Napomena: Ovaj
PRIJEDLOG PROJEKTNOG ZADATKA kao
dugoro~an projekt nije pro{ao u
Fondu za NVO grada Banjaluke. Umjesto njega pro{lo je nekoliko kratkoro~nih od
kojih je svaki dobio 8000 KM, a odnosili su se na ekologiju,studente i sl.
O~igledno da vlast ne zanima ni{ta {to je sistemsko i dugoro~no,tj. {to
traje du`e od jednog mandata.,ve} se radije opredjeljuju za kratkoro~ne palijativne
metode koje im mogu donijeti korist njima (glasove na izborima), ali nikakvu dugoro~nu korist za stanovni{tvo.
Isto tako smo pro{li i na konkursima SORO[A, ICVE,
EUREDA i drugih navodnih dobro~initelja.
RP
Dr Radojka Pra{talo
ul. Rajka Bosni}a 21
Banjaluka
tel.301-361, 221-845
GRADU BANJALUKA
Odjeljenje
za privredu i dru{tvene djelatnosti
-referentu za NVO
P R O J E K T N I Z A D A T A K
PREDMET: Prijedlog projekta za transformisanje ruralnog
stanovni{tva regije Banjaluka ( i {ire) u gra|ansko
Ve}ina na{eg stanovni{tva, bez obzira ~ak i na
formalno obrazovanje, jo{ uvijek ima
RURALNU SVIJEST. Primjetljiva je
tendencija da su ve}ina onih koji su sa sela do{li u grad, neskloni da imalo
promijene svoje navike i poglede na svijet i
nastoje da svoju svijest “presade
” u grad tako da ~ak
pod njihovim pritiskom i ono malo gra|ana prisile da se i oni “ poselja~e” umjesto da
je obrnuto. Treba biti svjestan toga da to ne bi bilo ni{ta drugo nego
okretanje to~ka historije nazad, jer svi stanovnici jedne dr`ave treba da te`e
tome da postanu GRA\ANI TE DR@AVE (ne samo u formalnom nego i su{tinskom
smislu), a kategorija poznata pod nazivom “ seljaci
“ je zaostav{tina iz davno pro{lih vremena
i kao takva je anahrona i neprimjerena
dana{njem, a kamoli budu}em vremenu. Obradom zemlje i uzgojem stoke danas treba da se bave tako|er gra|ani
ove dr`ave koji }e biti dovoljno svjesni i sposobni da od institucija sistema zahtijevaju
i dobiju ono {to }e im omogu}iti da se uspje{no bave poljoprivrednom
proizvodnjom i da od toga dobro `ive. To }e te{ko i}i, u prvom redu zato {to
ve}ina na{eg stanovni{tva, a pogotovo oni koji su u prethodnom re`imu bili
“seljaci”,
zaziru od bilo kakvog dodatnog obrazovanja, ~itanja knjiga, pa i {tampe, a
roditelji jo{ i danas stra{e djecu prijetnjom: Ako ne bude{ u~io, obra|ivat }e{
zemlju! Ukoliko ustraju na takvim stavovima onda za njih nema pomo}i, a
uspostavljanje gra|anskog dru{tva i pravne dr`ave morat }e pri~ekati smjenu generacija! Jasno, u tom
slu~aju ostatak `ivota ove dana{nje generacije provest }e u bijedi i bez ikakve
nade za bolje sutra. A kad se nekom oduzme nada, oduzelo mu se sve. Jo{ je ve}a
tragedija ako ~ovjek, zbog lijenosti i konformizma, sam sebi oduzme nadu!
Seoska kultura `ivljenja je isklju~iva
i nema onu {irinu koju tra`i gra|ansko dru{tvo, a ovakvim stavom prema sticanju
znanja i informacija onemogu}eno je da se to izmijeni. Upravo zbog
neinformisanosti i neznanja, takvi ljudi su spremni tolerisati razli~ite
uzurpacije vlasti i diktature jer ne
znaju da postoje i drugi, pravedniji i prosperitetniji oblici vlasti. To je razlog {to se ovdje
stalno smjenjuju, u su{tini, iste vlasti koje se neodgovorno, osorno i
samovoljno pona{aju u odnosu na svoje gra|ane
i koje umjesto da budu SERVIS gra|ana,
prvenstveno rade samo za svoju
korist. A tolerantnost prema takvim vlastima, koju ispoljava ve}ina na{eg
stanovni{tva, je jedna od najgorih posljedica prethodne decenijske totalitarne
vlasti i najuvjerljiviji dokaz da na{e stanovni{tvo jo{ uvijek ima RURALNU svijest.
Zato kod nas te{ko da ima pravih
intelektualaca i velikih ljudi koji se
mogu prepoznati po tome {to sude o drugom ~ovjeku na osnovu njegovih vrlina, a
ne na osnovu njegovih mana ( kao {to re~e Jovan Du~i}). A kod nas gotovo svatko
sudi o drugom ~ovjeku isklju~ivo na osnovu njegovih mana, dok vrline
ignori{e. Tako rade ~ak i na{i
navodni intelektualci pa i profesori univerziteta, nesvjesni toga da taj njihov “manir” razotkriva njihovu RURALNU
svijest!
Budu}i
da se demokratija i prvna dr`ava, koja je prati, ne mogu uspostaviti u sredini sa ruralnom svijesti, to je jasno da
mi o ta dva cilja mo`emo samo pri~ati, a implementirat }emo ih tek onda kad
ve}ina na{eg stanovni{tva promijeni svoju svijest. To jest, kad nakaradni
sistem vrijednosti koji je usa|ivan desetlje}ima ( pa i stolje}ima) zamijeni
normalnim sistemom vrijednosti i kad svaki stanovnik na{e dr`ave postne svjestan
va`nosti javnog dobra.
Ovim
projektom predvi|a se otpo~injanje sistematskog rada na prosvje}ivanju i
obrazovanju {irokih narodnih masa ruralne svijesti sa ciljem da postanu svjesni
i odgovorni gra|ani koji }e u~estovati u
stvaranju i oblikovanju gra|anske pravne dr`ave i tako sebi i svojim
potomcima obezbijediti realne {anse za bolji `ivot. Sve drugo je prazna pri~a
namijenjena obmani stanovni{tva.
U
sklopu svojih aktivnosti Udru`enje BOLJI @IVOT ima isklju~ivo zadatak da prosvje}uje stanovni{tvo u svim oblastima `ivota, {to
}e nastojati realizirati kroz vi{e
raznih aktivnosti kao {to su:
-pokretanje
prosvjetiteljsko-obrazovno-nau~no-informativnog ~asopisa BOLJI @IVOT koji }e
biti namijenjen SVIM stanovnicima Republike Srpske, ali i {ire, a izlazit }e
jednom mjese~no,
-odr`avanje
tribina na temu: Bolji `ivot i kako sti}i do njega, na kojima }e u~estovati
stru~njaci iz raznih oblasti va`nih za neposredni `ivot stanovnika, i to
najprije na teritoriji regije Banjaluka, a zatim i drugih gradova i mjesnih zajednica RS i {ire.
-formiranje
ogranaka Udru`enja BOLJI @IVOT {irom RS, uz podr{ku lokalnih organa uprave na
terenu,
-povremeno
izdavanje i distribuiranje tematskih
bro{ura iz oblasti va`nih za realizovanje boljeg `ivota,
-preporu~ivanje
i distribuiranje prikladne literature
bez obzira tko i gdje ju je izdao,
-saradnja
sa drugim nevladinim udru`enjima sli~nih ciljeva i kori{tenje njihovih resursa
i infrastrukture u cilju postizanja
osnovnog cilja: boljeg `ivota za sve stanovnike na{e domovine,
-direktna
saradnja sa svim gra|anima koji smatraju da mogu doprinijeti u aktivnostima
koje }e preduzimati ovo udru`enje.
[IRE OBRAZLO@ENJE
Uvod
U
na{em balkanskom okru`enju kona~no su svi shvatili da je situacija dramati~na,
ali u BiH jo{, na`alost, nisu. Shvatili su to ~ak i u Albaniji, pa su
i oni, uz podr{ku EU, poduzeli niz mjera
koje su im omogu}ile da budu u redu za
EU ispred nas. Razlog tome je {to u BiH
jedva da ima koji pravi intelektualac, a ako i ima on je daleko od centara mo}i
i njegov glas se ne ~uje. Mi tako|er nemamo
ni pravih akademika, jer da imamo, dosad su se ovim povodom bar oni
trebali oglasiti. Mi nemamo nikoga tko
bi sa najvi{eg mjesta uputio apel vlastima da se dozovu pameti. Mi nemamo
nikoga tko bi sa nekog kompetentnog mjesta
objavio DEKLARACIJU O ZNANJU kao {to je objavila Hrvatska akademija
znanosti. Mi nemamo ni takvo kompetentno mjesto jer se zbog nepostojanja pravne
dr`ave, manjka morala i vi{ka pohlepe na takva mjesta infiltrirao “kadar” koji to po definiciji nije. To je KVAZIKADAR
koji nikad ne}e mo}i izjaviti: Obrazovanje
je glavni problem, problem nad problemima!
U
evropskim zemljama se izdvaja i do 8% od
njihovog velikog BDPa za znanje i
obrazovanje, a kod nas ni 0.5 % od na{eg
malog BDPa! Pa zar se sa takvim
stavom prema znanju mo`e naprijed?!! A
nije u pitanju samo materijalna strana ve}i i generalno stav prema obrazovanju
i znanju. Na{i susjedi su kona~no shvatili da je jedini resurs u na{ima ratom
opusto{enim zemljama samo ljudski resurs
i njegovo znanje! U RS i BiH to jo{ nisu shvatili. Ako ni Vije}e ministara
BIH uskoro ne shvati da za prioritet mora uzeti obrazovanje,
nema nikakve nade ni za opstanak ove
dr`ave a kamoli za istrebljenje
siroma{tva i za bolje sutra. Ovo u BiH nema tko niti da inicira niti da
realizira. Zato su jedina nada nevladina udru`enja, poput ovog koje nosi naziv BOLJI @IVOT.
Sve
ozbiljnije analize stanja u na{em dru{tvu, te analize uzroka i posljedica
takvog stanja, nedvosmisleno ukazuju na
to da su u prethodnih 30-ak godina najvi{e zatajili ba{ ministarski resori iz oblasti obrazovanja,
nauke i op}enito kulture. Kao posljedicu toga mi danas imamo generacije koje su nedorasle za rje{avanje problema dana{njice zbog
~ega su kod nas prisutne takve ru`ne pojave kao {to su ratovi, bijeda, bezna|e,
amoral i sl. To je glavni razlog
{to se jo{ i danas, sedam godina poslije
zavr{etka rata, brljugamo u onom istom glibu u kom smo i tada bili, a i dalje
se ne nazire put izlaska iz njega. A ako ve} nitko kod nas ne zna {ta bi
trebalo uraditi pa da se kona~no krene putem napretka, trebalo bi bar “zaviriti
u dvori{te” kod drugih, uspje{nih naroda.
Kako to rade u uspje{nim zemljama
[vajcarci, bez obzira na to {to
imaju izuzetno sre|enu dr`avu, ni{ta ne prepu{taju slu~aju jer su duboko
svjesni da }e njihovo sutra zavisiti od toga {to danas rade, planiraju i
promi{ljaju. Pri tom oni sebe i svoju dr`avu posmatraju u kontinuitetu promjena
koje su nu`ne da bi i{li ukorak sa svijetom i vremenom, jer samo tako mogu
odr`ati ili unaprijediti postoje}i standard. Jedan njihov ugledni
intelektualac, u vezi sa tim, ka`e: “Mi
uvijek idemo otvorenih o~iju i pazimo da se ne desi neko ~udo koje bi nas moglo
zate}i nespremne. Pri tom se oslanjamo
na na{e {kolstvo koje je do sada budno pratilo sve promjene i adekvatno im
se prilago|avalo, ~emu se nadamo i ubudu}e.”
Kao
drugi primjer uzmimo primjer
jedne Irske koja je do prije 15-ak godina bila izrazito siroma{na zemlja bez
ikakvih prirodnih resursa izuzev ljudskog. Irci su u jednom trenutku izabrali
za politi~ke funkcije prave ljude koji su
forsiranjem obrazovanja od ljudskog resursa napravili pravo bogatstvo tako
da je Irska danas najve}i izvoznik
softvera, tj. znanja u Evropi.
Tre}i primjer neka bude Finska koja je od
zemlje izvoznice struje i drveta postala, sa svojom NOKIA, jedan od
najzna~ajnijih svjetskih faktora u oblasti elektronike i telekomunikacija. Sve
zahvaljuju}i davanju prioriteta znanju i
obrazovanju!
Situacija kod nas
Kod nas se ljudski resurs, znanje i
obrazovanje nipoda{tava do krajnjih granica jer na politi~kim funkcijama sjede
neobrazovani, neprosvije}eni, krivi
ljudi koje je izabrao sam narod. Mo`da zato tako pobo`no i trpi posljedice njihovih nedjela, kao da mora! A {to se ti~e prilago|avanja {kolstva potrebama
dru{tva, kod nas se o tom niti ne razmi{lja zadnjih 30 godina. Ono se zaista nije prilago|avalo nikakvim
promjenama i danas se doimi kao neki fosil
iz davnih vremena. Tko je za to kriv, sada nema koristi utvr|ivati
ve} treba hitno ne{to konkretno preduzimati da se ovakva, nepodno{ljiva
situacija, promijeni. Jer, novo vrijeme
tra`i novog ~ovjeka druga~ije stru~nosti
negoli je to bilo dosad. I to je jedan od razloga {to se ne mo`e naprijed
i {to je sve vi{e nezaposlenih. Kadar {kolovan na dosada{nji na~in se te{ko
prilago|ava novim uslovima rada i
stvarala{tva jer je navikao da bude samo
reproduktivac a ne i kreativac, inicijator. Zato nema novih ideja i novih
radnih mjesta.
Mi
smo, zasigurno, nerazvijena zemlja i jo{ devastirana ratom i zatrovana mr`njom.
Po pitanju prosvje}ivanja stanovni{tva se ni{ta ne radi, a i po pitanju
komjuterizacije i informatizacije dru{tva malo {ta se radi planski.
Uglavnom je sve oslonjeno na samoinicijativu,
iako je poznato da je, nakon
45-godi{njeg egzistiranja real-socijalizma, samoinicijativa na{a najslabija ta~ka. Na{ ~ovjek i dalje vi{e
voli biti oktroisan, postavljen i sl. valjda misle}i da mu je tako i
odgovornost manja. Ali, vara se, odgovornost za sebe samoga ne mo`e
prenijeti ni na koga drugog, pa zbog toga, pona{aju}i se neodgovorno prema samome sebi, danas je nezaposlen, bez
krova nad glavom, gladan i bijedan.
Gdje
su uzroci
Ministar za telekomunikacije u vladi SRJ je, na jednoj od konferencija TELFOR, rekao: “U~imo,
u~imo, i druge u~imo, jer je to uslov
koji }e odrediti da li }e neki narodi uop{te u budu}nosti postojati ili ne.” U
svijetu vi{e nikoga ne treba ubje|ivati da je obrazovanje osnov dru{tva i
njegovog prosperiteta, a kod nas izgleda da o tom nitko ni{ta jo{ na zna!
Svakom ~ovjeku treba toplo preporu~iti da se kroz ~itav `ivot obrazuje, jer
na`alost, ve}ina na{eg stanovni{tva apsolutno ne shva}a zna~aj obrazovanja, a
kako bi i shva}ala kad je obrazovan ~ovjek u dosada{njim re`imima konstantno
bio marginalizovan, nipoda{tavan, proganjan i
ka`njavan!? Oni tako|er ne znaju
da nizak stepen obrazovanosti ima za
posljedicu lo{e psiholo{ke osobine, a lo{e psiholo{ke osobine su uzrok
neadekvatnom pona{anju stanovni{tva u odlu~uju}im situacijama {to ih neprestano
vodi iz nesre}e u nesre}u.
Ve}ina na{eg stanovni{tva smatra da nakon
zavr{ene srednje ( pa ~ak i osnovne ) {kole, nikad vi{e ne treba da pro~ita ni
jednu knjigu, pa ~ak ni bilo kakav drugi tekst. Takvi ljudi u toku svog `ivota
zaborave i ono malo {to su nekad davno nau~ili i svedu se skoro na nivo debila. [to je
najtragi~nije u svemu je to, {to raznorazni “intelektualci”, od kojih neuk svijet o~ekuje
da ne{to pametno urade ili bar pametno ka`u, najvi{e doprinose haosu i
bezizlazu! O~igledno da
univerzitetske diplome i titule nisu uvijek mjerilo prosvje}enosti pojedinca (
ili bar ne na na{im prostorima) ve} je mjerilo
sasvim ne{to drugo. Obrazovanost
i prosvje}enost jednog ~ovjeka se ogleda, prvenstveno, u pojmanju sebe kao
aktivnog ~lana dru{tva koji svojim ~injenjem doprinosi ne samo svom, ve} i
sveukupnom boljitku dru{tva. Prosvje}en ~ovjek mora biti u stanju da svaku situaciju objektivno
procijeni i da ne dozvoli da bude izmanipulisan. Samo tako ~ovjek mo`e biti
koristan ~lan dru{tva a to je svaki onaj
~ovjek koji kroz `ivot neprekidno sti~e nova znanja. Na`alost, u BiH je jo{ uvijek aktuelna poslovica: “Ako ho}e{ sakriti novac na
sigurno, stavi ga pod knjigu!”
Op}e obrazovanje na{eg stanovni{tva je za zadnjih dvadesetak godina, ne samo
stagniralo, ve} i nazadovalo. Razlog za to je planirana i sistematski provo|ena sabota`a {kolstva.
[kolstvo je sada, kad nam je potrebnije nego ikad, srozano na najni`e mogu}e
grane. Ako nam je to i bilo nametnuto sa strane kao oblik specijalnog rata,
neobja{njivo je da se takvo stanje i dalje odr`ava. Time to dobija karakteristiku specijalnog rata protiv
samoga sebe!
Jo{ prije dvadesetak godina profesor Sveu~ili{ta u Zagrebu dr Branko
Horvat, povodom tada aktuelne
reforme {kolstva izjavio je da je ta
reforma toliko perfidno smi{ljena sabota`a dr`ave i dru{tva u cjelini da }e
dovesti do negiranja i uni{tenja sveukupnih dotada{njih tekovina borbe naroda
za bolju budu}nost. Slobodno se mo`e re}i da su u tom smislu djelovale i sve
ostale reforme {kolstva na ovim na{im
prostorima i sveukupna politika u zadnjih ~etrdeset godina iako je jo{ u XIX
stolje}u Ivan Kukuljevi} (1816-1889), hrvatski nau~nik, knji`evnik i politi~ar
u jednom svojem djelu o Bosni, upozorio:”Utisci su mra~ni. Narod zaostao, neprosvije}en i
ugnjeten. Jedini izlaz je u bu|enju narodne svijesti putem prosvjete i
napretka, bez ~ega }e Bosna ostati u barbarskom mrtvilu s kojim se ni jedan
narod ne mo`e spasiti.” Na`alost, njegovo upozorenje nije nikad ozbiljno
shva}eno. Zbog toga Bosna i Hercegovina
nije mnogo odmakla, u pogledu prosvje}enosti naroda, od tog perioda do danas.
Sli~na situacija je i na skoro ~itavom Balkanu. Najuvjerljiviji dokaz za to
je - ovaj posljednji rat. On je
prvenstveno posljedica dugotrajnog
omalova`avanja obrazovanih ljudi od strane politi~kog re`ima pa samim tim i od
~itave populacije. Narod koji ne cijeni
obrazovanje, obrazovane ljude, nauku i sve {to je s tim u vezi, ne mo`e
ra~unati na svijetlu budu}nost ve} samo na mra~nu pro{lost. Ako imamo na
umu ono {to je rekao dr Hiben sa sveu~ili{ta u Prinstonu ( Princeton): “Obrazovanje
je doraslost svim `ivotnim situacijama”, jasno nam je da ~itavo
balkansko stanovni{tvo nije doraslo `ivotnim situacijama svog vremena, pa ni BH
stanovni{tvo. Zato nam se stalno ponavljaju situacije poput ovog vjerskog rata. Nastavi li se tako tretirati ono {to je
najvrednije u jednom dru{tvu, ni~em boljem se ne treba nadati ni u budu}nosti
jer propusti u {kolstvu su nepopravljive gre{ke koje formiraju circulus vitiosus sa negativnim predznakom i izazivaju
negativne refleksije kroz desetlje}a. Nije te{ko zaklju~iti {to su razlozi za
to: Zbog manjka morala i nepostojanja
pravne dr`ave dokopali se nesposobni pojedinci funkcija, titula i katedri na
razne sumnjive na~ine, pa sad moraju, pod svaku cijenu, sprije~iti da netko
sposobniji od njih ugrozi njihove ( rekla bih ipak: bijedne) pozicije. Njihova
vizija je tako sku~ena da ~ak ne mogu zaklju~iti da }e im se takvo pona{anje
vratiti kao bumerang kroz malu i bijednu penziju, kroz lo{e zdravstvo i
kulturu, te kroz svaku drugu bijedu kao
{to su ratovi i sl. Dok god je `ivotna filozofija takva u {kolstvu, a time i u
svim drugim oblastima dru{tvenog i
privrednog `ivota, ~emu se onda nadati? A takva filozofija `ivota bila je
aktuelna u svim segmentima `ivota posljednjih pedesetak godina na Balkanu. To je ta tzv. politika
negativne kadrovske selekcije, po kojoj se na sve mogu}e na~ine potiskuju i
opstruiraju talentovani i vrijedni ljudi
za ra~un ograni~enih, poslu{nih, pokvarenih i sl. Mi svi smo navikli da
oni ljudi koji su bili nestru~ni,
nesavjesni, nesposobni na prethodnom rukovode}em polo`aju, redovito po isteku
mandata dobijaju jo{ bolji polo`aj kao nagradu za to. U stvari, ta nagrada nije
isklju~ivo zato {to su bili lo{i ve} i zato {to su bili poslu{ni re`imu. A to je bila najva`nija karakteristika svakog ambicioznog ~ovjeka u totalitarnom re`imu, a
i danas je jo{ uvijek tako. Kao posljedica takve politike, sve balkanske
sredine su sad u situaciji da im je najve}i problem, za neki budu}i progres,
upravo nedostatak kadrova.
Talentovani ljudi su ina~e rijetkost i
ako se `eli bolja budu}nost prema njima se dru{tvo mora pona{ati kao prema
najdragocjenijem blagu, a
ne kao prema korovu, kao {to se do sad pona{alo.
Zbog toga sad nemamo ni stru~nih politi~ara, ni stru~nih pravnika, ni stru~nih
ekonomista, ni stru~nih novinara i td.
Op}a je pojava da se na Balkanu nikome ne priznaje njegov rad i uspjeh, pa
zato i nema motivacije za rad. U svemu tome je najinteresantnija ~injenica
da i stanovni{tvo ne podr`ava one koji nastoje unijeti ne{to novo i dobro u
ovakvu sveukupno lo{u situaciju, ve}, naprotiv, podr`ava one koji rade u korist
njihove {tete. Ako se `eli bolji `ivot,
to se hitno mora promijeniti.
^injenica je da kod nas
uop{te ne postoji svijest o zna~aju
znanja i obrazovanja kao da ne `ivimo u 21. stolje}u koje se ve} sada naziva STOLJE]EM ZNANJA
I TEHNOLOGIJA. Mo`da i nije
krivica samo na vlastima, mo`da to od njih
treba NETKO ZAHTIJEVATI, kad oni sami to ne mogu da zaklju~e? A kod nas
nema tko. A kako bi i imao tko kad nam se unverzitet FOSILIZIRAO, a {ta li se tek de{ava sa
Akademijom koja se po tom pitanju
(?!) i ne ogla{ava?!
Kako smo
uzalud godinama i desetlje}ima ~ekali da zvani~no {kolstvo ne{to uradi u tom
smislu, sada je kona~no postalo jasno da sa takvim rukovodiocima ministarstva
za obrazovanje kakvi se kod nas
izmjenjuju na toj funkciji, ama ba{ ni~emu vi{e ne trebamo nadati, pa treba prona}i ALTERNATIVNE PUTEVE OBRAZOVANJA I PROSVJE]IVANJA STANOVNIKA, kako bi se
prosvje}ivalo stanovni{tvo i kak bi jednog dana, kona~no, doraslo rje{avanju
dana{njih problema u dr`avi, dru{tvu i porodici.
Dana{nji
trendovi u svijetu
Profesor Univerziteta u Beogradu, dr
Du{an Savi}evi} je jo{ prije nekoliko godina
izjavio, da se u dana{njim uslovima `ivota vi{e ne mo`e smatrati pismenim onaj tko
zna samo da ~ita i pi{e. Da bismo danas
nekog mogli smatrati pismenim, on mora biti funkcionalno
pismen, {to zna~i da mora biti u stanju da se uspje{no slu`i
pismeno{}u, u svakom pogledu. Iako je op}e obrazovanje koje se stekne ~ak i u srednjoj {koli nezadovoljavaju}e
ve}ina na{eg stanovni{tva smatra da i po
zavr{etku osmogodi{nje {kole ne treba vi{e nikakvu knjigu da pro~ita, a kamoli
da ne{to i dalje u~i u smislu sticanja novih znanja. Isto va`i i za mnoge
svr{ene srednje{kolce pa ~ak i za neke fakultetlije. Zbog toga je procenat
funkcionalno nepismenih kod nas, u ovom trenutku, mo`da i 90%! Opismenjavanje i obrazovanje se
mora shvatiti kao kontinualan proces koji traje ~itav `ivot, pa se u skladu s tim, onaj tko je prestao da se
obrazuje nakon zvani~nog zavr{etka
{kolovanja, ve} nakon 2-3 godine mo`e smatrati funkcionalno nepismenim. Zato je
kod nas vrlo uo~ljiva pojava fah
idiotizma, tj.ljudi mo`da i nau~e ne{to malo od svoje struke, ali po pitanju svega ostaloga, kod njih vlada
potpuni mrak, {to ima za posljedicu neadekvatno pona{anje u svim pa i najkriti~nijim `ivotnim situacijama. Zbog toga je
obrazovanje op}i dru{tveni, tj. socijalni problem a ne samo individualni kao
{to ga je na{a politika uvijek smatrala.
Pogotovo ako se ima u vidu isto~nja~ka mudrost ( koju su prisvojili neki zapadni filozofi) da mijenjaju}i svijest mijenjamo svijet..
Pa kako bi mogli promijeniti svijet koji nam ne odgovara ako prethodno ne
promijenimo svijest? Ali svijest se te{ko i sporo mijenja, a upravo zbog toga
smo i do{li u }orsokak. O~igledno je da je situacija zrela za pojavu nekog novog prosvjetiteljstva, koje kod nas
nema tko da provede. Situacija je sli~na onoj koja je prethodila evropskom
prosvjetiteljskom pokretu u 18. stolje}u. Tada{nji umovi Evrope do{li su do
zaklju~ka: Jedini spas je u znanju!
Oni su tada na{li spas u forsiranju
razvoja parcijalnih znanja dok se u u
dana{nje vrijeme tra`i restauracija
cjelovitog razmi{ljanja kao podloge novog ljudskog obrazovanja. Takva nauka je
kognitivna ili spoznajna nauka, koja ponovo vra}a filozofiju u centar zbivanja
i interesovanja.
Zato nije
slu~ajno {to Drago{ Kalaji}, poznati srpski publicista i
geopoliti~ar svjetskog ugleda ka`e: Umjesto postoje}eg horizontalnog uspostaviti vertikalni sistem vaspitanja i
obrazovanja, koji }e se zasnivati na iskustvima i tradicijama klasi~nog
evropskog modela izgradnje suverene i slobodoumne li~nosti, naoru`ane
univerzalnim znanjem i eti~kim vrlinama za odva`no i valjano suo~avanje sa svim
izazovima `ivota i svijeta. Za razliku od horizontalnog sistema vaspitanja
i obrazovanja, koji sve ljudske razlike i bogatstva specifi~nih obdarenosti
potire i svodi na osrednjost, vertikalni
sistem pru`a nadarenima odgovaraju}u
perspektivu, tj. vertikalni sistem proizvodi savjesne i efikasne radnike,
slu`benike i genije, tj. elitu bez koje ni najsposobniji narod nema
budu}nosti. Mi sada nemamo elitu ve}
samo pseudoelitu, koju je
generisao nakaradni prethodni obrazovni
i politi~ki sistem. Ali, to u na{em obrazovanju nema tko da provede, jer ljudi
koji su se tamo uvalili o tome ni{ta i ne znaju!
Po{to se pojam pismenosti pro{irio,
~ovjek mora stalno da osvaja nova znanja jer obrazovanje na nivou
srednje{kolskog a kamoli osmogodi{njeg, nije dovoljno za trajnu i istinsku pismenost. Zato se svaka razborita
politika obrazovanja ne bi smjela
ograni~iti samo na obrazovanje djece i omladine ve} bi morala svoju djelatnost
pro{iriti i na daljnje obrazovanje odraslih. U sada{nje doba nauka toliko brzo
ide naprijed da ljudi brzo izgube korak sa njom, te se uskoro osjete izgubljeni
u vremenu i prostoru. Svaki profesionalac se mora obrazovati do kraja
`ivota. Na{i menad`eri i politi~ari nemaju potrebna znanja i iskustva, pa su zato tako ~esti
ste~ajevi preduze}a, a i sama dr`ava bi
odavno bankrotirala da je ne podr`ava me|unarodna zajednica. Zato treba
preduzeti sistemsko obrazovanje
menad`era. I ne samo njih. ^injenica da bavljenje politikom nije
profesija ve} privilegija ( {to se ogleda u primanjima politi~ara i u raznim
drugim beneficijama) dovela je do toga da stru~njaci iz raznih oblasti hrle u
politiku samo iz tih razloga pa se kod nas de{ava da se politikom mo`e baviti
svako. Otuda toliki dilentatizam u politici!
Kako do boljeg `ivota
Narodi Balkana jo{ uvijek nisu svjesni
toga da su sami krivi za slu sudbinu koju trpe, ve} smatraju da su `rtve
nekakvih “ imaginarnih sila” oli~enih u pojmu sudbina. Nisu to nikakve
imaginarne sile. Te sile su u samom narodu, a to su sile njegove neprosvje}enosti i neinformisanosti. Ili kao {to re~e
urednik lista ARGUMENT, Ratko Dmitrovi}:” [to prije razbijemo iluziju kako smo politi~ki zreo, svestan, mudar i ~astan narod,
pribli`}emo se vratima iza kojih stanuje bolji `ivot.”
Kulturni nivo stanovni{tva je jedan od
osnovnih preduslova izgradnje gra|anskog dru{tva i implementacije demokratskih
dru{tvenih odnosa, u okviru kojih se mo`e bolje `ivjeti. Zna~i, ako `elimo bolje `ivjeti, moramo biti
kulturniji: moramo po{tovati drugoga, njegov rad, njegova prava, zajedni~ku imovinu, okoli{
itd. Bude li stanovni{tvo destruktivno kao do sada, bit }emo i dalje
sirotinja jer nijedno bogato dru{tvo ne bi moglo toliko toga ponovo da stekne i
izgradi koliko jedna, pa i relativno
mala, destruktivna grupa mo`e da razbije i uni{ti.
Ali, kod na{eg stanovni{tva se i
dalje preovladava destrukcija,
pasivnost i konformizam. Biti konformist, zna~i pona{ati se u svakoj situaciji
na prikladan na~in bez ikakvog pokazivanja svoje individualnosti, kriti~kog
stava i selekcije (“ “ne talasaj””=
|u|ut, po Ivi Andri}u). Kad se jedinka pona{a kao aktivan nosilac kulture, ona
tada ispoljava maksimum stvarala~kog anga`ovanja i igra pozitivnu, djelotvornu
ulogu. Zna~i, li~nost prihvata norme i standarde postoje}eg dru{tva i kulture, ali ih i oboga}uje, pro{iruje
repertoar vrijednosti i stvara nove vrijednosti, koje mogu jednog dana postasti
obavezan dio nove kulture. Taj }e se novi u~inak kulture prenositi slijede}im
generacijama u procesu socijalizacije. Pitam se, {ta li }e ove
aktuelne generacije “|u|uta”
ostaviti, u tom smislu, slijede}im generacijama?!
Zato je bio u pravu jedan na{ pjesnik kad je rekao: “TREBA
IMATI JAK KARAKTER DA BI SE IZGRADILA DOMOVINA” Nadajmo se da ga dovoljan
broj stanovnika na{e domovine ima. Bez te nade sve bi bilo besmisleno.
Na`alost, neophodne promjene u
RS i BiH nema tko niti da inicira niti da realizira.
Pogotovo ne u RS, gdje je na ~elu Ministarstva za obrazovanje potpuno
nekompetentan ~ovjek koji je svoje titule stekao kr{enjem Zakona, o ~emu
sam pisala u REPORTERU. Svi to znaju, a nitko ne reagje!! Imaju}i u vidu na~ine
na koje je stekao svoje titule i svoja zvanja, zar on mo`e da cijeni i forsira
ZNANJE? Zar on mo`e da ima, u ovom trenutku, nama toliko potrebne vizije? Osim toga, on nije ispravno ni shvatio svoju ulogu
ministra obrazovanja. Po prirodi stvari ministar
za obrazovanje bi trebalo da se bori za
{to bolji status obrazovanja u dr`avi, a on se locirao izme|u vlasti i
obrazovanja i radi, za ra~un
vlasti, isklju~ivo na pacificiranju
prosvjetnih radnika u njihovim nastojanjima da se izbore za bolje i ovom trenutku primjerenije
obrazovanje. U iole normalnim dr`avama niti ministar niti njegova svita ne
mogu dobiti plate prije nego dobiju svi zaposleni u toj oblasti. Kod nas to
nije tako. Naprotiv, kod nas va`i ona: Bog
je najprije sebi bradu stvorio! Osim toga, ovdje bi umjesno bilo spomenuti
jednu Ma|arsku koja je dospjela pred vrata EU, zahvaljuju}i ~injenici da je u
jednom trenutku, kad se zaglibila ( kao
mi sada), donijela zakon po kom najvi{i
dr`avni du`nosnik mo`e imati primanja samo 3
puta ve}a od srednje{kolskog profesora! Dok i kod nas ne bude tako,
nema ni pomisli na izlazak iz gliba!
A kod
nas ne}e skoro tako biti, jer za to nema
tko da se izbori. Na politi~koj sceni bi osim Sindikata i resornog
ministra trebalo biti jo{ mnogo drugih
faktora. U prvom redu NVO iz
oblasti obrazovanja, ali i iz drugih oblasti ~iji ~lanovi su shvatili zna~aj
obrazovanja po prosperitet dru{tva i dr`ave, zatim Narodna skup{tina, predsjednik RS,
(ispravni) ministri drugih resora koji shvataju da ni njihov resor
ne mo`e prosperirati bez adekvatnog obrazovanja, univerzitet, rektor, dekani, univerzitetski profesori, roditelji i
svi svjesni gra|ani.
A toga kod nas jo{ nema, ~ak ni po pitanju NVO, jer se svim sredstvima opstruira formiranje NVO, s obzirom da je
vlastodr{cima poznato kakvu va`nu i sna`nu ulogu imaju takva udru`enja u razvijenim demokratskim
dru{tvima.
Zato, na`alost, kod nas jo{
uvijek va`i ova konstatacija Dr Samuela
Jacksona koji je jo{ u 18 st. rekao: Upravo
je nevjerovatno s kako malo prave intelektualne superiornosti ljudi mogu
postati poznate osobe u javnom `ivotu. A na{a narodna poslovica to ovako
iskazuje: U ludoj zemlji i slijepi konji
prolaze! Posljedica
toga je da je mnogo vi{e sposobnih ljudi izvan
politike, nego u politici. Svuda
se namje{taju
svoji” ljudi, a maksimalno su
erodirale materijalne i duhovne vrijednosti. Postali smo dru{tvo bez morala, a svako takvo dru{tvo je osu|eno na
propast.
Pitanja,
pitanja, pitanja
Kakve radnike i kakvo znanje traži današnja privreda i društvo? Hoće li
kvalitet ljudskog znanja biti glavni
resurs u vremenu koje je pred nama? Koliku će cijenu platiti naši
građani zbog kašnjenja promjena, zbog korupcije, kriminala i nesposobnosti
vladajućih struktura da nađu kvalitetnu strategiju izlaska društva iz
krize? Kako zemlju izvući iz začaranog kruga velike nezaposlenosti i
niskog životnog standarda i kako osigurati sredstva za investicije i nova radna
mjesta?
Da bi se adekvatno odgovorilo na ovakva i slicna
pitanja, potrebno je ZNANJE. A da bi se u svakom trenutku imalo adekvatno
znanje, treba učiti cijeli život. Samo
tako se mo`e do}i
do onoga što se danas naziva DRUŠTVO
ZNANJA. To je ujedno i sinonim za informacijsko društvo jer je znanje
inteligentna upotreba i analiza informacija.
Za društvo znanja potrebno je
ispuniti mnogo uslova: treba imati dobru
infrastrukturu, obrazovane ljude i
atmosferu koja teži stvaranju društva
znanja. To bi nam omogućilo da proizvodimo softver koji je danas svuda
veoma tražen. Ali, za proizvodnju
softvera neophodni su ljudi sa visokim znanjima. Ta djelatnost mnogo zavisi o
ljudima i ljudskom faktoru, što mu je i prednost i mana. Potencijalno
takve jude na{a politika rastjeruje jo{ uvijek rastjeruje. Zbog toga mi i dalje
nismo planeri
svoje budućnosti ( niti smo ikad bili), već smo stalno bili
zatečeni u prostoru i vremenu koje nas gazi jer nemamo ljudi doraslih
pitanjima promišljanja naše budućnosti. Ili ih doista nemamo ili im nije
dopušteno da pristupe jer su sve
društvene uloge unaprijed
podijeljene među rođacima, poslušnicima, poltronima i sličnima,
tako da se manipulacija sa ljudima nastavlja jer nema tko, u njihovo ime, da
protiv toga podigne svoj glas.
Tome je u mnogome doprinio stranački sistem
kakav se kod nas uspostavio. Međutim, da se ne bi pogrešno shvatilo,
stranke jesu institucije po kojima se prepoznaje demokracija, tj.
višestranačje je NU@AN USLOV za demokraciju ali
nije i DOVOLJAN. Višestranačju treba suprotstaviti i građansku
opciju, tj. nezavisne kandida Zato netko mora intenzivnije poraditi na stvaranju
građanskog društva, netko ga mora politički organizirati i artikulisati njegovo djelovanje. To mogu i moraju SAMO PRAVI INTELEKTUALCI
podržani civilnim udruženjima i financirani od međunarodne zajednice i
eventualno lokalne samouprave. Vlada, ovakva kakve mi konstantno imamo, NEĆE NIKAD TO PODRŽATI NI FORSIRATI, jer to za nju,
ovakvu kakva jest, predstavlja veliku opasnost!
Sistem vrijednosti
Partijsku državu može podnositi samo ruralna populacija ( oni traže opet
“čizmu”!), a građanskoj
populaciji primjerena je građanska država, zbog čega je jedini PUT
IZLASKA IZ SIROMAŠTVA forsiranje metamorfoze
ruralnog (seljačke svijesti) stanovništva u građansko!!
A
gra|ansko dru{tvo se prepoznaje po konzistentnom i pravom sistemu vrijednosti.
Mi nismo nikad ni imali neki konzistentan i
logilčan sistem vrijednosti, a danas nemamo nikakav. Zato ga treba
iznova stvarati, ali na potpuno novim osnovama, da bude takav da se u okviru
njega mogu rješavasti nastali problemi društva. To i jeste svrha stvaranja sistema vrijednosti. Tako je i sistem
političke tolerancije, kakav postoji u Zapadnoj Evropi, nastao nakon
nekoliko stoljeća krvavih vjerskih ratova u kojima su se obračunavali
ljudi čije su se vjere razlikovale u sitnim detaljima! Zato se danas kod
njih svakom priznaje pravo na razliku.
U demokratskim zemljama postoji razvijeno javno
mnjenje, javni mediji i odgovorno novinarstvo i svi oni rade u smislu
promovisanja i održavanja sistema pravih vrijednosti. Novinarstvo je u prvom
redu poštovanje istine, pa novinar koji nije shvatio da se mora suočiti sa
istinom i podnijeti njen teret, nikad neće biti pravi novinar, već
samo piskaralo, ili nečija “truba”. Svi oni zajedno kritikuju
političare i njihovu politiku i
njihovo ponašanje sa ciljem da se uklope u sistem pravih vrijednosti. Ako neki ministar ili delegat zastrani i uhvati
se u korupciji i kriminalu, biračko
tijelo mu to ne oprašta. Kod nas to nije
slučaj pa se kriminalizirani političari stalno vrte ukrug po
političikoj sceni zahvaljujući neodgovornom, da ne kažem debilnom,
biračkom tijelu koje je apsolutno neosvješćeno i ne zna koliko udjela
u javnom životu i vlasti oni mogu i trebaju imati. U njihovim glavama je do te
mjere poremećen sistem vrijednosti
da oni nemaju više izgrađen stav o tome što je dobro, a što loše,
što im koristi a što šteti. A političari koje oni takvi neosviješćeni
biraju, pored toga što su moralno problematični, još su i intelektualno
najviše prosječni, pa nekom osviještenom biračkom tijelu sigurno ne
bi ni mogli imponirati. A u NORMALNIM državama, da bi
političar bio izabran, mora biti
pošten i sposoban, ili bar u tom
ubijeđenju mora biti birač. Pa zar treba bolji i čvršći dokaz
o nepostojanju pravog sistema
vrijednosti kod nas nego je ovaj? A ni izdaleka nije jedini!.
Kroz kvalitetno obrazovanje,
osim znanja, stiče se i
osjećaj odgovornosti prema sebi, prema drugima, prema društvu, prema
državi, što kod nas nije slučaj. Kako se u
našem današnjem društvu uspostavio obrnuti
sistem vrijednosti, pa na prvo mjesto ne dolaze vrijednosti kao što su: ljubav, prijateljstvo, razumijevanje,
poštovanje, odnosi među ljudima, a na drugo zdravlje dok tek na treće
dolazi novac, već obrnuto, to je potrebno uspostaviti pravi sistem vrijednosti. Bez toga sve je uzalud! Samo ako se tako obnovi čovjek on će moći
obnoviti državu i društvo u skladu sa svojom novom sviješću, stavovima i
postupcima. A ako ne, sve će ostati
po starom sa tendencijom konstantne daljnje erozije. U smislu te obnove, prvo
što moraju shvatiti SVI je da vlast nije dana
nikome da bi vladao svojim narodom i da bi ga
bezkurpulozno obmanjivao i pljačkao, već je osnovni zadatak vlasti da
služi časno svome narodu u interesu općeg dobra. Zato se bahatoj
vlasti treba, bez straha, suprotstaviti štrajkom i protestima čim se
pokaže nespremnom za dijalog i razumijevanje. Ovdje često dolazi do
izražaja činjenica da se sve može kupiti novcem, pa vlast često
potkupi lidere sindikata, štrajka i
protesta i sve padne u vodu. Zbog toga
treba brzo reagirati i odmah smijeniti lidera za kog se posumnja da je
potkupljen od bahate vlasti.
Međutim, našim biračima-glasačima uopće ne smeta što političar nije
ni pošten ni sposoban, da bi on za njega glasao. A od takvog ne može ništa
dobro doći, pa se ponovno biranje takvoga ne može objasniti nikako
drugačije nego mazohizmom glasača!
Upravo takva situacija je na sceni kod nas- konstantno. Možda su
glasači i svjesni svoje krivice pa zbog toga i ne izlaze na ulice da zbace lošu vlast za koju su znali da je loša, ali
su zbog nekih svojih iracionalnih (
mazohističkih) razloga opet za njih glasali.
Ljude treba od malih nogu orjentisati na novi sistem vrijednosti, prije nego prihvate ovaj
nakaradni, sadašnji. Činjenica je
da se moderno, razvijeno i prosperitetno društvo ne može razviti za
godinu-dvije. Ali, ako se stvari dobro
postave i krene se bez opstrukcija u njihovu impementaciju, za 5-10 godina
bismo uspjeli u tome, jer promjene su moguće pod pretpostavkom vrlo
temeljito formulisanog programa koji će se postepeno realizirati. Ali, za to se mora imati općenarodni
koncenzus i svi moraju u istom pravcu
“puhati u jedra” tog broda. Kod nas se sa tim jo{ nije
ni po~elo!A bez
toga ni{ta!
Kao što se iz
prethodnod vidi, uspostavljanje pravog sistema vrijednosti je početak svih
početaka.
Ako se otuda ne krene, sve će se
urušiti kao što se mora urušiti
kuća koja nema (dobar) temelj.
Dokaz za to je uzaludno straćenih 5.5 mld $ u BiH upravo zbog toga što se nije krenulo “od
početka”. A početak je: USPOSTAVLJANJE SISTEMA PRAVIH VRIJEDNOSTI, na Cemu Ce raditi udruzenje
Bolji ZIVOT , a što se može postići
slijedećim aktivnostima:
-primjenom
postojećih zakona eleminisati sve kriminalizirane političare
iz sistema i podvrgnuti ih zakonskim sankcijama, kako bi se stanovništvo uvjerilo da se kriminal IPAK ne isplati.
Tad bi se počeli cijeniti rad i znanje, kao najsigurnije osnove za
egzistenciju, što kod nas nije slučaj. A to bi bio prvi i najznačajniji korak ka uspostavljanju sistema pravih
vrijednosti.
-hitno
zahtijevati od zakonodavne vlasti da uz pomoć eksperata izvana
pripremi zakonska akta koja su primjerena pravnim državama sa dužom
demokratskom tradicijom i da ih, nakon javne rasprave, hitno usvoji, a javnu
administraciju i sudove prisiliti da ih sprovodi ( putem rigoroznih sankcija i
otkaza za one koji to eskiviraju).
-sudsku vlast ili raspustiti ili prisiliti da radi
po zakonima, hitno i ekspeditivno, a preko nevladinog udruženja za zaštitu
zakonitosti ( ako ga nema hitno ga osnovati), tužiti Strasburu svakog sudiju koji je dozvolio da
mu predmeti zastare ( kao što su počeli da rade u RH). Raspisati konkurs
za nove sudije po strožim kriterijumima
( čista biografija ) koje prethodno
treba poslati na obuku u
inostranstvo. Povećanje plata na 3000KM nije dalo rezultata jer ovi
sadašnji i dalje rade na isti način
i čeprkaju samo po sitnom kriminalu, a u koštac sa velikim kriminalom
nitko da se uhvati. Da bi se takvo klupko počelo odmotavati, dovesti
nekoliko sudija iz SRJ ili RH, obezbijediti im danonoćnu zaštitu i tražiti
od njih da počnu procesuirati “velike ribe”.
- javnoj administraciji (naročito lokalnoj)
nametnuti evropske standarde i oformiti skupštinsko tijelo koje će
nadgledati njihov rad i prisiliti ih da budžet bude javno prezentovan i
dostupan svakom gradjaninu i svakoj nevladinoj organizaciji. Tim više što je
prema istraživanjima u RH utvrđeno je da je najveći stepen pada
moralnih vrijednosti i uspostavljanja korupcionaško-mafijaških relacija baš na
nivou gradskih vlasti. Zato treba raspustiti sve službe i raspisati konkurs, a
prilikom izbora kandidata voditi računa o moralnom “pedigreu” kandidata.
Pri tom dati na uvid i provjeren
imovinski karton iz 1991 i danas. Ima slu~ajeva da je inspektor
gra|evinarstva u op}ini Banjaluka za
vrijeme rata izgradio dvorac! Selekciju i odabir novih kadrova mora izvršiti tijelo sastavljeno od
stručnjaka iz drugih gradova ili drugog entiteta, kako ne bi ostalo sve po
starom. To treba da zahtjevaju od Skupštine RS nevladine organizacije.
Gradonačelnika ubuduće birati direktno i kandidati ne smiju biti pripadnici
stranaka, a rad ovog sadašnjeg podvrgnuti strogoj i detaljnoj analizi. To
riješiti i zakonom. Zakonom
ograničiti primanja javne administracije
kako bi se iz budžeta mogle financirati i druge aktivnosti a ne samo
enormna primanja administracije. U Madjarskoj
su primanja političara najvišeg ranga ograničena na 3 plate
srednješkolskog profesora! Zato je
Mađarska pred samim vratima EU!
-sprije~iti gomilanje
funkcija.Ve} odavno je poznato da su politi~ari u RS i
BiH nezaja`ljivi kad je u pitanju broj funkcija koje su si priskrbili. Prema podacima iz medija
taj broj je i do 10! Jasno je da je jedna od bitnih mjera koju treba hitno
sprovesti u interesu boljeg obavljanja tih funkcija i ograničavanje
njihovog broja na jednu do dvije. Postoje neke informacije (neprovjerene) da je
broj učešća u upravnim o odborima ograničen na pet, što je
smiješno, pogotovo kad se ima u vidu da pored tog broja pojedinci imaju još svoje radno mjesto,
honorar i po koju funkciju što se opet svodi na 10-ak. O kvalitetu obavljanja
ovih dužnosti smješno je uopće govoriti.
Razlog je taj što čovjek ima svoje fizičke i psihičke
limite, ali nažalost nema limita u pohlepi. Iz tog razloga jasno je da se takvo
“vršenje” funkcija svodi samo na
skupljanje apanaže i neopravdano
bogaćenje, umjesto da se od tih sredstava još netko izdržava
radeći poštenije i kvalitetnije
taj posao nego što ga rade takvi
“višestruki funkcioneri”. A javna je tajna da se članovi upravnih odbora
biraju ISKLJUČIVO po kriterijumu poslušnosti i podobnosti i da tamo ništa
drugo ne rade osim što dižu ruku onda kad
se to od njih zahtjeva. A za to dizanje ruku dobijaju po 700 KM što je
znatno više nego je plata univerzitetskog profesora!!! Zato treba ZAKONSKI regulisati tko može biti član upravnog odbora i koja
su ograničenja. U svakom slučaju to bi trebala biti jedna jedina
honorarna funkcija pored radnog mjesta ili, još bolje, u cilju smanjenja siromaštva i zadržavanja
mladih u zemlji, te bi funkcije trebale biti dodjeljene isključivo mladim, školovanim a
nezaposlenim osobama! Sigurno je da bi ih oni korektnije i poštenije obavljali
i ne bi se sve svodilo samo na “dizanje ruku” po naredjenju. Oslobadjanjem
ovako uzurpiranih “radnih mjesta” mogli bi zaposliti mlade obrazovane ljude i pruziti im sansu da se
dalje usavrsavju i da jednog dana predstavljaju nasu PRAVU elitu koja ce nas
odvesti u bolji zivot , umjeso {to
stoje u redovima pred stranim ambasadama u nadi da ce negdje drugdje naci“”komadic
plavog neba”,
kad ga za njih vec nema u njihovoj domovini!
- drastično reformisati školstvo i
ubuduće na mjesto ministra
stavljati prave, provjerene, dobronamjerne, stručne ljude a ne one sa
problematičnim intelektualnim pedigreom, diletante i stranačke poslušnike, prevarante i sl., Budući ministri, direktori škola i
drugi ključni ljudi treba da se biraju
na osnovu KONKURSA i PROGRAMA BUDUĆEG RADA, uz saglasnost
roditelja, lokalne zajednice i nevladinih udruženja iz te oblasti.
- defosilizirati visoko školstvo koje uopće ni izdaleka ne služi svrsi
niti zadovoljava definiciju visokog školstva. Ono je postalo talac jedne grupe
kvazikadrova koji su zarad svog ličnog interesa zakočili univerzitet
tako da on jedva da na “slamku diše”. Skoro je pred ugušenjem! Tako su sebi obezbijedili doživotno
“rektorovanje” i “dekanovanje”, a novim (starim) zakonom o univerzitetu, još se
bolje “ogradili” i obezbijedili od eventualne dolazeće konkurencije. Tako,
kad oni pomru, bit će kadrovski “POTOP”!
A dok ne pomru, pored našeg društva prolazit će svi “vozovi napretka”,
bez da ih itko zaustavi da se i mi na njih ukrcamo. Najdrastičniji je slučaj
Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci, koji je nažalost najstariji
fakultet na Univerzitetu, a koji je u
prethodnih 10 godina imao velike šanse i bio obavezan da uradi mnoge
ključne stvari za razvoj našeg društva, ali nije.
-promjena na~ina odre|ivanja upravnih
i nadzornih odbora koji su legla mita i korupcije;
- planiranje povratka institucije konkursa
za sva klju~na radna mjesta, a
prvenstveno za direktore,
MINISTRE i klju~ne ljude u ministarstvima, uz obavezan VLASTITI PROGRAM i
BIOGRAFIJU, prvenstveno stru~nu, politi~ku i imovinsku. Kompromitovanima
treba zatvoriti sva vrata. Svaki kandidat za ministra treba u okviru programa
detaljno navesti koje poteze }e vu}i i kakvi rezultati se mogu o~ekivati.
Naravno, premijer mora u svom programu
iznijeti svoje planove i u
vezi sa ekonomskom politikom
-odredjivanje nivoa do kog je
STRUKA , a gdje po~inje politika ( da se pri promjeni stranke na vlasti ne
smjenjuju ~ak i {oferi iako su dobri);
- ne dozvoliti srljanje u kredite MMF-a i Svjetske banke, ve} pa`ljivo izu~iti posljedice, kako bi se
spasilo bar ono {to se jo{ mo`e spasiti,
anga`irati stru~njake da to analiziraju
-sprije~iti o{trim sankcijama
sve one koji svoje nesposobnosti kriju
tako {to tjeraju ljude protivzakonito u penziju prije nego su ispunili uslove,
- otvoriti
se gra|anima da i oni daju sugestije i postavljaju pitanja;
- pitanje korupcije ne
rje{avati kampanjski ve} u institucijama sistema, imaju}i u vidu da nestrana~ki
ministri i direktori ne}e plja~kati za politi~ke partije,
- financiranje stranaka treba
da je transparentno i ne treba inzistirati i financirati masovnost stranaka,
ve} programski kvalitet. Iz svjetskih iskustava se zna da je aktivno samo 2-3%
~lanova, pa se treba boriti za glasa~e a ne za ~lanove stranke. To }e smanjiti
tro{kove.
- tro{kove stranaka i izvore
prihoda podvrgnuti strogoj kontroli i u~initi ih transparentnim, kako se one ne
bi ilegalno financirale iz radni~kih
plata i plata bud`etskih korisnika, kao dosad;
- u~initi kraj real-socij.
kadrovskoj politici negativne selekcije, jer je strana~ka negativno-poslu{ni~ka
politika uni{tila sve i stvorila leglo mita i korupcije,
- ukoliko se ispostavi da se na neki od konkursa za
klju~ne funkcije nije javio niti jedan kandidat sa dobrim, perspektivnim i
realizibilnom programom, treba potra`iti takav kadar u inostranstvu ( mo`da bi mogao pomo}i g. Majkl \or|evi},
Slobaodan Pavlovi} ili neki drugi patriota iz dijaspore. Tako rade Kinezi i
zahvaljuju}i tome polako, ali sigurno napreduju, a i gra|anski rat su izbjegli);
- formiranje skup{tinskih
pododbora koji bi bili sa~injeni od
nestrana~kih intelektualaca koji nikad nisu pripadali ni jednoj partiji ili su
bili disidenti, a kojim bi se mogli obratiti svi oni koje netko ko~i u
napredovanju u nau~nom radu, ili oni na ~ije podneske su se oglu{ile
institucije sistema ili sud, za nepravde nane{ene borcima ili porodicama
poginulih i sve drugo gdje se opstrui{e pravna dr`ava. Ovi pododbori
trebaju imati snagu suspendije odgovornih lica;
- podstaknuti formiranje
civilnih ( gra|anskih), nevladinih
organizacija ( ljekara,
prosvjetara, penzionera i sl) koji }e biti respektovani od vlasti i gra|ana i
koji }e biti spona izme|u vlasti i te kategorije gra|ana. To je neophodno iz
razloga {to izgradnja demokratije po~iva na dva osnovna stuba: institucijama (
koje mo`emo uslovno nazvati “ hardverom”), i civilnom ( gra|anskom) dru{tvu ( koje bi u
ovom slu~aju bilo “ softver”). Pri tom demokratske institucije
podrazumijevaju ustav i druge zakone,
vladavinu prava i dobro upravljanje, a civilno dru{tvo podrazumijeva postojanje
niza nevladinih organizacija i profesionalnih udru`enja, oko kojih se okupljaju
pravi nosioci promjena . Ako rukovodioce
takvih organizacija vlast korumpira,
mora postojati efikasan mehanizam za njihovu smjenu. Tako su radili i jo{
uvijek rade [vajcarci;
- formirati Odbor za borbu protiv mita i korupcije pri Skup{tini, gdje }e
gra|ani obavjestiti o tim pojavama i imati pravo da budu pismeno obavje{teni o mjerama koje su poduzete i kome se
obratiti ako je nezadovoljan onim {to se
po tom pitanju preduzelo;
-uvesti obi~aj da se
gradona~elnici biraju na neposrednim izborima, kako bi bili odgovorni gra|anstvu i radili u njihovu
korist, a ne kao dosad, kad su radili u
svoju i strana~ku korist, pa }e se preko takvog gradona~elnika mo}i izvr{iti
pritisak na gradsku upravu da ne bude vi{e korumpirana i birokratizirana, ve}
efikasna, a {to }e omogu}iti br`i privredni i svaki drugi razvoj na lokalnom
nivou;
-u~initi ne{to da TELEKOM
nema neprikosnoveni monopol i da “ uzima
od gra|ana onoliko koliko mu treba”, kao {to re~e predsjednik udru`enja
potro{a~a, jer u takvim uslovima ko~i svaku eventualnu poduzetni~ku inicijativu
( s obzirom da je telefon daleko skuplji i od poreza, doprinosa pa i
ulaganja!);
-izna}i na~in i preduzeti
mjere da se svi oni stanovi koji su za vrijeme pro{le vlade kupljeni kojekome
mimo pravilnika i zakona budu oduzeti
i prodati, a krediti za luksuzno
opremanje i namje{tanje tih stanova odmah u cijelosti vra}eni
u bud`et te proslije|eni na ra~un za za{titu porodica poginulih i
invalida ovog rata, jer se do daljnjega ne vidi odakle bi se mogla namaknuti
sredstva za njih, a bilo bi vi{e nego potrebno da se to {to prije uradi;
- planirati formiranje skup{tinskog tijela koje bi bilo STRUCNO i TRAJNO tijelo (ne
strana~ko), po uzoru na BUNDSKANZELEI ili [tab u [vajcarskoj koje je spona
izme|u VLADE i SKUP[TINE i koje, izme|u
ostalog kontroli{e rad vlade i skup{tinskih odbora, realizacije odluka,
sprovo|enje zakona, priprema prijedloge za rje{avanje zastoja u tim
realizacijama i sli~no. Ovo tijelo ima i svoju slu`bu za informacije u kojoj je
mogu}e dobiti sve informacije, a spremni su da odgovore na svako pitanje koje
postavi bilo koji gra|anin!!!
- po~eti cijeniti i anga`ovati disidente
prethodnih politika jer, kao {to se pokazalo, sve te politike su bile naopake
iz ~ega slijedi da su disidenti sigurno
bili u pravu!
Zaklju~ak
Budu}i da se je dosada{nji na~in politi~kog djelovanja pokazao ne samo neefikasnim ve} i kontraproduktivnim, o~igledno je da u politi~kom djelovanju treba tra`iti nove puteve i nove platforme kako bi se prekinuo ovaj negativni trend u stvaranju boljih uslova `ivota na ovim prostorima. Uop{te ne ~udi ~injenica da se konstantno srlja u sve gori i gori glib, iako se ve} odavno ~inilo da smo “ do{li do dna”, s obzirom da se konstantno radilo suprotno nego {to nala`e logika zdravog razuma. A u skladu sa tim va`i i ona narodna: Ne mo`e{ se nadati dobru, ako zlo radi{.
Sukob interesa ko~i da se
i{ta uradi {to bi imalo pozitivan rezultat. Oni koji bi trebali uraditi
promjene, one njima ne odgovaraju pa ih ko~e. Po tome smo jo{ uvijek bastion realsocijalizma. Jasno je
da je za sve potrebno vrijeme i sistem,
ali kod nas sve ipak presporo ide upravo
zato jer nema sistema. A tek tada bi se mogu posti}i vidna pobolj{anja. Nema
brzih i laganih rje{enja. Odluke se moraju po~eti donositi u institucijama
sistema a ne u raznim manjim centrima mo}i kao {to je predsjedni{tvo stranke,
premijer ili sli~no. Reforme su potrebne
u svim segmentima `ivota a ne samo u poreskoj politici i privatizaciji. Ali to
nitko odlu~no i autoritativno ne zahtijeva od politi~ara, pa se zato toga ozbiljno
i ne prihvatju. A tko bi trebao da to
tra`i? Trebali bi svjesni gra|ani preko u~e{}a u nevladinim udru`enjima! Jer,
nevladin sektor je ~etvrti bitan stub demokratske pravne dr`ave. On je
NEOPHODAN korektiv izvr{ne vlasti, a mo`e
uticati i na zakonodavnu vlast. Tek tada }e se mo}i
stvarati okru`enje koje }e omogu}iti svakome da kreira sebi bolji `ivot.
Svi oni koji pri~aju o
stranim ulaganjima i pokretanju proizvodnje la`u ( ^ekaj magar~e dok trava
naraste) jer u svijetu je poznato DA
SVATKO TR^I SVOJU TRKU. I svatko od nas mora tr~ati svoju trku. Da bismo to mogli, moramo od svojih politi~ara zahtijevati da
nam stvore pogodne uslove za to. A to i jeste njihova zada}a, koju
oni do sada nisu izvr{ili, pa prema
tome ni~im nisu opravdali svoja enormna
primanja. Oni politi~ari koji su bili na vlasti a ni{ta nisu u~inili u pogledu stavaranja i funkcionisanja
institucija pravne dr`ave, ne
zaslu`uju da ponovo do|u na vlast, niti na vlasti da ostanu.
[vajcarska
je zemlja u koju bi se mi morali po
mnogo ~emu ugledati. Kod njih sve “{tima” upravo zato {to postoji sistem sa institucijama u kojima
se donose odluke, a u taj sistem su ugra|eni i mehanizmi koji obezbje|uju
sprovo|enje tih odluka. Ti mehanizmi obezbje|uju odgovaraju}e kontrole i
sankcije, a toga kod nas niti ima niti itko spominje da bi toga trebalo biti. A
to je, u prvom redu, du`nost svjesnih
gra|ana udru`enih u nevladina udru`enja!
Ako se ima u vidu tvrdnja
sociologa don Grubi{i}a, jednog od
rijetkih katoli~kih publicista koji nije strogo
na dogmatskoj liniji, koji tvrdi
da je ~ovjek naprosto preslab da se othrva izazovu koji ~ine vlast i mo}, te da
}e svi ljudi koji se dokopaju vlasti
postati korumpirani i nepo{teni ako ih se nekim mehanizmima izvana ne prisili
da budu korektni, nije te{ko zaklju~iti kako
va`nu i koliko veliku ulogu u tome mogu odigrati gra|ani. Va`no je samo to
da oni toga {to prije postanu svjesni. Njihovi glasovi udru`eni sa glasovima drugih svjesnih gra|ana na{e
domovine mogu promijeniti njime
korupciona{ko dr`avno ure|enje u pravno i demokratsko ure|enje! Nitko to to ne}e u~initi umjesto njih. Na to je
upozorio i veliki Me{a Selimovi} u svom romanu TVR\AVA, gdje on ka`e:
“Ne
mo`e se govoriti o tome postoji li neko
vrhovno bi}e, mo`da postoji, ali je sigurno da na{e ljudske stvari niko ne}e
urediti ako ih ne uredimo sami. ^ekati spas i tra`iti utjehu u nekoj
nadnaravnoj sili, {to ljudi uzaludno ~ine hiljadama godina, zna~i, u stvari,
priznati svoje bezna|e i ne u~initi ni{ta da bude bolje me|u ljudima.”
A stvaranje klime povjerenja
u dr`avne institucije nije kratkoro~an i lagan proces. Pri tom je glavno
pitanje kako uop{te u~initi vlast vrijednom povjerenja, s obzirom da se svaka
od prethodnih vlasti u tolikoj mjeri iskompromitovala. To je mogu}e posti}i
samo ustanovljavanjem i primjenom ~vrstih
mehanizama zakonske i institucionalne
kontrole vlasti. Mora postojati
jasno i djelotvorno institucionalno zale|e koje se aktivira u
slu~ajevima nestru~nosti ili iznevjeravanja
ukazanog povjerenja, sli~no kao kad kupite fri`ider, a on otka`e. Tad
imate {ansu da ga reklamirate, pa ~ak i da ga zamijenite. Isto treba
primijeniti i na funkcionere i slu`benike.
To bi bila prava borba protiv
korupcije a ne ova koju nam u vidu povremenih kampanja ( a naro~ito pred izbore) bacaju kao pra{inu
u o~i SVE dosada{nje vlasti, a stvarnost je takva da se nije ni krenulo sa
mrtve ta~ke. Jer, korupcija nije
samo podmi}ivanje, ve} i nepo{tivanje zakona. Zato svatko tko stupi na neku
funkciju treba da potpi{e ve} pripremljen UGOVOR za tu funkciju u kom su
navedene obaveze i klauzula o smjenjivanju u slu~aju prekr{enja samo jedne od
njih i li u slu~aju neefikasnosti. Puka
promjena vlasti ( kao {to se to dosad doga|alo), koliko god bila proizvod volje
gra|ana, ne}e mo}i osigurati stanje povjerenja bez razvijanja osvjedo~eno
primjenjivih mehanizama institucionalne kontrole. Bez toga to nije ni{ta drugo do onoga SJA[I
HASO da UZJA[I HUSO. Ono {to ~ini zemlje
sa razvijenom demokracijom efikasnima i demokratskima nije ovaj ili onaj
pravedni ( sudski) postupak ve} op{ta
klima povjerenja u vlast kultivirana na
principijelnoj institucionalnoj kontroli i sankcionisanju nekompetentnosti i
zloupotrebe vlasti. Upravo gra|ani su
ti, koji preko nevladinih udru`enja, mogu, trebaju i moraju inzistirati na formiranju tkvih kontrolnih
tijela u kojima njihovi predstavnici moraju imati mjesto! Valjda je svima
ve} jasno da vlast sama sebe ne}e i ne mo`e kontrolisati!
Osim
toga, svi na{i gra|ani ( kako oni sa sela, tako i oni iz grada) jo{ uvijek
~ekaju da im sve probleme rije{i dr`ava. A {to je u stvari dr`ava? Dr`avu
sa~injavaju oni sami i oni koji su od njih dobili mandat da rje{avaju probleme u njihovu korist. Zbog
toga se gra|ani moraju sve vi{e orijentisati ka sebi i ka vlastitoj
odgovornosti a ne da sve i dalje tra`e od dr`ave. Svi trebaju biti svjesni da
je real-socijalisti~ka dr`ava propala, tj. uru{ila se jer je po~ivala na trulim
kompromisima tipa “ ne talasaj”, koje su objeru~ke podr`avali skoro svi njeni
stanovnici ( uz iznimku nekoliko disidenata). Mo`da je mogla ta socijalisti~ka
dr`ava da preraste mirnim putem u socijal-demokratsku, ali to je zavisilo od
svijesti njenih gra|ana. Po{to je ta svijest, o~igledno, bila na veoma niskom
nivou, to se nije desilo i socijalizam je propao. Propao
je zbog toga {to narod nije bio dovoljno svjestan situacije i nije ni{ta
preduzeo da prisili vlast na reforme koje bi pobolj{ale i demokratizovale
sistem, a vlastodr{ci, kao i svi drugi vlastodr{i, bili su vo|eni parolom:
DR@I VODU DOK MAJSTORI ODU i pri tom su tu
vodu” nastojali da dr`e {to du`e. Sve dok narod nije lipsao. Sad
stanovni{tvo treba iz ove gorke sudbine koja ih je zadesila ISKLJU^IVO njihovom
krivicom, izvu}i neke pouke i ne pona{ati se i ne raditi vi{e kao dosad. Netko
tom stanovni{tvu jasno mora TO dati do
znanja, da se ono ne bi i dalje “ vrtjelo u krugu” bijede i bezizlaza. Oni koji
su dosad bili na vlasti, nisu to htjeli re}i narodu, jer je njima odgovarala
upravo takva situacija. Svako eventualno
osvje{}ivanje naroda bilo bi pogubno za
njih. Zato su oni na svim dosada{njim izborima podilazili narodu sa onom
demago{kom krilaticom: NAROD SVE ZNA, {to je , naravno, apsolutno neta~no.
Situacija na terenu to dokazuje. Zna~i, narod do sada NI[TA NIJE ZNAO i krajnje
je vrijeme da se po~ne obrazovati da bi
bio sposoban obezbijediti sebi bolje uslove `ivota odmah ili bar
u periodu koji dolazi.
Sad
ostaju dvije varijante. Jedna je da se pravi pravna dr`ava sa elementima
socijal-demokratije, po uzoru na dr`ave Evropske
Unije, {to bi nama, svakako, vi{e odgovaralo. Druga varijanta je
neoliberalni rigidni kapitalizam po uzoru na onaj u USA, koji nama, s obzirom
da jo{ nemamo funkcionalnu pravnu
dr`avu, nikako ne bi odgovarao jer bi u tom “ pravnom vakuumu” bezkurpulozno
eksploatisao radnike, a vjerovatno doveo i do potpunog bankrota i propasti dr`ave, a imao bi karakteristike
tzv. ranog eksploatatorskog kapitalizma koji je na Zapadu davno prevazi|en i mo`e
se na}i samo jo{ po Africi i na sli~nim mjestima. Za prvu varijantu se moramo izboriti sami, a
druga }e se “ implementirati” sama od sebe po sili dru{tvenih zakonitosti, kroz
dugi period bijede i bezna|a, ako se dozvoli “da “ voda nesmetano te~e “sama od
sebe”. Zato treba svi zajedno da damo
podr{ku onim koji }e, uz na{u pomo}, zapo~eti
promjene koje }e nas dovesti do
pravne dr`ave. Da bismo im mogli vjerovati da su ba{
oni ti pravi koji }e to zaista i u~initi, upravo oni moraju prvi po~eti
po{tovati institucije dr`ave, a ne se pona{ati kao popovi ( “ Nemojte vi raditi ono {to mi
radimo, ve} radite ono {to vam mi
ka`emo”). Od onih koji su bili na vlasti a sami nisu po{tivali
institucije dr`ave, ne mo`e se o~ekivati
da }e to raditi ubudu}e, pa prema tome, ne vrijedi ni glasati za njih. Bez ove neophodne infrastrukture koju
sa~injavaju pravna dr`ava sa svojim uva`avanim institucijama, sva eventualna
obe}anja u ve} dobropoznatom i otrcanom stilu: ve}e plate, redovitije penzije,
bolje zdravstvo, briga za borce i invalide, pokretanje privrede, zapo{ljavanje
i sl. bit }e samo {arena la`a za naivne.
Moramo se, kona~no, trgnuti
iz letargije i u~initi ne{to da uhvatimo korak sa Evropom i svijetom. To je osnovni preduslov, ne samo da po~nemo bolje `ivjeti ve}, i da uop}e
opstanemo. Ne bi se smjelo dozvoliti da i nakon ovih izbora opet
budemo razo~arani jer bi to moglo jo{ vi{e pove}ati ve} i onako prevelike
redove pred stranim ambasadama. A kad ode narod, uru{it }e se i dr`ava!
Me|utim, narod je navikao da `ivotna RJE[ENJA ~eka odozgo”, umjesto da se sam postara o njima. Do{lo je vrijeme kad narod sebe vi{e ne mo`e
smatrati infantilnim te o~ekivati
da odluke umjesto njega donose neki drugi, tj. staratelji. Iz prostog razloga
{to su se ti “ drugi” pokazali nedoraslima takvim zadacima, iz prostog
razloga {to “ iver ne pada daleko od klade” Oni su godinama, desetlje}ima pa i
stolje}ima donosili odluke umjesto naroda, a SVE te odluke su se pokazale
kontraproduktivnima. Dokaz za to je stanje u kom se nalazimo: u glibu smo preko
grla! Zna~i, vi{e ne ne smije olako predati svoja sudbina u ruke takvih
diletanata, a onda od njih o~ekivati da oni urade ne{to dobro za svoj
narod. I op}enito taj pojam NAROD treba
zaboraviti. U dana{nje vrijeme se treba izboriti
za individualnost i status gra|anina pojedinca koji ima svoja prava i svoje
obaveze, a ne da se jedinka stalno krije iza mase, tj. krda. Medjutim, da bi
svaki stanovnik na{e domovine postao toga svjestan, treba se osloboditi balasta
koji su mu u psihu natovarili prethodni
politi~ki re`imi. Zbog tog balasta on
ima niz negativnih psiholo{kih osobina koje su glavni krivac za sve ove
nesre}e koje nas udaraju po glavi.
Pobolj{avanje uslova `ivota }e direktno zavisiti od brzine kojom }e se
stanovni{tvo osloba|ati tog balasta.
Da je to zaista tako, ilustrujmo jednim primjerom iz Poljske koja
je po tom pitanju daleko ispred nas i ve} sada stoji pred vratima EU. U Poljskoj je, kao jedna od
rijetkih socijalisti~kih zaostav{tina,
opstala “ institucija” mlije~nog restorana, gdje se i onda i sada hrani
uglavnom sirotinja. Nedavno je vlada
Poljske, u sklopu smanjivanja rashoda bud`eta, poku{ala da ukine
dotacije ovim restoranima, ali je pod
pritiskom javnosti morala odustati od te namjere. Naime, mnogobrojne nevladine
organizacije su organizovale masovne demonstracije {irom Poljske, a podr`ali su
ih i mediji. Da bi se umirla javnost, nije bilo dovoljno da se samo odustne od
te namjere, ve} je vlada bila prisiljena da
novac za ovu namjenu
obezbijedi na ra~un smanjenja
tro{kova dr`avne administracije! Mo`e li itko
zamisliti da se ne{to sli~no mo`e
desiti kod nas?
Osim {to je uloga nevladinih
( gra|anskih) udru`enja od presudnog
zna~aja za razvoj demokratije i uspostavljanje pravne dr`ave, ona je
zna~ajna i zbog formiranja gra|anskog sloja bez kog nijedno dru{tvo u dana{nje
doba ne mo`e niti opstati. Vidjelo se u toku ovog rata, {ta se desilo kad je
bukvalno nestalo gra|anskog sloja! Vratili smo se skoro u divlja{tvo! Jedan
mudrac je rekao da se vlast mo`e vr{iti samo na ~ovjeku iz provincije, {to
dokazuje i situacija kod nas. Jer jedino ~ovjek iz provincije mo`e trpjeti tako
lo{e vlasti kakve mi konstantno imamo.
Gra|anska klasa to ne bi trpjela ve} bi
se civilizovano, argumentovano i sna`no suprotstavila, kao u slu~aju
primjera iz Poljske. A sve su to poznate pojave, odavno prou~ene u
nauci i prezentovane i ponu|ene
stanovni{tvu na kori{tenje. Me|utim, na
ovim na{im prostorima ta informacija o dostignu}ima moderne
nauke koja slu`i da se pobolj{a i
produ`i `ivot stanovni{tva, kao da i ne
postoji. Za{to ne koristiti nau~na dostignu}a
svim sferama `ivota da bi se bolje `ivjelo? Problem je, izgleda, u tome {to treba ~itati knjige, a na ovim na{im prostorima
malo tko to radi. Zato se svi skupa gu{imo u posljedicama neznanja i
neinformisanosti. Otkud nam taj tako naopak gen? On svoje porijeklo vu~e od
dinarskog stanovni{tva koje vi{e voli usmenu predaju i guslarenje, negoli
knjigu i ~itanje. Ali, ta vremena su nepovratno pro{la i danas je knjiga riznica
znanja, a ne kojekakva usmena predaja! Me|utim, dinarski gen ~u~i u svim balkanskim narodima i protiv njega se treba boriti snagom volje i
svijesti.
Znači, umjesto nepoštenja,
hipokrizije, sklonosti ka kriminalu, obmanjivanju naroda, izigravanju propisa,
učmalosti, poslušnosti, podobnosti, osvetoljubivosti, kompleksa viška ili
manjka vrijednosti, zatvorenosti, mišje psihologije, opstrukcija tuđeg
napredovanja, omalovažavanje tuđeg
rada i rezultata i svih drugih negativnih osobina i pojava koje savremena psihologija i socijologija podrazumijevaju kao elemente
sistema naopakih vrijednosti, a koje su naširoko prisutne u našem društvu,
do izliječenja društva će doći samo ako se ovakve osobine i ovakve pojave zamijene onima
koje čine sistem pravih vrijednosti,
a negacija su prethodnih pojava, a to su: poštivanje tuđeg rada,
blagonaklono gledanje i poticanje svačijeg uspjeha, iskrenost i
poštenje, poštivanje zakonskih i drugih
akata ( a time i svoje države), sloboda izražavanja misli i stavova svakog
pojedinca, zdrava konkurencija, itd. Samo tako ćemo prestati biti ZEMLJA
BUDALIJA u kojoj je sve obrnuto nego što
bi trebalo biti, a što nam je ostavio u naslijeđe nakaradni princip
negativne kadrovske selekcije, isto tako nakaradnog real-socijalističkog
sistema koji smo trpjeli, (a još ga trpimo) skoro 50 godina! Dok god ne
raskrstimo sa tim zastrašujuće lošim naslijeđem, trend propadanbja
nećemo moći pretvoriti u trend napredovanja! Dokaz za to je ovih 7
uludo potrošenih poratnih godina u kojima se
skoro ništa pozitivno nije desilo bez obzira na 5.5 mld $ uloženog
novca!
Udru`enje BOLJI @IVOT je jedino kod nas koje je osnovano je sa namjerom da {to ve}i broj
stanovnika na{e domovine ( a i {ire, zavisno od materijalne i svake druge
podr{ke) informi{e i argumentima ubijedi u
ispravnost stavova koji su izneseni u ovom PROJEKTNOM ZADATKU, a koji su
zasnovani na nau~nim saznanjima i provjereni u praksi onih zemalja koje se danas smatraju
uspje{nim. Za{to i mi, umjesto da se
desetlje}ima vrtimo u krug i padamo u sve dublji glib, ne bismo kona~no krenuli tim putem?
Banjaluka, 1. jun 2003.
Predsjednik Udru`enja BOLJI @IVOT
Dr Radojka Pra{talo