Dr Radojka Prastalo

SELJA^KI MENTALITET

Nad stanovni{tvom Balkana se konstantno provode razni eksperimenti. Onaj vezan za “preskakanje” iz feudalizma u socijalizam koji je nad nama vr{ila Brozova kamarila je sa najdalekose`nijim negativnim posljedicama. Taj je nasilno sprije~io da se iz selja~kog dru{tva pretvorimo u naprednije gra|ansko dru{tvo u okviru kog se mo`e ostvariti dosad najbolji mogu}i kvalitet `ivota za ve}inu stanovni{tva. Ovako, umjesto gra|anina koji ima razvijenu svijest o korisnosti zajedni~ke infrastrukture u kreiranju boljeg `ivota i za njega samoga, kod nas i dalje preovladava selja~ka sitnosopstveni~ka svijest kojoj je li~ni interes, na {tetu zajedni~kog, iznad svega. Takvu svijest imaju manje-vi{e svi stanovnici sa podru~ja ex Jugoslavije, bez obzira na formalno obrazovanje. Dapa~e, kod onih sa akademskim zvanjima i titulama je ta pojava jo{ izra`enija nego kod ostalih.

Tako se desilo da u trenutku kad se uvo|enje demokratskih odnosa postavlja kao imperativ, mi nemamo sa kim da gradimo te odnose, jer selja~ki mentalitet to ne mo`e niti da razumije a kamoli da implementira. A po{to se to MORA uraditi, neophodno je na}i puteve kojima treba i}i ka tom cilju. Zato analizirajmo postoje}e stanje, odredimo dijagnozu i terapiju.

Naime, najve}i krivac za haos na Balkanu je obrazovna zapu{tenost {irokih narodnih masa, zbog ~ega kod nas jo{ uvijek nema gra|anske klase, bar ne po mentalitetu. To ima za posljedicu mogu}nost uspostavljanja i dugotrajnog odr`avanja totalitarnih re`ima. Zato je najprije neophodno edukovati {iroke narodne mase, jer “ Mrak je zaista prava metafora za neznanje koje je glavni uzrok patnji ~oveka i naroda”, kao {to ka`e knji`evnica Jara Ribnikar. Me|utim, obrazovanje {irokih narodnih masa do, za to, neophodnog nivoa je veoma kompleksan problem. Pa ipak, iako to nije mogu}e obaviti u kratkom periodu, dobro isplaniranom strategijom bilo bi mogu}e i to uraditi. Nije slu~ajno {to Drago{ Kalaji}, poznati srpski publicista i geopoliti~ar ka`e: ”Kultura je najbitniji a najslabiji element na{eg sistema odbrane, pa iziskuje potpuni preobra`aj i preokret. Premda su za to potrebne decenije, 0neophodno je bar zapo~eti. Istina, za preobra`aj na{e kulture zakasnili smo vi{e nego {to smo skloni da mislimo, ali nije prekasno, jer su perspektive pretnji na{em suverenitetu i nezavisnosti tako|er dalekose`ne. Osovinu kulture ~ini sistem vaspitanja i obrazovanja, od porodi~nog do dru{tvenog okru`enja, od osnovne {kole do univerziteta.” On tako|er ka`e da su svi prethodni obrazovni sistemi, koji su bili isprobavani na na{im mladim pokoljenjima, imali zadatak da intelektualno i moralno unakaze i debiliziraju mozgove i du{e mnogih generacija na{e mladosti. Taj sistem sa svojim otvoreno proklamovanim principom proleterizacije intelektualaca ( “radnici na univerzitete”!), proizveo je bezli~ne i odro|ene, zavisne i beski~mene individue, poslu{nike, idealne robove novog svetskog poretka. Me|utim, `alosna je ~injenica da se nikakav radikalan zaokret po pitanju obrazovanja u okviru totalitarnih re`ima uop}e ne mo`e ostvariti s obzirom da su takvi re`imi protiv istinskog obrazovanja jer bi ono ugrozilo opstanak samog totalitarnog re`ima. Zbog toga takav re`im namjerno sabotira istinsko obrazovanje. Najupe~atljiviji dokaz nedobronamjernosti re`ima je ba{ odnos re`ima prema instituciji obrazovanja. Ako je obrazovanje na margini, ne{to nije u redu sa re`imom! A kod nas je obrazovanje uvijek bilo na margini! ^emu smo se onda i mogli nadati s obzirom na konstataciju da se danas u svijetu uzima zdravo za gotovo da dostignu}a u obrazovanju i ekonomski razvoj idu ruku pod ruku? Naj`alosnije u svemu tome je {to se vlasti navodno mijenjaju, a po pitanju obrazovanja, sve ostaje isto. Razlog za to je potpuno nekompetentan kadar u dosada{njim Ministarstvima prosvjete. Taj kadar je dosljedan plod prethodnog nakaradnog re`ima i nije u mogu}nosti da sagleda situaciju na pravi na~in i da ponudi rje{enja. A rje{enje je: Umjesto postoje}eg horizontalnog uspostaviti vertikalni sistem vaspitanja i obrazovanja, koji }e se zasnivati na iskustvima i tradicijama klasi~nog evropskog modela izgradnje suverene i slobodoumne li~nosti, naoru`ane univerzalnim znanjem i eti~kim vrlinama za odva`no i valjano suo~avanje sa svim izazovima `ivota i svijeta, kao {to tvrdi Drago{ Kalaji}. Za razliku od horizontalnog sistema vaspitanja i obrazovanja, koji sve ljudske razlike i bogatstva specifi~nih obdarenosti potire i svodi na osrednjost, vertikalni sistem pru`a nadarenima odgovaraju}u perspektivu, tj. vertikalni sistem proizvodi savjesne i efikasne radnike, slu`benike i genije, tj. elitu bez koje ni najsposobniji narod nema budu}nosti. Mi sada nemamo elitu ve} samo pseudoelitu, koju je generisao prethodni obrazovni i politi~ki sistem. Da stvar bude jo{ i gora, jedan od biv{ih ministara prosvjete RS je svojevremeno izjavio da praksa sticanja kupljenih diploma postoji na na{im prostorima ve} skoro 50 godina, tako da me|u na{om dana{njom “elitom” ima i takvih! Ministar za telekomunikacije u vladi SRJ je skoro, na konferenciji TELFOR, rekao: “U~imo, u~imo, i druge u~imo, jer je to uslov koji }e odrediti da li }e neki narodi uop{te u budu}nosti postojati ili ne.” U svijetu vi{e nikoga ne treba ubje|ivati da je obrazovanje osnov dru{tva i njegovog prosperiteta, a kod nas izgleda da o tom nitko ni{ta jo{ na zna! Svakom ~ovjeku treba toplo preporu~iti da se kroz ~itav `ivot obrazuje, jer na`alost, ve}ina na{eg stanovni{tva apsolutno ne shva}a zna~aj obrazovanja, a kako bi i shva}ala kad je obrazovan ~ovjek u dosada{njim re`imima konstantno bio marginalizovan, nipoda{tavan, proganjan i ka`njavan!? Oni tako|er ne znaju da nizak stepen obrazovanosti ima za posljedicu lo{e psiholo{ke osobine, a lo{e psiholo{ke osobine su uzrok neadekvatnom pona{anju stanovni{tva u odlu~uju}im situacijama {to ih neprestano vodi iz nesre}e u nesre}u. Ve}ina na{eg stanovni{tva smatra da nakon zavr{ene srednje ( pa ~ak i osnovne ) {kole, nikad vi{e ne treba da pro~ita ni jednu knjigu, pa ~ak ni bilo kakav drugi tekst. Takvi ljudi u toku svog `ivota zaborave i ono malo {to su nekad davno nau~ili i svedu se skoro na nivo debila. [to je najtragi~nije u svemu je to, {to raznorazni intelektualci, od kojih neuk svijet o~ekuje da ne{to pametno urade ili bar pametno ka`u, najvi{e doprinose haosu i bezizlazu! O~igledno da univerzitetske diplome i titule nisu uvijek mjerilo prosvje}enosti pojedinca ( ili bar ne na na{im prostorima) ve} je mjerilo sasvim ne{to drugo. Obrazovanost i prosvje}enost jednog ~ovjeka se ogleda, prvenstveno, u pojmanju sebe kao aktivnog ~lana dru{tva koji svojim ~injenjem doprinosi ne samo svom, ve} i sveukupnom boljitku dru{tva. Umjesto takve gra|anske svijesti, ve}ina na{eg stanovni{tva jo{ uvijek ima tzv. selja~ku svijest koja je primjerena prethodnim dru{tveno-politi~kim sistemima ( npr. feudalizmu, ranom kapitalizmu), koju ne karakteri{e zalaganje za op}i interes ve} samo za sitnosopstveni~ki interes. Takav ~ovjek je u stanju da ukrade `icu sa dalekovoda da bi ogradio SVOJ koko{injac, {to se i de{ava. Me|utim, ~ovjek sa razvijenom gra|anskom svijesti }e shva}ati da je zna~aj tog dalekovoda daleko ve}i za {iru zajednicu, pa i za njega samoga, negoli je zna~aj te ograde za koko{injac, pa makar on bio i njegov vlastiti koko{injac! Primjeri za sli~ne situacije su bezbrojni, a mogu se na}i u svim institucijama sisatema, a naro~ito na univerzitetu!. Prosvje}en ~ovjek mora biti u stanju da svaku situaciju objektivno procijeni sa stanovi{ta uzroka i posljedica. Samo tako ~ovjek mo`e biti koristan ~lan dru{tva a to je svaki onaj ~ovjek koji kroz `ivot neprekidno sti~e nova znanja. Na`alost, u Bosni je jo{ uvijek aktuelna poslovica: “Ako ho}e{ sakriti novac na sigurno, stavi ga pod knjigu!” Obja{njenje za to je ~injenica da su{tina balkanskog mentaliteta ( koji vu~e porijeklo od Dinaraca, a tih gena imaju svi stanovnici Balkana), je ve}a sklonost ka usmenoj negoli pisanoj komunikaciji, {to ima za posljedicu nesklonost ka ~itanju knjiga. Takav epski mentalitet po{tuje tu|u li~nost {to ima za posljedicu individualnost. Me|utim, ta osobina, iako se sama po sebi ne bi mogla okarakterisati kao lo{a, funkcioni{e samo u manjim zajednicama, gdje svatko svakog zna. Kad ~ovjek iz takve sredine do|e u sredinu u kojoj je anoniman, on ~esto zaboravi svaki moral jer ga tu vi{e nije stid svojih suseljana koji ga znaju kao po{tenog, moralnog ~ovjeka, te je sklon da radi sva{ta {to se ne bi moglo smatrati moralnim

Osim ovoga ovom stanovni{tvu bi se mogla pripisati i pretencioznost, osornost i netrpeljivost. Naime, na{e stanovni{tvo je sklono pretjerivanju i megalomaniji. Osrednjost ih ne zadovoljava i samo ne{to veli~anstveno ih mo`e pokrenuti na akciju. Oni rade svoj posao nevoljno, smatraju}i sebe pozvanim za lak{e i bolje pla}ene poslove, a ~esto nemaju sposobnosti ni za to {to rade. Kod nas bi svaki radnik htio biti direktor! Dodu{e, veoma ~esto se mogu na}i primjeri da netko bez stvarnih zasluga i sposobnosti zauzima visok polo`aj, {to je “dalo pravo” i onima drugima da smatraju kako im takvo mjesto pripada. Tome je naro~ito doprinijela skoro pedesetogodi{nja politika negativne kadrovske selekcije i mogu}nost da bravar bude {ef dr`ave, a nesvr{eni u~itelj glavni ideolog i teoreti~ar tog politi~kog sistema.

Tako|er postoji sklonost ka kompliciranju jednostavnih stvari ( [to bi jednostavno kad mo`e komplikovano?), kao i te`nja ka “prepri~avanju Markovih konaka” umjesto konkretnog rada.

Jedna od velikih mana dinarskog mentaliteta je sklonost da se marginalne razlike pretvaraju u provalije, neznatno razila`enje u mi{ljenju izaziva trajno neprijateljstvo. Kao da dvoje ne mogu imati razli~ite ukuse, razli~ite politi~ke orijentacije a biti dobri prijatelji ili se bar uva`avati. Valjda je to razlog {to Slaveni do`ivljavaju Zapad kao emocionalnu pustinju, a Zapad Slavene kao ljude koji se pretjerano uzbu|uju niza{to, {to se mo`e ilustrovati slijede}om anegdotom:

“Za{to Srbin pote`e revolver ako mu netko ka`e da je magarac?”- pitao Englez nekog na{eg ~ovjeka. “Pa zar je mogao druga~ije da reaguje?”- za~udi se on. “Mogao je, ako se razmi{lja ovako: Prvo, tko je on da sudi o tome? Drugo: mo`da je ~ovjek u pravu.”-posavjetuje Englez.

Drugim rije~ima moglo bi se re}i da je narod bez tolerancije i trpeljivosti zbirka ostra~}enih i me|usobno nepomirljivo sukobljenih pojedinaca. Javne i privatne diskusije se pretvaraju u li~ni obra~un, drski i grlati odnose pobjede, a ~ak ih ni javno mnijenje ne osu|uje. Na{iroko se primjenjuje ona narodna utuk na utuk , ne odgovara se argumentom na argument, nego se ide na ~ovjeka ( ~ak i toljagom, kamenom, revolverom) a pogotovo bla}enjem i omalova`avanjem. Postoji op}a nestrpljivost da se saslu{a drugoga. Kultura govora ( i op}enito kultura) zahtijeva da se saslu{a drugi, da mu se ne upada u rije~, da se tek poslije pauze i razmi{ljanja odgovori, po{tuju}i sagovornika i njegove argumente. S obzirom na sve ovo gore navedeno, zar mo`e neki od naroda Balkana tvrditi da nema takve manire i dinarske gene?

Vidi se da je u pitanju ozbiljna patologija. ^itaju}i knjigu psihijatra prof. Dr. Jovana Mari}a, “ Kakvi smo mi Srbi”, gotovo sve pojave primije}ene kod zaposlenih na univerzitetu, mogu se na}i spomenute u ovoj knjizi, etiketirane kao patolo{ke i destruktivnre. A kad je tako, onda nije ni ~udo {to se do{lo u ovakvu beznade`nu situaciju!

Moramo se trgnuti iz letargije i u~initi ne{to da uhvatimo korak sa Evropom i svijetom. O~i naroda su ponovo uprte u inteligenciju, a inteligenciju, valjda, “proizvode” univerziteti! Ne bi se smjelo dozvoliti da narod opet bude razo~aran jer bi to moglo jo{ vi{e pove}ati ve} i onako prevelike redove pred stranim ambasadama. A kad ode narod, uru{it }e se i dr`ava!.

Zato treba najozbiljnije shvatiti psihijatrijske dijagnoze koje je postavio prof. Dr Jovan Mari}, te pristupiti lije~enju. U tu svrhu dobro prou~imo dijagnoze.

Jo{ davno prije dr Mari}a, D. Prohaska je konstatovao: “ Slavenska slabost, beskarakternost i naklonjenost me|usobnim za|evicama i zavisti krivi su {to su Slaveni ostali porobljeni i politi~ki neslobodni.” A kako i ne bi bili kad je za sve (ne)aktivnosti jedini spiritus movens kod njih bila zavist! Kod na{eg stanovni{tva je bahatost i zavist pojedinca prema drugom pojedincu pobijedila op{ti interes i op{te narodno dobro.

Na{a velika slabost je i {to se kod nas najsurovije ka`njavaju upravo “odmetnici iz svojih redova”, tj. oni koji druga~ije misle ( a samim tim i MISLE, za razliku od onih drugih za koje se ka`e da ISTO MISLE, {to u stvari zna~i da uop{te NE MISLE). Ovdje zavist, tako|er, dolazi do punog izra`aja. Ideje nesloge i rje{enja koja ta nesloga nudi na{em stanovni{tvu su prihvatljivija nego sloga i cjelina. Nekada{nje “ komunisti~ke }elije”, po prirodi stvari, nisu bile ni{ta drugo do tajne sekte neograni~ene mo}i koje su u svakom trenutku bile u stanju da uni{te neistomi{ljenika proku{anim metodama koje su li~ile na one inkvizicijske. A takva grupna mr`nja je ~esto opasnija od individualne. Ona se ubla`ava jedino realizacijom mr`nje,tj. destrukcijom protivnika (potpunim uni{tenjem objekta mr`nje).

Prema civilizacijskim tekovinama biti ~ovjek zna~i kontrolisati agresivne porive, kontrolisati osvetni~ke impulse, intelektualno obraditi konfliktnu situaciju racionalizacijom, samosavla|ivanjem, {to je balkanskom stanovni{tvu posve strano, na`alost, bez obzira na stepen obrazovanja.

Sa druge strane Srbi ( i svi oni koji su od njih postali) su oduvijek po{tovali svoje vo|e, uva`avali njihove naredbe i tako razvijali podani~ki mentalitet do stepena naivnosti. Tito je bio vo|a koji se surovo obra~unavao sa neistomi{ljenicima i pri tom koristio Staljinov model ka`njavanja sa idejom da utjera strah bar u jo{ dvije generacije {to je doprinosilo uspostavljanju i dugom odr`avanju totalitarnih re`ima, koji su doveli narod skoro do potpunog uni{tenja. Ovakve metode su se , sa vrha piramide, doslijedno prenijele na sve nivoe vlasti i upravljanja, pa i na fakultete. Naravno, sa istim posljedicama.

U posljednje vrijeme, vrijeme potro{a~kog mentaliteta, kao da je jo{ vi{e potenciran razvoj “ {i}ard`ijskog duha”. To zna~i da je savremeni Srbin spreman da se “ proda” svome {efu ili nekom drugom licu sa autoritetom za “ si}u”, za sitne male privilegije, bez `elje da rizikuje i bez `elje da se hrabro, cijelim svojim bi}em, suprostavi autoritetu. Treba}e nam mnogo “ rada na sebi” da oja~amo, da pobijedimo u sebi tu, “ rajinsku {i}ard`ijsku psihologiju” i da se bez straha hrabro usprotivimo pogre{nim idejama na{ih vo|a i ostalih lica sa autoritetom. Taj problem je, o~igledno, mu~io i velikog Andri}a. Jedan od najbriljantnijih odlomaka iz njegovih djela je svakako odlomak iz pripovijetke PROBA Ive Andri}a:

“Ono, bi neki Petar \u|ut iz Busova~e, udovi~ko i sirotinjsko dijete, slabunjavo i stidljivo, mirno i poslu{no, a zdato za knjigom mimo svu ostalu bra}u. Ve} zarana dade ga majka u manastir u {kolu, i s godinama postane od njega fratar kakvog u Bosni nije bilo po skromnosti i poslu{nosti. Ali nije on bio skroman i poslu{an {to je u du{i takav, nego {to nije imao snage ni hrabrosti da se ikom odupre i ka`e: ne. [to god mu ko tra`i, on da; {to mu se naredi, on poslu{a. Ni na kakvu uvredu ne odgovara i ni od kakve se nepravde ne brani. A kad u nas samo osjete takvog ~ovjeka, navaljuju posao na njega kao na mrtvu kobilu i svak zna da mo`e s njim da radi {ta ho}e. Vidi Petar \u|ut da nije pravo {to se sa njim radi, i ne samo da vidi nego se i buni u sebi i izgovara to poluglasno - sebi u njedra. I toliko se ogor~i svojim ro|enim ogor~enjem da mu suze udare na o~i, ali on na kraju proguta i svoje suze i svoje ogor~enje. Vidi on i ina~e mnoge stvari i nepravedne i ru`ne oko sebe, ali kad treba da ka`e {ta misli, njemu se zave`e jezik i stegnu vilice pa ne umije rije~i da progovori, samo glavom klima i sve odobrava, iako ne misli tako, a u sebi se pojede {to ne mo`e da ka`e ono {to vidi i {to misli. I tako {ute}i i klimaju}i glavom na sve oko sebe, fra Petar i ostari ne stigav{i nikad da prevali preko zuba cijelu misao i punu istinu. Tako i smrt za vrat. Kad sti`e na onaj svijet, fra Petar se zaputi pravo na rajska vrata, k‘o veli ako je iko zaslu`io to sam, beli ja. Ali tu nai|e na veliko iznena|enje. Isprije~io se sam sveti Petar i ne da mu u raj. Za{to? Zato, ka`e, {to treba da ide{ prvo u ~istili{te da tamo okaje{ grijehe. Kakve grijehe imam ja koji sam manji od makova zrna, pita \u|ut. E, to ti i jest grijeh {to nisi obijelio zuba i kazao istinu ni onde gdje si to po bo`jem i ljudskom zakonu morao da uradi{, {to si pre}erao u poniznosti i poslu{nosti toliko da se dragom Bogu zgadilo na njegovog stvora. Slu{aj {ta ti ka`em: nema raja za \u|ute i \u|utovi}e. Nego ti da ide{ prvo u ~istili{te.”

Ako se pa`ljivo pro~ita ovaj odlomak, svatko bi se morao sjetiti koliko se puta on u `ivotu pona{ao kao \u|ut i to sebi, bar sada priznati. Tako|er, ako `eli biti iskreni i po{teni prema sebi i drugima, morao bi biti svjesni toga koliko je takvim pona{anjem doprinio razvoju situacije u ne`eljenom smjeru, {to je rezultiralo i ovim ratom. I ne samo takvo pona{anje dana{njih generacije, ve} i svih prethodnih bilo je glavni uzrok svih stradanja balkanskih naroda. Dakle, poruka pisca je jasna: budite ljudi a ne |u|uti . Ako imate argumente, borite se da ih nametnete onima koji ih nemaju, ili, {to je jo{ va`nije, podr`ite u borbi svakog onog tko ima argumente. Nemojte se uvu}i u svoju lju{turu i ~ekati da se netko drugi izbori za va{e bolje sutra, a da vi pri tom ostanete neogrebeni. Jer, morate biti svjesni toga da ako je i taj drugi, na koga vi ra~unate, |u|ut kao i vi , ili, ako su, ne daj bo`e, manje-vi{e svi |u|uti, to onda zna~i da to bolje sutra ne}e nikad ni do}i. Tako|er to onda zna~i da vi ne samo da ne}ete iza}i neogrebeni, ve} vam se mo`e desiti da ostanete i bez glave. I ne samo vi, ve} i va{e potomstvo. Ulo`ite zato dijeli} sebe za bolju budu}nost vas i va{ih potomaka. Balkansko stanovni{tvo decenijama ~uva svoju stra`njicu kao najve}u vrijednost, a onda, bez razmi{ljanja, `rtvuje glavu ni za {ta. Zbog toga je od neobi~ne va`nosti preduzeti prave mjere u pravo vrijeme, pa se ne}e ni do}i u situaciju da se `rtvuju toliki `ivoti. U ovom posljednjem ratu izgubilo je `ivot preko 200 000 ljudi (ta~an broj se nikad ne}e saznati jer oni koji su do toga doveli, namjerno nisu vodili ta~nu evidenciju o tome jer je svaka `rtva na njihovu du{u). Tko zna koliko je osaka}enih, a preko 3 miliona ljudi je ostalo bez svog doma, a gotovo svi preostali su u trajnoj bijedi. Za{to? Nitko nema odgovora na to pitanje.

Ako se analizira ovaj poslednji rat mo`emo konstatovati da je “ dinarski nerealni narcizam” kao jedna od zna~ajki karaktera na{eg stanovni{tva, bio jedan od bitnih uzroka na{ih neuspjeha. Psihijatrijkskim jezikom re~eno“ grandiozni self” na{ih vo|a prisutan u njihovim li~nostima doprinio je da se nerealno procjenjuje stvarnost. Iz tog proisti~e bezgrani~ni egoizam, a to je bitna karakteristika ve}ine na{eg stanovni{tva, a naro~ito onih koji su se dokopali bilo kakve vlasti i mo}i. U tom pogledu ni{ta bitno se nije promijenilo u poslednjih 50 godina. Iako su stasale brojne {kolovane generacije, ono selja~ko porijeklo i dalje je prisutno u pona{anju mnogih ljudi. Za formiranje kulturne li~nosti neophodna je vi{edecenijska, pa i vi{e vjekovna kulturna tradicija i njegovanje kulturnog ambijenta svakodnevnog `ivljenja.

Netolerantan stav prema neistomi{ljenicima se tako|er uklapa u balkansku bahatost i balkanski primitivizam, jer tolerancija u mi{ljenju i po{tovanje tu|ih potreba su, zasigurno, civilizacijska tekovina i jedna od osnovnih moralnih vrijednosti, pa se mora uva`iti stav Jovana Du~i}a koji tvrdi da je netolerancija stvar glupavosti a ne mudrosti. Osobina koja suzbija i osuje}uje toleranciju mogla bi se nazvati bahatost. Na`alost, to je mnogo ~e{}e na{a karakterna crta negli je to tolerancija i po{tovanje tu|ih potreba. Prema rije~ima Petra D`ad`i}a osobine brzopletosti i netolerantnosti koje “krase “ sve na{e mo}nike su posljedica sna`nog uticaja dinarske strukture li~nosti. Dinarci, za razliku od “ raje” iz nizinskih dijelova, imaju nagla{enu crtu hvalisavosti i kvaziherojstva sa bezgrani~nim samopouzdanjem i uvjerenjem u sopstvenu izuzetnost. U dinarskoj kulturi va`no mjesto zauzima kult oru`ja a i herojski kodeks, te`nja za dominacijom netolerantnost prema suparnicima, urotni{tvo i sklonost prema revolucijama, ovisnost o uzbu|enjima i senzacijama. Dinarska plemenska kultura ne po{tuje zakon, opire se vlasti, ne prihva}a autoritete, sklona je plja~ki i hajdu~iji, a ne mogu bez mitova i svetosti. Otuda osje}aj vlastite nadmo}i iz ~ega proisti~e nerealnost u procjenama mnogih situacija. Poznati sociolog Vidimir Veljkovi} tvrdi da su ovakve osobine mo`da imale svojih prednosti u davno pro{lim vremanima oslobodila~kih i obrambenih ratova, ali u mirnijim situacijama u kojima je bilo potrebno vi{e realizma, mudrosti i strpljenja, ovakve osobine na{ih vo|a su nam nanijele mnogo, mnogo {tete. Drugi narodi nam najvi{e zamjeraju upravo to bahato pona{anje, to odsustvo `elje da se po{tuje druga li~nost.

Nasuprot tome, moderno dru{tvo( jedino u kom mo`emo ostvariti visok standard i ostale tekovine razvijenog zapada) ne mo`e se graditi na emocijama, mitovima, svetostima jer se tako ~ini velik civilizacijski korak nazad, koji je, uostalom, 90-tih i napravljen. Zato je za Balkan va`no uspostaviti most izme|u razli~itih kultura i mentaliteta te politi~kih opredjeljenja. Problem Balkana je u tome {to nikad nije bilo, ili je bilo premalo takvih ljudi-mostova koji bi bili sposobni da pove`u razli~ite kulture i razli~ita mi{ljenja.

Opisuju}i neke karakterne osobine na{eg politi~kog mentaliteta, S. Jovanovi} daje fini opis poluintelektualca koji je veoma ~esta pojava kod nas. On ka`e:” Izme|u dva svetska rata nastupilo je doba kada je svaki pojedinac verovao da ga njegov egoizam vodi ispravno. I naravno, javna svest je stala da slabi, te su se javili znaci kvare`i naravi. U te znake spada i pojava poluintelektualaca, koji se u sve ve}em broju sretao u javnom `ivotu. Uzimaju}i ga u njegovom najpotpunijem i najizra`enijem vidu, poluintelektualac je ~ovjek koji je uredno, pa ~ak mo`da i sa vrlo dobrim ili odli~nim uspehom zavr{io {kolu, ali u pogledu kulturnog obrasca i moralnog vaspitanja nije stekao skoro ni{ta ( u svijetu je ova pojava poznata pod nazivom fah-idiotizam). Bilo zbog njegove uro|ene nesposobnosti ili zbog mana {kolskog sistema, on nije dobio podstrek za duhovno samosazrijevanje. On, uop{te, duhovne vrednosti ne razume i ne ceni. On sve ceni prema materijalisti~kom kriteriju, a sa odbacivanjem duhovnih vrednosti on odbacuje i moralnu disciplinu i odgovornost. On je kako u moralnom tako i u kulturnom pogledu ostao primitivac. Neomek{an kulturom, sa olabavelom moralnom ko~nicom, on ima sirove snage napretek. [kolska diploma, kao ulaznica u krug inteligencije, dala mu je preterano visoko mi{ljenje o sebi samome. U dru{tvenoj utakmici, taj diplomirani primitivac bori se bez skrupula, a sa punim uvjerenjem da tra`i samo svoje pravo, koje mu je {kola priznala. On potiskuje svoje suparnike nemilosrdno kao da nisu `iva bi}a ve} materijalne prepone. On je dobar “lakta{”- izraz koji je prodro u op{tu upotrebu istovremeno sa pojavom poluintelektualaca.”

Ovaj odlomak je najmanje isto toliko aktuelan i danas koliko je bio aktuelan tada kad je napisan. U stvari, mo`da je i aktuelniji po{to je nakaradan a masovan {kolski sistem u zadnjih 50 godina proizveo neograni~enu “ koli~inu” takvih poluintelektualaca. A poluintelektualac je bolesna dru{tvena pojava koja je objelodanila dvije stvari:

-da je kulturni obrazac neophodna dopuna nacionalnog i politi~kog obrasca i

-da {kola koja daje samo znanje bez uporednog vaspitavanja karaktera nije u stanju sprije~iti pojavu takvih, za dru{tvo pogubnih, tipova kao {to su poluintelektualaci.

Kad je tako, onda se ne treba ~uditi {to se takav na{ sugra|anin, kad se do~epa nekog visokog polo`aja, pona{a tako kao da je cio svijet njegov. A u stvari, on to sve radi iz straha, na prvom mjestu od tu|e pameti, kao {to tvrdi Jovan Du~i}. A najve}a ironija u svemu tome je kad se taj poluintelektualac po~ne busati u prsa i sebe nazivati “nezavisnim intelektualcem” i po~ne mijenjati partije . Svi ti takvi tobo`e “nezavisni intelektualci” su sve titule i privilegije sticali slu`e}i sasvim zavisno, prethodnom re`imu. Oni su nas godinama i decenijama uvjeravali da `ivimo u najboljem sistemu na svijetu, denunciraju}i i proganjaju}i svako druga~ije mi{ljenje i svaku pojavu vjerodostojnih vrlina i vrijednosti. A brzina i lako}a sa kojom oni tjeraju pojedince u psihi~ku izolaciju danas se ve} mo`e smatrati nacionalnom karakteristikom.Oni danas predstavljaju neku vrstu pokretnog muzeja naopakog sistema selekcije i poreme}aja sistema vrijednosti jer su sa odli~nim uspjehom polagali ispite “ moralno-politi~ke podobnosti”. U nekom normalnom i prirodnom dru{tvenom poretku vrijednosti, oni bi u najboljem slu~aju stizali do zvanja pisara ili portira, a titoisti~ki sistem im je omogu}io da postanu pisci ovjen~ani nagradama ili profesori univerziteta, dok je istinsku elitu zatomljavao i gonio u unutra{nju ili spoljnu emigraciju, kao {to ka`e Drago{ Kalaji}.

Ako se i dalje ni{ta ne bude preduzimalo u smislu ograni~avanja mo}i takvih poluintelektualaca, propast dr`ave i naroda je neizbje`na, jer kad na{ ~ovjek uvidi da ne mo`e ne{to da promeni u svojoj ku}i, on je napu{ta i odlazi dalje, budu}i da je na{ narod nesklon promjenama u svojoj ku}i. To jest, kad su nezadovoljni postoje}im stanjem, oni radije sve napu{taju i odlaze, nego {to }e u~initi ne{to da stanje radikalno izmijene, {to se redovito de{avalo kroz historiju.

Pored svih gore pomenutih “uro|enih mana”, nakaradni komunisti~ki-samoupravni sistem razvio jo{ i mnoge druge mane. Tako je fiksirao glorifikaciju nerada. ^injenica je da ve} odavno nemamo takvo dru{tveno ure|enje i sistem koji bi adekvatno nagra|ivao vrijedne i sposobne, koji bi izvla~io maksimum sposobnosti iz svakog pojedinca. Da mi za to imamo potencijala u sebi, pokazuje spretnost i snala`ljivost na{ih ljudi u inostranstvu. Ali, u nas, o~igledno ne postoji kult rada. Naprotiv, na mnogo ve}oj cijeni je nerad. U obrnutoj proporciji radinosti stoji kritizerstvo, pa se mo`e re}i: {to je ~ovek sporiji i lo{iji u radu, to je br`i i bolji u kritici i prigovoru onima koji ipak poku{avaju da ne{to urade. Kao posljedica svega toga je ~injenica da takvi r|avi, a u su{tini i glupi, ljudi daleko bolje `ive, {to, samo po sebi ne bi trebalo biti toliko va`no samo kad to ne bi bilo zbog toga {to su oteli mjesta pametnima i ~estitima, kao {to u svojoj knjizi BLAGO CARA RADOVANA tvrdi veliki Jovan Du~i}.

Kod na{eg stanovni{tva postoji tako|er pritajena ili otvorena mr`nja prema istaknutim li~nostima koja, dodu{e, nije specifi~nost samo na{eg stanovni{tva ( iako je veoma istaknuta crta na{eg balkanskog mentaliteta), niti je vezana isklju~ivo za samoupravni socijalizam ( mada se tamo uzdigla do nivoa osnovne filozofije `ivota). Ovaj “manir” je poguban za svako dru{tvo u kojem eskalira, pa bi ga trebalo dr`ati pod kontrolom. U tom cilju bi roditelji trebali svojoj djeci ve} u osnovnoj {koli savjetovati: “Nemojte mrziti druge iz razreda {to bolje od vas sastavljaju pismene radove ili {to bolje znaju matematiku. Mo`da }e oni jednog dana izmisliti lijek koji }e vama spasiti `ivot. U svakom slu~aju ve}a je vjerovatno}a da }e to u~initi oni, negoli oni koji ne znaju ni matematiku ni svoj materinji jezik.”

Na`alost, samoupravni socijalizam je potencirao tu osobinu kod masa. Osnovni razlog za to je bio harizmatski vo|a koji nije trpio oko sebe pametne i karakterne ljude. To se prenijelo na sve spratove hijerarhijske piramide, uklju~uju}i i prizemlje. Zbog toga je samoupravni socijalizam iza sebe ostavio kadrovsku pusto{, koja nas je dovela u ovako te{ku situaciju, a njene posljedice se ne mogu popraviti desetlje}ima, tj. ba{ toliko dugo koliko su trajali i uzroci.

Samoupravni socijalizam je nalagao uniformnost mi{ljenja, njegovane stereotipe. Pametni i kriti~ni umovi bili su prisiljeni da se brane }utanjem. U protivnom, izmislili bi im se grijesi i bili bi osu|eni na “loma~u” . To je hranilo zadovoljstvom prazne du{e socijalista- na}i neku izmi{ljenu manu u velikom ~ovjeku i time utje{iti sebe u svom osje}aju inferiornosti.

Me|utim, bez velikih umova i jakih karaktera, nema progresa. Netko ~ak re~e: Da bi se imala domovina, treba imati jak karakter. Utoliko je jedno dru{tvo stvarala~kije, ukoliko podsti~e i nagra|uje inventivnost, pamet i karakter, a suzbija i ka`njava lijenost, glupost i beskarakternost. Svi veliki narodi, oni koji su dali doprinos razvoju civilizacije, znali su to. S obzirom kako se radilo kod nas zadnjih pedesetak godina ( a i dalje se u tom pogledu radi isto), zar smo mogli pro}i bolje i zar se imamo ~emu nadati?

Prosje~an ~ovjek zato te`i uravnilovci. On u hijerarhiji vrijednosti vidi sopstvenu smrt jer uspostavljanje hijerarhije vrijednosti svodi svakog prosje~nog ( i ispodprosje~nog) na njegove skromne “dimenzije”, oduzima mu pravo na neodgovornost i na slobodu u razaranju. Tako|er, uspostavljanje hijerarhije vrijednosti otvara polje individualnom stvarala{tvu {to omogu}uje formiranje duhovne elite- karijatide hrama kulture ~iji portal nije ni{ta drugo do lice moderne civilizacije kojoj i mi pripadamo.

Nipo{to se ne smije zaboraviti da bez velikih ljudi, bez podsticanja izuzetno sposobnih nema napretka i da se njihovim sputavanjem dolazi do toga da neznalice odlu~uju o va`nim stvarima i da }e od toga svima biti gore. U svjetlu toga, neka se svaki stanovnik Balkana upita koliki je njegov vlastiti doprinos ovom kaosu u koji smo dospjeli. U tom pogledu su nevini samo oni koji su bili digli svoj glas oprotiv takvih nakaznih filozofija `ivota i zbog toga, na razne na~ine, stradali. Svi ostali su sukrivci jer su }utali a time takve pojave odobravali. Sad u`ivaju u plodovima takvog svog (ne)djelovanja.

Kod balkanskog stanovni{tvo primjetljiva je jo{ jedna opasna osobina primitivizma koja se ogleda u omalova`avanju `ena.Ve}ina balkanskih mu{karaca iz straha da `ene ne ugroze njihovu ( bijednu) poziciju, sa svim svojim kompleksima, frustracijama i primitivizmom, svaki poku{aj `ene da bude ravnopravna sa mu{karcem, automatski progla{avaju feministi~kim pokretom. Me|utim, `ene ne `ele da prevazi|u mu{karce i da budu iznad njih, ve} samo `ele da stoje sa njima rame uz rame i da participiraju u svemu, ~ak i u politici gdje se donose sudbonosne odluke po pitanju sudbine ~itavog naroda, a gdje se mu{karci nisu ba{ pokazali razboritima i uspje{nima. Pogotovo ne ovi na Balkanu. Pri tom je interesantno da su u tom pogledu najugro`enije one `ene za koje se posumnja da su pametne. Njih treba jo{ i uni{titi! Naravno, obja{njenje za to le`i u podsvjesnom priznanju Balkanca da je on u stvari minoran, a `eli da bude superioran. Tu njegovu navodnu superiornost mo`e da ugrozi i samo jedna pametna `ena! Zato se svaki Balkanac sa toliko strasti ostrvi na takvu `enu, ma gdje da se ona pojavi, a naro~ito ako se pojavi u blizini njegovog radnog mjesta! U tom pogledu su isti gotovo svi mu{karci sa ovog podru~ja bez obzira na formalno obrazovanje. I ova osobina nije specijalnost Balkana ve} ostatak primitivizma. Jednom prilikom je ameri~ka glumica Barbara Strejsend izjavila: “ Postoji potreba omalova`avanja uspje{ne `ene.” Vjetovatno to nije rekla bez razloga, ve} je to osjetila na vlastitoj ko`i. Me|utim, u ameri~kom dru{tvu se , izgleda, uspje{no nose sa ovakvim ostatkom primitivizma {to se mo`e zaklju~iti po broju uspje{nih `ena u ameri~kom dru{tvu. A slobodnih strelaca sa osobinama primitivizma svakako da i tamo ima i uvijek }e ih biti. Samo, njihov uticaj je ipak pod kontrolom. Za na{u sredinu se to ne bi moglo re}i. Kod nas upravo takvi kolo vode!

Me|utim, mu{karci nemaju ba{ nikakvog razloga da se toliko boje `ena. Oni bi mogli iskoristiti njihove sposobnosti za postizanje boljih rezultata, a “ slava “ bi svakako pripala njima. Naime, nau~no je dokazano da da `ene imaju mnogo deblji snop `ivaca koji obezbje|uju popre~ne veze izme|u lijeve i desne hemisfere mozga {to im omogu}uje da istovremeno mogu da misle na mnogo vi{e stvari nego mu{karci ( uz ~asne iznimke). Otuda su sposobnije za razrje{avanje kompleksnijih situacija jer mogu raditi vi{e poslova odjednom. Tako|er, treba imati na umu da `ene imaju, u situacijama opasnim po opstanak, sasvim druga~iju logiku koja proizlazi iz ja~e izra`enog instinkta za samoodr`anje, te je prava {teta {to se ova prirodna osobina `ena nikad nije koristila pri dono{enju bitnih odluka u interesu naroda Balkana. Da su `ene imale ikakav zna~ajniji uticaj na politiku, sigurno je da nam historija ne bi bila toliko krvava, ili bar ne ova najnovija. Toliko uzaludno rasipanje ljudskih `ivota kojem su doprinijeli mu{ki politi~ari, sigurno bi bilo sprije~eno. U jednoj od najprosperitetnijih dr`ava svijet, u [vedskoj, `ene su zastupljene u parlamentu sa 40%, a u vladi sa 50%, a u Finskoj jo{ sa ve}im procentom. Osim toga, vode}i sveukupnu politiku, mu{karci su na Balkanu vodili i politiku obrazovanja zbog ~ega sad imamo obrazovno zapu{teno stanovni{tvo. Balkansko stanovni{tvo (osim jednog veoma malog procenta) je toliko obrazovno zapu{teno da mu samo dugotrajna, dobro smi{ljena i uporna politika obrazovanja mo`e pomo}i da uhvati korak sa svijetom. A takvo obrazovanje, na osnovu prethodno vi|enog, politi~ari mu{karci nisu u stanju da organizuju jer oni naprosto nemaju svijest o zna~aju obrazovanja, a manjak te svijesti ima dugoro~ne negativne posljedice jer su rezultati odgo|eni. To se odra`ava na sve segmente `ivota uklju~uju}i i privredu, jer da bi ina bila napredna i konkurentna, treba stalno istra`ivati, tj. potrebna joj je nauka.

Velika je {teta {to se sposobnosti `ena jo{ nikad nisu znatnije cijenile i koristile na ovom podru~ju. Mo`da je ba{ to razlog {to je situacija na Balkanu jo{ uvijek takva kakva jeste. Mo`da je ba{ zbog toga stanovni{tvo u nedozvoljivim razmjerama obrazovno zapu{teno. Mo`da je ba{ to razlog {to se ratovi na ovom podru~ju javljaju tako ~esto. Jedno je sigurno: `ene u tome nisu imale nikakvog udjela jer su odlu~uju}u rije~, do sada, na ovom podru~ju uvijek i jedino imali mu{karci!. Pogledajmo do ~ega je to dovelo. Zato imamo pravo da ka`emo: Da su u svemu tome bar nekakvog udjela imale `ene, sigurno je da ne bi bilo sve tako crno kao {to jeste. Ovu tvrdnju je te{ko argumentovano opovr}i! Nju balkanski mu{karci opovrgavaju jedino galamom i nasiljem.

Posljedica svih navedenih karakternih mana na{eg stanovni{tva i njihovo nedovoljna obrazovanost i prosvije}enost je neograni~ena mogu}nost dovo|enje krivih li~nosti na prava mjesta, a prave vrijednosti se ne nagra|uju na pravi na~in. Uz to javno pravne norme se te{ko udoma}uju, a ve}ina jedinki nije sposobno da razdvoji li~no JA od dru{tvenog. Samokritika im nije ja~a strana, a poznato je da je POBIJEDITI SAMOG SEBE- TO JE PRAVA POBJEDA, {to je njima posve strano pa se u tom smislu i ne trude..

Zna~i, na{e dru{tvo je psihi~ki bolesno i kao takvo potpuno nespremno za ono {to se zove TR@I[NA UTAKMICA. A ako sebi ne obezbijedimo odgovaraju}e mjesto u toj utakmici, dokinut }emo sami sebe. U svijetu gdje je osnovna mjera svega uspjeh (ali realni a ne umi{ljeni koji proisti~e iz nerealnog narcizma), mi nemamo nikakve {anse, jer sa krivim ljudima na pravim mjestima se zaista ni{ta ne mo`e posti}i. U tom slu~aju, jedino {to bi nama moglo ostati je da budemo smetli{te za radioaktivni i svaki drugi otpad, a stanovni{tvo }e zbog bijede i bole{}ina izumrijeti ili raseliti se po svijetu. Jedino }e negdje u historijskim dokumentima ostati zapisano da su tu nekad `ivjeli balkanski Srbi. A mo`da ne}e ni u njima ako to nekom mo}nom u budu}nosti ne bude odgovaralo, jer historiju je najlak{e falsifikovati..