Na na{im prostorima u zadnjih 50 godina nitko nije spominjao ni uspjeh, a kamoli recept za uspjeh. Sve odluke va`ne za svakog od nas donosile su se iza zatvorenih vrata, bez na{eg prisustva i bez na{e saglasnosti. Posljedice takvih odluka snosilu smo isklju~ivo mi a ne oni koji su ih donosili. Upravo zbog svega toga pojam uspjeh nije bio bitan ni za koga.

Suprotno situaciji u totalitarnim sistemima, pojam uspjeha je itekako va`an u dru{tvima slobodne inicijative. U stvari, u takvim demokratskim dru{tvima uspjeh je najva`niji pojam. Uspjeh je pitanje opstanka. Upravo zbog toga i nauka i religija i politika i sve druge institucije i pojedinci, svi se trude da proniknu u tajnu zvanu USPJEH. Svako od njih je svestranom analizom poku{ao da pronikne u zakonitosti njegove su{tine i njegovog ostvarenja. Neki od onih koji su otkrili te tajne, ljubomorno ih ~uvaju samo za sebe, dok su ih drugi pru`ili {irokoj javnosti na uvid. Pa, ko voli, nek izvoli!

Jednu interesantnu teoriju o uspjehu i savjete kako ga posti}i izlo`io je jo{ prije 20-ak godina Amerikanac Timoti Galvej, ~ovjek koji se ina~e bavio sportom. To kod nas tek sada postaje aktuelno. On je na osnovu analize uspjeha u sportu do{ao do nekih op}ih zaklju~aka koji se mogu primijeniti i na uspjeh u svim drugim oblastima `ivota. A sve je po~elo jedne no}i kad je velikom brzinom naletio na snje`ni nanos na cesti u nekom rijetko naseljenom podru~ju. Vozilo se zaustavilo kao ukopano, a on ga nije vi{e mogao pokrenuti. Kad mu se to desilo, odlu~io je da sa~eka u vozilu dok ne nai|e neko drugo vozilo, ali je nakon 30 minuta ~ekanja zaklju~io da nema ba{ mnogo nade da bi se to moglo desiti. Pomisao da bi mogao provesti no} sam, na ovoj hladno}i, istjerala ga je van iz automobila i u panici je po~eo tr~ati cestom u smjeru iz kog je do{ao. Uskoro mu je ponestalo daha, a rje{enja nije bilo na vidiku. Ako se uskoro ni{ta ne desi, mogao bi zavr{iti i svoj `ivot ovdje! Ta pomisao mu je pala napamet u pravi ~as, kad je jo{ imao toliko snage da to sprije~i. Sabrao se i “ kratko spojio” svoj strah, kako on to re~e. Zaklju~io je da nikakvo jadikovanje ne}e pomo}i ako mu je sudbina odredila da ovdje umre. Odlu~io je da vi{e na razmi{lja o tome ve} da u`iva u ljepoti okolnog krajolika {to mu je vratilo i dah i snagu. I{ao je tako opu{ten sve dok nije u daljini ugledao svjetlo neke ku}e koje mu je dalo nadu za spas.

Gospodinu Galveju je tek mnogo godina kasnije postalo jasno da je upravo ta neobi~na snaga, koju je on one hladne no}i iznenada odnekud dobio, bila ujedno temelj svih njegovih potonjih uspjeha, pa i ~itave njegove uspje{ne karijere. Tek poslije dugogodi{njih eksperimenata koje je provodio kao sporta{ i trener spoznao je da su ga u onoj hladnoj no}i spasile ne~uvene rezerve, kakvima i svi drugi ljudi raspola`u, samo moraju postati svjesni toga i iskoristiti ih. Ovo svoje iskustvo prenosio je na sve ljude sa kojima je radio, pa je ~ak dr`ao i kurseve, te na taj na~in mnogima pomogao da postignu uspjeh u `ivotu. Kao sporta{ i trener, on je sva svoja saznanja testirao vezano za tenis, da bi na kraju ustanovio da u njemu ( pa i u svakom drugom ~ovjeku) postoje dva JA. Jedan od njih IGRA TENIS, a drugi mu ka`e KAKO DA TO RADI. On ih je nazvao Ja I i Ja II. Dubljom analizom do{ao je do zaklju~ka da Ja I razumije rije~i, pojmove pravila svake igre ili zadatka, a istovremeno je i kriti~ka instanca koja odlu~uje {to je dobro a {to ne. Istovremeno, Ja II je jedna kopleksna smjesa psihe, osje}aja, `ivaca i mi{i}a, {to sve zajedno omogu}uje da se radnja obavi. To u stvari zna~i da Ja I odre|uje ho}emo li igrati tenis, pisati na ma{ini ili kupiti kompjuter, a Ja II se brine da se to obavi ispravno i prakti~no. Galvej je zaklju~io da on najbolje igra tenis onda kad u njemu vlada potpuni mir i kad njegov unutra{nji komentator }uti! Ja II preduzima automatski izazov da se pogodi lopta. Takve momente najve}e snage u kojima ~ovjek sebe zaboravi, zasigurno je svako od nas do`ivio. Sad se, samo po sebi name}e pitanje, moramo li mi ~ekati da se takvi momenti samo slu~ajno dese? Mo`emo li ih mi isforsirati? Nakon dugotrajnih istra`ivanja Galvej je do{ao do zaklju~ka da klju~ uspjeha le`i u tome da se pravovremeno Ja I u{utka, kako sa svim svojim dilemama, strahovima i uputstvima ne bi zbunjivao Ja II. Naravno, nije ba{ lako u{utkati Ja I, ali , ako se to na vrijeme uradi, Ja II }e svoj zadatak izvr{iti i gotovo napravti ~udo. Kako se u stvari doga|a ta unutra{nja igra? Slijedimo savjete g. Galveja.

1. Konstantno dr`ati loptu na oku. Kod sportova kao {to su tenis i nogomet, to se mo`e bukvalno shvatiti. Ali, to se mo`e posmatrati i u prenesenom smislu, kod svake druge aktivnosti, kao koncentrisanje na ono najva`nije. Pri tom koncentraciju ne treba posmatrati kao produkt volje, ve} kao o~aranost duha. Na primjeru teniske loptice to bi zna~ilo da je potrebno lopticu voljeti, biti o~aran njome i za njom i}i bez da se to osje}a kao obaveza, kao nalog. O~i naprosto slijede lopticu, njen obris, njen tok, kao da postoji neka o~aranost njome. U takvom stanju realiziraju se i takvi zahvati koji su smatrani nemogu}im! Da bi se ovo iskustvo prenijelo i na druge oblasti `ivota, treba prepoznati {to u svakom konkretnom slu~aju igra ulogu loptice. U biznisu preduzetnik svoju robu treba da posmatra kao teniser svoju lopticu, a sve ostalo je isto.

2.Imati povjerenja u sebe. Ja I kao vje~iti najbolji znalac u nama, je izvanredno kriti~an i zato uvjek spreman da saop}i na{em drugom Ja “ Ti to ne mo`e{ dobro uraditi”. To je pogre{no. Umjesto da Ja I kritikuje i obeshrabruje Ja II, bolje bi bilo da se uzdr`i i povu~e. Mi dodu{e pre}utno prepu{tamo na{em Ja II da radi samostalno i samoinicijativno neke rutinske radnje kao {to su vezanje pertli, uvo|enje konca u iglu, vo`nju automobila i sl. Za takve poslove imamo povjerenje u njega. Medjutim, nepovjerenje se javlja u trenutku kad mu treba prepustiti neki ozbiljniji posao kod kojeg je rezultat mjerljiv. Tada se javlja strah i nismo vi{e spremni prepustiti posao tom nesvjesnom Ja II, a da ga ne kontroli{emo. Kako da nau~imo vjerovati na{em Ja II? Vje`bom! Pustimo ga da radi. To zna~i, ignori{imo privremeno mi{ljenje Ja I i pustimo Ja II neka uradi zada}u, pa makar i pogre{no.

3. Koncentri{imo se na sada{njost. Ja I nema mira, dok ne{to korisno ne uradi, a ako nema ni{ta drugo onda bar kontroli{e Ja II. Koncentri{ite se ba{ na ono {to se sada de{ava, a ne na ono ~ega se bojite da bi se moglo desiti. Ako se na to koncentri{ete, imate {ansu da to dobro uradite. Jednoj takvoj osvje{}enosti pripada i objektivna procjena svih faktora neke situacije. Navedimo primjer iz skijanja. Ako stojite pripravni za start i gledate nizbrdicu ispod vas, pomislit }ete da je to ru`na nizbrdica na kojoj se survao neki Karl. Ali, postoje i dobre i lo{e nizbrdice, a postoje i neke sa druga~ijim osobinama. To mo`e da sagleda Ja II jasnije ako mu Ja I ne utjeruje strah .

4.Ne strahujte za pobjedom. Konstantna proizvodnja straha je podmukao udarac koji Ja I ~ini Ja II. To uzrokuje nepotrebnu napetost mi{i}a i nervozu, {to ima za posljedicu gre{ke. Ja II }e raditi najbolje samo onda ako mu Ja I ne bude isporu~ivao razne nerealizibilne narud`be. Tada }e Ja II obaviti posao na najbolji mogu}i na~in kori{tenjem svojih unutra{njih potencijala i ste~enog iskustva. [to se manje budemo brinuli oko rezultata, to }e on biti bolji. Tako je u tenisu. Ako manje budete mislili na ishod me~a, to }e biti bolja dostignu}a.

5. Ne sumnjati u vlastite sposobnosti. Sumnja u sebe se obi~no javlja automtski, a mo`e se protjerati jedino tako da se Ja I prisili na {utnju i da se koncentri{emo na sada{njost. Da bismo to mogli, moramo ovladati ovom unutra{njom igrom,koju nam je rasvijetlio g. Galvej. Zbog toga su mu zahvalni mnogi uspje{ni ljudi {irom svijeta, a ako prihvatite njegove savjete, mo`da }ete mu biti zahvalni i vi.

Vera Frnti}