali i mre`e koje su nastale povezivanjem mre`a vi{e radnih organizacija koje se bave poslovima iz iste bran{e (npr. ~itav bankarski sistem,zra~ni promet jedne dr`ave ili sl.).

            Javne mre`e su, po pravilu, na raspolaganju svim korisnicima a postoje u skoro svim zemljama Evrope i {ire. Usluge se pla}aju na osnovu vremena zauze}a mre`e, udaljenosti i nekih drugih faktora. Projekat izgradnje takve mre`e za Jugoslaviju po~eo se realizovati jo{ 1981. godine, ali nije zbog rata do kraja realizovan. To je trebala biti mre`a JUPAK za cijelu tada{nju Jugoslaviju, ali se danas svela samo na dio koji pokriva Srbiju i Crnu Goru. Naziv je zadr`ala.

            Na teritoriji svake dr`ave postoji mnogo javnih mre`a  tipa BBS. To su javne kompjuterske mre`e u malom. Obi~no ih pokre}e jedan bolje opremljen ra~unar, dok je za komunikaciju sa  svijetom raspolo`iva samo jedna telefonska linija. U zavisnosti od ambicija onoga ko je odr`ava, BBS mo`e da pru`a razne vrste usluga (pretra`ivanje nekih baza podataka, elektronska po{ta, javne konferencije i sl.). Usluge BBS-a su obi~no besplatne ili se simboli~no pla}aju.

            Obzirom na veli~inu teritorije na kojoj su raspore|eni umre`eni ra~unari, mre`a mo`e  imati lokalni, nacionalni  (dr`avni) ili globalni karakter.

            Pod lokalnom mre`om se obi~no podrazumjeva mre`a koja ima jedan centralni ra~unar (tzv. server) preko kojeg su povezani svi ostali ra~unari unutar jedne firme (naj~e{}e jedne zgrade) ili eventualno jedne tvornice (tj. nekoliko zgrada koje nisu pretjerano udaljene jedne od drugih). Pod nacionalnom mre`om se podrazumijevaju mre`e koje objedinjuju lokalne mre`e i samostalne korisnike na nivou jedne dr`ave. Pod globalnim mre`ama se podrazumijevaju one mre`e koje povezuju me|usobno nacionalne i druge mre`e, bez obzira gdje se one na Zemlji nalaze.

            Informati~ki resursi predstavljaju bitan faktor razvoja dru{tva, a njihovo distribuiranje na lokacije korisnika i direktno povezivanje telekomunikacijskih sistema znatno su pove}ali njihov zna~aj. Prve kompjuterske mre`e imale su ograni~en broj terminala, bile su ograni~enih mogu}nosti i te{ko prilagodljive potrebama korisnika. Dana{nje mre`e ra~unara obuhvataju ogroman broj terminala i ra~unara, a postale su i prostorno neograni~ene. Pristup do mnogih je mogu} iz svih dijelova svijeta, fleksibilne su i za nekada{nje pojmove neslu}enih mogu}nosti.

            Pristupom mre`ama omogu}eno je velikom broju organizacija i pojedinaca da, nezavisno od svoje lokacije, mogu do}i do baza podataka koje su im potrebne pri radu (banke podataka iz zdravstva, nauke tehnike itd.), a koje oni nisu u stanju da imaju na svojoj ra~unarskoj opremi (zbog skupo}e opreme koja ih podr`ava, a i zbog skupo}e prikupljanja podataka za te baze podataka). U razvijenim zemljama PC ra~unari ili ~ak jeftini terminali vezani na mre`e omogu}uju svakom nau~niku, in`enjeru, poslovnom ~ovjeku, pa i obi~nom gra|aninu, pristup ogromnom broju kvalitetnih informacija i podataka iz podru~ja koja ih zanimaju.        

            Svijet ra~unarskih komunikacija, poput ve}ine  ostalih “svjetova”, ima svoj jezik, svoja pravila, svoje prednosti i mane. Ako `elite da se uklju~ite u ovaj “svijet” i da komunicirate sa njim, morate se potruditi da razumijete “govor” tog “svijeta” i da po{tujete pravila koja tu va`e. Zato se potrudite da nau~ite zna~enje svih nepoznatih rije~i koje se u ovom tekstu koriste, a ne prevode se na na{ jezik. U tu svrhu koristite rje~nik pojmova na kraju ove knjige.

 

 

3.2.   Lokalne mre`e

 

            Ako `elimo povezati me|usobno izolovane ra~unare u grupu, neophodno je formirati LAN (Local Area Network), odnosno mre`u ra~unara. Na ovaj na~in se uspostavlja vi{ekorisni~ki sistem u kojem se mogu me|usobno dijeliti i softverski i hardverski resursi me|u personalnim ra~unarima povezanim u takvu mre`u.

            Prvobitno  je LAN kreiran radi dijeljenja hardverskih resursa, a najva`nija komponenta dijeljenja je bio hard disk. Pri tome je hard disk bio instaliran na jednom od PC ra~unara koji je nazvan file server, a ostali  umre`eni PC ra~unari su mogli biti bez hard diska. Kasnije su dijeljeni {tampa~i i druga periferijska oprema. Da bi takva ra~unarska mre`a mogla komunicirati sa drugim sli~nim mre`ama, bilo je potrebno obezbijediti tzv. gateway, koji je tako|er jedan PC ali specijalno konfigurisan za tu svrhu. On obezbje|uje komunikaciju izme|u LAN-a i hosta  (velikog centralnog ra~unarskog sistema) drugog ra~unarskog sistema. Ako se `eli me|usobno povezati vi{e mre`a iste ili razli~ite vrste, neophodan je ruter. To je tako|er PC koji ima ugra|ene razne vrste mre`nih adaptera (tj. i on je PC ali specijalno konfigurisan ba{ za tu svrhu).

            LAN mre`e predstavljaju posebnu skupinu mre`a za prijenos podataka i informacija u digitalnom obliku. Ima ih vi{e tipova s obzirom na  topologiju, na~in pristupa, sredstvo prijenosa itd. Svima je zajedni~ko ograni~eno podru~je na kojem djeluju (maksimalno do nekoliko desetina kilometara). Po pravilu su ograni~ene na jednu ili nekoliko zgrada. Svrha im je  povezivanje izvjesnog broja razli~itih ure|aja koji trebaju me|usobno  komunicirati.Topologija im je obi~no u obliku zvijezde,  prstena ili zajedni~ke magistrale.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                   sl.18. Mre`a sastavljena od vi{e osnovnih struktura, [2]

 

            Kod strukture zvijezde ure|aji se povezuju sa centralnim ~vorom koji je tako|e jedan ra~nar. Kod vi{estrukih zvijezda postoji nekoliko me|usobno povezanih ~vorova, naj~e{}e hijerarhijski, koji omogu}uju pro{irenje broja priklju~aka u odnosu na osnovni ~vor.

            Kod prstena, stanice su priklju~ene na prsten. Ispad jedne, naj~e{}e onemogu}uje rad ostalih.

            Kod konfiguracije zajedni~ke magistrale, stanice su priklju~ene na zajedni~ku magistralu putem me|usklopa. Ispad jedne ne uti~e na rad ostalih.

            I kod petlje i kod magistrale stanice se adresiraju. Poruku koja joj je  namijenjena, stanica prepoznaje putem adrese koju poruka nosi sa sobom.

            Sredstvo veze stanica u sva tri slu~aja su dvoprovodni~ki vod, koaksijalni kabl ili opti~ki vod.

            Razni tipovi lokalnih mre`a sa raznim karakteristikama koriste se u razne svrhe. Pojedini tipovi vi{e odgovaraju jednoj namjeni (npr. povezivanje uredske opreme), a drugi nekoj drugoj (npr. povezivanje terminala sa velikim ra~unarima). One me|usobno  koegzistiraju. Mnoge od njih se povezuju sa lokalnim mre`ama istog ili razli~itog tipa ili sa javnim mre`ama pa tako nastaju razni hibridi mre`a.

            Prilikom povezivanja LAN mre`a  (ili pojedinaca)  sa javnim mre`ama, javlja se  problem tehni~ke realizacije veze. Bilo bi preskupo a i neprakti~no da se svako povezuje svojim kablom na javnu mre`u. Iz tog razloga koristi se postoje}a infrastruktura sadr`ana u telefonskim linijama. Tehni~ki problem koji se pri tom javlja je ~injenica da se sve informacije koje kru`e kompjuterskim mre`ama predstavljaju u digitalnom obliku, a telefonske linije su projektovane za prijenos analognih signala. Da bi se prevladala ta razlika izme|u zahtjeva potrebnih za komunikaciju digitalnim podacima iz ra~unara i svojstva telefonske linije, izra|ena je prilago|avaju}a oprema, modem. Taj ure|aj (koji predstavlja dio neophodnog  hardvera za rad u mre`nom okru`enju) pretvara digitalne podatke koji dolaze iz ra~unara u analogne koriste}i tehniku  modulacije, odnosno tehniku demodulacije pri slanju analognog signala ka ra~unaru.

            Telefonske linije se mogu koristiti  na vi{e na~ina. Za manje korisnike je to obi~na telefonska linija koja nije svih 24 sata  dnevno anga`ovana u tu svrhu, ve} samo izvjesno vrijeme, a ostatak vremena slu`i kao obi~na telefonska linija. Kod ve}ih korisnika koristi se iznajmljena telefonska linija koja se koristi samo za tu svrhu, a ne i za obi~no telefoniranje. Postoje jo{ neki vidovi kori{tenja PTT linija o ~emu  mo`ete pro~itati u literaturi.

            Osim modema, da bi se rije{ili tehni~ki problemi kori{tenja PTT infrastrukture, uvedeni su i protokoli. Njihova svrha je da se omogu}i kontrolisana i pouzdana komunikacija podataka putem telefonskih mre`a. Moglo bi se re}i da su protokoli pravila po kojima se vr{i predaja-prijem informacija. Protokol defini{e:

-   na~in uspostavljanja, odr`avanja i prekidanja veze,

-   oblik skupova podataka koji se razmjenjuju,

-   pravila upravljanja razmjenom tih skupova podataka.

Cilj je razmjena ispravnih poruka i odbacivanje pogre{nih. Po pitanju {arenila protokola moglo bi se mnogo toga re}i, ali se standardizacijom nastoji prevladati taj problem. U novije vrijeme usvojeni su standardi koji omogu}uju prevladavanje razlika izme|u razli~itih tipova protokola i razli~itih proizvo|a~a.

            Iz prethodnog teksta se moglo zaklju~iti da se ra~unarska mre`a sastoji od dva podsistema: od podsistema ra~unara ili terminala i podsistema prijenosa. Pri tom terminal mo`e biti neki PC skromnije konfiguracije, pa ~ak i obi~ni video sistem sa tastaturom i eventualno {tampa~em, zavisno od namjene. Ra~unari koji se koriste u mre`i, zavisno od uloge koja im je namijenjena, mogu biti razli~ito konfigurisani, a i instalirani operativni sistemi im mogu biti razli~iti.

           Kao {to ve} znate, svaki ra~unar mora imati instaliran operativni sistem, kako bi uop{te mogao raditi. Isto va`i i za ra~unare povezane u mre`u. Me|utim, isti operativni sistem ne mo`e uvijek zadovoljiti jer lokalne mre`e vr{e dodatne specifi~ne radnje, pa je potrebno instalirati takav operativni sistem koji podr`ava takve radnje. Operativni sistemi koji su projektovani tako da mogu podr`avati rad u mre`i, nazivaju se mre`nim operativnim sistemima.Zadaci mre`nog operativnog sistema su, izme|u ostalog, da omogu}e dijeljenje resursa unutar mre`e izme|u svih korisnika i da omogu}i dobru komunikaciju sa spoljnjim  svijetom. To zna~i da podr`ava rad sa raznim vrstama protokola koji }e omogu}iti komunikaciju i sa drugim vrstama mre`nih operativnih sistema. Mre`ni operativni sistem se smje{ta na serveru. On omogu}uje vezu me|u ra~unarima kreiraju}i mre`no okru`enje za cjelokupni sistem ra~unara.

            Svaki ra~unar koji je u bilo kakvom svojstvu vezan na mre`u (bilo kao server, ruter, host, klijent, radna stanica) mora tako|e imati instaliran softver koji podr`ava mre`ni rad. Me|utim, zavisno od uloge koju pojedini ra~unari igraju u mre`i  koristi}e  odgovaraju}e dijelove tog operativnog sistema.

            [to se ti~e prijenosnog podsistema, on mo`e koristiti sve mogu}e veze poznate u PTT saobra}aju.

 

 

3.3.   Globalne mre`e

 

            U svijetu postoji bezbroj lokalnih mre`a, ali i vi{e globalnih, u koje je priklju~ena ve}ina tih lokalnih mre`a. Ve}ina globalnih mre`a je me|usobno umre`ena tako da korisnici jedne mogu da prenose podatke i datoteke na druge. Najpoznatija iako ne i naj{ira globalna mre`a je svakako INTERNET. Naime, {ira i “razu|enija” od nje je UUCP, ali se ona zbog stalne veze sa INTERNET-om smatra njenim pridru`enim ~lanom. Osim toga INTERNET je preko raznih gateway-a u vezi sa ve}inom ostalih “konkurentskih” mre`a tako da se poruke mogu slobodno (a obi~no i besplatno) razmijenjivati sa njihovim korisnicima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sl.19. Povezivanje lokalne mre`e na INTERNET, [8]

 

Na teritoriji Jugoslavije postoji YU-INTERNET mre`a koja je nastala povezivanjem lokalnih mre`a akademskih institucija.  Na tu mre`u se postepeno priklju~uju i drugi  (prete`no akademski sistemi). Danas tu mre`u sa~injavaju oko 4000 ra~unara iz svih krajeva Jugoslavije, a na nju je priklju~en i Univerzitetski ra~unarski centar iz Banjaluke (sa dvije iznajmljene telefonske linije). YU-INTERNET je preko provajdera  povezan na INTERNET.

 

 

3.3.1.   INTERNET mre`a

 

            Najkra}e re~eno, INTERNET je mre`a u koju je povezano mnogo individualnih ra~unara i mnogo individualnih mre`a u jednu jedinstvenu logi~ku mre`u u kojoj svi dijele istu {emu adresiranja. INTERNET je mre`a vi{e desetina miliona ra~unara koji su povezani na razli~ite na~ine (telefonskim linijama, radio vezama, satelitski, kablovima itd.). Bez obzira na na~in povezivanja, svaki ra~unar u INTERNET-u mo`e razmjenjivati poruke sa svim ostalim ra~unarima {to je obezbje|eno kori{tenjem jedinstvenog na~ina komuniciranja izme|u ra~unara, TCP/ IP protokolom.

            INTERNET je postao bitan faktor u poslovanju mnogih kompanija. Biti prisutan na njemu postalo ne samo stvar presti`a, ve} “biti ili ne biti”. S druge strane, biti odsutan sa Mre`e je postalo sinonim za “poslovno samoubistvo” i to ne samo u ra~unarskom svijetu.

             Sastavni dijelovi INTERNET-a su kompletne ra~unarske mre`e od kojih svaka ima svog vlasnika, ali INTERNET nema vlasnika. To zna~i da ni jedna dr`avna ili privatna institucija nema vlast nad njegovom cjelinom. Pojedine dr`ave i firme su istina vlasnici dijelova komunikacionih kanala ili opreme koja se koristi, ali na  INTERNET-u zapravo postoji samo jedna vrsta vlasni{tva: svako je vlasnik svog ra~unara (koji je priklju~en u mre`u) i ima neograni~eno pravo da taj ra~unar koristi kako `eli i da na njemu dr`i sadr`aje koje on smatra potrebnim. To zna~i da svaki vlasnik ra~unara samostalno bira kojim }e se putem priklju~iti na Mre`u, koje }e njene sadr`aje prenositi i {ta }e slati drugima. Jedina stvar koja se mora rje{avati na centralizovanom nivou je pitanje adrese. Svaki ra~unar u Mre`i mora imati jedinstven identifikacioni broj. Time se bavi ISOC koji ~ine ljudi koji su se dobrovoljno opredijeliti da dio svog vremena posvete razvoju INTERNET-a na globalnom nivou. Njihova stvarna nadle`nost se zavr{ava na dodjeljivanju adresa i preporu~ivanju standarda. Oni nemaju nikakvu dalju kontrolu nad INTERNET-om i sadr`ajima na njemu. Bez obzira na sve gore re~eno, ova “savremena anarhija”, i pored izvjesnih problema, sasvim solidno funkcioni{e!

            Ako ste poku{ali povezati samo dva ra~unara, ispostavilo se da to nije ba{ lako. Trebalo je kupiti neke adaptere, razvu}i neke kablove, instalirati neki softver... Zna~i, te{ko je povezati dva ra~unara! Kako li je  tek te{ko  povezati pedeset miliona ra~unara!  Nemogu}e?

            INTERNET je prakti~na realizacija tog “nemogu}eg”. Kad  se sve posmatra pojednostavljeno, mo`e se re}i da mre`a mo`e sa jednog ra~unara na bilo koji drugi da “prebaci” maleni “paket” podataka. Paket se “spakuje” na jednom ra~unaru, na njegov po~etak se stavi adresa primaoca i onda se taj “paket” preda mre`i  koja ga  prije ili poslije (a obi~no vrlo brzo), isporu~i primaocu uz automatsku provjeru ispravnosti prijenosa.

            INTERNET je informati~ka infrastruktura koja je postala popularna prvenstveno zahvaljuju}i sadr`ajima koji se na njoj grade. Mo`ete da otkucate tekst i da ga po{aljete vlasniku nekog udaljenog ra~unara. Va{ tekst }e biti podijeljen u “pakete”, oni }e (mo`da i raznim putevima, preko desetina drugih ra~unara) putovati do primaoca i tamo se nepogre{ivo sklopiti u tekst identi~an originalu. Tako se prenose poruke koje mogu biti privatna pisma, ali i bilteni koji }e se distribuirati stotinama hiljada ljudi koji se interesuju za neku temu. Ako je komunikacija dovoljno brza, ne mora da se prenosi samo tekst, ve} u njega mogu da se ugrade i slike, zvukovi, ~ak i animacije. Preloman trenutak razvoja INTERNET-a bila je upravo mogu}nost slanja multimedijalnih sadr`aja (kombinacija teksta, slike i zvuka). Tada je mre`a namijenjena profesionalcima prerasla u mre`u koju svako ne samo da mo`e, nego i `eli  koristiti.

            Financiranje INTERNET-a uglavnom se zasniva na tome {to svaka institucija pla}a zakupljenu vezu do INTERNET provajdera, plus odre|enu sumu tom provajderu.

 

 

3.3.2.   Pristup INTERNET-u

 

            Fizi~ka veza sa INTERNET-om se naj~e{}e ostvaruje putem iznajmljenih telefonskih linija, a individualni korisnici obi~no ostvaruju vezu putem modema i obi~ne telefonske linije.

            Postoje tri op{ta nivoa povezanosti na INTERNET. Prvi nivo povezanosti je preko gateway-a. Ve}ina korisnika sa ovim nivoom povezanosti ima vrlo ograni~ene mogu}nosti kori{tenja INTERNET-a (npr. samo E-MAIL). Drugi nivo povezanosti je pristup preko terminala, modema i telefonske linije. Tako mo`ete pristupiti host- ra~unaru (kao njegov terminal)  i koristiti njegove resurse. Tre}i nivo povezanosti je tzv. direktan pristup INTERNET-u 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji. To je ujedno najskuplji i najvi{i nivo veze sa INTERNET-om. Postoji i varijacija ovog nivoa pod nazivom “direktna veza po potrebi”. Tre}i nivo veze ostvaruje se preko INTERNET provajdera.

            Provajder nije samo ra~unar na INTERNET-u ve} je to radna organizacija koja obavezno ima odgovaraju}i ra~unar i direktan priklju~ak na INTERNET, a pru`a usluge priklju~enja na INTERNET uz odre|enu naknadu. Za sada, u Jugoslaviji postoji samo nekoliko provajdera (npr. TELEFONIJA, BRA]A KARI]). Akademska mre`a je jedan od korisnika tih provajdera za koju usluge pla}a Vlada Srbije. SEZAM PRO je jedan priklju~ak Akademske mre`e Srbije koji, uz izvjesnu naknadu, obezbje|uje povremen priklju~ak na INTERNET svojim korisnicima, ali pru`a i druge usluge. U svakom slu~aju da bi se ostvarila veza sa INTERNET-om, potrebno je obezbijediti vezu do nekog ra~unara koji se ve} nalazi na INTERNET-u, ili bar ima povremenu vezu sa njim.

            Prilikom izbora provajdera treba voditi ra~una o mnogim stvarima (npr. brzini veze ka ostatku INTERNET-a, ta~kama priklju~enja, tehni~koj pomo}i pri konfigurisanju sistema, cijeni, karakteru usluge i sl.). Potrebna je fizi~ka veza sa provajderom koja se ostvaruje putem telefonske linije (ako vam veza nije potrebna 24 sata dnevno), ili iznajmljenom linijom, (ako vam je veza potrebna 24 sata dnevno). Do INTERNET provajdera mo`e se do}i i preko javne mre`e JUPAK, ali je to prili~no skupo. Ponekad se koriste i radio veze popularne me|u radioamaterima, kao i drugi tipovi be`i~nih veza.

            Ra~unari su samo jedna od komponenti INTERNET mre`e. Nju ~ine i komunikacioni kanali kojima se veze ostvaruju. U idealnom slu~aju, ti kanali bi bili specijalno realizovani i prilago|eni digitalnoj komunikaciji. To jest, do svakog korisnika dolazio bi kabl koji bi obezbje|ivao prenos podataka dok bi gradovi, dr`ave i kontinenti bili povezani vi{estrukim opti~kim kablovima. Po{to bi to bilo preskupo,  takve projekte nisu jo{ u stanju realizovati ni najbogatije zemlje svijeta. Zato se INTERNET oslanja na infrastrukturu koja ve} postoji, a to je telefonski sistem. Opti~kim kablovima se povezuju veliki INTERNET provajderi, dok najve}i broj korisnika komunicira sa mre`om  koriste}i  se  telefonskom linijom.

            Kori{tenje telefonske infrastrukture jeste ekonomi~no, ali ima i svoju tamnu stranu. To su lo{e veze koje se povremeno  prekidaju i usporavaju prenos podataka.

            Da bi ste po~eli, potrebno vam je da imate: ra~unar, modem, telefonsku liniju, ne{to softvera i znanja. Pri tom je neophodno da imate bar ra~unar sa procesorom 486, 8MB RAM-a i 1 GB hard diska. Modem treba da je brzine bar 14400 bita u sekundi (bps), ili jo{ bolje od 28800 bps, jer }e prijenos biti br`i a i prekidi rje|i.

            [to se softvera ti~e, osnova svega je operativni sistem. Svi moderniji operativni sistemi (WINDOWS 95,WINDOWS NT i OS/2 Warp)  ve} sadr`e osnovnu podr{ku za INTERNET komunikaciju. Ona je mogu}a i sa starijim WINDOWS 3.1, ali tada treba instalirati dodatni softver, {to po~etniku mo`e donijeti probleme.

            Ostaje jo{ znanje, a u tom cilju morate nabaviti neki INTERNET priru~nik ili knjigu.

            INTERNET provajder treba da nudi usluge mre`nog povezivanja sa INTERNET kori{tenjem PPP  ( ili SLIP ) veze.To su protokoli koji omogu}uju da dva ra~unara razmjenjuju podatke preko modemske veze. Pri tom se PPP smatra naprednijim protokolom, te ako mo`ete da birate, izaberite njega. Provajder }e otvoriti korisni~ki nalog za mre`ni pristup i dati osnovne podatke neophodne pri konfigurisanju programa na lokalnom ra~unaru.  Potrebni podaci su:

-   korisni~ko ime (username, login)

-   lozinka (password)

-   telefonski broj za vezu sa provajderom

-   detalji o IP adresi

-   tip korisni~kog naloga ( PPP ili SLIP)

-   procedura za prijavljivanje na sistem i dr.

Kad provajder otvori nalog, ostale operacije treba izvesti na svom ra~unaru. Najprije treba instalirati i konfigurisati softver za ostvarivanje PPP (odnosno SLIP) veze do INTERNET provajdera i obezbijediti rad TCP/IP protokola koji je osnova funkcionisanja INTERNET-a.

            TCP/IP se mo`e posmatrati kao po{tanska slu`ba koja prenosi po{iljke sa jednog ra~unara na drugi. Da bi se ta~no znalo kome je poruka upu}ena, svaki ra~unar mora da ima jedinstvenu adresu.

            Adresa se sastoji od ~etiri broja razdvojena ta~kom ( npr. 193.203.17.22 ), a naziva se IP adresom ( jer ih koristi TCP/IP protokol ). Ove adrese su razumljive ra~unaru, ali ih te{ko pamte korisnici. Iz tog razloga se svakoj IP adresi mo`e dodijeliti simboli~ka adresa ( npr. SRDO @ orao.etf.bg.ac.yu ). Da pogledamo adresu od kraja: (yu) ozna~ava dr`avu, (ac) ka`e da je ra~unar na akademskoj ustanovi, (bg) da je u gradu Beogradu, (etf) da je na Elektrotehni~kom fakultetu, a rije~ (orao) ka`e kako se zove taj ra~unar. Ono {to pi{e ispred “ludog a” (@) je ime vlasnika adrese.

            Kao {to jedan ~ovjek mo`e primati pisma i drugu po{tu na vi{e adresa (stan, firma, vikendica...), tako i na INTERNET-u mo`ete imati vi{e adresa (ku}ni ra~unar, ra~unar u firmi itd.). Za poslovne kontakte }ete obi~no davati adresu u firmi,a za privatne adresu kod ku}e.Treba re}i da ra~unar vr{i sam automatski konverziju elektronske adrese u INTERNET broj.

            Po uspostavljanju komunikacije sa javnom kompjuterskom mre`om ili BBS-om  od vas }e se zahtijevati da se predstavite. Korisni~ko ime je javna informacija i kao takva ne mo`e biti dovoljna za predstavljanje sistemu. Zato, poslije uno{enja  korisni~kog  imena sistem obi~no zahtjeva PASSWORD tj. lozinku.To je niz znakova koji jednozna~no identifikuju korisnika, a to je tajna informacija jer je poznata samo vama i sistemu. Na osnovu nje se ostvaruje va{e pravo pristupa, osigurava va{a po{ta.  Radi sigurnosti nemojte izabrati lozinku koja je jednaka va{em imenu, prezimenu, nadimku ili sl. Najbolje je da ta rije~ nema nikakve veze sa vama.

 

 

3.3.3.   [ta nudi INTERNET

 

                Nakon {to vam je neko pomogao da va{ ra~unar ve`ete na INTERNET, potrebno je da saznate koje  INTERNET usluge vam stoje na raspolaganju i koji su najpogodniji programi koji vam omogu}uju udoban i efikasan rad na mre`i.

            INTERNET je stekao ogromnu popularnost dobrim dijelom zahvaljuju}i bogatstvu sadr`aja i usluga koje nudi korisnicima. Ove usluge se u INTERNET `argonu nazivaju servisi.

            Svi servisi INTERNET-a rade tako {to negdje na mre`i postoje serveri u kojima su smje{teni podaci, a na va{em ra~unaru se izvr{ava klijent-program koji tim podacima pristupa preko mre`e. Da biste se lak{e sna{li u mno{tvu usluga koje nudi Mre`a, servisi se mogu razvrstati u tri grupe.

            U prvu grupu spadaju tzv. osnovni servisi koji postoje na svakom ra~unaru vezanom u mre`u. U drugu grupu spadaju tzv. javni servisi koji su namijenjeni smje{tanju i pristupu gotovo svim  dostupnim podacima.  U tre}u  grupu spadaju tzv. posebni servisi koji su namijenjeni pretra`ivanju mre`e.

            U osnovne servise spadaju:

 

E-MAIL - medij koji je pogoda za vo|enje “konverzacije” jer se poruke kreiraju

              fantasti~nom brzinom: odgovor mo`e da uslijedi par minuta nakon 

              prijema poruke, pa odgovor na odgovor i tako redom. Zove se jo{ i

              elektronska po{ta.  

TELNET- ovaj servis ili program omogu}uje da se prijavite na drugi ra~unar na

              INTERNET-u i da koristite usluge programa i servisa koji su raspolo`ivi na

              tom ra~unaru

FTP -      ovaj servis omogu}uje pristup stotinama bibliote~kih fajlova. Uz ovaj

              program mogu}e je prenijeti sadr`aj `eljenog fajla na va{ ra~unar.

TALK   -  omogu}uje interaktivan razgovor sa drugim korisnicima u mre`i.

 

            U javne servise, koji su instalirani na zna~ajnijim serverima u mre`i, da bi svim korisnicima omogu}ili jednostavan pristup bez obaveze provjere identiteta, spadaju:

 

ANONYMUS FTP -  skladi{ta datoteka do kojih dolazimo standardnim programom

                               FTP prijavljuju}i se pod korisni~kim imenom ANONYMUS.

USENETNEWS  -     javne diskusione grupe ili konferencije.

GOPHER   -             pristup raznim datotekama i serverima u mre`i.

WWW   -                 najpopularniji servis na INTERNET-u, kojim se dokumenti na

                               mre`i  povezuju u obliku hiper-veza.Osnova dokumenta je tekst

                               u kom se mogu nalaziti i multimedijalni sadr`aji. 

IRC   -                      omogu}uje interaktivan razgovor velikog broja korisnika.

 

            U posebne servise spadaju oni namijenjeni pretra`ivanju mre`e, a to su: 

 

ARCHIE   -              ovo je program koji omogu}uje lociranje informacija na Mre`i.

                              Naj~e{}e se koristi za pretra`ivanje baza podataka sa vi{e od

                              1000 anonimnih FTP servera {irom svijeta koji sadr`e vi{e od

                              dva miliona imena fajlova.

WAIS     -               ako je broj baza podataka suvi{e velik, program GOPHER ne}e

                              mo}i da vas zadovolji.Tad je rje{enje ovaj program koji mo`e na

                              osnovu zadate klju~ne rije~i pretra`iti Mre`u i na}i {to tra`ite.                            

NETFIND   -            slu`i za pronala`enje E-MAIL adrese korisnika na osnovu imena

                               i prezimena.

                                                            

U ovu grupu spadaju i tzv. sigurnosni servisi koji su va`ni ako se `ele prenositi podaci od velike va`nosti.

            Napomena: INTERNET servisi ili usluge se ponekad tako|e nazivaju protokolima, {to doprinosi konfuziji. U tom kontekstu bi TCP/IP protokoli bili protokoli niskog nivoa, zadu`eni da se sa ra~unara na ra~unar prenesu podaci, a protokoli vi{eg nivoa bi bili oni koji omogu}uju da se sa nekog ra~unara prenese ~itava datoteka ili obavi neka druga usluga, zbog ~ega se takvi protokoli nazivaju i servisima, {to im bolje pristaje.

            Zbog izuzetne popularnosti WWW servisa, treba o njemu re}i ne{to vi{e.

 

 

3.3.4.   WEB servis INTERNET-a

 

                Ra~unarske komunikacije su se na po~etku svodile isklju~ivo na tekst, ali su pojavom br`ih modema i veza po~ele da se pojavljuju najprije slike, pa onda i ton, animacije i drugi mediji. Zbog veoma raznorodnih ra~unara povezanih u Mre`u, razmjena slika u raznim formatima predstavljala je gotovo nerje{iv problem, dok se nije pojavio standard za komunikaciju koji je dobio ime WORLD WIDE WEB, skra}eno WWW ili samo WEB.

            WWW ~ini mre`a dokumenata koji me|usobno ukazuju jedni na druge i omogu}uju brzo i lako {etanje ili, kako se to popularno ka`e surfovanje (jedrenje) po INTERNET-u.

            WEB se zasniva na posebnom jeziku koji je dobio ime HTML. U njemu se priprema tekst prezentacije u koji se na odgovaraju}i na~in ugra|uju reference na slike, zvu~ne zapise, animacije i dr. Da bi korisnik mogao da ~ita ovakve prezentacije  potreban mu je odgovaraju}i program koji se naziva BROWSER. Postoje mnogi programi ove vrste (~esto i besplatni), a svi podr`avaju HTTP protokol, {to je naziv protokola kojim komuniciraju WEB klijent (va{ ra~unar) i WEB server (ra~unar na kojem se nalazi prezentacija koju `elite gledati).

            Kako izgleda komunikacija sa WWW? Po{to se na neki na~in pove`ete sa WEB serverom i na svom ra~unaru pokrenete program WEB BROWSER (obi~no EXPLORER ili NETSCAPE for WINDOWS), na ekranu }ete vidjeti tzv. HOME PAGE  (naslovnu stranu WEB-a ), prezentaciju sistema sa kojim ste se direktno povezali. Neke slike ili tekstovi na njoj su vezani sa drugim prezentacijama i podvu~eni su. Sve {to treba da u~inite je da kliknete mi{em na podvu~enom dijelu teksta ili na dijelu slike koji vas interesuje i automatski prelazite na drugi sadr`aj, bilo gdje u globalnoj mre`i. Na isti na~in sa druge prezentacije mo`ete oti}i na tre}u i tako redom. Postoji i na~in da se “vra}ate unazad”, ili da navedete ime nekog drugog WEB servera do kog se sa va{eg ra~unara ne mo`e direktno sti}i. U tu svrhu se u odgovaraju}e polje BROWSWR-a unese adresa koja obavezno ima oblik “http:// WWW.adresa servera”. Sistem je distribuiran, {to zna~i da se referencirani dokumenti mogu nalaziti na istom, ali i na drugom ra~unaru u mre`i. Odabirom podvu~enih rije~i ili slika kre}emo se po mre`i od servera do servera, a pri tom ne primje}ujemo nikakvu razliku me|u ra~unarima koji su po konstrukciji i operativnom sistemu, obi~no razli~iti. Ovo je gotovo sve {to treba znati da bi mogli koristiti WWW servis. Njegova jednostavnost ga je i u~inila toliko popularnim.

            WWW ima elemente multimedije, jer se iz njega mogu prikazivati tekstovi, slike, zvuci, video zapisi i dr. Mo`e se prikazati bilo koji tip dokumenta za koji imamo program za prikazivanje na na{em ra~unaru. WWW protokol samo prenese datoteku, a onda se klijent ra~unar snalazi s njom kako zna. Naime, WWW je kao i ostali servisi INTERNET-a organizovan po klijent-server principu. To zna~i da se podaci nalaze na serverima na mre`i gdje se izvr{ava poseban serverski program koji, na zahtjev, preko mre`e {alje dokumente klijentovom programu koji se izvr{ava na va{em ra~unaru.

            Na INTERNET-u mo`ete na}i obilje WEB prezentacija iz raznih oblasti: od informacija i reklama do nau~nih saop{tenja i biltena. Tako|er se mogu na}i i prezentacije “~isto `enskog”  karaktera. Na primjer, najpoznatiji svjetski modni ~asopisi kao {to su ELLE i VOUGH prezentovali su na WEB-u svoja izdanja oboga}ena konkretnom mogu}no{}u kontakta sa korisnicima ra~unara u smislu savjeta i informacija o ~isto “`enskim” temama. Dnevni listovi POLITIKA, NEDELJNI TELEGRAF i NA[A BORBA imaju tako|er svoju WEB prezentaciju.

            Do WEB-a, kao  i do ostalih INTERNET servisa mo`e se do}i na dva na~ina. Jedan na~in podrazumijeva da postoji posrednik kojeg }ete pozvati, prijaviti se kod njega (operacija: log in) i onda odatle pokrenuti interfejs prema WEB-u koji }e biti opslu`ivan va{im BROWSER-om. Drugi na~in je komplikovaniji, ali i uzbudljiviji: va{ ra~unar preko INTERNET provajdera  postaje sastavni dio INTERNET-a.To zna~i da }ete tada imati svoj INTERNET broj. Dodu{e, direktna veza sa ovih prostora zasad nije mogu}a. Za po~etnika je to i bolje jer nema potrebe da se bavi problemom za{tite svog hard diska kod neovla{}enog kori{tenja ( hakeri INTERNET-a ne mogu da do|u do njega ) .

            Najpoznatiji WEB BROWSER je NETSCAPE NAVIGATOR koji je tu reputaciju stekao zahvaljuju}i jednostavnoj upotrebi. Probna verzija ovog softvera mo`e se preuzeti sa svih velikih on-line sistema (recimo i sa SEZAM PRO),a kasnije, ako ste njime zadovoljni, imate mogu}nost da ga registrujete pla}aju}i odre|eni iznos autorima.To zna~i da je ovaj program u tzv. shareware  raspodjeli, za razliku od mnogih drugih koji se mogu preuzeti sa INTERNET-a besplatan (freeware i public domain raspodjela).

            Kada “prerastete” posmatranje WEB prezentacija {irom svijeta i po`elite da predstavite svoju firmu ili svoj grad ili ne{to sl. drugima, osmisli}ete svoju WEB prezentaciju i staviti je na raspolaganje milionima “surfera ”.

            Surfovanje po INTERNET-u postaje strast jer je zaista uzbudljivo. Ako ste imalo istra`iva~ki raspolo`eni, osje}aj je ravan osje}aju djeteta ostavljenog da se slobodno igra u najve}oj prodavnici igra~aka na svijetu i koje shvati da su sve te igra~ke besplatne! Ameri~ke statistike ka`u da je prosje~na starost surfera 35 godina, da su samo 15% `ene, da su 2/3 studenti, zaposleni na fakultetima, istra`iva~i i profesori.

 

 

3.3.5.   Za{tita na INTERNET-u

 

                Svaka LAN mre`a ima na neki na~in ( naj~e{}e fizi~ki ) obezbje|enu sigurnost podataka. Ako se takva mre`a priklju~i na INTERNET, stvari se mijenjaju.  INTERNET je mre`a velikih fizi~kih dimenzija i kod nje se ne mogu za{titi informacije koje idu kroz komunikacionu mre`u. Jedina vrsta za{tite koja se tu mo`e primjeniti je kriptografska metoda ( {ifrovanje ). Te tehnologije su veoma kompleksne i ne mo`e se o~ekivati da se velik broj INTERNET korisnika njima mo`e slu`iti.

            Ova upozorenja se ne mogu shvatiti kao argument protiv povezivanja u globalnu mre`u jer je to op{ti trend koji se ne mo`e zaobi}i. Ipak, treba da budete upoznati sa mogu}im problemom i mjerama koje mo`ete preduzeti.

            Naime,~im umre`ite svoj kompjuter, prestanite da se uljuljkujete pri~om da ste sigurni. Va{ kompjuter je dostupan korisnicima iz ~itavog svijeta, a u svijetu ima prili~an broj dokone djece koja od jutra do mraka krstare INTERNET-om u potrazi za sistemom koji se mo`e “provaliti”. Takvi hakeri su obi~no u me|usobnom kontaktu.

            Ako smatrate da mjere za{tite koje vam stoje na raspolaganju nisu dovoljne, radite redovno bekap.

 

 

3.5.   Zaklju~ak

 

                Kao {to ste mogli vidjeti iz prethodnog teksta, INTERNET je veliki, veliki, toliko veliki da ga nikad ne}ete mo}i istra`ivati niti onoliko koliko biste `eljeli, a kamoli potpuno. Da stvar bude jo{ te`a, ono {to ste vidjeli ju~e, danas je ve} druga~ije... Me|utim, to ne treba da vas obeshrabri, jer ako odlu~ite da koristite INTERNET, vi }ete ga koristiti samo onda kad vam je to potrebno i samo onoliko koliko vam je potrebno. Naravno, pored volje i potrebe bi}e vam neophodna i odgovaraju}a softverska podr{ka koja }e vam omogu}iti da potrebne informacije  prona|ete {to br`e i jednostavnije, ali i odgovaraju}i hardver, koji je za mnoge jo{ uvijek preskup. U razvijenim zemljama ra~unar si mo`e priu{titi gotovo svako, a ve}ina porodica ga ve}i ima. Zbog toga se zna~ajniji porast broja korisnika u tim sredinama ne mo`e o~ekivati. Da bi se INTERNET i dalje {irio i obuhvatio nerazvijene zemlje, potrebno je u~initi ne{to u smislu pojeftinjenja opreme. Dodu{e, cijena ra~unarskoj opremi stalno pada. Me|utim, jo{ uvijek nedovoljno brzo za d`epove stanovnika nerazvijenih zemalja. Zbog toga su analiti~ari velikih kompanija predlo`ili dizajniranje jeftinih ra~unara ( maksimalno do 500 dolara ) koji bi bili u stanju da “odrade” povezivanje sa mre`om i rad na njoj ( tj. imali bi prete`no osobine terminala ). U tom slu~aju stvarni ra~unar bi bila ~itava Mre`a. Ubrzano se radi na tom projektu. U tu svrhu projektovan je i novi ra~unarski jezik JAVA, koji pored svoje jednostavnosti, ima jo{ mnogo drugih prednosti. Jedino {to je lo{e u tom ~itavom projektu je {to se zahtijevaju dobre komunikacijske veze, a one su u nerazvijenim zemljama, redovno lo{e. Tako se opet stiglo na po~etak. Me|utim uporno{}u konstruktora rje{enje }e se sigurno na}i...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

IV

 

 

KAKO NAU^ITI VLADATI KOMPJUTEROM

 

 

4.1.   Stanje u obrazovanju kompjuterom

  

                        _{Mikroelektronska  revolucija  je zapljusnula i nas. Za sobom  je povukla hiljade mali{ana  i zatekla roditelje i pedagoge potpuno nespremne. [ta se to najednom de{ava sa mladima? Da li su se oni napre~ac okrenuli korisnim stvarima, ili je to samo njihov novi hobi koji ima skrivenih zamki i opasnosti? Ve}ina roditelja predosje}a na neki na~in zna~aj kompjutera i u principu se sla`e s tim da njihovo dijete treba da  “ razumije kompjuter“,  ali ni dvije osobe ne mogu  da se slo`e kako da se to ostvari ili u ~emu bi se to sastojalo.}                                                                                                                                           

            U Harkovu, prije desetak godina nastavnici su na svim nivoima obrazovanja  do pedeset godina starosti bili du`ni da poha|aju kurs obuke za rad sa ra~unarima,  jer se o~ekuje da }e kompjuteri u}i na velika vrata u {kole, fakultete i doma}instva. Takva o~ekivanja nisu bez osnova jer u Americi ve} sad ima oko 25 miliona ra~unara samo u doma}instvima, a da se ne govori o drugim mjestima. Na`alost, kod nas je upotreba kompjutera i u  {kolama a pogotovo u doma}instvima, jo{ u  povoju. Ako se nastavi trenutna ekspanzija informatike, kompjuter }e postati prije neophodnost nego stvar izbora pojedinaca, nastavnika ili {kola.

            Jo{ 1987. godine uveden je predmet  “Informatika i ra~unarstvo” u {kolama u Jugoslaviji, ali, nepostojanje efikasne dr`avne institucije koja bi bila zadu`ena da vodi brigu  o razvoju informatike i ra~unarstva u zemlji, dovelo je do toga da se nije maklo od po~etka. ^ak, {tavi{e, informatika je skoro izba~ena iz gimnazija  (samo dva ~asa sedmi~no), a mnogo bolje nije pro{la ni u drugim {kolama. U vrijeme kada kompjuteri postaju produ`eno “ja” savremene civilizacije, kada kompjuterski vo|ene rakete odlu~uju ratove i kada nema proizvodnje ili komunikacije gdje se ne koristi ra~unar, na{a djeca su lo{im, nekompetentnim ili zlonamjernim (a mo`da sve to zajedno) intervencijama prosvjetnih vlasti osu|ena na ra~unarsku nepismenost.  Zbog toga bi Ministarstvo prosvjete trebalo taj segment {kolstva da preda na rje{avanje kompetentnim institucijama ( mati~ni fakulteti, strukovne i srodne nau~ne organizacije ), {to njima, za sad, jo{ nije palo na pamet. Za{to? Mo`da zato {to se tamo jo{ smatra da je informati~ko obrazovanje luksuz i kao takvo privatna stvar dalekovidih roditelja dubljeg d`epa, a ne potreba dru{tva u cjelini. Ili je  stvar jo{ gora: da je stanje u oblasti informati~kog obrazovanja samo posljedica ukupne vizije dru{tva? Krajnje je vrijeme da se dozovemo pameti. Nisu sankcije, bar za to, krive. Njima bi se nesposobni pojedinci samo htjeli opravdati. Radi se o blokadi u sopstvenim glavama. Realizujmo bar dio deklarativnog izja{njavanja za nau~no-tehnolo{ku revoluciju, informati~ko dru{tvo, tr`i{nu orjentaciju privrede i uklju~ivanje u razvijen svijet. Kako stvari trenutno stoje, imamo perspektivu tehnolo{kog “privjeska”, jedino {to jo{ ne znam ~ijeg. Ako nam uloga “privjeska”ne odgovara, treba da prepustimo da kompletan koncept informati~kog obrazovanja, od pred{kolskih ustanova do post diplomskih studija, na~ine ljudi od struke. Takvih ljudi ima dosta, samo treba promijeniti stav prema njima. Treba im dozvoliti da sa margine do|u u centar. Ili, jo{ bolje re~eno: neka svako radi SVOJ posao! Jer, sve govori da samo odgovaraju}e obrazovanje mo`e obezbijediti dovoljan broj stru~nih kadrova  koji }e omogu}iti br`i korak u budu}nost.

            Svjetski priznati ekonomisti tvrde kako je kompjuterizacija prva stvar kojoj zemlje u razvoju moraju pristupiti ako `ele da uhvate korak sa razvijenima. Tog ozbiljnog posla prihvatile su se mnoge male zemlje i iskoristile svoju {ansu u tre}oj industrijskoj revoluciji. Kod nas cjelokupna ra~unarska pismenost strpana je u jedan predmet, u jednom razredu sa dva ~asa sedmi~no! (Prema najnovijim informacijama ima nade da se ne{to u tom smislu promijeni na bolje.) Od svega ovoga ne}e biti ni{ta dok se razvoj  informatike  i ra~unarstva ne uzdigne na nivo nacionalnog interesa. Zbog svega ovoga, nije ni ~udo {to je projekat informati~kog opismenjavanja na{eg naroda, propao. Ovaj problem je u su{tini jo{ kompleksniji. Klasi~ni na~in sticanja znanja u na{im {kolama je postao prevazi|en, zastario. On vi{e ne odgovara ni klasi~nim predmetima poput geografije, istorije i dr, a kamoli jednom novom predmetu kakav je Informatika i ra~unarstvo. Zna~i, bez kompletne, i potpune inovacije obrazovanog procesa, nema efikasnog informati~kog opismenjavanja budu}ih generacija. Termin “problemska nastava”, ”problemsko u~enje” i “u~enje u vidu rje{avanja problema" se sve ~e{}e ~uju kad  se govori o obrazovanju. To zna~i da je, mo`da, odzvonilo klasi~nom na~inu u~enja koje se svodi na mehani~ko preno{enje tu|ih iskustava. Vjerovatno }e pro}i jo{ mnogo vremena dok se to ne ostvari. Problemska nastava je kompleksan didakti~ki sistem, kojem je klasi~na u~ionica neprimjerena. Ovo implicira da {kole, ovakve kakve su danas, ne}e na}i svoje mjesto u budu}nosti. Na takvoj reformi obrazovanja se ve} radi u nekim zemljama ( SAD, Rusija, neke zapadne zemlje ). U tom kontekstu bi nastavni ~as trebao biti potpuno druga~ije koncipiran. To jest, na prvom mjestu bi trebalo biti stvaranje problemske situacije ( u zavisnosti od psihofizi~kih sposobnosti tog uzrasta u~enika ), zatim definisanje metode istra`ivanja i rje{avanja problema, pa prelazak na  samostalno rje{avanje problema, analiziranje rezultata i kona~no,  zadavanje novih zadataka.

            Naravno, kompjuteri se koriste na vi{im {kolama i fakultetima ve} niz godina za rje{avanje slo`enih matemati~ko-nau~nih problema, upravo na ovakav na~in i to na ra~unarskim sistemima. Tek pojavom mikrora~unara ovaj zamah dobija na masovnosti, pa se takav na~in u~enja mo`e primijeniti i na ni`im nivoima obrazovanja. Na taj na~in se stvara kreativan kadar na svim nivoima obrazovanja, a to je potrebno dru{tvu koje `eli da se izvu~e iz nerazvijenosti.

            Prvi kupci mikrokompjutera  bili su “hobisti”. Nakon toga mikrokompjuter je dospio na radna mjesta, pa zatim u {kole i doma}instva. Ovo uvo|enje u {kole i doma}instva ide dosta traljavo. Neki stru~njaci smatraju da kompjuter treba najprije da se odoma}i u {kolama, pa }e onda djeca tra`iti od roditelja da ga nabave i u doma}instvu, dok drugi smatraju da djeca treba najprije da se “familijariziraju” sa kompjuterom u svom domu, pa }e im onda, njegova upotreba u {koli, biti prirodna stvar. U oba ova slu~aja postoje veliki problemi: u prvom kako obu~iti pedagoge, a u drugom, kako obu~iti roditelje. Poseban problem, u oba slu~aja je, kako obezbijediti odgovaraju}i softver.               

            Situacija u {kolama je obi~no sljede}a: na neki na~in se nabavi i instalira hardver i obezbijedi se stru~ni pedagog. Nakon toga se javi najve}i problem: u kojoj mjeri ta~no upotrijebiti mikrora~unar u obrazovanom procesu? Mo`da bi rje{enje predstavljala izrada “kursvera” (po analogiji sa softverom) odnosno, programskog materijala  za konkretnu primjenu u obrazovanom procesu. Na`alost, tr`i{te kursvera je vrlo oskudno (u pore|enju sa tr`i{tem softvera, naro~ito), ali se situacija postepeno mijenja. Naravno, tu bi trebali programeri i pedagozi da se udru`e i da naprave odgovaraju}i kursver za svaki uzrast.

            Dana{nje metode upotrebe mikrora~unara (PC) u {kolstvu se uglavnom bi se mogle svesti na tri kategorije:

-  u~enik kroz ponavljanje onog {to je ~uo na ~asu, utvr|uje gradivo,

-  u~enik putem baze (npr.CD-ROM enciklopedija i sl.) mo`e da sazna vi{e od toga,

-  u~enik pomo}u simulacije rje{ava nove probleme koriste}i   prethodna  znanja.

            Neki stru~njaci smatraju da bi uvo|enje ra~unara u u~ionice trebalo biti postupno tj. da se u prvoj godini eksploatacije kompjuter koristi u vidu centra, i da se pristup omogu}i, kako u~enicima, tako i pedagozima ( tzv.postupak familijarizacije ). Tek u drugoj godini valja sa~initi analizu upotrebe kompjutera u edukativnim primjenama i izvr{iti nabavku kursvera. Pri tom je jako bitno da se kompjuter ne ograni~i samo na Kabinet za informatiku i ra~unarstvo!

            Svijet razlomljen specijalizacijama, pretvoren u lavirint, mora ponovo biti objedinjen. Treba sru{iti barijere koje je podiglo industrijsko dru{tvo izme|u nauke i ljudi i izme|u nauke i nauke radi ra|anja novog uma kadrog da shvati promijenjeni svijet. U tom }e pomo}i novonastali informativni poredak, neograni~ena ekspanzija novih tehnologija, promijenjen odnos ~ovjeka prema svijetu i obnova tradicionalnih nauka. Rije~ je o ukidanju naslije|ene samodovoljnosti nau~ne specijalizacije, jer vi{e ne va`i ni ona Dekartova podjela na “prirodno”  i “dru{tveno”. Tako se od novog nastavnika ne tra`i samo memorija i tehnika, ve} renesansna restauracija cjelovitog razmi{ljanja kao podloga novog ljudskog obrazovanja i jedini na~in komunikacije sa nau~nim disciplinama. Za novi svijet potreban je opet novi ~ovjek i nova, svepro`imaju}a nauka. S obzirom na to kako se u na{em dru{tvu tretira prosvjetni kadar, nije realno od njega za du`e vrijeme o~ekivati tako ne{to.

            Postoji mi{ljenje da je pogre{no uvoditi mlade u svijet ra~unara tako {to }e im se najprije predavati programiranje. Gre{ke u pedago{kom pristupu ra~unara mogu imati te{ke posljedice. Nekoj djeci, posebno inteligentnoj, programiranje ra~unara mo`e postati neka vrsta droge, ~ak mnogo vi{e nego akcione igre koje su ih mo`da i privukle ra~unaru. ^esto socijalno nedozreli, ovi fanatici koda, hrabreni roditeljima koji smatraju da je njihovo dijete na putu da postane tehnolo{ka zvijezda, oni se povla~e iz realnog svijeta u svijet sobe ispunjen zastarjelim ra~unarskim jezicima. Nepoznavanje ra~unarske materije ~esto dovodi do situacije u kojoj se ta djeca iskreno, ali pogre{no smatraju zvijezdama. Za trenutak dijete impresionira svoje vr{njake, roditelje pa i nastavnike slo`enim programima sa blje{tavim ekranima  zvu~nim efektima. Ovakvo dijete ako slu~ajno nastavi studije ra~unarstva, mora prethodno biti “reprogramirano”, ako je to uop{te jo{ uvijek mogu}e, da bi  sa uspjehom moglo da studira. Postoji mi{ljenje da nabavka ku}nog ra~unara mo`e ponekad da ima lo{ efekat na u~enje mladog ~ovjeka.Prema tom mi{ljenju, davanje ra~unara mladima u osjetljivom periodu njihova `ivota, u nadi da se time postavlja osnova za uspje{nu karijeru, mo`e imati suprotan efekt. Jedina mogu}nost da se to izbjegne je pro{iriti pristup ra~unarima. Djeca najprije treba da nau~e {ta kompjuter mo`e da uradi, a tek onda da ga programiraju. To zna~i, kad je rije~ o ku}nom kompjuteru, onda roditelji treba da obezbjede {to svestranije kori{tenje kompjutera. [to se ti~e kompjutera u {koli on treba da iza|e iz kabineta za ra~unarstvo  da se uklju~i u ~itav nastavni proces tako da ga koriste svi predmeti, svaki na svoj na~in. On mora postati u~ilo kakvo je npr. globus, kasetofon ili videorekorder.

            ^injenica je da put vodi ka potpunoj kompjuterizaciji. Pretpostavlja se da }e se 2000. godine kompjuter koristiti na 70% radnih mjesta. Prvi korak je najte`i, ali to ne bi trebalo da nas sprije~i da zakora~imo. Ako nigdje drugdje onda u obrazovanju nemamo {ta ~ekati. Treba prema svojim mogu}nostima da ~inimo ono {to mo`emo, kako ne bismo ostali informati~ki nepismeni.

 

 

4.2.   Preporuke  za pristup obuci kompjuterom

 

            Poslije svega iznesenog u prethodnoj glavi, opravdano bi bilo postaviti pitanje: [ta onda u~initi?

            Da bi neko po~eo koristiti ra~unar, nisu mu potrebna nikakva nedosti`na znanja, ali, da bi neko postao ekspert, mora ulo`iti mnogo truda. Pored toga, svaki po~etak je te`ak, a to ne treba da vas obeshrabri.

            U ra~unarskoj industriji postoji nekoliko nivoa hijerarhije. Za koji }ete se vi odlu~iti, zavisi od va{ih sklonosti, mogu}nosti i ulo`enog truda.

            Najni`i stepen bi se mogao nazvati “kvalifikovanim korisnikom”.To su radnici koji su nau~ili da na ra~unaru rade neke specijalne poslove kao {to su unos teksta, knjigovodstvo ili ne{to sli~no. Dovoljno im je osnovno obrazovanje.

            Sljede}i vi{i stepen je operator koji kontroli{e rad na ra~unaru, trake, diskove i sl. ( za rad na ve}im ra~unarskim sistemima ). Oni moraju razumjeti osnovu na kojoj se zasniva rad ra~unara i moraju imati dobro op{te obrazovanje, (ekvivalentno srednjoj {koli).

            Programer je tre}e mjesto na ovoj ljestvici. On unosi podatke u ra~unar na jeziku koji ra~unar razumije ( FORTRAN, COBOL itd.).Programer mora biti poseban tip ~ovjeka, pedantan i sistemati~an, a usput mora imati dobre {kolske kvalifikacije,  jer on pi{e sistemske i aplikacione programe.

            Poslije programera povla~i se granica iza koje je pristup dozvoljen samo najsposobnijim programerima i najboljim diplomiranim studentima. To je carstvo analiti~ara i projektanata. Oni razmatraju probleme iz raznih oblasti i odlu~uju kako bi se oni mogli rije{iti pomo}u ra~unara. Njihov rad je nu`no timski, jer to je jedini na~in da se rije{e kompleksni problemi. Neko je rekao: “Timski rad je alat pomo}u kojeg prosje~ni ljudi mogu da postignu natprosje~ne rezultate”.

            Mnogi dje~aci i djevoj~ice sa zdravim pristupom ra~unaru sami }e na}i svoj put. Onim drugima treba pomo}i. Umjesto da se bak}u sa pravljenjem kojekakvih programa koji su sami sebi svrha, treba ih usmjeravati da sami poku{aju razviti neki jednostavan komercijalni projekat, tj. da poku{aju na}i neku primjenu kompjutera u obi~nom `ivotu. Njihova sposobnost stvaranja programa manje je va`na, jer ako razviju  sposobnost analize okoline i uspiju otkriti na~in rje{avanja problema kompjuterom, vje{tina pisanja programa im mo`da ne}e biti ni potrebna. To  }e  raditi  oni drugi, manje inventivni i kreativni. U svemu je najva`nije:

-  identifikovati problem        

-  analizirati problem i        

-  skicirati algoritam koji }e dati rje{enje.

Nakon toga treba pristupiti  pisanju (ili tra`enju gotovog) programa.

            Djeci Japana je na raspolaganju multimedijalni projekat sa obrazovanom namjenom “ a la  cart “. Rije~ je o programu zahvaljuju}i kojem dijete samo bira oblast u kojoj `eli da se usavr{ava. To ne zna~i da se i na{oj djeci, bar ne{to sli~no, ne mo`e obezbjediti. Na tr`i{tu softvera postoje CD-ROM diskovi raznih namjena. Treba samo svko na}i za sebe onu pravu.                                                       Operativni sistem upravlja funkcionisanjem ra~unara. On stvara potrebnu radnu okolinu za sve ostale programe i ostvaruje vezu izme|u ra~unara i korisnika prijemom komandi i prikazivanjem rezultata rada. Poznavanje njegove upotrebe je od presudnog zna~aja za potpuno kori{tenje mogu}nosti ra~unara. Ovladavanje operativnim sistemom treba da bude jedan od prvih koraka u obuci za rad na ra~unarima i temelj svih kasnijih saznanja vezanih za specifi~ne oblasti njihove primjene u svakodnevnim poslovima.

            Uputstva  za kori{tenje operativnih sistema i kursevi koji se organizuju za informati~ko obrazovanje, uglavnom su tako koncipirani da pokrivaju po~etni i srednji nivo kori{tenja personalnog ra~unara pod operativnim sistemom. Na ovaj na~in korisnici mo`da ne}e saznati ~emu slu`i ba{ svaka egzoti~na opcija koju nudi operativni sistem, ali }e mo}i odmah da koriste ra~unar za svoje poslove i razonodu. Poznavanje finesa dolazi sa iskustvom u radu i istra`ivanjem po ponu|enim opcijama, a naravno i ~itanjem i specijalizovanih ~asopisa (kod nas su to PERSONALNI RA^UNARI, PC-PRESS, SVET KOMPJUTERA)  i  druge  stru~ne  literature. Najnoviji operativni sistem WINDOWS 95 je zami{ljen tako da bude prvi operativni sistem za naj{iru bazu korisnika ra~unara, koji ih ranije nisu upotrebljavali. Ukoliko se ranije niste susretali sa ra~unarima, ova knjiga }e vam pomo}i da shvatite {ta je to ra~unar i kako radi, te koji su njegovi sastavni dijelovi. Treba znati da se ra~unar ne mo`e pokvariti nekom pogre{nom komandom. Najgore {to se mo`e desiti je brisanje upisanih podataka. To mo`e sprije~iti pravljenjem rezervnih kopija podataka. Morate  imati na umu da se programi izvr{avaju u brzoj RAM memoriji ~iji se sadr`aj pri isklju~enju ra~unara bri{e, pa se zato podaci ~uvaju i snimaju na jedinice sa trajnom memorijom: diskete, hard diskove, trake i sli~no, odakle se, po potrebi, opet u~itavaju u RAM memoriju radi obrade.

            Ako niste ambiciozan korisnik ra~unara, opse`no poznavanje engleskog jezika vam ne}e biti neophodno, a izvjestan broj engleskih rije~i koje }ete ~esto susretati, lako }ete nau~iti. Me|utim, ako `elite vi{e, treba}e vam poznavanje ve}eg fonda rije~i.

            Prvi koraci u ovladavanju kompjuterom su isti za sve. Kasnije, zavisno od afiniteta, svako }e oti}i svojim putem. Neko }e poststi softvera{, neko hardvera{, a neko samo kvalifikovani korisnik.

            Obrazovanje treba zamisliti u vidu koncentri~nih krugova, pri ~emu svaki krug predstavlja logi~ku cjelinu u obrazovanom smislu. Spolja{nji krugovi zahtijevaju znanje iz unutra{njih krugova, ali ga pro{iruju novim znanjem. Kad je u pitanju kompjuter, ti  krugovi bi bili:

-  upoznavanje sa sastavnim dijelovima ra~unarskog sistema i njihovim funkcijama,

-  upoznavanje sa operativnim sistemima i njihovim funkcijama,

-  upoznavanje sa mogu}nostima kori{tenja gotovih programa,

-  upoznavanje sa programiranjem,

-  upoznavanje sa elementima rada sa brojevima, tekstom, grafikom i zvukom,

-  upoznavanje sa mogu}no{}u rada sa velikim koli~inama podataka,

-  upoznavanje sa mogu}nostima primjene ra~unarskog sistema.

Pri tom treba naglasiti da }e kona~an uspjeh zavisiti od ulo`enog napora u~enika i kvaliteta stru~ne pomo}i na koju }e se u~enik osloniti. Stru~na pomo} je neophodna jer }e omogu}iti u~eniku da se upozna sa svim relevantnim informacijama iz ove oblasti br`e i efikasnije nego da sam istra`uje. Naravno, kasnije, kada se savlada  “informati~ka abeceda”, bi}e mnogo mogu}nosti za istra`ivanja.

            Kad se to savlada, na}i }ete svoje mjesto na sljede}oj ljestvici. Naravno kako napredujete u “osvajanju” kompjuterskog znanja, mo`ete napredovati i na ovoj ljestvici:

 

1.       Igranja akcionih igara i avantura,

2.       Rje{avanje mozgalica,

3.       Rad sa aplikacionim programima,

4.       Rad sa tabelama,

5.       Vi{i programski jezici,

6.       C i srodni jezici,

7.       Asembler,

8.       “ Prljavo ” programiranje,

9.       Direktno programiranje periferiskih registara PC-a,

10.    Mikrokodiranje,

11.    Pal i Gal,

12.    Nezavisni mikroprocesorski sistemi,

13.    “ te{ki ” hardver,

14.    Projektovanje procesora

 

Za obi~nog korisnika rezervisane su ta~ke od 1-3, za tipi~nog “softvera{a” od 2-7, a za “hardvera{a” od 6-13. Ta~ka 14 je samo za odabrane.

            Osobe koje `ele raditi kompjuterske poslove moraju imati neke osobine bez kojih ne}e biti uspje{ni. Naime, kod takvih ljudi je nu`no da su sposobni razmi{ljati logi~ki, da imaju razvijen osje}aj odgovornosti, da su vje{ti u opho|enju sa drugim osobama (i usmeno i pismeno) i da vole izazov  u svom poslu. Obi~no ljudi koji imaju smisla za matematiku su uspje{ni u ovom poslu, mada  im  smisao za muziku i filozofiju tako|er mo`e dobro do}i. Veoma va`no za mnoge kompjuterske poslove je biti sposoban raditi sa velikom ta~no{}u i strpljivo{}u. Za sve kompjuterske poslove je va`no da se `eli stalno dalje u~iti i usavr{avati jer se smatra da se ste~ena vje{tina u roku tri godine mora zamjeniti novom.

            U razvijenim zemljama poput  SAD-a, tokom zadnjih 15-ak godina formirala su se mnoga zanimanja iz ove oblasti, koja su postala veoma atraktivna. Razvijena je ~itava nauka koja izu~ava sve {to je u vezi sa njima, kao npr. pore|enje raznih kompjuterskih specijalista po mogu}nostima zaposlenja, po primanjima, po neophodnoj stru~noj spremi, po odgovornosti, po mogu}nostima napredovanja, po vremenu anga`mana, po slobodnom vremenu, po radnoj okolini itd. Trenutno se sva eventualna zanimanja vezana za kompjuter mogu svrstati u nekoliko grupa. To su:

-  edukatori (nastavnici),

-  sistem-analiti~ari,

-  programeri,

-  konsultanti za obradu podataka,

-  kompjuterska prodaja i marketing.

Zajedno, oni pokrivaju {irok spektar oblasti kompjutera od podu~avanja i istra`ivanja do prodaje hardvera i softvera i nekog svog vlastitog biznisa. Pozicija svakog radnog mjesta je ta~no odre|ena i prepoznatljiva, kao i uslovi pod kojima se mo`e do}i na to radno mjesto. U nizu zanimanja iz ove oblasti spomenu}emo neke:

-  programer aplikacija,

-  kompjuterski konsultant ,

-  specijalista za kompjutersku sigurnost,

-  direktor (ili menand`er) kompjuterskog sistema,

-  administrator baze podataka,

-  sistem analiti~ar,

-  programer baze podataka,

-  in`enjer u kompjuterskoj industriji,

-  konstruktori hardvera,

-  sistem programer,

-  telekomunikacioni programer,

-  nastavnici,

gdje se obavezno zahtijeva fakultetsko obrazovanje, a ponegdje i magistarska ili doktoraka titula. Postoji i niz zanimanja gdje je dovoljna vi{a {kola, srednja {kola ili neki specijalni kursevi. Takva zanimanja su :

-  kompjuterski operator,

-  operator za unos podataka,

-  tehni~ar za servisiranje hardvera,

-  programeri za mini i mikrokompjutere,

-  prodavac kompjuterske opreme,

-  tehni~ki pisa~i,

-  operatori za procesiranje teksta i dr.

            Karakteristi~no je da su im plate, za svaku kategoriju u {irokom opsegu, tj. o~igledno je da plata ne zavisi samo od naobrazbe i zanimanja, ve} prvenstveno od zalaganja i rezultata rada. Tako npr. za kategoriju sistem analiti~ar plata je od 27.000-50.000 dolara, a neki analiti~ari zara|uju i do 100.000 dolara godi{nje. Tako|e je karakteristi~no  da programeri za mini i mikrokompjutere zara|uju od 28.000-40.000 dolara {to je u startu vi{e nego mnoga zvanja iz gornje tabele. Najslabije su pla}eni operatori za unos podataka (14-19.000 dolara) i nastavnici od kojih se zahtijeva bar magistarska titula (20-43.000 dolara). Ovi podaci su uzeti iz stranih zemalja, s obzirom da je kod nas kompjuterizacija jo{ na niskom nivou, pa takvih podataka nema. Ako se bude razvijala (a mora se razvijati), bi}e to u takvom istom smjeru. Pitanje je samo kad }e dosti}i taj nivo. Radi orjentacije dobro }e vam do}i ove informacije. 

 

 

4.3.   Obuka za kori{tenje kompjutera

 

            Ako ste upravo kupili ra~unar i povezali njegove sastavne dijelove prema savjetima koje ste dobili od prodavaca, mo`ete ga uklju~iti. Budu}i da se ekran i srce ra~unara (ku}i{te sa procesorom, memorijama i ostalim bitnim dijelovima) ne uklju~uju istovremeno, preporu~ljivo je najprije uklju~iti ekran, a zatim srce. Prilikom isklju~ivanja, redoslijed je obrnut. Ako je sve u redu sa va{im ra~unarom, na ekranu }e se, nakon izvjesnih informacija datih na engleskom jeziku (koje za vas u ovom trenutku nisu bitne), pojaviti tzv. prompt:

 

                                      C:\>

 

koji ka`e da je aktivna glavna memorija tj. hard disk. U kasnijem radu vidje}ete da prompt mo`e da bude i

 

                                      A:\>        ili        B:\>

 

{to zna~i da je aktivna memorija u drajvu A, odnosno memorija (disketa) u drajvu B

            Za po~etnike je veoma korisno imati instaliran pomo}ni program pod nazivom NORTON COMMANDER (NC), pa tra`ite, prilikom kupovine, da vam se instalira. Taj program }e vam pomo}i u vrijeme kad ste jo{ “kompjuterska neznalica” da se lak{e sna|ete  me|u direktorijumima i fajlovima va{eg hard diska.

            Osim  {to vas obavje{tava o tom koja memorija je trenutno aktivna, prompt vas obavje{tava da je ra~unar spreman da primi va{u komandu. Neka prva va{a komanda bude

 

                                     C:\ NC

 

Nakon toga pritisnite tipku ENTER (koju }ete pritisnuti svaki put kad zadate ra~unaru neku komandu). Na ekranu }e se pojaviti tabela NORTON COMMANDER-a u kojoj su pobrojani svi direktorijumi na hard disk. Na tabeli }ete primijetiti posjen~anu rubriku (liniju) koja mo`e da se vertikalno pomjera pomo}u mi{a ili tipki na tastaturi koje na sebi nose strelice. Na ovaj na~in izaberite neki od direktorijuma  koji `elite da postane aktivan. Vjerovatno }e to biti direktorijum pod nazivom IGRE, (ako vam ga je va{ prodavac formirao). Nakon toga pritisnite lijevi taster mi{a dvaput kratko (tzv. dvoklik) ili taster ENTER. Na ekranu }e se pojaviti nova tabela NC-a u kojoj su pobrojane sve igre koje su snimljene u direktoriju IGRE. Odaberite jednu od njih (npr. BASKET) na isti na~in kao {to ste odabrali direktorij IGRE. Pogledajte, pri dnu tabele uz prompt, ni`u se nazivi

 

                                    C:\IGRE\BASKET>

 

Na ekranu se pojavljuje tre}a tabela NC-a u kojoj su navedeni programi one igre. Vi treba posjen~anom linijom da se spustite na onaj koji ima ekstenziju EXE, tj. zavr{ava se sa .EXE, a zatim ponovo pritisnite ENTER. Kona~no }e se na ekranu pojaviti “{pica” igre koju ste odabrali. Malo sa~ekajte. Kad se na ekranu pojave prvi kadrovi igre, uzmite u ruku mi{a ( ili tastere sa strelicama) i igrajte se!

            Kad se zasitite, treba se vratiti nazad do prompta ,jer nikad ne smijete isklju~iti ra~unar a da se prethodno ne vratite do po~etnog prompta ( C:\> ). Da biste to uradili, morate najprije iza}i iz doti~ne igre i do}i u tre}u tabelu NC-a. U gornjem redu te tabele vidje}ete dvije ta~ke. Aktivirajte ih (posjen~ena linija i ENTER). Nakon toga, na ekranu }e se javiti druga tabela NC-a. U njoj tako|er potra`ite dvije ta~ke i aktivirajte ih. To }e vas vratiti u prvu tabelu NC-a. Nakon toga, ispod tabele }e se pojaviti `eljeni prompt

 

                                      C:\>

 

nakon ~ega mo`ete isklju~iti kompjuter. Me|utim, du`ni smo vam jo{ obja{njenje: kako iza}i iz same igre? To nije isto za sve igre, a zavisi od toga kako je programer to rije{io. Zbog tog }emo vam pobrojati sve mogu}e na~ine izla`enja iz bilo koje igre (fajla ili programa) i to po u~estalosti pojavljivanja:

-  pritiskom na tipku ESC,

-  pritiskom na tipku Q (slijedi pitanje YES/NO, vi pritisnete tipku Y i zatim tipku

  ENTER),

- pritiskanjem tipke CTRL+Q ali se prvo stisne CTRL i dr`i se, a onda uz to se stisne i tipka Q,

-  pritiskanjem tipki ALT+Q (na opisani na~in),

-  pritiskanjem  tipki CTRL+Z (na opisani na~in),

-  pritiskanjem tipki ALT+Z (na opisani na~in),

-  pritiskanjem tipki CTRL+ALT+DEL (tzv. softverski reset),

-  pritisnete dugme RESET na ku}i{tu (tzv. hardverski reset).

Vi najprije poku{ajte prvom naredbom. Ako se tako ne mo`e iza}i iz fajla, upotrebite drugu, pa tre}u i tako redom. U slu~aju da ba{ nikako ne mo`ete iza}i, dozvoljava se upotreba “hardverskog reseta”, koju ina~e, izbjegavajte.

            Kad savladate kori{tenje NC-a po`elje}ete da idete dalje. Za to vam je neophodno da savladate operativni sistem DOS, tj. njegove naredbe. Postoji mnogo raznih priru~nika koji }e vam u tome pomo}i, ali vam se, ipak preporu~uje da se upi{ete na kurs, po mogu}nosti kod neke specijalizovane ustanove koja se bavi ra~unarstvom i obrazovanjem. Pretpostavljamo da }e na takvom mjestu ta materija biti najpristupa~nije izlo`ena, s obzirom na kadrove sa iskustvom. Naravno, to ne mora biti pravilo. Ako ste od nekog poznanika ~uli i za neku privatnu {kolu ~ijom uslugom su polaznici zadovoljni, potra`ite je. Druga mogu}nost je da imate nekog od ro|aka ili prijatelja koji je voljan da vam u svakom trenutku pomogne. Tad mo`ete uzeti literaturu i poku{ati sami.

            Ako dobro savladate DOS, obavezno morate i}i dalje. Pored DOS-a, najvi{e upotrebljavani operativni sistem, na ovim prostorima, je WINDOWS. Da bi ga savladali, morate postupiti kao u slu~aju DOS-a.

            Nakon {to ste savladali operativne sisteme koji }e vam omogu}iti zadavanje komandi i pokretanje programa koji obavljaju `eljene operacije, predstoji vam tek veliki posao. Naime, operativni sistemi ne rade ni{ta sami, ve} samo stvaraju radnu okolinu za neki konkretan program. Tek programi obavljaju neke poslove koji su nam od interesa. Kojim redom }ete nabavljati i savladavati programe, kako }ete vr{iti njihov izbor i kako }ete ih koristiti, zavisi isklju~ivo od vas.Usudila bi se  da vas posavetujem u tom smislu. Prvi program koji bi ste trebali savladati, je WINWORD. Zbog toga vam savetujem da od svog prodavca, prilikom kupovine ra~unara, provjerite da li vam je instalirao NC, DOS, WINDOWS, WINWORD i IGRE. Program WINWORD je program za obradu teksta. Dodu{e, postoji i u okviru WINDOWS-a program za obradu teksta, ali su njegove mogu}nosti mnogo skromnije. Kasnije, zavisno od va{eg interesovanja, mo`ete tra`iti da vam se instaliraju programi COREL DRAW (program za crtanje), EXCEL (program za unakrsna izra~unavanja), ACCESS (program za obradu velike koli~ine informacija-baza podataka) i razni drugi. Za sve te programe postoje priru~nici, ali se ipak preporu~uje poha|anje kursa.

            Da biste imali kakav-takav uvid u gore spomenute operativne sisteme (programe) i aplikativne programe, na ovom mjestu, re}i }e  vam se ne{to o svakom od njih.

DOS ukratko

               

        DOS je kratica ~ije zna~enje za po~etnike nije va`no. Va`no je jedino to {ta se podrazumjeva pod tim nazivom. To je osnovni operativni sistem koji o`ivljava va{ hardver. Kad uklju~ite ra~unar, on radi zahvaljuju}i ~injenici {to je u njegovoj memoriji instaliran DOS. Ponegdje u literaturi mo`ete susresti naziv MS-DOS, {to zna~i da je to DOS proizveden od strane firme MICROSOFT, ~iji operativni sistemi se koriste u ve}ini slu~ajeva na ovim prostorima.

            Nakon uklju~ivanja ra~unara, nakon nekih sopstvanih provjeravanja (tzv. dizanje sistema), na ekranu }e se pojaviti MS-DOS-ov prompt

 

                                    C:\>

 

koji ka`e da je ra~unar spreman primiti va{u prvu komandu. Da biste znali zadavati ra~unaru komande, morate savladati jezik komandi DOS-a koji je vrlo bogat. Poznavanje svih tih naredbi nije potrebno odmah. Usvaja}ete ih postepeno, koriste}i ih.

            U po~etku }ete biti sputani strahom da ne zadate pogre{nu komandu. Ne bojte se! Ra~unar }e vam to javiti sa: BAD COMMAND OR FILE NAME i sa~eka}e novu ispravnu komandu.

            Ako `elite da koristite neki program koji ste negdje presnimili na disketu, potrebno je da disketu ubacite u drajv A (ili B) i da izvr{ite zamjenu aktivnog diska. To zna~i da }e va{ prompt sada biti

 

                                    A:\>

 

Da biste to postigli, trebali ste na prvi prompt (koji ka`e da je aktivan disk C) zadati komandu

 

                                    C:\> A:

 

Ako `elite da vr{ite razne druge operacije na va{em ra~unaru, mora}ete konsultovati nekog tko zna da radi na ra~unaru, da poha|ate neki kurs ili da koristite bogatu stru~nu literaturu.

            I jo{ da vam se ka`e da je NC bio pomo}ni program u okviru DOS-a koji vam je omogu}io da koristite va{ ra~unar (dodu{e veoma ograni~eno) i prije nego ste savladali DOS.

 

 

 

WINDOWS ukratko                 

 

            Windows je tako|er operativni sistem, ali za razliku od DOS-a on je grafi~ki operativni sistem. To zna~i da korisnik sa ra~unarom ne komunicira putem naredbi (kao u DOS-u) ve} izborom iz menija (jelovnika) ili operacijama sa ikonama (sli~icama). Kao {to postoji NORTON COMMANDER u okviru DOS operativnog sistema, postoji i WINDOWS COMMANDER (WINCMD) koji radi na sli~nom principu.

            WINDOWS u prevodu zna~i “ prozor “, {to upu}uje na to da su upravo prozori najbitniji dio  radnog okru`enja. Svaki program koji pokrenete odmah dobija svoj prozor. ^im izaberete rad sa nekim od programa, njegov prozor je spreman da primi va{e komande. Tada ka`emo da je taj prozor aktivan. Na vrhu svakog prozora nalazi se red (title bar) za naslov u kojem je navedeno ime programa. Red sa naslovom aktivnog prozora je tamne boje, a neaktivnog svjetlije.

            Kad uklju~ite  svoj ra~unar, on }e odmah biti u DOS-u. Ako `elite pre}i u WINDOWS okru`enje, treba na prompt  C:\> dati naredbu WIN, tj.

 

                                    C:\> WIN

 

i pritisnuti tipku ENTER. Nakon izvjesnog vremena, na ekranu }e se pojaviti pomo}ni program ovog operativnog sistema koji se zove PROGRAM MANAGER, iz kojeg se obi~no pokre}u svi WINDOWS programi. U PROGRAM MANAGER-u su date ikone koje predstavljaju datoteke i programe. ^esto su ove ikone,na osnovu sli~nosti, okupljene u grupe. Tako, npr. grupa ACCESSORIES okuplja osnovne alatke kao {to su: tekst procesor, program za crtanje, kalkulator, ~asovnik i sli~no. Za dalji rad vam je neophodan mi{. Dodu{e, komande i u WINDOWS-u se mogu davati preko tastature, ali se takav rad ne preporu~uje s obzirom da je spor i neefikasan. Osnovni WINDOWS koristi isklju~ivo lijevi taster mi{a, a preostala dva se eventualno koriste u nekim programima. Prva i najjednostavnija funkcija mi{a je pokazivanje. Pomjeranjem mi{a po radnoj povr{ini pozicionira se kursor na `eljenu ikonu. Od samog pokazivanja se ne}e ni{ta desiti. Ako `elite da aktivirate program koji je u PROGRAM MENANGER-u predstavljen nekom od ikona, potrebno je pritisnuti i brzo otpustiti lijevi taster mi{a ({to se u `argonu naziva  klik ). Tad }e ikona promijeniti boju i samim tim biti progla{ena za aktivnu. ^injenica da je neka ikona postala aktivna ne zna~i da je i program kojem ona odgovara, pokrenut. Za to treba upotrijebiti dvostruki klik (ili u `argonu dvoklik ).

            Ako pa`ljivo posmatrate prozor PROGRAM MANAGER-a, primjetit }ete u lijevom gornjem uglu kontrolnu ikonu koja je predstavljena podebljanom crticom u kvadrati}u. Pomo}u ove ikone dajete neke osnovne komande koje se odnose na ~itav prozor, uklju~uju}i tu i zatvaranje prozora, odnosno prestanak rada nekog programa.

            Na desnom kraju reda za naslov su kontrolne ikone za pove}anje i smanjenje prozora. One imaju oblik strelica. Klikom na strelicu koja pokazuje na dolje smanjujemo prozor i pretvaramo ga u ikonu, dok strelica na gore pove}ava prozor na ~itav ekran. Ako vam je potrebna neka veli~ina prozora izme|u te dvije krajnje, tad }ete kursor postaviti na jednu od ivica prozora i povla~enjem mi{a u `eljenom smjeru }ete smanjiti (ili pove}ati) prozor po {irini ili visini.

            Ispod reda za naslov nalazi se red sa menijima (menu bar). Odgovaraju}im pokretom mi{a mo`ete da aktivirate bilo koji meni (file, options, help...), a onda izaberete `eljenu opciju iz njega. Sa desne donje strane su markeri za skrolovanje (scroll bar). Oni su vam potrebni jer kroz prozor vidite samo dio njegovog stvarnog sadr`aja. Zato u po~etku vidite samo prvi dio teksta, a kasnije, pomo}u ovih markera, pregledate i ostatak teksta.

            Pomo}u mi{a mo`ete izvr{iti jo{ jednu operaciju: preno{enje ikona (tj. programa ili datoteka) iz grupe u grupu ili formiranje novih, va{ih grupa. Ta operacija se izvodi tako da strelicom do|ete na `eljenu ikonu, kliknete na nju i onda, ne otpu{taju}i lijevi taster mi{a, ” odnesete “ ikonu na `eljeno mjesto.

 

 

 

sl.20. Naslovna stranica pomo}nog programa MANAGER u okviru operativnog sistema WINDOWS

           

            Mi{ se intenzivno koristi i pri radu sa menijima. Da biste aktivirali neki meni, dovedite strelicu do odgovaraju}e rije~i i kliknite. Meni se spu{ta (tzv. padaju}i meni) i pojavljuje se tamna linija koja ozna~ava odabranu poziciju. Klikom na odabranu opciju izvr{ava se naredba (ili ispisuje novi meni, odnosno neka maska sa potpitanjima na koja treba odgovoriti). Ako ste gre{kom aktivirali neki meni, kliknite izvan njegove povr{ine i on }e nestati. Izbor neke od stavki menija zahtijeva unos dodatnih podataka. U tu svrhu postoji tzv. dijalog prozor. On se pojavljuje kad je potreban. Dajte mu podatke koje tra`i. Zatim nestaje saop{tavaju}i te podatke programu koji ih je tra`io. Pri dnu takvog prozora se pojavljuju komande OK, CANCEL i HELP, a ponekad i neke druge. Komandu OK }ete izabrati po{to ste odgovorili na pitanja i `elite da WINDOWS obavi zadati posao. Izabra}ete CANCEL. ako ste gre{kom u{li u dijalog Kliknu}ete na HELP ako `elite neke dodatne informacije o dijalogu u kojem se nalazite.

            Dok ste po~etnik, preporu~ujemo vam da radite sa samo jednim prozorom koji je pro{iren na ~itav ekran. Kasnije }ete raditi sa vi{e prozora (tj. programa) odjednom. Svaki prozor se mo`e po `elji dimenzionirati i pozicionirati na ekranu, tako da istovremeno imate pogled na vi{e prozora, a pokretom mi{a birate aktivni. Osnovna koncepcija WINDOWS-a je razmjena podataka me|u programima: pripremi se grafikom u EXCEL-u na osnovu podataka iz ACCESS-a i onda ga prenesite u WINWORD, gdje pi{ete propratni tekst. Za te operacije se koristi mehanizam CLIPBOARD-a. Rije~ je nastala po analogiji sa tablom na kojoj se ka~e poruke, koje }e neko, na kog se odnose, uzeti. Tako funkcioni{e i ovaj kompjuterski CLIPBOARD. Preko njega prelaze tekst, slike i sve {to ima smisla prenositi iz programa u program. Operacija se izvodi ovako: u nekom programu obilje`ite segment teksta (kliknete mi{em na po~etak teksta, dr`e}i lijevi taster pritisnut “odvu~ete” kursor do kraja teksta) i izaberete stavku COPY iz EDIT menija kojom se obilje`eni tekst kopira u CLIPBOARD. Zatim pre|ete u drugu aplikaciju, postavite kursor na `eljeno mjesto i izaberete PASTE iz EDIT menija.

            Druge mogu}nosti WINDOWS-a upozna}ete ako poha|ate kurs ili koristite usluge nekog prijatelja koji je spremam da vam pomogne. Ako ste uporni i strpljivi, mo`da }ete mo}i i sami uz kori{tenje odgovaraju}e literature. Pri tom morate  imati na umu slijede}e: kad zavr{ite rad sa ra~unarom, ne smijete ga tek tako isklju~iti. Najprije snimite sve ono {to radite na disk (ako je vrijedno snimanja), onda iza|ite iz svih programa (obi~no izborom opcija CLOSE iz kontrolnog menija ili pritiskom na ALT i F4 istovremeno) i najzad iz samog WINDOWS-a opet pritiskom na ALT i F4 i potvrdnim odgovorom na kontrolno pitanje. Tek kad se pojavi MS-DOS prompt C:\> mo`ete isklju~iti ra~unar.

 

 

 

WINWORD ukratko

 

            WORD for WINDOWS ili WINWORD je program za obradu teksta. U njemu }ete pripremiti pisma,izvje{taje ili sli~ne materijale. To je izuzetno slo`en i mo}an

 

 

           

sl.21. Radna stranica programa WORD

 

program, prepun raznovrsnih opcija. Me|utim, sve te opcije nisu neophodne da biste po~eli da radite u WORD-u. Dodatne opcije }ete usvajati sukcesivno kako vam budu trebale. Opcije se nalaze pod nizom ikona smje{tenih u gornjem dijelu ekrana.

            WORD se aktivira dvostrukim klikom na odgovaraju}u ikonu sa slovom W. Pojavljuje se uobi~ajeno Windows okru`enje i prazan ekran na kojem po~injete unos teksta. Sam unos se ne razlikuje mnogo od rada na pisa}oj ma{ini. Najva`nija razlika  je u tom {to, kad do|ete na kraj reda, ne pritisnete ENTER jer }e kursor automatski pre}i u slijede}i red. Taster ENTER koristit }ete da pre|ete na drugi pasus.

            Po{to ste unijeli tekst, mo`ete po~eti sa njegovim dotjerivanjem. Za to se obi~no koristi mi{. Prona|ete dio koji bi ste mijenjali, kliknete mi{em na njega i dokucate ili obri{ete (sa DEL) slova. Okolina tog mjesta se automatski prilago|ava ostatku teksta. Ovako se ispravljaju sitne gre{ke. Ponekad je potrebno premje{tanje ~itavih re~enica ili odlomaka. U tu svrhu morate nau~iti raditi sa blokovima. Kliknete mi{em na njegov po~etak i onda, dr`e}i pritisnut lijevi taster, vucite mi{a do kraja. Obilje`avani tekst promijeni boju. Nakon toga otpustite lijevi taster i primijenite neku od osnovnih opcija, zavisno od toga da li tekst `elite premjestiti na drugo mjesto (a da tekst ostane i na doti~nom mjestu) ili ga naprosto `elite izbrisati. Detalje o tom na}i }ete u svakom priru~niku za WINWORD. Tu }ete nau~iti i opis postupaka za tzv. formatiranje teksta. To podrazumijeva izbor fontova (vrste slova) za naslove, za sam tekst i za neke rije~i koje se `ele ista}i. Mi naj~e{}e koristimo font Times New Roman veli~ine 12. Naslovi su obi~no veli~ine 16 ili 20. Pri tom nemojte pretjerati jer poslovna pisma ne trebaju sadr`ati mnogo familija slova. Za nagla{avanje nekih rije~i obi~no se koriste podebljana ili kosa slova (Bold ili Italic). To se radi tako da se markira (obilje`i) tekst na ve} opisani na~in, a zatim kliknete na ikonu na kojoj pi{e B ili I .Za centriranje teksta koriste se ikone koje li~e na pasuse.

            U tekstove }ete ~esto  ugra|ivati  slike, tabele i druge priloge. Za to se koristi meni INSERT. Pozicionirajte kursor na to  mjesto  u  kojem  se  nalazi  slika  i  izaberite  stavku PICTURE (slika) ili OBJECT  (neki drugi prilog) iz ovog menija. Poslije toga ostaje da na|ete datoteku u kojoj  je  slika upisana i WORD }e je uvesti u va{ dokument. Kasnije }ete slijede}u verziju snimati prostim pritiskom   na tipke CTRL+ S. Preporu~ljivo je da poslije svakih nekoliko minuta rada pritisnete tipke CTRL+S, kako biste obezbijedili  tekst  u  slu~aju  nestanka  struje ili neke  druge  havarije. Kada slijede}eg  dana  `elite  da  nastavite  rad  na  tekstu, otvarate ga izborom opcije OPEN iz FILE menija i pronala`enjem  dokumenta  u  spisku koji se upisuje na dnu menija.

            Ostaje  jo{  da  se  finalna  verzija  dokumenta  od{tampa  za  {to  se koristi opcija PRINT iz FILE menija. Pojavljuje se slo`ena maska u kojoj je naj~e{}e potrebno sam kliknuti na OK da bi {tampanje po~elo. Eventualno, ako treba {tampati samo jednu stranu, kliknite na CURRENT PAGE ili PAGE RANGE.

            Kao u mnogim drugim programima, tako se i u WORD-u ponekad koriste mogu}nosti WIZARD-a (~arobnjaka) koji vam postavlja pitanja, a zatim na osnovu va{ih odgovora stvara dokument kakav vi `elite. Tako na primjer, imate na raspolaganju modul CALENDAR WIZARD koji }e prema va{im odgovorima kreirati kalendar `eljenog oblika.

 

 

 

EXCEL ukratko

 

            MICROSOFT EXCEL, program  za  unakrsna tabelarna  izra~unavanja (spreadsheet), veoma je  va`an  za  svakog  poslovnog  ~ovjeka. Njegove  ra~unarske mogu}nosti dopunjene  su  poslovnom  grafikom: rezultate  istra`ivanja mo`ete predstaviti kao grafikon, histogram, ”tortu” i dvije ili tri dimenzije, obezbje|uju}i tako  efektnu prezentaciju neke ideje ili projekta.

            Osnova radnog ekrana je (gotovo) beskona~na matrica sa poljima (}elijama). Svaka od }elija mo`e da sadr`i neki broj, formulu ili tekst-legendu. ]elije se ozna~avaju koordinatima: ona u lijevom gornjem uglu je A1, do nje je B1, ispod B1 je  B2 itd. Ukoliko radite sa jako velikim tabelama, polje iza Z1 zva}e se AA1, do njega AB1 itd.

            Za kretanje po tabeli koristi se mi{ i linije za skrolovanje: klikom na neko polje  aktivirate  ga   i  omogu}avate  unos  ili  promjenu  njegovog  sadr`aja, dok pomjeranjem  kvadrati}a po liniji za skrolovanje prelazite na dijelove tabele koji se trenutno ne vide.

            Ovaj  program  ima  mnogo  raznih mogu}nosti primjenjivih u financijskom poslovanju  pa  i {ire. Ako vas to zanima, nabavite priru~nik iz EXCEL-a i prou~avajte ga. Ako `elite da sebi olak{ate taj posao, prijavite se na kurs za EXCEL.                         

 

 

 

ACCESS ukratko

 

            MICROSOFT ACCESS je program za upravljanje bazama podataka tj. program za obradu velike koli~ine informacija. Na primjer, svako ko je zaposlen u jednom preduze}u ima}e svoj red (tzv. slog) u datoteci. Komponente sloga mogu da budu ime, prezime, mati~ni broj, godina ro|enja, radno mjesto, broj bodova, plata, itd. Svaki od tih podataka zove se polje. Slogovi svih zaposlenih predstavljaju datoteku, a sve datoteke koje se koriste u jednoj oblasti poslovanja ~ine bazu podataka.

            Prvi zadatak u primjeni ACCESS-a je planiranje datoteka i njihova struktura. Najbolje je najprije, skicirati izgled datoteke na papiru, da se kasnije ne bi desilo da neki bitni podaci nedostaju. Nakon {to ste napravili plan datoteke, pokre}ete ACCESS i birate stavku NEW DATABASE iz FILE menija. Date ime bazi podataka i po~injete sa definisanjem prve datoteke: kliknete na NEW i kre}e tzv. TABLE WIZARD (~arobnjak) koji }e vam postavljati pitanja i na osnovu va{ih odgovora definisati strukturu datoteke. Najprije treba da izaberete osnovni tip datoteke iz opse`nog spiska datoteka namenjenih standardnim poslovnim primjenama. Ako izaberete datoteku tipa employers (zaposleni), dobi}ete spisak polja u tipi~noj datoteci ovog tipa. Kliknite na svako polje koje vam je potrebno, a zatim na strelicu udesno i polje }e biti uklju~eno u novu datoteku. Kada kliknete na NEXT, ACCESS }e vam pru`iti priliku da zadate ime datoteke. Zatim kliknite na MODIFY TABLE DESIGN i jo{ jednom provjerite polja, eventualno dodajte nova i najzad snimite strukturu datoteke na disk. Po{to je struktura datoteke definisana i smje{tena na disk, klik na OPEN }e tu datoteku aktivirati i spremiti za unos podataka.

            U toku rada sa ovim programom bi}e vam na raspolaganju jo{ nekoliko WIZARD potprograma. O njihovoj upotrebi i svemu ostalom u vezi sa ovim programom, ipak je neophodno poha|ati kurs. Naime, postoji bitna razlika izme|u WORD-a i EXCEL-a, s jedne, i ACCESS-a, s druge strane. WORD I EXCEL su na neki na~in “personalni” programi, u kojima sistematizujete podatke i pi{ete razne izvje{taje. Zato je njihova primjena relativno jednostavna i mo`e se po~eti sa sasvim skromnim ra~unarskim iskustvom. S druge strane, za optimalnu upotrebu ACCESS-a treba znati dosta, ne samo o dizajnu baze podataka, nego i o programiranju. Zato ACCESS omogu}ava dva moda rada. Prvi je da samostalno defini{ete razne tabele, formulare, izvje{taje i sl, te da lutate njima uz kori{tenje ACCESS alata koji su vam na raspolaganju. Druga mogu}nost je da anga`ujete profesionalca koji }e napisati ACCESS aplikaciju ({to dolazi u obzir ako se radi o firmi).                                                             

 

 

 

COREL DRAW ukratko

 

            Ovo je program za crtanje koji radi u WINDOWS okru`enju. S obzirom da sam za sebe nema dovoljno veliku prakti~nu vrijednost, ~esto se kombinuje sa drugim programima (npr. VENTURA PUBLISHER za stolno izdava{tvo, WFNBOSS za rad sa fontovima, MOSAIC program za pregled gotovih crte`a i dr.).

            Mo`e se re}i da je COREL DRAW, na neki na~in, digitalna olovka, lenjir, krivuljar i ostali pribor za crtanje i projektovanje. Za uspje{no kori{tenje ovog programa potrebno je imati nekog smisla za kreiranje i dizajn. Postoje smjernice koje se primjenjuju pri crtanju, obi~aji koje treba po{tovati i pravila koja treba slijediti, ali to nije uvijek dovoljno.

            Prije nego po~nete raditi sa programom COREL DRAW potrebno je znati za {to je on namjenjen, kakve alatke ima na raspolaganju i kako se njima pristupa.

            Osnovni elemenat od kojeg su sastavljene slike u ovom programu je putanja, koja se mo`e shvatiti kao nevidljiva linija. Da bi je u~inili vidljivom potrebno ju je iscrtati {to se posti`e uno{enjem komande za iscrtavanje. Ako je u pitanju zatvorena putanja, potrebno je da se njena unutra{njost ispuni.

            Ako jedna ili vi{e zatvorenih putanja ~ine jednu cjelinu, ta cjelina se zove objekat. Sa takvim objektima COREL DRAW mo`e da manipuli{e tj. da im mijenja razmjere (svih ili samo nekih linija). Ove korekcije se rade vektorski {to  je prednost ovg programa.

            Pored crte`a koji su sa~injeni od odsje~aka matemati~kih krivulja tipa prave linije, kru`nice, pravougaonika i sl. ovaj program podra`ava i crtanje kompleksnih krivulja. U tu svrhu postoji sistem zvan “ru~ica” koji omogu}uje u izvjesnoj mjeri intuitivan pristup pri radu sa krivim linijama.

            Jedan od najsofisticiranijih mogu}nosti programa COREL DRAW je COREL TRACE, zaseban program u okviru ovog paketa. Naime, u COREL DRAW mo`ete da unesete crte` izra|en u obliku rastera (tj. skupa ta~aka dobijenih skenerom) i da na osnovu njega COREL DRAW automatski generi{e crte` u vektorskom (linijskom) obliku. Na slici je dat osnovni prozor programa COREL DRAW. Na sredini ekrana nalazi se prozor za crtanje: pravougaoni okvir sa sijenkom. U lijevom dijelu prozora date su alatke za crtanje koje se aktiviraju mi{om. Me|u tim alatkama su alatka za izbor, alatka za oblikovanje, alatka za uveli~avanje itd.

 

 

 

 

 

 

 

sl.22. Radna stranica programa COREL DRAW

 

            Dalja pri~a o programu COREL DRAW treba da prati prakti~ni rad na ra~unaru. Zato vam preporu~ujemo, kad odlu~ite da koristite ovaj program,da nabavite odgovaraju}u literaturu i sjednete za ra~unar. Prethodno dobro savladajte rad u WINDOWS okru`enju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

V

 

 

FUTURISTIKA

 

 

            Mnogi ljudi se bave prognoziranjem bli`e ili dalje budu}nosti u raznim oblastima ljudske djelatnosti pa i {ire. To svakako nije zaobi{lo ni ra~unarstvo. Upitajmo se zato, kako }e izgledadti informati~ka svakodnevnica 2005. godine?

            Protivrje~ni gazda MICROSOFT-a Vilijam Gejts, predvodnik najmo}nije programske ku}e i jedan od proroka digitalnog novog doba, na CEBIT-u (Hanover 95), najve}em informati~kom sajmu na svijetu, poku{ao je da iscrta obrise sutra{njeg svakodnevnog `ivota.

            Opti~ki diskovi postali su neizbje`ni dio kompjutera koji }e prema Gejtsu biti povezani u veoma brze mre`e. MICROSOFT namjerava da uskoro instalira jednu takvu mre`u u ~etrdesetak dr`ava, obezbje|uju}i korisnicima da se na materinjem jeziku mogu uklju~iti. Pomenuta mre`a omogu}i}e tzv. interaktivno uklju~enje (slanje, mijenjanje i primanje poruka) u “elektronsku po{tu”, “digitalne tabele”, ”ra~unarske pri~aonice” i dr. @ivje}emo u digitalnom svijetu jer sve poprima digitalni oblik: slika, zvuk i tekst. Tako|er se zala`e za uspostavljanje interkontinentalne “autostrade” kojom }e kolati nebrojeno mnogo podataka s kraja na kraj planete. Gospodin Gejts smatra da }e se u prodavnicama pla}ati kompjuterskim karticama na kojima }e biti, putem mikroprocesora dato stanje na ra~unu i automatski }e se dobiti potrebni iznos, te prebaciti na ra~un prodavca. Uobi~ajenu ku}u nadgleda}e elektronski ure|aj koji }e signalizirati provalu ili po`ar, a preko njega }e uku}ani mo}i da ~itaju knjige iz raznih biblioteka, razgledaju muzeje, naru~uju karte i dr., a da se na pomjere iz sobe. Na svakom od ovih interaktivnih monitora uku}ani }e mo}i da obavljaju dio svojih poslova u kojima preovla|uje slanje i primanje poruka. Dok }e odrasli gledati TV program biraju}i kanale pomo}u sli~ica (icon), djeca }e na monitorima pripremati lekcije za {kolu. Automobili }e biti opremljeni video-telefonom, a postoja}e i video-pejd`eri za preno{enje slikovnih poruka (tj. primalac poruke }e vidjeti onoga ko mu je ostavio poruku). Vozila hitne pomo}i }e imati kamere i ostalu opremu potrebnu da se operacija mo`e izvr{iti u kolima uz neprestalan nadzor i savjetovanje sa vrhunskim stru~njacima koji sjede u svojim kabinetima. Svaki ure|aj ima}e dodatak za prepoznavanje glasa, tako da }e naredbe ra~unaru davati glasom. Na kraju je gospodin Gejts zaklju~io da }emo za deset godina `ivjeti okru`eni elektronskim napravama koje }e nas u svakom trenutku mo}i povezati sa svakim kutkom planete.

            Pitanje koje znati`eljni, u ovom trenutku, ~esto postavljaju je da li }e se do po~etka idu}eg milenijuma uspjeti konstruisati kompjuteri koji }e imati sve osobine ljudskog mozga.  Mnogi na to pitanje odgovaraju pozitivno, tj. smatraju da je stvaranje vje{ta~ke inteligencije sli~ne ~ovjekovoj samo pitanje dana. Me|utim, ima i skepti~nih. Ra~unari koji bi to trebali da obezbijede nazivaju se “neuronske mre`e” jer se ~ipovi u njima povezuju po ugledu na neurone, tj. paralelno, za razliku od povezivanja u dosada{njim ra~unarima, koje je serijsko. Ovakve mre`e koje donekle opona{aju proces ljudskog razmi{ljanja ve} postoje u svijetu, obavljaju svakojake poslove {irom svijeta, uglavnom one u kojima se zahtijeva da ne{to “nau~e”. Me|utim, one su jo{ daleko da mogu opona{ati funkciju ljudskog mozga. Danas se smatra da se izu~avanje neuronskih mre`a mo`e podijeliti na dva kolosijeka:

-  izu~avanje mozga koje ima za cilj da pobolj{a spoznanje o izgledu i radu mozga, a {to }e u narednom periodu biti jedno od najva`nijih podru~ja istra`ivanja, i

- tzv. neurora~unarstvo, koje predstavlja trend u kori{tenju tih novih saznanja  zajedno sa savremenim znanjima iz kompjuterske nauke, kibernetike i sistemskih  teorija, da bi se ostvario novi pristup obradi informacija. Ono obuhvata vje{ta~ke neuronske mre`e koje uz kori{tenje nekih tehni~kih pomagala djelimi~no opona{aju neke veoma va`ne odlike pojedinih prirodnih neuronskih sklopova, a treba da dovedu do izrade vje{ta~kih ure|aja sli~nih onima koje je priroda mukom stvorila. Istra`ivanje neuronskih mre`a ima za cilj usavr{avanje nove generacije informacionih i ra~unarskih ma{ina koje bi bile pogodnije za spoznavanje pojedinih nedovoljno prou~enih pojava kao {to su: obrada nepouzdanih, nejasnih i protivrje~nih informacija, adaptivna analiza signala,prepoznavanje oblika i dr, {to ne mogu da u~ine dana{nji kompjuteri. Neurora~unari su zasnovani na u~enju, {to je mnogo bli`e prirodnom ustrojstvu mozga.

            Po~etkom slijede}eg stolje}a neuroin`enjering }e biti misaona i in`enjerska disciplina. Misaona zbog toga jer }e postaviti pitanje “[ta je ~ovjek?”. Ovo filozofsko pitanje bi}e stavljeno na radni sto in`enjera.

            U okviru in`enjerske discipline neuroin`enjering }e se razvijati u nekoliko pravaca. Jedan od pravaca bit }e u domenu biomedicine, tj. napravi}e se vje{ta~ko oko, uho, ruka, noga... Kao interfejs izme|u vje{ta~ke ruke i nervnog sistema ugradit }e se neuronska mre`a. Sli~no }e biti i sa nogom. Drugi pravac }e biti u domenu informacione tehnologije, {to obuhvata neurora~unare, neuro~ipove i molekularne ~ipove. Primjena }e se ostvariti u upravljanju industrijom, kontroli kvaliteta, upravljanju robotima, automobilima, avionima, u okviru financija  bankarstva, osiguranja, {kolstva itd. Veoma va`na oblast primjene bi}e prepoznavanje oblika, govora i automatizacija.

            Uprkos tome {to je neurora~unarstvo danas podru~je informacione i kompjuterske tehnologije koje mnogo obe}ava, niko ne mo`e da ka`e da }e dosada{nji kompjuteri zastarjeti i da nemaju budu}nosti. Postoje mnoge oblasti kompjuterske tehnologije u kojima su ovi kompjuteri u prednosti, a naro~ito gdje je u pitanju brzina i pouzdanost. Intelektualni nivo sada{njih vje{ta~kih neuronskih mre`a odgovarao bi intelektu nekih insekata. I pored toga, postoje neke oblasti primjene, gdje je on superiorniji od obi~nog (algoritamskog) ra~unara.

            Skoro sve postoje}e neuronske mre`e su upro{}enja nekih tipi~nih neuronskih struktura u mozgu. Mozak, naro~ito ljudski, je veoma univerzalan, sposoban da rje{ava mnoge raznovrsne probleme, dok su vje{ta~ke neuronske mre`e usavr{ene samo za pojedine primjene i znatno su na ni`em nivou od odgovaraju}eg biolo{kog uzora.

            Stru~njaci iz jednog japanskog Instituta za ra~unarsku tehnologiju razvili su neuronski model ra~unara pod imenom PIM-paralelna ma{ina koja izvodi zaklju~ke. Mada upravlja~ki softver jo{ nije u potpunosti razvijen, institut tvrdi da je ovaj model jedini pravi kompjuter  5. generacije u svijetu.

            U svijetu se ve} radi na izradi i kompjutera 6. generacije, koji }e prihvatiti ideje 5. generacije, s tim {to }e tehnologija biti opti~ka i organska (proteinska).

            Obi~no su primat u kompjuterskoj nauci i tehnici dr`ale zapadne zemlje, osim kad je u pitanju kompjuter 5. generacije.Tu su u znatnoj prednosti Japanci, vjerovatno zahvaljuju}i pravovremenoj podr{ci Ministarstva trgovine i industrije. Zahvaljuju}i njima konstruisan je pomenuti PIM. To je tzv. veliki paralelni ra~unar koji sve zadatke rje{ava tako {to ih dijeli izme|u mnogobrojnih identi~nih procesora povezanih u neuronsku mre`u i sposobnih da me|usobno razmjenjuju informacije u cilju izvo|enja zaklju~aka (kod ~ovjeka je taj postupak ozna~en kao zdrav razum i uzima se “zdravo za gotovo”, a simulacija takve vrste izvo|enja zaklju~aka na osnovu iskustva, za vje{ta~ku inteligenciju je jo{ veliki problem). Kompjuteri 4. generacije imaju jedan procesor koji izvr{ava naredbe jednu za drugom (tj. serijski) za razliku od neuronskog, gdje postoji vi{e procesora koji rade  (a i povezani su) paralelno. Sam PIM ima 1000 takvih procesora koji mogu zajedno da izvedu 200 miliona lipsa. Jedan lips je jednak, otprilike, stotinu naredbi na obi~nom ra~unaru. Neurora~unari se tako|er izra|uju od standardnih silicijumskih komponenti, ali su zbog svoje arhitekture (imaju mnogo mikroprocesora koji su povezani svaki sa svakim) u prednosti u odnosu na obi~ne ra~unare. O~ekuje se da }e oni nadma{iti obi~ne ra~unare u nekim oblastima primjene, a naro~ito u medicini, saobra}aju i vojsci.

            Pored neurora~unara postoji jo{ jedan proizvod koji }e u narednom periodu revolucionizirati `ivot ~ovjeka. To je laser. Danas u SAD na laserima i opti~kim komunikacijama radi vi{e in`enjera i tehni~ara nego u bilo kojoj drugoj oblasti. Laser i opti~ki kompjuter, za razliku od elektronskih, ima}e mnogo ve}e brzine i mo}i }e da obavlja mnogo vi{e operacija u sekundi, a ima}e i druge prednosti. Mo}i }e istovremeno da obavljaju komutaciju na vi{e paralelnih snopova, da na svakom snopu ostvaruju vi{e radnih stanja-intenziteta (kod elektronskih tranzistora postoje samo dva stanja), da povezuju elektronske ra~unare sa opti~kim preko opti~kih vlakana. Velika prednost prenosa opti~kim vodovima je ~injenica {to se signal mo`e prenositi na velike udaljenosti bez regeneracije, jer je slabljenje u opti~kom vodu malo. O~ekuje se da }e do 2000. godine laseri uz pomo} vje{ta~kih satelita izvr{iti revolucionarne promjene u telekomunikacijama i {tampi. Tu }e zna~ajnu ulogu odigrati i holografija (nova tehnika koja pomo}u lasera stvara trodimenzionalnu sliku). Neki ljekar, koji se npr. nalazi u d`ungli, mo}i }e konsultovati najeminentnijeg stru~njaka sa nekog ~uvenog instituta, koji }e vidjeti bolesnika kao da se nalazi pred njim. Danas se ~esto, u prekookeanskim vezama treba ~ekati slobodna telefonska linija. Smatra se da toga 2000. godine ne}e biti jer }e laser zamijeniti telefonske linije. Jedan trak lasera mo}i }e prenositi milione rije~i u sekundi.

            U vezi s tim poznati pisac, nau~nik i futurolog, Artur Klark ka`e: ”Krajem ovog vijeka svako novoro|en~e }e, prilikom ro|enja, dobiti broj, koji }e biti njegova li~na karta a istovremeno i broj njegovog emisiono-prijemnog ure|aja koji }e nositi svuda sa sobom. Pomo}u tog aparata, veli~ine kutije {ibica, mo}i }e razgovarati s bilo kojom osobom na Zemlji, razumije se, ako ima njen broj. Ali, to }e biti oru`je sa dvije o{trice: ~ovjek se vi{e nigdje ne}e mo}i sakriti ili osamiti, osim ako baci svoj aparat.”

            Prema predvi|anjima futurologa, u periodu koji dolazi, putova}e se manje slu`beno, ali zato mnogo vi{e iz zadovoljstva. Kao gorivo koristi}e se alkohol, vodonik ili elektri~na struja.

            Me|utim, toliki napredak nauke i tehnike mo`e imati i negativne posljedice: ljudi }e se i bez nuklearnog oru`ja, mo}i efikasno istrebljivati zahvaljuju}i napretku nauke i tehnike. Autori jedne futurolo{ke studije nimalo ne umiruju pacifiste svojom tvrdnjom da }e se ratovati uz male ljudske `rtve pa razvijeni narodi ne}e osje}ati odbojnost prema tom vidu rje{avanja me|unarodnih razmirica. A {ta je sa drugom stranom? Tako|e se tvrdi da }e ratna tehnika 21. vijeka do te mjere napredovati da }e izgledati superiornija u odnosu na ovu dana{nju, kao {to je ameri~ka ratna ma{ina bila prema ira~koj.

            Na frontu 21. vijeka u prvim redovima bit }e roboti koji }e ispaljivati metke koji probijaju svaki oklop, a vojnici }e nositi “pametne {ljemove” koji }e im omogu}iti da “vide” kroz oblake i sa druge strane brda. Za onemogu}avanje tenkova bi}e dovojno da se zapra{e specijalnim biolo{kim sprejom koji }e ih blokirati. Ratovi }e se voditi pomo}u kompjutera, a bez ljudskog prisustva (s jedne strane) i lako bi mogli postati sastavni dio svakodnevnog `ivota (na`alost). U borbi }e odlu~ivati kompjuteri koji }e postati sastavni dio opreme svakog vojnika. Opasan posao izvi|anja obavlja}e roboti, koji }e jo{ ~istiti minska polja, evakuisati ranjenike i biti na prvoj liniji fronta. Ali, stru~njaci upozoravaju da treba usavr{iti za{titu kompjutera od virusa i diverzija, a istovremeno tragati za metodama onemogu}avanja protivni~kih kompjutera. Ipak se smatra da roboti jo{ neko vrijeme ne}e nadma{iti ~ovjeka, tj. njemu }e jo{ izvjesno vrijeme biti prepu{teni “prljavi poslovi” jer vje{ta~ka inteligencija jo{ ne}e biti u stanju da upravlja strategijom.

            Roboti ve} obavljaju razne poslove, kao {to je spomenuto u ranijim poglavljima. U Australiji su robotu povjerili posao ispitivanja turbulentnih strujanja pod vodom, a Japanci predvi|aju da }e u narednom vijeku roboti pomagati starim i nemo}nim (naravno, onima koji sebi to mogu priu{titi). Bi}e to tzv. ”robot blagostanja” a ima}e veli~inu i oblik ~ovjeka. Kreta}e se po ku}i lagano i obavljati mnoge ku}ne poslove. Smatra se da }e mo}i iskazati i neke emocije, ali ne}e mo}i da osje}aju. Zapadnja~ki stru~njaci smatraju da roboti ne trebaju imati ljudske kvalitete, ve} je dovoljno da mogu, na nekim opasnim mjestima, zamijeniti ljude (npr. u nuklearnim postrojenjima, pod vodom, u ratu i sl.).

            Na pomolu je jo{ jedno revolucionarno otkri}e: mogu}nost upravljanja kompjuterom preko misli! O ~emu se radi? Ameri~ki nau~nici su otkrili da mo`dani talasi pokre}u pokaziva~e (kursore)  na kompjuterkom ekranu. Veoma slabi signali iz ljudskog mozga stizali su kroz nekoliko elektroda prika~enih na glavi u ure|aj za poja~avanje, a odatle su proslije|eni kompjuteru. U eksperimentima koji su slijedili, ispitanici su snagom uma usmjeravali kursor u `eljenom smjeru. U po~etku je to i{lo te{ko, ali vje`banjem postajalo je sve bolje. Izgledalo je to kao tajanstvena ma|ioni~arska predstava. Nau~nici tvrde da mozak mo`e da se izvje`ba da nadgleda signale i da nema ~ovjeka koji to ne bi mogao. Ispostavilo se za sada da je ne{to lak{e podesiti ja~inu i brzinu kojom se pomjera kursor, nego smjer. Nova istra`ivanja (i primjena) tek slijede. Pretpostavlja se, kad se ovaj postupak unaprijedi, mo}i }e se potpuno oduzetim ljudima omogu}iti da se sporazumjevaju, a jednog dana, mo`da, pilotima da mislima upravljaju avionom. I ne samo njima...

            Profesor Minski, osim {to je predvidio da }e 2000. godine {ahovski prvak biti ra~unar, predvidio je i automatsko prevo|enje, kreativni razgovor sa ra~unarom, polaganje Tjuningovg testa (finalno mjerilo vje{ta~ke inteligencije) od strane ra~unara i dr. 

            [ta }e se od svega ovog ostvariti, vidjet }emo. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

VI

 

 

[TETNE POSLJEDICE KOMPJUTERIZACIJE

 

 

        Medalja informati~kog dru{tva ima i drugu, mra~nu stranu. Ona donosi potencijalnu opasnost od otu|enja, od potpune kontrole pojedinaca (putem posjedovanja svih informacija o njemu), od potencijalnog zaglupljivanja ljudskog roda (zbog preno{enja njegovih zadataka na sve inteligentniju tehnologiju), od ugro`avanja zdravlja, te od nesavjesnog i zlonamjernog kori{tenja.

            Da bi informati~ko dru{tvo, u budu}nosti slu`ilo ~ovjeku a ne ovladavalo njime, potrebno je izabrati takav put njegovog kori{tenja i primjene koji je najprimjereniji razvoju individualnosti, kreativnosti i slobodi misli. Iako vje{ta~ka inteligencija jo{ ne omogu}ava adekvatnu supstituciju ljudske kreativnosti, ve} vi{e predstavlja njen alat, odre|eni strah od te tehnologije nije neopravdan. Tako|er, uvijek treba imati na umu da su u to sve uklju~eni ljudi i da oni trebaju odlu~iti kako }e se ta tehnologija upotrebljavati: za dobro ili zlo.

            S obzirom na predvi|anje futurologa, uskoro bi se moglo desiti da aviono lete bez pilota, da arhive budu bez arhivara, gra|evine bez radnika itd. Tad se name}e opravdano pitanje: [ta }e onda raditi ljudi? Ho}e li se uvo|enjem kompjutera u sve oblasti ljudske djelatnosti pove}ati nezaposlenost? S obzirom da jo{ nema ta~nog odgovora na to pitanje, nije se moglo pitanje nezaposlenosti eksplicitno uvrstiti me|u negativne posljedice kompjuterizacije. Me|utim, ipak se ovdje spominje, kako bi se taj problem bar imao u vidu. Futurolozi smatraju da kompjuterizacija nikako ne}e pove}ati nezaposlenost, ve} }e samo drasti~no uticati na promjenu strukture zaposlenosti. Naime, predvi|a se da }e broj radnih mjesta mo`da ~ak i porasti, ali }e to biti radna mjesta koja }e zahtijevati bitno druga~iju stru~nost. Zato je, za mlade ljude, vrlo bitno pitanje: [ta treba danas mladi ~ovjek da u~i da bi sutra imao izgleda za zaposlenje? Pretpostavlja se, da }e broj radnih mjesta za visokokvalifikovanu radnu snagu i dalje biti u porastu, a za one nedovoljno kvalifikovane, jo{ u ve}em padu. Osim toga, predvi|a se da }e biti posve normalno da se uloga i funkcija pojedinca mijenja vi{e puta tokom njegove karijere.

 

 

 

 

 

 

 

1.   Otu|enje

 

            Elektronska po{ta, kupovina iz ku}e putem ra~unara, elektronska isporuka po{te, kraj putovanja na posao (za neka zanimanja), sve se to mo`e uskoro desiti. Kako }e ~ovjek, kao dru{tveno bi}e, reagovati na to?

            Svaki od ovih trendova zna~i gubitak nekih kontakata sa ljudima (po{tarom, prodavcem, kondukterom,kolegom na poslu). Da li }e te kontakte zamjeniti neki drugi kontakti ili }e ovi trendovi dovesti do izolovanja ljudi jednih od drugih? Zato bi sve ove novotarije trebalo razumno dozirati kako se ne bi desilo da se stvori visoko efikasno dru{tvo u kojem svako `ivi u svom sopstvenom mikrosvijetu.

 

 

 

2.   Posljedice kompjuterizacije na razvoju ljudskog uma

 

            Ve} i prije po~etka ekspanzije kompjutera, ameri~ko dru{tvo je bilo zabrinuto zbog pojave pretjeranog gledanja televizije. Ra|ene su razne studije koje su dokazivle direktnu korelaciju izme|u sve skromnijih intelektualnih mogu}nosti i gledanja televizije. Pojavom kompjutera ovaj problem se drasti~no pove}ao.

            Do kakvih li }e zaklju~aka o uticaju ra~unara na razvoj ljudskih mentalnih i fizi~kih sposobnosti do}i nau~nici u budu}nosti koji }e se osvrnuti na dana{nji svijet? Ho}emo li kao pojedinci postati produktivniji, inteligentniji i psihi~ki ja~i, ili je ra~unar predodre|en da ostavi negativne posljedice na evoluciju i u~ini na{e nasljednike lijenjim, nesposobnijim, glupljim i bolesnijim?

            Kompjuteri postaju sve savr{eniji. ^ovjek, rade}i na njima i sa njima mora da rje{ava sve manje i manje problema. Postoji opasnost da se zbog toga do|e u situaciju da mozak postane usmjeren samo na primanje digitalnog ulaza, a manje }e biti obavezan da povezuje podatke iz analognih izvora. Takav algoritamski (pravolinijski) na~in mi{ljenja, koliko god bio koristan, krije u sebi mnoge opasnosti, kojih }emo postati prekasno svjesni. Opravdano se mo`emo pitati: Da li bi ikad do{lo do svih nau~nih otkri}a koja su, izme|u ostalog i omogu}ila pojavu kompjutera, da su Maksvel, Leonardo, Njutn  i drugi mislili algoritamski?

            Ukoliko zavaljeni u anatomske stolice pred ekranima na{ih ra~unara dozvolimo nastavak procesa duhovne i fizi~ke atrofije, ho}emo li imati jo{ dovoljno snage da pritisnemo dugme na mi{u, a kamoli da ustanemo od stola.

 

 

 

3.   Posljedice kompjuterizacije na ljudsko zdravlje

 

            Kao posljedice dugotrajnog i svakodnevnog sjedenja za kompjuterom mogu se javiti slijede}i zdravstveni problemi:

-  bolovi u rukama vezani za dugotrajno kucanje na tastaturi,

-  bolovi u ramenu kao posljedica dugotrajnog rada sa mi{om,

-  bolovi u predjelu ki~me i vrata zbog dugotrajnog i nepravilnog sjedenja,

-  pojava deformacije ki~me i ravnih tabana kod djece,

-  gubljenje kondicije zbog du`eg zadr`avanja u zatvorenom prostoru i zbog manjeg bavljenja fizi~kim aktivnostima,

- ve}a mogu}nost povrede ljudi koji sjede za kompjuterom ili tzv. kumulativni traumatski poreme}aj,

-  bolovi u o~ima, glavobolja i druge tegobe uzrokovane zra~enjem monitora.

Medicinska istra`ivanja pokazuju da bolovi u rukama nastaju zbog oboljenja tetiva i zapaljenja te~nosti koja {titi mi{i}. Da bi se ovo izbjeglo, predla`u se neke posebne konstrukcije tastature kao {to je MICROSOFT NATURAL i druge.

            Od nelagodnosti koja }e sna}i one koji mnogo rade sa mi{em, najpoznatije je tzv. ”mi{je rame”, bol u ramenu koji }e se osjetiti kao posljedica upotrebe mi{a. Takvima se savjetuje da umjesto mi{a, koriste trekbol ili da upotrebljavaju specijalnog mi{a kod kojeg se kursor pomjera pomjeranjem prsta po posebnoj povr{ini.

            Roditelji bi trebali biti svjesni da njihova djeca imaju potrebu da se igraju na otvorenom prostoru kako bi pobolj{ala svoje fizi~ke sposobnosti i pravilno se razvijala. Zato im ne smiju dozvoliti da sjede ispred TV ili kompjuterskih ekrana sve svoje slobodno vrijeme. Kad im se deformi{e ki~ma i jave ravni tabani, potrebna je dugotrajna rehabilitacija koja je ponekad sa slabim rezultatima. Zato treba vi{e pa`nje posvetiti preventivi. U tu svrhu je beogradski ljekar Ljubomir Popovi} konstruisao “taban korektor” koji vam se preporu~uje, tim vi{e, {to je uz visoku efikasnost jo{ i jeftin, a mo`e se primjenjivati kod ku}e.

            Dokazi o {tetnosti elektromagnetnog polja koje emituje monitor se polako gomilaju. U literaturi se ne mo`e na}i mnogo podataka o {tetnosti zra~enja tog frekventnog podru~ja, dok se za podru~je ispod tog (tj. za niskofrekventno) i iznad tog (tj. hiperfrekventno ili mikrotalasno) mogu na}i zvani~ni nau~ni podaci. Ta istra`ivanja su pokazala da uticaj tih polja na ljudski organizam nije zavisan samo od frekvencije ve} i od intenziteta. Rezultati nekih istra`ivanja su pokazali da je energetski uticaj elektromagnetnog polja zna~ajniji nego frekvencijski. U skladu s ovom tvrdnjom su i rezultati ispitivanja uticaja niskofrekventnog elektromagnetnog polja velikog intenziteta (kakvo se ima u okolini dalekovoda) na ljudski organizam. Ona ka`u da je rizik za dobijanje raka kod djece koja `ive pored dalekovoda, ~etiri puta ve}i u odnosu na djecu koja tu ne `ive.

            Tako|e se pokazalo da je rizik da se oboli od leukemije ve}i 2.6 puta u slu~aju kod ljudi koji se bave telekomunikacijama i radioamaterstvom.

            Za za{titu od toplotnih i drugih zra~enja kojima odre|eno vrijeme mo`e biti izlo`en ljudski organizam u mnogim zemljama su uvedeni standardi koji defini{u maksimalnu gustinu snage zra~enja. Ve}ina ovih standarda je donesena na bazi termi~kih efekata zra~enja. Donedavno se smatralo da je elektri~no polje glavni faktor koji doprinosi biolo{kim efektima, ali su rezultati nekih novijih istra`ivanja pokazali da je energetski uticaj magnetnog zra~enja zna~ajniji. Elektromagnetna polja visoke u~estalosti, preko 10 MHz prakti~no su prirodna sredina savremenog ~ovjeka (radio, televizija, telekomunikacije svih vrsta). Do sad je utvr|eno da ovakva polja uti~u na organizam, ali bez ve}e opasnosti (mogu}e iniciranje o~ne katarakte, poja~anje nervne napetosti, poreme}aj sna). Utvr|ena je grani~na dopu{tena vrijednost gustine snage koju prenose elektromagnetni talasi na mjestu prebivanja ~ovjeka. Ta vrijednost iznosi 10 mW/cm² za frekvencije od 10 MHz do 100 GHz.

            Engleski nau~nici smatraju da je hiperfreventno (mikrotalasno) zra~enje “atomska bomba” za ljudsko zdravlje. Oni tvrde da su mikrotalasi, u najve}em broju slu~ajeva, uzrok raka i drugih te{kih bolesti, a da uti~u i na nasljedne bolesti. Me|utim, tim nau~nika u Vazduhoplovnom medicinskom institutu u Beogradu koji se bavi du`e vremena izu~avanjem djelovanja mikrotalasa na zdravlje, ne sla`e se sa ovim tvrdnjama. Oni nisu mogli potvrditi tvrdnje engleskih nau~nika, ali su do{li do slijede}ih rezultata: mikrotalasi, kod ljudi koji su s njima u dodiru, uzrokuju raznovrsna psihosomatska oboljenja, pojavu limfocitoze (pove}an broj limfocita u krvi), promjene na so~ivu oka, te sterilitet. U vezi sa pojavom limfocitoze bi se ~ak moglo zaklju~iti da kod ljudi ozra~enih mikrotalasima imunitet je vi{e mobilisan nego kod onih koji nisu pod uticajem tog zra~enja.

            Zato, prema tvrdnjama ovog tima, nema potrebe da se uklanjaju mikrotalasne pe}nice i aparati koji koriste mikrotalase. Ipak sa mikrotalasnim zra~enjem, kao i sa svakim drugim, treba biti oprezan i smanjiti ga na najmanju mogu}u mjeru.

            U nedostatku konkretnih nau~nih podataka o opasnosti zra~enja koje prijeti iz monitora, moramo se zadovoljiti jedinim relevantnim podacima sa tog podru~ja a to su istra`ivanja obavljena u [vedskoj. Prema tim istra`ivanjima monitori su dovedeni u vezu sa sterilitetom, poba~ajima i sa pove}anim rizikom od leukemije, naro~ito kod djece. Zbog toga su u [vedskoj uvedeni standardi u vezi sa minimalnim zra~enjem koje mora ispunjavati svaki monitor. Ovi standardi se prihvataju i primjrnjuju i u drugim zemljama. Taj standard se ozna~ava kao SWEDAC MPR II. Monitori dijagonale 14 in~a (36 cm) obi~no nemaju taj standard, a oni dijagonale 17 in~a (43 cm) koji zadovoljvaju taj standard, su veoma skupi. Bilo bi preporu~ljivo da nabavite monitor koji je NPR II atestiran.

            Za monitore kojih ima na tr`i{tu, PC-magazin je obavio testiranje intenziteta zra~enja. Pri tom se do{lo do zaklju~ka da ne}ete pogrije{iti ako se opredijelite za neki noviji NEC ili SONY monitor (nemojte to shvatiti kao reklamu).

            Da bi se svi ovi problemi vezani za upotrebu kompjutera i zdravlje maksimalno umanjili, predla`u vam se sljede}e mjere:

^{-  Plafonsko osvjetljavanje treba da bude indirektno, ujedna~eno i postavljeno tako da ne izaziva refleksiju.}

^{- Monitor prosje~ne veli~ine treba da bude udaljen 60 cm od o~iju, sa ekranom postavljenim ravno po vertikalnoj osi, u visini o~iju.}

^{-  Ugao pod kojmim treba da su savijene ruke u polo`aju za kucanje iznosi 90o}.

-  Noge treba tako|e da su savijene pod 90^o , s tim da su stopala postavljena ravno na podlogu.

-  Stolac treba tako|e da je takav da omogu}uje promjenu visine, kao i promjenu nagiba naslona. U polo`aju za kucanje treba sjediti tako da su ramena paralelna sa podlogom, a ki~ma potpuno ispravljena.

-  Ako telefonirate dok kucate, izbjegavajte pridr`avanje slu{alice glavom.

^{- Problem sa radijacijom najlak{e }ete rije{iti ako investirate ne{to vi{e novca u monitor atestiran MPR II standardom (ili TCO standardom) {to podrazumijeva da je zra~eno VF polje na udaljenosti od 50 cm od ekrana ispod 2.5 miligausa (odnosno isto toliko, ali na 30 cm od ekrana prema TCO standardu). Ako niste u mogu}nosti da obezbijedite takav monitor, ostaje vam jedino da se dr`ite na dovoljnom rastojanju od ekrana jer elektromagnetsko polje se, sa porastom rastojanja, veoma mnogo smanjuje. Naro~ito je va`no na to stalno upozoravati djecu koja su sklona da “zabure nos u ekran”. To potrebno rastojanje je 50-60 cm.}

 

 

 

^{4   [tetne posljedice nesavjesnog kori{tenja kompjutera}

 

            I nesavjesno kori{tenje ra~unara mo`e izazvati {tetne posljedice. Ameri~ki vojni stru~njaci se, prilikom izvo|enja simuliranih operacija, suvi{e pouzdaju u nepogre{ivost ra~unara. Stru~njak za ra~unare, Kliford D`onson, ina~e usamljeni borac protiv Ministarstva odbrane, vodi upornu borbu da doka`e da takav stav mo`e dovesti do {tetnih posljedica. Da je bio u pravu, uskoro se potvrdilo i na terenu. U ratu, u Perzijskom zalivu, jedan iranski borbeni ~amac je otvorio vatru na ameri~ki ratni brod, a ovaj je istu odmah uzvratio. U tom trenutku se na nesre}u dogodilo da su operateri na ekranu ra~unarskog ure|aja vidjeli avion kako se pribli`ava brodu. Odmah je otvorena vatra na njega, a da se prethodno nije provjerilo kakav je to avion. Uskoro se pokazalo da je to bio civilni, tj. putni~ki avion, kojom prilikom je poginulo 290 putnika i ~lanova posade. Povodom toga gospodin D`onson je izjavio:“ Nije nimalo dobro imati u lancu odlu~ivanja ~ovjeka, a ne pru`iti mu istovremeno dovoljno vremena da bude pravi ~ovjek”, {to zna~i: ako nema dovoljno vremena da se ta~nost ra~unara ocjeni, onda je ra~unar, u stvari, onaj koji donosi odluke, ~esto i opasne.

            Klifordu D`onsonu su se pridru`ili Udru`enje pravnika za kontrolu nuklearnog naoru`anja i grupe javnih radnika. Sad svi u glas upozoravaju ameri~ku i svjetsku javnost: ” Ideja kori{tenja vje{ta~ke inteligencije bila je da se iracionalno odlu~ivanje zamijeni racionalnim. Ali, umjesto toga, mi smo samo mehanizovali kockarsku komponentu rata”.

 

 

 

5    Zlonamjerno kori{tenje kompjutera   

 

            Na po~etku ovog poglavlja spomenuta je i mogu}nost zloupotrebe kompjutera. Slijede}i primjer to ilustruje, na neki na~in.

            CIA (Centralna Informaciona Agencija), je uputila notu u kojoj se upozorava da je za naciju (naravno,ameri~ku), velik rizik povezivanje u globalne mre`e jer “na sve strane vrebaju {pijuni drugih zemalja, preprodavci droge, organizovan kriminal, teroristi~ke grupe pa ~ak i svakodnevni kompjuterski hakeri”. Ova nota ne bi bila ni{ta vi{e od kurioziteta da u njenom potpisu ne stoji ime admirala Vilijama Studemana, zamjenika direktora za obavje{tajne akcije. Imenovani gospodin je ranije bio zaposlen u drugoj ameri~koj obavje{tajnoj slu`bi NSA i prili~no je dobro upu}en u mo}i  “informacijskog rata”. Na kraju krajeva, neki i ka`u da je INTERNET nastao po nalogu Ministarstva odbrane, za uspostavljanje sredine u kojoj bi se ratovalo pravim i la`nim informacijama. Tim povodom, nama ostaje da se sjetimo one narodne: Ko  drugom jamu kopa, sam u nju pada .

 

         

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ZAKLJU^AK

 

 

            Kao {to je u prethodnim poglavljima re~eno, informati~ki dru{tveni poredak, ekspanzija novih tehnologija i promijenjen odnos ~ovjeka prema svijetu zahtijevaju veliku obnovu tradicionalnih nauka. Naime, rije~ je o stvaranju nove, jedinstvene kognitivne nauke koja ukida granice definisane uvo|enjem nau~ne specijalizacije. To bi bilo neophodno s obzirom da bi se mnogi nerije{eni problemi mogu rije{iti samo interdisciplinarno.

            Da bi se i{lo ukorak sa dana{njim trendovima u nauci, mora se prihvatiti takvo, sveobuhvatno gledanje na probleme. I ne samo u nauci, ve} i u obi~nom `ivotu. Ako ne budete i{li ukorak s vremenom mo`e vam se desiti da se vi, a pogotovo va{a djeca, jednog dana osjetite izgubljeni u posve promijenjenom svijetu oko sebe. Futurolozi predvi|aju da }e, uskoro, {ansu za zaposlenje imati uglavnom oni koji }e, izme|u ostalog, biti {irokoobrazovani i informati~ki pismeni. Djeca dana{njice su se na{la zahva}ena informati~kom revolucijom na koju se lak{e prilago|avaju od odraslih. Oni moraju biti spremni da {to lak{e pre`ive tu revoluciju, a jedna od bitnih kvalifikacija te spremnosti je sposobnost da vladaju kompjuterskom inteligencijom i da je koriste.

            Sasvim je izvjesno da }e mnoga radna mjesta nestati, ali }e se, istovremeno i mnoga druga otvoriti.

            Mnogi o~ekuju da }e “bijeli” mantili zamijeniti “plave”. Da li }e mo}i? Robot, na primjer, mo`e da vari, ali pod uslovom da mu zavariva~ prenese sve svoje znanje. Tako }e robot postati radnik, a radnik }e postati robotov {ef, ali i serviser. Jedan ~ovjek }e mo}i da kontroli{e vi{e robota, ~ime }e se smanjiti broj radnika zavariva~a (ili sli~nih zanimanja), ali }e netko morati da projektuje, konstrui{e, programira robote i upravlja njima. To zna~i da }e klasi~ni zavariva~ morati da nau~i kori{tenje kompjutera, a u izvjesnoj mjeri i programiranje. Zbog toga se najbolje perspektive otvaraju dvostrukim specijalistima: onima koji vladaju, osim svojim poslom i kompjuterom.

            Za sada nema mjesta bojazni bez obzira na izvjestan strah, da }e razvoj novih tehnologija dovesti do porasta nezaposlenosti. Za 9/10 djelatnosti, jo{ dugo, ne}e se ni{ta bitno promijeniti. ^ak se najve}i porast zaposlenosti bilje`i u neproizvodnji tj. na tehnokomercijalnim poslovima, bankama, osiguranjima, ugostiteljstvu, turizmu, trgovini, bolnicama, voznim parkovima, dje~jim vrti}ima, socijalnim ustanovama i sli~nim ustanovama i firmama. Tako|e se pove}ava potreba za zanimanja za odr`avanje kompjutera, za programerima,serviserima, fizioterapeutima, elektro i ma{inskim in`enjerima. Savjetodavna slu`ba, informatika,   istra`ivanja, razvoj, organizacija, genetska tehnika, biotehnika, optoelektronika, primjena zakona, obrazovanje, telekomunikacije bi}e poslovi budu}nosti. Tako|e rastu {anse preduzetnicima i posrednicima pri kupoprodaji i sl.

            Uop{teno, da biste poslije 2000. imali {anse za zaposlenje, nastojte da steknete {to je mogu}e {ire obrazovanje kako biste bilo {to fleksibilniji u datom trenutku. To zna~i, vi{e ne}e biti mogu}e da 30-ak godina idete na isto radno mjesto i radite isti posao!

            Da masovna euforija za kompjuterizacijom ne bi, na kraju, imala gorak okus, treba imati na umu slijede}e: nije dovoljno znati raditi sa kompjuterom. Mnogo je va`nije znati rje{avati probleme kori{tenjem kompjutera, a to zna~i da treba znati neku struku ili zanat, a kompjuter }ete koristiti kao alat. Drugim rije~ima, kompjuter ne treba biti sam sebi svrha ve} treba slu`iti kao sredstvo koje }e pomo}i da se br`e, efikasnije i preciznije obavi neki posao. Dodu{e, nekima }e bavljenje kompjuterom postati struka. Takvih je ipak malo, a svi ostali }e morati da savladaju neku struku ili zanat, a kompjuter }e im slu`iti kao alat. Uzgred re~eno, pokazalo se da je te`e nekom profesionalnom kompjuteristi ovladati oblastima u kojima bi trebalo osmisliti primjenu kompjutera, nego stru~njacima raznih oblasti da se osposobe za kori{tenje kompjutera.

            Pojavom kompjutera i, uop{te, novih tehnologija mo`e se smatrati da je vrijeme uskih specijalizacija zauvijek pro{lo. Dolazi vrijeme koje tra`i ~ovjeka velikog op{teg znanja koji mo`e da se prilagodi promjeni zanimanja vi{e puta u toku radnog vijeka. Radnici svih struka, uklju~uju}i tu i one sa najvi{im obrazovanjem, moraju biti spremni i voljni da stalno u~e i dopunski se obrazuju. Vrijeme koje dolazi ne}e dozvoliti nikome da se opusti te da mu mozak “zahr|a”, jer }e to, naprosto, biti pitanje opstanka. Po~etkom radnog vijeka zapo~inje dugogodi{nja trka stalnog usavr{avanja. Ko se u tu trku ne uklju~i radi}e do kraja radnog sta`a isto ono {to i prvih dana, uz pretpostavku da }e uz taj uslov uop{te opstati na tom radnom mjestu. Naravno, za isto tako malu platu! Onaj ko ho}e da `ivi bolje, mora}e vi{e da radi, da stalno bude u toku i da stalno u~i.

            Novi tehnolo{ki razvoj ~ini da moramo promijeniti neke svoje poglede na proizvodni rad. Samo visok organski sastav kapitala, tj. efikasan ma{inski proizvodni park, automatizacija i odli~na organizacija rada mogu biti konkurenti pod sada{njim uslovima. Ukoliko je rad primitivniji, dohodak je manji i za radnika i za dr`avu. Za to su potrebni sposobni. Od njihovog postavljanja na prava mjesta zavisi}e budu}nost zemlje. [ansu treba dati svakome, a naprijed treba pustiti samo najbolje. Na`alost, dosada{nji politi~ki sistemi sa ovih prostora imali su do perfekcije razra|ene sisteme sputavanja sposobnih. Zato su i propali.

            Iako su kompjuteri izazvali pravu revoluciju u `ivotu ~ovjeka, ipak nisu sasvim opravdani svi ti hvalospjevi koji im se pripisuju. Izme|u ostalog, tvrdi se da su pove}ali produktivnost, stvorili kancelarije bez papira, smanjili zaga|ivanje i sl. Ako se izvr{e detaljnija ispitivanja, mo`e se re}i da te konstatacije vi{e ne stoje, nego li {to stoje.

            Glavni doprinos kompjutera nije samo u gore navedenim stvarima, bez obzira na to koliki on bio, ve} u drugim, vi{e sofisticiranim stvarima. Kompjuter je pove}ao ~ovjekovu sposobnost uvida u mnoge stvari i mo} kontrole nad mnogim aspektima prirode i dru{tva. Njegova najvrednija osobina je {to ima veoma {iroke mogu}nosti primjene, naravno, ako je u rukama {iroko obrazovanog ~ovjeka bujne ma{te.

            I {ta re}i na kraju?

            Kompjuteri su, iz dana u dan,sve savr{eniji. Pojavom neuronskih mre`a i kompjutera mogu}e je (ili }e, nadajmo se, biti) realizovati vje{ta~ku inteligenciju koja je sve bli`a ~ovjekovoj. Samo da se ne pretjera!

            Jedan od vode}ih ljudi u kompjuterskim istra`ivanjima Marvin Minski, vjeruje da }e se mo}i ostvariti ma{ina sa “op{tom inteligencijom jednog prosje~nog ljudskog bi}a.., ma{ina }e po~eti da obrazuje samu sebe, nakon izvjesnog vremena bit }e na nivou genija, a uskoro nakon toga njena mo} }e biti neizra~unljiva”. Gospodin Minski dalje ka`e: ”Ako nam sre}a bude naklonjena, one }e mo`da odlu~iti da nas dr`e kao ku}ne ljubimce”.

            Prema tvrdnji na{eg stru~njaka za neurofizijatriju i neurologiju, prof. dr  Ace Jovi~i}a, nama ostaje ipak nada da nije sve tako crno. A on ka`e: ”To {to govore in`enjeri elektrotehnike da }e, u dogledno vrijeme napraviti kompjuter ja~i i mo}niji od ljudskog mozga, ~ista je nebuloza. Ne mo`e ~ovjek da proizvede ne{to {to }e njega prevazi}i. To bi moglo da u~ini samo neko drugo bi}e koje je na vi{em stepenu inteligencije. Jer, ako je mozak i ljudska inteligencija posljednji dostignuti stepen i strukturne integracije i funkcinalne organizacije, ako u prirodi nema ni{ta {to je do{lo do ve}eg stepena razvoja, onda to mora biti tajna sa sedam pe~ata. Tajna neke apsolutne istine. A nama su dostupne samo relativne istine”.

            Tako se stiglo do kraja pri~e o kompjuteru. Ako vam se bar malo pomoglo da lak{e krenete na put u SVIJET KOMPJUTERA, bi}e to nagrada za ulo`eni trud. Put kojim }ete dalje i}i, zavisi samo od vas. Sretno!

                 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

LITERATURA

 

 

[1] Brodi}, D. : NOVELL NETWARE-umre`avanje ra~unara, Beograd : Institut za

        nuklearne nauke u Vin~i, 1994.   

[2] Brumni}, A. : Uvod u ra~unarske komunikacije i mre`e, Ljubljana 1987.

[3] Milosavljevi}, Z., D. Ristanovi}, Z. Kehler : PC 95  WINDOWS 95, DOS 7.0,

         hardver 95, PC-PRESS, Beograd 1996.

[4] Milo{evi}, M. : INTERNET, Beograd : Savez in`enjera i tehni~ara Srbije, 1995.        

[5] Norback, J. : The Complete Computer Career Guide, TAB BOOKS Inc., Blue  

        Ridge Summit,  PA 17214, 1987.

[6] Parezanovi}, N. : Ra~unarstvo i Informatika - ud`benik za I razred srednje

      {kole, Beograd : Zavod za ud`benike i nastavna srdestva, 1994.

[7] Rimmer, S. : COREL DRAW 2, San Francisco : SYBEX, 1992.

[8] Sretenovi}, D., P. Pekovi}, D. Ristanovi} : INTERNET, PC-PRESS, Beograd 

         1996.

[9] Steele, B., J. Wellington : Computers and Communication ( prevedeno),

         Beograd : Tehni~ka knjiga.

[10] Tasi}, V. : Re~nik ra~unarskih termina (englesko-srpskohrvatski), Beograd :

           Tehni~ka knjiga, 1986.

[11] Tehni~ka enciklopedija, Zagreb : JLZ, 1980.

[12] Wolters, M.F. : Der Schlüssel zum Computer, Düsseldorf- Wien : ECON,

          1969.

 

^asopisi

 

[13] ^IP, Beograd

[14] GALAKSIJA, Beograd

[15]  PC-Press, Beograd

[16]  PERSONALNI ra~unari, Beograd

[17]  SVET kompjutera, Beograd

 

Radovi iz ~asopisa i novina

 

[18] Politika, Beograd

[19] Stojanovi} D., R. Pra{talo : Proces odlu~ivanja zasnovan  na  tehnologiji

          SMART-kartice,  I  Me|unarodni  simpozijum  industrijskog  in`enjerstva,

          SIE’96, Beograd.

[20] Veselinovi}, D. V. : Kako i gde kupiti ra~unar : PC-PRESS, Beograd, 1996.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

RJE^NIK

 

 

ADAPTER- hardverski dodatak koji se instalira u nekom ra~unaru sa ciljem da se omogu}i njegovo povezivanje na neki drugi ure|aj ili mre`u.

 

ALGOL- (Algorithm Oriented Language), jedan od vi{ih programskih jezika.

 

ALGORITAM- utvr|eni postupak, korak po korak postupak za dobijanje nekog rezultata.

 

ANALOGNI- odnosi se na mjerenje i predstavljanje neprekidno promjenjivih veli~ina, tj.  predstavljanje numeri~kih veli~ina pomo}u fizi~kih promjenjivih.

 

ASCII- (American Standard Code for Information Interchange), ameri~ki standardni kod za razmjenu informacija me|u kompjuterskim sistemima razli~itih proizvo|a~a, naj~e{}e 8-bitni.

 

ASCII CHARACTER- “ASKI” znak ili osam bitova koji predstavljaju jedan alfanumeri~ki znak (slovo ili broj).

 

ASSEMBLER- program-prevodilac koji sli`i za prevo|enje programa iz simboli~nog na ma{inski jezik.

 

BACKUP- bekap, rezervna oprema koja pru`a usluge u slu~aju kvara na osnovnom resursu, snimanje datoteka na vanjsku memoriju radi za{tite.

 

BASIC- (BEGGINER’S ALL-PURPOSE SYMBOLIC INSTRUCTION CODE), bejzik, vi{i programski jezik koji slu`i za razvijanje programa u konverzacionom na~inu rada.

 

BATCH- grupa, skupina, serija, grupa podataka koji se obra|uju kao cjelina.

 

BAUD- jedinica za brzinu prenosa podataka kroz komunikacionu liniju, jedan bit u sek.

 

BBS- (BULLETIN BOARD SYSTEM), primitivna ra~unarska mre`a koja je obi~no jednom telefonskom linijom vezana na globalnu mre`u, pru`a usluge korisnicima povremeno i naj~e{}e besplatno.

 

BIOS- (BASIC INPUT-OUTPUT SYSTEM) program koji je u~itan u ROM memoriji a slu`i za pokretanje rada ra~unara.

 

BINARY DIGIT- binarna cifra, bit, jedna od dvije cifre koje se koriste u binarnom predstavljanju brojeva (0 ili 1), osnovna jedinica informacije u binarnom sistemu

BITNET- (BECAUSE IT IS TIME NETWORK)-jedna od globalnih mre`a

 

BOOT- disketa-disketa koja omogu}uje startovanje operativnog sistema ako je disk u kvaru ili ako operativni sistem nije instaliran.

 

BPS- (BITS PER SECOND), broj bitova u sekundi, brzina prenosa podataka izra`ena brojem prenijetih bitova u sekundi.

 

BRIDGE- ure|aj koji povezuje vi{e lokalnih mre`a.

 

BROWSER- program koji ~ita instrukcije napisane na HTML jeziku.

 

BUFFER- me|umemorija, sklop u koji se privremeno smje{taju blokovi podataka tokom prenosa u glavnu memoriju ili iz glavne memorije, i koji kompenzira razliku u brzini rada brzog procesora i sporih periferala.

 

BUG- bag, gre{ka, svaka mehani~ka, elektri~na ili programska gre{ka koja smeta normalnom odvijanju obrade.

 

BUS- put prenosa, magistrala za podatke, sabirni vod, glavna putanja du` koje se kre}u podaci od jednih ka drugim odredi{tima.

 

BYTE- bajt, osmobitni znak podataka, niz od osam bitova s kojima se operi{e kao sa cjelinom.

 

CACHE MEMORY- ke{ memorija, skrivena, vrlo brza  elektronska memorija koja obi~no sadr`i naj~e{}e kori{tene instrukcije i podatke, a upotrebljava se u kombinaciji sa centralnom memorijom daju}i efekt ve}e i br`e glavne memorije.

 

CAD- (COMPUTER AIDED DESIGN), projektovanje pomo}u ra~unara u raznim oblastima nauke i tehnike.

 

CALCULATOR- kalkulator, ra~unska ma{ina, ure|aj za obradu podataka koji prete`no izvodi aritmeti~ke operacije.

 

CALCULUS- kamen~i}

 

CD- (COMPAKT DISK), kompakt disk, jedan od vidova vanjske memorije.

 

CD-ROM DRIVE- CD drajv ili ~ita~, ure|aj koji omogu}uje reprodukovanje sadr`aja CD diskova, a predstavlja jedan od periferala ra~unara.

 

CD-RECORDER-CD- rekorder ili ~ita~-pisa~, ure|aj koji omogu}uje ~itanje sa kompakt diskova i upisivanje sadr`aja na njih.

 

CEBIT- sajam ra~unarstva, informatike i telekomunikacija u Hanoveru

 

CHIP- ~ip, integrisano kolo,mala plo~ica na kojoj je inkorporirano vi{e elektronskih kola, me|usobno povezanih.

 

CHARLES BABBAGE- ^arls Bebid` (1791-1871), tvorac generalnog koncepta digitalnog ra~unara op{te namjene. Njegov saradnik, zaslu`an za razvoj bitnih ideja programiranja, koje u razra|enoj formi va`e i danas, bila je matemati~arka Augusta Ada Bayron, k}erka engleskog pjesnika lorda Bayrona.

 

CLIENT SERVER- lokalni, va{ ra~unar koji izvr{ava jednostavnije i manje zahtjevne funkcije, za razliku od  mre`nog servera koji izvr{ava kompleksniju obradu podataka.

 

CLOCK- klok, oscilator frekvencije do l50 MHz koji diktira takt rada procesoru (ili mati~noj plo~i). Pri tom je frekvencija kloka mikroprocesora nekoliko puta ve}a od frekvencije kloka mati~ne plo~e.

 

COBOL- (COMMON BUSINESS ORIENTED LANGUAGE), kobol, vi{i programski jezik problemski orjentisan, pogodan za komercijalne primjene.

 

COMPILER- kompajler, modul za prevo|enje programa sa simboli~kog jezika na ma{inski.

 

CONFIGURATION- konfiguracija, grupa ma{ina koje su me|usobno povezane sa ciljem da rade kao sistem.

 

CONNECTOR- konektor, priklju~ne ta~ke izme|u dva ure|aja

 

CT- kompjuterizovana tomografija, sredstvo za dijagnostiku u medicini.

 

DATA- podaci, osnovni elementi informacije koju kompjuter mo`e da obradi ili proizvede, sve ono {to, pri rje{avanju nekog zadatka otpada na vrijednosti, brojeve, rije~i, tekstove i ostale informacije koje su poznate, a neophodne za rje{avanje zadatka.

 

DATA BASE- baza podataka, skup slogova podataka koji se mogu koristiti organizovani hijerarhijski ili u vidu mre`e.

 

DATA BUS- kanal podataka, put kojim se prenose podaci iz jedne jedinice u drugu.

 

DATA CHANNEL- kanal  za podatke, dvosmjerni put za prenos podataka izme|u ulaznih i izlaznih ure|aja i glavne memorije.

 

DATA PROCESSING- obrada podataka, postupak od primanja podataka na obradu do dobijanja rezultata, sistemski niz operacija sa podacima.

 

DIGITAL COMPUTER- digitalni kompjuter, kompjuter koji operi{e samo sa digitalnim podacima (a ne sa analognim), pomo}u kojih moraju biti predstavljeni svi podaci koji se obra|uju.

 

DIGITALNI- cifarski, odnosi se na kori{}enje diskretnih, cijelih brojeva sa odre|enom osnovom u predstavljanju podataka’

 

DOS- (DISK ORIENTED SYSTEM), disk orjentisani operativni sistem,operativni sistem za IBM i njima kompatibilne ra~unare, koji obuhvata i ure|aje za memorisanje sa neposrednim pristupom.

 

DOWN LOAD- sa udaljene lokacije na mre`i prenijeti na bli`u, npr. na va{ ra~unar.

 

DTP- stolno izdava{tvo.

 

DVOKLIK- operacija sa mi{em koja se izvodi dvostrukim, kratkotrajnim pritiskanjem lijevog tastera mi{a i brzim otpu{tanjem tog tastera.

 

ECP- (EXTENDED CAPABILITIES PORT), jedan od standarda koji se koristi u ra~unarstvu.

 

EEP- (ENHANCED CAPABILITIES PORT), jedan od standarda koji se koristi u ra~unarstvu.

 

EISA- (EXTENDED INDUSTRY STANDARD ARCHITECTURE), jedan od standarda koji se koristi u ra~unarstvu.

 

E-MAIL- elektronska po{ta,metoda preno{enja datoteka ili poruka izme|u radnih stanica, jedan od servisa INTERNET-a.

 

EMULACIJA- simulacija, izvr{avanje programa pisanih za drugi kompjuterski sistem, postupak koji omogu}uje da se programi ra~unara neke starije generacije ili ra~unara drugog prizvo|a~a mogu izvr{iti na postoje}em ra~unaru, a da se ne moraju prilago|avati ili nanovo izra|ivati.

 

ENIAC- (ELEKTRONIC NUMERICAL INTEGRATOR AND CALCULATOR) prvi elektronski kompjuter konstruisan 1947. godine.

 

ERGONOMIJA- nauka koja daje odgovor na pitanje za{to se mora nastojati da sredstva za rad budu {to vi{e prilago|ena ljudima. Ova nauka vr{i opse`na ispitivanja na~ina kako ljudi rade pojedine poslove i izu~ava uzroke povreda na radu. Pokazalo se da je oblik i na~in upotrebe alata izuzetno va`an za njegovo bezbjedno kori{tenje u du`em vremenskom periodu. Povrede skop~ane sa uzastopnim ponavljanjem pojedinih pokreta i kori{tenjem lo{e prilago|enog alata poznate su kao RSI (REPETITIVE STRESS INJURIES) povrede.

 

EXPLORER- MICROSOFT-ov BROWSER.

 

FAX- (FAXIMILE TRANSMISSION), jedan od na~ina preno{enja poruka u PTT slu`bi.     

 

FILE- fajl, datoteka, skup podataka sli~nih po svrsi, obliku ili sadr`aju koji se ~uva na nekom mjestu u memoriji.

 

FILE SERVER- fajl server, ra~unar koji je priklju~en u LAN-u, a na kom je instaliran mre`ni operativni sistem koji upravlja radom ovog servera, kontroli{e podatke koji se obra|uju, te upravlja resursima ({tampa~ i dr.).

FLOPI DISK- savitljiva disketa (za razliku od hard diska), jedan vid vanjske memorije dimenzija 5.25 in~a, danas sve vi{e potiskivana tvrdom disketom dimenzija 3.5 in~a.

 

FONTOVI- skup opisa svih slova,cifara i specijalnih znakova. Kad se radi u DOS-u obi~no je dovoljan jedan font, a WINDOWS ih posjeduje mnogo vi{e (20-ak). Na na{em govornom podru~ju treba obezbjediti fontove sa na{im specifi~nim slovima (tzv. YU slova: ^, [, @, \, ]).

 

FORTRAN- (FORMULA TRANSLATION) vi{i programski jezik orjentisan na rje{avanje nau~nih problema.

 

FREEWARE- softver koji se besplatno uzima sa mre`e.

 

GATEWAY- ure|aj (ra~unar) koji uspostavlja me|umre`no povezivanje.

 

HAKER- osoba koja sa velikom stra{}u i `arom pristupa kompjuteru, koja ve}i dio svog vremena posve}uje bavljenju sa kompjuterom, koja je veoma vje{ta u ve}ini poslova vezanih za kompjuter.

 

HARDWARE- hardver,op{ti naziv za sve fizi~ki vidljive dijelove kompjutera.

 

HIGHWAY- autostrada, transportni medij INTERNET-a.

 

HOST- vi{ekorisni~ki ra~unar bez obzira da li je vezan na mre`u.

 

HTML- (HYPERTEXT MARKUP LANGUAGE) jezik koji se koristi u WEB servisu INTERNET-a.

 

ICON- ikona, sli~ica, slikoviti simbol koji predstavlja neki program ili sli~no.

 

IDE- (INTEGRAL DRIVE ELECTRONIC) jedan od standarda koji se koristi u ra~unarstvu.

 

INCH- in~, engleska mjera za du`inu (2.54 cm).

 

INTEL- poznati proizvo|a~ procesora.

 

INTERFACE- interfejs, hardverska ili softverska jedinica koja predstavlja vezu izme|u dva sistema ili ure|aja.

 

INTERNET- globalna mre`a preko koje se mogu, u cijelom svijetu,uspostaviti me|usobne veze ra~unara. Radi po TCP/ IP protokolima, a nekad je nazivaju prosto Mre`a (sa velikim “M”).

 

I/O- (INPUT/OUTPUT), ulaz/ izlaz

 

ISA- (INDUSTRY STANDARD ARCHITECTURE) jedan od standarda koji se koristi u ra~unarstvu.

 

ISOC- (internet sociaty) dru{tvo koje brine o adresama na INTERNET-u.

 

INTERPRETATOR- interpretator, interpreter, izvr{ni modul koji program napisan na simboli~kom jeziku prevodi na ma{inski jezik i odmah ga izvr{ava.

 

JAVA- najnoviji jezik koji je alternativa HTML jeziku.

 

KLIK- operacija sa mi{em koja se izvodi kratkotrajnim pritiskanjem i otpu{tanjem lijevog tastera mi{a.

 

KODIRANJE- dodjeljivanje simboli~ke kombinacije nekom znaku.

 

KOMPATIBILNOST- spojivost jednog dijela ure|aja sa ostalim dijelovima.U principu, kompatibilnost ne podrazumjeva potpunu identi~nost, ve} samo mogu}nost zamjene nekog dijela ure|aja ure|ajem drugog proizvo|a~a, bez dodatne prepravke.

 

KOMPJUTER- ra~unar.

 

KOPROCESOR- procesor u kojem se vr{e matemati~ke operacije, ~ime se rastere}uje procesor tako da mo`e vr{iti neke druge operacije.Time se doprinosi pove}anju brzine rada ra~unarskog sistema.

 

KURSOR- strelica na ekranu koja odre|uje izabranu opciju, pokre}e se tastaturom ili mi{em.

 

LAN- (LOCAL AREA NETWORK) sistem koji omogu}uje povezivanje vi{e ra~unara u mre`ni sistem na lokalnom nivou.

 

LASER- (LIGHT AMPLIFICATION by STIMULATED EMISSION OF RADIATION) laser, lejzer, ure|aj koji vr{i poja~avanje svjetlosti indukovanim emitovanjem radijacije, a primjenjuje se u oblasti kompjuterske obrade za izuzetno brzo {tampanje i memorisanje podataka.

 

LIPS- broj logi~kih zaklju~aka po sekundi.

 

LSI- (LARGE SCALE INTEGRATION) visok stepen integrisanja,grupisanja velikog broja elektri~nih kola na jednom ~ipu.

 

MCA- (MICRO CHANNAL ARCHITECTURE), jedan od standarda kori{tenih u ra~unarstvu.

 

MDA- (MONOCHROMATIC DISPLAY ADAPTER), standard prve video kartice.

 

MENU- meni, jelovnik, lista mogu}nosti koje stoje na raspolaganju.

 

MIDI- (MUSICAL INSTRUMENT DIGITAL INTERFACE), standardni interfejs za razmjenu informacija izme|u muzi~kih instrumenata. Kompjuteri do pojave MIDI standarda, nisu imali mnogo veze sa muzikom.

 

MICROSOFT- najpoznatiji proizvo|a~ softvera u svijetu.

 

MODEM- (MODULATOR/DEMODULATOR) ure|aj koji omogu}uje prenos digitalnih podataka od jednog ra~unara do drugog koriste}i analognu telefonsku liniju.

 

MULTIMEDIA- objedinjeno kori{tenje teksta, slike i  tona na ra~unaru.

 

NMR- nuklearna magnetne rezonansa, sredstvo za dijagnostiku u medicini.

 

NOVELL NETWARE- jedan od naj~e{}e upotrebljavanih mre`nih operativnih sistema. Instali{e se na serveru i omogu}uje svim korisnicima mre`e pristup diskovima i drugim resursima.

 

OBRADA PODATAKA- obrada podataka zna~i: ulaz podataka, operacija nad podacima u svrhu dobijanja `eljenih rezultata, izlaz rezultata. Obrada podataka nije ni{ta novo, nama nepoznato. Svakodnevno, u svojim glavama vr{imo “obradu podataka”, ali to tako ne nazivamo. Ovaj naziv se pojavio tek kad su se pojavili ra~unari.

 

OFF-LINE- nezavisan, autonomni, koji ne radi pod kontrolom centralnog procesora.

 

ON-LINE- u sklopu sistema, koji radi pod neposrednom kontrolom centralnog procesora.

 

OPERATIVNI SISTEM- sistem programa koji upravljaju svim operacijama koje su pod kontrolom centralnog procesora.

 

OPERATER- lice koje rukuje kompjuterskom opremom kod velikih ra~unarskih sistema. Kod PC ra~unara, vi ste sami svoj operater.

 

PASSWORD- lozinka, jedinstven skup cifara ili znakova koji se dodjeljuju korisniku kao dio njegove identifikacije (radi za{tite podataka od neovla{tenog pristupa).

 

PCI- (PERIPHERAL COMPONENT INTERCONNECT) jedan od standarda u ra~unarstvu.

 

PC-  (PERSONAL COMPUTER), li~ni ra~unar.

 

PC MAGAZIN- jedan od najuspje{nijih kompjuterskih ~asopisa u svijetu.Takvu reputaciju nije lako stekao. Naime, kao osnovu svoje ure|iva~ke politike uzeo je inzistiranje na laboratorijskom testiranju kompjuterskog hardvera i softvera. U tu svrhu oformili su najsavremenije laboratorije. ^ak su predstavnici pojedinih kompjuterskih kompanija priznali da takve laboratorije nemaju ni njihove kompanije.

 

PERFORMANCE- performanse, osobine, radni re`im.

 

PERIPHERAL- periferali, ure|aji koji su vezani na kompjuter ali nisu konstantno pod kontrolom glavnog procesora.

PIN- iglica.

 

PLC- programabilni logi~ki kontroler, ra~unar koji se koristi u tvorni~kim pogonima i slu`i za kontrolu toka proizvodnje.

 

PLOTTER- crta~, ure|aj za grafi~ko predstavljanje kod kog se podaci automatski prikazuju pomo}u pera ili olovke pod kontrolom centralnog procesora.

 

PPP protokol- protokol pomo}u kog se sporazumjevaju HOST INTERNET-a i PC korisnik, a veza je dvosmjerna.

 

PROCESSOR- ure|aj za obradu podataka, procesor, ure|aj koji prima podatke i zatim ih obra|uje prema instrukcijama trenutno aktivnog programa i isporu~uje rezultate periferalima.

 

PROTOCOL- protokoli su pravila po kojima se u mre`i vr{i predaja, prijem informacija.

 

PROGRAM- niz uzastopnih instrukcija po kojima kompjuter vr{i obradu podataka, korak po korak.

 

PROMPT- spreman, poruka o spremnosti ra~unara za prijem instrukcija od operatora za terminalom.

 

PROVIDER- provajder, firma koja obezbje|uje pristup INTERNET-u preko svog server ra~unara i tu uslugu napla}uje.

 

PUBLIC DOMAIN- javni softver.

 

RADNA STANICA- predstavlja nedjeljeni ra~unar, odnosno korisni~ki ra~unar u mre`i. Koristi softverske i hardverske mre`e, tj. dijeli ih sa ostalim radnim stanicama. Svaka radna stanica ima svoj operativni sistem koji mora podr`avati mre`ni rad. Ona koristi i obra|uje datoteke, odnosno izvr{ava programe dostavljene sa servera. Zadatak servera je da dostavi program ili datoteku, a radna stanica da koristi ili obradi datoteku ili izvr{i program. Radna stanica mo`e biti i jedno radno mjesto na mre`i.

 

RAM- (RANDOM ACCESS MEMORY), memorija sa direktnim pristupom, glavna ili operativna memorija   ~iji se sadr`aj gubi nakon isklju~enja kompjutera.

 

RECIKLA@A- postupak obnavljanja boje na trakama ili ponovno punjenje posuda sa grafi~kom prah-masom (tzv. tonerom) ili bojom.

 

REAL TIME- stvarno vrijeme, odnosi se na izvr{avanje kompjuterske obrade tako re}i u isto vrijeme kad se odvija relevantni proces.

 

REZOLUCIJA- ukupni broj ta~aka na ekranu a zavisi od video adaptera (video kartice).

 

ROM- (READ ONLY MEMORY), fiksna memorija iz koje se mo`e samo i{~itavati, a nikako upisivati.

 

ROOT DIRECTORY-  korjeni katalog, korjeni direktorij.

 

ROUTER- ruter, ra~unar koji obi~no ima ugra|ene razne adaptere, raskrsnica u mre`i.

 

SCSI- (SMALL COMPUTER SYSTEM INTERFACE), jedan od standarda kori{tenih u ra~unarstvu.

 

SERVER- ra~unar koji vr{i servisiranje (opslu`ivanje) manjeg broja ra~unara, koji obi~no nema uklju~ene dodatne funkcije za{tite podataka.

 

SEZAM PRO- on line sistem na teritoriji Jugoslavije, komercijalna mre`a koja pru`a usluge povezivanja sa INTERNET-om i neke druge usluge, po sistemu pretplate.

 

SHAREWARE- softver koji mo`ete uzeti sa mre`e na izvjesno vrijeme, a zatim ga, ako vam se dopadne, registrovati pla}anjem odre|enog iznosa autoru.

 

SLOT- mjesta za priklju~enje dodatnih kartica u ra~unar.

 

SOFTWARE-softver, skup programa koji omogu}uju funkcionisanje ra~unara.

 

SURF- traganje, jedrenje po ra~unarima INTERNET-a.

 

SSI-(SMALL SCALE INTEGRATION), mali stepen integracije, me|usobno integrisan mali broj elektronskih kola.

 

TCP/IP- protokol, slojeviti protokol koji se sastoji od dvije cjeline (TCP i IP). One se nadovezuju jedna na drugu, tj. jedna drugoj proslije|uje podatke. To je osnovni protokol INTERNET-a.

 

UPS- (UNINTERRUPTABLE POWER SUPPLY), ure|aj koji  omogu}uje napajanje ra~unara energijom, nezavisno da li je prekinuto snabdjevanje elektri~nom energijom ili ne, ali samo za kra}e vrijeme (10-20 minuta). Cilj je da se za to vrijeme mogu zatvoriti sve otvorene datoteke kako ne bi do{lo do njihovog uni{tenja.

 

UUCP- (UNIX TO UNIX COPY PROGRAM), jedna od globalnih mre`a. Ime joj ka`e da radi sa UNIX operativnim sistemom, kako je u po~etku i bilo, ali danas radi i sa svim drugim  operativnim sistemima.

 

VIRUS- program, obi~no mali i dobro prikriven, koji prouzrokuje da se va{ ra~unar neuobi~ajeno pona{a.

 

VLSI- (VERY LARGE SCALE INTEGRATION), vrlo velik stepen integracije, me|usobno integrisan veoma veki broj elektronskih kola.

 

WEB PREZENTACIJA- univerzalni pristup informacijama putem WWW servisa INTERNET-a.

WWW- (WORLD WIDE WEB) ili  samo WEB, jedan od servisa INTERNET-a koji radi na bazi HTML jezika i BROWSER-a.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SADR@AJ

 

 

PREDGOVOR

 

UVOD

 

I.  [TA JE KOMPJUTER

 

    1.1. Definicija kompjutera

    1.2. Sastavni dijelovi kompjutera

           1.2.1. Pojam hardvera i softvera

           1.2.2. Sastavni dijelovi

    1.3.  Vrste kompjutera i proizvo|a~i

           1.3.1. Vrste kompjutera

           1.3.2. Tr`i{te hardvera

           1.3.3. Tr`i{te softvera

           1.3.4.  Kupovina kompjutera

    1.4.  Virusi

 

II.  PRIMJENA KOMPJUTERA

 

     2.1.  Mogu}nosti  kompjutera

     2.2.  Primjena kompjutera

     2.3.  Neki primjeri primjene kompjutera

           

III. KOMPJUTERSKE MRE@E

 

     3.1.  Uvod

     3.2.  Lokalne mre`e

     3.3.  Globalne mre`e

             3.3.1. INTERNET mre`a

             3.3.2. Pristup INTERNET-u

             3.3.3. [ta nudi INTERNET

             3.3.4. WEB servis INTERNET-a

             3.3.5. Za{tita na INTERNET-u

     3.4.  Zaklju~ak

 

IV.  KAKO NAU^ITI VLADATI KOMPJUTEROM

 

     4.1.  Stanje u obrazovanju kompjuterom

     4.2.  Preporuke za pristup obuci kompjuterom

     4.3.  Obuka za kori{tenje kompjutera

 

V.   FUTURISTIKA

 

VI.  [TETNE POSLJEDICE KOMPJUTERIZACIJE

 

ZAKLJU^AK

 

RJE^NIK

 

LITERATURA

 

 

   

 

 

 

  

             

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvod iz recenzija:

 

 

 

            “.....Poseban zna~aj ove knjige je u tome {to }e mnoge ~itaoce podstaknuti da se zainteresuju za kompjuter. Ohrabri}e ih da zakora~e u svijet informatike i ra~unarske tehnike. Ovdje je na jednom mjestu odgovoreno na mnoga pitanja koja bi nekom htjeli da postave oni koji `ele da se informi{u o “~udu na{eg stolje}a”-kompjuteru.....”

 

                                                                      mr  Mi}o Ga}anovi}, dipl. in`.

 

 

 

 

         “.....Jasna je namjera autora da na jednostavan na~in “{irokim masama” opi{e kompjuter, njegove mogu}nosti i na~in na koji treba pristupiti informati~kom opismenjavanju. Tako|e su sa raznih aspekata razmotrene mogu}e {tetne posljedice kompjuterizacije.Time nije bila namjera da se pokolebaju neodlu~ni, ve} da se upozore svi budu}i korisnici na mjere opreza koje treba primijeniti da bi se izbjegle {tetne posljedice....”

 

 

                                                                       Dubravko Pavlovi}, dipl. in`.

 

 

 

 

.