TRIBINA  Udru`enja BOLJI @IVOT

 

Dr Radojka Pra{talo

 

UVODNA  RIJE^

 

            Naše društvo se već duže vrijeme nalazi u dubokoj krizi koja ima konstantnu tendenciju produbljivanja. Vjerovatno su se  mnogi među vama već više puta zapitali: “ Da li će itko konačno zaustaviti taj trend ? Mogu li  i ja inakoji način doprinijeti  tome?” Odgovor na to pitanje vam nitko ili nije znao ili nije htio dati, pa ću vam ga  dati ja i to citirajući riječi poznatog njemačkog filozofa  Jaspersa koji  je 1945. god, tj. u vrijeme kad se Njemačka kao gubitnica u  Drugom svjetskom ratu našla u najtežoj  mogućoj situaciji, rekao:

 

“Samo nas znanje može spasiti od katastrofe.”

 

Očigledno je da su građani Njemačke ozbiljno shvatili riječi ovog svog filozofa, jer se Njemačka u relativno kratkom vremenskom razdoblju oporavila i postala vodeća zemlja po razvijenosti, ne samo u Evropi, već i u svijetu.

            Nažalost, mi nismo kao Nijemci za koje se zna da su ljudi sa specifičnim smislom za red i rad. Ali, mogli bi da budemo.  Zato bi, u interesu   boljeg života,  morali bi da promijenimo neke naše dugogodišnje loše navike koje su prouzrokovale mnoge nesre}e u toku na{e historije i tako nam onemogu}ile da dosegnemo ono {to se zove bolji `ivot.  Zar ne?

 

     Ali, prije nego se na tom počne raditi, treba se postati  toga svjesnim. Toga su u nekom trenutku svoje historije postali  svjesni svi oni  narodi koji se danas smatraju  uspješnim. Mo`da  su to postali  tek  nakon nesreća i nedaća u koje su zbog svojih loših navika zapadali u toku historije. Zato bismo trebali i mi, ako želimo doseći bolji život, postati svjesni katastrofalnih posljedica naših loših navika.

            Me|utim, praksa je pokazala da se najte`e i najsporije mijenjaju svijest i navike ~ovjeka. Mo`da i zbog toga nitko na tom ne}e ni da radi smatraju}i da }e taj trud biti uzaludan, ve} se sve prepu{ta vremenu koje, sude}i prema  situaciji u kojoj se nalazimo, nikad nije radilo za nas! Ako se ba{ svi pomire sa tim da se u na{oj svijesti ni{ta radikalno ne promijni, to onda zna~i da }e se promjene odvijati veoma sporo i da njihove rezultate mnoge dana{nje generacije ne}e do`ivjeti, a ovo {to im je ostalo od `ivota provest }e u bijedi, nezadovoljstvu i bezna|u.  Medju  tim generacijama ima i onih koji su  tek u dobi izme|u 30. i 40. godine! Treba li se zaista pomiriti s tim da sve generacije od 30. pa do 70. i dalje budu `rtvovane i osu|ena na puko vegetiranje? Ili treba u~initi sve da se oni, koji mogu, {to prije uklju~e u nove tokove, da privre|uju za sebe i dr`avu, pa da onda dr`ava mo`e da funkcioni{e i obezbijedi i egzistenciju onima koji zaista vi{e nisu radno sposobni?

 Ja li~no sam smatrala da se ne treba predati i pustiti da sve  “voda nosi”, bez obzira  na to koliko truda treba ulo`iti u  relizaciju ovih ideja.   U tome su me podr`ali moji najbli`i prijatelji.  Da li ima i me|u vama onih koji tako misle? Ako ima, neka nam se pridru`e, jer mi smo i osnovali ovo udru`enje sa ciljem da podstaknemo sveukupno stanovni{tvo na borbu za bolji `ivot.

 

            U ovom trenutku bih vas otvoreno  upitala:

 

       DA LI STE  ZADOVOLJNI SA SVOJIM SADA[NJIM NA^INOM @IVOTA? 

 

Ne vjerujem da bi itko od vas odgovorio potvrdno. Očigledno je da  nam se ovaj naš balkanski svijet ne dopada, jer nam do sada nije omogućio uslove za  bolji život, te bi ga morali mijenjati.  Budući da  stara istočnjačka mudrost kaže: MIJENJAJUĆI SVIJEST, MIJENJAMO SVIJET, to je jasno da najprije  moramo promijeniti svijest kao osnovni preduslov da možemo promijeniti svijet, tj. okruženje koje nam ne omogućava bolji život.  Kako to uraditi?

OSLOBODIMO  SE  RURALNOG  POGLEDA  NA  SVIJET

 

         Prvo što bismo u tom pogledu trebali uraditi je osloboditi se ruralnog pogleda na svijet, koji nas sputava u svakom pogledu. Ta ruralna svijest je balast iz prošlih vremena i ona je primjerena dobu feudalizma i  ranog kapitalizma kad je svatko cijenio samo “svoje dvorište” i ono što je u njega moglo stati, a za sve ono drugo što je bilo od općeg, zajedničkog interesa, nitko se nije interesovao. Ovakvi recidivi ruralne svijesti su vidljivi kod nas u svim segmentima života i rada našeg stanovništva, bez obzira na formalno obrazovanje i funkcije pojedinaca.

 

 Svi gledaju SAMO SVOJ LIČNI INTERES!

 

         Ne želim da baksuziram, ali ne mogu a da ne podsjetim na činjenicu da su takva društva  i takve države u kojima je svatko gledao samo svoj interes- propale! A egoizam  našeg stanovni{tva je toliki da su pojedinci u stanju da pokradu vodove dalekovoda da bi ogradili  svoj kokošinjac ili da pokradu državni  budžet,  radi svoje vlastite pohlepe za luksuzom, tako da država ne može da funkcioniše, pa se urušava.

          Upravo postojanje takve ruralne svijesti objašnjava pohlepu svih onih koji se nađu na rukovodećim funkcijama. Sa takvom svijesti i savjesti, mi nećemo nikad postati razvijeno i napredno društvo!

          Ona društva koja danas imaju uspješne države su davno shvatila da je opći interes važniji od ličnog i da je on osnovni  preduslov, infrastruktura i logistika  za ličnu uspješnost. Kod nas se svijest nije još razvila do tog nivoa  što je posljedica shvatanja ukorijenjenih u prethodnom režimu kad se smatralo da je ono što je opće, u stvari ničije, te su se većinom  prema tome odnosili kao prema “Alajbegovoj slami”.Nažalost, ni 12 godina poslije propasti realsocijalizma, u svijesti  našeg stanovništva se  ba{  ništa  nije bitno promijenilo!  A pojam javnog dobra je u Srbiji utvr|en jo{ 1865.godine! “Sve  ono {to je u interesu svih gra|ana ima se smatrati javnim dobrom i shodno tome ~uvati svim sredstvima vlasti,  ka`e zakon iz tog doba. Javno dobro i njegova za{tita predstavljaju osnovnu brigu i bit  odgovornosti javne uprave zapadnog, civilizovanog svijeta danas.

 

        Kako se mi odnosimo prema javnom dobru koje u svakom naselju predstavlja ogledalo njegovih stanovnika?

 

          Primjeri  nemara i nepo{tivanja javnog dobra  su bezbrojni. Ulice su prljave i pune razbacanog sme}a,  gradsko zelenilo se uni{tava, klupe u parkovima ili razvaljene ili prljave od blatnjavih cipela ( jer na{i mladi sjede na naslonu, a noge dr`e na sjedalu!), korpe za sme}e potrgene, obale rijeke pune sme}a, fasade stare, oronule i i{arane,  gradski autobusi i kupei voza izrezbareni i i{arani, kulturna dobra degradirana- to je na{a `alosna stvarnost.  Javno dobro se, na`alost, jo{ uvijek kod nas tretira kao Alajbegova slama, {to podsje}a na tursko doba kada je sve {to je izvan ku}e, bilo smatrano kao  “ pusto tursko”.

 

A sve je to veoma lako srediti, ako ima dobre volje. Me|utim, toga najmanje ima.  Zato se moramo pitati:

 

 “Kako je mogu}e da u drugim dr`avama gra|ani, duboko svjesni  svog sopstvenog interesa, po{tuju javno dobro? Zna~i li to da smo mi ba{ toliko daleko od civilizacije? “

 

Me|utim, na{i gra|ani, kad odu u pe~albu, tamo su isto tako civilizovani kao i doma}ini, jer da nisu, sve {to zarade dali bi za kazne, a mogli bi biti i protjerani. U Singapuru, gradu za koji ka`u da je sterilno ~ist i koji po tome, ali i po svemu drugom, slu`i kao svijetli primjer ~itavom svijetu da je tako ne{to  mogu}e, nepo{tivanje javnog dobra se skupo pla}a.  Tamo se za opu{ak ba~en na ulicu mora platiti kazna od 870 $, za zvaka}u gumu  ba~enu na trotoar 600 $ itd. Vjerovatno vi{e zbog toga negoli zbog svijesti i savjesti, tamo to nitko ne}e uraditi, ~ak ni stranci. Naime, svaki posjetilac ve} na aerodromu dobije bro{uru u kojoj je nabrojano {ta se sve NE SMIJE raditi u Singapuru.

 

       ^injenica je, da smo ne znam koliko bogato dru{tvo, ne bismo bili u stanju da financiramo popravke i odr`avanje javnog dobra, ako }e postojati destruktivni pojedinci koji }e ga namjerno uni{tavati, te  nezainteresovana masa koja na to ne}e adekvatno reagovati. A reakcije gotovo da i nema, ne samo od mase nego ni od onih koji su pla}eni da vode brigu o javnom dobru.  

       I to je jedan od razloga rastu}eg siroma{tva koje se grani~i sa bijedom. U siroma{tvu ~ovjek jo{ i mo`e sa~uvati bar ne{to od plemenitosti i razuma, ali u bijedi nikako. A uz ekstremno siroma{tvo i bijedu ne mo`e se uspostavljati neka kultivirana  i rafinirana vrijednost, tim vi{e {to  ima mnogo nepismenih i polupismenih, {to samo govori o tome koliko nam je dru{to zastarjelo i zapu{teno.  U na{em dru{tvu ima jedva 1.6% onih sa fakultetskom diplomom ( a mnoge od njih  su jo{ i    la`ne), a nilsam ~ula da se itko zbog toga uzbu|uje. U RH  sa fakultetskom diplomom ima  7.5 %  stanovni{tva, ali njihovi intelektualci na sav glas kukaju kako je to malo, jer u Evropi, kojoj oni te`e, ima 30 % fakultetski obrazovanih!Upravo na tom mjestu treba tra`iti uzroke svih na{ih nevolja.

            Za mnoge je sada kasno da sti~u znanja ovjerena fakultetskom diplomom.Ali nije kasno da se svatko SAMOOBRAZUJE do nivoa znanja koji je  primjeren potrebama dana{njeg doba.

            Zato, neka svatko poradi na osviješćivanju  i doobrazovanju sebe i svojih najbližih što više može čime će dati svoj doprinos promjeni ruralne svijesti  u građansku svijest. Takvi osviješćeni građani  će imati znanja i snage da prepoznaju i potisnu na marginu  društvenih događanja sve one osobe  koji su zadržali ruralnu svijest a uzdigli su se do funkcija na kojima, umjesto da rade za sve nas, rade samo za sebe. Ako se na tome odmah ne po~ne raditi, prijeti nam opasnost sa nam zemlja postane potpuno premre`ena i blokirana  mre`om mafije, jer su po~eli da se  uspostavljaju mafija{ki klanovi  u institucijama vlasti {to }e neminovno dovesti do masovnog iseljavanja stanovni{tva kom  `ivot pod ~izmom mafije postaje nesnosan. Prema nedavnom izvje{taju FTV takvo ne{to se upravo po~elo de{avati u nekim mjestima Hercegovine , a najgora situacija je u gradi}u Rama-Prozor. Ove pojave neodoljivo  podsje}aju na situaciju  na Siciliji odakle je stanovni{tvo pobjeglo glavom bez obzira ispred terora sicilijanske mafije, tako da se sad tamo doseljavaju Kurdi. Prema izvje{tajima RAI televizije  mafija na Siciliji dr`i u rukama  ~ak i klju~ distribucije pitke vode, pa  stanovni{tvo vodu  pla}a po deseterostruko ve}oj cijeni nego u drugim dijelovima Italije, a pri tom je nosi u kanistrima  iz mafija{kih cisterni  koje je redovno dovoze! Tako|er, mafija je 60 % sredstava koje je za svrhu rje{avanja vodosnabdijevanj na Siciliji  dala EU, prisvojila, a od ostatka napravila malo akumulaciono jezerce koje ni izdaleka ne zadovoljava potrebe. A sve sa ciljem sticanja {to ve}eg bogatstva za jedan mali broj stanovnika koji pripadaju mafiji.

         To je su{tina  nesre}e gra|ana Sicilije, ali bi mogla postati i su{tina    na{e nesre}e.  I nas ~eka ista sudbina ako  na{e stanovni{tvo ne uradi ne{to u smislu spre~avanja kriminalnih pojava u na{im institucijama vlasti. Jer, ako Sicilija i jeste daleko, Rama-Prozor je u na{oj dr`avi, {to zna~i da su metode sicilijanske mafije stigle i do nas! A onda, propast dr`ave i dru{tva je neizbje`na, jer su nam, ~ekaju}i da se stvari srede same od sebe, oti{li svi vozovi, a  otići će   i  ovaj  posljednji voz koji vuče lokomotiva informacionih tehnologija, a koji nam je  još jedina preostala šansa da dostignemo bolji `ivot.

A da bismo ga uhvatili treba nam red, rad i pravna dr`ava. A mi jo{ ni{ta od toga nemamo!A kako bismo i imali kad je stanovni{tvo nesvjesno i same su{tine takve dr`ave, a kamoli njene preke potrebe!

 

            Upravo sa namjerom da se otpo~ne  sa radom na promijeni svjesti na{eg stanovni{tva,kako bi oono postalo sjesno uzroka ovakve te{ke i naizgled bezizlazne situacije,    osnovano je  udru`enje BOLJI @IVOT. Mo`da  ciljevi koje je sebi postavilo ovo Udru`enje izgledaju suvi{e pretenciozni, ali  kod nas se potro{ilo mnogo vremena i novca u zadnjih 8 godina, a ba{ NI[TA se nije u~inilo na pobolj{anju situacije u zemlji. Vi{e nema vremena  za neki postupan i doziran proces promjene svijesti stanovni{tva, koji bi do{ao “ sam od sebe”. Zato se  brzo i u kratkom roku mora u~initi ne{to na tom polju, dok nije sve propalo, pa    molim sve one koji  shvataju ozbiljnost situacije, da nam se   pridru`e ili da nas bar podr`e.

.

.

. Na kraju….

 

            A Udru`enje BOLJI  @IVOT }e se truditi da na|e dobronamjerne i svjesne donatore koji }e svojom financijskom podr{kom omogu}iti  da na{e akcije teku u kontinuitetu. U tom smislu mo`ete i vi  pomo}i, s tim da  }e svatko dobiti 10% od obezbije|ene sume, na ime ulo`enog truda. Primjerak MOLBE mo`ete dobiti kod nas. Tako|er  mo`ete dobiti i tekstove  koje smo vam  danas govorili, uz molbu da ih date na ~itanje va{im kom{ijama, prijateljima i ro|acima koji danas nisu ovdje prisutni.

          Na idu}em Dru`enju  primpremit }emo materijale za u~lanjivanje onih koji `ele da saradjuju sa nama i koji `ele da se po RS po~ne stvarati  MRE @A  Udru`enja BOLJI @IVOT , te da se formiraju podru`nice koje }e  u}i u sve pore `ivota na{eg stanovni{tva, kako se ne bi i dalje stvarao utisak da `ivot postoji samo u gradu, a ostali dijelovi na{e domovine budu napu{teni od naroda i zaboravljeni od vlasti, kao  {to je to ve} uveliko  danas. Pri tom se nadamo da  }e nam stanovni{tvo pri}i u velikom broju, jer   vjerujemo da je te{ko na}i  nekoga tko bi na pitanje : @ELITE LI BOLJI @IVOT- odgovorio  odre~no. 

          Na slijede}im dru`enjima govorit }emo Vam o tome kako mo`ete bolje da se prilagodite dana{njem i budu}em vremenu i da budete sastavni dio `ivota u svojoj domovini, a ne da se osje}ate beskorisno i odba~eno.  Ve}i dio tema }e odabrati stru~njaci , svjesni toga {to nedostaje na{em stanovni{tvu, ali,  za jedan  dio tema bilo bi nam drago kad biste  ih predlagali    vi  u skladu sa va{im potrebama.

          Zato  }emo ostatak vremena koje nam stoji na raspolaganju iskoristiti za dru`enje sa vama u nadi da }emo kroz razgovor sa vama  bolje vas razumjeti, te vam  onda i adekvatnije pomo}i.  A prije toga da vidimo {to  bismo mogli zaklju~iti nakon dana{nje TRIBINE:

 

-          Nema svrhe vi{e ~ekati da netko do|e i uredi stvari po na{oj mjeri

-         Da bismo se sna{li u dana{njem vremenu trebaju nam DANA[NJA znanja i vje{tine, druga~iji pogledi na svijet, druga~iji sistem vrijednosti a ne oni iz  doba  Broza

-         Da bismo ih stekli moramo  postati RADOZNALI i moramo mnogo ~itati, u~iti, slu{ati one koji vi{e znaju od nas i tako oboga}ivati na{e znanje kako bi ono postalo dostatno za ideje i  stvarala{tvo

-         Moramo se udru`ivati sa drugim ljudima koji `ele to isto da bismo bili ja~i, bolje informisani, a time i djelotvorniji u svojim zahtjevima upu}enim vlastima

-         Samo tako }emo biti sposobni da sami sebi otvaramo radna mjesta, umjesto da ~ekamo pred propalim  fabrikama iz doba “socijalizma”. Ili, kao {to pi{e u knjizi TKO JE MAZNUO MOJ SIR ( koju vam preporu~ujem da je kupite i dobro prou~ite) {to prije shvatimo da na onom mjestu gdje smo dosad nalazili SIR      ( metafora za egzistencijalne potrebe), vi{e nema sira i da ga moramo potra`iti na nekom drugom mjestu, to bolje za nas.

                                                                                               

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mr Milena Mandi}- za TRIBINU

 

 ZNANJE, ZNANJE i JEDINO ZNANJE

 

Postavlja se opravdano pitanje:     ZA[TO  SE  DEMOKRATIJA  I  PRAVNA  DR@AVA  TAKO  TE[KO USPOSTAVLJAJU  KOD  NAS. Razlog za to je neprosvije}enost i neobrazovanost na{eg ztanovni{tva. A kako ne bi i bilo neprosvje}eno kad je obrazovanje na margini svih dru{tvenih dogadjanja ve} najmanje 20 godina a mo`da i du`e? Posljedica toga je samo 1.6 %  onih sa fakultetskom diplomom od koji su, na`alost, mnoge la`ne. Upravo zbog toga su kod nas mogu}e razne zloupotrebe polo`aja, mito i korupcija, a zbog toga se nije zabrinuo niko u dr`avi! A znajmo, kriminal i korupcija   jedu ona sredstva koja bi mogla biti utro{ena za  obrazovanje, za razvoj, za otvaranje  firmi i organizacija, za pokretanje poljoprivredne proizvodnje- tj. za  bolji `ivot svih  gradjana, a ne samo nekih!

Obrazovanje i prosvje}ivanje se nu`no ne obavlja samo u dr`avnim  prosvjetnim institucijama, kao {to se obi~no misli,  ve} postoji i  kategorija  koja se zove SAMOOBRAZOVANJE. Ona je kod nas potpuno zapostavljena, pa stanovni{tvo smatra da je {kola jedino mjesto gdje se ne{to mo`e nau~iti.  A {kole su pod ingerencijom dr`ave, te se tako na njih mo`e uticati i u negativnom smislu ( kao {to je to kod nas slu~aj kroz desetlje}a) i tako proizvoditi generacije i generacije poslu{nika koji su nesigurni u sebe i zbog toga   spremni da trpe svakakve  nakaradne vlasti koje se kod nas desetlje}ima mogu vidjeti na politi~koj sceni!

        Tako smo se na pragu 21. stolje}a na{li   prete`no sa neukim stanovni{tvom koje ima ruralnu svijest umjesto gra|anske, a pred nas se  postavlja zadatak da na{u dr`avu u~inimo demokratskom i pravnom, {to je nespojivo jedno sa drugim! Zato, da bismo zaista mogli transformisati na{u dr`avu  tako da mo`emo implementirati evropske standarde koji obezbje|uju red i rad, a time i bolji `ivot, moramo najprije transformisati SVIJESTstanovni{tva  iz RURALNE u GRADJANSKU i tako stvoriti neophodan preduslov da bi se uop{te moglo govoriti o demokratiji i pravnoj dr`avi. I poznati beogradski advokat Sr|a Popovi} je jednom prilikom priznao:    “ Ta~no je da sam pri`eljkivao demokratsku Jugoslaviju, ali mislim da je to sa ljudskim materijalom koji smo imali bilo neizvodivo. Poku{avalo se i poku{ava se i milom i silom, a  rezultat je i dalje  bio samo  multiplikacija galopiraju}ih socijalno-ekonomskih problema. U takvim uslovima umjesto  demokratije,  po pravilu se instaliraju samo diktature, bilo manjine, bilo ve}ine, kao {to se i nama desilo.” Moramo priznati da se  od tada do danas, u tom smislu, gotovo ni{ta nije promijenilo.

        Zato nije ~udo {to ni me|unarodni poluprotektorat, skoro  za ~itavu deceniju poku{aja,  nije uspio da od  BiH napravi koliko-toliko normalnu dr`avu. To je ve} navuklo sumnju na  eventualno dobre namjere me|unarodne zajednice.  

Budu}i da  se me|unarodna zajednica pokazala potpuno neefikasom, ostaje nam da ipak  bar ne{to poku{amo uraditi  sami, a ne se i dalje uzaludno nadati i tje{iti besmislenom sentencom ” Bi}e bolje”! To ne  prili~i nijednom gra|aninu, kao {to je  negdje napisao Ivo Andri}:

 “ Primitivni i ograni~eni ljudi imaju razvijenu sposobnost nadanja. Kod umnih i darovitih ljudi ta mo} je, ~ini mi se, manja.”

 Naravno da je manja! Pametnom, razboritom ~ovjeku trebaju argumenti za nadu. Oni se ne mogu nadati  da }e to bolje  pasti s neba, pa ne}e sami sebe tim praznim nadama niti da obmanjuju. Zato, prestanimo se  uzaludno nadati da }e nam bolji `ivot obezbijediti neko drugi! Poslije vi{e desetlje}a uzaludnog ~ekanja, valjda je sad ve} kona~no svima jasno da to moramo uraditi sami!

          Zato budimo realni, imajmo nadu da mo`e biti bolje, ali samo ako budemo radili na tome, jer se to  samo od sebe ne mo`e desiti. Dokaz za to je slijede}i primjer:

           Posmatrajmo neku biblioteku. Sve knjige u njoj su razvrstane po nekim pravilima na osnovu kojih se u svakom trenutku mo`e na}i `eljena knjiga. Ako  u biblioteku u|e netko zlonamjeran  i za nekoliko minuta pobaca sve te knjige sa polica na pod, {ta mislite koliko }e vremenae trebati nekom dobronamjernom da sve ponovo dovede u red? Sigurno ne onoliko koliko je trebalo da se napravi nered. To zna~i, da bi se uspostavio nered i haos potrebno je mnogo manje truda negoli da bi se uspostavio red. Budu}i da je kod nas kako izgleda,  opredjeljenje za nered konstanta, zna~i li to da smo mi u su{tini lijen narod i da radimo samo ono {to je lak{e uraditi bez obzira na nepovoljne rezultate? Pa zar onda imamo pravo da tra`imo i da se nadamo ne~em boljem? Dodu{e, valjda donekle svjesni toga da nisu ni{ta ni u radili u tom cilju, ve}ina stanovni{tva i NE TRA@I ni{ta bolje, ve} pobo`no }uti, ali se ipak potajno ( potpuno neosnovano) nada ili samo sebe obmanjuje onom besmislenom sentencom” BIT ]E BOLJE!”- koja mu je samo alibi da ni{ta ne preduzima i da se i dalje samo ~eka na nekoga tko }e mo`da do}i i to sve srediti.

 

           Me|utim, ko je taj koga svi ~ekaju? Da li }e on uop{te do}i i da li on uop{te postoji?  Sti~e se utisak da na{ narod ~eka nekog svog GODOA ( lik iz jedne drame kog uzaludno ~ekaju dvojica pijanaca mada ne znaju niti ko je on niti da li }e uop{te ikad do}i!). a za vrijeme tog uzaludnog ~ekanja, `ivot pored njih uzaludno i nepovratno prolazi…

     

  Zbog svega toga na  ovim na{im  prostorima   informacija o dostignu}ima moderne nauke  koja slu`i da se pobolj{a i produ`i `ivot stanovni{tva,  kao da i ne postoji. Za{to ne koristiti nau~na dostignu}a  svim sferama `ivota da bi se bolje `ivjelo?  Problem je, izgleda, u tome {to treba  ~itati knjige, a na ovim na{im prostorima to  malo ko  radi. Zato se svi skupa gu{imo u posljedicama neznanja i neinformisanosti.

Otkud nam taj tako naopak gen nesklonosti ka ~itanju knjiga? On svoje porijeklo vu~e od dinarskog stanovni{tva koje vi{e voli usmenu predaju i guslarenje, negoli knjigu i ~itanje. Ali, ta vremena su nepovratno pro{la i danas je knjiga riznica znanja, a ne kojekakva usmena predaja! Me|utim, dinarski gen  ~u~i u svim balkanskim narodima i  protiv njega se treba boriti snagom volje i svijesti. Trebalo  bi da  elektronski mediji u tome pomognu, ali oni to slabo i nedovoljno  ~ine. Izgleda da i  tamo preovla|uje “ dinarski gen”!

Bilo je u  na{oj historiji prosvjetitelja, ali su oni redovito bili lo{e prihva}eni od {irokih masa.  U Srbiji su odbacili Dositeja Obradovi}a koji je bio u prosvjetiteljskoj misiji. A kneginja Julija, `ena kneza Mihajla u pismima svojoj majci grofici Hunjadi pi{e:

” Srbi su ~udan narod: toplinom i srda~nosti gosta do~ekuju, ali , ako ih nastojite ne~emu nau~iti, ka ne~em boljem uputiti-to kao potcenjivanje primaju, smesta se hlade i podozrivo, s nepoverenjem, na  vas kao uljeza gledaju. Ne jednom su mi pripovedali da su u~eni Srbi iz Ugarske, koji su u Beograd i Srbiju  posle ustanka prelazili da novoj dr`avici svoje znanje  u slu`bu stave, zlo prolazili. Mnogi od njih su, u jadu i sramu, iz Srbije se morali sklanjati. Pri tom Srbi sve ono {to najbolje imaju, niti paze, niti ~uvaju. Pro{lost svoju dobro ne znaju, o budu}nosti malo misle. Plan i organizacija su im re~i nepoznate, radnici su slabi, vernici po du`nosti. Ova zemlja je  moje potpuno predavanje njoj popotpuno odbacila, pa joj od koristi ne mogu biti i zato odlazim.”

 Isto tako su u  BiH  odbacili “ mladobosance”,” jer su i oni radili na prosvije}ivanju naroda. Oni su naime prote`irali ideju da }e se ozdravljenje svih balkanskih naroda najbolje ostvariti ako se  po~ne u glavama i u duhu, sitnim radom svakog pojedinca za zajedni~ku stvar. Nismo li mo`da ba{ zbog toga  sve do dana{njih dana ostali bez  stabilne prabne i demokratske dr`ave, iako smo geografski smje{teni u Evropi? 

 

          Pa zar iz ovog  svega nije vi{e nego jasno da na{a konstantna nesre}a nije

posljedica neke sudbine ili ne~eg sli~nog, ve} da je stanovni{tvo samo krivo za to, jer uporno odbija da se prosvijeti, obrazuje i pravilno informi{e? Dok god se na ovim prostorima bude u tolikoj mjeri zaobilazila knjiga i potcijenjivalo znanje, trat }e nas razne nesre}e koje su posljedica toga!

          Pa ipak, tu i tamo, u zadnje vrijeme neko se usudi spomenuti ZNANJE i naglasiti njegov zna~aj. Bila sam ugodno iznenadjena kad sam u jednom TV prilogu o proizvo|a~ima mlijeka u okolini Kozarske Dubice ~ula kako su oni veoma zadovoljni kooperativnim vezama sa mljekarom i da sada mogu solidno `ivjeti od proizvodnje mlijeka, a sve zahvaljuju}i  novim znanjima  koja su stekli uz pomo} stru~njaka iz mljekare i svojim zalaganjem.

 

Mo`da je te{ko   obrazovati odraslog, a pogotovo ve} relativno ostarjelog ~ovjeka. Zna se da je sticanje znanja dugotrajan proces koji nu`no mora biti sistemati~an. Me|utim, ipak je bolje po~eti sticati znanja ikad nego  se pomiriti sa konstatacijom za mene je kasno. Jeste  za nekog mo`da kasno ako  `eli postati pravi intelektualac, ali nije kasno ako su `elje skromnije. Te{ko je nabrojati sve na~ine na koje se sti~e znanje. Veliku ulogu imaju {kole, ali se u~iti mo`e i van {kolskih klupa.  Treba mnogo ~itati sve do ~ega se mo`e do}i, treba  u~iti od obrazovanih roditelja, treba  putovati, treba se dru`iti sa umnim ljudima, treba pohadjati ovakve TRIBINE, treba na ku}na slavlja  zvati i interesantne obrazovane ljude od kojih vi i va{i gosti mogu sva{ta korisno ~uti i nau~iti. Treba naprosto biti  gladan znjanja i nastojati  se na}i u takvim situacijama gdje se znanje nudi. Pogotovo ako se nudi besplatno! Roditelji djeluju na svoju djecu  vaspitanjem, savjetimma, ali najvi{e svojim li~nim primjerom, a  slu{anje umnih ljudi i razgovor sa njima, te razmjena mi{ljenja, od davnina su lijep na~in oboga}ivanja vlastitog duha. Ipak,  jedan od najzna~ajnijih ( i najpristupa~nijih) na~ina sticanja znanja je ~itanje.

 

 Knjige su riznice mudrosti prethodnih vremena i predstavljaju sakupljeno znanje svih prethodnih generacija. Gotovo sve mudrosti su ve} otkrivene. Treba ih samo na}i u knjigama.

 

Osim knjiga, danas postoje i mnogi  ~asopisi, a pomalo ( i presporo) se u obrazovanje uklju~uju i elektronski mediji.  U naprednim zemljama zapada postoji jedan trend tzv. brzinskog obrazovanja  koji je vrlo pogodan za one koji su propustili pravo vrijeme da se sistematski obrazuju ili se nametnula potreba sticanja znanja u nekoj oblasti radi primjene tih znanja u poslu koji  upravo predstoji. Na taj na~in se zainteresovanima pru`a mogu}nost da mogu i}i u korak sa vremenom, da mogu uticati na kvalitet svog `ivota, da mogu pobolj{ati uslove svoje egzistencije, da budu prijatni kom{ije, kolege na poslu, saputnici u prevoznom sredstvu i drugdje. Jer, uvijek }ete biti interesantniji za svoju okolinu ako ne{to znate, ako ste prijatan sagovornik, ako se znate kulturno i lijepo pona{ati, nego ako ste }utolog, ako ste puni otrova i pakosti, ako ste uvijek spremni da nekom naudite (umjesto da mu pomognete) i ako imate previsoko mi{ljenje o sebi koje nastojite nametnuti i drugima. U svrhu takvog brzinskog obrazovanja u razvijenim zemljama se organizuju na sve strane  razni kursevi, tako da je  prolskom kroz te kurseve mogu}e ste}i  odre|ena potrebna znanja mnogo br`e nego u toku redovnog {kolovanja. Takvi kursevi su obi~no propra}eni i odgovaraju}om literaturom koja omogu}uje svakom ~ovjeku da na lak i jednostavan na~in stekne potrebna znanja iz raznih oblasti, a da pri tom ne tro{i ni mnogo vremena ni mnogo novca. Na taj na~in se omogu}uje {irokim masama da se u nastojanjima za pove}anje kvaliteta vlastitog `ivota koriste nau~nim dostignu}ima, a da pri tom ne moraju sa`vakati svu nauku koja je njima uostalom i nepristupa~na. Nitko ne mo`e smatrati, ako je zavr{io neku {kolu ( pa makar ona bila i bolja  nego {to su bile {kole kod nas zadnjih petnaest godina), da vi{e nije potrebno da u~i. Svako znanje koje se ne obnavlja i ne pro{iruje, ne samo da stagnira ve} i isparuje. Dolazi vrijeme kada vi{e ne}e biti mogu}e na osnovu nekog skromnog znanja s kojim se iza{lo iz neke {kole ( pa i fakulteta)  obezbje|ivati sebi egzistenciju rade}i jedan te isti posao. Da biste bili konkurentni ( i fleksibilni) na berzi rada, morat }ete stalno u~iti a ne dozvoliti da vam mozak zar|a  jer }ete ina~e biti izgurani od obrazovanije i sposobnije konkurencije. Ako bi se i mogli nadati da }e mo`da {kole morati uskoro biti vra}ene sa margine u centar interesovanja politike, kao osnov opstanka uop{te, ipak ostaje gorko saznanje da su te {kole proizvele  masu  kvazikadrova koji nisu u stanju da se uklope u nove uslove `ivota i privre|ivanja na pravi na~in. Budu}i da je ve}ina takvih kadrova jo{ daleko od penzije, bilo bi neophodno da se ne{to uradi i za te generacije ako nikako druga~ije onda metodom  brzinskog obrazovanja.  Me|utim, kako se ne mo`e jo{ o~ekivati od politi~ara na  Balkanu ikakva  organizovana inicijativa u tom smislu (jer politi~ari vjeruju u onu narodnu : Dok je ovaca za {i{anje, bit }e i vune.), to ostaje na pojedincima da  svatko sam preduzme ne{to za sebe u tom smislu. Me|utim, narod je toliko u~mao i neinformisan da najve}i njihov dio jo{ nije svjestan zna~aja takvog doobrazovanja, pa vjerovatno ne}e ni znati da treba tako ne{to poduzeti. Zato bi trebalo  hitno po~eti objavljivati {to vi{e ovakvih tekstova putem medija i knjiga. Tu bi najve}u ulogu mogla da odigra televizija jer na{ narod  slabo  i nedovoljno ~ita, a pogotovo ne knjige, dok televiziju ipak gleda. Putem televizije bi trebala da otpo~ne inicijativa, tako da stanovni{tvo shvati potrebu i zna~aj doobrazovanja, a ako to shvati, mo`da }e se onda po~eti interesovati i za pisanu rije~. Ali, kao i svagdje tako i ovdje, opet se nailazi na zid. Naime, na televiziji nema jo{ kadra koji je to shvatio i kojem bi takvo {ta moglo uop{te pasti na pamet, a da se ne govori o tome da nema onih koji bi bili dovoljno stru~ni da tako ne{to otpo~nu i sprovedu. Tako da je na{a televizija jo{ uvijek veoma daleko od toga da postane JAVNI SERVIS i da slu`i gra|anima. Tamo uglavnom jo{ uvijek va`i ona rimska: kruha i igara! Ali, sada je upravo PRAVI TRENUTAK da se od televizije zahtijeva da uistinu postane JAVNI SERVIS, jer, kad ve} pretenduje na to da po tom osnovu ubire TV pretplatui, onda je DU@NA i da bude JAVNI SERVIS i da radi u interesu gradjana koji pla}aju pretplatu, a ne da i dalje bude servis stranaka i visokog predstavnika!  Udru`enja gradjana bi to AUTORITATIVNO mogla da zahtjevaju od televizije uz prijetnju da }e u protivnom pozvati gra|ane da ne pla}aju TV pretplatu! Ovakva akcija bi sigurno urodila plodom, za razliku od one ako jedan broj gradjana bude pla}ao i }utio, a drugi nepla}ao i tako|er }utio!

    Do tada, zna~i, i dalje nam je  JEDINA [ANSA KNJIGA, zdru`ena sa neophodnom znati`eljom i radoznalo{}u, ali i svijesti o zna~aju znanja u ovom, ve} sada nazvanom, STOLJE]U ZNANJA!

 

          A na{ narod je nesklon knjigama i ~itanju. Oni vi{e vole  usmenu predaju. Mo`da ba{ zbog toga je toliko neobrazovan, neprosvije}en i zaostao, jer  koli~ina potrebnog znanja koja mo`e obezbijediti bolji `ivot je davno prevazi{la kapacitete koje ima usmena predaja. Dakle, bez radikalne promjene odnosa prema knjigama i uop{teno pisanoj rije~i, na{ narod }e ostati zaostao i neinformisan. Zato je prva od lo{ih navika, a ja bih rekla i najgora,  upravo ta koja se manifestuje kao nesklonost ka ~itanju knjiga. I generalno bilo kakvog teksta.  Kad bismo bar nju promijenili, otvorili bi nam se novi vidici, javile nove ideje i kona~no bi nam se ukazao put u bolju budu}nost. Bez toga }emo i dalje tapkati u mraku do potpune propasti.

Zna~i, interesujte se za STICANJE ZNANJA iz svih oblasti `ivota jer na{e dru{tvo je zadesila tranzicija u trenutku u kom nismo bili spremni za nju. Prethodni re`im nas je  doveo do dna u svakom pogledu, a naro~ito u pogledu svijesti, znanja i obrazovanja, a pripremio je i sve neophodne pretpostavke da se  desi rat.  Ratom osiroma{eni, a dugogodi{njom smi{ljenom politikom marginalizovanja i nipoda{tavanja znanja i obrazovanih ljudi “ raskadrovljeni”  do krajnjih granica,  stavljeni smo pred komplikovane zadatke transformacije na{eg fosiliziranog dru{tva u aktivno dru{tvo tr`i{nog privre|ivanja.  U takvoj situaciji  bi se malo ko sna{ao, ali da je bilo bar ne{to pametnih, po{tenih  i stru~nih ljudi i da ih je stanovni{tvo prepoznalo, situacija nije morala biti  tako tragi~na i beznade`na. Na`alost, postala je i malo je onih koji  sada mogu re}i: JA  NI[TA NISAM KRIV ZBOG TOGA”, jer, “ Kad se zlo desi, krivi su i oni koji su spavali”- ka`e veliki srpski pjesnik i mislilac  Matija Be}kovi}.

Rat je zavr{en jo{ prije 8 godina, a izlaz iz ove beznade`ne situacije se jo{ uvijek ne nazire! Za{to? Zato {to stanovni{tvo NE ZNA  uzroke ovakvog stanja, a nije ba{ ni zainteresovano da ih sazna i da preduzme “lije~enje”. A najgore od svega je to {to stanovni{tvo  jo{ NIJE POSTALO  NI SVJESNO da ono samo mora ne{to preduzeti! To je sli~no kao kad se neko razboli, a svi oko njega se prave ludi i puste ga  da   umre, ako njegov organizam sam ne pobijedi bolest…

          Zato, kao prvi korak, saznajmo  najprije {ta se kod nas stvarno de{ava i {to nauka predvi|a kao “ lijek” za ovakvu situaciju. Nakon toga neka svako donese odluku ho}e li uzeti u~e{}a u “lije~enju pacijenta” ili }e ga pustiti da umre…A jedini lijek je  [TO VI[E ZNANJA, jer

 

“U^IMO, U^IMO, U^IMO, jer samo to }e odrediti koji }e narodi opstati u budu}nosti”- rije~i su jednog od ministara za nauku Republike Srbije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Udru`enje BOLJI @IVOT

Banjaluka

 

Bogdanka Majki}, dipl. iur.

 

   Svima nama je ve} poznato da `ivimo u jednom te{kom vremenskom periodu kada je rat odavno pro{ao, a njegove posljedice su i dalje na{a svakodnevnica.

    Sup~eni smo sa velikim ograni~enjima:

          -da imamo veliko zakonsko {arenilo ( zakone entiteta, SRBiH i nametnute propise Visokog predstavnika, {to dovodi do pravne nestabilnosti sa dalekose`nim posljedicama,

          -da se kod nas po~inje uspostavljati ( rani) kapitalisti~ki sistem  koji uzima svoj danak,

          -da se stanovni{tvo rasojava na mali broj bogatih i veliki broj sirom{nih, a srednjeg sloja gotovo da vi{e i nema,

          -da privreda ne radi,

          -da je velika nezaposlenost,

          -da je socijalni status stanovni{rva zabrinjavaju}i,

          -da neprestano raste kriminal i korupcija

i jo{ mnogo, mnogo toga..

 

          Uspostavljena je demokratija, ali odozgo, sa vrha vlasti, koju obi~ni gra|ani ne osje}aju kao svoju. Za{o? Za{to veliki broj ljudi, a naro~ito mladi ne `ele da izraze svoje mi{ljenje i iskoriste svoje pravo da yti~u na vlast? Za{to nam se mladost i pamet odlijeva u inostranstvo?

          Odgovori se sami name}u. ZATO [TO DEMOKRATIJA KOJU IMAMO NIJE STVARNA I NIJE PRAVA. ONA MORA DO]I ODOZDO, iz naroda koji  treba da je OBRAZOVAN i PROSVIJE]EN.

          Zato je jedan od  glavnih  ciljeva udru`enja BOLJI @IVOT neprestani rad na prosvje}ivanju i podizanju svijesti obi~nog ~ovjeka, ali i na njegovom usmjeravanju  na korisne i profitabilne aktivnosti od kojih bi mogao `ivjeti.

           Dana{nje dru{tveno okru`enje jeste te{ko, ali  POSTOJI MNOGO PUTEVA KOJIMA SE MO@E I]I U BOLJI @IVOT. Zato svako od nas mora raditi na POBOLJ[ANJU USLOVA VLASTITOG @IVOTA I @IVOTA ONIH  KOJI GA OKRU@UJU.

 

          Zato niko nesmije biti pasivan. Moramo se  svi AKTIVIRATI! Najbolji put za to je osnivanje raznih nepoliti~kih, gra|anskih udru`enja koja }e okupljati ljude istih ili sli~nih interesa. Npr., Udru`enje sto~ara sela oko BanjaLUKE, Udru`enje proizvo|a~a vo}a regije Banjaluka, Udru`enje nezaposlenih mjesnih zajednica Banjaluke itd.  Takva udru`enja treba osnivati {irom RS i BiH, i {ire. 

          Kad budete aktivni dio nekog udru`enja mo}i }ete, preko svojih predstavnika, vr{iti pritisak na vlast da izdvaja sredstva za premije za poljoprivredu, za podsticanje razvoja u raznim privrednim aktivnostima, da se stimuli{e zapo{ljavanje i dr. Jer, kada niko ne vr{i pritisak na vlast i  NI[TA od njih ne tra`i, ona postaje neaktivna, neodgovorna, a sredstva koja bi se mogla usmjeriti na ove korisne podsticaje za razvoj privrede i dru{tva, tro{e se u druge svrhe  od kojih ima koristi samo mali broj ljudi bliskih vlasti.

          Ovih dana smo svjedoci borbe Udru`enja poljoprivrednih proizvo|a~a BIH protiv nekontrolisanog uvoza poljoprivrednih proizvoda. Takva borba mora donijeti pozitivne rezultate, ako ima {iru podr{ku poljoprivrednika.  Stoga je uklju~ivanje u ovo ( i sli~na) udru`enja  jedan od mogu}ih vidova borbe za za{titu va{ih interesa.  U svakoj od MZ je mogu}e , u dogovoru sa centralom ovog Udru`enja, osnovati  neku sekciju ovog Udru`enja ( ratarstvo, svinjogojstvo, p~elarstvo, ribarstvo, gljivarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo, pu`arstvo itd). ( Informacije o Udru`enju poljoprivrednika BiH mogu se dobitiu u. Kralja Alfonsa XII br. 22, Banjaluka, tel/fax: 051/ 310-144)

   Skup svih sekcija ~ini Udru`enje, skup vi{e medjusobno povezanih udru`enja ~ini mo}nu demokratsku snagu   koju svaka VLAST MORA DA RESPEKTUJE ( jer su to i potencijalni glasa~i!) i da uva`i njihove argumente.

 

Kako osnovati udru`enje

 

          Kako  obezbijediti po~etna sredstva za njihov rad?

          Na BH nivou je 2001. donesen Zakon o udru`enjima i fondacijama, kojim je procedura za osnivanje  ovih tijela znatno upro{tena.  Udru`enje se osniva sporazumom kojim se grupa od tri ili vi{e fizi~kih ( ili pravnih) lica, dobrovoljno udru`uje radi ostvarivanja  zajedni~kog cilja, a nema namjeru da sti~e profit. Udru`enje donosi svoj  OSNIVA^KI AKT i STATUT, te se registruje kod nadle`nog op{tinskog ili sudskog organa. Nadzor nad provo|enjem ovog zakona i dono{enje podzakonskih akata iz ove oblasti je u nadle`nosti Ministarstva civilnih poslova i komunikacija BiH.

 

          Me|unarodne organizacije i op{tine treba da podsti~u i poma`u osnivanje udru`enja i malih preduze}a koja pnude kvalitetne programe za svoj Rd. U toku je projekt za formiranje Regionalnih razvojnih agencija pri op{tinama, koji financiraju me|unarodne organizacije, a ~iji zadatak je kreditiranje malih biznisa i zapo{ljavanje {to ve}eg broja gra|ana.

          U MZ potrebno je formirati ZADRUGE ( ne one kompromitovane u socijalisti~kom periodu), koje bi pomagale i razvijale poljoprivrednu proizvodnju i druge djelatnosti u intertesu svojih gra|ana.

          U {kolama treba podsticati osnivanje U^ENI^KIH ZADRUGA u kojima bi djeca mogla da sti~u prakti~na znanja, da razvijaju radne, organizatorske i poduzetni~ke sposobnosti, te da ostvaruju i izvjesne nov~ane prihode u saradnji sa privrednim i drugim organizacijama.

 

 Nove poljoprivredne aktivnosti

 

          Jedna od  veoma aktuelnih i sasvim novih djelatnosti kod nas je pu`arstvo.  Italijanska firma ALIMENTI NATURALI  ve} godinu i po dana  prisutna je i na teritoriji BIH, gdje je izgra|eno preko 50 farmi pu`eva, a jo{ toliko ih je u fazi realizacije. Klima i geografski polo`aj u BIH su povoljni  za razvoj pu`eva, a otkup je ugovoren. Roba je namijenjena izvozu i dosti`e se cijena do 5 eura /kg.  ( Stru~ne prezentacije vezane za uzgoj pu`eva organizuju se u Suboti~koj br. 3 Banjaluka, tel. 051/381-101, 065/796-519, 065/ 886-950)

 

Druga udru`ivanja

 

    Jedan od mogu}ih vidova udru`ivanja radi ostvarivanja zajedni~kih ciljeva jeste i udru`ivanje nezaposlenih `ena, doma}ica, koje bi se, kod ku}e ili u prostorijama Udru`enja, bavile izradom predmata ku}ne radinosti radi plasmana na tr`i{te, a u interesu razvoja turisti~ke ponude u nas.  Time se bavi udru`enje DUGA. Takva udru`enja bi mogla imati  i aktivnost vezanu za pru`anja usluga ~i{}enja po stanovima i manjim firmama ( tzv. ketering, koji je ve} za`ivio i u susjednoj Hrvatskoj, a na Zapadu je odavno aktivan), ali i  povremenog ~uvanja djece, njegovanja starih i bolesnih osoba i sl.

 

 

 Zaklju~ak

 

          Iz ovih nekoliko  primjera mo`e se zaklju~iti da ne treba sjediti skr{tenih ruku i ~ekati bolje dane da se dese sami od sebe.  Niko nam ne}e pokucati na vrata, donijeti ideje i ponuditi posao ili sredstva i sve ostalo {to je potrebno za PODUZETNI^KI PODUHVAT. Sve moramo SAMI PODUZETI! A da bi to mogli moramo ulo`iti mnogo truda, kako umnog tako i fizi~kog. 

          Za po~etak treba:

-         biti radoznao i predusretljiv, te sakupljati korisne informacije gdje god je to mogu}e ( radio, TV, u novinama koje je neko pro~itao i odlo`io itd. )

-         organizovati i odazivati se na pozive za slave, slavlja, dru`iti se po ku}ama, raznim skupovima, prisustovati tribinama, predavanjima i sl. , te razmjenjivati informacije.

-         naro~ito redovno pratiti obrazovne emisije na svim kanalima i ~itati stru~ne ~asopise, makar ih i sami morali kupovati, te tako prikupljati ideje i informacije vezane za  mogu}i poduzetni~ki pothvat i obezbje|enje radnog mjesta.

 

 Npr. U jutarnjem programu RADIO RS, (slu{aju}i ga samo tri jutra uzastopno) ovih dana moglo se ~uti:

-         da postoji potra`nja za izvozom kuhane bukovine, ali da je niko u RS i BIH ne proizvodi. Jedan na{ ~ovjek koji radi u Njema~koj, ka`e da bi sve otkupio i izvezao!

-         da je briketiranje piljevine  kao otpadnog materijala( koja se sada istresa uz puteve i  kojom se  sada zaga|uje okolina), veoma koristan posao koji  mo`e obezbijediti dobru zaradu,

-         da ustanova RADOST PORODICE poziva sve one porodice koje vole djecu i koje su voljne, uz naknadu, uz svoju djecu odgajati i po koje dijete sa liste Centra za socijalni rad.

           

          Na kraju mo`emo  zaklju~iti da svaki ~ovjek mora konstantno raditi na odr`avanju postoje}ih i sticanju novih znanja, da mora biti veoma aktivan u tome, da mora biti komunikativan i svjestan toga da samo svojim radom i zalaganjem mo`e pobolj{ati uslove svog `ivota.

 

          Ovo izlaganje zavr{avam osvrtom na li~ni primjer:

          Kada sam 1995. godine, kao i mnogi od vas, izgubila svu imovinu i na{la se u izbjegli{tvu ( u Drago~aju), sa {estero~lanom porodicom bez ikakvih prihoda i adekvatnog smje{taja, nisam se prepustila sudbini niti sam o~ekivala da }e neko rije{iti moje probleme, nego sam odlu~ila da se borim za svoj status u novoj sredini.  Imala sam samo dva potencijala: ZNANJE I VOLJU, koje mi agresor  nije mogao oduzeti. Zahvaljuju}i znanju koje sam stekla kroz obrazovanje i koje sam od tada konstantno dopunjavala i pro{irivala, uspjela  sam da ponovo, sa svojom porodicom, stvorim normalne `ivotne uslove.

   Ali ja ne smatram da sam time zavr{ila svoju borbu. Ne1

 

BORBA ZA BOLJI @IVOT TREBA I MORA DA TRAJE SVE DOK ^OVJEK POSTOJI!