Steve Tesich, re`iser oskarovac
P
I S M O
Izdava~: NEW
YORK TIMES
(l)
Hanna
Arendt, ekspert za totalitarne re`ime i totalitarne stavove davno nas je
upozorila da bi moglo do}i ivrijeme kad }e se
ne samo filozofska istina smatrati neva`nom, ve} i stvarna istina. Imena
i datumi. Tko je {to u~inio, kome i kada. Kada }e ~injenice prestati da postoje
i kada }e biti zamijenjene ne~ijim
mi{ljenjem ( stavom).
(2) Mi smo stigli u takva vremena. O doga|ajima u svijetu se
vi{e ne sudi na osnovu
~vrstih dokaza ili
nepristrasno prema istinitim uzrocima koji su ih uzrokivali. ^ak
uobi~ajeni novinarski istra`iva~ki standardi smatraju da je
cjelovita pri~a
glomazna i zahtjevna, pa se
iz nje izbacuju mnogi dijelovi. A
tradiciju tra`enja
istine, kako filozofske tako
i stvarne, je nadomjestila vrsta
lijenog odziva kriti~ara
prema dogadjajima u svijetu.
U tom novom na~inu rada, sami doga|aji nemaju
su{tinsku vrijednost u odre|ivanju; tko je u pravu a tko u
krivu; tko je kriv a tko
nevin. To je sve mnogo jednostavnije od
toga. Stvar je samo u tome tko se po
na{em mi{ljenju ~ini da je u
pravu. Tko nas pokre}e.
(3)
Hrvati
pokre}u ljude. Nije uop}e va`no {to su prve `rtve u`asa ~ime je trigerovan ovaj
u`asni gra|anski rat u biv{oj Jugoslaviji bili, u stvari Srbi. Nije uop}e bilo
negodovanja u Americi ni u New York Timesu-u kad su Hrvati ubijali Srbe, palili
njihove ku}e, silovali njihove `ene. To nije bio nikakav DOGA\AJ kad su hiljade
Srba bje`ale u u`asu iz svojih ku}a prema Beogradu tra`e}i mogu}nost spasavanja. Tako|er nije bio
nikakav doga|aj kad su oni Srbi koji nisu mogli pobje}i na sigurno bili hvatani
unutar vaskrsle Hrvatske fa{isti~ke dr`ave. Ne. Budu}i da nitko stvarno nije brinuo o `rtvama hrvatske
okrutnosti, onda je Srbima pritekla
pomo} od njihove matice nazvana
AGRESIJOM.
(4)
Kad samo jednom ignori{ete ~injenice, vi mo`ete nazvati neki doga|aj kako god vam
drago!
(5)
Jednom
kad ste odlu~ili da su Hrvati “ ljudi
koji vole slobodu” ( a tko nije takav?), tada
mo`ete ignorisati ~injenicu da je ta
slobodna Hrvatska u stvari
fa{isti~ka dr`ava u kojoj ne postoji sloboda {tampe, gdje se pravo gra|anstva priznaje
samo Hrvatima katoli~ke vjere koji mogu dokazati ~istotu svog porijekla. Rasni
zakoni koji upravljaju gra|anima Hrvatske nisu mnogo druga~iji od rasnih
zakona u Hitlerovoj Njema~koj. Kad je
srpska manjina pobjegla u panici i kad su izbjeglice iz Hrvatske zakr~ile ulice
Beograda, nije li to bilo “ etni~ko ~i{}enje”? Za{to “ etni~ko ~I{}enje “po djelu nije u saglasnosti sa “ etni~kim ~i{}enjem” po pojmu i nazivu? Da li samo ta ~injenica nije ve} dovoljna da
se promijeni stav o tome? Da li to zna~i da su ti doga|aji ve} bili “
etiketirani” prije nego smo mi mogli reagovati na njih? A kad je Tudjman,
predsjednik Hrvatske, napisao u svojoj vlastitoj verziji “ Mein Kampf”-a da
genocid ne treba biti prihva}en sa rezervom kao jedna od politi~kih opcija,
za{to se nije reagiralo sa gnu{anjem?.
Da li je bilo ve} kasno s obzirom da je ve} bilo odlu~eno da su Hrvbati ljudi
koji “vole slobodu”? Da li je bilo prete{ko da se jednostavno zapitamo:
Slobodu, za koga?!
(6)
Upozorenje
koje je Sajrus Vens dao protiv priznavanja Hrvatske kao nezavisne dr`ave je jo{
jedna ~injenica. On je upozorio, da ako
Hrvatska bude priznata, tad }e gra|anski rat izme|u Srba i Hrvata ne samo da se pro{iri i na BiH, ve} i da bude krvav i sa posljedicama i no}ne more.
Ne samo da je njegovo upozorenje bilo ignorisano, ve} je bila ignorisana i ~injenica da je ono uop{te dato. ^injenica
da se pokazalo kako je on bio u pravu u svojim predvi|anjima je izazvalo
negativan stav prema njemu. ^ovjek je stavljen na “stup srama” i ocrnjen zato {to je bio u pravu! Kao u
vrijeme kad se na ~ovjeka sa dokazima ( ~injenicama) gledalo kao na neuobi~ajenu ili ~ak potencijalno mra~nu (
kobnu) figuru.
(7)
Za{to
se zaboravilo na ~injenicu da su zemlje Evropske zajednice bile protiv
priznavanja nezavisne Hrvatske upravo iz istih razloga koje je spominjao g.
Vens? Za{to se zaboravilo da je prvi diplomatski akt ujedinjene Njema~ke bio
ekonomski pritisak na svoje evropske susjede da promijene stav i da priznaju Hrvatsku kao {to je to
u~inila Njema~ka?
(8)
Ako se
to ve} ne smatra podmuklim, nije li to bar interesantno kao ~injenica da je
prvi diplomatski akt ujedinjene Njema~ke
bio forsiranje priznavanja svog biv{eg fa{isti~kog saveznika i komadanje
jedne od malobrojnih evropskih dr`ava
koja se usprotivila Hitleru u II svjetskom ratu? Kad se diskutuju uzroci ovog
stra{nog gra|anskog rata, za{to se ime Njema~ke nikad ne spominje? Nastavlja li
se to umanjivanje njene krivice i
dalje? Za{to se nikad ne spominje
sastanak u Bonu odr`an 1989 kad su predstavnici Slovenije i Hrvatske pozvani u
Njema~ku gdje im je bila ponu|ena
ekonomska i politi~ka podr{ka u zamjenu za njihovu secesiju od
Jugoslavije? Za{to je BON POTPUNO
NEVIN, a Beograd POTPUNO KRIV
kad ~injenice slikaju mnogo kompleksniju sliku?
(9)
Kakvoj
svrsi je slu`ilo ponavljanje da su Srbi zauzeli 70% zemlje u Bosni, a pr
tom nikad nije spomenuto kao prethodna
~injenica da i prije ikakvih neprijateljstava, u tom regionu, je 64% zemlje
pripadalo Srbima? Historijski, u tom dijelu svijeta, muslimani su bili trgovci,
a Srbi farmeri i seljaci. Oni tu zemlju nisu stekli kroz uzurpaciju ve} su je
naslije|ivali sa generacije na generaciju. Kakva {teta je mogla nastati da su
se uva`avale te ~injenice?
(10)
[to nas
spre~ava da saznamo istinu? Da li je postalo prete{ko za nas da budemo u fokusu
(`i`i doga|aja)? Da li je lak{e jednostavno podijeliti svijet u svojim mislima,
kao {to smo ga onomad podijelili na
“dobre” i “lo{e” momke? Na vrijedne ( dostojanstvene) i bezvrijedne (
nedostojanstvene) `rtve?
(11)
Kad
fakti~ke istine nestanu kao reference za na{e odlu~ivanje i prosu|ivanje, kad
izgubilmo na{ odnos prema istini, mi gubimo veze koje dr`e civilizaciju na
okupu. A kad sugeri{emo ili prihvatamo
da postoje “ bezvrijedne `rtve”, mi doprinosimo nasilju u svijetru ionako ve}
prepunom nasilja. To nam se mo`e vratiti tako da i nas po~nu na isti na~in
progoniti. Onima ~ije patnje nisu vrijedne na{e pa`nje ne preostaje ni{ta drugo
do napada bijesa i da jednom na~ine `rtve od sviju nas.
(12)
U
ponedeljak 22. februara u New York Times-u objavljena je pri~a o Goranu
Ivani{evi}u u rubrici za sport. Izgledalo je da je mjesto dobro odabrano jer je
Ivani{evi} teniser iz Hrvatske, mladi miloner koji ima skupu ku}u u Monte Carlu
i mercedes u gara`i.
(13)
Me|utim,
idu}i prema kraju pri~e, bold slovima (
pretpostavljamo po odluci izdava~a) sa rije~ima “Bang”,” Bang” bila je napisana
epizoda kad je g. Ivani{evi} u~io pucati iz ma{inske pu{ke. Evo kako je to on
LI^NO opisao:
(14)
“
Pokazali su mi kako se puca, ba{ zabavno. Pustili su me da pucam iz te ma{inske
pu{ke. Iako je bila te{ka za
kontrolirati, bio je to lijep osje}aj- kad su tanad izlazila napolje.
Pomislio sam kako bi bilo lijepo imati nekoliko ( neke) Srba ispred mene..”
(15)
Klju~na
rije~ ovdje je “ nekoliko”(neki) (some). Nekoliko Srba. Ne neki Srbi
posebno, ve} nekoliko bilo kojih Srba. Mladi ili stari, bolesni ili
zdravi, mu{karci ili `ene, nevini ili krivi, ~ini se da to nije uop}e va`no g.
Ivani{evi}u! Nismo li ~uli taj nehumani poziv na ubistvo, sada reduciran na
ubistvo iz rekreacije, u svrhu sticanja iskustva u pucanju? Da li bismo mi, u
na{oj vlastitoj zemlji (USA) zaista ohrabrivali one koji tako|er misle kako bi
lijepo bilo ubijati “ neke ili nekoliko” Jevreja ili “ neke” crnce ili “ neke “
ljude? Ako je netko od nas uistinu saglasan sa ovakvim ubijanjem “
bezvrijednih” `rtava, mora biti svjestan toga da i on I svatko od nas mo`emo
postati “ neki” u ne~ijim o~ima.
(16)
Sama
~injenica da se takvo {ta mo`e pojaviti u sportskoj rubrici New York Times-a
ukazuje na ~injenicu postojanja gre{aka u standardima na{eg vremena.
(17)
Ono za {to Hanna Arendt nije imala viziju je da
vi mo`ete imati atmosferu totalitarizma i bez totalitarnog re`ima, gdje istina,
filozofska i stvarna i nije vi{e
gu{ena, ve} naprosto vi{e NIJE VA@NA.
Februar
1993.
Steve Tesich