Abstract: The present sample contains instructions for pre-paration of the extended abstract for PEC 2005, which will be held in Nis, Serbia&Montenegro, 23 – 25 May 2005. The abst-ract should contain the most important information about the paper, excluding symbols and citations other than normal text.

Keywords: Electrostatic force, Numerical integration, Coupled fields.

INTRODUCTION

These instructions are written using Microsoft Word 95. Other later versions of Microsoft Word can also be used. The present document can be used as a template for preparation of the extended abstract.

The length of the extended abstract should not exceed in total 2 two-column pages of A4 format, with space between columns 0.5 cm. The page setup is: top margin 2.5 cm, bottom margin 2 cm, left and right margins 2 cm. Do not number the pages.

PAPER ATRIBUTES

Font and styles

It is recommended to use Times New Roman font. Several styles for different sections of the paper are supplied. All the styles employ single-spaced paragraphs, 3 pt before, with first line 0.5cm from left side. The title, authors, table and figure captions are centred. The affiliation, headings and subheadings are left aligned. References should be numbered using "Numbering", to have 0cm first line and hanging of 0.6cm.

The font size and appearance for the styles to be used in the extended abstract are shown in Table I.

Figures, tables and equations

Tables and figures can be centred in columns or over the whole page width. Table captions should be over the table, as in Table I (only with horizontal borders). Figure contents and figure caption should be in one column, two rows table without exterior border. Equations should be centred and numbered flush right, as in Eqn.1,

(1)

CONCLUSION

Please pay attention to the language, employing UK spell checker and hyphenation.

When submitting the extended abstract, do not forget to send electronic .PDF version and the .DOC file also.

On the last page of your paper, equalise the length of the columns.

Table I

The font size and appearance for the styles.

Style	Font size	Appearance	Space before	Space after
TITLE	14	Bold	60 pt	0 pt
Authors	12	Normal	12 pt	12 pt
Affiliation	8	Normal	0 pt	0 pt
Abstract	9	Bold/ Normal	0 pt	0 pt
Keywords	9	Bold/ Normal	6 pt	0 pt
HEADING	10	Bold	12 pt	0 pt
Text	10	Normal	3 pt	0 pt
Subheadings	10	Bold	6 pt	0 pt
Figure Caption	9	Bold/ Italic	3 pt	3 pt
Figure contents			3 pt	3 pt
Table	9	Bold	6 pt	0 pt
Table Caption	9	Italic	0 pt	3 pt
References	9	Normal	3 pt	0 pt
Equations			3 pt	3 pt

References

[1] F. Author, S. Author, T. Author: “Title of the paper with only first letter capitalized”, Journal name or Conference proceedings, Vol. 2, 2001, pp. 135-138.

[2] F. Author, S. Author: “Title of the book with only first letter capitalized”, Editor, 2001, New York.

All references should be numbered in square brackets both in the list of references and when citing them [1]. For books [2] use italic for the book title. When the book or paper is not in English, give the original title.

(Figure contents)

Fig.1 - Caption of the figure.

Dr Radojka Pra{talo

prastalo@etfbl.net

OBUZDAJMO DINARCA U SEBI

Dinarac u nama

Ovo o ~emu }u ovdje pisati do skora je bila tabu tema. Kamo sre}a da se o tome smjelo pisati i govoriti bar prije 30 godina! Jer, dok god se svatko od nas ne suo~i sa istinom bar o svom karakteru ( a bilo bi dobro i o porijeklu) do tada ne mo`e biti nikakvih spektakularnih pomaka na bolje. Ako svatko od nas i dalje bude tvrdio i sebi i drugima da je on idealan i da je sve {to je on uradio idealno i kao takvo ne treba da se mijenja, ni{ta se kod nas ne}e promijeniti na bolje, a eventualni bolji `ivot ostat }e samo pusta `elja za ve}iu nas.

Nakon svih nesretnih dogadjanja na Balkanu, sve vi{e preovladava ubije|enje da je glavni krivac za sve to svijest stanovni{tva. Kroz surovu historiju i razne strane uticaje, stanovni{tvo ovih na{ih prostora je podijeljeno raznim vje{ta~kim granicama, satjetrano u razne “torove” i maksimalno me|usobno suprotstavljeno. U skladu s tim formirao se neki njihov specifi~ni pogled na svijet i neka njihova specifi~na svijest. Na`alost, i jedno i drugo ga konstantno onemogu}avaju da dosegne ono {to se zove bolji `ivot.

Kako se ona isto~nja~ka izreka koja ka`e: Mijenjaju}i svijest mijenjamo svijet, sve vi{e prepoznaje i kod nas kao veoma korisna mudrost, to je treba slijediti i primijeniti u `ivotu. Ali kako kad je poznato da ~ovjek najte`e mijenja svoju svijest?!

U zadnje vrijeme se sve ~e{}e ~uje od strane pametnih, obrazovanih i dobronamjernih ljudi da se bolji `ivot ne}e mo}i dosti}i uz dosada{nje poglede na svijet i dosada{nju svijest i savjest stanovni{tva. Me|utim, ove tvrdnje obi~nom ~ovjeku ostaju nedovoljno jasne, ~ak imaginarne, a time i beskorisne. Zbog toga }u ja, u ovom tekstu, poku{ati ilustrovati ove stavove mnogobrojnim primjerima iz literature i stvarnog `ivota, te tako omogu}iti svakom da u navedenim karakternim osobinama prepozna bar dijeli} svojih osobina, da ih prizna bar sebi samome i da se potrudi promijeniti ih u cilju boljeg `ivota.

Dakle, ako ~ovjek u jednom trenutku shvati da je upravo on najve}i krivac za to {to nam je domovina u ovakvom haosu i {to se u njoj tako te{ko `ivi i ako mu se pri tom uka`e na to da promjenom svoje svijesti i svog pona{anja mo`e doprinijeti promjeni stanja na bolje, mo`e postati motiviran za promjenu svog pona{anja. A tek to }e biti pravi po~etak njegovog puta u bolji `ivot. Da li }e stvarno i dosti}i taj bolji `ivot zavisi u mnogome i od toga koliko ljudi je krenulo tim putem, jer }e od toga zavisiti i brzina promjena koje }e rezultirati boljim uslovima `ivljenja. Dodu{e, ne mo`e se re}i da se kod nas ne doga|aju ba{ nikakve promjene, ali se na`alost mora konstatovati da se te promjene odvijaju veoma sporo i da njihove rezultate mnoge dana{nje generacije ne}e do~ekati. Naime, ovakva spontana i opstruirana promjena stanja je toliko spora da je vi{e primjerena `ivotnom vijeku kornja~e ( koji je nekoliko stotina godina), negoli `ivotnom vijeku ~ovjeka ( koji je oko 70-ak godina). Budu li se u promjene stanovnici tako sporo i te{ko uklju~ivali, ne}e se skoro formirati “ kriti~na masa” takvih stanovnika koji bi mogli povu}i te promjene, bez obzira na opstrukciju onih ostalih. Dakle, svi oni koji `ele da ipak stignu osjetiti blagodati boljeg `ivota, moraju se aktivno uklju~iti i maksimalno doprinijeti da promjene u na{em dru{tvu teku {to br`e, tj. da se ta”kriti~na masa svjesnih stanovnika {to prije dostigne.

U zadnje vrijeme se na sve strane ~uje kako je dugotrajnim uru{avanjem socijalizma i potonjim stanjem haosa i rata potpuno i{~ezao sistem pravih vrijednosti, a na njegovom mjestu se instalirao sistem obrnutih vrijednosti. Tako se do{lo u situaciju da nam elitu predstavlja kvazielita, te da umjesto znanja, rada i po{tenja cijenimo ( i obilato pla}amo) dilentatizam, lopovluk, korupciju, demagogiju i licemjerstvo. Svako dru{tvo sa takvim nakaradnim sistemom vrijednosti mora propasti, pa ni na{e ne}e biti iznimka. Upravo zbog toga ni 8 godina nakon zavr{etka rata, te{ko da ima ikakvog pobolj{anja situacije.

Znaju}i sve ovo, trebalo bi samo (!?) promijeniti svijest, svoje stavove i svoje pona{anje i stvari bi se po~ele ubrzano mijenjati na bolje. Ali, to ne}i i}i tako lako sve dok svatko od nas ne obuzda Dinarca ( Balkanca) u sebi..

Kao prva te{ko}a na koju se pri tom nailazi je priznanje svakog od nas da u nama zaista ~u~i Dinarac. Ve}ina na{eg stanovni{tva ne zna ni pribli`no pravu historiju Balkana pa mnogi od njih potpuno neosnovano sebe smatraju raznim “etni~kim ~istuncima”, {to je potpuno apsurdno ako se ima u vidu bar mali dio raznih mije{anja i migracija u toku historije. Ali, ako budemo po{teni bar prema sebi, ako ve} to ne}emo prema drugima, prepoznajmo bar karakterne osobine Dinarca u svojim karakternim osobinama ( ako ve} ne}emo priznati prisustvo dinarskih gena) i poku{ajmo ih obuzdati. To }e biti dovoljno, za po~etak.

Promijenimo svoju svijest

Za mnoge nesre}e i neda}e stanovnika Balkana krivo je njihovo pona{anje. Zbog njihove neinformisanosti i neprosvje}enosti postoji sklonost ka fatalisti~kom gledanju i pona{anju. Naime, ljudi obi~no misle ovako:” Ja sam onakav kakav jesam. Kao {to je neka osoba ro|ena visoka ili niska, plavooka ili sme|eoka, debela ili mr{ava, tako je i sa pona{anjem. Neki su ljudi ro|eni sa samopouzdanjem, drugi su povu~eni, neki su inteligentni, neki tupi..” Me|utim, nau~na istra`ivanja su samo u neznatnoj mjeri potvrdila takvo fatalisti~ko gledanje. Svi smo mi ro|eni sa {irokim spektrom mogu}nosti. Zato bi trebalo da budemo zainteresovani da se oslobodimo bar onih oblika pona{anja koje smo posisali sa maj~inim mlijekom, ukoliko su se pokazali kao neadekvatni, a koji nisu upisani u na{ genetski kod. Mi smo ih samo nau~ili posredstvom okoline u kojoj `ivimo. Me|utim, ~ak i one koji su upisani u na{ genetski kod, mo`emo bar djelomi~no obuzdati i staviti pod kontrolu. To drugim rje~ima zna~i da svaki svjestan pojedinac mo`e da uti~e na svoje pona{anje u `eljenom smjeru. Mnogobrojnim eksperimentima u eksperimentalnoj psihologiji dokazano je da se razli~iti oblici pona{anja, pod odre|enim uslovima, mogu nau~iti, te da se od nau~enog pona{anja, opet pod odre|enim uslovima, pojedinac mo`e odu~iti. Me|utim, treba biti svjestan da to nije ni lako ni jednostavno. Ali, ipak je mogu}e! ^udesna zamr{enost psihi~kog ustrojstva ~ovjeka ote`ava to sama po sebi, a posebno kad je u interakciji sa uticajima okoline koju je ~esto veoma te{ko kontrolisati. Ipak, vrijedi poku{ati!

A kakav je u stvari taj Dinarac koji ~u~i u nama? Prema istra`ivanjima uglednog antropogeografa Jovana Cviji}a na Balkanu se, uslijed raznih uticaja, formiralo vi{e karakternih grupa o ~emu se vi{e podataka mo`e na}i u njegovoj knjizi BALKANSKO POLUOSTRVO. Me|u tim grupama postoje dvije ekstremne: dinarska i rajinska, ~iji elementi se prepoznaju u ve}ini karakternih crta i dana{njih stanovnika Balkana. Po svemu sude}i, upravo te karakterne crte na{eg stanovni{tva su u najve}oj mjeri krive za njegovu zlu sudbinu, pa zbog toga svatko tko prepozna i{ta od tih osobina u svom karakteru, morao bi se maksimalno potrudi da ih elimini{e ili bar obuzda.

Psihologija balkanskog ~ovjeka

^udan je balkanski ~ovjek. Ako netko sa strane posmatra njegovo pona{anje, analizira njegove stavove i posmatra njegovo djelovanje u okviru dru{tva u kojem `ivi, ne mo`e da se oslobodi utiska da taj ~ovjek konstantno radi u korist svoje {tete! Zbog toga nije ~udo {to mu se to sve vra}a na najgori mogu}i na~in: kroz ratove, bijedu i nesre}u svake vrste. Ne ka`e uzalud narodna poslovica: Svatko je kova~ svoje sre}e. Ali i nesre}e! Naj`alosnija ~injenica na Balkanu je upravo ta {to je ovdje bilo i jo{ uvijek ima mnogo, mnogo vi{e kova~a nesre}e negoli kova~a sre}e, a to se skr{i kao nesre}a i na jednima i na drugima. Zato svaki stanovnik Balkana treba da bude iskren bar prema sebi i da analiziraju}i objektivno svoje pona{anje, ~injenje i ne~injenje postane svjestan svojeg vlastitog udjela u nesre}ama koje se de{avaju balkanskom stanovni{tvu i njemu samome.

Psihologija ~ovjeka kao vi{eg bi}a je vjerovatno bar sli~na (ako mo`da ne i ista) u svim krajevima svijeta, ali je ona razli~itim tradicijama, religijama, politi~kim sistemima, prosvje}ivanjem i obrazovanjem u mnogome korigovana i usmjeravana, planski ili neplanski, u pozitivnom ili negativnom smislu. Ovdje na Balkanu, u nedostatku ozbiljnih politi~kih sistema, svi ovi razni uticaji su se reflektovali na stanovni{tvo uglavnom negativno tako da se konstantno ima situacija koja bi se mogla uporediti sa ra{timovanim orkestrom. Tako razne tradicije, umjesto da doprinose bogatstvu kulture, one samo unose razdor i zabunu u stanovni{tvo koje je u tom smislu veoma {aroliko. Religije djeluju jo{ pogubnije, potpuno destruktivno zahvaljuju}i ~injenici da ih mnogobrojni zlonamjernici konstantno zloupotrebljavaju u svrhu svojih vlastitih ciljeva, shvataju}i njihovu mo}. Ozbiljnih politi~kih sistema na Balkanu nikad nije ni bilo, a {to se obrazovanja i prosvje}ivanja ti~e ono je uvijek na margini i nikad nije bilo su{tinsko ve} uvijek samo formalno. Zbog toga je balkanski ~ovjek upravo takav kakav je. Da bi ga bolje upoznali, dajmo rije~ onima koji su ga najbolje poznavali i koji su ga u svojim djelima bezbroj puta opisali.

Ivo Andri}, u ZNAKOVIMA PORED PUTA, ka`e:” ^ovek koji nastoji da poraste tako {to u svojim, a zatim u sva~ijim o~ima umanjuje sve oko sebe, da bi to postigao, on primenjuje nadljudski i neljudski visoka merila na sva~ija dela i postupke. Pred njegovim sudom ne mo`e niko opstati, ni tu meru izdr`ati, pred njim se sve spu{ta, povija i smanjuje do nepostojanja. Jedinica mjerenja je nula. Kad tako sve oceni, premeri i sravni sa zemljom, onda se pobedni~ki pro{eta tom pustinjom, kao melanholi~an trijumfator, `ale}i se na nesposobnost ljudi i nesavr{enost stvari. A iza njegovih le|a odmah se ispravlja i di`e sve {to je on svojim merenjem oborio i unizio i dobija ponovo svoju stvarnu meru i visinu koju je oduvek imalo. Ali on, on se nikad ne okre}e da bi pogledao iza sebe, ide samo napred, pobedni~ki i sigurno, i meri i obara sve, a sam ni{ta ne zna do to i ni~eg nema do svojih visokih merila, i svog beskrajnog zadovoljstva zbog njih.”

Slijede}i citat iz istog djela ka`e:” Na kraju, svi ra~uni i sve ispitivanje, sve se svodilo na jedno: pravo prokletstvo njegovog `ivota dolazilo je od visokog mi{ljenja koje je imao o sebi. I {to je najgore, on toga nije bio svestan; to mi{ljenje je `ivelo u njemu kao {to `ivi u nama na{ krvotok i stalno lu~enje `lezda, a mi ga nismo svesni, ne znamo ga, ne ose}amo i ne vidimo druga~ije do po njegovim krajnjim posledicama. To je ~oveka zavodilo na hiljade krivih puteva i pogre{nih zaklju~aka u `ivotu, nagonilo ga da uzroke svim svojim mnogobrojnim neda}ama i nezadovoljstvima, i svim protivre~nostima svog `ivota -tra`i tamo gde oni nisu i ne mogu biti.”

U slijede}em citatu iz istog djela, Ivo Andri} ka`e:” Istinski ponos dovoljan je sam sebi. Samo, istinski ponos je redak. Mnogo ~e{}e susre}emo oholost, sujetu, uobra`enje: nekad su pod njegovim vidom i imenom, a nekad goli, bez maske. Oni nikad nisu dovoljni sami sebi. Da bi se potpuno ispoljili i iz`iveli, njima treba tu|e divljenje i priznanje, ~esto i tu|e poni`enje; oni su za onoliko ve}i za koliko drugog umanjuju, a ta veli~ina nikad im nije dosta, stoga su stalno nemirni, u pokretu, tra`e}i na {ta bi mogli da se popnu i izdignu, dok je ponos uvek miran, zadovoljan onim {to je i gde je, i samo ne da nikom na sebe. Ponosni ljudi, prirodno, ~esto stradaju zbog svog ponosa, ali im njihov ponos poma`e da podnesu svako stradanje. Naprotiv, sujetni ljudi se i poni`avaju da bi zadovoljili svoju sujetu i, naravno, ne uspjevaju u tome, jer sujeta se, kao }udljiva `ena iz r|avog dru{tva, odjednom okre}e i predbacuje im ono {to su zbog nje u~inili.”

Na jednom mjestu Ivo Andri} pi{e:” Nekad davno napisao sam da je jedna od ~ovekovih slabosti njegova mala i ograni~ena sposobnost predvi|anja, naro~ito kad su u pitanju ne sitne i svakodnevne, nego krupne i sudbonosne stvari. ( To ne zna~i da nije oduvek i svuda bivalo izuzetnih, velikih ljudi koji su bili sposobni da svetlo{}u svoga duha obasjaju u`a ili {ira podru~ja budu}nosti.) Ali bez obzira na tu na{u ograni~enu sposobnost predvi|anja, i svaki od nas obi~nih ljudi treba da razvija i usavr{ava svoje umne i moralne snage i da savesno vr{i svakodnevne du`nosti i poslove, kako bi mogao spreman do~ekati tu te{ko predvidljivu budu}nost i sa {to vi{e razuma, hrabrosti i ljudskog dostojanstva stati pred svaki zadatak i svako nepredvi|eno isku{enje, koje ona mo`e da donese.”

^esto smo primorani da se zapitamo jesu li neki od ljudi koji su bili (ili jo{ uvijek jesu) na vode}im funkcijama u politici uop}e normalni ljudi? Prema zvani~nim medicinskim statistikama poznato je da je u svakoj populaciji prisutan ogroman postotak ljudi za koje se to ne bi moglo re}i. Zbog toga je neophodno obezbijediti mehanizme koji bi mogli sprije~iti dolazak takvih ljudi na vlast. Ako se to ne obezbijedi, manijaci poput Hitlera, Staljina, Lenjina i mnogih drugih bit }e i u budu}e u mogu}nosti da izazivaju katastrofe poput onih koje su takvi psihopatski bolesnici izazvali. Da je takvih bolesnih politi~ara bilo ( a i sad ih ima) na politi~koj sceni Balkana, neosporno je. Zato nije slu~ajno {to se u ZNAKOVIMA PORED PUTA na{ao i ovaj odlomak:

“Jeste li primetili koliko ludaka i manijaka ima oko nas? Obratite pa`nju, pa }ete videti. I kod onih koje smatramo normalnim javi se povremeno blesak nekog ludila, ili ne~eg {to li~i na ludilo, potraje du`e ili kra}e, pa pro|e kao da nije nikad ni postojao. Ali vi posle toga znate na ~emu ste i gde da svrstate toga ~oveka. Istina, ima i takvih sa kojima se dru`ite ili vi|ate godinama, a da nikad niste primetili ni{ta {to bi moglo da li~i na ludilo. To zna~i samo da taj nije imao prilike da se oda. Ili vi niste umeli da vidite. Jer, primetili vi to ili ne, mo`ete slobodno uzeti kao pravilo da u svakom od ovih oko vas ima kvasac ludila, ovakvog ili onakvog, ve}eg ili manjeg. (Razume se da to va`i i za vas, li~no, u odnosu prema drugim ljudima.)

Razli~ite su i mnogobrojne sitne ili krupne vrste du{evnih poreme}aja od kojih ovi ljudi pate, nekad primetno, a nekad skriveno, ali mi se ~ini da ih ponaj~e{}e napada i zanosi ludilo veli~ine, golema{tvo raznih oblika i stepena.”

Analiziraju}i pa`ljivo psiholo{ke osobine stanovni{tva svoje domovine, Ivo Andri} dalje ka`e:

“^esto mi se ~ini da je od svih na{ih ljudskih r|avih osobina najte`e podnositi samovolju. Lak{e se branimo od svakog drugog zla nego od nepredvidljive i neura~unljive }udljivosti, od ose}ajnog i misaonog nereda sirovih i surovih ljudi. Svaki se r|av nagon pre ili posle zadovolji ili smiri, a samovolja nas prati i goni stalno, susre}e gde to ne o~ekujemo, poga|a gde se ne nadamo, jer se ona ne zaustavlja ni pred ~im. Samovoljni i osioni ljudi, kakvih u nas ima dosta, u svakom vremenu i u svima redovima, nanose dru{tvu vi{e {tete nego pijanci, kradljivci ili ubojice. I plemenitija ose}anja, kojih samovoljni ljudi nisu potpuno li{eni, unapred su otrovana i obesna`ena njihovom samovoljom koja mo`e da stvara samo nered i pusto{, u njima i oko njih.”

I Me{a Selimovi} je bio obdaren nekom vrstom sklonosti za analiziranje psiholo{kih osobina ljudi iz svog okru`enja. Njegova djela su prepuna takvih analiza ili bolje re~eno, od njih se i sastoje. Citirajmo ne{to od toga:

..“Imao sam jednu nepo`eljnu osobinu, ni od koga nikad nisam tra`io nikakvu uslugu. Mojoj nezavisnosti ljudi su postavljali razne prepreke. Namjerno ili prirodno, neva`ni i zavisni ljudi uvijek nailaze na podr{ku ja~ih. Ja sam uvijek i{ao uspravno, ni{ta nisam tra`io {to mi normalno ne pripada, sa svakim sam razgovarao ravnopravno, ne sagibaju}i ni ki~mu ni {iju. Primijetio sam da ~ovjek ne smije da bude nezavisan a jo{ manje pametan, jer }e ga sna}i mnoge nevolje..

..Ne volim ljude koji rade kod kadije. Da mu je ki~ma od `eljeza pukla bi za dva mjeseca. Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija prije dodira. Sli~an je vodi, nema svog oblika, prilago|ava se sudu u koji ga uspu. Ni{ta mu nije gadno, ako mu je korisno, jer je imao jedan cilj u `ivotu: da uspije..

..[to ima vi{e skloni{ta iza kojih se ljudi kriju, sve je vi{e prostora za ljudsko zlo. ^ovjek uvijek izmisli razlog izvan sebe, da bi se oslobodio od odgovornosti i krivice, {to je podsticaj za zajedni~ku neodgovornost. Te{ko ~ovje~anstvu dok je tako!..

..Sve }e pro}i, gospodine,- govorio je tihi Ibrahim Paro (TVR\AVA) . Ali kakva je to utjeha? Pro}i }e i radost, pro}i }e i ljubav, pro}i }e i `ivot. Zar je nada u tome da sve pro|e?..

..Mislim da je naziv ta~an: otpadnik, konvertit, ~ovjek koji je promijenio vjeru. Bili smo hri{}ani, pa smo ostavili staru vjeru i uzeli novu, okupatorovu. Zar to nije otpadni{tvo? Me|utim, ja sam ipak vezan za bosansko i muslimansko porijeklo i uvjeren sam da je na{a slo`enost ( zbog dugogodi{njih tu|ih navika koje smo prihvatili) zbog ~udne istorije, zbog stvorenih kompleksa, zbog hiljada spletenih ~vorova izuzetno bogata stvarala~kim mogu}nostima.

Mo`da su svoju prevjeru pla}ali ve}om revno{}u u novoj vjeri.

S nejasnim osje}anjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadni{tva, ne}emo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadr`avamo vrijeme u strahu od ma kakvog rje{enja.

Emocionalna pozlije|enost mo`e u nama okrenuti u potpuni nihilizam i cinizam ili u neutoljivu emotivnu glad ili buntovni{tvo, otpor, te`nju za nezavisno{}u svih ljudi i svih vjera, stalno osje}anje povrije|enosti koje se nikad i ni~im ne mo`e rekompenzirati, zbog ~ega je ~ovjek stalno u stavu odbrane.”

[to re}i na ovo? Religije su danas u razvijenim zemljama li~na stvar svakog pojedinca. Tako bi trebalo da bude i kod nas. Sve drugo je zloupotreba. Najopasnija zloupotreba je kad se religija izdigne na nivo dr`ave i kad religijska pripadnost postane kriterij za odre|ivanje prava svakog pojedinca. Takvo ne{to je jo{ uvijek prisutno na Balkanu, a prema tome se mo`e i suditi o nivou kulture te sredine. Sa `aljenjem se mora konstatovati da sredina u kojoj va`e ovakva pravila, nije daleko odmakla od kulturnog nivoa srednjeg vijeka. Takvo ne{to sebi ne smije dozvoliti dr`ava koja `eli da bude smatrana ozbiljnom dr`avom. Danas, kad se zna {ta je religija, odakle poti~e i sa kojom svrhom je uvedena, bilo bi normalno da svatko bira sebi religiju u skladu sa vlastitim potrebama.To je u razvijenim zemljama ve} uobi~ajeno. Kad bi se to i kod nas odoma}ilo, vi{e se o konvertitstvu ne bi sudilo na isti na~in kao u srednjem vijeku. Tada je konvertit smatran odmetnikom i po toj osnovi su mu naturani razni kompleksi, zbog kojih se u njemu javljala `elja da pobije sve pripadnike svoje prija{nje vjere, kako bi zameo trag svog konvertizma. Kao posljedica takvih pona{anja nastala je poslovica:”Gori poturica od Tur~ina.” Takva pretjerana lojalnost konvertita je djelomi~no bila uslovljena i `eljom da se dodvori svojim novim savjernicima, a to su bili ~esto osnovni razlozi za vr{enje mnogobrojnih pokolja u toku historije. Sa stanovi{ta dana{njih demokratskih shvatanja, konvertitstvo nije za osu|ivanje. To je naprosto stvar li~nog izbora. Ina~e, kompleks konvertizma nametnule su svojim vjernicima vjerske zajednice, kako bi sprije~ile osipanje ve} ste~enih vjernika. U tom cilju su kori{tene razne metode prijetnji, prisila, straha, ucjena i naturanja kompleksa konvertizma. Dana{njem ~ovjeku, koji ima bar osmogodi{nju {kolu, ne bi vi{e slu`ilo na ~ast da se na taj na~in da izmanipulisati od strane bilo koje religijske grupe.

Ako pravilno shvatimo poruke pisaca zaklju~it }emo da su nam oni `eljeli savjetovati da svatko od nas prepozna kod sebe iste takve mane i da ih, u svom vlastitom interesu, poku{a bar obuzdati.

Kako su ovdje citirani odlomci iz djela na{ih pisaca, to je o~igledno da se radi o opisivanju karaktera ljudi sa na{eg podru~ja. Me|utim, time se ne `eli re}i da su svi drugi ljudi van ovih balkanskih podru~ja, bolji. Niti govora! Oni su samo uspjeli ( ili ih je ne{to na to prisililo) da svoje takve lo{e osobine stave pod kontrolu, bar u onolikoj mjeri u kolikoj je to neophodno da one ne bi, u ve}im razmjerama, zagor~avale `ivot i njima i ostalima. [to se ti~e stanovni{tva Balkana, ono jo{ nije dostiglo taj stepen razvoja svijesti na kojem bi moglo samo zaklju~iti da ga takve karakterne osobine vuku u propast, a do sada se nije na{ao nitko dovoljno svjestan i sposoban da stanovni{tvu nametne takav kodeks pona{anja u kojem bi se takve karakterne osobine okvalificirale kao lo{e, nepo`eljne i opasne. A u interesu je svakog stanovnika Balkana da se bar ne{to u~ini u tom smislu. Jer takva situacija, kakva je sada na Balkanu, ne mo`e odvesti narode Balkana u bolju budu}nost jer ne postoje nikakvi zdravi moralni principi ( niti bilo kakvi mehanizmi) koji bi onemogu}ili da ljudi sa lo{im psiholo{kim osobinama lako dolaze do najvi{ih instanci vlasti, da se tu dugo zadr`avaju i uzrokom su katastrofa koje su bile pogubne u pro{losti, koje su pogubne u sada{njosti a bit }e pogubne i u budu}nosti ( ako budu}nosti uop}e i bude).

Sa `aljenjem se, pored svega gore re~enog, mora jo{ konstatovati da je osnovna `ivotna filozofija stanovnika Balkana ona koja se mo`e iskazati re~enicom: Da kom{iji crkne krava ( pa makar i moja crkla)! To je, dodu{e, izum neprosvije}ene, primitivne sredine. Sama ~injenica da je ta ideja na Balkanu jo{ uvijek veoma prisutna, mora ozbiljne ljude navesti na razmi{ljanje. Zna~i li to da smo mi na Balkanu jo{ uvijek prevashodno primitivna sredina? Ono {to najvi{e u`asava je ~injenica da je ovakva filozofija `ivota jednako zastupljena kod nepismenih kao i kod univerzitetskih profesora!

I kod njema~kog naroda postoji poslovica koja ka`e: Die reinste Freude ist die Schadefreude. To bi u slobodnom prevodu zna~ilo: Naj~istiji oblik radovanja je zlobno likovanje nad nevoljama onih kojima zavidimo, a {to bi se moglo smatrati identi~nim sa onim gore re~enim. Me|utim, po stepenu razvoja koji je dostiglo njema~ko dru{tvo, mora se zaklju~iti da je filozofija `ivota iskazana gornjom sentencom potisnuta i marginalizovana, te nije vi{e u stanju da iza sebe ostavlja pusto{. Na`alost, na Balkanu je ona jo{ uvijek u `i`i `ivota i predstavlja osnovu za gra|enje sopstvenog stava ve}ine pojedinaca prema ostalim iz svog okru`enja, pa i {ire. Naravno, sva ~injenja vo|ena ovom destruktivnom maksimom su krajnje destruktivna, a to vu~e ~itavo dru{tvo nazad. Svaka nova, dolaze}a generacija nema {ta bolje da nau~i od prethodne do to isto, zbog ~ega i ona postaje ista takva ( ili jo{ gora), a {to je iza{lo na vidjelo posljednjih godina na Balkanu. Kao rezultat dugogodi{njeg prisustva ovakvog circulos vitiosus-a, o~igledna je sve ve}a prisutnost primitivizma me|u svim slojevima stanovni{tva. A primitivizam nije ne{to ~ime bi se neko dru{tvo moglo ponositi. Naprotiv. Iako bi svatko iole razuman brzo i lako mogao uvidjeti negativne posljedice ovakve svoje `ivotne filozofije ( ~ak i na sebe samoga), `alosno je da to ne uvi|aju ~ak ni oni koje smatramo obrazovanima. Jer, da to uvi|aju, borili bi se protiv nje, a ne bi bili njeni najdosljedniji privr`enici, kao {to to jesu. Pa zar nije vi{e nego o~igledno da ako mojem kom{iji ne crkne krava, bit }e vi{e mlijeka i mesa za sav narod. A taj narod, ako bude bolje `ivio, bolje }e i raditi, {to }e voditi ka bogatijem dru{tvu i bogatijoj dr`avi. A u bogatijoj dr`avi bit }e bolje i zdravstvo i {kolstvo i sudstvo i privreda i penzije i sve ostalo. A to zna~i da }e i meni biti bolje! Zar svaka osoba ne bi trebalo da te`i k tome i da radi samo ono {to vodi ka takvom cilju? A na{ balkanski ~ovjek se upravo suprotno pona{a! On ne samo da `eli da kom{iji crkne krava, nego }e ~ak uraditi sve {to god mo`e da se to i desi, a ni najmanje mu ne}e biti `ao svog truda. Pri tom mu ni u jednom trenutku ne}e pasti na pamet da se zapita: [ta ako takvih kao ja ima mnogo? [ta ako su svi takvi? Kud }e nas to odvesti? Da li }u ja, kao jedinka, na kraju od toga svega imati korist ili {tetu? Balkanski ~ovjek je toliko ograni~en u dometu svog razmi{ljanja da ne mo`e shvatiti kako su to sve na{e zajedni~ke krave i ako sa njima ide sve dobro, onda se i mi svi mo`emo nadati nekom boljitku. A ako ne ide, svi mo`emo o~ekivati samo propast. Osim toga treba imati na umu da pored razo~arenja, uzbu|enja i `urbe jo{ i mr`nja, zavist i pakost kvare du{evnu harmoniju ~ovjeka i prizivaju glavobolju i bolesti svake vrste. Svi oni koji se u takvom dru{tvu raznim kriminalnim radnjama i sitnim i krupnim pakostima obogate, bogatstvo ne}e mo}i obdr`ati, a pogotovo to ne}e po}i za rukom njegovim potomcima, jer ratovi se ovdje javljaju u ciklusima a za sobom ostavljaju pusto{...

Su{tina balkanskog mentaliteta ( koji vu~e porijeklo od Dinaraca, a tih gena i manira imaju svi stanovnici Balkana), je i ve}a sklonost ka usmenoj negoli pisanoj komunikaciji, {to ima za posljedicu nesklonost ka ~itanju knjiga. Takav epski mentalitet po{tuje tu|u li~nost {to ima za posljedicu individualnost. Me|utim, ta osobina, iako se sama po sebi ne bi mogla okarakterisati kao lo{a, funkcioni{e samo u manjim zajednicama, gdje svatko svakog zna. Kad ~ovjek iz takve sredine do|e u sredinu u kojoj je anoniman, on ~esto zaboravi svaki moral, jer ga tu vi{e nije stid svojih suseljana koji ga znaju kao po{tenog, moralnog ~ovjeka, te je sklon da radi sva{ta {to se ne bi moglo smatrati moralnim. Sjetimo se samo onih snimaka, koje smo vidjeli na hrvatskoj televiziji za vrijeme rata, a koji su prikazivali automobile sa zagreba~kom registracijom ~iji su vlasnici u prikolicama, nakon pada Srpske krajine, nemilosrdno plja~kali sve i sva{ta i vozili to ku}i u Zagreb, jer su vjerovali da ih tu nitko ne}e vidjeti i prepoznati. (Me|utim, vidjeli su ih i snimili snimatelji hrvatske televizije!) Proradili u njima geni primitivizma”! Takvih primjera je bilo bezbroj, na svim stranama.

Osim prethodno navedenih negativnih osobina ovom stanovni{tvu bi se mogla pripisati i pretencioznost, osornost i netrpeljivost. Naime, na{e stanovni{tvo je sklono pretjerivanju i megalomaniji. Osrednjost ih ne zadovoljava i samo ne{to veli~anstveno ih mo`e pokrenuti na akciju. Oni rade svoj posao nevoljno, smatraju}i sebe pozvanim za lak{e i bolje pla}ene poslove, a ~esto nemaju sposobnosti ni za to {to rade. Kod nas bi svaki radnik htio biti direktor! Dodu{e, veoma ~esto se mogu na}i primjeri da netko bez stvarnih zasluga i sposobnosti zauzima visok polo`aj, {to je “dalo pravo” i onima drugima da smatraju kako im takvo mjesto pripada. Tome je naro~ito doprinijela skoro pedesetogodi{nja politika negativne kadrovske selekcije i mogu}nost da bravar bude {ef dr`ave, a nesvr{eni u~itelj glavni ideolog i teoreti~ar tog politi~kog sistema. Zbog toga se kod nas, gotovo redovito, na najvi{im funkcijama mogu na}i ljudi koji imaju toliko oskudno znanje da ~ak nisu ni svjesni da im tu nije mjesto, te se doime kao budali je more do koljena.

Tako|er postoji sklonost ka kompliciranju jednostavnih stvari ( [to bi jednostavno kad mo`e komplikovano?), kao i te`nja ka “prepri~avanju Markovih konaka” umjesto konkretnog rada.

Jedna od velikih mana dinarskog mentaliteta je sklonost da se marginalne razlike pretvaraju u provalije, neznatno razila`enje u mi{ljenju izaziva trajno neprijateljstvo. Kao da dvoje ne mogu imati razli~ite ukuse, razli~ite politi~ke orijentacije a biti dobri prijatelji ili se bar uva`avati. Valjda je to razlog {to Slaveni do`ivljavaju Zapad kao emocionalnu pustinju, a Zapad Slavene kao ljude koji se pretjerano uzbu|uju niza{to, {to se mo`e ilustrovati slijede}om anegdotom:

“Za{to Srbin pote`e revolver ako mu netko ka`e da je magarac?”- pitao Englez nekog na{eg ~ovjeka. “Pa zar je mogao druga~ije da reaguje?”- za~udi se on. “Mogao je, ako se razmi{lja ovako: Prvo, tko je on da sudi o tome? Drugo: mo`da je ~ovjek u pravu.”-posavjetuje Englez.

Drugim rje~ima moglo bi se re}i da je narod bez tolerancije i trpeljivosti zbirka ostra~}enih i me|usobno nepomirljivo sukobljenih pojedinaca. Javne i privatne diskusije se pretvaraju u li~ni obra~un, drski i grlati odnose pobjede, a ~ak ih ni javno mnijenje ne osu|uje. Na{iroko se primjenjuje ona narodna utuk na utuk , ne odgovara se argumentom na argument, nego se ide na ~ovjeka ( ~ak i toljagom, kamenom, revolverom) a pogotovo bla}enjem i omalova`avanjem. Postoji op}a nestrpljivost da se saslu{a drugoga. Kultura govora ( i op}enito kultura) zahtijeva da se saslu{a drugi, da mu se ne upada u rije~, da se tek poslije pauze i razmi{ljanja odgovori, po{tuju}i sagovornika i njegove argumente.

Pritajena ili otvorena mr`nja prema istaknutim li~nostima nije specifi~nost samo na{eg stanovni{tva ( iako je veoma istaknuta crta na{eg balkanskog mentaliteta), niti je vezana isklju~ivo za samoupravni socijalizam ( mada se tamo uzdigla do nivoa osnovne filozofije `ivota). Ovaj “manir” je poguban za svako dru{tvo u kojem eskalira, pa bi ga trebalo dr`ati pod kontrolom. U tom cilju bi trebalo da roditelji svojoj djeci ve} u osnovnoj {koli savjetuju: “Nemojte mrziti druge iz razreda {to bolje od vas sastavljaju pismene radove ili {to bolje znaju matematiku. Mo`da }e oni jednog dana izmisliti lijek koji }e vama spasiti `ivot. U svakom slu~aju ve}a je vjerovatno}a da }e to u~initi oni, negoli oni koji ne znaju ni matematiku ni svoj materinji jezik.”

Na`alost, samoupravni socijalizam je potencirao tu osobinu kod masa. Osnovni razlog za to je bio harizmatski vo|a koji nije trpio oko sebe pametne i karakterne ljude. To se prenijelo na sve spratove hijerarhijske piramide, uklju~uju}i i prizemlje. Zbog toga je samoupravni socijalizam iza sebe ostavio kadrovsku pusto{, koja nas je dovela u ovako te{ku situaciju, a njene posljedice se ne mogu popraviti desetlje}ima, tj. ba{ toliko dugo koliko su trajali i uzroci.

Samoupravni socijalizam je nalagao uniformnost mi{ljenja, njegovane stereotipe. Pametni i kriti~ni umovi bili su prisiljeni da se brane }utanjem. U protivnom, izmislili bi im se grijesi i bili bi osu|eni na “loma~u”. To je hranilo zadovoljstvom prazne du{e socijalista- na}i neku izmi{ljenu manu u velikom ~ovjeku i time utje{iti sebe u svom osje}aju inferiornosti.

Me|utim, bez velikih umova i jakih karaktera, nema progresa. Netko ~ak re~e: Da bi se imala domovina, treba imati jak karakter. Utoliko je jedno dru{tvo stvarala~kije, ukoliko podsti~e i nagra|uje inventivnost, pamet i karakter, a suzbija i ka`njava lijenost, glupost i beskarakternost. Svi veliki narodi, oni koji su dali doprinos razvoju civilizacije, znali su to. S obzirom kako se radilo kod nas zadnjih pedesetak godina ( a i dalje se u tom pogledu radi isto), zar smo mogli pro}i bolje i zar se, bez radikalnih promjena u svijesti, imamo ~emu nadati?

Prosje~an ~ovjek zato te`i uravnilovci. On u hijerarhiji vrijednosti vidi sopstvenu smrt jer uspostavljanje hijerarhije vrijednosti svodi svakog prosje~nog ( i ispodprosje~nog) na njegove skromne “dimenzije”, oduzima mu pravo na neodgovornost i na slobodu u razaranju. Tako|er, uspostavljanje hijerarhije vrijednosti otvara polje individualnom stvarala{tvu {to omogu}uje formiranje duhovne elite- karijatide hrama kulture ~iji portal nije ni{ta drugo do lice moderne civilizacije kojoj i mi pripadamo.

Nipo{to se ne smije zaboraviti da bez velikih ljudi, bez podsticanja izuzetno sposobnih nema napretka i da se njihovim sputavanjem dolazi do toga da neznalice odlu~uju o va`nim stvarima i da }e od toga svima biti gore. U svjetlu toga, neka se svaki stanovnik Balkana upita koliki je njegov vlastiti doprinos ovom kaosu u koji smo dospjeli. U tom pogledu su nevini samo oni koji su bili digli svoj glas oprotiv takvih nakaznih filozofija `ivota i zbog toga, na razne na~ine, stradali. Svi ostali su sukrivci jer su }utali a time takve pojave odobravali. Sad u`ivaju u plodovima takvog svog (ne)djelovanja.

Kod balkanskog stanovni{tvo primjetljiva je jo{ jedna opasna osobina primitivizma koja se ogleda u omalova`avanju `ena.Ve}ina balkanskih mu{karaca iz straha da `ene ne ugroze njihovu ( bijednu) poziciju, sa svim svojim kompleksima, frustracijama i primitivizmom, svaki poku{aj `ene da bude ravnopravna sa mu{karcem, automatski progla{avaju feministi~kim pokretom. Me|utim, `ene ne `ele da prevazi|u mu{karce i da budu iznad njih, ve} samo `ele da stoje sa njima rame uz rame i da participiraju u svemu, ~ak i u politici gdje se donose sudbonosne odluke po pitanju sudbine ~itavog naroda, a gdje se mu{karci nisu ba{ pokazali razboritima i uspje{nima. Pogotovo ne ovi na Balkanu. Pri tom je interesantno da su u tom pogledu najugro`enije one `ene za koje se posumnja da su pametne. Njih treba jo{ i uni{titi! Naravno, obja{njenje za to le`i u podsvjesnom priznanju Balkanca da je on u stvari minoran, a `eli da bude superioran. Tu njegovu navodnu superiornost mo`e da ugrozi i samo jedna pametna `ena! Zato se svaki Balkanac sa toliko strasti ostrvi na takvu `enu, ma gdje da se ona pojavi, a naro~ito ako se pojavi u blizini njegovog radnog mjesta! U tom pogledu su isti gotovo svi mu{karci sa ovog podru~ja bez obzira na formalno obrazovanje. I ova osobina nije specijalnost Balkana ve} ostatak primitivizma. Jednom prilikom je ameri~ka glumica Barbara Strejsend izjavila: “ Postoji potreba omalova`avanja uspje{ne `ene.” Vjetovatno to nije rekla bez razloga, ve} je to osjetila na vlastitoj ko`i. Me|utim, u ameri~kom dru{tvu se, izgleda, uspje{no nose sa ovakvim ostatkom primitivizma {to se mo`e zaklju~iti po broju uspje{nih `ena u ameri~kom dru{tvu. A slobodnih strelaca sa osobinama primitivizma svakako da i tamo ima i uvijek }e ih biti. Samo, njihov uticaj je ipak pod kontrolom. Za na{u sredinu se to ne bi moglo re}i. Kod nas upravo takvi kolo vode!

Velika je {teta {to se sposobnosti `ena jo{ nikad nisu znatnije cijenile i koristile na ovom podru~ju. Mo`da je ba{ to razlog {to je situacija na Balkanu jo{ uvijek takva kakva jeste. Mo`da je ba{ zbog toga stanovni{tvo u nedozvoljivim razmjerama obrazovno zapu{teno. Mo`da je ba{ to razlog {to se ratovi na ovom podru~ju javljaju tako ~esto. Jedno je sigurno: `ene u tome nisu imale nikakvog udjela jer su odlu~uju}u rije~, do sada, na ovom podru~ju uvijek i jedino imali mu{karci!. Pogledajmo do ~ega je to dovelo. Zato `ene imaju pravo da ka`u: “Da su u svemu tome bar nekakvog udjela imale `ene, sigurno je da ne bi bilo sve tako crno kao {to jeste.” Ovu tvrdnju je te{ko argumentovano opovr}i! Nju balkanski mu{karci opovrgavaju jedino galamom i nasiljem.

U toku ovog rata iza{la je na vidjelo jo{ jedna, neobja{njiva karakteristika balkanskog stanovni{tva, a to je: op}a destruktivnost. Ne ogleda se to samo u strasti za ru{enjem “”neprijateljiskih”” (!?) ku}a, ve} svega {to se mo`e smatrati tekovinom civilizacije, uklju~uju}i tu i ono {to je njima samima neophodno za koliko-toliko normalan `ivot. Sa stanovi{ta zdravog razuma, ova pojava je potpuno neobja{njiva i jedino prihvatljivo obja{njenje bi bilo: silazak sa uma takvih pojedinaca! Navedimo samo jedan takav drasti~an primjer: @eljeznica Republike Srpske je ~itavo vrijeme rata gotovo besplatno prevozila narod. Zaposleni na @eljeznici ili nisu primali nikakvu naknadu za svoj rad ili je ona bila simboli~na samo da se ne bi moglo re}i da ba{ ni{ta ne primaju. Za uzvrat, od svog naroda, bili su “nagra|eni” ne~uvenim vandalizmom nad objektima i sredstvima za rad svog preduze}a. Svi vagoni koji su saobra}ali za vrijeme rata, potpuno su demolirani i uni{teni, tako da su se i po zimi putnici morali voziti vagonima bez prozora i vrata, sa izrezanim meblom na sjedi{tima. Kad se rat zavr{io, odgovorni u @TP-u su pomislili da je doba ludila pro{lo i nabavili su polovne vagone u inostranstvu, kako bi i na{e stanovni{tvo moglo da se vozi u prevoznom sredstvu dostojnom ~ovjeka, a ne u vagonima koji vi{e ni stoci ne bi odgovarali. Me|utim, slijedilo je veliko razo~arenje: u veoma kratkom roku, i ovi vagoni su do`ivjeli istu sudbinu! Ne mo`emo a da se ne zapitamo kakvi i koji ljudi su se vozili u tim vagonima u inostranstvu kad su vagoni mogli poslije vi{egodi{nje upotrebe jo{ biti prodati kao polovni, u izvanrednom stanju, a koji i kakvi se to ljudi voze u na{im vagonima, koji nakon upotrebe u toku istog perioda, mogu samo zavr{iti na otpadu? [ta re}i o kulturi jednih i drugih i kako se ne upitati: Zaboga, tko sve ne spada u ljude? Pa zar takvi ljudi uop}e zaslu`uju da imaju prevozno sredstvo? Izgleda da ih je trebalo ostaviti da idu pje{ice ili na konju kao u srednjem vijeku, kad im progres i civilizacija ne odgovaraju. Takvi nisu ni{ta bolje ni zaslu`ili. Jedino je {teta ( i nepravda) {to ono malo normalnih i kulturnih ljudi mora da trpi posljedice pameti i rada tih divljaka, koji se ni sa stokom ne bi mogli uporediti, a da se pri tom stoka ne povrijedi! Kako mi onda da ne budemo siroma{no dru{tvo?

Ve}inu balkanskih stanovnika “ krasi” jo{ jedna ~udna karakteristika za koju nisam sigurna da li je naslije|ena ili ste~ena. Radi se o nevjerovatnoj sklonosti ka primanju mita, korupciji i mogu}nosti da se narod lako potkupi za male pare. Mo`da je ta sklonost ostala iz doba Turske Carevine jer je ta dr`ava sva bila zasnovana na tome, ali ti “maniri” su kasnije bili preuzeti i od strane komunista, i rekla bih tamo jo{ usavr{eni. Kao takvi imaju pro|u i danas, a pogubni su za sudbinu i dr`ave i naroda. Zbog toga su, mo`da, sve dosada{nje dr`ave na Balkanu i propale jer je to krajnje nezdrava osnova na kojoj po~iva neka dr`ava. Upravo bih na ovom mjestu bilo korisno opisati metod kojim su [vajcarci, jo{ u l6. stolje}u oslobodili svoju vlast mita i korupcije. Na zidu gradske vje}nice u Bazelu postoji freska iz tog doba koja predstavlja detalj iz jedne perzijske legende. Na fresci je predstavljen tron na kom sjedi glavni sudija a tron je presvu`en ko`om prethodnog sudije, njegovog oca, koji je po nalogu kralja smaknut zbog primanja mita, a njegovom ko`om je presvu~en tron na kom }e sjediti sve budu}e sudije! Okrutno, zar ne? Svakako neprimjereno dana{njem dobu, ali se ne mo`e osporiti efikasnost! Me|utim, ne{to drugo sam htjela ovim da ka`em: Nije ~udo {to narod koji se jo{ od tada beskompromisno bori protiv mita i korupcije ima danas tako uspje{nu dr`avu, kao {to nije ni ~udo {to narod koji jo{ ni danas nije stavio na dnevni red pitanje borbe protiv te nemani, ni danas nema ni{ta {to bi iole moglo da li~i na pravu dr`avu!

Jedna od veoma lo{ih i kontraproduktivnih karakteristika ljudi sa ovih prostora je velika sklonost ka laganju. Naravno, ne mo`e se tvrditi da su svi skloni tome, ali se sti~e utisak da nedopustivo velik procenat stanovni{tva jeste sklon laganju. Mo`da je takvim sklonostima doprinijela ~injenica {to je komunisti~kli politi~ki sistem sav bio zasnovan na la`ima pa je upravo takve osobe izbacio na povr{inu zbog ~ega se mo`e ste}i utisak da je dominantna osobina balkanskog stanovni{tva- la`ljivost. Recimo ne{to vi{e o tome.

Psihoterapeut Brad Blanton u svojoj knjizi ISKRENOST BEZ REZERVE poru~uje: laganje je lo{e po va{e zdravlje, istina mo`e da bude lijek. On predla`e terapiju istinom, s obzirom da la` ostavlja posljedice i na fizi~ko zdravlje. Mnogi ~ira{i, osobe koje pate od nesanice ili imaju tegobe sa debelim crijevom uop}e ne pomi{ljaju da su uzroci tih smetnji mno{tvo malih la`i kojima se svakodnevno slu`e. Ljudi nisu svjesni toga da ih la`i ko{taju mnogo vi{e nego {to uop}e mogu pomisliti. Me|utim, dr Jovan Mari}, {ef Katedre za psihijatriju Medicinskog fakulteta u Beogradu smatra da ipak postoji jedna prilika kad je bolje slagati nego re}i istinu. To je kad se procijeni da bi istina dramati~no pokvarila odnose jer druga strana nije dovoljno zrela da prihvati istinu. U svakom drugom slu~aju je ipak bolje re}i istinu. Ja se ne bi slo`ila sa ovim, jer smatram da }e suo~enje sa istinom, bez obzira kakva ona bila, doprinijeti sazrevanju i takvih pojedinaca.

Op}oj poplavi la`i i laganja doprinose pojedini politi~ki sistemi. Nakon tridesetogodi{njeg iskustva vezanog za samoupravljanje koje je bilo prepuno dvoli~nosti, licemjerja i zamjene teza, mnogi pojedinci su shvatili da u takvom sistemu prolazi samo la`, tj. da je la` jedino {to se mo`e dobro unov~iti. Zbog toga su generacije i generacije, `ive}i u takvom ambijentu, odmalena shvatile da se treba pona{ati licemjerno. U nekim krajevima se licemjerno pona{anje podr`ava jo{ i od strane religijskih slu`benika, pa se jedan normalan ~ovjek ne mo`e uop}e sna}i u takvoj sredini. Neki psihijatri su poku{avali da uka`u na to da samoupravljanje kvari me|uljudske odnose ( pomo}u ove ideologije lako su se plja~kale {iroke narodne mase od strane kriminaliziranih politi~ara lojalnih re`imu), jer la` dominira na sastancima i zborovima, ali su zbog toga ~esto imali neprilika, a nau~na istra`ivanja vezana za ove sociopatolo{ke pojave su im bila zabranjena.

Ina~e, psihijatrija razlikuje dva nivoa la`ljivosti: patolo{ku la`ljivost ( poznatu kao sindrom Minhauzen) i obi~nu la`ljivost. Prva se smatra bole{}u a druga defektom moralnosti. O~igledno da se u gornjem odlomku radi o ovoj drugoj. Ipak, bez obzira na materijalne i dru{tvene koristi koje su pojedinci sticali laganjem, mora se priznati da `ivot zasnovan na la`ima ne mo`e biti lijep. Brzo po~inju nesanice, ko{marni snovi, preznojavanja i drugi neprijatni simptomi. Jer, te{ko je `ivjeti na dva kolosjeka i kontrolisati oba. Neminovno se mora desiti gre{ka koja }e u~initi da se la`ov zaplete kao pile u ku~ine, a tada slijedi suo~enje sa istinom. Svaki potencijalni la`ov bi se morao upitati: Jesam li spreman na to?

Zavist ili jal je jedna od velikih karakternih mana Dinaraca. Ivo Andri} u vezi s tim re~e: “ Te{ko onom koji mora da unizi nekog drugog, da bi se on sam izdigao, ili bolje re~eno: da bi imao iluziju da se izdigao.”” Ili: “ U Stambolu ti mogu oprostiti sve, samo uspjeh ne””-pi{e Andri} u OMER PA[I LATASU, dok u SJE]ANJIMA Me{e Selimovi}a stoji: ” Bosna je te{ka, teretna zemlja. U njoj nije `ivjeti lako. Pogotovo ako si centimetar vi{i od ostalih. A meni je sudbina dodijelila taj centimetar i osudila me na vje~ito ispa{tanje..” Ako se pored svih mogu}ih opstrukcija ipak negdje uspije progurati i pojaviti neki pametan, uspje{an i vrijedan ~ovjek, malo tko }e njegovu uspje{nost pripisati njegovim dobrim osobinama i njegovom trudu i radu. U vezi s tim novosadski novinar Ratko Dmitrovi} ka`e: “ Oni koji se ozbiljno bave (a ima i takvih ), psihoanalizom srpskog kolektiviteta, tvrde da }e Srbin Srbinu oprostiti sve osim uspeha. Bilo da se on ( uspeh) sastoji u kravi koja daje vi{e mleka, ku}i vi{oj za tridesetak centimetara, kolima sa ja~om kubika`om, du`im brkovima ili sl. Takva prednost ra|a kod Srbina sumnju, a ona se formira u dilemu: da li je ukrao ili mu je netko poklonio? U svakom slu~aju nema priznanja za sposobnost.” Medjutim, ne odnosi se to samo na Srbe, ve} na sve one koji imaju dinarskih gena i manira, a to su manje-vi{e svi stanovnici Balkana.

Ki~

Mnogo sam razmi{ljala o poplavi ki~a na Balkanu. Nisam bila sigurna da li i sklonost ka ki~u treba pripisati lo{im psiholo{kim osobinama balkanskog stanovni{tva ili uslovima `ivota u kojima su se ti narodi na{li. Bilo kako bilo, potrebno je ne{to re}i i o ovom fenomenu, jer i on u mnogome doprinosi stanju kaosa kod nas.

Ki~ je pseudoumjetnost i za njegovu pojavu i procvat potrebni su slijede}i uslovi:

-op}a degradacija dru{tva,

-materijalni siroma{tvo

-marginalizacija pravih vrijednosti od strane vlasti pa i dru{tva

u cjelini,

-destimulacija obrazovanih ljudi da se bave kulturnim

djelatnostima jer se od tog posla ne mo`e `ivjeti,

-zatvaranje dru{tva u sebe i njegova izolacija.

To sve stvara plodno tlo za bujanje korova zvanog ki~. U tom smislu ki~ je parazitska pojava protiv koje se veoma te{ko boriti, kad se jednom ukorijeni. Potpuno istrebljenje ki~a je nemogu}e, ali je veoma te{ko i njegivo svo|enje u podno{ljive granice kad mu se dozvoli da u|e u svaku poru `ivota. Jedini na~in borbe je razvijanje osje}aja naroda za prave vrijednosti i ve}a ulaganja u istinsku kulturu, te nametanje te istinske kulture stanovni{tvu {to je mogu}e jedino sistematskim i adekvatnim obrazovanjem i prosvje}ivanjem. Ki~ se ba{ zato i javio {to nije postojalo pravilo vrednovanja istinskih vrijednosti, pa su one marginalizovane. U tom vakuumu pojavio se ki~ kao nadomjestak, surogat istinske kulture zbog stagnacije u razvoju pravih vrijrdnosti. Ki~ je ekvivalent duhovne propasti jednog dru{tva, a koli~ina ki~a je direktno srazmjerna dubini posrtanja tog dru{tva. Kad bi se sad odjednom i uspjeli ukloniti svi oni uslovi koji su doveli do pojave ki~a, `ilavog ki~a }e se i dalje biti te{ko osloboditi jer u pozadini stoje velike materijalne koristi koje pojedinci izvla~e plasiraju}i narodu ki~ i guraju}i ga tako sve dublje i dublje u glib. Svaka kultura koja se zatvori sama u sebe i prestaje da saobra}a sa svjetskom kulturom, mora postati `rtvom ki~a jer praznine koje tim zatvaranjem nastaju, popunjavaju se ki~em u nedostatku dovoljno vlastitih pravih vrijednosti. Jer, ki~ je nastao iz potrebe da se uljep{a sumorna stvarnost u uslovima bijede i izolacije i svega {to nosi lo{a situacija, ali on nije adekvatan nadomjestak za ono {to nedostaje, ve} predstavlja jednu plitku obmanu i kamufla`u koja ima pro|u samo kod onih ljudi ~ije obrazovanje i svijest nisu na zavidnom nivou. Ali, ako takvo stanje predugo potraje, sve ve}i je broj `rtava ki~a, pa i me|u onima koji nisu na tom nivou, ali ih dugo trajanje takve situacije prisililo na takvo srozavanje. Ako se takvi uslovi predugo odr`avaju, prijeti opasnost da kompletno dru{tvo postane `rtva ki~a, tj. pseudokulture. A ako neki narod, umjesto kulture i umjetnosti ima pseudokulturu i pseudoumjetnost kao svoju duhovnu odrednicu, onda je to i pseudonarod..

Prema izjavi Danila Ki{a, poznatog jugoslavenskog knji`evnika, koju je dao u jednom intervjuu 1973. godine, pojava ki~a je usko vezana sa pojavom nacionalizma. Nije ~udo {to je to on ba{ tada izjavio, s obzirom da se ve} tada na na{im prostorima po~eo osje}ati zadah ki~a i nacionalizma, na {to je veliki pisac uzaludno poku{ao da upozori. Svaka navodna kultura koja se zatvori sama u sebe je nedostatna i plodno tlo je za pojavu ki~a. Zato nije ~udno {to se u jednom od brojeva zagreba~kog GLOBUS-a, mogla pro~itati izjava kolumniste Zvonimira Berkovi}a, koji ka`e “ Franjo Tu|man je vjerovatno jedan od najve}ih proizvo|a~a ki~a na svijetu.” Nije onda ni ~udo {to ga hrvatska {tampa naziva operetni vrhovnik! A bio je istovremeno mo`da i najve}i proizvo|a~ nacionalizma na svijetu, {to potvr|uje ispravnost tvrdnje Danila Ki{a. Za~udo, stanovni{tvo je mnogo manje sklono ki~u negoli je bio njihov predsjednik. Za razliku od ovog stanovni{tva, stanovni{tvo Srbije, Crne Gore, a naro~ito Republike Srpske ima zapanjuju}e veliku sklonost ka ki~u i to prvenstveno u muzici.

Ki~ se ne javlja samo u muzici ( iako je tu najo~igledniji) ve} u svim ostalim oblastima, kako umjetnosti, tako i `ivota uklju~uju}i tu politiku i historiju.

” Historija koja je pretvorena u mit ili ki~ ne mo`e biti nikome u~iteljicom `ivota, pa ni Srbima i Hrvatima. Nije Broz sam kriv {to je toliko dugo ostao na vlasti nego i narod koji ga je podr`avao, za {to nije kriva samo mo} tog naroda nego i njegova slabost.”- ka`e Predrag Matvejevi}. Zato ki~ treba na vrijeme preduhitriti i sprije~iti ina~e }e pojedinci i dru{tvo postati njegovom `rtvom, {to podrazumijeva da se samo istinskom kulturom i istinskom umjetno{}u mo`e pobijediti ki~. Ostalo je sve prazna pri~a. Osnovne karakteristike ki~a u muzici su: nespretno mije{anje stilova, naglasak na izazivanju nekih trenutnih i plitkih pobuda, poziv na mr`nju, osvetu i proklinjanje, upotreba ne vi{e od polovice oktave muzi~ke ljestvice, naivan sadr`aj bez ikakvih poruka i dubljih emocionalnih pobuda i sl. Ili, op}enito: takva muzika ne mo`e izazvati ni{ta pozitivno u emocijama i razmi{ljanjima svojih slu{alaca, ve} samo primitivizam, destrukciju i sl., za razliku od pravih umjetni~kih djela koja kod posmatra~a izazivaju pozitivne emocije i pobu|uju na stvarala{tvo.

Poplava ki~a u muzici je naro~ito izra`ena na podru~ju Srbije i BiH, {to je vjerovatno i jedan od razloga toliko dubokog posrnu}a stanovni{tva. Jer takva muzika ne mo`e potstaknuti slu{atelja ni na kakvu konstruktivnu akciju, ali zato mo`e na destruktivnu, {to je i vidljivo na svakom koraku.

Rajinski (“ |u|utski” ) mentalitet

Ali, Balkanski mentalitet ne podrazumijeva samo strogo dinarske osobine. Uslovljeno historijskim doga|anjima i raznim drugim uslovima dio stanovni{tva je si{ao sa planina u doline, pomije{ao se sa prido{licama i da bi tamo opstao, morao je promijeniti karakter. Na`alost, iz potrebe da u uslovima raznih okupacija uop}e pre`ivi, oti{ao je u drugu krajnost. Tako se formirao tzv. rajinski mentalitet ( po poznatom antropogeografu Jovanu Cviji}u) koji ima tako|er mnoge lo{e osobine od kojih su se mnoge odr`ale u balkanskom stanovni{tvu do danas. Te osobine najbolje je prikazao Ivo Andri} u pripovjeci PROBA:

.. “Ono, bi neki Petar \u|ut iz Busova~e, udovi~ko i sirotinjsko dijete, slabunjavo i stidljivo, mirno i poslu{no, a zdato za knjigom mimo svu ostalu bra}u. Ve} zarana dade ga majka u manastir u {kolu, i s godinama postane od njega fratar kakvog u Bosni nije bilo po skromnosti i poslu{nosti. Ali nije on bio skroman i poslu{an {to je u du{i takav, nego {to nije imao snage ni hrabrosti da se ikom odupre i ka`e: ne. [to god mu ko tra`i, on da; {to mu se naredi, on poslu{a. Ni na kakvu uvredu ne odgovara i ni od kakve se nepravde ne brani. A kad u nas samo osjete takvog ~ovjeka, navaljuju posao na njega kao na mrtvu kobilu i svak zna da mo`e s njim da radi {ta ho}e. Vidi Petar \u|ut da nije pravo {to se sa njim radi, i ne samo da vidi nego se i buni u sebi i izgovara to poluglasno - sebi u njedra. I toliko se ogor~i svoojim ro|enim ogor~enjem da mu suze udare na o~i, ali on na kraju proguta i svoje suze i svoje ogor~enje. Vidi on i ina~e mnoge stvari i nepravedne i ru`ne oko sebe, ali kad treba da ka`e {ta misli, njemu se zave`e jezik i stegnu vilice pa ne umije rije~i da progovori, samo glavom klima i sve odobrava, iako ne misli tako, a u sebi se pojede {to ne mo`e da ka`e ono {to vidi i {to misli. I tako {ute}i i klimaju}i glavom na sve oko sebe, fra Petar i ostari ne stigav{i nikad da prevali preko zuba cijelu misao i punu istinu. Tako i smrt za vrat. Kad sti`e na onaj svijet, fra Petar se zaputi pravo na rajska vrata, k‘o veli ako je iko zaslu`io to sam, beli ja. Ali tu nai|e na veliko iznena|enje. Isprije~io se sam sveti Petar i ne da mu u raj. Za{to? Zato, ka`e, {to treba da ide{ prvo u ~istili{te da tamo okaje{ grijehe. Kakve grijehe imam ja koji sam manji od makova zrna, pita \u|ut. E, to ti i jest grijeh {to nisi obijelio zuba i kazao istinu ni onde gdje si to po bo`jem i ljudskom zakonu morao da uradi{, {to si pre}erao u poniznosti i poslu{nosti toliko da se dragom Bogu zgadilo na njegovog stvora. Slu{aj {ta ti ka`em: nema raja za \u|ute i \u|utovi}e. Nego ti da ide{ prvo u ~istili{te.”..

Ako ste pa`ljivo pro~itali ovaj odlomak ( i razumjeli ga), morali biste se sjetiti koliko ste se puta vi u `ivotu pona{ali kao \u|ut i to sebi, bar sada priznati. Tako|er, ako `elite biti iskreni i po{teni prema sebi i drugima, morate biti svjesni toga koliko ste takvim pona{anjem doprinijeli razvoju situacije u ne`eljenom smjeru, {to je rezultiralo ovim ratom. I ne samo takvo pona{anje dana{njih generacije, ve} i svih prethodnih bilo je glavni uzrok svih stradanja balkanskih naroda. Dakle, poruka pisca je jasna: budite ljudi a ne |u|uti . Ako imate argumente, borite se da ih nametnete onima koji ih nemaju, ili, {to je jo{ va`nije, podr`ite u borbi svakog onog tko ima argumente. Nemojte se uvu}i u svoju lju{turu i ~ekati da se netko drugi izbori za va{e bolje sutra, a da vi pri tom ostanete neogrebeni. Jer, morate biti svjesni toga da ako je i taj drugi, na koga vi ra~unate, |u|ut kao i vi , ili, ako su, ne daj bo`e, manje-vi{e svi |u|uti, to onda zna~i da to bolje sutra ne}e nikad ni do}i. Tako|er to onda zna~i da vi ne samo da ne}ete iza}i neogrebeni, ve} vam se mo`e desiti da ostanete i bez glave. I ne samo vi, ve} i va{e potomstvo. Ulo`ite zato dijeli} sebe za bolju budu}nost vas i va{ih potomaka. Balkansko stanovni{tvo decenijama ~uva svoju stra`njicu kao najve}u vrijednost, a onda, bez razmi{ljanja, `rtvuje glavu ni za {ta. Zbog toga je od neobi~ne va`nosti preduzeti prave mjere u pravo vrijeme, pa se ne}e ni do}i u situaciju da se `rtvuju toliki `ivoti. U ovom posljednjem ratu izgubilo je `ivot preko 200 000 ljudi (ta~an broj se nikad ne}e saznati jer oni koji su do toga doveli, namjerno nisu vodili ta~nu evidenciju o tome jer je svaka `rtva na njihovu du{u). Tko zna koliko je osaka}enih, a preko 3 miliona ljudi je ostalo bez svog doma, a gotovo svi preostali su u trajnoj bijedi. Za{to? Nitko nema odgovora na to pitanje. A kako se to uop}e moglo dogoditi? Zato {to je ve}ina stanovni{tva ex-Yu “”|u|utirala”” 50 godina ~uvaju}i svoju stra`njicu!

Kako je religija uticala na formiranje raznih karakternih grupa na Balkanu

Iz Cviji}evog BALKANSKOG POLUOSTRVA saznajemo da su se na teritoriji Balkana formirali razli~iti karakterni tipovi. Me|utim, u toku 20. stolje}a desila su se mnoga preseljavanja i mije{anja stanovni{tva tako da se danas te{ko mo`e prepoznati ta karakterizacija, a jo{ manje se mo`e teritorijalno odrediti. Me|utim, svako od nas mo`e u svom karakteru prepoznati neke elemente karaktera Cviji}evih tipova. Ovdje }emo se osvrnuti samo na bosanski varijetet u koji spadaju i pravoslavni i muhamedanci ( muslimani) i katolici koji `ive na ovom prostoru. Zahvaljuju}i vjerama, oni se poprili~no razlikuju po karakterima, iako poti~u od iste etni~ke grupe, {to je dokaz da se na karakter i pona{anje ~ovjeka mo`e uticati, tj. da se ne mora biti onakav kakav je tko ro|en, kao {to je i re~eno na po~etku ovog teksta. Na takve razlike u osobinama je kod pravoslavnih i muhamedanaca ( prema terminologiji sa po~etka 20. stolje}a) uticala isklju~ivo religija, a kod katolika u podru~ju srednje Bosne je osim religije uticala jo{ i izmje{anost tih dinarskih stanovnika sa rudarima Sasima i drugima, {to se tako|er odvijalo pod uticajem Katoli~ke crkve. Naravno, tu se misli samo na starije katoli~ko stanovni{tvo Bosne, a ne na ono katoli~ko stanovni{tvo koje je nastalo pokatoli~avanjem pravoslavnih od vremena dolaska Turaka pa do danas ( prete`no u Hercegovini). To staro katoli~ko stanovni{tvo poti~e iz doline Rame i rudarskih krajeva Kre{eva, Fojnice, Kiseljaka, Vare{a, gdje su tada{nji vladari dovodili rudare Sase da im razvijaju rudarstvo. Oni su formirali svoje kolonije i dovodili su i svoje porodice. Kasnije su se mije{ali sa lokalnim dinarskim stanovni{tvom, ali su religiju morali zadr`ati po{to su konstantno bili pod budnim okom sve}enika katoli~ke crkve. To katoli~ko stanovni{tvo je oko 1290. do{lo pod pasku franjevaca, koji su im dodatno formirali karakter i psihi~ke osobine. Zato se u mnogome i razlikuju od muhamedanaca i pravoslavnih iz istog podru~ja. Pravoslavni su uglavnom zadr`ali izvorne karakterne osobine dinarskog tipa ( jer se pravoslavna crkva nije uop}e trudila da taj narod okupi i formira), a muhamedanci su pod uticajem Kurana, islama, mentaliteta okupatora i pod uticajem isto~nja~ke kulture, znatno izmijenili svoj dinarski mentalitet. Ipak, jezik se sa~uvao, a muhamedansko plemstvo je ~esto sa~uvalo i svijest o svom porijeklu. Mnogi su imali i podatke o svom porodi~nom stablu, a zadr`ali su i svoja prezimena na -vi} i -i}. Poislamljeno dinarsko stanovni{tvo ~uva uspomenu na svoje porijeklo ~ak vi{e nego pravoslavno stanovni{tvo, ali im to ne smeta da sebe smatraju ve}im muhamedancima i od samog sultana. Ipak se mora priznati da me|u dinarskim muhamedancima ima mnogo manje lijenosti i nemara nego me|u pravim Osmanlijama i drugim muslimanima jer se kroz kroz kuranske propise i u~enja i kroz trulo tursko gospodstvo ipak probijaju i osje}aju one `ivahne dinarske crte. Zbog toga i me|u bosanskim muhamedancima ima radinih seljaka, inventivnih i po`rtvovanih ljudi kojima kuran i islamski fatalizam nisu posve sputali njihove genetske karakterne osobine. Ali, ipak je po dinarskim muhamedanskim varo{ima, kroz historiju, bilo mnogo puke sirotinje ( fukare) koja gotovo ni{ta nije radila a koja je bila zadovoljni sa malo. Na`alost, i danas ima takvih mnogo na Balkanu, nezavisno od vjere koju ispovijedaju.

Iako u balkanskim zemljama Turci nisu ostavili gotovo ni jednu ( ili nesrazmjerno malo s obzirom da su ovdje bili oko 500 godina) zna~ajnu tvorevinu, niti ikakvog zna~ajnijg traga svoje kulture, ipak nisu pro{li kao nomadska horda, zahvaljuju}i ~injenici {to su tu ostali tako dugo. Njihov uticaj je ostavio traga u `ivotu pokorenih naroda: promijenio im je mentalitet. Ovaj uticaj nije isklju~ivo turskog porijekla jer su oni donosili i uticaje iz drugih pokorenih podru~ja: prednje Azije, Indije, Kine. Zato ih je pravilnije nazvati uticajima tursko-isto~nja~ke civilizacije, negoli samo turskim uticajima.

Bosanski su muslimani bili najrevnosniji privr`enici nove vjere, daleko ve}i nego ostali muslimani u Turskom carstvu. Razlog za to su vjerovatno psihi~ke osobine dinarskog tipa. Njima je u po~etku bilo neugodno {to su napustili staru vjeru. Te{ko im je padalo {to su bili u istoj sredini sa onim sunarodnicima koji to nisu uradili, a {to ih je na taj postupak konstantno podsje}alo. Da bi dokazali da su bili u pravu {to su prihvatili novu vjeru, trudili su se da je prika`u boljom i poku{avali su i nasilni~kim metodama da i ostale privedu novoj vjeri. Izgleda da je ta te`nja bila ( a mo`da je jo{ i sada) mnogo ja~a kod dinarskih ljudi, vrlo osje}ajnih i oholih, nego kod ostalih koji su pre{li na islam. Zbog toga su nemirni i nemaju miran, ~vrst i odre|en duh. Tome jo{ doprinosi stalno prisustvo pravoslavnih koji nisu promijenili vjeru i njihovo povremeno zadirkivanje u tom smislu.

[to se ti~e bosanskih katolika, o njihovom duhu strogo vodi ra~una katoli~ka crkva. Ona se konstantno, dosljedno i sistematski trudi da svojim vjernicima izbri{e svako sje}anje na njihovo porijeklo i uspje{no im usa|uje vjerovanje da su oni i njihovi preci, oduvijek bili katolici ( a zadnjih 150-ak godina i ~istokrvni Hrvati) iako to nema nikakve veze sa stvarnim ~injeni~nim stanjem, tj. sa historijom. Me|utim, oni igraju na kartu da ve}ina tog stanovni{tva nikad ne}e ni saznati svoju pravu historiju, a ona nekolicina koja je i sazna, ne mo`e ( ali i ne}e) , u tom smislu da pou~i ovu ve}inu.

U Bosni se mo`e vidjeti koliko je katoli~ka crkva, a naro~ito franjevci uticala na karakterno formiranje bosanskih katolika. Jedva da bi se moglo i pretpostaviti da je od dinarskog ~ovjeka mogu}e stvoriti ovako krotke, smirene ljude kao {to su bosanski katolici, {to je dobro, ali samo ako se ima mjera. U slu~aju prekora~enja mjere poslu{nost postaje kontraproduktivna jer omogu}uje zloupotrebu i manipulaciju nedostojnu ~ovjeka kao razumnog bi}a.

Tako je nastala diferencijacija u karakteru i pona{anju izme|u pravoslavnog i katoli~kog dinarskog stanovni{tva. Jer, kao {to je poznato, crkva Svetog Save se nije ba{ mnogo trudila i uticala na formiranje karaktera svojih vjernika i na njihovo obrazovanje.

Zaklju~ak

U postkomunisti~kom politi~kom mozaiku Evrope me|usobno su se suprostavile dvije historijske opcije: demokracija i mitologija. Prva je ponudila narodima Poljske, ^e{ke, Slova~ke i Ma|arske mir, prosperitet, ekonomsku izgradnju i duhovnu obnovu, a druga je narodima Rusije i biv{e Jugoslavije ponudila rat, krv, ubijanje, ru{enje i op}enito destrukciju nevi|enih razmjera. Naime, nakon sloma real socijalizma, na teritoriji prethodne Jugoslavije redom su se uspostavili re`imi u kojima, prema rije~ima zagreba~kog etnologa dr Dunje Rihtman Augu{tin, vladaju:

-socijalna bijeda,

-civilizacijska zapu{tenost,

-ruralni primitivizam i

-zakoni hajdu~ije,

u ~emu je lako prepoznati elemente dinarskih karakternih crta. Zbog kompleksa, sujete, pakosti, inata i sli~nih karakternih devijacija, na`alost mnogobrojnih pojedinaca, u na{em dru{tvu je stvorena atmosfera u kojoj je opasno biti bolji, pametniji, radiniji. A to sve je rezultiralo u krvavim ratovima i sveop}oj konstantnoj bijedi. Da li mo`e svatko od nas sagledati koliku ulogu u tome su igrali dinarski geni od kojih bar neki ~u~i u svakom od nas?

S obzirom na sve ovo gore izlo`eno, zar mo`e itko od stanovnika Balkana tvrditi da u njegovom karakteru nema ba{ ni{ta od takvih “manira” i dinarskih gena? Dodu{e, netko ih ima u ve}oj, a netko u manjoj mjeri. Netko ih potiskuje i kontroli{e, a netko se sa njima razme}e i hvali, ali kod svakog su prisutni. Zato, kao {to re~e urednik lista ARGUMENT, Ratko Dmitrovi}:

” [to prije razbijemo iluziju kako smo politi~ki zreo, svestan, mudar i ~astan narod, pribli`}emo se vratima iza kojih stanuje bolji `ivot.”

A zadatak mladih bi bio: nemojte prihvatiti lo{e osobine svojih prethodnika, jer ako to i vi uradite, uni{tit }ete {ansu i sebi i svojim potomcima da bolje `ive na ovim prostorima. Zato se korigirajte, promijenite svoju svijest. Ovaj tekst je imao cilj da vam pomogne da prepoznate te lo{e osobine i da sagledate pogubnost njihovog djelovanja, te da se adekvatno odredite prema njima.

Mo`da se netko ne}e slo`iti sa svim onim {to sam iznijela u ovom tekstu. Bit }e mi drago ako mi se javi sa svojim argumentima da o tom prodiskutujemo. Jer, zaboga, svima su nam puna usta demokratije, tolerancije i po{tivanja tu|eg mi{ljenja. Neka to ne bude samo deklarativno!

Situacija na ETF i Univerzitetu u Banjaluci

^LANAK iza{ao u REPORTETRU 4. novembra 2002.

Cij. G. Gaji}!

Ja sam pripremila esej na temu : Situacija na ETF Banjaluka i Univerzitetu u BL. Nadam se da }ete ga objaviti u neskra}enom obliku jer mediji, a pogotovo novine treba da imaju i edukativnu ulogu. Iz ovog eseja, mnogi koji ga pro~itaju, nau~it }e i kona~no shvatiti da sva ova nesre}a koja se sru~uje na glave na{eg stanovni{tva i nije samo posljedica nekog usuda ve} devijantnih pojava u na{em dru{tvu.. Bojim se, ako skratite ~lanak, ~itaoci to ne}e dobro shvatiti, a ve} je krajnje vrijeme da im se po~ne davati CJELOVITA istina a ne samo djelomi~na.

Ako imate namjeru da va{ ~asopis prvi po~ne raditi na edukaciji stanovni{tva u cilju transformacije ruralnog stanovni{tva u gra|ansko, ja sam i dalje spremna na saradnju sa vama. A mo`da }u se javiti i na konkurs za novinara ako dobijem otkaz kao {to mi prijeti dekan Iliskovi} zato {to sam se drznula da zavirim u svinjarije koje oni desetljecima rade na ovom fakultetu i sa kojima su ga potpuno upropastili, i usudila sam se jo{ i da o tome javno progovorim.

Sa po{tovanjem DR RADOJKA PRASTALO

Dr Radojka Pra{talo

VEGETIRANJE INSTITUCIJE ( REPORTER 4.11. 2002.)

( radni naslov: ^ETRDESETI RO\ENDAN ELEKTROTEHNI^KOG

FAKULTETA U BANJALUCI)

Četrdest godina je dug period. U normalnim društvima za toliko mnogo godina izgradili su se ~itavi velegradovi, a kod nas nije mogao da se uspostavi niti jedan normalan fakultet!

@alosna ~injenica je da Elektrotehni~ki fakultet, kao najstariji fakultet u Banjaluci koji je trebao slu`iti drugim fakultetima kao uzor, za svoj ~etrdeseti ro|endan nije imao da se pohvali ni sa ~im ve}im i vrednijim osim sa obe}anjem sada{njeg dekana da }e se na ovom fakultetu oformiti MALA [KOLA ELEMENTARNE ( gimnazijske) MATEMATIKE, kao {to je zabilje`ila TV ekipa i o tome proljetos obavijestila javnost. A situacije i jeste upravo takva. Zbog toga se prethodnih 40 godina postojanja ETF Banjaluka ne mo`e nikako druga~ije okarakterisati osim kao puko vegetiranje. [teta, jer Elektrotehni~ki fakultet je imao velike {anse u zadnjih desetak godina. Zar nije bilo najnormalnije da ovaj Fakultet postane prvi, najbolji i najkonkurentniji provajder, bar u Banjaluci ( ako ne i u RS)? Zar ovaj Fakultet nije imao najbolju kadrovsku predispoziciju da efikasno organizuje obrazovanje kadra za informatizaciju na{eg dru{tva i za dru{tvo znanja ? Zar ovaj Fakultet nije trebao imati ve} formirane i spremne timove za informatizaciju preduze}a, firmi i institucija u na{oj Republici i to po pristupa~nim cijenama? Zar nije trebalo biti mogu}e sve ateste potrebne privredi RS vezane za oblast elektrotehnike dobiti na ovom fakultetu a ne pla}ati to fakultetima i institutima Hrvatske i Slovenije? Ni{ta od svega toga. Oni koji su rukovodili ovim Fakultetom u zadnjih deset godina dozvolili su da “svi vozovi pro|u” i da Fakultet ostane i dalje samo jedna odurna `abokre~ina zaostala iz brozovskih vremena, kakvo nam je, na`alost, i ~itavo dru{tvo. Zar intelektualci sa ovog Fakulteta ( ako ih ima) nisu trebali bar poku{ati da poljuljaju stabilnost te vi{edecenijske `abokre~ine i uka`u na put kojim se treba i}i da bi se stiglo do boljeg `ivota? Oni, umjesto toga, dizanjem ruku podr`avaju sve devijantne pojave na fakultetu, zbog ~ega i dalje ne mo`emo da se razvijamo jer smo blokirani fosiliziranim umovima fosiliziranih rukovodilaca obrazovno-nau~nih institucija, koje iz straha za vlastitu egzistenciju i dalje podr`ava masa univerzitetskih nastavnika! Za to vrijeme o~i naroda su uzaludno uprte u intelektualnu elitu za koju se smatra da bi se trebala nalaziti na univerzitu.

Na{a zemlja je siroma{na i nema prakti~no nikakvih resursa bitnih za integracije sa Evropom i svijetom osim obrazovanja i kadrova koji se obrazovanjem proizvode. Upravo zbog toga taj sektor je trebalo staviti pod najve}u mogu}u kontrolu, a on je kod nas prepu{ten na milost i nemilost raznim diletantima {to stvara sumnju o planskoj sabota`i. Oni pojedinci koji se usude podi}i svoj glas protiv takvih pojava su toliko rijetki kao biber u jelu, zbog ~ega ih je lako blokirati i u{utkati, {to se bez milosti konstantno i ~ini. Upravo zbog toga je univerzitet marginalizovan do krajnjih granica, a na{e dru{tvo se uzalud nada da bi sa univerziteta moglo i treblo sti}i rje{enje za svekoliku i dugotrjnu kriz na{eg dru{tva.

Me|unarodna zajednica je bila neoprezna i dozvolila je da se 5.5 mld $ stra}i bez da se i{ta korisno uradi za ovu dr`avu i ovaj narod. Sav taj novac je zavr{io u d`epovima kriminaliziranih politi~ara, a bio je namijenjen dr`avi i narodu BiH. Svjetska banka, svjesna toga, spremna je da investira jo{ 4mld $ u BiH da bi ona kona~no postala civilizirana dr`ava koja se mo`e priklju~iti Evropi. Me|utim, taj novac se ne}e dobiti dok se menad`ment svjetske banke ne uvjeri da }e bar ta sredstva biti upotrebljen za ono za {to su namijenjena. A sa ovakvim kadrovima, o kakvima }e biti rije~ u ovom ~lanku, taj novac BiH nikad ne}e dobiti!

Od adekvatnog obrazovanja, a time i napretka dru{tva, ne}e biti ni{ta dok na mjestima ministara i drugim klju~nim funkcijama sjede ljudi poput Gojka Savanovi}a i dok na rukovode}im mjestima na fakultetima i univerzitetu sjede ljudi koji takav kadar promoviraju i dodjeljuju mu akademska zvannja i titule!.

Gojko Savanovi} je ~ovjek koji je bukvalno shvatio onu nesuvislu Brozovu: “ Radnici na univerzitete”, koja nas je ko{tala prethodne dr`ave! On je nakon zavr{ene osmogodi{nje {kole zavr{io zanat za elektri~ara. Zatim je raznovrsnim mutnim radnjama pabir~io razno-razne diplomice {irom SFRJ (Vare{, Rijeka, Kragujevac, ^a~ak,Sarajevo), a da pri tom nikad nije bio niti redovan u~enik niti redovn student, da bi na kraju na Elektrotehni~kom fakultetu u Sarajevu uspio dobiti ~ak i diplomu magistra (!) a kasnije u ^a~ku i doktora elektrotehnike iako nikad nije diplomirao ni na jednom elektrotehni~kom fakultetu! Sa tim titulama, zahvaljuju}i klijentelisti~kim vezama sa Brankom Doki}em i Aleksandrom Ili{kovi}em uspio je dobiti, na ETF Banjaluka prije dvije godine ( kad je kao intelektualac sa takvim intelektualnim pedigreom postavljen ~ak na mjesto ministra za obrazovanje!) i zvanje docenta na predmetu kojim se NIKAD NIJE BAVIO, niti ima radova iz te oblasti. Nedavno je kroz Vije}e Elektrotehni~kog fakulteta u Banjaluci ~ak pro{ao i referat za njegov izbor u zvanje vanrednog profesora na predmetima za koje NE ISPUNJAVA NITI JEDAN JEDINI USLOV, {to je uz pomo} klijentelizma gostuju}ih i doma}ih profesora sve odra|eno za nepun mjesec dana, dok se neki drugi kandidati, koji ispunjavaju uslove opstruiraju u napredovanju po nekoliko godina u ~emu je ( kroz manipulacije sa konkursom i pacificiranjem prosvjetnog inspektora) aktivno sudjelovao i Gojko Savanovi} zloupotrebljavaju}i svoj ministarski polo`aj. @alosno je da je prilikom glasanja za izbor Gojka Savanovi}a u zvanje vanrednog profesora glasalo ~ak 17 ~lanova Vije}a ETF Banjaluka iako su bili upoznati da on NE ISPUNJAVA NITI JEDAN USLOV i da je ta odluka za koju glasaju PROTIVZAKONITA. Vjerovatno su svi oni bili upetljani u neke “aran`mane” zbog kojih su morali glasati tako, pa se opravdano name}e pitanje: Da li je ETF Banjaluka obrazovna institucija ili trgova~ko dru{tvo? Evo spiska onih koji su glasali za referat Gojka Savanovi}a i time podr`ali protivzakonite rabote na ETF Banjaluka ( {to im svakako nije prvi put: to je uhodana glasa~ka ma{ina): Ili{kovi} Aleksandar ( “komandir parade”), Softi} Ferid, Bundalo Zlatko, Vlaji} Jelenko, Baji} Milorad, Srdi} Milenko, Hini} Petar, Bo{njak Krstan, Mari} Slavko ( suprug aktuelne ministrice pravde!!), Koloni} D`emal,Vuki} Radmila, Mari} Petar, Govedarica Vidan, Tomljenovi} Ivan ( kandidsat za predsjednika RS!!?), Milankovi} Milo{, Kordi} Zdravko, Bo`i} Milorad. A psihologija ka`e: “Oni koji pod pretnjom i strahom od uzurpatora popu{taju i dovode u pitanje poziv po~inju da `ive kao mi{evi, a kad to poprimi velike razmjere, dru{tvom zavlada mi{ja psihologija. Upravo to se desilo na Elektrotehni~kom fakultetu u Banjaluci, a mo`da i na ~itavom univerzitetu.

Da stvar bude jo{ gora, Prirodno-matemati~ki fakultet je Gojka Savanovi}a ve} tri puta odbio na konkursu za nastavnika fizike sa obrazlo`enjem da ne ispunjava uslove predvi|ene konkursom jer nema odgovaraju}iæ fakultet s obzirom da ima diplomu Pedago{ke akademije, a ne PMF-a. Zamislite, ta ~injenica nije nimalo smetala niti Elektrotehni~kom fakultetu u Sarajevu da omogu}i izradu i obranu magistarskog rada Gojku Savanovi}u iz oblasti elektrotehnike, iako ~ovjek nije nikad ni studirao ni dipomirao elektrotehniku, {to nije smetalo niti Elektrotehni~kom fakultetu u Banjaluci da mu dodijeli zvanje docenta, a sad i vanrednog profesora na predmetima iz oblasti elektroenergetike! Svako onaj tko se imalo razumije u elektrotehniku, svjestan je toga da se ne mogu raditi magistarski i doktorski radovi iz oblasti elektrotehnike ako se nisu polo`ili temeljni predmeti ove struke kao {to su Teorijska elektromagnetika, Teorija kola i sl., tj ako se nije diplomiralo na elektrotehni~kom fakultetu, zbog ~ega je i statutima tih fakulteta predvidjeno da kandidati moraju imati zavr{en elektrotehni~ki fakultet da bi mogli podnijeti zahtjev za izradu magistarskog rada, doktorata ili dobiti akademsko zvanje na predmetima iz te struke. A zamislite, to što Gojko Savanovi} nije zavr{io elektrotehmi~ki fakultet ve} Pedagošku akademiju nije bila prepreka Branku Doki}u i Aleksandru Iliškovi}u da ga “proguraju” uz pomo} uvje`bane glasa~ke ma{ine, u zvanje vanrednog profesora na Elektrotehni~kom fakultetu u Banjaluci, dok su iz istog razloga nedavno odbili jedanog kandidata koji se prijavio na konkurs ETF-a u Banjaluci na predmet iz oblasti informatike, a pro{le godine je odbijena i jedna fizi~arka koja se prijavila na konkurs za mjesto asistenta iz fizike, uz obrazlo`enje da nije zavr{ila nau~ni ve} pedago{ki smjer na PMF-u, sve zbog navodnog o~uvanja digniteta struke!!??? U kontekstu toga ne mogu a da se ne zapitam: Koji li je to smjer mogao zavr{iti Gojko Savanovi} na Pedago{koj akademiji, kad mu to nije bila smetnja za akademska zvanja na ETF Banjaluka, gdje se tako “strogo” (!) vodi ra~una o dignitetu satruke!??

Na`alost, obrazovno-nau~ni sistem u RS ne samo da nije ni izdaleka tako “propustan” za one kadrove koji imaju potrebne i dovoljne uslove za napredovanje, ve} je apsolutno nepropusan ako oni nisu i u klijentelisti~kim aran`manima sa rukovodstvom fakulteta i univerziteta. Upravo zbog toga se medju univerzitetski kadar deponovalo svega i svašta zbog ~ega se ugled ove profesije i ove institucije srozao do dna pa ovo društvo ne cijeni univerzitetskog profesora ništa više nego ~ista~icu, što nije bez razloga. U takvim uslovima ostaje bez odgovora pitanje: Tko }e onda izvesti ovo dru{tvo iz kaljuge kad se u najelitniju instituciju, univerzitet, infiltrirao takav “kadar” koji je potpuno zablokirao sve njene ~asne i obavezne funkcije? Posljedica ovakvog stanja je i dalje rastu}e siroma{tvo dru{tva, jer nemaju otkud sti}i ideje i inicijative za lije~enje ove bolesti. Sa zaparo`enog, blokiranog i fosiliziranog univerziteta na kom se zadnjih 30 godina striktno provodi politika negativne kadrovske selekcije, sigurno ništa dobro, progresivno i korisno ne mo`e do}i. A pravi univerzitetski profesor morao bi biti svjestan toga koliko bi trebala biti va`na uloga univerziteta u o~uvanju i formiranju moralnih, intelektualnih, društvenih i nau~nih vrijednosti. Univerzitet bi trebao biti mjesto na kom se obavljaju prou~avanja, ~uvanja i prote`iranja osnovnih intelektualnih, duhovnih i nau~nih vrijednosti. Štaviše, univerzitet i nauka su apsolutno klju~ni svuda jer su oni prva i posljednja pretpostavka te garant ekonomskog i svakog drugog društvenog razvitka. To su prepoznala sva društva osim našeg, koja se zahvaljuju}i tome danas smatraju razvijenima. Znaju}i kakvog bi mentalnog sklopa trebao biti univerzitetski profesor, a kakvog je sklopa naš današnji politi~ar, sa `aljenjem se mora konstatovati da su se na univerzitet uvukli nemoralni politi~ira koji tu “`are i pale” ~ime ignorišu i samu definiciju univerziteta a pravi univerzitetski profesori su ili potisnuti na marginu ili su konstantno “divlja~” za odstrel i objekt za lije~enje kompleksa i frustracija politiziranih kvaziprofesora. Dokaz za to je ~injenica da je te`nja politi~ara da razvije i uzgoji podanike, a cilj svih struka nauke, univerziteta i fakulteta bi trebao biti da razvije misao i misaonog ~ovjeka, koji treba da je ujedno i kriti~ki subjekt. Bitna razlika izme|u jednih i drugih je u tome što se jedni bore za svoju istinu a ovi drugi za istinu. Kad se sve ovo ima u vidu naš univerzitet je potpuno zastranio i otisnuo se u politi~ke vode i to one prljave!

Zbog toga što su se na univerzitet uvukli ljudi kojima zbog njihovog mentalnog sklopa i intelektualnog pedigrea nikako tu nije mjesto, to ima za posljedicu devalvaciju i kadra i univerziteta, pa se od ovakvog univerziteta ne mogu ni o~ekivati nikakvi korisni rezultati. Takvi problemati~ni tipovi blokiraju nauku koja je jedna od op}edruštvenih potreba i koja treba slu`iti društvu a ona kao takva uop}e i ne postoji, a mjesto na kom bi ona trebala da “stanuje” koristi se u druge svrhe. Na taj na~in i ono malo pravih intelektualaca blokirano je i povla~i se u sebe, što je neodgovorno pogotovo ako se ima u vidu izreka Matije Be}kovi}a koji ka`e “Kad se zlo desi, krivi su i oni koji su spavali”. A na Elektrotehni~kom fakultetu i Univerzitetu u Banjaluci desilo se i dalje se dešava veliko zlo. Ve~ina ili gotovo svi intelektualci “spavaju” u nadi da }e time izbje}i krivicu, a ono {to bi oni trebali da urade, nadaju se da }e uraditi netko drugi.. Upravo zbog svega ovoga se visoko {kolstvo smatra parazitom dru{tva umjesto da predstavlja osnovnu i glavnu pokreta~ku snagu svih pozitivnih pojava u dru{tvu, kao {to je to slu~aj u normalnim, zdravim dru{tvima.

Posljedica takvog stanja na univerzitetu i u dru{tvu su i rezultati skorašnjih izbora sa kojima, prema anketi Alternativne televizije, nije zadovoljno ~ak 75% gledalaca.

Dr Radojka Pra{talo

Dr Radojka [aki} Pra{talo

[to nas sprije~ava da krenemo naprijed

Da je Galileo Galilej na{ sugra|anin i savremenik, on danas nipo{to ne bi mogao re}i : “Ipak se kre}e”, jer se kod nas, zaista, jo{ uvijek ni{ta NE KRE]E. Bar {to se ti~e situacije na Elektrotehni~kom fakultetu, a ~ini se – i {ire.

Ovdje je jo{ uvijek sve u duhu onih mra~nih brozovsko-staljinisti~kih vremena kad se, kao i u doba mra~nog Srednjeg vijeka i inkvizicije, gu{ila svaka progresivna misao sa namjerom da se {to du`e zadr`i status quo koji je odgovarao onima koji su koncentricali mo} ( i vlast) u svojim rukama i koriste je isklju~ivo za svoju dobrobit. Ako je takvo stanje, zbog niskog stepena prosvije}enosti tada{njeg stanovni{tva i pod prijetnjom inkvizicije, i moglo da se odr`ava kroz stolje}a, potpuno je neobja{njivo da se odr`ava jo{ i danas. Ako ni{ta drugo ono zbog ~injenice da bar inkvizicija vi{e ne postoji, a bilo bi logi~no o~ekivati i da je stanovni{tvo kroz period od hiljadu godina postalo bar malo prosvje}enije i obrazovanije. Ili mo`da nije ta~no ni jedno ni drugo?

@alosna ~injenica je da Elektrotehni~ki fakultet, kao najstariji fakultet u Banjaluci, za svoj ~etrdeseti ro|endan nije imao da se pohvali ni sa ~im ve}im i vrednijim osim sa obe}anjem sada{njeg dekana da }e se na ovom fakultetu oformiti MALA [KOLA ELEMENTARNE ( gimnazijske) MATEMATIKE, kao {to je zabilje`ila TV ekipa i o tome obavijestila javnost. A situacije i jeste upravo takva.

Dok svijet ide velikim koracima naprijed, Elektrotehni~ki fakultet to nikad nije mogao, a ne mo`e ni danas. On je uvijek imao i ima veoma sposobne i efikasne ko~ni~are koji su na sve mogu}e na~ine nastojali da sprije~e svaki progres na Fakultetu, smatraju}i ga najve}om opasno{}u po njih same. Zato su nipoda{tavali svaki uspjeh onih koji nisu bili njihovi satrapi, a glorificirali samo sebe i svoj navodni uspjeh. O~igledno je da nisu ~itali Andri}a ( {to je sramota za svakog tko sebe smatra nekakvim intelektualcem), pa ne znaju da je Ivo Andri} napisao: “ Te{ko onom koji mora nekog drugog da unizi, da bi se on sam izdigao, ili bolje re~eno: da bi imao imao iluziju da se izdigao”. Kao najopasniju polugu svakog eventualnog progresa smatrali su kadrovsku politiku, zbog ~ega su je uvijek dr`ali pod najve}om mogu}om kontrolom. I uspjeli su! Tako se do{lo do toga da nakon 40 godina postojanja ovog Fakulteta, te{ko da se ima zakonom propisani broj nastavnika i saradnika, jer ljudi su dolazili na ovaj fakultet, muvali se ovdje izvjesno vrijeme i kad su uvidjeli da nemaju nikakvu {ansu da se ni u stru~nom ni u statusnom pogledu razvijaju i napreduju, napu{tali su Fakultet i odlazili na razne strane. A oni koji su iz nekih drugih razloga morali da ostanu ovdje ( porodica, patriotizam ili sl.) vjerovali su u onu Njego{evu:” Svaka sila za vijeka” i uzaludno su ~ekali da, po zakonima prirode, tada{nji ko~ni~ari odu i tako ostave prostor za neke druge, bolje ljude koji bi poveli Fakultet putem progresa. Na`alost, to se nikad nije desilo, ve} se desilo da je na fakultetu zavladala “ mi{ja psihologija”, kako je naziva autor knjige POLITIKA I POZIV, ^edommir ^upi}. On ka`e:”Oni koji pod pretnjom i strahom od uzurpatora popu{taju i dovode u pitanje poziv-po~inju da `ive kao mi{evi, a kad to poprimi velike razmjere, dru{tvom zavlada mi{ja psihologija.

Posljednjih 50 godina politika je drasti~no zloupotrebljavala i znanje i poziv. U~inila je da sve postane bezna~ajnije nego {to jeste i {to bi moralo da bude. A to je bila posljedica ~injenice {to u totalitarnoj hijerarhiji politi~ku nadmo} su podupurali idolopoklonici, sljedbenici i kukavice, a za neistomi{ljenike nije bilo mjesta. . Neograni~ena vlast proizvela je dirigovanu i veoma ograni~enu javnost, pa su sve bitne odluke done{ene iza le|a javnosti. U svojoj nadmenosti, ta{tini i samoljublju vlastodr`a~ka manjina proizvodila je zastra{uju}u nadmo} koja se nad `ivotom pojedinaca nadvijala kao strah, strepnja i frustracija. Isto takva situacija je vladala i na ovom Fakultetu, na`alost, skoro u kontinuitetu. Svi prethodni ko~ni~ari su se uvijek pobrinuli za kontinuitet svoje politike, pa su i mnogi od onih koji su se uzaludno nadali izgubili strpljenje i pod stare dane oti{li. Da je zaista tako potvr|uje i ~injenica da se najvi{e ljudi ba{ sa Elektrotehni~kog fakulteta anga`ovalo u politici i pojavilo na izbornim listama, iako kadar sa ovog fakulteta ima najmanje obrazovnih predispozicija za bavljenje politikom. Neki od njih su oti{li iz osionosti, neki iz karijerizma, ali neki i iz bezna|a.

Skoro se na stru~nom ( po ~emu stru~nom?!) tijelu ovog fakulteta raspravljalo o nastavnim planovima i programima, navodno sa ciljem da se ide u korak sa vremenom. Ako se sumiraju rezultati tih rasprava mora se zaklju~iti da se ni{ta kvalitativno novo nije ugradilo u te programe. Sve {to se desilo je samo puka “kozmetika”, iako prema najnovijim nau~nim saznanjima iz teorije rein`enjeringa, ne mo`e se ostvariti vidan napredak ako se ne{to samo modificira, reorganizira, prilagodi ( komu i ~emu!), ve} samo ako se SVE PO^NE IZ PO^ETKA! Rein`enjering polazi od postavljanja temeljnih pitanja o smislu obavljanja nekog poslovnog procesa. Najjednostavnije re~eno, to je povratak na po~etak i poku{aj da se ~itav posao radi bolje, naj~e{}e na potpuno druga~iji na~in nego {to je to prije bilo uobi~ajeno. Bilo je, dodu{e, prijedloga da se posebno formira odsjek za informatiku i da se u okviru tog odsjeka naprave fleksibilniji planovi i programi koji bi omogu}ivali obrazovanje kadra koji u dolaze}em modelu tr`i{ne ekonomije ima perspektivu zapo{ljavanja, ali je sve bilo uzalud. Oni koji odlu~uju o tome niti imaju viziju niti dobru namjeru, tako da je sve propalo. ^ak ni na upozorenje da ako se tako ne{to ne uradi i Elektrotehni~ki fakultet bi mogao do`ivjeti ono isto {to se desilo Ekonomskom fakultetu, (a to je da neko oformi vi{u {kolu kao {to je ona koja je otvorena u Prijedoru i koja direktno po namjeni konkuri{e Ekonomskom fakultetu, a koja ni iz daleka nema kadrovski potencijal kakav ima Ekonomski fakultet), nije se uop{te reagovalo. Iz istih takvih razloga sve vi{e i vi{e na{ih studenata nakon prve, a ponekad i nakon druge godine prepisuju se na Vi{u elektrotehni~ku {kolu u Beogradu ( na Vo`dovcu) koja je organizovana po uzoru na sli~ne obrazovne institucije sa Zapada i koju na{i studenti ( koji su se “zaglavili” na prvoj ili drugoj godini) sa lako}om zavr{avaju, a dobijaju znanje adekvatno dana{nijm rastu}im potrebama.Treba tome dodati jo{ i to, {to je najinteresantnije, da ovi mladi ljudi, po zavr{etku ove {kole, relativno lako nalaze zaposlenje. Na sre}u, prema saop{tenjima iz nadle`nog ministarstva, sti`e neko nare|enje “ odozgo” da se uradi opse`nija izmjena planova i programa. Kod nas se, na`alost, i dalje samo ~ekaju nare|enja “odozgo”, jer za ne{to drugo, oni koji godinama vode fakultet, naprosto nemaju premisa! Osim toga, radikalne stavove ne mogu imati oni koji su pred penzijom i kojima najvi{e odgovara ona komunisti~ka “ne talasaj” (- bar dok sam ja jo{ tu, a poslije mene mo`e da bude i potop!-), a koji ~vrsto dr`e kormilo u rukama i dalje vode ovu obrazovnu instituciju u potpunu propast! Oni su se, naravno, dobro obezbijedili na razne na~ine i dobijaju po nekoliko raznoraznih honorara ( koje im omogu}uje ova smu{ena politika putem raznih upravnih odbora i sli~nih anga`mana), pa nisu `ivotno zainteresovani za boljitak Fakulteta, a da i ne govorim za bolji `ivot onih ostalih koji se nisu “udomili” na drugim mjestima. A njihovu poziciju NE MO@E NIKO UGROZITI jer su se kontinuitetom nakaradne kadrovske politike obezbijedili da budu NEZAMJENJIVI ( ” Neko drugi ne bi mogao da radi ono {to oni rade. A za ono {to bi trebalo da rade, mo`da bi se mogli na}i neki drugi, spopsobniji ljudi”, govorio je uzaludno Du{ko Radovi}), s obzirom da su sve eventualne konkurente koji bi ih tjerati da budu bolji, eliminisali bilo kadrovskim me{etarijama ili namjernim spre~avanjem napredovanja asistenata ( Ima asistenata koji asistiraju po 30 godina! Zar to nije sramota predmetnog nastavnika koji nije pomogao svom asistentu da napreduje? Zar to nije bila i obaveza nastavnika prema Zakonu o univerzitetu?). Tako da je, na`alost, i danas aktuelno ono {to je svojedobno, kao kritiku komunisti~kim rukovodiocima, govorio Du{ko Radovi}: “ Budite ponosni i nemojte priznavati svoje poraze. Za sve {to niste mogli i znali recite da niste hteli. Veli~ajte ono malo {to mo`ete, ismejavajte i omalova`avajte sve drugo {to je iznad va{ih mogu}nosti”. I Jovan Du~i} je kritikovao patolo{ke pojave u dru{tvu, a njihove uzroke na{ao u slijede}em: ”Mlad ~ovek isti~e nove ideje, a star ~ovek isti~e samo staro iskustvo. Jedan uvek gleda napred, a drugi natrag. Zato nove ideje dolaze od mladih, a sve predrasude dolaze od starih. Mladi politi~ari se bore me|u sobom uvek za ne{to {to }e tek postatri, a stari politi~ari se sva|aju raspravljaju}i samo stare ra~une i stara zlopam}enja. Kad bi nam oni pra{tali na{e vrline i zasluge, kao {to nam pra{taju nedostatke i pogre{ke, gde bi bio ovaj svet! Zato {to je tako kao {to jeste, ne stradaju najve}ma oni koji su najgori, nego ba{ oni koji su najbolji. “ U tom cilju, jo{ uvijek se inzistira na gomili, krdu, a ne na individui. “A gomila je uvijek u stanju ludila; ~ovek dolazi do pameti i svesti samo kad se izdvoji iz mase, jer gomila ne `ivi od ideje, nego od strasti. Zato je pravi put na{e sre}e u~iti ~oveka da podigne poverenje u sebe, {to zna~i razvijanje personalnosti do njenih krajnjih mera.”-pisao je Du~i}, a iz onoga {to se de{ava na ETF-u, vi{e je nego o~igledno da se nije ~itao ni Du~i}!

Me|utim, izgleda da nije takva situacija samo na Elektrotehni~kom fakultetu ve} i na mnogim drugima, {to navodi na zaklju~ak da i sa samom organizacijom Univerziteta ne{to ( ili ni{ta) nije u redu. Zar nije trebao postojati mehanizam koji bi sprije~io da takve pojave egzistiraju na fakultetima kroz desetlje}a? Ako to ve} nije bilo mogu}e u ona mra~na brozovska vremena, {ta je to {to sad spre~ava ukidanje takve blokade i onemogu}avanje takve vrste “privatizacije” i opstrukcije fakulteta? Da li se sa takvim FOSILIZIRANIM stanjem na fakultetima, a i na samom univerzitetu, mo`e i u kakvu budu}nost? Naj`alosnije u svemu tome je {to se to sve maskira pod pojmom ”autonomije” univerziteta ( ili ta~nije fakulteta). AUTONOMIJA univerziteta DA ( u odnosu na politiku), ali AUTONOMIJA fakulteta NE ( s obzirom na Univerzitet!), jer ina~e postoji opasnost da se radi o demago{kom triku ( kako ka`e poznati publicista Drago{ Kalaji}) kojim privilegovani iz propalog re`ima nastoje da sa~uvaju svevla{}e svog neznanja, svoje gluposti i svoje amoralnosti. Ili bar da postoji kontrola vo|enja politike na fakultetima, vrednovanje uspjeha ( ili neuspjeha) i onemogu}avanje ovakvih negativnih pojava pravovremeno. Jer, navodna upravlja~ka tijela ( me|u koje spada i Savjet fakulteta) koja upravljaju fakultetima su i dalje birana i manipulisana od strane pojedinaca ili manjih neformalnih grupa tako da predstavljaju samo farsu i nikako ne slu`e svrsi za koju su namijenjena. Dokaz za to je upravo situacija u kojoj se danas nalazi ovaj Fakultet. Da su ti organi izvr{avali svoje obaveze predvi|ene zakonom, zar bi se moglo takvo ne{to desiti? Brozizam i staljinizam su navodno mrtvi, ali na ovom Fakultetu jo{ uvijek ne. Na sve strane se govori o PRAVNOJ DR@AVI osim na fakultetu! A ona je tu potrebnija nego igdje drugdje jer samo ona mo`e “ otko~iti” i “defosilizirati”fakultet. Mo`da nije bolje ni na drugim fakultetima ovog Univerziteta, ali ja o tome nemam konkretne informacije. A tako je bilo u prethodnom re`imu i na mnogim drugim fakultetima u zemlji. Bez obzira na to, jedino sam ~ula da je sada{nja vlast Republike Hrvatske odlu~ila da ne{to u~ini po pitanju “lije~enja te bolesti”. Naime, osnovan je Saborski pododbor za visoko obrazovanje, znanost i kulturu kome }e se mo}i obratiti za pomo} svi oni koji budu opstruirani po pitanju nau~nog istra`ivanja i napredovanja. Kod nas se o tome jo{ niti ne razmi{lja, a za to vrijeme razna “ prijateljstva” i nepotizam odre|uju ko ima pravo na napredovanje i ko mo`e uzeti u~e{}a u projektima. Na taj na~in se vr{e i izbori u zvanja redovnog profesora sa manjim opusom i sa manje kompetentnim komisijama nego {to je potrebno za docenta i obrnuto. Istovremeno se kroz razne kvazi projekte i kvazistru~njake vr{i kvaziinformatizacija dru{tva koja ima samo za cilj {to vi{e oplja~kati vlastiti narod, a ne dati mu ni{ta zauzvrat. To zna~i da niti je Univerzitet ono {to bi trebao biti po definiciji, niti su to fakulteti. Preovladava trijumfalisti~ki talas prosje~nosti koja uni{tava izuzetnost. Univerzitet i njegvi fakulteti su izgubili svoju osnovnu karakteristiku koja se sastojala u tome da oni sakupljaju znanje, da ga predaju novim generacijama u kontinuitetu i da imaju u svakom trenutku spremne timove koji }e kvalitetno pomo}i da se rije{e razni iskrsli problemi u dr`avi i dru{tvu. Ako pogledamo {ta rade na{i fakulteti, sa `aljenjem moramo konstatovati da se to ni najmanje ne uklapa u ovu definiciju! Univerzitet bi morao biti BAZNA institucija ove dr`ave, a on je dalje i od same margine. Dodu{e, takav kakav je, nije ni zaslu`io bolji tretman, ali ostaje pitanje TKO ]E URADITI ONO [TO BI TREBAO URADITI UNIVERZITET u jednoj dr`avi? Smu{ena politika koju vode pohlepni kratkovidni politi~ari je upravo sretna {to ih jedan PRAVI UNIVERZITET ne raskrinkava pred javno{}u i {to ih ne ometa u njihovim prljavim rabotama. Zato ga konstantno i dr`e na margini i oko nje i ne ~ine ba{ ni{ta da bi univerzitet postao ono {to bi trebao biti po definiciji. A narod uzaludno o~ekuje od navodnih intelektualaca da ne{to urade u smislu promjene situacije na bojle.

Zbog ovakve situacije, ako se donese zakon o mogu}nosti formiranja privatnih fakulteta, svi dr`avni fakulteti }e momentalno oti}i “na bubanj”, ako su dospjeli u ovakvu situaciju u kakvu je dospio ETF, jer }e ostati bez studenata s obzxirom da se ve}ini mladih ljudi `uri da se osposobe za rad, a ne da se 6-9 godina osposobljavaju da bi se jednog dana ( mo`da) mogli baviti nau~nim radom, za {to su skrojeni na{i nastavni planovi i programi. Jasno je da treba njegovati i tu liniju na kojoj }e se mladi ljudi osposobljavati i za nau~ni rad, ali isto tako treba biti svjestan toga da je broj takvih mladih ljudi u svakoj populaciji veoma malen ( Nije sva~ije kroz selo pjevati!) i da dr`ava ne mo`e financirati fakultet samo za tako mali broj studenata koji su sposobni da savladaju gradivo predvi|eno takvimm planovima i programima, da bi se nakon toga bavili nau~nim radom, po svoj prilici negdje na Zapadu, jer bavljenja pravim nau~nim radom na ovom falkultetu ( a mo`da ni na ovim prostorima) NIKAD NIJE NI BILO. Zar se nau~nim radom mo`e nazvati rad u koji profesor ne uklju~uje ~ak ni svog asistenta ( vjerovatno iz straha da ovaj ne vidi {ta on ne zna i iz straha da ga ovaj ne nadma{i!)? A samo takav “nau~ni” rad je postojao na ovom Fakultetu. Upravo zbog nepostojanja timskog rada i zbog izostanka volje da se pospje{uje obrazovanje i napredovanje fakultetskog kadra izostali su i rezultati, a sve aktivnosti ovog Fakulteta ( a i univerziteta u cjelini) u proteklih 40 godina se ne mogu nikako druga~ije okarakterisati osim kao PUKO VEGETIRANJE. I na`alost, ni{ta se ne}e promijeniti na bolje dok se ne desi pobjeda duha, jer, kako ka`e Du~i}: “Uvek pobeda duha dolazi pre svake materijalne pobede.” A do pobjede duha ne mo`e do}i sa dosada{njom vrstom rukovode}eg kadra, jer da je moglo, ve} bi za 40 godina valjda i do{lo! [teta, Elektrotehni~ki fakultet je imao velike {anse u dana{nje doba. Zar nije bilo najnormalnije da ovaj Fakultet bude prvi, najbolji i najkonkurentniji provajder, bar u Banjaluci ( ako ne i u RS)? Zar ovaj Fakultet nije imao najbolju kadrovsku preddispoziciju da efikasno organizuje obrazovanje kadra za informatizaciju na{eg dru{tva? Zar ovaj Fakultet nije trebao imati ve} formirane i spremne timove za informatizaciju preduze}a, firmi i institucija u na{oj Republici po pristupa~nim cijenama? Zar nije trebalo biti mogu}e sve ateste potrebne privredi RS vezane za oblast elektrotehnike dobiti na ovom fakultetu a ne pla}ati to fakultetima i institutima Hrvatske i Slovenije? Ni{ta od svega toga. Oni koji su rukovodili ovim Fakultetom u zadnjih deset godina dozvolili su da “svi vozovi pro|u” i da Fakultet ostane i dalje samo jedna odurna `abokre~ina zaostala iz brozovskih vremena, kakvo nam je, na`alost, i ~itavo dru{tvo. Zar intelektualci sa ovog Fakulteta nisu trebali bar poku{ati da “poljuljaju” stabilnost te vi{edecenijske `abokre~ine i uka`u na put kojim se treba i}i da bi se stiglo do boljeg `ivota? Umjesto toga oni su ~ekali da ne{to stigne “odozgo” kao u ona komunisti~ka vremena kad je sve stizalo “odozgo”. Ja razumijem da onaj neobrazovani ili poluobrazovani dio stanovni{tva jo{ uvijek ~eka da mu to “ne{to stigne odozgo”, da bude postavljen, oktroisan, da ne mora ni o ~emu razmi{ljati, a kamoli imati neku inicijativu ili viziju. Te deformacije mentaliteta su nu`na posljedica vi{edecenijskog egzistiranja prethodnog nakaradnog sistema i predstavljaju patolo{ku pojavu. Me|utim, to treba lije~iti! A ko bi to trebao da uradi ako ne doktori nauka, magistri i drugi intelektualci? Ako ni zbog ~ega drugog onda bar da opravdaju te svoje titule. Ina~e bi im se sa pravom moglo re}i da ih nezaslu`eno nose jer se NI PO ^EMU NE RAZLIKUJU od one amorfe mase koja ~eka da ne{to do|e “odozgo”!

Ako se integralno sagledaju i trenutna situacija i kompletna situacija u toku ovih 40 godina egzistiranja ovog Fakulteta, vidi se da je u pitanju ozbiljna patologija. ^itaju}i knjigu psihijatra prof. Dr. Jovana Mari}a, “ Kakvi smo mi Srbi”, gotovo sve pojave primije}ene kod zaposlenih na ovom Fakultetu, mogu se na}i spomenute u ovoj knjizi, etiketirane kao patolo{ke i destruktivnre. A kad je tako, onda nije ni ~udo {to se do{lo u ovakvu beznade`nu situaciju!

Moramo se trgnuti iz letargije i u~initi ne{to da uhvatimo korak sa Evropom i svijetom. O~i naroda su ponovo uprte u inteligenciju, a inteligenciju, valjda, “proizvode” univerziteti! Ne bi se smjelo dozvoliti da narod opet bude razo~aran jer bi to moglo jo{ vi{e pove}ati ve} i onako prevelike redove pred stranim ambasadama. A kad ode narod, uru{it }e se i dr`ava!.

Zato treba najozbiljnije shvatiti psihijatrijske dijagnoze koje je postavio prof. Dr Jovan Mari}, te pristupiti lije~enju. U tu svrhu dobro prou~imo dijagnoze.

Jo{ davno prije dr Mari}a, D. Prohaska je konstatovao: “ Slavenska slabost, beskarakternost i naklonjenost me|usobnim za|evicama i zavisti krivi su {to su Slaveni ostali porobljeni i politi~ki neslobodni.” A kako i ne bi bili kad je za sve (ne)aktivnosti jedini spiritus movens kod njih bila zavist! Kod na{eg stanovni{tva je bahatost i zavist pojedinca prema drugom pojedincu pobijedila op{ti interes i op{te narodno dobro.

Na{a velika slabost je i {to se kod nas najsurovije ka`njavaju upravo “odmetnici iz svojih redova”, tj. oni koji druga~ije misle ( a samim tim i MISLE, za razliku od onih drugih za koje se ka`e da ISTO MISLE, {to u stvari zna~i da uop{te NE MISLE). Ovdje zavist, tako|er, dolazi do punog izra`aja. Ideje nesloge i rje{enja koja ta nesloga nudi na{em stanovni{tvu su prihvatljivija nego sloga i cjelina. Nekada{nje “ komunisti~ke }elije”, po prirodi stvari, nisu bile ni{ta drugo do tajne sekte neograni~ene mo}i koje su u svakom trenutku bile u stanju da uni{te neistomi{ljenika proku{anim metodama koje su li~ile na one inkvizicijske. A takva grupna mr`nja je ~esto opasnija od individualne. Ona se ubla`ava jedino realizacijom mr`nje,tj. destrukcijom protivnika (potpunim uni{tenjem objekta mr`nje).

Prema civilizacijskim tekovinama biti ~ovjek zna~i kontrolisati agresivne porive, kontrolisati osvetni~ke impulse, intelektualno obraditi konfliktnu situaciju racionalizacijom, samosavla|ivanjem, {to je balkanskom stanovni{tvu posve strano, na`alost, bez obzira na stepen obrazovanja. Zbog toga nije ~udo {to sociolozi sa prostora biv{e Jugoslavije sve glasnije govore da mi NEMAMO GRA\ANA. Jer, biti grad|anin zna~i, izmedju ostaloga, zalagati se za op}i interes i u op}em interesu prepoznati i svoj interes, a ovo {to mi imamo, bez obzira na titule i diplome koje nose, svi su selja~kog mentaliteta kog karakteri{e ignorisanje op}ih interesa zarad svojih li~nih interesa. Zato kod nas, jo{ uvijek, ne mo`e da za`ivi demokratija i pravna dr`ava jer njih mogu da razumiju samo GRADJANI a ne SELJACI koji su kategorija zaostala iz pro{lih dru{tveno-politi~kih sistema ( feudalizma, ranog kapitalizma i nakaradnog real socijalizma). U demokratskom, gra|anskom dru{tvu i oni koje mi nazivamo seljacima, moraju biti gradjani, bar po svijesti i savjesti, a pogotovo bi to morali biti oni koji sebe smatraju INTELEKTUALCIMA!

Sa druge strane Srbi ( i svi oni koji su od njih postali) su oduvijek po{tovali svoje vo|e, uva`avali njihove naredbe i tako razvijali podani~ki mentalitet do stepena naivnosti. Tito je bio vo|a koji se surovo obra~unavao sa neistomi{ljenicima i pri tom koristio Staljinov model ka`njavanja sa idejom da utjera strah bar u jo{ dvije generacije {to je doprinosilo uspostavljanju i dugom odr`avanju totalitarnih re`ima, koji su doveli narod skoro do potpunog uni{tenja. Ovakve metode su se , sa vrha piramide, doslijedno prenijele na sve nivoe vlasti i upravljanja, pa i na Elektrotehni~ki fakultet. Naravno, sa istim posljedicama.

U posljednje vrijeme, vrijeme potro{a~kog mentaliteta, kao da je jo{ vi{e potenciran razvoj “ {i}ard`ijskog duha”. To zna~i da je savremeni Srbin spreman da se “ proda” svome {efu ili nekom drugom licu sa autoritetom za “ si}u”, za sitne male privilegije, bez `elje da rizikuje i bez `elje da se hrabro, cijelim svojim bi}em, suprostavi autoritetu. Treba}e nam mnogo “ rada na sebi” da oja~amo, da pobijedimo u sebi tu, “ rajinsku {i}ard`ijsku psihologiju” i da se bez straha hrabro usprotivimo pogre{nim idejama na{ih vo|a i ostalih lica sa autoritetom.

Ako se analizira ovaj poslednji rat mo`emo konstatovati da je “ srpski nerealni narcizam” kao jedna od zna~ajki karaktera na{eg stanovni{tva, bio jedan od bitnih uzroka na{eg poraza. Psihijatrijkskim jezikom re~eno“ grandiozni self” na{ih vo|a prisutan u njihovim li~nostima doprinio je da se nerealno procjenjuje stvarnost. Iz tog proisti~e bezgrani~ni egoizam, a to je bitna karakteristika ve}ine na{eg stanovni{tva, a naro~ito onih koji su se dokopali bilo kakve vlasti i mo}i. U tom pogledu ni{ta bitno se nije promijenilo u poslednjih 50 godina. Iako su stasale brojne {kolovane generacije, ono selja~ko porijeklo i dalje je prisutno u pona{anju mnogih ljudi, pa prof. Dr Jovan Mari} ka`e da ~esto ima obi~aj re}i za takve osobe ” Studirao je u Beogradu, pro{ao je kroz Beograd, ali Beograd nije pro{ao kroz njega.” Na tragu toga je bio i ^er~il kad je rekao: “Za frak su potrebne tri generacije”. Za formiranje kulturne li~nosti neophodna je vi{edecenijska, pa i vi{e vjekovna kulturna tradicija i njegovanje kulturnog ambijenta svakodnevnog `ivljenja.

Netolerantan stav prema neistomi{ljenicima se tako|er uklapa u balkansku bahatost i balkanski primitivizam, jer tolerancija u mi{ljenju i po{tovanje tu|ih potreba su, zasigurno, civilizacijska tekovina i jedna od osnovnih moralnih vrijednosti, pa se mora uva`iti stav Jovana Du~i}a koji tvrdi da je netolerancija stvar glupavosti a ne mudrosti. Osobina koja suzbija i osuje}uje toleranciju mogla bi se nazvati bahatost. Na`alost, to je mnogo ~e{}e na{a karakterna crta negli je to tolerancija i po{tovanje tu|ih potreba. Prema rije~ima Petra D`ad`i}a osobine brzopletosti i netolerantnosti koje “krase “ sve na{e mo}nike su posljedica sna`nog uticaja dinarske strukture li~nosti. Dinarci imaju nagla{enu crtu hvalisavosti i kvaziherojstva sa bezgrani~nim samopouzdanjem i uvjerenjem u sopstvenu izuzetnost. Otuda osje}aj vlastite nadmo}i iz ~ega proisti~e nerealnost u procjenama mnogih situacija. Poznati sociolog Vidimir Veljkovi} tvrdi da su ovakve osobine mo`da imale svojih prednosti u davno pro{lim vremanima oslobodila~kih i obrambenih ratova, ali u mirnijim situacijama u kojima je bilo potrebno vi{e realizma, mudrosti i strpljenja, ovakve osobine na{ih vo|a su nam nanijele mnogo, mnogo {tete. Drugi narodi nam najvi{e zamjeraju upravo to bahato pona{anje, to odsustvo `elje da se po{tuje druga li~nost.

Opisuju}i neke karakterne osobine na{eg politi~kog mentaliteta, S. Jovanovi} daje fini opis Srbina poluintelektualca koji je veoma ~esta pojava kod nas. On ka`e:” Izme|u dva svetska rata nastupilo je doba kada je svaki pojedinac verovao da ga njegov egoizam vodi ispravno. I naravno, javna svest je stala da slabi, te su se javili znaci kvare`i naravi. U te znake spada i pojava poluintelektualaca, koji se u sve ve}em broju sretao u javnom `ivotu. Uzimaju}i ga u njegovom najpotpunijem i najizra`enijem vidu, poluintelektualac je ~ovjek koji je uredno, pa ~ak mo`da i sa vrlo dobrim ili odli~nim uspehom zavr{io {kolu, ali u pogledu kulturnog obrasca i moralnog vaspitanja nije stekao skoro ni{ta ( u svijetu je ova pojava poznata pod nazivom fah-idiotizam). Bilo zbog njegove uro|ene nesposobnosti ili zbog mana {kolskog sistema, on nije dobio podstrek za duhovno samosazrijevanje. On, uop{te, duhovne vrednosti ne razume i ne ceni. On sve ceni prema materijalisti~kom kriteriju, a sa odbacivanjem duhovnih vrednosti on odbacuje i moralnu disciplinu i odgovornost. On je kako u moralnom tako i u kulturnom pogledu ostao primitivac. Neomek{an kulturom, sa olabavelom moralnom ko~nicom, on ima sirove snage napretek. [kolska diploma, kao ulaznica u krug inteligencije, dala mu je preterano visoko mi{ljenje o sebi samome. U dru{tvenoj utakmici, taj diplomirani primitivac bori se bez skrupula, a sa punim uvjerenjem da tra`i samo svoje pravo, koje mu je {kola priznala. On potiskuje svoje suparnike nemilosrdno kao da nisu `iva bi}a ve} materijalne prepone. On je dobar “lakta{”- izraz koji je prodro u op{tu upotrebu istovremeno sa pojavom poluintelektualaca.”

Ovaj odlomak je najmanje isto toliko aktuelan i danas koliko je bio aktuelan tada kad je napisan. U stvari, mo`da je i aktuelniji po{to je nakaradan a masovan {kolski sistem u zadnjih 50 godina proizveo neograni~enu “ koli~inu” takvih poluintelektualaca. A poluintelektualac je bolesna dru{tvena pojava koja je objelodanila dvije stvari:

-da je kulturni obrazac neophodna dopuna nacionalnog i politi~kog obrasca i

-da {kola koja daje samo znanje bez uporednog vaspitavanja karaktera nije u stanju sprije~iti pojavu takvih, za dru{tvo pogubnih, tipova kao {to su poluintelektualaci.

Kad je tako, onda se ne treba ~uditi {to se takav na{ sugra|anin, kad se do~epa nekog visokog polo`aja, pona{a tako kao da je cio svijet njegov. A u stvari, on to sve radi iz straha, na prvom mjestu od tu|e pameti, kao {to tvrdi Jovan Du~i}. A najve}a ironija u svemu tome je kad se taj poluintelektualac po~ne busati u prsa i sebe nazivati “nezavisnim intelektualcem” i po~ne mijenjati partije “ kao Cigan konje”. Svi ti takvi tobo`e “nezavisni intelektualci” su sve titule i privilegije sticali slu`e}i sasvim zavisno, prethodnom re`imu. Oni su nas godinama i decenijama uvjeravali da `ivimo u najboljem sistemu na svijetu, denunciraju}i i proganjaju}i svako druga~ije mi{ljenje ( {to sam i ja itekako osjetila i jo{ uvijek osje}am) i svaku pojavu vjerodostojnih vrlina i vrijednosti. A brzina i lako}a sa kojom oni tjeraju pojedince u psihi~ku izolaciju danas se ve} mo`e smatrati nacionalnom karakteristikom.Oni danas predstavljaju neku vrstu pokretnog muzeja naopakog sistema selekcije i poreme}aja sistema vrijednosti jer su sa odli~nim uspjehom polagali ispite “ moralno-politi~ke podobnosti”. U nekom normalnom i prirodnom dru{tvenom poretku vrijednosti, oni bi u najboljem slu~aju stizali do zvanja pisara ili portira, a titoisti~ki sistem im je omogu}io da postanu pisci ovjen~ani nagradama ili profesori univerziteta, dok je istinsku elitu zatomljavao i gonio u unutra{nju ili spoljnu emigraciju, kao {to ka`e Drago{ Kalaji}.

Pored obilja raznih poluintelektualaca, navodnih “ nezavisnih intelektualaca” , kvaziintelektualaca, re`imskih intelektualaca i sl., name}e se opravdano pitanje: postoji li jo{ igdje ikakav pravi intelektualac i kako ga uop}e prepoznati?

Ugledni hrvatski, istinski intelektualac dr don Ivan Grubi{i} ka`e da nije svaki fakultetlija intelektualac, ve} da je to samo onaj koji ima izgra|en sistem mi{ljenja i koji je spreman da svoje mi{ljenje javno iznese, ne kalkulira ni sa svojom osobom ni sa svojim statusom, koji govori po savjesti iz svog izgra|enog pojmovnog i vrijednosnog sistema razmi{ljanja. ^ak ako je kompletno javno mnijenje protiv njegovog stava, on }e ostati doslijedan svojim stavovima i ne}e ih kompromitirati. Samo takvi ljudi su PRAVI INTELEKTUALCI. A takvima, koji su spremni zalo`iti sebe zarad op}eg dobra i kriti~ke svijesti koju treba izgra|ivati, na{e dru{tvo je jako, jako siroma{no. I srpski intelektualac Dinko Davidov ima lo{e miljenje o onima koji pretenduju da se smatraju srpskim intelektualcima. On ka`e: “ Srbi nemaju inteligenciju, jer je razjedinjena do besmisla, sujetna do komi~nosti i politizovana do demagogije. Dodu{e, duhovna kriza razjeda i Evropu, ali nebriga srpskih “ intelektualaca” za sudbinu vlastitog naroda je gotovo bez primjera u svijetu.” I Irinej Bulovi} je u pogledu srpske inteligencije pesimista, pa ka`e:” U na{oj skora{njoj pro{lostio nije bilo ni te`eg vremena ni manjeg broja ljudi koji mogu dalekovidno i pronicljivo da pogledaju u budu}nost svoga naroda”, kao {to je to danas. Na{a inteligencija je u velikoj mjeri odgovorna za ova dana{nje porazno stanje na svakom polju, ali isto tako ima i veliku odgovornost i za izlazak iz tog stanja.” Po mi{ljenju knji`evnika Dobrice ]osi}a intelektualac je umni radnik i stvaralac novih vrijednosti i primoran je danas da sokratovski prihvati novi izazov i slijedi sebe, svoju istinu i svoju savjest, po svaku cijenu. Po cijenu prezira, po cijenu kleveta, bojkota, nerazumijevanja, ~ak lin~a! On dalje ka`e” Eto, to je, po mom mi{ljenju, najpre~a i najte`a uloga intelektualca u na{em duhovno pometenom i mutnom dru{tvu, razboljenom opakim strastima vlastoljubla i egoizma.” Ljubomir Tadi} ima sli~no vi|enje po pitanju intelektualaca. On ka`e” Intelektualci su oni obrazovani ljudi koji javno, kriti~ki saop{tavaju svoje misli, a privr`enici su ideje slobode i borci protiv svake vrste apsolutizma, protiv apsolutisti~ke samovolje vlasti”. Imaju}i ovo sve u vidu ne mo`emo a da ne konstatujemo da uop}e nema intelektualaca u na{em dru{tvu ili da su toliko rijetki da je prava lutrija sresti nekoga od njih. A najtragi~nije je saznanje da ih gotovo uop}e nema na univerzitetu, koji bi trebao biti RASADNIK INTELEKTUALACA. A da ih zaista gotovo nema, lako je dokazati. Dovoljno se samo zapitati se: KOJI SE OD NJIH UKLAPA U GORNJE DEFINICIJE PRAVOG INTELEKTUALCA? To svakako ne mogu biti oni koji su i fakultete i univerzitet ppodredili samo svojim li~nim interesima i na taj na~in ih fosilizirali!

Ako se i dalje ni{ta ne bude preduzimalo u smislu ograni~avanja mo}i takvih poluintelektualaca, propast dr`ave i naroda je neizbje`na, jer kad na{ ~ovjek uvidi da ne mo`e ne{to da promeni u svojoj ku}i, on je napu{ta i odlazi dalje, budu} da je srpski narod nesklon promjenama u svojoj ku}i. To jest, kad su nezadovoljni postoje}im stanjem, Srbi radije sve napu{taju i odlaze, nego {to }e u~initi ne{to da stanje radikalno izmijene, {to se redovito de{avalo kroz historiju a de{ava se i na Elektrotehni~kom fakultetu u Banjaluci, i {ire.

Pored svih gore pomenutih “uro|enih mana”, nakaradni komunisti~ki-samoupravni sistem razvio jo{ i mnoge druge mane. Tako je fiksirao glorifikaciju nerada. ^injenica je da ve} odavno nemamo takvo dru{tveno ure|enje i sistem koji bi adekvatno nagra|ivao vrijedne i sposobne, koji bi izvla~io maksimum sposobnosti iz svakog pojedinca. Da mi za to imamo potencijala u sebi, pokazuje spretnost i snala`ljivost na{ih ljudi u inostranstvu. Ali, u nas, o~igledno ne postoji kult rada. Naprotiv, na mnogo ve}oj cijeni je nerad. U obrnutoj proporciji radinosti stoji kritizerstvo, pa se mo`e re}i: {to je ~ovek sporiji i lo{iji u radu, to je br`i i bolji u kritici i prigovoru onima koji ipak poku{avaju da ne{to urade. Kao posljedica svega toga je ~injenica da takvi r|avi, a u su{tini i glupi, ljudi daleko bolje `ive, {to, samo po sebi ne bi trebalo biti toliko va`no samo kad to ne bi bilo zbog toga {to su oteli mjesta pametnima i ~estitima, kao {to u svojoj knjizi BLAGO CARA RADOVANA tvrdi veliki Jovan Du~i}.

Posljedica svih ovih karakternih mana na{eg stanovni{tva je neograni~ena mogu}nost dovo|enje krivih li~nosti na prava mjesta, a prave vrijednosti se ne nagra|uju na pravi na~in. Uz to javno pravne norme se te{ko udoma}uju, a ve}ina jedinki nije sposobno da razdvoji li~no JA od dru{tvenog. Samokritika im nije ja~a strana, a poznato je da je POBIJEDITI SAMOG SEBE- TO JE PRAVA POBJEDA, {to je njima posve strano pa se u tom smislu i ne trude..

Zna~i, na{e dru{tvo je psihi~ki bolesno i kao takvo potpuno nespremno za ono {to se zove TR@I[NA UTAKMICA. A ako sebi ne obezbijedimo odgovaraju}e mjesto u toj utakmici, dokinut }emo sami sebe. U svijetu gdje je osnovna mjera svega uspjeh (ali realni a ne umi{ljeni), mi nemamo nikakve {anse, jer sa krivim ljudima na pravim mjestima se zaista ni{ta ne mo`e posti}i. U tom slu~aju, jedino {to bi nama moglo ostati je da budemo smetli{te za radioaktivni i svaki drugi otpad, a stanovni{tvo }e zbog bijede i bole{}ina izumrijeti ili raseliti se po svijetu. Jedino }e negdje u historijskim dokumentima ostati zapisano da su tu nekad `ivjeli balkanski Srbi. A mo`da ne}e ni u njima ako to nekom mo}nom u budu}nosti ne bude odgovaralo, jer historiju je najlak{e falsifikovati..

Pogre{no bi bilo za sveop{tu tragi~nu situaciju u kojoj smo se na{li okrivljavati samo one koji su bili ( ili sad jesu) na vlasti. Prisjetimo se da je jo{ je Aristotel rekao: “Svaki narod ima vlast kakvu zaslu`uje.”, {to je ~esto parafrazirao i ^er~il. Na{e {iroke narodne mase koje poti~u iz nizinskih krajeva Balkana su u uslovima surove borbe za opstanak pod tu|om vla{}u razvile osobine pokornosti, poslu{nosti i podani{tva. Sa tim karakteristikama suo~avamo se i danas u modifikovanom obliku, naro~ito u odnosu prema {efovima, rukovodiocima i uop{teno prema vo|ama, pri ~emu se svi oni do`ivljavaju kao “ gazde”. Na`alost, i sve partije i stranke funkcioni{u u skladu sa tim mentalitetom formiranim u davnim vremenima. Posljedica toga je da je mogu}e sve promijeniti ( ako treba i sam narod), ali vo|u nikako!

Dok univerziteti na{ih susjeda postaju ~lanicama evropskih asocijacija univerziteta (Magna karta, Bolonjska deklaracija i dr.) i svoje znanje udru`uju sa najelitnijim evropskim univerzitetima i tako slu`e Evropskoj Uniji kao putokaz kamo treba i}i i {to treba raditi, na{i fakulteti ~ame u mraku u koji su ih uveli vlastiti ko~ni~ari uz podr{ku smu{ene politike i pohlepnih, nesavjesnih politi~ara. Skoro se vodila javna rasprava o novom zakonu o univerzitetu, ali je ona bila neplodonosna jer su ti ko~ni~ari koji su “ostav{tina” iz prethodnog nakaradnog sistema, gr~evito su se borili da se u tom zakonu ba{ ni{ta radikalno ne promijeni kako bi se produ`io njihov “ rok trajanja”. I uspjeli su. Sve promjene su samo kozmeti~ke prirode, {to ne mo`e doprinijeti tome da univerzitet ( sa znanjem koje bi po pretpostavci trebalo biti koncentrisano u njemu) kona~no postane sto`er na{eg dru{tva i PARTNER vlasti, a ne neki parazit kao {to su razne DIREKCIJE ( za informatizaciju, za privatizaciju i sl.) Dok se to ne shvati i ne primijeni, NE]E BITI NIKAKVOG NAPRETKA. To dokazuje situacija u mnogim drugim zemljama. Finska je bila nerazvijena sjeverna zemlja dok u vlast nisu u velikom broju u{le `ene, “otko~ile”univerzitet i stavile ga u slu`bu op{teg prosperiteta. Ali, to nije u stanju da uradi neozbiljna politika u kojoj glavnu rije~ vode mu{karci, a kakvu mi konstantno imamo. Mu{karci prirodno, anatomski, uz malobrojne izuzetke, nemaju dovoljno popre~nih `iv~anih veza izme|u lijeve i desne mo`dane hemisfere, zbog ~ega ne mogu dobro da sagledaju op{te stanje u na{em dru{tvu i da identifikuju uzroke gre{aka koje se konstantno javljaju u na{em dru{tvenom sistemu. Upravo zbog toga ih ne mogu ni otkloniti, a zbog ne vi|enja izlaza, svjesni su da ne}e dugo ostati na vlasti, pa zato svaki trenutak beskurpulozno koriste za vlastito boga}enje na ra~un stanovni{tva. U tom ih ohrabruje i nepostojanje institucije odgovornosti jer ovaj narod do sada, nikog jo{ nije pozvao na odgovornost! To ima za posljedicu da fakultetima rukovode ljudi koji su izgubili kompas u vremenu i prostoru koji za sobom postavljaju pusto{.

Vec odavno su svjetski nau~nici shvatili da se vi{e ne mo`e naprijed na ovaj, dosada{nji na~in. Naime, svijet razlomljen specijalizacijama, pretvoren u lavirint, mora ponovo biti objedinjen. Treba sru{iti barijere koje je podiglo industrijsko dru{tvo izme|u nauke i ljudi i izme|u nauke i nauke, a sve radi ra|anja novog uma kadrog da shvati promijenjeni svijet. U tom }e pomo}i novonastali informativni poredak, neograni~ena ekspanzija novih tehnologija, promijenjen odnos ~ovjeka prema svijetu, te obnova i sinteza tradicionalnih nauka. Rije~ je o ukidanju naslije|ene samodovoljnosti nau~ne specijalizacije, jer vi{e ne va`i ni ona Dekartova podjela na “ prirodno” i “dru{tveno”, a kamoli podjele unutar prirodnih nauka ili unutar dru{tvenih nauka! Zato se od novih u~itelja, nastavnika i profesora tra`i renesansna restauracija cjelovitog razmi{ljanja kao podloga novog ljudskog obrazovanja i jedini na~in komunikacije sa nau~nim disciplinama. Za novi svijet potreban je NOVI ^OVJEK i nova, kognitivna ( spoznajna), SVEPRO@IMAJU]A nauka.

I mi bi trebali postati dio takvog svijeta i zato treba ozbiljno shvatiti upozorenje jednog ministra vlade Republike Srbije koji je na otvaranju konferencije TELFOR izjavio:

“ U`imo, u~imo, i u~imo druge jer znanje }e odrediti da li }e neki narodi u budu}nosti uop{te postojati ili ne.”

Me|utim, mi ne mo`emo da se razvijamo u tom smjeru jer smo blokirani fosiliziranim umovima fosiliziranih rukovodilaca prosvjetno-obrazovno-nau~nih institucija. Jedan od drasti~nih primjera koji to potvr|uje je upravo ovaj koji }u navesti.

U januaru mjesecu dobila sam preko e-maila ( koji mi je poslao sistem in`enjer ra~unskog centra ETF-a) obavijest o odr`avanju nau~nog skupa na @abjaku, ~iji suorganizator je i na{, ETF Banjaluka. Pored toga, na NNV-u smo ~uli poziv na{eg dekana da se odazovemo svojim radovima na {to vi{e predstoje}ih nau~nih skupova, {to sam ja, u svojoj naivnosti, doslovno shvatila. Tako sam ulo`ila veliki napor da u relativno kratkom roku dovr{im jedan rad i poslala sam ga komisiji za odabir radova za nau~ni skup IT02 na @abljaku. Obavljena je STRU^NA recenzija i rad je prihva}en o ~emu sam obavje{tena. Tad sam (ll. 2. 2002.) dekanu ETF-a Aleksandru Ili{kovi}u predala zahtjev za financijsku podr{ku za odlazak na taj nau~ni skup. Kako do l8. 2. 2002. nisam dobila nikakav odgovor od njega ( a skup se odr`ava od 24. 2. 2002.), to sam se oti{la raspitati o sudbini mog zahtjeva. Prodekan za nau~ni rad Petar Mari} mi je rekao da sam trebala prilo`iti i rad, {to me veoma za~udilo jer TO SE NIKAD DO SADA NIJE NIKOME TRA@ILO. Uradila sam i to i hitno predala DODATAK sa prilo`enim radom molbi za financijsku podr{ku, iako mi nije bilo jasno za{to je potrebno prilo`iti rad ( s obzirom da dekan nije stru~njak za sve oblasti).

Dana 19.2.2002. sam ponovo oti{la da se raspitam o sudbini mog zahtjeva. Prodekan Radmila Vuki} mi je rekla da su prodekani i dekan zaklju~ili da moj rad nije usko iz moje oblasti (mikrotalasne tehnike) i da oni ne}e mo}i da mi daju saglasnost i podr{ku za odlazak na tu konferenciju. Zaista, moj rad nije iz oblasti ekstremno visokih frekvencija ( mikrotalasne tehnike) ve} iz ne{to ni`ih (!?) ali sam, u svjetlu dana{njih nau~nih trendova bila zaprepa{tena takvim obja{njenjem. Dok se u svijetu ru{e barijere ~ak izme|u dru{tvenih i prirodnih nauka, na ovom fakultetu se postavljaju barijere vezane za frekvencijski opseg!!!?? Osim toga, u svijetu, s obzirom da su rije{eni (manje-vi{e) svi trivijalni nau~ni problemi, a ostali nerije{eni oni multidisciplinarni, forsiraju se ( a ne sputavaju barijerama) multidisciplinarni timovi i takvi ljudi koji su spremni i sposobni da rade u takvim timovima i da tamo poma`u da se prije|e “rubikon” izme|u razli~itih nau~nih oblasti. Takvi ljudi se posebno cijene, za razliku od onoga {to se radi na ETF-u Banjaluka, gdje se ba{ takvi efikasno blokiraju. Ovdje jo{ uvijek va`i ona brozovska ideologija satjerivanja ljudi u razne torove, jer se tamo mogu efikasno kontroliosati, {to je veoma va`no da ne bi mogli “isko~iti” i ugroziti neke “standardne veli~ine”. Me|utim, ~ak i u sredinama koje su u na{em susjedstvu nije tako bilo ni prije 30 godina. Ja se sje}am mog prvog odlaska na Elektrijadu ( prije skoro 30 godina) kad sam se upoznala sa mojim kolegama iz Zagreba, asistentima na predmetu OSNOVI ELEKTROTEHNIKE koji su objavljivali radove i radili magistarski rad iz oblasti TELEKOMUNIKACIJA! Na njihovu sre}u, njima nije bio dekan Aleksandar Ili{kovi}!

Ja znam da su problemi u vezi mene druge prirode. Naime, radi se o odmazdi za neposluh, koja traje ve} vi{e od 20 godina. U cilju odr`avanja te odmazde, ni ~injenice ni bilo {ta drugo nije bitno jer `elja za tom odmazdom zasljepljuje, a ujedno je i duhovna hrana patolo{kim tipovima. Zbog toga se nije ni pro~itao taj moj rad, jer da se je pro~itao vidjelo bi se da je rad, pored toga {to je multisdisciplinaran ( medicina i logopedija), u velikoj mjeri i iz oblasti elektronike i ra~unarstva, za {to niko normalan ne mo`e re}i da nije moja oblast. Naime, ja sam diplomirala na odsjeku za ELEKTRONIKU i TELEKOMUNIKACIJe, a RA^UNARSTVO se javilo kasnije i postalo za ve}inu nas ( mo`da ne svima!) neophodan alat kojim se slu`imo. Osim toga, i predmeti MIKROTALASNA TEHNIKA i RADIOPREDAJNICI , koje ja predajem, su predmeti na odsjeku ELEKTRONIKA I TELEKOMUNIKACIJE!

Ima li itko da uvidi kako se sa ovakvim fakultetom ( i sa istim takvim univerzitetom koji to sve podr`ava?!), zaista ne mo`e nikud drugud nego u propast? [to se to prije uvidi i ne{to uradi, to bolje za sve nas i za RS i BiH u cjelini, a ako se ne uvidi niti {ta poduzme, propast je izvjesna.

Da bi se u~inio prvi iskorak iz za~aranog kruga u kom se na{e dru{tvo vrti, potrebno je da univerzitet staviti pod efikasnu kontrolu ( radi spre~avanja “ko~ni~ara” u njihovom djelovanju) i primijeni tzv. PUSH –model tj. da “gurne privredi sebe “ na kori{tenje, te da na|e neku “ ni{u” na svjetskom tr`i{tu u koju bi usmjeravao pojedince iz privrede. A da bi to univerzitet mogao, morao bi imati MNOGO ZNANJA i ne bi smio biti ZAKO^EN kao {to je na{ ve} vi{e od 30 godina, kad je smi{ljeno razbijen ( sa ciljem da se oslabi) na fakultete koji od tada predstavljaju “ privatnu pr}iju” nekolicine zaposlenih, a ne snagu koja pokre}e dru{tvo. U takvim uslovima se “ na no` do~eka” sve {to neko izvan ove nekolicine uradi, a osnov na kom po~iva svaki uspje{an univerzitet je PO[TOVANJE TU\EG RADA, ~ime se pojedinci stimuli{u da rade i stvaraju, a ne suprotno kao {to se radi na ovim fosiliziranim fakultetima i univerzitetima zaostalim iz Brozova re`ima. Oni moraju da se tako pona{aju da bi zadr`ali status koji su stekli na osnovu politi~kih pritisaka, mita, korupcije, eklatantnih kr{enja svih zakonskih i ostalih normi i raznih scenarija me|usobnih podr{ki u reizborima i izborima u vi{a zvanja ( “ ti meni, ja tebi u komisiji za izbor u vi{a zvanja, za reizbor i za recenzije knjiga”). Tako se stvara pozitivna povratna veza reprodukcije neadekvatnog nakaradnog kadra. Izlaz iz toga je postojanje prave nadkontrole pri odre|ivanju komisija, koje bi obavezno morale biti sa mati~nih fakulteta iz drugih dr`ava. Tad se ne bi moglo desiti da na ETF-u, u komisiji za izbor u zvanje redovnog profesora budu ~lanovi komisije sa iste katedre tog fakulteta, biv{i student i asistent, te sa Saobra}ajnog fakulteta! Posljedica toga je bila inflacija navodnih profesora i nau~nika, sa konjukturom pravih nau~nika i potpunim odsustvom nauke u svim oblastima `ivota. Naime, do{lo je do poplave RE@IMSKIH nau~nika koji su za ljubav svog statusa bili spremni da potpi{u sve i sva{ta i protiv svojih uvjerenja i tako koketiraju}i sa politikom ostvarivali svoje privilegije, {to jo{ i danas ~ine.O svemu ovome svjedo~i negativna selekcija nastavnika koji su zbog toga reproducirali svoje neznanje na budu}e generacije i tako zatvorili {kolstvo u ~aroban krug bezizlaza, pa visoko {kolstvo podsje}a na zatvoreni geto samodovoljnih (ne)istomi{ljenika. Jedini izlaz iz tog za~aranog kruga je stvarna reforma koja bi u prvom redu trebala da obuhvati KVALITETNU REVIZIJU svih zvanja u redovne i vanredne profesore , ~ak i pod cijenu da se potpuno ostane bez univerzitetskog kadra, jer ve}ina tog kadra nije ni{ta drugo do SAVR[ENI KO^NI^ARI SVAKOG EVENTUALNOG PROGRESA NA UNIVERZITETU i pretvaranja univerziteta u ono {to bi on po definiciji trebao da bude a to je PODR[KA U ZNANJU svim institucijama sistema u dr`avi i dru{tvu u cjelini.

Da bi potkrijepila primjerom ove tvrdnje navest }u samo dio onog {to ja pro`ivljavam na ovom Univerzitetu. Po{to sam vi{e nego ispunila uslove za zvanje u vanrednog profesora, oko mene se pletu razne mre`e kako da me se u tome sprije~i. Te mre`e su na ETF-u ispleli dekan Aleksandar Ili{kovi} i njegov biv{i asistent, njegov ~lan komisije za promociju u zvanje redovnog profesora, te recenzent njegovih knjiga, Branko Doki}. Da bi se za{titila od tih intriga, obratila sam se Univerzitetu, gdje mi je rektor obe}ao da }e u~initi sve {to on mo`e, a nije u~inio NI[TA. Moj zahtjev je tamo stajao 3.5 mjeseca nakon ~ega sam ja izgubila strpljenje i intervenisala. Od rektora, Dragoljuba Mirjani}a i sekretara Vladimira Nikoli}a dobila sam obja{njenje da prorektor, gospodin Gnjato NE]E da stavi moj zahtjev na dnevni red Vije}a Univerziteta. Nazvala sam g. Gnjatu i saznala da on UOP[TE nije ni vidio ni ~uo za taj moj zahtjev! O~igledno da neko LA@E! Nazvala sam sekretaricu i pitala je kome je sa protokola proslije|en moj zahtjev, a ona je odgovorila : SEKRETARU! Eto tako RADI ovaj Univerzitet i tako “ {titi” svoje zaposlenike od intriga! @alosno je da je u sve ovo upleten i rektor Dragoljub Mirjani}, a jo{ je `alosnije da on, kao takav OBNAVLJA MANDAT VE] TRE]I ili ^ETVRTI put!!!Zar nije vi{e nego vidljivo kakva je ko~nica svakom eventualnom razvoju takav univerzitet? Ljudi koji nisu vi{e sposobni da RADE SVOJ POSAO, trebaju i}i u penziju!. Sekretar Univerziteta u Banjaluci, svakako me|u prvima!

Ako se ne preduzmu mjere u smislu radikalnih promjena svugdje u na{oj dr`avi, a prvenstveno na univerzitetu on }e ostati jedan fosil u novim uslovima `ivota, i koji }e nastaviti da vegetira, kao i do sada, do svoje potpune propasti koja postaje sve izvjesnija. A ja sam osje}ala obavezu da o tome obavijestim javnost kako jednog dana ne bi bilo re~eno: SVI SMO MI ZA TO KRIVI, kao {to sam mnogo puta imala priliku ~uti. Da, mo`da svi, ali osim mene. Ja ovim tekstom upozorenja i sveukupnom mojom, dodu{e bezuspje{nom i usamljenom 25-godi{njom borbom ( koja je rezultirala samo u tome da sam ~itavo to vrijeme pod “rigoroznim sankcijama” u svakom pogledu) `elim da se ogradim od bilo kakve i bilo ~ije pomisli na moje sau~e{ni{tvo u tome, kad ve} ne mogu uticati na to da se ( iz gore navedenih razloga) dese bar neke promjene na bolje, bez obzira na to {to }u zbog ovoga {to sam ovdje napisala mo`da pasti pod jo{ ve}u nemilost nego je ova koju trpim ve} vi{e od 25 godina, ako je ve}a od ove koju trpim, uop{te mogu}a.

Dr Radojka Pra{talo

[email protected]

301 361, 221845

METODOLOGIJA DRU[TVENIH NAUKA

(po dr Anti Laucu)

Uvod

Samoorganizovanje je temelj razvitka svakog dru{tva, a prema stavovima nau~nika ono se za~elo jo{ u elementarnom svijetu na ivici `ivog i ne`ivog. Pri tom je zaklju~eno da se mnogo bolje samoorganiziraju negativne neformalne skupine jer ih na to prisiljavaju sile kauzaliteta, dok se pozitivne skupine ne privla~e dovoljno s obzirom da su one pod dejstvom sila finaliteta.

U toku nau~nih istra`ivanja ispostavilo se da se samo pomo}u biologije mogu upoznati sile kauzaliteta, a pomo}u filozofije sile finaliteta. Na taj na~in se dobija misaoni okvir u kom preko psihologije, tehnologije, ekonomije i prava mo`emo ovladati zakonitostima razvitka svake organizacije. Nakon toga trebali bismo jo{ ovladati sociologijom, politologijom i umjetno{}u, da bismo zaokru`ili cjelokupno znanje potrebno za rje{avanje dru{tvenih problema.

Zna~i, nije ni ~udo {to su se u dru{tvu nagomilali toliki naizgled nerje{ivi problemi, kad su oni koji bi ih trebali rje{avati jo{ uvijek na nivou fah-idiotizma, kao posljedice dosada{njeg na~ina obrazovanja koji je ustanovljen jo{ prema potrebama industrijske revolucije.

Naime, situacija je sli~na onoj koja je prethodila evropskom prosvjetiteljskom pokretu u 18. stolje}u. Tada{nji umovi Evrope do{li su do zaklju~ka: Jedini spas je u znanju! Oni su tada na{li spas u forsiranju razvoja parcijalnih znanja dok se u ovom historijskom trenutku tra`i restauracija cjelovitog razmi{ljanja kao podloge novog ljudskog obrazovanja. Takva nauka je kognitivna ili spoznajna nauka, koja ponovo vra}a filozofiju u centar zbivanja i interesovanja. Upravo jednu takvu, kognitivnu, svepro`imaju}u, novu, prakti~nu filozofiju ponudio nam je u svojoj knjizi OP[TA NAU^NA TEORIJA, Rade Ili}. Mi smo ponovo imali sre}u ( po drugi put u ovom vijeku) da se ne{to tako zna~ajno pojavi na na{im prostorima ( kao u slu~aju i Jovana Cviji}a i njegovog djela), ali na{e vlasti nisu jo{ zrele da to prepoznaju, jer gospodin Ili} je nekoliko koraka ispred njih i njihovog razmi{ljanja. Zbog toga je ta dragocjena knjiga pro{la nezapa`eno, a ona nam je mogla pomo}i vi{e nego sve na{e pro{le i budu}e vlasti i vi{e nego me|unarodna zajednica. [teta!

Ve} odavno su svjetski nau~nici shvatili da se vi{e ne mo`e naprijed na ovaj, dosada{nji na~in. Naime, svijet razlomljen specijalizacijama, pretvoren u lavirint, mora ponovo biti objedinjen. Treba sru{iti barijere koje je podiglo industrijsko dru{tvo izme|u nauke i ljudi i izme|u nauke i nauke, a sve radi ra|anja novog uma kadrog da shvati promijenjeni svijet. U tom }e pomo}i novonastali informativni poredak, neograni~ena ekspanzija novih tehnologija, promijenjen odnos ~ovjeka prema svijetu, te obnova i sinteza tradicionalnih nauka. Rije~ je o ukidanju naslije|ene samodovoljnosti nau~ne specijalizacije, jer vi{e ne va`i ni ona Dekartova podjela na “ prirodno” i “dru{tveno”, a kamoli podjele unutar prirodnih nauka ili unutar dru{tvenih nauka! Zato se od novih u~itelja, nastavnika i profesora tra`i renesansna restauracija cjelovitog razmi{ljanja kao podloga novog ljudskog obrazovanja. Za novi svijet potreban je NOVI ^OVJEK i nova, kognitivna ( spoznajna), SVEPRO@IMAJU]A nauka.

Upravo zbog ovog, gore re~enog, neophodno je izvr{iti alokaciju ulaganja sa matrerijalnih resursa u ljudski resurs. Jer, ispostavilo se da nije ta~na ona kapitalisti~ka da je jednak povrat od ulaganja u ljudski i materijalni resurs. Naprotiv, dokazano je da je stopa povrata 15-25 puta ve}a ulaganjem u ljude! A da bi se to moglo uspje{no obaviti, neophodno je u radnim organizacijama probleme razvrstati u kadrovske, tehni~ke, ekonomske i organizacijske, pa u skladu sa takvim prioritetima i rje{avati probleme. Jedan ~ovjek, pogotovo obrazovan na dosada{nji na~in, nije dorastao tome, pa je zbog toga veoma va`no formirati timove kompetentnih ljudi spremnih na saradnju, me|u kojima su ve}ina njih interdisciplinarci! A najva`nije od svega je da su svi ~lanovi tima po{teni, dobronamjerni i pametni! Uistinu, pametan mo`e biti samo po{ten ~ovjek! A to su prave vrijednosti na kojima se mo`e graditi uspje{no dru{tvo i stabilna dr`ava. Sve drugo je samo obmana!

Budu}i da smo mi sa do perfekcije razvijenim i umre`enim sistemom negativne kadrovske selekcije desetlje}ima obrazovali i forsirali kvazikadar, jasno je da smo sad “ raskadrovljeni” za slijede}ih nekoliko decenija, te je jedino {to nam preostaje, poku{ati studente “ skrenuti “ na pravi put. Na`alost, to nema tko, s obzirom da je ogromna ve}ina univerzitetskog kadra zalutala tamo i po iole objektivnijim kriterijima ne bi tamo mogla ostati. Zato se sugeri{e onom malobrojnom ispravnom univerzitetskom kadru da usmjeri studente na SAMOOBRAZOVANJE i SAMOORGANIZOVANJE, te da im usadi osje}aj za zna~aj timskog rada slobodnih stvaratelja, tj. na AUTOPOIESIS ( ~itaj: autopoesis).

AUTOPOIESIS JE STVARALA^KO POVEZIVANJE RELEVANTNIH KATEGORIJA i NJIHOVE NEPRESTANE ITERACIJE SVE DOK SE NE STVORE DOBRA, ISTINITA i LIJEPA RJE[ENJA i DOK SE ONA NE MATERIJALIZIRAJU u REALITETU.

Na`alost, kod nas je umjesto AUTOPOIESISA na djelu njegova negacija: ALOPOIESIS, {to }e one koji su studirali elektrotehniku podsjetiti na pojam tzv. NE-kola. Zna~i, sve {to treba uraditi i kako treba uraditi “ protjera” se kroz NE-kolo i poprimi potpuno suprotan smisao od onoga koji je imao na ulazu u kolo i koji bi trebao uop}e imati. To podsje}a i na pjesmicu Grigora Viteza “ Antuntun”, ali i na zemlju Budaliju ( Schilda).

Ali, autopoiesis, ne da nitko ne preduzima, nego nitko o tome NI[TA i NE ZNA! A autopoiesis nije ni{ta novo i ni{ta protivno logici zdravog razuma, koja je kod nas, na`alost, odavno zapostavljena i marginalizovana. Trebamo li se zato ~uditi na{im ekonomskim i politi~kim problemima kad se nismo dovoljno posvetili proizvodnji stvarala~kog subjektiviteta koji bi kroz autopoiesis doveo do vrhunske kvalitete u svim oblastima `ivota i rada? Ovo je, na neki na~in, iskazano i poznatom narodnom poslovicom: NE MO@E[ ZLO RADITI, A DOBRU SE NADATI, koja je, dodu{e, poznata na{em narodu, ali je iz nekih ~udnih razloga zanemarena. A budu}nost svakog naroda i svake dr`ave je u samoorganizovanim timovima s projektima razvitka, a ne u me|usobno suprotstavljenim ili na neprirodan na~in udru`enim politi~kim stranakama, koje se pona{aju kao trgova~ka dru{tva, a sve {to rade je u suprotnosti sa logikom zdravog razuma, tj. alopoieti~no.

Kod nas je situacija takva da politi~ki voluntarizam i dilentatizam preovladava nad nau~nom misli i nad logikom zdravog razuma, pa je otuda neminovno da proma{aji preovladavaju nad uspjesima. A iz proma{aja ne slijedi BOLJI @IVOT! A mi smo navodnim padom real socojalizma oslobodili `elju za razvojem, za boljim `ivotom, no nismo u to uklju~ili neophodni moral, znanje, korektne odnose ( pravila igre) i druge faktore razvoja. Tako se desilo da se uslijed sve ve}eg raskoraka htijenja ( koja su bila prevelika u odnosu na stvarne mogu}nosti) i znanja ( koja su bila premala u odnosu na stvarne probleme) sve se ve}i prostor stvarao za nemoralno pona{anje. A ako se materijalne potrebe ne mogu zadovoljiti radom i u~enjem, preostat }e kori{tenje metoda koje pravo i moral ne dopu{taju. To se upravo de{ava na na{oj politi~koj sceni. Tamo krade i otima tko {ta stigne, jer pravo i moral ovdje ne stanuju! Zato u bud`etu nema para ni za zdravstvo, ni za {kolstvo ni za razvoj, ni za {ta! Ali ima za nepotrebno popunjavanje voznog parka Vlade sa NAJSKUPLJIM AUTOMOBILIMA NA SVJETSKOM TR@I[TU. Ima za podizanje plata ministrima i premijeru za 150 % ( iako bi trebali da primaju umanjen li~ni dohodak kao rezultat nikakvih rezultata njihovog rada!) [to je tako, nije nikakvo ~udo kad se ima u vidu na koji na~in su ti ljudi tamo dospjeli. Psihologija ka`e da se sada prilikom postavljanja funkcionera vodi ra~una da na ta mjesta do|u “ljudi aparata”, a ne oni ljudi koji postavljaju pitanja i rje{avaju probleme. Dok god se oko “ ljudi aparata” , a ne oko kreativnih ljudi budu “ vrtjele” pare, nema autopoieti~nog razvitka i boljeg `ivota. Nema radi toga {to su na rukovode}im pozicijama ljudi koji nisu u stanju ni definisati precizno probleme, a kamo li projektne zadatke, a da i ne govorimo o razradi metodologije istra`ivanja i provo|enja rje{enja u `ivot. Oni su uglavnom na nivou tehni~ara ( po psihologu Maslowu tehni~ar je ~ovjek koji sve razumije u svom poslu osim krajnje svrhe ili osoba koja izbjegava male gre{ke, a istovremeno juri ka velikoj zabludi). Na{ ministar za obrazoivanje i kulturu nije ni jedan dan bio student, pa kako on mo`e rje{avati goru}a pitanja univerziteta i obrazovanja op}enito? Svjestan toga, zato ni{ta tu i ne radi ve} popravlja {kolske zgrade i kupuje kompjutersku opremu za njih ( bez tendera, naravno), {to je njegov “ {vercerski “ domet! A napredak je proizvod suradnje bez ~ega ograni~eni pojedinci ne mogu u~initi vrijedna otkri}a, kao {to je o~igledno iz na{e situacije.

Bilo bi interesantno analizirati psihologiju na{ih funkcionera i vlastodr`aca sa stanovi{ta jednog od najcjenjenijih psihologa Maslowa. On tuma~i cjelokupno pona{anje zadovoljavanjem slijede}ih potreba: fiziolo{ke, sigurnosne, dru{tvene, presti`ne i potrebe samoaktualizacije. Na{e (kvazi)elite su zadovoljile prve tri potreba, a ovu ~etvrtu ne mogu nikako da zadovolje jer ona je kao “bure bez dna”. Pohlepa za novcem, presti`om i mo}i je rezultat nedovoljne emocionalnosti i misaonosti, uop}e `ivotnosti i duhovnosti, {to nas je dovelo do situacije haosa, kada nitko nikoga vi{e ne po{tuje i ne priznaje. Do{lo se u za~arani krug bezizlaza i oni koji su njegovi protagonisti naprosto ne mogu na}i put izlaska. Oni NIKAD ne}e pre}i tu ~etvrtu stepenicu i vinuti se u visine samoaktualizacije (autopoiesisa). A ~ovjek mora biti vjeran onom {to u sebi nosi i aktualizirati ono {to potencijalno jest. Kod nekog je to biti dobar sporta{, kod nekog umjetnik, kod nekog nau~nik, politi~ar, privrednik, poljoprivrednik ili policajac. Sve drugo je IMITACIJA @IVOTA.

Opa`anja zdravih ljudi manje slijede iz `elja, predrasuda, ~e`nje i takvi opa`aju istinu logi~nije i op}enito uspje{nije, jer imaju nevino oko. Samoostvareni ( autopoieti~ni) ljudi vide stvarnost jasnije. Oni nagla{avaju potrebu za istinom, znanjem i razumjevanjem i potrebu za lijepim, dobrim i humanim, {to je u cjelini definicija samoostvaren osobe. Zato svaki ~ovjek treba da po|e od sebe i to sa pitanjem TKO SAM JA.

Ukoliko bismo uspostavili sistem samoproizvodnje ( autopoiesis) stvarala~kog subjektiviteta, mladi bi se ljudi prije po~eli osposobljavati u samoostvarenju i to bi postajalo dominantna potreba zavr{etkom {kolovanja. Ovako, najbolji ostaju na ~etvrtom nivou potreba ( presti`), pa ih `ivot prije ili poslije uni{tava. Kod sve ve}eg broja nastupa duhovna smrt a razdoblje koje ostaje do fizi~ke smrti mo`emo slobodno nazvati `ivotarenjem. Neki, da bi to izbjegli, po onoj Makjavelijevoj: “Cilj opravdava sredstvo”, srljaju u nemoral, kriminal, licemjerje, sve sa `eljom da nemogu}nost samoostvarenja kompenziraju nagomilavanjem novca i mo}i. A samo mali broj ljudi dosti`e petu potrebu . Njih prepoznajemo kao zdrave, zadovoljne, integrirane osobe koje oko sebe {ire pozitivno duhovno ozra~je. Smatra se da takvih u svjetskoj populaciji ima najvi{e 5-10 %, a sa sigurno{}u se mo`e re}i da se takvi u BiH ne mogu na}i ni u promilima!

Kad glasa~i ( oni koji “nose sol”, o ~emu }e biti govora kasnije) budu u stanju da procjenjiju kandidate za politi~ke funkcije iz perspektive ove teorije, pove}at }e se {anse da GNP poraste sa 800$ na 10 000$, a tek tada }emo dose}i ono {to se zove bolji `ivot.

Me|utim, stanovni{tvo i dalje “ pobo`no” trpi vlast u kojoj nema samoostvarenih osoba. Valjda smatraju}i je jo{ uvijek da je “ od boga dana”, kao u bizantsko doba, umjesto da izadju na ulice i da vi~u DOLJE VLADA!. Treba da svaku vladu ru{e nakon 100 dana ako se ne naziru pravi potezi. A i kod ove, kao i kod svih prethodnih, PRAVIH POTEZA NEMA. Svi “prepisuju” jedni od drugih lekciju o plja~kanju i obmanjivanju svog naroda!

Zna~i, za bolesno dru{tvo i bolesnu dr`avu ( koje u stvari i nema), potreban je tim ljekara: psihologa ( na`alost i psihijatara!), tehnologa, ekonomista, sociologa i pravnika. Ovakav tim treba pomo}i stanovni{tvu kako da se {to vi{e i bolje samoproizvede u stvarala~ki subjektivitet. A to zna~i kako da se samoodgaja, samoobrazuje, samoorganizuje i tako razvije u samoreferentno bi}e.

To }e biti veoma te{ko, s obzirom na tvrdnju jedne inteligentne slu`benice iz javne administracije koja ka`e: ” Gadi mi se sva ta rulja oko mene! Odgovorno tvrdim da bi 99% od njih, kad bi im neko rekao da moraju sebi na le|a natovariti vr}u soli od 50 kg i nositi je na posao, sa posla i sa njom na le|ima sjediti 8 sati na poslu, samo sleglo ramenima i reklo: “Pa kad se mora, mora se.!” Nitko ~ak ne bi zapitao niti ZA[TO?”

Ali, bez obzira koliko to izgledalo beznade`no, mora se po~eti raditi na tome da se to promijeni. Tim vi{e {to nas u tome ohrabruje i narodna poslovica koja ka`e: Tko je po~eo, on je na pola puta. Da su bar neki od na{ih predaka to zapo~eli, mi bi danas bili razvijena i stabilna dr`ava. A ako ni mi to ne zapo~nemo, i na{i potomci }e se gu{iti u kaljuzi neznanja, bijede i ratova kao i mi i svi na{i preci. Pa ho}e li ve} jednom itko preduzeti bar ne{to da se ta tako ru`na i pogibeljna tradicija osujeti i prekine?

Te{ko da na{a postoje}a (kvazi)elita mo`e i sagledati dubinu gliba u kom se nalazimo. To su manje-vi{e sve ljudi sa diplomama ste~enim na razne sumnjive na~ine i u ve~ernjim {kolama! A op}e je poznato da ni nau~nici ne znaju slobodno misliti ako nemaju i filozofsko obrazovanje, jer su tada {anse za sintezom minimalne i ~ista su slu~ajnost. To se posebno odnosi na ekonomiju i pravo. Ponegdje jo{ i danas ~ujem nebulozu: [ta }e pravnicima matematika?! Valjda zbog toga u sudovima i le`e milioni nerje{enih predmeta, jer pravnici koji ne znaju matematiku nisu imali tri ~iste kako da LOGI^KI pove`u ~injenice i donesu LOGI^KI zaklju~ak, koji je toliko potreban u pravosu|u! Kad se na pravnim, tehni~kim i ekonomskim fakultetima bude vi{e u~ilo iz drugih dvaju podru~ja, otvorit }e se {anse za timski rad i vizije, a samo timskim radom pravnici, in`enjeri i ekonomisti mogu rje{avati kompleksne probleme dana{njice. A mnogi na{i ministri imaju ve~ernju {kolu! Oni koji nemaju ve~ernju {kolu u najboljem slu~aju su fah-idioti. Pa {ta se od njih uop}e mo`e o~ekivati? Oni samo mogu da “ gase periodi~ne po`are”. To je njihov maksimalni mogu}i domet! Da bi isplatili zaostale plate zdravstvu, moraju uzeti od {kolstva ili penzionera i obrnuto. Oni ni za kakve druge metode ne znaju! ONI NAPROSTO NEMAJU POTREBNE PREMISE U GLAVI za otkrivanje dru{tvenih zakonitosti i dono{enje plodonosnijih zaklju~aka. Zato je jedino rje{enje MIJENJATI VLADE kao {to je to radila Italija u prethodnih 50 godina. Pa valjda }e, kad se svi ovi nebulozni izredaju i poskidaju sa tih funkcija, do}i na red i oni koji ne{to znaju! To je jedina {ansa, jer ovi koji ne{to znaju na drugi na~in ne mogu pro}i kroz besprekorni strana~ki filtar negativne kadriovske selekcije! Me|utim, treba znati da nije dovoljno promijeniti samo neke ljude u vlasti, ve} SVE ODJEDNOM. Naime, korumpirani se brzo svuda pobrinu da duh korupcije postane op}i i obavezan. Oni u kratkom vremenu stvaraju klimu da po{teni radnik postaje sumnjiv, ne samo u smislu da je glupan, nego i da te`i ugroziti njihove polo`aje. Zato alopoietski poku{avaju ( i uspijevaju) mijenjati druge da i oni postanu nepo{teni.

Suvremenu modernu državu i moderno društvo karakteriše odijeljenost ili razlikovanje građanskog društva od države. Kod nas toga još nema. To znači da se država nameće kao faktor koji podčinjava sebi društvo. To tvrdi sociologija. Ali postoji još jedna specifičnost: kod nas: postoji javna i zakulisna država koju možemo nazvati paradržavom a koja u stvari iza kulisa vlada i služi se onom javnom državom u pokoravanju društva. Ona je potrebna zato da bi se osigurao kaos i da bi se u tom kaosu omogućilo stjecanje materijalnih dobara i stjecanje pozicije moći i da bi se jedna država iskoristila kao instrument u odnosu prema građanskom društvu.

Teško se došlo do spoznaje o postojanju paradržave. Najprije se mislilo da se radi o klanu, o lobiju, ali se ispostavilo da nije to u pitanju. Stvar je dalekosloženija i opasnija. Iza javne države postoji jedna parastruktura koja ima sviju strukturu moći. Postoje ljudi koji se godinama vrte u vlasti i oni omogućuju kontrinuitet toj paradržavi, jer su njima prožete sve strukture javne države i oni tako paraliziraju funkcionisanje javne države za račun paradržave. Jedini način da se ovo riješi je DA SE NIKAD VIŠE NE GLASA ZA ONE “poznate” ( po čemu poznate, po kriminalu, korupciji, nemoralu i obmanjivanju i pljačkanju birača i naroda?), već za potpuno nove i po mogućnosti nezavisnme, vanstranačke kandidate.To je slična situacija onoj kad ljudski organizam napadne neka bakterija. Tad morate uništiti antibiotikom ( ili organizam mora to da uradi sam svojim imunološkim sistemom) SVE prisutne bakterije. Ako vam ostane samo jedna, ona će producirati nove i održavati kontinuitet bolesti, pa od izliječenja nema ništa.

A u me|uvremenu treba na neki na~in podsta}i mlade da se samoodgajaju, samoobrazuju, a posebno samoorganizuju. Oni to mogu uz pomo} multimedijalne podr{ke i zahvaljuju}i tome ne}e im biti te{ko nadma{iti ove sa fosiliziranim mozgovima, te ih {to prije izgurati sa politi~kih funkcija i uzeti kormilo u svoje ruke. Samo, uz jedno upozorenje! Mladi ne smiju NASJESTI ovim fosilima koji pri strankama osnivaju : mlade socijaliste, mlade SDS-ovce, mlade SNSD-ovaca i sl. Oni na taj na~in od mladih ljudi naprave svoje slike i prilike i na taj na~in obezbje|uju sebi kontinuitet. To su nau~ili od onog monstruma Broza, zahvaljuju}i ~emu nas je on dr`ao na SLIJEPOM KOLOSIJEKU 50 godina. Neka mladi ne dozvole nikome vi{e da nas gurne na SLIJEPI KOLOSIJEK!!

Zna~i, na{a jedina nada za BOLJI @IVOT je autopoiesis. A aotopiesis je u tome da moralno i intelektualno superiorniji mogu povu}i kako tehnolo{ki, tako i ekonomski i politi~ki razvitak. Oni su istinski subjekti dru{tvenog razvitka, a oni koji su slabijih moralnih i intelektualnih osobina, neminovno moraju biti objekti tog procesa objedinjavanja duhovnog i materijalnog. Gdje god se ne{to radi, postoji problem ciljeva, kriterija, mjerila, uticajnih faktora, baze podataka, algoritama, saznanja zakonitostri i tra`enja slobode kao nadvladavanja nu`nosti.

Zna~i, rje{enje nije u tome da se od postoje}e traljave vlade iskam~i jedna ili dvije plate i topli obrok ( a {to je sve uzeto od nekog drugog bud`etskog potro{a~a) ve} da se nesposobna vlada potjera i zamjeni drugom. Ako ni ta ne valja, nakon 100 dana je otjerati i tako do cilja. A cilj je na}i vladu koja }e zajedno sa vrhunskim nau~nicima i mennad`erima, politi~arima i umjetnicima stvoriti sintezu sveukupnih svjetskih iskustava autopoietskom tehnologijom i stvarati eksponencijalne ireverzibilne procese u samou~e}im i samoorganizacijskim strukturama. Ako se u tome uspije, za 3-5 godina mogli bi svi imati 3-5 puta ve}a primanja, a na{a dr`ava bi kona~no imala budu}nost. Ukoliko u na{oj sredini nema potrebnih vrhunskih nau~nika, menad`era, politi~ara i unjetnika, treba anga`ovati ljude iz inostranstva, a istovremeno na{e najbolje diplomirane studente ciljano poslati na usavr{avasnje u inostranstvo, s tim da nam se vrate i da im se omogu}i da to znanje primijene. Kao Kori Udovi~ki u Srbiji. A dalje, da nam se NIKAD VI[E NE BI DESILO da budemo ovoliko “ RASKADROVLJENI” kao {to smo sada, treba od nove vlade , putem civilnih udru`enja IMPERATIVNO ZAHTIJEVATI da se planski proizvodi stvarala~ki subjektivitet, tj. visoko motivirani, visokostru~ni, spremni za timsku organizaciju i demokratsku zajednicu. Trebamo otkrivati potencijalne kreativce i talente, razvijati ih, potpomagati i VOLJETI. A ne ih mrziti, biti im zavidan i maksimalno ih opstruirati i onemogu}avati u djelovanju, kao {to je sada.

U skladu sa tim, bit }e mogu}e razvijati cjelokupnu organizaciju kao samou~e}i sistem. Mi smo u prethodnoj dr`avi ( a i sada smo) bili previ{e pod kontrolom politi~kog sistema, kao da smo emocionalno i intelektualno nedozreli, a takav se mentalitet jeftino pla}a na svjetskoj ekonomskoj i politi~koj sceni. Mi smo oduvijek bili kontrolisani, ali ne sa ciljem da se gre{ka na|e i ispravi, nego naprotiv, da se na|e i da se onda na osnovu nje terori{e, ucjenjuje i dr`i u pokornosti po~initelj. A to je potpuno pogre{no i kontraproduktivno.

Mi `ivimo u postindustrijskom dru{tvu, u kom }e znanje zamijeniti kapital, ~ega kod nas, izgleda, nitko nije svjestan. Medjutim, u Japanu su toga itekako svjesni. Oni su shvatili da su se kona~no dokopali jedinog nepresu{nog resursa: ZNANJA. Medjutim, oni su na vrijeme shvatili i ~injenicu da pojedinac nije u stanju dr`ati u pameti vi{e relacija i time rije{iti problem, ve} se rje{enje sve ~e{}e vidi u timskom radu. Zato je kod njih ve} nastupio autopoiesis: oni znaju balansirati novac, robu, vi{ak vrijednosti i ulaganje u razvoj. Koja je od dosada{njih na{ih vlada I[TA ulo`ila u razvoj? Nijedna. Naprotiv, ulagalo se u kredite svojih podrepa{a, koji te kredite nisu vra}ali, pa ih je prethodni prenmijer Ivani} prebacio na bud`et. Sad ih vra}aju zdravstvo, {kolstrvo, penzioneri i sl, a Ivani} je, za “ uspje{no” obavljanje funkcije premijera, dobio jo{ bolje pla}enu fotelju. Nije li to najo~igledniji dokaz da je jo{ uvijek na djelu brozovska negativna kadrovska slekcija zbog koje je propala i prethodna dr`ava,( pa mora i ova)?

Valjda je sada ve} svima jasno da je postoje}a birokratija nesposobna upravljati kompleksno{}u dru{tvene zajednice. A birokraciju je te{ko skinuti, ako je stanovni{tvo takvo da ih 99 % pristaje da “nosi onu vre}u soli”. Na podr{ku takvog stanovni{tva onih 1 % ne mo`e ra~unati. A prognoza je da }e opstati samo oni sistemi koji budu najbolje samoorganizovani. Ukoliko nas {to vi{e razvije kreativne vizije i dobije dublji uvid u stvarnost na{ih prirodnih, ljudskih i tehni~kih potencijala, pojavit }e se stvarala~ka napetost koja }e sama od sebe dovesti do optimalnih rezultata.

Dakle, ona na{a malobrojna inteligencija mora stvarati dr`avu odozdo ( bottom-up) da bi dr`ava povratnom petljom to poja~avala. Ali, na{a inteligencija jo{ “~eka Godoa”, jer ne zna dovoljno ni {to je sloboda, ni {to je dr`ava. Zato interakcija profesionalaca i amatera je prostor za autopoieti~nu organizaciju. To mo`emo promijeniti u {kolstvu, u zdravstvu, kulturi, sportu, crkvi, ukratko- u svim sferama `ivota. Ono {to je bitno da do|emo do autopoiesisa, povezivanje je ljubavi koju imaju amateri za odre|eno podru~je te profesionalno iskustvo, znanje i vje{tine na drugoj strani. To sve vodi u autopoiesis ( slobodu), a ako toga nema onda u alopoiesis ( haos).Va`no je uo~iti da se na sve me|uzavisne odnose mo`e uticati! Na svakom od nas je osobno, a posebno na managementu u gospodarstvu i politici {to prije ovladati teorijom motivacije, znanja i interakcije elemenata u danom sistemu. Kad ~ovjek razmisli i shvati da mo`e bolje, kvalitetnije i br`e do autopoieti~ne primjene u praksi, bez obzira koji posao radi, ostaje samo mali korak.

U Americi ka`u: “YOU CAN DO IT”, a mi smo od roditelja, okoline pa i nastavnika nau~ili: “lako }emo”, “nema problema”, ”bit }e bolje”. Mi jedino kad je u pitanju lopta i nogomet koristimo ono “ you can do it” A za{to ne i u svim drugim oblastima `ivota i rada? Ako to uradimo i priznamo sebi da vrlo malo znamo, te po~nemo u~iti, razmi{ljati i raditi- otvorit }e nam se novi horizonti. Tada mladim ljudima ne}e pasti na pamet provoditi dane i no}i po kafi}ima, tulumima ili pred televizorom gledaju}i beskrajne sapunice, horore i ne}e tra`iti zaborav za isprazan `ivot u alkoholu i drogi..

Prema najnovijim stavovima svjetskih nau~nika ( Peter Senge: Fifth Discipline) u budu}nosti }e opstati samo samou~e}e organizacije ( learning organization), bile one institucije, firme, ili dr`ave. Iluzorno je o~ekivati da }e netko “odozgo”(top-down) preurediti dru{tvo i sve institucije po tom kriteriju. To se mora uraditi “odozdo”(bottom-up).

Zato je neophodno da oni koji ne znaju podr`e one koji znaju u svojoj sredini i da se tako po~nu stvarati “ ostrva” u dru{tvu koja }e svojom uspje{no{}u predstavljati primjer drugima. Tada }e progovoriti i “oni koji nose sol “ i zahtjevat }e od svog rukovodstva da ih vodi onako kako uspje{ne organizacije vode njihova rukovodstva. Mo`da }e ti “ solari” smo}i snage i da otjeraju neuspje{no rukovodstvo!. To }e tek biti pravi po~etak za ulazak u eru boljeg `ivota za sve.

BIOLOGIJA I AUTOPOIETI^NA ORGANIZACIJA

U svjetlu kognitivne, svepro`imaju}e nauke koja je postala imperativ razvoja u dana{nje doba, nau~nici su do{li do relacija koje povezuju prirodne i dru{tvene nauke. Na osnovu toga nametnula se potreba da se u izu~avanju dru{tvenih procesa moraju koristiti saznanja iz biologije, a u prvom redu temeljno na~elo zakona razvitka ( evolucije), po kom sve na svijetu prelazi postepeno iz neodre|enog, nestalnog, jednostavnog i homogenog u kompleksno, odre|eno i raznovrsno.

Ako se u tom svjetlu posmatra svaki pojedinac i dru{tvo kom on treba da pripada, jasno je da samo samoorganizovani pojedinac mo`e da se uspje{no, preko timskog rada, uklju~i u dru{tvo kao neku kompleksnu cjelinu. Zato, {to bude vi{e managera koji }e znati motivirati saradnike ( primus inter pares) za timski rad na projektima, to }e cijeli proces i}i bolje i br`e. Bu|enjem samoaktualizacije kod ~lanova timova razvit }e se potreba za relevantnim znanjima u svrhu ostvarivanja kvalitetnih rezultata i to pravovremeno. Nakon ovladavanja psiholo{kim i tehnolo{kim znanjima, mnogo }e se lak{e ovladati ekonomskim znanjima u svrhu optimalnog alociranja u resurse. Tu }e biti najva`nije knji`iti ljudski kapital, jer on mora u na{im bilancama biti ve}i od trajne imovine. To je danas slu~aj samo u najboljim tvrtkama, premda bi uspje{nom prosvjetiteljsko-obrazovno-informativnom akcijom za 3-5 godina moglo postati pravilo i u drugim tvrtkama. Uz to neophodno je uspostaviti kvalitetan pravni sistem koji }e adekvatno {tititi vi{ak vrijednosti ( dobit, profit) kako bi se iz njega znatnije izdvajalo i ulagalo dalje u razvoj i u ljude kao najva`niji resurs. Da bi se u tome uspjelo, potrebna je LJUBAV ( a ne zavist, zloba, mr`nja kao {to je slu~aj sada) svagdje: u porodici, na radnom mjestu, na ulici…

Da bismo uspjeli u tome potrebna nam je KRITI^NA MASA moralnih i mudrih , autopoieti~no strukturiranih ljudi koji bi nam omogu}ili da od na{e domovine stvorimo raj na zemlji. Oni su tu negdje oko nas i me|u nama, ali je sistem negativne kadrovske selekcije savr{en filter za njih kroz koji oni sami ne mogu pro}i. Ne mogu sve dok 99% stanovni{tva “ nosi onu sol”… Zato, zbacite tu vre}u soli sa le|a i pomognite PRAVIM ljudima da do|u na PRAVA mjesta!

U sagledavanju potrebe za ovakvim akcijama pomo}i }e nam biologija koja, na osnovu ~injenice da je molekularna organizacija izvor `ivota, tvrdi da evolucija izvire iz unutra{njih elemenata i relacija (= ljudi pojedinci i njihovi odnosi!), a ne crpi razvitak iz okoline. Ukoliko ne bi bilo tako, onda bi se moglo re}i da okolina oblikuje unutra{nje elemente i relacije, {to u prirodi nije tako, a u dru{tvu u kom je tako, nema slobode nego postoji samo slu~ajnost i nu`nost, te bolest i smrt, {to je kod nas konstantan slu~aj. Zato nismo razvili zdravo i postojano dru{tvo, tj. nismo uspostavili autopoiesis.

Mo`da }e biti pomalo neobi~no saznanje da je za~etnik teorije samoorganizacije ( bez ~ega ne bi bilo autopoiesisa) N. Wiener, ina~e otac kibernetike. I zaista, posmatraju}i INTERNET i informati~ke linkove i hipertekst, uvi|amo da su takve strukture prisutne svagdje gdje vlada red ( ako vlada!): i u metabolizmu, u tehnologiji, privredi, pravnim propisima itd. Pa zar je trebalo ~ekati da se pojavi kibernetika, informatika i INTERNET da bi se spoznalo da zakonitosti koje va`e u biologiji va`e i u dru{tvenim naukama? Zato je interesantno pogledati koje su se struke ( fizi~ari, kemi~ari, biolozi, psiholozi, tehnolozi, ekonomisti, pravnici, filozofi) najbolje samoorganizovale. Tko je najbli`i autopoiesisu?

Suvremena informatička tehnologija olakšava procese konvergiranja pojedinačnih i općih interesa, a uspjeh u tome zavisi o poznavanju stopa povrata u ljudski i fizički kapital. Samoodgojem, samoobrazova-njem, a posebno samoorganizacijom razum se transformira u um. Vjerujmo da će mladi ljudi uz multimedijalnu podršku sami od sebe otkrivati sve što su do sada samo uspijevali moralni i intelektualni velikani.

Do istinskih zaključaka nećemo stići postojećom logikom školovanja i učenja. Da bi se ove hipoteze objelodanile, treba nam kritična masa učitelja, nastavnika, profesora koji će mladima ponuditi učenje kao igru. Suvremena informatička tehnologija nevjerojatno će nam olakšati zadatke, ali proces ulaganja mora ići autopoietski, a ne alopoietski.

U su{tini, svaki ~ovjek je autopieti~an, tj. sam sebe uz pomo} okoline stvara u skladu sa zakonima dobra, istine i ljepote. U stvari, svakom ~ovjeku, ve} od djetinjstva, vi{e odgovara RED nego NERED. To {to smo prisiljeni da `ivimo u neredu je posljedica {to smo dozvolili da oklilna uti~e na nas, a ne mi na nju. Zato se preporu~uje svakom ~ovjeku da pokrene proces obnavljanja samoga sebe. U svom skora{njem govoru u Banjaluci, to preporu~uje i poglavar Rimokatoli~ke crkve, papa. Ako se u tome uspije, onda ni{ta vi{e ne}e stajati na putu da se izdradi autopoietski izgradi dr`ava po zakonima dobra, istine i ljepote. A u takvoj dr`avi bismo svi `eljeli `ivjeti.

Ali, jo{ uvijek nema dovoljno senzibilnosti za sagledavanje op}eg toka i procesa koji poma`u ili odma`u razvoju. Dok ne budemo organizacije sagledavali kao procesne strukture, male su nam {anse da izadjemo iz stanja u kom se nalazimo. A u tome nam mo`e pomo}i upravo istra`ivanje veza izme|u prirodnog ( biologija) i dru{tvenog ( sociologija) na ~emu rade mnogi interdisciplinarno orijentisani nau~nici. Mi imamo jo{ mnogo toga nau~iti od prirode {to bi bilo veoma korisno pri projektovanju i razradi na{ih prijedloga jer bi omogu}ilo razumijevanje biotehnologije i njenu primjenu u razvoju na{ih privrednih potencijala. Sada je situacija takva da smo unijeli previ{e birokratskog duha koji umrtvljuje ( sputava) prirodne potencijale koje smo dobili u naslije|e. Nije mali broj nas koji smo hiljade puta rekli kako bi mi donosili bolje odluke od onih na funkcijama, ali nema puta da tamo do|emo! Ovakvo stanje podsje}a na Rilkeova pisma mladom kolegi, u kom veliki pjesnik daje savjet po~etniku i ka`e kako svaki ~ovjek u sebi nosi jedno pismo, koje na`alost naj~e{}e nepro~itano i zape~a}eno predaje slijede}oj generaciji. Isto tako bi mnogi od nas dali svoj doprinos stvaranju boljeg `ivota, bolje dr`ave i dru{tva i bolje budu}nosti za dolaze}e generacije, ali nemamo pristupa do mjesta na kom bi taj svoj potencijal mogli da oslobodimo. U ovakvim uslovima preostaje nam da razo~arani i frustrirani to sve “zape~atimo “ u takvo pismo i predamo slijede}im generacijama. Mo`da }e oni imati prilike da to realizuju.. Ili da se ipak i dalje borimo? Ako se i mi predamo ( kao oni prije nas), i mi }emo narednim generacijama ostaviti samo nezaposlenost, dugove, siroma{tvo, razaranja, mr`nju i sli~ne devijacije, kao {to su na{i prethodnici ostavili nama, umjesto da im ostavimo slobodan prostor za uzlet, za novu humaniju, istinitiju i ljep{u zajednicu nego {to je ova koja se do sada ostvarila. Taj ~in mora slijediti iz kvalitetnijih priprema, gdje bi ono najbolje umjetnici, nau~nici, politi~ari, privrednici, nastavnici i roditelji samoorganizovano ostavili budu}im generacijama.

Da bi se u tome uspjelo maramo {to je mogu}e bolje objasniti za{to smo u ovoj situaciji, tko je kriv, kakvo je stanje i gdje je izlaz. Zasigurno ima jo{ dovoljno ljudi koji su u stanju moralno i intelektualno ( na`alost preslaba je ponuda prema potrebi) unijeti zdravi optimizam i entuzijazam me|u stanovni{tvo, a posebno me|u mlade. Kad se na tim emocionalnim i intelektualnim pretpostavkama razvije motivacija za u~enje, bit }e omogu}eno mladima da oslobode svoj potencijal. Zato ih trebamo ohrabriti da vjeruju u slobodu, ljepotu, istinu, pravdu, a ne da razo~arani i frustrirani odlaze {irom svijeta u potrazi za “komadi}em plavog neba za sebe”

Valjda je bar danas jasno da nijedan ~ovjek iz vlasti, ni jedna struka nisu nam mogli ponuditi izlaz iz ekonomske i politi~ke krize u koju smo zapali nakon 50 godina vladavine komunista, pa je izbio rat koji je bio samo finalizacija svih na{ih osobnih i zajedni~kih zabluda talo`enih decenijama. U stvari, mi u tom trenutku nismo bili ni obrazovno, ni tehnolo{ki, ni ekonomski, ni politi~ki zreli za kvalitativni skok. U vezi s tim beogradski advokat Sr|a Popovi} je jednom prilikom izjavio: “ Ja sam `elio da se sosijalisti~ka Jugoslavija transformi{e u demokratku dr`avu slobodnog tr`i{ta, ali sam davno shvatio da se to od materijala ( stanovni{tvo ruralne svijesti!) nije moglo posti}i.” Iako je bilo vi{e nego o~igledno da je 50-godi{nja vladavina izdi{u}eg politi~kog sistema rezultirala u takvoj situaciji na terenu gdje smo imali bogatstvo resursa, a siroma{tvo rezultata, do zadnjeg ~asa se obmanjivao narod navodnim uspjesima. A mi smo u tom ~asu vi{e nalikovali anorganskom ( alopoieti~nom) nego organskom ( putopoieti~nom) svijetu! Ne mo`emo a da se ne zapitamo koliko je na{ kartezijanski svjetonazor koji smo dobili u {koli i u masovnim medijima bio izvor toga? U svakom slu~aju, ~ovjek se ne ra|a sa tim!

Zahvaljuju}i celularnoj teoriji shvatilo se da se `ivo bi}e svodi na skup jedinica, ali jo{ se ne zna izvesti cjelina iz dijelova. Tu se skriva “ embrio” zakona samoorganizacije koji mo`e pomo}i teoriji dru{tvenog razvitka, jer su dosada{nje dr`avne organizacije ( feudlizam, kapitalizam, real-socijalizam) ne{to neprirodno, nelogi~no, mehani~ko i anorgansko.

U biologiji se smatra da svaka stanica vodi dvostruki `ivot- jedan autonomni i drugi intermedijarni. Organizam je celularna dr`ava gdje je msvaka stanica “ gra|anin” ( Jacob). Postoji podjela rada, du`nosti, a egzistencija proisti~e iz suradnje dijelova. Svatko od nas u sebi krije ogromnu mudrost, koju ne zna ili ne mo`e koristiti. Prisiljeni smo da opona{amo kapitalisti~ka, nacionalisti~ka ili socijalisti~ka rje{enja ne shva}aju}i kakva ogromna energija kipti u svakom od nas. Zbog toga, kao zajednica, sa stanovi{ta biologije, nalikujemo nekom monstrumu, a dobrim samoorganizovanjem mogli bismo biti zdravi i slobodni ljudi.

[ta jo{ mo`emo nau~iti iz bilologije? Jacob smatra da plan organizacije mora biti ~vrsto povezan sa planom razvoja koji upravlja procesom. @ivo opstaje ako su funkcija, struktura i sredina u harmoniji. Organi se ne udru`uju slu~ajno, nego se rasporedjuju prema preciznom planu. Iz\ svega se mo`e izvesti za nas bitan zaklju~ak: KVALITETA @IVOG PROISTI^E IZ PRECIZNOSTI ORGANIZACIJE. Jacob tvrdi da je `ivot borba protiv uni{tenja, sila koja se suprotstavlja zakonima mrtve prirode, termodinamike-tj. toplinskoj smrti i entropiji. Sile poretka, udru`ivanja i `ivota neprekidno se bore sa silama nereda i smrti, a tra`i se ono {to razgrani~ava kemiju ( ne`ivo) od biologije ( `ivo). Naslu}uje se da je to ORGANIZACIJA, jer od kvalitete organizacije zavisi vitalnost bi}a. Nije li tako i sa privrednim organizacijama, institucijama i samom dr`avom? Zar se ne name}e samo po sebi da u jednom organizmu, bio on `ivo bi}e ili dru{tvena organizacija, vlada zdravlje kad se ima zeleni val, a bolest kad se ima previ{e `utih i crvenih semafora koji sputavaju procese i razmjenu materije, energije i informacija? Nama su ba{ najve}e gre{ke u organizaciji, a kod nas se niti ne razmi{lja da nam nedostaje znanja, kako teorijskog ( algoritami), tako i prakti~nog ( baze podataka). Kod na{eg stanovni{tva dominira jedan dinarski gen bahatosti i neosnovane umi{ljenosti u svoje znanje i sposobnosti, ~ak i onda kad je i jedno i drugo potpuno odsutno, {to je veliki hendikep i {to ko~i osje}aj samokriti~nosti. A poznavanje prirodnih zakonitosti temelj je uspje{ne materijalne proizvodnje u svakom dru{tvu. Dok na{i politi~ari i ekonomisti ne shvate da o ekonomskim i drugim dru{tvenim zakonitostima ne znaju ba{ ni{ta i da o tome mogu vi{e nau~iti iz biologije nego od nobelovaca u ekonomiji, mi }emo biti u svakom pogledu periferija i imitatori. Inovacije u ovoj oblasti }e do}i od onih koji budu povezali biologiju i ekonomiju ( bionomika), a kod nas je interdisciplinarost jo{ uvijek gotovo jeres (posebno na ETF BL). Zato se pitamo, ho}e li dr`avna TV ikad postati multimedijalni prostor za samou~enje? Ako ne}e, kako onda predivne zakonitosti molekularne biologije, primjenjive u svim oblastima nauke i `ivota, prenijeti svim gra|anima ili bar mladoj genreraciji i na tome temeljiti projektiranje dru{tvenog razvitka?

Na{ glavni problem je ne postojanje motivacije za rad jer se rad na ovim prostorima davno prestao cijeniti. Zadnjih 50 godina se cijenilo samo “ mla}enje prazne slame”, a negativne posljedice takve politike su se kompenzirale inokreditima i “ stezanjem kaj{a” mase stanovni{tva. Medjutim, motivacija za rad bi se lako vratila kad bi rad do{ao na cijenu, {to na`alost nije mogu}e s obzirom na moralne i intelektualne manjkavosti “ stru~njaka” i rukovodilaca. Zato isti savjet va`i za SVE: pitajte se TKO SAM JA. Upoznajte sebe . Ako niste u stanju shvatiti sebe, svoje mogu}nosti i svoje djelovanje, kako biste onda mogli shvatiti ~lanove svoje porodice, svoju radnu ekipu, tvrtku, dr`avu, planetu, galaksiju i svemir? Ako biologija pomogne da se shvati sebe i svoju organizaciju, to }e otvoriti prostor za razumijevanje i ostalog. Me|utim, na{em stanovni{tvu je glavna opsesija NOGOMET, a ne sloboda stvaranja i upoznavanja sebe i ostalog {to ga okru`uje, a dok god bude tako, nema nam privrednog napretka.

Autor D. Mali} veoma je zna~jan kad je u pitanju teorija organizacije. On je ustanovio zakon po kom su suma organizovanosti i neorganizovanosti u jednoj organizaciji jednake konstanti, {to ujedno predstavlja i zakon o odr`anju organizacije, a to zna~i, ako poraste neorganizovanost u jednoj organizaciji, ona je neminovno porasla na ra~un smanjenja organizovanosti i obrnuto. Jedan od njegovih postulata ka`e da organizacija uvijek mora i}i s ni`eg nivoa na vi{i, jer nizbrdica je stalan porast porast entropije ( nereda), a uzbrdica je stalan porast organizacije, a me|u njima va`i zakon termodinamike po kom se toplina {iri sa toplijeg na hladnije tijelo. Prema Mali}u, efikasnost organizacije zavisi o raznovrsnosti strukture i kvalitetu veza izme|u elemenata strukture. Upravo odavde se vidi koliko je bilo opravdano povu}i analogiju sa prirodnim naukama, a posebno biologijom. Informacijski status odre|uje da li je ne{to subjekt ili objekt: ako je informacijaski izlaz ve}i od ulaza, radi se o subjektu, a ako je obrnuto, onda o objektu. Uporedimo to sa ~ovjekom koji stvara i daje informacije i onim koji ih samo prima i “ nosi vre}u soli”.. Kao {to vidite, prirodni zakoni su UNIVERZALNI i valjda je sad ve} svima jasno koliko je bila besmislena podjela na “ prirodne” i dru{tvene” nauke, koja je u jednom trenutku zako~ila daljnji razvoj nauke…Ali, na sre}u, tad su se pojavili kibernetika, informatika i INTERNET, uklonili umjetne barijere i iznudili interdisciplinarnost. Kad to po~nemo shva}ati zapo~et }e istinski savez ~ovjeka i prirode, umjesto dosada{njeg “ ~ovjeka protiv prirode”.

PSIHOLOGIJA I AUTOPOIESIS

Nakon sto smo prepoznali biolo{ke ( bottom-up) i filozofske ( top-down) domete autopoiesisa, moglo bi se re}i da smo odredili ~ovjekov ppotencijal te smo pripremljeni dublje proniknuti u zakonitosti pona{anja ljudi. Mo`emo li iz toga sagledati koliko nam slobode pru`a biolo{ka struktura. Paradigma autopoiesisa otvara taj prostor stvaranja slobode Upravo je ~ovjek most preko kojeg se duh i materija povezuju u `ivu cjelinu. Svatko od nas jednim je dijelom “ biljka” i /ili “ `ivotinja”, a bit ~ovjeka je u slobodi. Svako bi}e mora interpretirati informacije iz okru`enja u smislu pozitivnog ili negativnog, kao npr. svatko mora razlikovati potencijalnog protivnika za razmno`avanje od potencijalnog partnera, da bi opstao. U tom smislu jasno je da {to preciznije defini{emo okolinu, ve}a je mogu}nost prognoze i prilgo|enja na novonastalo stanje. Postoji sna`an odnos osje}ajnosti i misaonosti koji je u velikoj mjeri zanemaren u modernoj psihologiji. Osje}aji nam zatvaraju krug izme|u onog {to mislimo, govorimo i radimo i u finalitetu vode ja~anju savjesti. Ono {to prethodi emocijama nije nezavisno od onog {to su posljedice. [to je sistem razvijeniji, ve}u ulogu igra vrednovanje primljenih informacija. U su{tini, emocije su poku{aj organizma da postigne kontrolu nad okolinom.

Samo po{ten ~ovjek mo`e mirno spavati jer nema straha.

Emocije su vi{e biolo{ki determinirane dok su motivi vi{e duhom determinirani. Prvo je svijet prirode, drugo sloboda duha, a me|u njima treba razviti savez. Mogli bi pretpostaviti da je emocija u svom idealu sre}a, a motivacija sloboda. Prema nauci, emocije su kompleksni slijed reakcija na podra`aje, a uklju~uju spoznajno vrednovanje, subjektivne promjene, autonomnu `iv~anu aktivaciju, poticaje za akciju te pona{anje koje ima u~inak na podra`aje koji su emocije izazvali. To je igra alopoiesisa i autopoiesisa! Ukoliko okolina defini{e emocije, tada je u pitanju prvo, a ako se interpretacija doga|a iz nas samih i ne dopu{tamo da nas okolina odre|uje, tad je u pitanju drugo. [to je sistem razvijeniji, ve}u ulogu igra vrednovanje primljenih informacija. U cjelini, emocije su poku{aj organizma da postigne kontrolu nad okolinom. Kad na{igra|ani shvate da svojom interpretacijom odre|uju svoju i na{u sudbinu, bit }emo bli`e pet puta ve}im platama.

Psiholozi trebaju biti hrabriji, a ne samo pa`ljivi pri izbjegavanju pogre{aka. Psihologija treba vi{e biti usmjerena na probleme, a manje na sredstva i metode. Ona treba biti vi{e pozitivna, a manje negativna., a ona se jo{ i danas vi{e bavi slabostima i bolestima, a premalo vrlinama i mogu}nostima, {to se prenijelo i u dru{tvo. To jest, previ{e smo sentimentalni prema nesposobnima, a previ{e brutalni prema sposobnima. A psihologija bi trebala prou~avati ciljeve i sredstva koja vode ciljevima. Za{to ~ovjek `ivi? [to ~ini ~ivot vrijednim? Kad budemo vi{e znali o samoostvarenju, tad se treba pozabaviti kulturom koja to podsti~e. Sloboda stvaranja i stvaranje slobode pokazat }e kako psihologija mo`e pomo}i, ne samo na individualnom planu, nego i u pobolj{anju dru{tva. Dodu{e, strogost mi{ljenja je nu`na, ali je sloboda mi{ljenja vrednija.

Nau~nik mora pomalo biti i umjetnik, a sigurno je da svaki nau~nik, umjetnik, politi~ar ili mehani~ar bit }e bolji u svom radu ako je psihi~ki i fizi~ki zdrav i sretan. Jedan od najve}ih poznatih psihologa Maslow o{tro kritikuje pretjeranu orjentisanost na metode i sredstva, a zanemarivanje problema, svrha i ciljeva. Ta usredoto~enost na metodu omogu}uje da na rukovode}a mjesta dolaze tehni~ari i ljudu aparata ( stranke), a ne oni koji postavljaju pitanja i rje{avaju probleme. Ovo bi trebalo primiti k znanju i ugraditi u personalnu politiku u na{oj zemlji ako se `eli pobolj{ati standard. Na{i ekonomisti, politi~ari i privrednici niti ne sanjaju kakvi se potencijali kriju i otvaraju ulaganjem u ljude.

Pretjerana usmjerenost na metode stvara hijerarhiju i razdvaja discipline. Maslow tako|er uo~ava negativne posljedice raspodjele rada i smatra da bi se to moglo nadvladati usredoto~enjem na probleme.

^este financijske krize u svijetu {ansa su za kreativne psihologe, pedagoge, sve}enike, psihijatre i op}enito stru~njake za ljudski faktor. Dok se ljudi budu vrtjeli oko novca i robe, nema {anse za autopoieti~no dru{tvo. Kad se novac i roba po~nu okretati oko kreativnih ljudi, zapo~et }e autopieti~ni razvitak.

Stanje na ovim na{im prostoorima nakon ovog rata je prilika za ponovni uzlet ljudskog duha. Mnogi od nas, a i neki iz svijeta bi rado prihvatili izazov, kako iz emocionalnih, tako i intelektualnih razloga i sudjelovali u rje{avanju problema. Me|utim, kod nas nema nikoga tko bi bio u stanju definisati precizno probleme, a kamoli projektne zadatke, a da i ne govorimo o razradi metodologije istra`ivanja i provo|enja rje{enja u `ivot. Napredak je proizvod suradnje i bez toga ograni~eni pojedinci ne mogu u~initi vrijedna otkri}a. Sti~e se utisak da se stalno ~eka neka karizmatska lizz~nost koja }e sve pokrenuti ili ~ak sve srediti. Medjutim, to je utopija. Takve li~nosti se toliko rijetko javljaju, da se mi tome ne mo`emo nadati. Ina~e, u svijetu postoji samo jedan primjer: gospodin koji je do{ao na ~elo Singapura prije 30 godina i od Singapura napravio raj na zemlji i uzor za ~itavu planetu. Ono ~emu se mi u tom smislu mo`emo jedino nadati je da nam na ~elo i dalje dolaze ljudi koji imaju najvi{e sposobnost jednog tehni~ara. A tehni~ar je, po Maslowu, ~ovjek koji sve razumije osim krajnje svrhe, ili osoba koja izbjegava male gre{ke a istovremeno juri ka velikoj zabludi.

Maslow obja{njava cjelokupno pona{anje pojedinaca zadovoljavanjem potreba koje, iako djeluju istovremeno, mogu se posmatrati prema vremenskom slijedu i hijerarhiji. Te potrebe su: fiziolo{ke, sigurnosne, dru{tvene, presti`ne i samoaktualiziraju}e. Minimum zadovoljenja potreba za svakog ~ovjeka je zadovoljenje prvih triju potreba. To je jasno ~ak i sa stanovi{ta djeteta, jer i djetetu je potreban organizovan svijet, a ne neorganizovan i nestruktuiran. Tako|er i odrasli vole siguran, sredjen, predvidljiv, zakonit i organizovan svijet na koji se mogu osloniti i u kojem se ne doga|aju opasne i nesavladive stvari. Postoji i jedan mali broj devijantnih tipova kojima vi{e odgovara haos i oni se u haosu dobro snalaze s obzirom na njihov mentalni sklop nemorala i sklonosti kriminalu. Oni u takvim uslovima lak{e zadovoljavaju ~etvrtu potrebu-potrebu presti`a koju Freud smatra veoma zna~ajnom i on je nazivam potrebom za va`no{}u. Do ovog nivoa potreba su dospjeli svi na{}i politi~ari i rukovodiocxi i tu se zaglibili u vlastitoj pohlepi i `elji za mo}i. To im je onemogu}ilo da naprave iskorak do pete potrebe, a to je potreba za samoaktualizacijom ili samoostvarenjem. Zato sa podcvjenjivanjem i omalova`avanjem se odnose prema onim rijetkima osobama koje su na putu samoostvarenja, koje su se oduprle izazovu koji nudi novac i mo} i ostali normalni ljudi. Oni su jedini shvatili da ~ovjek mo`e biti ono {to mora biti. Tj. ~ovjek mora biti vjeran onome {to u sebi nosi i aktualizirati ono {to potencijalno jest. Kod nekoga je to biti dobar sporta{, kod nekoga dobar umjetnik, nau~nik, poljoprivrednik, politi~ar ili policajac. Sve drugo je IMITACIJA @IVOTA. Samoostvareni ljudi vide stvarnost jasnije i tolerantniji su. Kod tih ljudi je spontan proces osje}anja i misli i tu je autopoiesis na djelu. Oni nagla{avaju potrebu za istinom ( znanje i razumijevanje) i potrebu za lijepim, dobrim ( humani i demokratski odnosi), {to je u cjelini definicija samoostvarene osobe. A nerazumijevanje i krive interpretacija samoneostvarenih osoba neminovno su vodile u totalitaristi~ko dru{tvo, analogno teokratskoj dr`avi kada je religija bila dominantna ideologija.

Peta potreba je ono na {to mora nai}i svatko kad shvati sebe, svoje istinsko JA i zapo~ne rad na vlastitom razvoju. Stoga je vrlo va`no pitanje TKO SAM JA.

Ukoliko bismo uspostavili sistem samoproizvodnje ( autopoiesis) stvarala~kog subjektiviteta, mladi bi se ljudi prije po~eli osposobljavati u samoostvarenju i to bi postajalo dominantna potrteba zavr{etkom {kolovanja. Ovako, najbolji ostaju na ~etvrtom nivou potreba ( presti`), `ivot ih prije ili poslije uni{tava. Kod sve ve}eg broja nastupa duhovna smrt a razdoblje koje ostaje do fizi~ke smrti mo`emo slobodno nazvati `ivotarenjem. Neki, da bi to izbjegli, po onoj Makjavelijevoj: “Cilj opravdava sredstvo”, srljaju u nemoral, kriminal, licemjerje, sve sa `eljom da nemogu}nost samoostvarenja kompenziraju nagomilavanjem novca i mo}i. A samo mali broj ljudi dosti`e petu potrebu . Njih prepoznajemo kao zdrave, zadovoljne, integrirane osobe koje oko sebe {ire pozitivno duhovno ozra~je. Smatra se da takvih u svjetskoj populaciji ima najvi{e 5-10 %, a sa sigurno{}u se mo`e re}i da se takvi u BiH ne mogu na}i ni u promilima!

Sad nam ostaje da se zapitamo: Koliko nam treba godina da kriti~na masa ljudi na na{im prostorima bude na 5. potrebi? Upravo toliko nam treba i da se pokrenremo sa mrtve ta~ke. Do tada, {to smo sijali, to `anjemo! Mo`e netko tvrditi da jesijao dobro, a `anje zlo i zasigurno ima i takvih slu~ajeva. Me|utim, sigurno je jedno: da je bilo dovoljno takvih koji su sijali dobro, ne bi se do{lo u ovakav haos. Optu`ivati nekog drugog, navodno neprijatelja da nam je on kriv za haos, svodi nas na bi`i moralni i intelektualni nivo nego {to objektivno zaslu`ujemo.

Kad svi glasa~i budu procjenjivali kandidate za politi~ke funkcije iz perspektive

analizirane teorije, pove}at }e se {anse da dostignemo znatno ve}i GNP nego ga sada imamo, a to zna~i i {anse za bolji `ivot. Tada ne}e ponovo i ponovo glasati one koji su se zaglibili na nivou 4. potrebe i nemaju ba{ nikakve {anse da se popnu do pete potrebe i da se samoostvare. A oni nemaju ni volje za to jer im je u njihovom glibu novca i mo}i odli~no! Zato neka svatko od nas primarno po~ne sebe proizvoditi u samoostvarenu osobu. Tada }e svatko od nas biti u stanju da prepozna onog drugog koji je samoostvaren kao i on i da ga diferencira od onog koji nije. Tad }e svatko ZNATI ZA KOGA TREBA GLASATI! Tako }e po{teniji i pametniji postepeno po~eti prepoznnavati jjedni druge, uzajamno se ohrabrivati pa }emo postepeno po~eti postajati autopoietska zajednica.

NAPOMENA:

U susjednoj RH mnogi stru~njaci ( a o narodu da i ne govorim) smatraju da RH uz stopu rasta od 10 %, koju smatraju svojim maksimumom, ni za 14 godina ne}e dosti}i bruto dohodak od 100 milijardi. Me|utim, nau~nici koji se bave autopoiesisom smatraju da se to mo`e posti}i ~ak i za 5 godina, ali uz pretpostavku da se jedan ve}i di stanovni{tva dovede do 5. potrebe. U tom cilju za sve nas va`i da moramo u sebi suzbiti oholost ako smo bolji i zavist ako smo slabiji od drugih, {to slijedi iz 4. potrebe, koju MORAMO prevazi}i i nadvisiti. Sama ~injenica da u stanju 5. potrebe ima veoma malo ljudi u na{oj sredini, je dokaz da NITI NAUKA niti TEOLO[KE INSTITUCIJE nisu ba{ ni{ta u~inile u minimiziranju oholosti i zavisti, pa su ove dvije patolo{ke pojave postale osnovne vrijednosti” na{eg dru{tva! A tako|er nisu ni{ta u~inile ni na polju ostvarivanja ikakve sinteze izme|u nauke i religije u cilju boljeg `ivota. [tavi{e, umjesto da budu “ gas” u razvijanju autopieti~nih procesa, one su “ ko~nica” . Zbog toga “ gas “ mora biti negdje drugdje. Mora biti u samim gra|anima koji svojom autopieti~no{}u moraju prisiliti sve one koji su se uspeli do visina liderstva ovog dru{tva, bez obzira da li se radi o sferi politike, ekonomije, nauke ili religije, da i oni budu autopoieti~ni, da stvaraju RED u dr`avi, a ne da i dalje budu alopoieti~ni, te da stvaraju samo HAOS, kao do sada, i da budu jedna nepremostiva ko~nica usposatavljanju boljih `ivotnih uslova za sve gra|ane.

Da bi gra|ani bili sposobni za ovakve poduhvate- moraju se samoobrazovati, samoodgajati, moraju biti element samou~e}eg sistema, tj. moraju biti AUTOPIETI^NI!

Me|utim, to te{ko ide, jer je stanovni{tvo naviklo da “ nosi sol”, dok mu ne “ pukne u glavi”, a onda se hvata toljage, pu{ke ili ne~eg sli~nog i di`e REVOLUCIJU iza koje ostaje samo pusto{, bez ijednog rije{enog problema. [tavi{e, problemi se jo{ multipliciraju! Umjesto da je svako OBRAZOVAO sebe, da se PROSVJE]IVAO i da je svojim ispravnim u{e{}em doprinosio EVOLUCIJI i postepenom popravljanju dru{tva kom pripada. Na`alost, mentalitetet na{eg stanovnika, uz neznatan broj iznimaka, optere}en duhovnim i materijalnim siroma{tvom koje smatra normalnim stanjem, nije u stanju ni da shvati da postoji i druga~ije stanje koje je u stvari normalno i u skladu sa prirodnim zakonima.

Ako gradjani i dalje ostanu tvrdoglavi po pitanju svog (ne) obrazovanje i (ne) prosvje}ivanja, ni ovaj dru{tveno politi~ki sistem koji bi se trebao uspostaviti na ru{evinama onog socijalisti~kog, ne}e se nikad uspostaviti. Tj. propast }e prije nego se i uspostavi! A onaj prethodni je propao upravo zbog sindroma egalitarizma ( uravnilovke), op}e zavisti i nedovoljne obrazovanosti! K tome su jo{ doprinijeli i uslovi iz okru`enja: sa Zapada ( dominacija ekonomije nad politikom), sa Istoka ( dominacija politike nad ekonomijom), sa Sjevera ( oholost bogatih) i sa Juga (zavist siroma{nih). Upravo zbog toga se kod nas uspostavio savr{en sistem negativne kadrovske selekcije koji je produkovao armiju kvaziintelektualaca koji danas predstavljaju na{u “elitu”, a u stvari su intetalektualni paraziti koji `ive na ra~un gra|ana. I ne samo da `ive ve} se i enormno bogate!

Sa takvim balastom iz prethodnog re`ima, ne poznavaju}i ni biolo{ke, ni filozofske domete, ni psiholo{ke prilike, u{li smo u demokratske promjene kao “ slon u staklarsku radnju” i proizveli stanje kakvo smo proizveli. A sa ljudima u vlasti, ~iji je moralni, intelektualni i kulturni domet takav nam i ne mo`e biti bolje nego {to jest. Pitamo se sada: ZA[TO su ba{ takvi u vlasti? Imamo li mi uop}e druga~ijih i boljih? Imamo, ali neobrazovano i neprosvije}eno stanovni{tvo nije bilo u stanju da u svojoj svakodnevici prepozna tko je na 4. a tko na 5. nivou potreba. Ono naprosto nije imalo kriterija i glasalo je ili po inerciji ili pod uticajrem nekih iracionalnih pobuda. A takvo stanje odgovara pro{losti, pa se budu}nost povla~ila. Stoga nije slu~ajna na{a usmjerenost na pro{lost. Nisu u pitanju samo proslave NOB-a i veli~anje karizmati~nih li~nosti u prethodnom re`imu, ve} i vjerske i nacionalne manifestacije u ovom re`imu. Sve to govori o dubokoj regresiji, jer nismo u stanju sagledati potencijale budu}nosti i moramo se vra}ati u pro{lost da bismo izdr`ali stres zbilje i stvarnosti, te {ok od budu}nosti. A pogotovo nas tamo vra}aju sve dosada{nje kvazielite jer one nemaju ba{ nikakvih vizija za budu}nost, a narodu treba baciti pra{inu u o~i da to ne bi vidio. Na njihovu sre}u, dovoljna je i sasvim mala koli~ina pra{ine iza koje oni mogu raditi {ta ho}e, a da narod u to ne pronikne.

Persprktive koje pru`a savremena tehnologija, ekonomija i pravo, ogromne su. Samo, tko }e to sve povezati i staviti u slu`bu boljeg `ivota? Sigurno je jedno: NITKO OD OVIH DOSADA[NJIH POLITI^ARA TO NIJE U STANJU. Oni su imali {ansu ( neki i vi{e puta), ali ni{ta nisu uradili. Treba li i dalje tra}iti vrijeme i `ivot ~ekaju}i da nesposobni ne{to urade?

Zbog njih takvih nesposobnih i nedobronamjernih desilo nam se da je mali haos, koji se lak{e mogao prevazi}i da je na vrijeme rje{avan, pre{ao u veliki haos. Sad “ smrdi “ u svakom grmu u koji se zaviri! Pa tko i {to bi mogao u~initi da se stanje popravi? Tko i {to bi ga trebao nau~iti da bude sposoban za tu akciju? Kako to uraditi, sa kim sa ~im, po{to, koliko, kada.. sve su to pitanja bez odgovora, za sada. Kako umjesto dru{tva antagonizama, u kom mi `ivimo, stvoriti dru{tvo harmonije u kom bismo `eljeli `ivjeti? To ne}e nitko uraditi ako ne urade sami gra|ani i ako ba{ SVI ne uzmu u~e{}a u tome. Ali, prije toga moraju ra{}istiti sami sa sobom: @ele li oni harmonizaciju odnosa u dru{tvu i bolji `ivot koji iz toga slijedi, ili ne? Ako `ele, moraju postati svjesni toga da nije dovoljno samo `eljeti. Treba u tom pravcu i djelovati! Kao prv {to treba preduzeti je : samoobrazovati se! Ne treba imati vi{e iluzija da }e to uraditi vlast. Pa njoj je u interesu da narod ni{ta ne zna i ni{ta ne vidi. Tad oni mogu raditi {ta ho}e bez ikakve odgovornosti i sankcija. A takav ELDORADO imaju na ovim prostorima konstantno! Kad je netko ~uo da je neki politi~ar odgovarao za zlodjela po~injena svojim gradjanima i svojoj dru{tvenoj zajednici?

Dr Radojka Pra{talo

DA LI MOBILNI TELEFON UGRO@AVA

NA[E ZDRAVLJE

Dr Radojka Pra{talo

MOBING

Da li ste ikad ~uli za mobing? Ako niste ~uli, svakako ste ga vidjeli, a

poneki su ga osjetili i na vlastitoj ko`i

Spletkarenje nije izum niti monopol na{eg dru{tva. Bilo ga je u svim dru{tvima i politi~kim sistemima, a ima ga i danas. Me|utim, u dr`avama koje su pravno dobro ili bar donekle dobro ustrojene, mobing je ograni~en, jer njegove `rtve imaju od koga da zatra`e za{titu. Na`alost, mobing kod nas cvjeta ve} najmanje 50 godina sa veoma slabim izgledima da bude sputan ili ograni~en. A njegove posljedice su katastrofalne, kako za pojedince, tako i za dr`avu i dru{tvo ( prethodna je propala, a svi su izgledi da }e i ova).

Nau~na istra`ivanja pokazuju da se na spletkarenje, potkopavanje i poni`avanje s namjerom da se elimini{u nepo`eljni (tj. oni koji ometaju izvr{avanje kriminalnih radnji) ili oni koji su bolji, tro{i mnogo vi{e energije nego na posao, na napredovanje pojedinaca, firme i dru{tva u cjelini. Na`alost, posljedice ovog psihoterora su generalno katastrofalne, a `rtve ne pre`u ~ak ni od samoubistva.

Mobing ( od mob- prosta~ki napad, nasrtaj), kako je ovaj fenomen nazvao {vedski psiholog dr Heinz Leyman, uklju~uje pakosne, okrutne i bolne postupke kao {to su ucjenjivanje, ometanje u napredovanju, {pijuniranje, klevetanje, poni`avanje, prijetnje, mu~enje, uznemiravanje u svrhu ugro`avanja integriteta li~nosti `rtve, njenog profesionalnog, socijalnog, ponekad i privatnog funkcionisanja, ugleda i dostojanstva. Ili, generalno re~eno, mobing je prosta~ko uzurpiranje ljudskih, gra|anskih i drugih prava pojedinaca. Od normalnog i uobi~ajenog sukoba mi{ljenja, pojave po`eljne u radnoj svakodnevici koja mo`e imati za rezultat vrlo pozitivne pomake u kreativnom i produktivnom smislu, do destruktivnog i retrogradnog mobinga- samo je jedan korak.

Dovoljno je da ona strana koja je na poziciji mo}i i vlasti ne posjeduje karakteristike koje su potrebne za tu funkciju. Ako je pri tom jo{ iskompleksirana, narcisoidna i nemoralna- mobing je odmah tu! Preduslov njegove pojave je ako se sukob

mi{ljenja rje{ava autoritarno, tj. bez pru`anja mogu}nosti da se iznesu argumenti i protivargumenti. Time je povre|ena ona iz rimskog prava koja je temelj civilizacije, a to je NEKA SE ^UJE I DRUGA STRANA. Na taj na~in se konflikt uzrokovan sukobom mi{ljenja ne rje{ava, ili bar ne u pravo vrijeme i ne do kraja i na pravi na~in, {to ima za posljedicu stvarnje nezdrave klime u radnom kolektivu. To ima za posljedicu poreme}aj i klime i komunikacije, kako me|u kolegama, tako i me|u nadre|enima i podre|enima, a to su izvanredni uslovi za pojavu mobinga. U takvim situacijama oni koji imaju vlast u kolektivu, po svaku cijenu nastoje da je zadr`e, a u tom cilju moraju eliminisati one koji imaju druga~ije mi{ljenje. Da bi u tome uspjeli zavode teror u kolektivu u kom, na`alost, ve}ina ~lanova kolektiva podlegne iz raznoraznih razloga ( vlastodr`ci su na{li na~in kako da svakog od njih ucijene i pridobiju za sebe). Tad oni drugi ili naj~e{}e samo jedan ( jer su svi ostali, da bi navodno izbjegli neprilike, priklonili se vlasti), neizbje`no postaje `rtva mobinga. Zapo~inje psihi~ko zlostavljanje na radnom mjestu, a radni odnos poprima neke zna~ajke lo{eg braka. Naime, radni odnos nije bra~ni odnos i tu ne treba da ima zna~aj da li neko nekog voli ili ne. Radni odnos se ne bazira na ljubavi, simpatijama ili mr`nji ve} na na po{tovanju zakonom zagarantovanih prava svih zaposlenih, na njihovoj ravnopravnosti sa drugima a ne na diskriminaciji po osnovu simpatija ili nesimpatija ( koje se sti~u ili ne sti~u na bazi poslu{nosti ili neposlu{nosti). Takva nezdrava situacija traje godinama ili desetlje}ima ( kao na Elektrotehni~kom fakultetu u Banjaluci) i sasvim je logi~no {to na kraju gotovo upropasti instituciju. Ne treba posebno isticati da u takvom kolektivu nema ni osnovne pretpostavke za eventualni razvoj i napredak jer nema slobode mi{ljenja, a gotovo sav kolektiv je u mi{joj rupi, tj. u strahu. A odavno je poznato: u strahu nema kreativnosti i progresa jer strah paralizira sve mentalne funkcije!

U takvoj situaciji ugro`eni pojedinac se nema kome obratiti jer: inspektorat je u startu blokiran, sudovi na ovim na{im prostorima tradicionalno vi{e doprinose haosu negoli njegovom razre{enju, a ni me|unarodne organizacije poput OHR-a, Ombdusmana i Doma za ljudska prava ne rade ni{ta {to nije u vezi sa povratkom izbjeglica i vra}anjem njihove imovine. Pa kome da se onda obrate ugro`eni gra|ani?!

Za to vrijeme mobing-grupe pronalaze svog “`rtvenog jarca”, mu~e ga i na taj na~in “pedago{ki” djeluju na sve one koji bi se drznuli da iska`u svoje mi{ljenje ako ono nije u saglasnosti sa mi{ljenjem mobista, koji bi se time osjetili ugro`enima. A pri tom lije~e svoje frustracije, komplekse, pa ~ak i ludilo.

Zna~i, mobing se javlja u sredinama gdje postoji bar jedna osoba koja se izdvaja od ostalih, koja ima svoje mi{ljenje i svoju logiku razli~itu od logike vlastodr`aca, koja nije u stanju da samo klima glavom i di`e ruku kad joj se tako naredi. Takva osoba je NETIPI^NA i ne uklapa se u model li~nosti koje su sebi u kolektivu “na{tancali” mobisti. Na`alost, `rtve mobinga se obi~no razbole i psihi~ki i fizi~ki jer u osnovi svih bolesti je stres, a mobing je stres najgore vrste! Svako mo`e postati `rtva mobista. Dovoljno je da SAMO JEDNOM ne podigne ruku kad je naredjeno ili da samo jednom ne kimne glavom kad se to od njega o~ekuje!

Mobing jo{ nije prepoznat, definisan i zakonski sankcioniran nigdje u svijetu osim u Francuskoj. A trebalo bi da bude jer su njegovi u~inci poput raka koji izjeda zdravo tkivo. U mnogim drugim zemljama mobing je donekle ograni~en kulturom rada, za{titnim mehanizmima u tvrtkama ~iji vlanici su shvatili njegovu pogubnost za poslovanje tvrtke. U tom cilju se stimulira ( a ne zabranjuje i sankcioni{e ) argumentovano kritikovanje rukovodstva i poslodavca. Sve je dozvoljeno, ako se imaju argumenti i ako se ne radi o poslovnoj tajni, {to je jedino ograni~enje.

Na`alost, kod nas, poslije svega {to nas je sna{lo zadnjih 50 godina, ne samo da nema kulture rada ve} nema ni kulture pona{anja, ni kulture po{tovanja tu|eg rada, tu|eg mi{ljenja itd. Kod nas gotovo da nema nikakve kulture u radnim organizacijama i institucijama! Sve je pod okriljem spletkarenja i brutalnog mobinga. Da li je nakon ovih konstatacija uop{te ~udno {to nikako ne mo`emo naprijed? Zato bi svaki pojedinac, ako `eli bolji `ivot sebi i svom potomstvu, trebalo da da svoj doprinos iskorijevanju ovog zla.

Prof. Du{an Stegi}

DILENTATIZAM I SABOTA@A U SAMOM VRHU

VLASTI REPUBLIKE SRPSKE

Na{a zemlja je siroma{na zemlja i ne raspola`e sa nikakvim drugim resursima osim ljudskim. Ako se i oni upropaste, ne}e nam ni{ta vi{e ostati. Zbog toga sam odlu~io da javnost upoznam sa op{tom sabota`om u ovom na{em jedinom resursu i pozivam sve one koji mogu i na koji na~in doprinijeti da se ovo zlo zaustavi, da mi se priklju~e. Jer, ministarstvom prosvjete rukovodi ~ovjek kom se objektivno ne bi smjele povjeriti na ~uvanje niti dvije ovce, jer bi on obadvije stra}io. A on tako diletantski upravlja sa jedinim resursom RS!!?

Ja, Du{an Stegi} poznajem Gojka Savanovi}a od 1964., kad sam bio nastavnik u Dubravama kod Gradi{ka, a Savanovi} je nakon zavr{enog zanata upisao vanredno Vi{u pedago{ku {kolu u Kragujevcu, pa je u okviru obaveznog hospitovanja tu praksu izvodio kod mene, nastavnika fizike i tehni~kog obrazovanja na {koli u Dubravama. Po zavr{etku Vi{e pedago{ke {kole u Kragujevcu Savanovi} je radio na osnovnoj {koli “Bra}a Ribar “ (Bos. Gradi{ka) kao nastavnik tehni~kog obrazovanja, a tada{nji direktor {kole Mirko Kragulj je imao velikih problema sa njim zbog toga {to je bio alkoholi~ar i {to je u alkoholiziranom stanju dolazio na nastavu. Svojom uporno{}u i takti~no{}u direktor Kragulj ga je uspio privoliti da ode na lije~enje od alkoholizma.

Godine 1978. Savanovi} dolazi na mjesto profesora kao nastavnik Osnova tehnike i proizvodnje u Gimnziju u Gradi{ci. U to vrijeme profesor fizike na ovoj Gimnaziji je bio Borivoje Jovanovi} koji nipo{to nije dozvoljavao Savanovi}u da dr`i predmet fiziku, za {to je on poku{avao da se izbori. Odlaskom prof. Borivoja Jovanovi}a u penziju, Savanovi} je preuzeo predmet fiziku iako tada nije imao diplomu profesora fizike, ve} samo navodno diplomu Pedago{ke akademije za predmet OTIP, koja nije bila data na uvid niti je bila prilo`ena u njegovom dosijeu. U vrijeme tada{nje reforme i ukidanja gimnazija, obrazuju se neki smjerovi u okviru usmjerenog obrazovanja, pa se formiraju tri smjera od kojih je jedan bio Smjer za elektrotehni~are. Savanovi} je sebi pribavio pravo da predaje 6 stru~inih predmeta na tom smjeru, bez ikakve odgovaraju}e kvalifikacije. Roditelji su zbog nekvaliteta nastave negodovali kod direktora Had`ialagi} Hikmeta nakon ~ega je on zatra`io od Gojka Savanovi}a na uvid njegovu diplomu. On je to izbjegavao uz razna kvaziobja{njenja. Zbog toga ga je rukovodstvo Gimnazije poku{alo izbaciti sa posla, pa je on tu`io Gimnaziju (1986.). U tom sudskom sporu, Savanovi} je pribavio neku POTVRDU sa Elektrotehni~kog fakulteta u Sarajevu sa kojom je on uspio dobiti spor i ubijediti sudiju da mu prihvati potvrdu jer diplomu, navodno, jo{ ne mo`e dobiti iz nekih razloga. Nakon toga je vra}en na posao gdje je po~eo da predaje fiziku, jer se OTIP ukinuo, a umjesto njega se uvodi informatika. Nakon toga dolazi rat i njegov strana~ki anga`man( predsjednik radikalne stranke), nakon ~ega DIPLOME VI[E NISU BILE VA@NE. Godine 1994. , po strana~kom klju~u, dolazi na mjesto direktora Gimnazije, koja je u me|uvremenu ponovo uspostavljena. Tada se, sa strankom u zale|u, strahovito osilio i po~eo da {ikanira i da se sveti svima onima koji ga nisu podr`avali u njegovim kriminalnim i falsifikatorskim rabotama. U tom periodu je odstranio 9 konjukturnih profesora i na njihova mjesta doveo nove ljude sa sumnjivom kvalifikacijom. Iz nekih predmeta ~ak nije ni bilo nastave ( engleski i latinski zbog otjerivanja profesora i nemogu}nosti da se na|u drugi), pa je takve neverifikovane nastavnike i nastavu “ verifikovao” uz pomo} tada{njeg ministra Nenada Suzi}a i “glavnokomanduju}ih” iz Prosvjetno-pedago{kog zavoda. Jo{ gore {to se desilo bilo je to da je enormno pove}ao broj zaposlenih u op{tim slu`bama, kako bi imao {to vi{e pristalica ( 14 ~ista~ica, 3 bibliotekara, 6 personalnih slu`benika itd), tako da je odnos broja profesor: neprofesor sa 4: 1 iz predratnog perioda, spao skoro na 1: 1! Zahvaljuju}i tome, bilo mu je mogu}e da vr{i razne kriminalne radnje bez ikakve opasnosti od posljedica, {to je on obilato koristio, o ~emu postoji validna dokumentacija. To se sve mo`e provjeriti ako stru~na i objektivna komisija izvr{i kontrolu poslovanja Gimnazije u Gradi{ci i Ministarstva za obrazovannje RS u vrijeme njegovog “{efovanja”, na jednom i drugom mjestu.

Sukob izme|u mene i Gojka Savanovi}a po~inje negdje 1994. dolaskom Savanovi}a na mjesto direktora Gimnazije, po strana~kom klju~u, gdje ga je postavio SDS kao predsjednika Radikalne stranke u Gradi{ci (sa kojom je SDS bio u neslu`benoj koaliciji). Ja sam tada radio na Srednjoj stru~noj i tehni~koj {koli u Bos. Gradi{ci, a bio sam i predsjednik op{tinskog odbora sindikata obrazovanja nauke i kulture (ONK) i ~lan republi~kog ONK. Sukob je nastao zbog Savanovi}evog autokratskog pona{anja kad se, oja~an sa vladaju}om strankom u zale|u, toliko osilio da je ZABRANIO RAD SINDIKATA u Gimnaziji. Po{to sam ja, kao sindikalni funkcioner, morao za{titi interese sindikata i njegovih ~lanova, nu`no je do{lo do sukoba izmedju mene i Savanov}a zbog njegove samovolje. Od tada pa do danas, gdje god da se pojavim, trpim teror i odmazdu od strane Gojka Savanovi}a. Nikako da “okajem grijehove”! Mnogo sam razmi{ljao o tome, a naro~ito otkad sam dobio otkaz, pa mi je pala na pamet i ona Vibova:”On bi `elio da vidi moj kraj, jer ja znam njegov po~etak”. Me|utim, postoji jo{ ne{to.

Djelomi~no obja{njenje za takvo Savanovi}evo pona{anje na{ao sam u stru~noj literaturi psihijatra dr Jovana Mari}a i jo{ nekih nau~nika koji su se bavili patopsihologijom na{eg stanovni{tva. Oni ka`u da su to psihopatolo{ke pojave koje vuku porijeklo iz dinarskog naslije|a. Tradicionalna autoritarna sklonost je da netko po{tuje samo onu normu koju je sam postavio, dok mu zakonska norma slu`i za ukras. Problem je {to su sve na{e (kvazi )elite ( u koje spada i Savanovi}) nastajale iz ratova, a znamo iz kojih krajeva su porijeklom ratnici. Oni sa sobom donose prvenstveno sto~arske, vojni~ke, dinarske obi~aje. Takve “elite”, vo|ene mentalitetom nasilja, nepo{tovanja zakona, sticanja imovine bez rada, name}u takvo pona{anje i ~itavom dru{tvu. Nau~nici tako|er ka`u da su slavenska slabost, beskarakternost i naklonjenost me|usobnim za|evicama i zavisti krivi {to su Slaveni

ostali porobljeni i politi~ki neslobodni. A kako i ne bi bili kad je za sve aktivnosti jedini spiritus movens kod njih bila zavist! Kod na{eg stanovni{tva je bahatost i zavist pojedinca prema drugom pojedincu pobijedila op{ti interes i op{tenarodno dobro. Na{a velika slabost je i to i {to se kod nas najsurovije ka`njavaju upravo “odmetnici iz svojih redova”, tj. oni koji druga~ije misle ( a samim tim i MISLE, za razliku od onih drugih za koje se ka`e da ISTO MISLE, {to u stvari zna~i da uop{te NE MISLE). A prema civilizacijskim tekovinama biti ~ovjek zna~i kontrolisati agresivne porive, kontrolisati osvetni~ke impulse, intelektualno obraditi konfliktnu situaciju racionalizacijom, samosavla|ivanjem, {to je balkanskom stanovni{tvu posve strano, na`alost, bez obzira na formalni stepen obrazovanja.

Mo`da je Gojko Savanovi} tako revnosan u teroru nadamnom iz oba gore navedena razloga?

A Gojko Savanovi} je o~igledno, svoju inspiraciju crpio iz nekada{njih “ komunisti~kih }elija”, koje po prirodi stvari nisu bile ni{ta drugo do tajne sekte neograni~ene mo}i koje su u svakom trenutku bile u stanju da uni{te neistomi{ljenika proku{anim metodama koje su li~ile na one inkvizicijske, pa se njegov gnjev mo`e ubla`aviti jedino potpunim uni{tenjem objekta mr`nje. Zbog toga se on nikako “ne skida sa vrata “ svojih `rtava dok god one di{u, kao {to potvr|uje ovaj moj slu~aj i slu~aj prof. Jovana Djuki}a koji je tako|er `rtva Savanovi}evih makjavelisti~kih zahvata koje proisti~u iz gore opisane psihopatologije.

Prva odmazda koju je Savanovi} preduzeo protiv mene zato {to sam savjesno vr{io moju sindikalnu funkciju, a {to se nije uklapalo u njegove sitnosopstveni~ke kalkulacije, je bilo oduzimanje op{tinskog priznanja za op{ti doprinos razvoju op{tine Gradi{ka, koje sam ja trebao primiti, a {to je ve} bilo objavljeno u sredstvima javnog informisanja. ^ak me je i predsjednik op{tine dr Petar Danilovi} ve} bio pozvao da preuzmem to priznanje. U tom trenutku usko~io je Savanovi} i sve razvalio, kako bi me kaznio za “neposlu{nost”.

Druga odmazda desila se u septembru 2001. kad je po njegovom naredjenju direktor Srednje stru~ne i tehni~ke {kole u Gradi{ci, Dragan Matavulj, uru~io mi otkaz sa obrazlo`enjem da nisam verifikovan za izvo|enje nastave na predmetu Ra~unarstvo i informatika, s obzirom da ima diplomu Proizvodno-tehni~kog obrazovanja sa Pedago{kog fakultetu u Rijeci ( kakvu diplomu ima i sam Gojko Savanovi} a sa njom se dokopao ~ak zvanja docenta na Elektrotehni~kom fakultetu u Banjaluci, samo Bog zna kako!!?), iako sam u okviru tog studija polagao predmet INFORMATIKA, a kasnije sam jo{ na ETF u Banjaluci dobio dva certifikata za inoviranje znanja iz ra~unarstva i informatike, kao {to su u tom periodu radili i svi drugi nastavnici Tehni~kog obrazovanja od kojih ve}ina na pedago{koj akademiji nije nikad ni slu{ala predmete iz ove oblasti, za razliku od mene koji jesam. Pri tom treba napomenuti da sam ja predavao predmet Ra~unarstvo i informatika od njegovog uvo|enja u srednje {kole (1993) pa do otkaza 2001.god. i to vrlo uspje{no, {to je konstatovala i komisija za verifikaciju mog rada i da u tom periodu niko nije nikad postavio nikakvu primjedbu, {to nije smetalo Gojku Savanovi}u da realizira meni otkaz, dok je sve one druge, sa manjom i neodgovaraju}om kvalifikacijom ostavio!

Tre}a odmazda se desila u okviru PHARE programa. Naime, me|unarodna zajednica je instalirala PHARE VET program sa ciljem reformisanja srednjeg stru~nog obrazovanja. Sindikat obrazovanja nauke i kulture (ONK) je kao predstavnika u tom programu delegirao mene, jer sam ja i dalje veoma aktivan u Savezu sindikata, bez obzira {to zbog svog savjesnog rada u ovoj organizaciji trpim dugogodi{nji i teror i odmazde od strane Gojka Savanovi}a. Sam Gojko Savanovi} je tako|er u{ao u taj tim kao direktor Gimnazije, jer ga je tu bukvalno “utrpao” prethodni ministar Nenad Suzi}, iako je van pameti da on bude u~esnik reformi srednjeg stru~nog obrazovanja kao profesor Gimnazije, koja nije stru~na ve} op{teobrazovna {kola. Ali, u ovoj na{oj “nedo|iji” sve {to je van pameti je normalno! To {to nije imao nikakve ingerencije u pogledu mene, niju mu smetalo da po dolasku na funkciju ministra zahtjeva od rukovodstva PHARE programa da me odmah isklju~e iz ovog programa. Prvi put mu to nije uspjelo, ali nije ni odustao, da bi mu to u toku 2002. po{lo za rukom. Naime, na neki na~in (!!??) je uspio da ubijedi rukovodioca tog programa, jednog stranca, da elimini{e, u “paketu” sve one predstavnike iz RS koji su bili autonomni i nisu podlegli njegovim pritisticama, me|u kojima sam bio i ja. Ostaje sumnja, da su sad mo`da oni svi bili usputne `rtve dinarskih manira i osvete prema meni Gojka Savanovi}a, koji , da bi eliminisao mene, nije prezao od toga da elimini{e usput i druge, {to je vjerovatno bio dio njegove strategije koja mu je “ pro{la” kod rukovodiuoca PHARE programa. Pretpostavljamo da mu je u tome pomoglo la`no predstavljanje kao Prof. dr Gojko Savanovi}, specijaliosta za nastavne planove i programe, {to niko od stranaca nije provjeravao, a tim vi{e {to je on sjedio na funkciji ministra za obrazovanje, pa su stranci pretpostavljali da je prilikom postavljanja na tu funkciju neko to sve savjesno provjerio. A to, na`alost, nije ta~no. Pouzdano znamo da on u tom periodu nije imao zvanje PROF. DR, a tako|er znamo da su iskrsli veliki problemi oko njegove prijave na konkurs i sticanja ovog zvanja na ETF Banjaluka u mjesecu oktobru 2002, tako da on to zvanje jo{ uvijek nema. A o zvanju SPECIJALISTE ZA NASTAVNE PLANOVE I PROGRAME, pogotovo nema ni govora, osim ako je on sam sebi to zvanje pridodijelio. Kao takav “ specijalista” on se jo{ hvali da }e ove godine iza}i 50 novih ud`benika za {kole! Da li mo`ete uop{te zamisliti kakav je kvalitet takvih ud`benika? A sa takvim “expres” {tampanim ud`benicima treba edukovati na{ jedini resurs!

Jo{ je ne{to veoma siptomati~no u ovom svemu. Mo`da se Gojko Savanovi} ipak ne bi smio usuditi da se koristi titulom PROF. DR da nije toliko bio siguran da }e je dobiti, a mogao je biti siguran jedino ako mu je to neko ^VRSTO obe}ao. Pa se sad otvoreno pitam: KO JE TAJ KOJI DIJELI ( ili prodaje) PROF.DR –zvanja na Elektrotehni~kom fakultetu u Banjaluci!??

Mo`e li iko da shvati kakva opasnost ~itavom dru{tvu i dr`avi prijeti od ovakvog DILENTATIZMA!! Gojko Savanovi} SAM pravi neke dilentatske izmjene u planovima i programima i SAM pravi reformu {kolstva, dok u Republici Hrvatskoj to rade timovi ve} nekoliko godina, a pro{le godine su ~ak i organizovali MEDJUNARODNU KONFERENCIJU sa tom temom da bi uspjeli kvalitetno reformisati {kolstvo, ali im ni to nije bilo dovoljno, pa i dalje rade na tom. U Srbiji su anga`ovali ~itave timove u koje su uklju~eni i stru~njaci iz inostranstva i pozvani svi oni koji mogu pomo}i da se do|e do kvalitetne reforme, a kod nas to radi JEDAN JEDINI ^OVJEK i to sa takvim “ intelektualnim pedigreom” kao {to ga ima Gojko Savanovi}!!?? Jedan normalan, razuman, odgovoran ~ovjek se tako ne~ega ne bi SAM nikad ni prihvatio, niti bi mu iko normalan to omogu}io, pa se ovako ne{to mo`e objasniti samo onom narodnom poslovicim: “ Budal(-ama)i je more do koljena”ili mo`da ona druga: “U ludoj zemlji i slijepi konji prolaze”, koje je narod kroz stolje}a provjeravao.

Prof. Du{an Stegi}

Neuspjeli poku{aj raskrinkavanja na~ina sticanja akademskih zvanja Gojka Savanovi}a, ministra obrazovanja i kulture u Vladi RS:

Grupa nastavnika Univerziteta u Banjaluci

VIJEĆU UNIVERZITETA U BANJALUCI

Predmet: ZAHTJEV za oduzimanje naučnog stepena MAGISTRA i DOKTORA Gojku Savanoviću, ministru obrazovanja u Vladi Republike Srpske.

Z A H T J E V

kojim kao grupa od najmanje pet nastavnika Univerziteta u Banjaluci na osnovu čl. 65. STATUTA UNIVERZITETA U BANJALUCI, kad to nije po službenoj dužnosti ( čl. 65.) uradilo Vijeće Univerziteta ({to je jo{ jedan dokaz da su krivi ljudi na pravim mjestima), zahtjevamo pokretanje postupka za oduzimanje naučnog stepena magistra i doktora Gojku Savanoviću, ministru za obrazovanje u Vladi Republike Srpske.

O B R A Z L O Ž E N J E

Član 58. Zakona o univerzitetu Republike Srpske kaže:

“ Naučni stepen doktora nauka može steći kandidat sa odgovarajućom visokom stručnom spremom koji ispunjava jedan od uslova:

-da ima naučni stepen magistra i objavljene naučne radove iz odgovarajuće naučne oblasti, ako odbrani pozitivno ocijenjenu doktorsku disertaciju;

-da ima stručni stepen specijaliste i objavljene naučne radove iz odgovarajuće naučne oblasti, ako odbrani pozitivno ocijenjenu doktorsku disertaciju.”

Član 64. Statuta Univerziteta u Banjaluci kaže:

“Stručni stepen specijaliste, odnosno naučni stepen magistra može biti oduzet ako se utvrdi da specijalistički rad ili magistarska teza nije rezultat samostalnog naučno-istraživačkog rada ili su izvršene bitne povrede postupka u postupku sticanja stručnog stepena specijaliste, odnosno naučnog stepena magistra.”

Član 65. istog Statuta kaže:

“Postupak za oduzimanje stručnog stepena specijaliste, odnosno naučnog stepena magistra pokreće Vijeće Univerziteta po službenoj dužnosti. Inicijativu za pokretanje postupka mogu dati visokoškolske ustanove, instituti u sastavu Univerziteta i grupa od najmanje pet nastavnika i naučnih radnika Univerziteta.

U svjetlu citiranih članova Zakona i Statuta se može zaključiti:

Budući da Gojko Savanović nije završio odgovarajući, tj. elektrotehnički fakultet, već Pedagošku školu u Kragujevcu i Pedagoški fakultet u Rijeci, on nije ispunio uslove iz čl. 58. Zakona o univerzitetu Republike Srpske, pa se opravdano postavlja pitanje kako mu je uopšte mogla biti odobrena izrada i odbrana magistarske teze na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Zbog toga zahtjevamo također da se pokrene postupak za sankcionisanje aktera ovih protivzakonitih radnji kao i da se oduzme zvanje magistra i doktora Gojku Savanoviću jer je stečeno na bazi kršenja Zakona o Univerzitetu. Tim više, što je Gojko Savanović, na osnovu ovog zvanja magistra neopravdano stekao pravo da dobije i doktorsku titulu (također kršenjem citiranog člana 58.), zvanje docenta na stručnim predmetima iz oblasti električnih mreža ( iako nikad nije slušao bazne predmete iz elektrotehnike), zvanje vanrednog profesora na ETF Banjaluka ( iako ne ispunjava ni jedan jedini uslov za to), pa je na osnovu toga dobio još i funkciju ministra za obrazovanje! Da stvar bude još gora, Gojko Savanović je najprije završio ZANAT, a zatim Pedagošku akademiju itd, “šetajući” uzduž i popreko SFRJ skupljajući diplome, što mu nije smetalo da se bez imalo srama u okviru programa PHARE (program za promjenu nastavnih planova i programa) deklariše unapred kao Prof. dr Gojko Savanović, specijalista za nastavne planove i programe, iako je to bilo još prije 2 godine, a izbor u zvanje vanrednog profesora (bez ijednog ispunjenog uslova), je upravo sada u toku. Što se tiče stručnog stepena specijaliste nije poznato da ga je ikad stekao, što sve znači da se, pored svega ostalog, još koristi i lažnim titulama !

Ako se ne poduzmu zakonom propisane mjere da se Gojka Savanovića spriječi u ovoj “munjevitoj” karijeri, on će uskoro, sa takvim “intelektualnim pedigreom” postati, na našu opštu sramotu, čak i AKADEMIK!. Ali to nije samo na našu opštu sramotu već i na našu opštu štetu. Jer, mi smo siromašna zemlja i jedini resurs koji imamo za priključenje svijetu je ljudski resurs, ako ga pravilno obrazujemo, za što sa ovakvim diletantima u vrhu obrazovne politike zaista nemamo nikakve šanse. Da je to zaista tako ( ako su uopšte potrebni ikakvi drugi dokazi osim onih gore navedenih) vrlo ilustrativna je konstatacija jednog studenta u emisiji NEZVANIČNO emitovanoj 31. 10 2002 na ATV koji se žalio da se ministar Savanović niti jednom nije odazvao njihovom pozivu i nije im nikad omogućio da sa njim razgovaraju što im je bilo neobjašnjivo sve dok ga jednom nisu vidjeli na konferenciji za štampu na kojoj on NIŠTA NIJE BIO U STANJU DA KAŽE, pa ga je “spašavao” ministar saobraćaja Branko Dokić (njegov ” mecena”, koji mu je protivzakonito omogućio sticanje zvanja docenta i vanrednog profesora na ETF Banjaluka), za što nije potreban nikakav komentar. Zar može da se desi veća sramota za ministarstvo obrazovvanja, za Vladu, za državu i za narod!?

Također zahtjevamo da se ispita i da se kazne svi vinovnici promovisanja Gojka Savanovića u zvanje docenta i vanrednog profesora na ETF Banjaluka tim više što se sve do pojave Gojka Savanovića kao kandidata, STRIKTNO INZISTIRALO da svi kandidati za zvanja iz oblasti elektrotehnike MORAJU IMATI ZAVRŠEN ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET. Pri tom treba napomenuti da je Gojko Savanović čak TRI puta odbijen na konkursu za nastavnika iz fizike na PMF Banjaluka, uz obrazloženje da ne ispunjava uslove iz konkursa jer nije završio PMF već Pedagoški fakultet. Pa kako je onda mogao proći na konkursu Elektrotehničkog fakulteta!???

Ukoliko ovo Vijeće ne izvrši svoje zakonske obaveze, što je u interesu sprečavanja daljnje erozije ugleda univerziteta i univerzitetskih nastavnika, mi ćemo, radi zaštite digniteta profesije preduzeti sve druge mjere koje nam stoje na raspolaganju.

U Banjaluci, 1.

Prilog:

1. Referat za izbor 3.

u zvanje van. prof.

2. Analiza referata 4.

pod 1.

3. Lista nominiranih 5.

aktera PHARE I

4. Lista nominiranih 6.

aktera PHARE II

5. Članak iz lista 7.

REPORTER

Cijenjene kolege, univerzitetski nastavnici!

-Ako ste pravi intelektualac,

-ako ste svoje titule i zvanja stekli na regularan, po{ten i zakonit na~in,

-ako vam je stalo do digniteta va{e profesije,

-ako vam je stalo do ugleda i budu}nosti na{eg Univerziteta,

-ako nemate “orasa u njedrima”,

podr`ite svojim potpisom akciju oduzimanja nezakonito dobijenih zvanja i titula, a time i eliminisanje kvazikadra koji se deponovao na Univerzitetu i zako~io sve njegove funkcije. Zbog toga je Univerzitet tretiran od dru{tva kao parazit, a ne pokreta~ka snaga kao {to bi trebao biti, a titule i zvanja svih onih koji su ih stekli na zakonit na~in su devalvirane do te mjere da dru{tvo ne cijeni univerzitetskog profesora ni{ta vi{e nego ~ista~icu u javnoj administraciji i monopoliziranim firmama. Va{im potpisom otpo~et }e i borba protiv klijentelizma, korupcije i mafija{tva na Univerzitetu, {to ga je blokiralo i fosiliziralo u potpunosti.

Ako se ni{ta ne uradi po tom pitanju, tako }e i ostati do potpune propasti i univerziteta i dr`ave, a tada ni va{e titule i zvanja ne}e vrijediti ni{ta. A PRAVI INTELEKTUALCI to ne smiju dozvoliti.

U interesu svih nas je da ovoj akciji daju svoju podr{ku svi PRAVI univerzitetski nastavnici, jer tad se nad njima ne}e mo}i primjeniti nikakve represije, jer ako se otjera i ovo malo pravog kadra, ko }e onda uop{te ostati!!?? I kud to onda vodi?

U ovu akciju treba uklju~iti i studente.

Napomena: NA ^ITAVOM BANJALU^KOM UNIVERZITETU SE NIJE MOGLO NA]I 5 PRAVIH INTELEKTUALACA DA TO POTPISU!! Na{la su se samo 2 !

Dr Radojka Prastalo

Informatizacija Republike Srpske

O tome koliki je zna~aj uspje{ne informatizacije jednog dru{tva vi{e ne bi trebalo tro{iti rije~i ( bar kad se radi o pismenim ljudima), ali situacija u vezi s tim je u Republici Srpskoj takva kao da su svi nepismeni.

Jo{ 1997. godine sam napisala knjigu [TA JE KOMPJUTER sa namjerom da se otkloni iracionalni strah koji je stanovni{tvo osje}alo prema toj spravici, a sve sa ciljem da se ubrza i olak{a informatizacija na{eg dru{tva. ^ak sam uspjela ubijediti i predstavnike engleske organizacije ODA u neophodnost {tampanja takve knjige, {to su mi oni povjerovali i obezbijedili financijsku podr{ku za {tampanje. Zahvaljuju}i tome knjiga je bila predvi|ena kao besplatan poklon bibliotekama osmogodi{njih i srednjih {kola Republike Srpska. Ali tek tad nastupaju problemi! Ja sam telefonom zvala direktore banjalu~kih {kola da po{alju svoje bibliotekare da preuzmu knjige. Neki, malobrojni, su bili odu{evljeni i do{li li~no da podignu knjige i da se zahvale (npr. direktorica gra|evinske {kole), a mnogi su se oglu{ili na to?! Zatra`ila sam pomo} direktora PPZ (dr KRNETA),ali se on oglu{io na to. Obra}ala sam se ministru Suzi}u, premijeru Dodiku sa molbom da on pomognu, ali su se svi redom oglu{ili. Kasnije sam knjigu poslala i sada{njem ministru Savanovi}u i premijeru Ivani}u, zajedno sa odlomkom iz KNJIGE ZA BOLJI @IVOT NA BALKANU, ali ni njih takve stvari nisu interesovale, a dekan ETF Doki} se ~ak ogradio od te knjige o kompjuteru sa preporukom: “Neka to Rada tamo sama izdaje, bez Fakulteta.”(!?)

Eto, takav je odnos politi~ara RS u vezi kompjutera i informati~kog opismenjavanja stanovni{tva. A {to se ti~e informatizacije dru{tva, situacija je jo{ mnogo, mnogo gora. Ja li~no smatram da u tom veliku krivicu snosi upravo rukovodstvo Elektrotehni~kog fakulteta koje se vi{estruko anga`ovalo u politici a istovremeno zadr`alo i vlast na fakultetu, {to im je smu{ena politika dozvolila. A kako je jedan ~ovjek ipak ograni~enih radnih mogu}nosti, a dan ima samo 24 sata, to su svi poslovi koje su obavljali, nu`no bili samo “otaljavani” a od takvog rada su takvi i rezultati!

Zbog toga nema stru~nih, verifikovanih timova koji bi se na{li na usluzi ovoj posustaloj i zbunjenoj privredi, ve} naprotiv, postoje kojekakvi me{etari koji u sprezi sa partijski-naturenim direktorima nastoje da {to vi{e oplja~kaju radne organizacije koje velike pare daju za kojekakve privatizacione i informati~ke “pakete”, na u{trb plata, zdravstvenog i penzionog osiguranja radnika, a da pri tom niti postaju privatizovani niti informatizovani niti sposobni i za kakav rad i opstanak. Jedan od najdrasti~nijih slu~ajeva je slu~aj u fabrici ^ajavec gdje je jedan takav, od rukovodstva natureni privatizacioni “paket”, pla}en 260 000 DM nekoj firmi iz Novog Sada. Kad su ga poku{ali implementirati, ispostavilo se da ne valja. Tad su platili nekom drugom ( naravno- sve je namje{tano, nema kokursa, garancije i sl) 50 000 DM, da ni nakon toga ne bi bilo ni{ta. Nakon toga su platili jo{ 10 000 DM Ekonomskom institutu iz Banjaluke, koji im je to kona~no nekako uradio. Sli~na situacuja je i po pitanju informatizacije pa zbog toga sli~na pri~a postoji, sigurno, i u svakoj od dosad informatizovanih firmi.

Me|utim, i te firme koje su “ nekako” informatizovane, ne mogu se smatrati odgovaraju}e informatizovanim. Te “ informatizacije” se obavljaju na na~in koji je na Zapadu prevazi|en jo{ prije 20-ak godina! A mi se, navodno spremamo u Evropu?! Zar sa takvim zastarjelim informacionim sistemima? Prilikom razgovora sa jednim sistem-in`enjerom koji ~esto mora da prepravlja takve sklepane i strahovito skupe projekte informatizacije ( za koje su radnicima otete plate) pa ih ~esto sam nanovo pravi, saznala sam da u firmama postoje ljudi ( npr. ra~unovo|e) koji ne}e ni za dlaku da odstupe od starog na~ina rada i tra`e da informacioni sistem podr`ava ba{ takav arhai~an rad, bez obzira {to bi programer mogao da to rije{i na bolji, savremreniji na~in. Pa zar takva informatizacija nije besmislena?! Pa ti ljudi nisu uop{te shvatili za{to se vr{i informatizacija! Oni je smatraju nu`nim zlom kao i neku zakonsku odredbu koju moraju primjenjivati, a koja im ne odgovara!

A nama bi trebala informatizacija koja je bar u ovom trenutku aktuelna u svijetu, s tim da se konstantno prati i prilago|ava svjetskim trendovima, kako bi u trenutku kad nas odlu~e primiti u Evropu, imali sve spremno ( osim {ifara) da se uklju~imo. Me|utim, na{e firme ne samo da ne}e biti spremne, ve} }e trebati vr{iti nanovo informatizaciju, ako do tada uop{te budu jo{ egzistirale, jer }e potpuno propasti s obzirom da dotada{nja informatizacija ne}e mo}i polu~iti nikakav pozitivni rezultat u poslovanju, jer je obavljena tako nestru~no, nedobronamjerno, neodgovorno, smu{eno i spontano.

Dodu{e, prethodna vlast je formirala neku Direkciju za informatizaciju, ali je postavila tamo neke fosile koji su se pokazali samo kao uspje{ni ko~ni~ari informatizacije na{eg dru{tva a ne kao njegovi uspje{ni protagonisti. Navodno da je rukovodilac te direkcije stru~njak za programiranje u CLIPPERU, a to je prevazidjeno jo{ prije 10 godina i danas se rijetko koristi. U svakom slucaju deplasirano je danas, (2002. ) radjenu informatizaciju bazirati na CLIPPERU! Zbog toga bi tu Direkciju trebalo raspustiti i formirati POTPUNO NOVU, SA POTPUNO NOVIM KADROM ( da se virus “fosilizma” ne bi prenio i u novu Direkciju) . Na celu takve institucije bi trebao biti ~ovjek koji je konstantno otvoren za nove ideje, a ako bi se i on u medjuvremenu “fosilizirao”, trebat }e ga hitno smijeniti.

Informatizacija jednog dru{tva je suvi{e ozbiljan i ne jeftin poduhvat, a da bi mu se tako neozbiljno pristupilo kao {to je to slu~aj kod nas. Ni jedno bogato dru{tvo sebi ne bi moglo dozvoliti takav luksuz razmetanja parama kao {to je to u slu~aju gore navedenog primjera “^ajeveca”, koji nije izuzetak, ve} na`alost, pravilo u na{oj dr`avi. Ne mo`e se ni{ta kvalitetno i dugotrajno ostvariti “pre~icom”!

Po{to Elektroterhni~ki fakultet nije bio u stanju da uradi i predlo`i Vladi dobar projekat informatizacije na{eg dru{tva, morala bi Vlada ( uz pretpostavku da bude izuzetno stru~na, dobronamjerna i da shvati va`nost ovog problema) oformiti neko tijelo, agenciju, pododbor, zavod ili sli~no, koje bi bilo NEZAVISNO OD POLITIKE (kao {to se sad navodno poku{ava uraditi sa sudovima) na ~elu kog bi stajala osoba koja nije bila uklju~ena ni u jednu dosada{nju “informatizaciju” firmi ( kako ne bi lo{e navike i metode unijela i u rad ove institucije i odmah je kompromitovala). Ta osoba bi sama sebi odabrala saradnike po jednom jedinom kriteriju: po stru~nosti, po stru~noj ambicioznosti. Njima bi se dao period od recimo 100 dana da naprave detaljan plan, kompletiraju tim koliko mogu i da odrede one koje treba poslati na neke dodatne kurseve u inostranstvo, kako bi bili u stanju da naprave plan za AKTUALNU a ne zastarjelu informatizaciju . Nakon toga oni bi uradili projekte za razne firme (uz prethodnu trija`u po nekim zajedni~kim osobinama), i institucije dr`avnog sistema a zatim bi te projekte uz izvjesne izmjene implementirali u firme {irom RS ( a mo`da i {ire). Vlada bi trebala uvesti obavezu certifikata za verifikaciju onih koji su navodno ve} informatizovani, {to bi tako|er obavljala ova institucija za neku realnu nadoknadu. Prednost ovakvog pristupa bi bila: da su svi ti informacioni sistemi kompatibilni, da su mnogo jeftiniji ( jer se ne mora kod svake firme krenuti “ab ovum”) , da su aktualni , da se u svakom trenutku mogu od strane servisa ove instutucije odr`avati, pro{irivati, mijenjati u skladu sa izmjenom propisa, situacije u okru`enju i sl. Formiranjem ovakve institucije bio bi formiran prvi pravi, zaista stru~ni tim, nekompromitovan uticajem politi~ara, koji bi mogao pru`iti {ansu mladim pametnim ljudima kako oni ne bi i dalje odlazili u inostranstvo, a na{a dr`ava ostala “raskadrovljena” za sva vremena, ili bolje re~eno: do potpune propasti.

A Elektrotehni~ki fakultet u Banjaluci je mogao i morao mnogo toga da uradi. Ako ni{ta drugo da bar informatizuje i informati~ki poveze Univerzitet u BL, a on nije uspio da pove`e niti sebe. Zaista je to sramota, pogotovo kad se ima u vidu da su asistenti i profesori Pedago{ke akademije u Osijeku izradili projekt informati~kog povezivanja SVIH univerziteta i fakulteta u Hrvatskoj i besplatno ga ponudili na upotrebu. Sada studenti od ku}e mogu prijavljivati ispite, povla~iti prijave, tra`iti dokumenta, informacije itd.

Kako su to radile druge dr`ave? Jasno je da ne treba izmi{ljati “ toplu vodu, ne samo zato {to je to nepotrebno i skupo, ve} zato {to se tako gubi dragocjeno vrijeme. U [vajcarskoj postoji tijelo pri ministarstvu financija koje je okupilo stru~njeke sa ciljem da informatizuju sve dr`avne institucije kako bi svi informacioni sistemi bili kompatibilni, a zatim je to tijelo bilo na usluzi svima ostalima koji su imali potrebu da se uklju~e u informacioni sistem [vajcarske. Naravno, danas sve funkcioni{e kao “{vajcarski sat” , a sistem j otvoren i za potencijalne nove korisnike, u hodu se pro{iruje, osavremenjuje, usavr{ava i ide u korak sa vremenom. Kakve li su na{e {anse da to jednog dana uradimo kad se krenulo naglava~ke?

Bez ovakvog pristupa rje{avanju najva`nijeg problema vezanog za budu}nost ove dr`ave, nema ni{ta. Bez toga ostajemo “tamni vilajet” bez obzira na sve te silne pare koje su date za navodnu informatizaciju.

Sigurno izgleda beznade`no da bi se i{ta moglo u~initi ako se ima u vidu sveop{ti haos u kom se nalazi RS, ne samo po pitanju informatizacije nego i {ire, ali najgore od svega bi bilo uop{te ne zapo~eti. Tim vi{e {to je odavno poznato, a ~ak je i u narodnu poslovicu u{lo da “onaj ko je zapo~eo ve} je na pola puta”.

Jer kad se zapo~ne, “klupko po~inje da se odmotava”, i ako su odabrani pravi ljudi, dobronamjerni a ne pohlepni, rezultat ne mo`e izostati. Naravno da }e rezultat u mnogome zavisiti od toga kakav }e odnos politika zauzeti prema tom problemu, koliko }e se ulagati u sticanje novih znanja i kako }e se tretirati taj kadar, u odnosu na politi~are. Ako politika ne postane PROFESIJA kao {to je u normalnim dr`avama, a ne da i dalje bude samo PRIVILEGIJA, ljudi koji }e hrliti u politiku bit }e i dalje samo beskurpulozni lakomci koji }e najprije “ sebi napraviti bradu”, a za druge {ta ostane, a ako ne ostane ni{ta, nije ni va`no. U takvim uslovima }e oni koji se budu osje}ali neopravdano potcijenjeni odlaziti i dalje u emigraciju ili }e prakticirati “bijeli {trajk” na {to ih je dobro nau~io brozizam. To zna~i da nije dovoljno samo formirati neko tijelo koje bi imalo zadatak da provede informatizaciju na{e dr`ave, ve} treba stvoriti i pogodno okru`enje za njihovo djelovanje, a to zna~i izvr{iti POTPUNI REIN@ENJERING su{tine politi~ke infrastrukture. Dosada{nja politi~ka struktura koja se bazira na pohlepi i korupciji i koja i dalje njeguje stav da su politi~ari “od boga dani” ( kao prethodnih 50 godina a mo`da i du`e) ne mo`e polu~iti nikakav pozitivan rezultat. Dok se ne stvori atmosfera u kojoj }e svako biti stimulisan da uradi ono najbolje {to on zna i mo`e za op{ti interes, a time i za svoj vlastiti interes, ne}e se krenuti sa mrtve ta~ke. Naprotiv, tonut }e se i dalje do potpune propasti. Do sada se nigdje, ni na kom nivou i ni u kojoj oblasti nije formirala ni jedna jedina “mom~ad” koja bi uspje{no, na op{te zadovoljstvo, mogla da odradi neki posao. Upravo zato i nema uspje{no odra|enih poslova. A zna se ko je za to kriv: politika i nemoralni, pohlepni, nestru~ni politi~ari ~iji je jedini zadatak bio da rade na stvaranju uslova u kojima }e svi drugi profesionalci mo}i kvalitetno da odrade ono {to mogu i znaju. Po{to nisu izvr{ili taj svoj JEDINI zadatak, glasa~ka ma{ina je davno trebala da ih pozove na odgovornost a ne da im stalno produ`ava mandate!

Tok izbora Gojka Savanovica u zvanje vanrednog

profesora

Ovo je moja diskusija za NNV ETF-a Banjaluka data u pisanoj formi, putem PROTOKOLA, koju PRILA@EM U ZAPISNIK zbog ~injenice {to dekan ETF-a Aleksandar Ili{kovi} ne dozvoljava da i{ta od onog {to ja ka`em na Vije}u u|e u zapisnik, pa ~ak ne dozvoljava i da i{ta ka`em, bez obzira na ~injenicu da i ovdje va`i ~l. 19. DEKLARACIJE O PRAVIMA ^OVJEKA UN-a iz 1948, koji ka`e: “SVATKO IMA PRAVO NA SLOBODU MI[LJENJA I IZRA@AVANJA”

Dr Radojka Pra{talo

Elektrotehni~ki fakultet NAU^NO-NASTAVNOM VIJE]U ETF BANJALUKA

Banjaluka

Predmet: PRIMJEDBE na IZVJE[TAJ komisije za izbor u vi{e zvanje dr Gojka Savanovi}a, ministra za prosvjetu u vladi RS, i DISKUSIJA

PRIMJEDBE i DISKUSIJA

Kandidat Gojko Savanovi} nije zavr{io elektrotehni~ki fakultet ve} pedago{ku akademiju, {to je od svih dosada{njih kandidata ovo Vije}e IZRI^ITO zahtijevalo. Ovo vije}e je nedavno iz tih razloga odbilo jednog kandidata koji nije zavr{io elektrotehni~ki fakultet, a prije godinu dana nije primljena na mjesto asistenta jedna fizi~arka sa obrazlo`enjem da nije zavr{ila nau~ni smjer PMF-a ve} pedago{ki! U tom kontekstu ne mogu a da se ne zapitam, koji li je smjer na PEDAGO[KOJ AKADEMIJI mogao zavr{iti Gojko Savanovi}!? Za{to isti kriterij ne va`i i u ovom slu~aju? Pitam se kako je Gojko Savanovi} ispunio uslove iz ~l. 58. Zakona o univerzitetru RS, ~l. 64 Statuta Univerziteta u Banjaluci i ~l. 65. istog Statuta? Zaobila`enje navedenih ~lanova podrazumijeva ne~iju zloupotrebu polo`aja i korupciju, klijentelizam i kriminal.

2. Nije navedeno kada je kandidat dobio zvanje docenta i koliko vremena je proveo u

zvanju docenta {to je regulisano Zakonom o visokom obrazovanju ( 5 god).

Pre{u}ivanje ovog podatka stvara sumnju.

Nije naveden naziv magistarske teme odbranjene na ETF-u u Sarajevu.
Nije naveden niti naziv doktorske disertacije odbranjene na Tehni~kom fakultetu u ^a~ku, {to se IZRI^ITIO tra`i od svih kandidata da bi se vidjelo da li je kandidat podoban za tu oblast. I ovo pre{u}ivanje stvara sumnju.
U okviru ta~ke za nau~ni i stru~ni rad obavezno je, razgrani~iti naziv rada, gdje je objavljen, do docenture, a nakon toga isto to u~initi i za radove poslije izbora u zvanje docenta, {to se tako|er zahtijeva od svih kandidata, pa bi trebalo i od ovog.
Trebalo je navesti naziv projekta u kom je kandidat u~estovao na Ma{inskom fakultetu u Kragujevcu, u cilju sagledavanja u`e struke.
Za izbor u zvanje vanrednog profesora moraju biti izvr{ena kategorizacija radova na: nau~ne, stru~ne i pregledne radove, kao {to se tra`i od ostalih kandidata, pa bi moralo i od ovog.
Da li je rad pod 1. objavljen u inostranom ~asopisu nau~ni i iz u`e struke za koju se bira dr Gojko Savanovi} i da li je objavljen prije ili poslije izbora u zvanje docenta, s obzirom da je kandidat doktorirao 1995, a ne zna se kad je dobio zvanje docenta, a rad je objavljen 1996? Da li je taj rad iz oblasti za koju se kandidat bira? To {to ovih podataka nema navodi na sumnju da je rad objavljen prije docenture. Zato je trebalo prilo`iti referat za docenturu, da se otkloni ova sumnja.
U kojoj su kategoriji radovi 1. i 2. objavljeni u doma}im ~asopisima i da li su iz oblasti za koju se bira?

10. Da li su recenzenti ovih knjiga odre|eni na ETF-u i da li je vije}e ETF-a prihvatilo te

recenzije, kao {to se IZRI^ITO zahtijeva, (za neke kandidat), s obzirom da se

pretenduje da su te knjige UD@BENICI, za predmete na koji se kandidat bira u zvanje

vanrednog profesora?

Knjiga pod rednim brojem 2. ima karakter srednje{kolskog ud`benika, a ovdje se navodi kao monografija sa doprinosom nauci. Da li je ta monografija uop}e na nivou univerzitetskih monografija? Da li je iz gradiva predmeta za koje se bira? Iz opisa sadr`aja koji je dala komisija se to ne bi moglo zaklju~iti. Naprotiv.
Knjige navedene pod 1. i 2. trebale bi biti iz obje u`e oblasti za koju se kandidat bira i trebalo bi da bar djelomi~no pokrivaju gradivo predmeta na koje se bira s obzirom da se pretenduje na karakter ud`benika. Tko je uop}e izdava~ ud`benika pod br. 1? U vezi sa prethodnim moram re}i slijede}e:

U januaru ove godine dekan Ili{kovi} mi nije dozvolio da u~estvujem na konferenciji ITO2 na @abljaku jer je on procijenio da rad koji mi je bio prihva}en na toj Konferenciji nije USKO IZ MOJE OBLASTI. Zaista, ovaj rad nije bio iz oblasti ekstremno visokih frekvencija ve} iz ne{to ni`ih (!?) ali sam, u svjetlu dana{njih nau~nih trendova bila zaprepa{tena takvim obja{njenjem. Na zahtjev dekana dostavila sam mu rad ali tvrdim da ga dekan Ili{kovi} NIJE ni PRO^ITAO, jer da ga je pro~itao vidio bi da je rad, pored toga {to je multisdisciplinaran, u velikoj mjeri i iz oblasti ELEKTRONIKE, OBRADE SIGNALA i RA^UNARSTVA, za {to niko normalan ne mo`e re}i da nije moja oblast. Naime, ja radim na predmetima MIKROTALASNA TEHNIKA I RADIOPREDAJNICI , a RA^UNARSTVO se javilo kasnije i postalo za ve}inu nas ( mo`da ne svima) neophodan alat kojim se slu`imo.

Imaju}i u vidu ovo, ja sam zaprepa{tena ~injenicom da se u MNOGO VA@NIJOJ STVARI, nego je jedan rad na jednoj konferenciji, a to je IZBOR U ZVANJE VANREDNOG PROFESORA, ru{e sve barijere i natura nam se da se izabere ~ovjek koji nema niti radova niti knjiga iz predmeta za koji se bira.

Naime, svi njegovi radovi i knjige su iz ELEKTROTERMIJE a ne iz oblasti ELEKTRI^NIH INSTALACIJA I OSVJETLJENJA i DISTRIBUTIVNIH I INDUSTRIJSKIH MRE@A, za koje se bira.

Ako je obja{njenje za to da je to sve ELEKTROENERGETIKA, zanima me kako takvo obja{njenje nije va`ilo u slu~aju mog, gore pomenutog rada? Za{to za dr Gojka Savanovi}a ne va`e isti kriteriji kao za druge kandidate? Da li zato {to je ministar ili zato {to ima klijentelisti~kih zasluga prema onima koji upravljaju ovim fakultetom zadnjih 10 godina?

Napomena: Ove primjedbe su neophodne da ih bar netko iznese na ovom Vije}u zbog ~injenice da nismo svi, ni izdaleka, podvrgnuti istim kriterijima prilikom napredovanja na ovom Fakultetu. Ovdje je, na`alost, klijentelizam i poslu{nost i dalje osnovni i presudni kriterij za napredovanje, zbog ~ega su i fakultet i univerzitet, u cjelini, gurnuti na marginu dru{tvenih doga|anja i poni`eni do krajnjih granica. Stvar je do{la dotle da je plata univerzitetskog nastavnika ispod nivoa plate ~ista~ice u javnoj administraciji, Telekomu i dr., odakle se jasno vidi do koje mjere je erodirao ugled univerzitetskog nastavnika, tj koliko OVO DRU[TVO CIJENI UNIVERZITETSKOG NASTAVNIKA. A vjerovatno NE BEZ RAZLOGA.

Ovakvi fakulteti i univerziteti ne mogu pomo}i dru{tvu da se izvu~e iz trajne krize i smatram da su oni sami NAJVE]I KRIVCI za produ`avanje krize u dru{tvu i dr`avi. Vrlo je ilustrativan primjer jedne IRSKE, koja je do prije 15 godina bila izrazito siroma{na zemlja, a koja danas, zahvaljuju}i svojim univerzitetima i univerzitetskim nastavnicima, koriste}i ljudski resurs znanja, do{la u sam vrh evropskih zemalja. Njihov univerzitetski nastavnik ima platu 70 % ve}u od ministra, jer ga irsko dru{tvo tako cijeni.

Zbog svega ovog JA SAM KATEGORI^KI PROTIV IZBORA dr Gojka Savanovi}a u

Zvanje VANREDNOG PROFESORA jer on ne ispunjava ni jedan uslov za izbor u to

zvanje na predmete ELEKTRI^NE INSTALACIJE i OSVJETLJENJE, i

DISTRIBUTIVNE i INDUSTRIJSKE MRE@E.

Ako ovo Vije}e to ipak uradi, ja }u zabilje`iti imena onih koji su za ovo glasali i onih koji

su ovo prote`irali i o tome obavijestiti JAVNOST.

Banja Luka, 1. 10. 2002. Dr Radojka Pra{talo

Dr Radojka Pra{talo

Elektrotehni~ki fakultet

Banjaluka

Cij. G. Ivani}!

Osje}am obavezu da Vas obavijestim o ujudurmi vezanoj za izbor Va{eg ministra dr Gojka Savanovi}a ( iza ~ega stoji va{ drugi ministasr Branko Doki}) u zvanje vanrednog profesora na ETF. Kako je takvim izborima ugled univerzitetskog profesora erodirao do nivoa ~ista~ice, a kako ste i Vi univerzitetski ptrofesor, smatrala sam svojom obavezom da Vas o tome obavijestim

Ja sam na sjednici NNV-s ETF-a poku{ala da sprije~im ovu sramotu, ali sam ostala u manjini i jos bila napadnuta i izvrije|ana od strane dekana Ili{kovi}a koji mi nije dozvolio da pro~itam sva moja pitanja u vezi sa spornim referatim i ~ak me proglasio LUDOM.

Zato Vam {aljem moja pitanja i moju diskusiju za Vije}e da vidim jesam li ja zaista LUDA {to sam to pitala. Ako se mene smatra ludom zbog ovoga, OVA ZEMLJA NEMA BUDU]NOSTI.

Banjaluka 1.10 2002. Sa po{tovanjem

Dr Radojka Pra{talo

Na Sjednici NNVa ETF-a u Banjaluci odr`anoj 1.10 2002. , za izbor Gojka Savanovica u zvanje vanr. profesora, glasali su ovi ~lanovi Vije}a:

-Ili{kovi} Aleksandar

-Softi} Ferid

-Bundalo Zlatko

-Vlaji} Jelenko

-Baji} Milorad

-Srdi} Milenko

-Hini} Petar

-Bo{njak Krstan

-Mari} Slavko ( suprug aktuelne ministrice pravde!!)

-Koloni} D`emal

-Vuki} Radmila

-Mari} Petar

-Govedarica Vidan

-Tomljenovi} Ivan ( kandidsat za predsjednika RS!!?)

-Milankovi} Milo{

-Bo`i} Milorad

-Kordi} Zdravko

To je slika op}eg stanja na ETF Banjaluka i o~igledno je da je VI[E NEGO TRAGI^NA. @alosno je da 17 ~lanova (od 25) MORA glasati, iz straha ili iz raznih ra~unica protiv svog uvjerenja! No ipak, bar malo nade daje podatak da je ~ak ~etvero ljudi glasalo po savjesti, a ~ak petero je u dilemi i nije se odlu~ilo da podlegne pritiscima, ucjenama i trgovini. To je bitna razlika u odnosu na ranije stanje jer prije rata, kad sam ja izbacivana iz SK, samo jedna osoba, Bo`o Muti} je demonstrativno napustio sjednicu, a 1994 povodom mog izbora u zvanje docenta, samo tri osobe “ nisu igrale” u tom prljavom kolu trgovine i hipokrizije: Sedat [irbegovi}, Milan Jovanovi} i Antun Serti}. Sama ~injenica da su sva trojica otjerana sa ovog fakulteta, koji prije ima karakter kriminaliziranog trgova~kog dru{tva negoli obrazovne institucije, govori sama za sebe.

U takvoj bolesnoj, truloj sredini prolaze referati kao {to je onaj za Gojka Savanovi}a, i to ekspres, u roku od mjesec dana, a mene se opstruira u izboru u zvanje vanrednog profesora ve} tre}u godinu, iako ISPUNJAVAM SVE USLOVE ZA TO ZVANJE, dok GOJKO SAVANOVI] NE ISPUNJAVA NITI JEDAN USLOV. Da li je njegova prednost {to je strana~ki igra~ ili je poslu{an i podoban ili je mu{ko, ili to sve zajedno? DOM ZA LJUDSKA PRAVA bi morao da se stavi u za{titu mojih LJUDSKIH I GRA\ANSKIH PRAVA, i to {to prije, ako vr{i svoju du`nost.

Napomene: O svemu ovom obavijastila sam, putem protokola, kao i pro{li put kad se radilo o manipulisanju sa konkursom, UNIVERZITET, ali su oni ( prorektor Gnjato) taj moj dopis poslali natrag dekanu ETF-a, tako da je sve palo u vodu po onoj CK-ovskoj praksi ili onoj turskoj: KADIJA TE SUDI ,KADIJA TE TU@I. Na osnovu tog iskustva ne o~ekujem ni da }e sada biti druga~ije, jer svi moji poku{aji da stupim u vezu sa g. Gnjatom i da ga zamolim da ne postupi OPET po onoj “turskoj”, OSTALI SU BEZ REZULTATA. Naime, ~ovjek se DOBRO OSIGURAO da ga baza NE UZNEMIRAVA!! Zato se i pitam, za {to prima prorektorsku platu?

Upravo zato moram obavijestiti, ponaosob, ~lanove UNIVERZITETSKOG VIJE]A, tim vi{e {to je na pretposljednoj sjednici NNV-a ETF-a dekan Ili{kovi} maksimalno ocrnio UNIVERZITETSKO vije}e zato {to je promovisalo u zvanje van. profesora dr NIKOLU [PIRI]A, koji po njegovoj tvrdnji nema uslova ni za docenturu. To mu nije smetalo da odmah na slijede}em Vije}u ETF-a @ESTOKO PROTE@IRA, bez imalo srama i savjesti, Gojka Savanovi}a KOJI NE ISPUNJAVA NI JEDAN JEDINI USLOV ZA IZBOR U ZVANJE VANREDNOG PROFESORA!!!???

Dr Radojka Pra{talo

[irina nau~nog pogleda rukovodstva Elektrotehni~kog fakulteta

u Banjaluci

Vec odavno su nau~nici shvatili da se vi{e ne mo`e naprijed na ovaj, dosada{nji na~in. Naime, svijet razlomljen specijalizacijama, pretvoren u lavirint, mora ponovo biti objedinjen. Treba sru{iti barijere koje je podiglo industrijsko dru{tvo izme|u nauke i ljudi i izme|u nauke i nauke, a sve radi ra|anja novog uma kadrog da shvati promijenjeni svijet. U tom }e pomo}i novonastali informativni poredak, neograni~ena ekspanzija novih tehnologija, promijenjen odnos ~ovjeka prema svijetu, te obnova i sinteza tradicionalnih nauka. Rije~ je o ukidanju naslije|ene samodovoljnosti nau~ne specijalizacije, jer vi{e ne va`i ni ona Dekartova podjela na “ prirodno” i “dru{tveno”, a kamoli podjele unutar prirodnih nauka ili unutar dru{tvenih nauka! Zato se od novih u~itelja, nastavnika i profesora tra`i renesansna restauracija cjelovitog razmi{ljanja kao podloga novog ljudskog obrazovanja i jedini na~in komunikacije sa nau~nim disciplinama. Za novi svijet potreban je NOVI ^OVJEK i nova, kognitivna ( spoznajna), SVEPRO@IMAJU]A nauka.

I mi bi trebali postati dio takvog svijeta i zato treba ozbiljno shvatiti upozorenje jednog ministra vlade Republike Srbije koji je na otvaranju konferencije TELFOR izjavio:

“ U`imo, u~imo, u~imo jer znanje }e odrediti da li }e neki narodi u budu}nosti uop{te postojati ili ne.”

Me|utim, mi ne mo`emo da se razvijamo u tom smjeru jer smo blokirani fosiliziranim umovima fosilioziranih rukovodilaca prosvjetno-obrazovno-nau~nih institucija. Jedan od drasti~nih primjera koji to potvr|uje je upravo ovaj koji }u navesti.

Dana 19.2.2002. sam ponovo oti{la da se raspitam o sudbini mog zahtjeva. Prodekan Radmila Vuki} mi je rekla da su prodekani i dekan zaklju~ili da moj rad nije usko iz moje oblasti (mikrotalasne tehnike) i da oni ne}e mo}i da mi daju saglasnost i financijsku podr{ku. Zaista, moj rad nije iz oblasti ekstremno visokih frekvencija ( mikrotalasne tehnike) ve} iz ne{to ni`ih (!?) ali sam, u svjetlu dana{njih nau~nih trendova bila zaprepa{tena takvim obja{njenjem. Dok se u svijetu ru{e barijere ~ak izme|u dru{tvenih i prirodnih nauka, na ovom fakultetu se postavljaju barijere vezane za frekvencijski opseg!!!?? Osim toga, u svijetu, s obzirom da su rije{eni (manje-vi{e) svi trivijalni nau~ni problemi, a ostali nerije{eni oni multidisciplinarni, forsiraju se ( a ne sputavaju barijerama)multidisciplinarni timovi i takvi ljudi koji su spremni i sposobni da rade u takvim timovima i da tamo poma`u da se prije|e “rubikon” izme|u razli~itih nau~nih oblasti. Takvi ljudi se posebno cijene, za razliku od onoga {to se radi na ETF-u Banjaluka, gdje se ba{ takvi efikasno blokiraju. Ovdje jo{ uvijek va`i ona brozovska ideologija satjerivanja ljudi u razne torove, jer se tamo mogu efikasno kontroliosati, {to je veoma va`no da ne bi mogli “isko~iti” i ugroziti neke “standardne veli~ine”. Me|utim, ~ak i u sredinama koje su u na{em susjedstvu nije tako bilo ni prije 30 godina. Ja se sje}am mog prvog odlaska na Elektrijadu ( prije skoro 30 godina) kad sam se upoznala sa mojim kolegama iz Zagreba, asistentima na predmetu OSNOVI ELEKTROTEHNIKE koji su objavljivali radove i radili magistarski rad iz oblasti telekomunikacija! Na njihovu sre}u, njima nije bio dekan Aleksandar Ili{kovi}!

Ja znam da su problemi u vezi mene druge prirode. Naime, radi se o odmazdi za neposluh, koja traje ve} vi{e od 20 godina. U cilju odr`avanja te odmazde, ni ~injenice ni bilo {ta drugo nije bitno jer `elja za tom odmazdom zasljepljuje, a ujedno je i duhovna hrana patolo{kim tipovima. Zbog toga se nije ni pro~itao taj moj rad, jer da se je pro~itao vidjelo bi se da je rad, pored toga {to je multisdisciplinaran ( medicina i logopedija), u velikoj mjeri i iz oblasti elektronike i ra~unarstva, za {to niko normalan ne mo`e re}i da nije moja oblast. Naime, ja sam diplomirala na odsjeku za ELEKTRONIKU i TELEKOMUNIKACIJe, a RA^UNARSTVO se javilo kasnije i postalo za ve}inu nas ( mo`da ne svima) neophodan alat kojim se slu`imo. Osim toga, i predmeti MIKROTALASNA TEHNIKA i RADIOPREDAJNICI su predmeti na odsjeku ELEKTRONIKA I TELEKOMUNIKACIJE!

Ja bi zaista `eljela da se mogu vi{e baviti nau~nim radom iz mikrotalasne tehnike, ali mi je to onemogu}eno. ^ak sam i kompjuter dobila tek prije godinu dana! Osim toga, ja NEMAM NI SVOG ASISTENTA, iako sam jo{ tri godine podnijela pismeni zahtjev da se primi asistent za ovaj predmet kako bi imala s kim raditi. Nisam dobila ~ak ni odgovor! A u februaru 2003. me Vijece na celu sa dekanom Bozicom PRISILILO da ponovo dr`im sama sebi vjezbe, umjesto da je raspisalo konkurs za asistanta. Za to vrijeme na predmetru za koji sam ja dobila pozitivno misljenje komisije za izbor u zvanje docenta ( Radioprijemnici) oni i dalje angazuju [unjevarica koji dolazi JEDNOM GODI[NJE i to za DVA PREDMETA! A o literaturi i mogu}nosti da nekud odem i ne{to vidim, da i ne govorim! Na ovom fakultetu se tako|er STROGO vodi ra~una da se mene ne uklju~i ni u jedan projekt. Zbog svega toga sam poku{ala da na|em izlaz u bavljenju multidisciplinarnim problemima, ali su mi i tu dosko~ili! Ovaj put “tor”-ovskom politikom.

Ima li itko da uvidi kako se sa ovakvim fakultetom (a mo`da i univerzitetom?!), zaista ne mo`e nikud drugud nego u propast? [to se to prije uvidi i ne{to uradi, to bolje za sve nas i za RS, a ako se ne uvidi niti {ta poduzme, propast je izvjesna.

Dr Radojka Praštalo, Rajka Bosnića 21, Banjaluka, tel 301 361 ili 22 18 45

PRILOG PROJEKTU BORBE PROTIV SIROMAŠTVA U BiH

Većini nas potrebna je država u kojoj će vladati red i rad. Treba nam demokratska pravna država, u kojoj će se svaki njen građanin dobro osjećati i u kojoj će svaki njen građanin željeti živjeti. To treba da je država koja će prepoznavati interese i potrebe svojih građana, koja će nastojati da im olakša i uljepša život, za razliku od država kakve smo dosad trpjeli. To treba da bude država koja će znati artikulisati i poticati pluralizam mišljenja i koja će raditi za interes građana, a ne očekivati da građani rade za nju. Ali ovo, gledajući sa današnjeg stanovišta, zvuči kao bajka. Zasad je na terenu sve DIJAMETRALNO SUPROTNO tome. Kako ustrojiti pravnu državu u kojoj će se živjeti po načelima zakona, rada, znanja, stručnosti i morala? Da li je to moguće i kod nas ili je to za nas, ipak, samo bajka? A to je jedini pravi put za iskorjenjivanje naraslog siromaštva.

Mi već decenijama živimo u neslobodi i općoj, moralnoj i intelektualnoj zbrci zbog čega se potpuno urušio sistem vrijednosti, pa najprije treba raditi na tome da se uspostavi NORMALAN SISTEM VRIJEDNOSTI u kom je osnov svake vrijednosti rad, njegovi rezultati i osobe koje su spremne žrtvovati se zarad općeg dobra. Kao korisni saradnici, kako političarima, tako i naučnicima mogu biti samo oni ljudi koji su pošteni, dobronamjerni i spremni da što više nauče i urade, pa takve treba i birati a ne poslušnike, konvertite, kameleone i “evet efendije”.

Mi smo i dalje konstantno izvrgnuti sijanju nepovjerenja i straha što su elementi psihološke kontrole javnosti, a u funkciji održavanja jednog sistema (režima) koji ne može ništa drugo ponudit svom narodu. Posljedica toga je svekolika kriza društva: privredna, socijalna, politička i moralna. Strukture političke moći i dalje odlučuju baš o svemu, umjesto da se razvija kultura političkog dijaloga koja bi omogućila selekciju i konkurenciju, kako ideja tako i kadrova. To znači da živimo u bolesnom društvu. A terapija bi bila u jakoj viziji i dobroj organizaciji za što je potrebna kritična masa svjesnih ljudi koja bi najprije pokrenula doobrazovanje i osvješćivanje naroda. Mentalni sklop našeg stanovništva je još uvijek u socijalizmu ( ako ne i u feudalizmu), a laž još uvijek dominira nad istinom, pa se u sklopu toga znanje, obrazovanje i istina i dalje nipodaštavaju. Upravo zato u našem društvu još uvijek imaju prođu nesposobni političari i rukovodioci bez ikakvih vizija, bez sposobnosti i bez pravih znanja.Tako je svagdje, a naročito u visokom školstvu. Ljude treba obrazovati za budućnost, ne za ovo što je dosad bilo.U tom smislu bi trebalo tražiti pomoć od Evrope. Također, treba se osloboditi totalitarističkog straha pod svaku cijenu, jer je on najveći neprijatelj kreativnosti. U strahu se ne može ni racionalno misliti, a kamoli biti kreativan.

Kod nas je najveći dio, od ono malo intelektualnog potencijala što ga ovo društvo ima, izvan sfera odlučivanja što je naslijeđe iz prethodnog sistema koji je potiskivao i marginalizovao prave intelektualce i pamet, općenito. Međutim, bez participacije u vlasti onih najkvalitetnijih, najsposobnijih i najmoralnijih od čega zavisi sudbina ostalih, neće biti nikakvog poboljšanja. Politika se kroz one druge, koji jedini participiraju u njoj, profanisala i izgubila pravi smisao. Iz straha za vlastite pozicije, takvi i ne smiju uspostaviti pravu demokraciju, jer bi ih ona odmah eliminisala. Zato su kreirali partitokraciju u kojoj se svaki segment vlasti mjeri stranačkim metrom, zbog čega imamo negativne učinke koji i dalje sprečavaju prodor stručnjaka u odlučivanje, a što ima za posljedicu loše odluke, krive prioritete i kriminal. Pitanje odgovornosti za kriminal je krucijalno pitanje. Mora se narod uvjeriti da se kriminal ne isplati. Samo to će ga moći zainteresovati za rad. Treba uhapsiti prekršioce zakona, bez obzira tko oni bili. Otuda treba krenuti, a zatim se moramo SVI boriti ( putem izbora, rada u nevladinim organizacijama i dr.) da kvalitetni ljudi dođu na prava mjesta, prave funkcije i da tamo rade posao koji znaju raditi. Na taj način bi se počeo raspetljavati postojeći haos u kom se lako mogu obavljati razne protivzakonite radnje bez ikakvih konsekvenci. Tako je sa privatizacijom, sa kreditima političara, sa budžetom itd.

Kod nas postoji još jedna specifičnost a to je istovremeno egzistiranje javne i zakulisne države ( paradržave) koja u stvari iza kulisa vlada i služi se onom javnom državom u pokoravanju društva. Ona je potrebna zato da bi se osigurao kaos i da bi se u tom kaosu omogućilo stjecanje materijalnih dobara i stjecanje pozicije moći, bez ikakve opasnosti od odgovornosti. Postoje ljudi koji se godinama vrte u vlasti i oni omogućuju kontinuitet toj paradržavi, jer su njima prožete sve strukture javne države i oni tako paraliziraju funkcionisanje javne države za račun paradržave. Jedini način da se ovo riješi je DA SE NIKAD VIŠE NE GLASA ZA ONE “poznate” ( po čemu poznate, po kriminalu, korupciji, nemoralu, obmanjivanju i pljačkanju birača i naroda?), već za potpuno nove i po mogućnosti nezavisnme, vanstranačke kandidate.

Međutim, naivni birači svojim glasovima kompromitovanim političärima, u tom pogledu, idu na ruku, a poslije se čude što nitko ne progoni lopove! A kako i tko da ih progoni kad su im oni lično, svojim glasom, ponovo dali mandat, imunitet i legitimitet? To se desilo i na upravo održanim izborima. Nezrelo glasačko tijelo se odlučilo za dvije NAJGORE VARIJANTE: ili da ne izađe na izbore ili da glasa za ISTE!!?

Razlog za takvo ponašanje glasačkog tijela je to što je naše društvo još uvijek prevashodno seljačko društvo, koje ne prepoznaje svoj interes u općem interesu i ne shvata važnost svog biračkog prava, čega su stranački lideri duboko svjesni ( jer i oni imaju istu takvu svijest) i zato se trude da se u tom smislu ništa ne promijeni. Zato i drže obrazovanje i prosvjećivanje u zapećku jer ono jedino bi moglo da poradi na obrazovanju građanske svijesti i transformaciji seljačke, ruralne svijesti u građansku. Ovako se navodno ima višepartijski sistem ali se nema vlast političke koalicije već puki ortakluk koji vodi računa samo o interesu stranaka ili još tačnije interesu lidera stranaka. Tako se dešava da stranka ne reprezentira interes građana birača već intres stranačkog lidera i svojih financijera, a to su oni koji su se obogatili na štetu naroda. A da ironija bude veća, birači su joj omogućili da dođe na vlast i da radi to što radi! Takva stranka ne može reprezentirati društveni interes. To je politika ortaštava, trgovine interesima gdje stranke funkcioniraju kao trgovačka društva. A sve to doprinosi siromaštvu, jer siromaštvo kod nas nije mjestimična i slučajna pojava već sveopća i sistemska. U takvoj beznadežnoj situaciji jedino može, za početak, pomoći razvoj civilnih udruženja, pa bi međunarodna zajednica, ako joj je uopšte stalo do toga da se situacija u BiH počne mijenjati na bolje, trebala glavninu financijske pomoći usmjeriti na ekspanziju civilnih udruženja, a naročito onih koja bi radila na prosvjećivanju sveukupnog stanovništva, od nepismenih do univerzitetskih nastavnika, jer SVI SU ONI NEPISMENI po pitanju znanja koja su im potrebna da bi mogli prerasti u građansko demokratsko društvo!

Kod nas još uvijek niti politika niti mediji ne promoviraju dijalog, niti individualne vrijednosti. U jednom normalnom dijalogu mnogo se toga može otkriti i riješiti. Nažalost, mi imamo iskustva samo sa monolozima. A iskustvo govori da monolozi obično završe tragedijom ili zločinom. Zbog toga je teško dostići racionalni cilj kad imamo potpuno iracionalnu politiku, kojoj je osnovna karakteristika vlastohleplje, gramzivost, nemoral i korupcija. Rješenje bi bilo u jednoj sistematičnoj evoluciji u kojoj će sudjelovati mudri dobronamjerni ljudi organizovani u civilna udruženja ili angažovani u politici kao nestranački kandidati. U tom smislu treba mobilisarti cijelu zemlju jer cilj je od neprocjenjive vrijednosti: zajedništvo ljudi i život dostojan čovjeka! A to bi bioJEDINI PRAVI PUT IZLASKA IZ SIROMAŠTVA. Sve ostalo su palijativne metode “gašenja požara” koje daju samo kratkoročna, a ne dugoročna rješenja. Da bi se krenulo u tom pravcu, dakle treba:

n Ubrzati osamostaljivanje sudova i inzistirati na efikasnosti, a paralelno tome i pojačati uticaj međunarodnog faktora (OHR vrlo neefikasan i nezaintertesovan u tom smislu, a postupci u DOMU ZA LJUDSKA PRAVA predugo traju) u zaštiti građana od terora zaostalih staljinista. Zasad ne postoji ni jedna EFIKASNA INSTITUCIJA za to pa staljinizam caruje i na univerziotetu, a građani se ne usude, zbog odmazde, založiti za poštivanje zakona.( Primjer terora na ETF Bnjaluka! ). Zato OHR treba, umjesto svojih neefikasnih službi u kojima radi domaće stanovništvo sa premisama u glavi iz doba real-socijalizma, zamijeniti efikasnim timom stranaca koji će dolaziti na potziv građana čija gradjanska i ljudska prava su ugrožena u kriminaliziranim institucijama sistema. Inzistirati na pokretanju postupaka protiv SVIH prethodnih političara koji su okrali svoj narod i svoju državu, te onih koji su kršili zakone, prakticirali klijentelizam i sl.

n Zaoštriti pitanje ODGOVORNOSTI, na svim mjestima i svim nivoima i uvesti praksu TRAŽENJA OSTAVKE od funkcionera koji su se ogriješili o zakon, moral ili etiku, ili ih naprosto smjenjivati. Osim toga, u zapadnim zemljama i ministri idu u zatvor, tj. za korupciju se odgovara, što kod nas nije slučaj. Zato korupcija kod nas nije “igra na sreću” već “igra na sigurno”. U zapadnim zemljama politika se smatra služenjem i odgovornošću, a kod nas mogućnošću privilegija, bogaćenja, krađe, neodgovornosti i nasilja. To se mora odmah radikalno promijeniti a to može OHR!! Naše stanovništvo je pretežno “amorfna masa” koja je do sad uvijek bila oblikovana i manipulisana za zlo od isto tako zlog rukovodstva. To znači da bi se ta masa mogla “oblikovati” i za dobro, ali je potrebno dobro i dobronamjerno rukovodstvo. Početnu inicijativu u tom smislu bi morao dato OHR jer on jedino ima tu moć, a kad se to desi, tek onda će se moći početi razvijati demokratsk odnosi i institucije sistema. Do tad se ništa dobro neće desiti jer ćemo se konstantno vrtjeti u krug do potpune propasti. To jest, da je OHR na vrijeme odredio i nametnuo okvir ( pravna država, administracija po evropskim standardima, uvođenje institucije konkursa svagdje a naročito na ključna mjesta na univerzitetu i dr) ne bi se uzaludno strtaćilo 5.5 mld $ i 7 godina. Ako ni sad to ne uradi, ni za 500 godina ovdje neće biti ni pravne države ni demokratije! A u demokratskim zemljama koje su dosegle određeni stepen razvitka svih triju vlasti ( zakonodavne koja se poštuje, izvršne koja poštuje zakonodavnu i sudske koja primjenjuje zakone) ima mnogo manje korupcije ( a time i siromaštva), što znači da borba protiv korupcije ( i siromaštva) vodi, u prvom redu, preko uspostavljanja pravne države. Uz to, kod onih najmanje korumpiranih, i domet demokratije je najviši, što znači da se i istinskom inplementacijom demokratskih normi također obuzdava korupcija. Kod njih su kontrola i transparentnost javnih funkcija velike jer porezni obveznici imaju i pravo i naviku da pitaju gdje, šta i koliko se potrošilo iz budžeta. Nema tajni u državnom budžetu! Ako se prisile političari da za svaku marku koja se potrošila iz budžeta moraju podnijeti izvještaj, kako parlamentu tako i javnosti, onda se drastično smanjuju mogućnosti za korupciju. Treba debirakratizovati gradsku upravu, jer prema nalazima analitičara u RH, najveći stepen korupcije je baš u gradskoj upravi!

n Potrebno je da parlament formira razna vijeća nacionalne sigurnosti i djelotvorne antikorupcione timove, da se uključi nezavisno sudstvo i da svi zajedno progone tu pojavu, a ne da neki opstruiraju i sabotiraju taj progon, jer su sami uključeni u kriminal. Također treba staviti u obavezu sudsvu da ispita svaki slučaj korupcije i kriminala o kom pišu novine, pogotovo ako su ta pisanja argumentovana, a ne samo da čekaju formalnu prijavu. U ovo doba kad još uvijek caruje staljinizam, a građani nemaju zaštite niotkuda ( čak ni od međunarodne zajednice), malo tko će se i usuditi da podnese prijavu.

n OHR je u mogućnosti da nametne zakon o ograničavanju broja funkcija koje vrši(!) jedan političar, jer se to “vršenje” svodi samo na skupljanje apanaže i njihovo bogaćenje, umjesto da se od tih sredstava još netko izdržava radeći poštenije svoj posao nego što ga rade takvi “višestruki funkcioneri”, pa bi to morao da uradi. Također OHR i MMF, kad su mogli da ograniče one mizerne penzije, mogli su i morali da ograniče i enormna primanja političara, jer je neumjesno da nam je zemlja siromašna kao Bijafra, a da nam političari imaju veća primanja nego političari u bogatoj Švajcarskoj, Njemačkoj i dr. Oslobađanjem tako uzurpiranih funkcija za mlade nezaposlene osobe i oslobađanjem sredstava na osnovu limitiranja primanja političara koja bi se mogla upotrijebiti za podsticanje poduzetništva ( što su uradili u Mađarskoj), doprinijelo bi se također borbi protiv siromaštva. Tome bi se doprinjelo još u znatnijoj mjeri time što bi sad te funkcije bile deblokirane i osobe koje bi bile postavljene da rade te poslove bi to zaista radile što bi se odrazilo na poboljšanje efikasnosti društva, a time i na smanjenje siromaštva. Vrlo ilustrativan primjer za takve slučajeve je Elektrotehnički fakultet u Banjaluci gdje je Branko Dokić “dekanovao” prethodnih 10 godina, a za to vrijeme vršio razne političke funkcije, te mu je fakultet bio zadnja rupa na svirali. Medjutuim, on je, sjedeći na toj funkciji BLOKIRAO razvoj fakulteta koji je u tom periodu “ dopustio da svi vozovi “ njegovog razvoja i napretka prođu!. Tako fakultet, od kog se to objektivno očekivalo, nije NIŠTA uradio na informatizaciji države i društva, nije prilagodio planove i programe za edukaciju kadrova potrebnih ovom trenutku, nije postao glavni provajder, nije obezbijedio ekipu za razna mjerenja i certifikate potrebne privredi i državi ( za što se i dalje plaća fakultetima iz Hrvatske, Slovenije i dr) itd, itd.

n Inzistirati na donošenju zakona kakav postoji u Mađarskoj a odnosi se na ograničenje ukupnih primanja političara najviše do visine 2-3 plate srednješkolskog profesora, koji je doprinio tome da bavljenje politikom postane profesija a ne nezaslužena privilegija ili najsigurniji biznis! Osim toga, mađarski politričari ne mogu primiti svoju platu dok platu ne prime srednješkolski profesori. A kod nas i plata univerzitetskog profesora kasni po 4 mjeseca, a političari sve APANAŽE primaju na vrijeme ili unapred!!

n OHR bi trebao svoje pravo da zabranjuje rad stranaka češće koristiti, a ne samo jednom (u slučaju Radikalne stranke RS).Ima mnogo stranaka koje su to bar isto toliko zaslužile, a to su one stranke koje sa raznim zlonamjernim izjavama (SDA, Stranka za BiH, SDS, HDZ i sl.) stalno iznova siju strah i nepovjerenje kod naroda zbog čega on ponovo i ponovo glasa za nacionalističku opciju umjestio za građansku ( kao što se desilo i na ovim najnovijim izborima), čime se konstantno odlaže početak pozitivnih promjena u društvu i državi.

n Kao nasušni hljeb, ovoj državi i narodu je potrebno uvesti instituciju konkursa sa obaveznim izlaganjem plana i programa rada kandidata koji konkurišu za rukovodilačke funkcije.

n Izvršiti radikalnu reformu obrazovanja i DEBLOKADU i DEFOSILIZACIJU univerziteta, gdje je nekolicina amoralnih tipova dobila akademske titule na bazi trgovine i klijentelizma i na osnovu toga “zakočila” fakultete i univerzitete kako bi spriječila pristup onima koji su im opasna konkurencija. Na taj način su sebi obezbjedili rektorovanje i dekanovanje do penzije! Univerzitet bi trebao, po definiciji, biti pokretač pozitivnih promjena u društvu i rasadnik novih znanja, a ovakav kakav jeste, gurnut je na marginu i ponižen do krajnjih granica, tako da je plata univerzitetskog profesora ispod nivoa plate čistačice u monopoliziranom Telekomu i u javnoj administraciji! Zato treba obaviti objektivnu reviziju akademskih zvanja uz angažman stručnjaka, za RS iz Zagreba, a za Federaciju iz Beogrda. Ograničiti broj mandata dekana i rektora na jedan do dva u čitavom RADNOM VIJEKU, kako ne bi imali VJEČNE DEKANE i VJEČNE REKTORE

n Obezbijediti konkurenciju TELEKOMU, kako bi cijene telefonskih usluga bile primjerene siromaštvu države i na taj način olakšale pokretanje privatnih poduzetničkih inicijativa, koje zamru od same pomisli na visinu telefonskog računa koji isporučuje TELEKOM.

n OHR bi mogao i morao tražiti TRANSPARENTNOST svih budžeta od lokalnih do državnih, a pogotovo transparentnost trošenja kredita i donacija, ako je zaista tu zato da nam pomogne da postanemo normalno društvo.

n Također bi mogao zahtijevati od javne administracije na svim nivoima da smanji broj zaposlenih i debirokratizuje se. Naime, u javnoj administraciji još uvijek radi po 10 ljudi na jednom radnm mjestu.što je ostalo iz real-socijalizma kad se tako rješavao problem nezapopslenosti uzrokovan neefikasnošću politike . Treba im NATURITI EVROPSKE STANDARDE organizovanja i efikasnosti. Samo tako ćemo jednog dana stići u Evropu.

n Intenzivirati rad i podstaći omasovljavanje učešća u nevladinim udruženjima, što se može postići time da se za to izdvoje znatnija sredstva ( kao što to čini PHARE u RH) i da se udarni termini PBS ( poslije DNEVNIKA) ne koriste za emitovanje trećerazrednog sporta već za promovisanje nevladinih udruženja, i njihovog rada, kad se već ne može dobiti čitav kanal kao što se ima u Mađarskoj. Mi bi se po mnogo čemu mogli ugledati na Mađarsku čija se državna administracija odrekla dijela svojih primanja da bi financijski pomogla razvoj građanskih organizacija i pomogla njihove akcije Osim toga, NVO treba da ima svoj pano na najfrekventnijem mjestu u naselju ili gradu. Važno je ne zanemariti grad na račun sela, jer svijest navodnih građana nije bitno drugačija od svijesti seoskog stanovništva, bez obzira na formalnu naobrazbu.

n Deblokirati medije i zahtjevati od njih da nizom reportaža o pozitivnim primjerima uspješnog poduzetništva edukuju stanovništvo u tom smislu i tako doprinose borbi protiv siromaštva. Zahtjevati od medija da promovišu dijalog. A to je osnovni preduslov da se počnu iznalaziti bolja rješenja. Jer, više ljudi više vidi i više zna. A mi smo dosad bili izvrgnuti samo samovoljnim odlukama narcisoidnih, kratkovidnih i ograničenih pojedinaca. Dijalog je jedna od najvrednijih metoda da bismo se kao ljudi povezali i da bismo probudili u sebi kreativne snage. Tog dijaloga nema, ni u porodici, ni na radnom mjestu, ni među raznim grupama. Bez dijaloga nema rješavanja problema. Dijalog oživljava strukture koje su na vlasti i one koje su u opoziciji. I javno mnijenje je u demokratskim državama faktor koji ima neprolaznu vrijednost. U demokratskim zemljama postoji razvijeno javno mnijenje, javni mediji i odgovorno novinarstvo. Kod nas javnog mnijenja ili nema ili je instrumentalizirano i izmanipulisano od strane aktuelne vlasti

n Inzistirati na uključivanju mladih u sve aktivnosti i pomagati im da se snađu u poduzetništvu. U tom cilju maksimalno pojednostaviti, zasad komplikovanu, skupu, krajnje birokratizovanu proceduru pokretanja poduzetništva koja je zaostala iz real-socijalizma gdje je imala zadatak da uguši svaku eventualnu inicijativu u tom smislu. Mladi, jedina nada i šansa ovog društva i države, pakuju kofere i odlaze, što je dvostruka šteta jer, osim što gubimo njih, kreativni mladi ljudi odlaze pa neće tko imati stvarati ni nova radna mjesta za dolazeće generacije. Politika se prema njima odnosila podcjenjivački desetljećima i stalno ih je gurala na marginu, odakle su mnogi otišli preko granice. A oni su najsposobnija radna snaga! Mladih ljudi uopće nema u politici, u menadžmentu i dr. Preduzeća otkupljuju ratni profiteri koji uglavnom imaju u glavi premise stečene u prethodnom režimu. Zato će ta preduzeća, uglavnom propasti. A da su za 1 marku bila data mladima na upravu, možda ne bi propala. Za razliku od situacije kod nas, u razvijenim zemljama mladi imaju prednost. Njima se omogućuje da odmah, čim se prijave na tržište rada, mogu početi živjeti u blagostanju. Da ne bi izgubili to blagostanje, oni će se maksimalno zalagati da dobro rade i to je najbolji mogući motiv. Zato banke i financijske institucije odmah opsjedaju mladog čovjeka i nude mu po povoljnim uslovima nabavku svega što mu je potrebno: od kuće i opreme za kuću pa sve do automobila i mirovinskog osiguranja. Time se mladi zadužuju u ime svog potencijalnog rada. Ako želi još više, mora još više i bolje raditi. U tome ga nitko ne ograničava. Mladi bi se lakše transformšu u novu poduzetničku elitu koja je našem društvu potrebna kao hljeb nasušni, nego ovi srednje generacije u čijim glavama su duboko ukorijenjene premise poslušništva, nerada, neinicijative, nerazmišljanja, hipokrizije, mešetarenje i sl. iz real-socijalizma.

n Zakonski riješiti, po uzoru na zapadne zemlje, financiranje stranaka jer korupciji doprinosi i neriješenost pitanja financiranja političkih stranaka, a to automatski doprinosi i povećanju korupcije i siromaštva jer se preko partijskih direktora i funkcionera pljačkaju plate radnika, penzije i plate budžetskih potrošača i dr. Zapadne zemlje su to regulisale zakonima baš u interesu smanjenja korupcije, a kod nas je to “regulisano” postavljanjem stranačkih direktora i poslušničkih upravnih odbora, što ima za posljedicu pljačkanje preduzeća i radnika i enormnu korupciju, i zahvatanje u budžete.

Imajući u vidu sve ovo gore rečeno, očigledno je da naše društvo treba da prođe kroz intenzivnu REFOLUCIJU ( ne revoluciju već REFOLUCIJU), koja istovremeno uključuje reformisanje i evoluciju. Kroz historiju se pokazalo da revolucije ne doprinose rješavanju problema. Naprotiv. Zbog toga se preporučuje institucije popravljati a ne rušiti. To je jeftinije i efikasnije nego, kao u Latinskoj Americi ( a ja bih rekla i na Balkanu) mijenjati režime državnim udarima i ratovima, jer se time obavezno sruše sve institucije i moraju se ponovo graditi, sa svim svojim pratećim greškama, umjesto da su bile samo popravljane kao što su radili Švajcarci koji danas imaju INSTITUCIJE KOJE SAVRŠENO FUNKCIONIŠU. Upravo zato što se kod nas tako nije nikad radilo mi smo konstantno SIROMAŠNO DRUŠTVO, a to znači, ako promijenimo ove “loše navike” vječitog rušenja i razaranja država, institucija i svega ostalog i umjesto destruktivnosti počnemo prakticirati konstruktivnost, imamo šansu da se izliječimo od siomaštva!

Napomena: Na konferenciji odr`anoj u Banskom dvoru na ovu temu nije se uop{te niti po{lo sa ovih pozicija. Donesena je iz krugova vlasti u Sarajevu neka debela kupusara u kojoj je navodno bila sva strategija za borbu protiv siroma{tva, a u stvari nije bilo ni{ta, {to dokazuje potonja situacija na terenu. Nakon {to su potro{ene pare koje su bile namijenjene borbi protiv siroma{tva, niti jedan gra|anin na terenu nije manje siroma{an. Naprotiv. Medjutim, mnogi od onih koji su “radili” na tom projektu su postali mnogo bogatiji.. A cifra koja se spominje da je data Bosni i Hercegovini za oporavak je jo{ uve}ana ovim sredstvima koja su stra}ena za navodnu borbu protiv siroma{tva..

Dr Radojka Praštalo, Rajka Bosnića 21, Banjaluka, tel 301-361 ili 221-845

Doprinos obrazovanja i prosvjećivanja borbi protiv

siromaštva

Ništa se ne može postići bez prave nauke, bez kvalitetnog školstva, i bez jakog intelektualnog života koji bi donijeli kvalitetna rješenja za svaki segment javnog života . Već godinama ( ako ne i oduvijek) većina ministarstava ne shvaćaju svoju ulogu. Ministarstva nisu mjesta gdje se kreira politika, već su to mjesta gdje se politika provodi! U nauci i obrazovanju to najviše dolazi do izražaja, a dok god ministarstva i političari, a ne pravi naučnici budu kreirali politiku u nauci i obrazovanju, do tada nećemo ni pristići svijet. Inače, kvaliteta je apsolutno zapostavljena u svakom pogledu, pa nema ni kvalitetnog školstva, ni kvalitetnog zdravstva, ni kvalitetnih kadrova, ni kvalitetnih političara. Zato nema ni kvalitetnih rješenja! Nije tome razlog samo siromaštvo i isticanje u prvi plan potreba da se napuni želudac, pri čemu ipak treba imati na umu, ako se okrene samo prema želucu, neće se daleko stići. . U pitanju su i posljedice višedecenijske negativne kadrovske selekcije koja je omalovažavala kvalitet i forsirala nekvalitet i poslušnost, zbog čega su zapostavljene istina, ljepota i stvarna sloboda pojedinca, a što je i bilo u službi forsiranja nekvaliteta. Naprosto se nisu ostvarile veze između nauke i vlasti i kod nas se nikad nije vladalo na naučnoj osnovi, već uvijek na bazi voluntarizma i dilentatizma. Otuda i toliki pogrešni potezi. U razvijenim zemljama su ipak naučna saznanja na raspolaganju političarima i oni se koriste sa njima.

Čitava nauka i prosvjeta su došle u težak položaj. Štaviše, nauka kao sistem uopće ne funkcionira, tj. nema je jer pod sistemom se podrazumijeva skup mjera, propisa i ponašanja koji imaju jedan cilj, a to je unapređenje djelatnosti u kojoj djeluju. Da li išta takvo postoji u vezi sa naukom kod nas? Takva vrsta razumnog, argumentovanog, utemeljenog promišljanja sistema nauke kod nas ne postoji. A nije postojalo ni zadnjih pet decnija. Skoro isto važi i za prosvjetu i obrazovanje. To znači da ni nauka ni obrazovanje nemaju ni izdaleka onu društvenu vrijednost i priznanje koje bi trebale imati. Nije li apsurdno da jedan delegat u općinskoj skupštini, koji ne bi mogao bito ni asistent na fakultetu, ima i do 6 puta veću platu od univerzitetskog profesora!? A kad tako platite univerzitetskog profesora, on će “tezgariti” kojekuda da bi preživio, a kvalitet njegovog takvog rada će biti-nula! Zato od njega ne možete ni očekivati rezultate, što ima za posljedicu da se na ta mjesta uvlače i ljudi kojima tu nije mjesto. A staviti obrazovanje u kontekst evropske integracije je vitalni interes svake države u tranziciji, pa i naše. Obrazovanje je ključ ikakvog progresa.A univerzitet bi trebao biti mjesto na kom se obavljaju proučavanja, čuvanja i protežiranja osnovnih intelektualnih, duhovnih i naučnih vrijednosti, dok se u srednjem i osnovnom obrazovanju stiču sva neophodna znanja potrebna čovjeku da bi se mogao adekvatno snalaziti u današnjem prostoru i vremenu

Pored toga, stranački kriterij je i ovdje dominantan. Ministar, koji je stranački čovjek, postavlja direktore škola, koji su također stranački ljudi. Time je sve rečeno. Zato nemamo čak ni model kako bi obrazovanje trebalo izgledati. Sve je spontano, a iskrsli problemi se rješavaju palijativno a ne sistemski, uostalom kao i u svim drugiim oblastima našeg društva. A imati model znači promišljenu teoriju, promišljenu praksu, promišljenu organizaciju obrazovanja. Zato još uvijek imamo staromodan sistem obrazovanja koji uopće ne brine kakav je njegov proizvod. Sve je onako, kako slučajno ispadne! Tako se dešava da se proizvodi kadar kakav je jedva nekad imao prođu, a ne kadar kakav je danas potreban. Zato taj kadar nitko ne treba i on se gomila na birou. Istovremeno nedostaje druga vrsta kadra koji se ne obrazuje u našem školstvu. Evropski model obrazovanja se kontinualno prilagođvao promjenama u društvu i privredi tako da on odgovara potrebama današnjice jer odgaja i obrazuje kadar za današnje partnerske odnose. Partnerstvo na nivou teorije, na nivou školskog menadžmenta, na nivou svakodnevne prakse: škola, roditelji, zajednica, lokalne vlasti, nevladine organizacije. Svagdje se formiraju timovi. Posebno treba naglasiti da bez KONSTANTNOG OBRAZOVANJA nema ništa, ništa neće ni biti, čega još NITKO u našim vlastima nije postao svjestan. Vršioci vlasti su toliko zaparoženi da ne mogu vidjeti ŠTO SU PRIORITETI ovog društva. Jer, da mogu, nauka i obrazovanje bi bili određeni kao prioriteti iz razloga što se i kuća gradi od temelja a znanje i obrazovanje su temelj svakog stabilnog društva. Upravo zbog neshvaćanja nauke i obrazovanja kao temelja, naša barkica se ljujlja na talasima kao ljuska od oraha i prijeti joj potapanje.

Dakle, obrazovni sistem je osnov svega, a kvalitetnog obrazovanja bez kvalitetne nauke, nema. To je krug u kom se stvar vrti i gdje treba hrabro zakoračiti u smislu većih ulaganja. A taj sistem je više nego podcijenjen. Pa sa čim se onda misli izaći iz krize i iz siromaštva, koje je nužna posljedica krize uzrokovane, prvenstveno, marginalizacijom obrazovanja, prosvjećivanja i nauke!?

DODATAK o situaciji u OBRAZOVANJU, NAUCI i PROSVJETI u RS

Kakve radnike i kakvo znanje traži današnja privreda i društvo? Hoće li kvalitet ljudskog znanja biti glavni resurs u vremenu koje je pred nama? Koliku će cijenu platiti naši građani zbog kašnjenja promjena, zbog korupcije, kriminala i nesposobnosti vladajućih struktura da nađu kvalitetnu strategiju izlaska društva iz krize? Kako zemlju izvući iz začaranog kruga velike nezaposlenosti i niskog životnog standarda i kako osigurati sredstva za investicije i nova radna mjesta?

Sad se, navodno, mijenjaju vlasti, a sve ostaje isto, jer se samo promjenom vlasti ne može promijeniti psihologija čovjeka. Za to je potrebno mnogo više: PROSVJEĆIVANJE I OBRAZOVANJE. Treba odgajati narod preko javnih sudjelovanja, novina, televizije, radija. Treba govoriti o pravim temama.

Znači, učiti cijeli život, da bi se došlo do onoga što se danas naziva DRUŠTVO ZNANJA. To je ujedno i sinonim za informacijsko društvo jer je znanje inteligentna upotreba i analiza informacija. Za društvo znanja potrebno je ispuniti mnogo uslova: treba imati dobru infrastrukturu, obrazovane ljude i atmosferu koja teži stvaranju društva znanja. To bi nam omogućilo da proizvodimo softver koji je danas svuda veoma tražen. Ali, za proizvodnju softvera neophodni su ljudi sa visokim znanjima. Ta djelatnost mnogo zavisi o ljudima i ljudskom faktoru, što mu je i prednost i mana.

Mi dosada nismo bili planeri svoje budućnosti, već smo stalno bili zatečeni u prostoru i vremenu koje nas gazi jer nemamo ljudi doraslih pitanjima promišljanja naše budućnosti. Ili ih nemamo ili im nije dopušteno da pristupe jer su sve društvene uloge unaprijed podijeljene među rođacima, poslušnicima, poltronima i sličnima, tako da se manipulacija sa ljudima nastavlja jer nema tko, u njihovo ime, da protiv toga podigne svoj glas. Navedimo samo jedan takav drastičan primjer:

Ministar za obrazovanje RS, Gojko Savanović je iz više razloga antireklama za obrazovanje i prosvjetu RS. Ili još gore: on je njena slika i prilika a trebao bi biti uzor i primjer budućim generacijama!I ne samo to: on je i velika opasnost, da ne kažem sabotaža! Evo zašto: Čovjek je redovno završio samo zanat za električara! Sve druge diplomice je napabirčio na razne načine širom bivše SFRJ. Tako je 1989.čak dobio i titulu magistra elektrotehnike (!) na ETF Sarajevo, iako je posve nejasno kako je mogao uopće zadovoljiti statutarne i zakonske uslove i prijaviti magistarski rad iz elektrotehnike kad nije završio elektrotehnički fakultet!! Da stvar bude još gora, on je 1995. čak i doktorirao elektrotehniku (????!!) na fakultetu u Čačku! Ohrabren takvim “uspjesima”, i klijentelistički vezan sa dekanom ETF Brankom Dokićem, olako je dobio i zvanje docenta na predmetima iz oblasti energetike, iako nitko normalan ne može shvatiti kako može jedna osoba magistrirati, doktorirati, dobiti zvanje docenta na predmetima iz oblasti za koju nije NIKAD SLUŠAO I POLAGAO TEMELJNE PREDMETE kao što su Teorijska elektromagnetika, Teorija električnih kola i sl. Navođenje dokaza koliko je naš obrazobni i naučni sistem propusan za kvazikadrove, zaključit ću podatkom da je Gojko Savanović, dvije godine nakon dobijanja zvanja docenta, glat prošao na NNV-u ETF Banjaluka, u režiji dekana Aleksandra Iliškovića, a u kooperaciji sa Dokićem i u zvanje VANREDNOG PROFESORA, iako NE ISPUNJAVA NI NEDAN JEDINI USLOV ZA TO ZVANJE!!!

Usput da se napomene još i to, da je Gojka Savanović vanredno završio Pedagošku akademiju u Rijeci i da su ga sa diplomom te Pedagoške akademije odbili 3 puta na konkursu za zvanje docenta na predmetu fizika, na PMF Banjaluka, uz obrazloženje da nije završio odgovarajući, tj. PMF fakultet!! A zamislite, to što nije završio elektrotehmički fakultet već Pedagošku akademiju nije bila prepreka Branku Dokiću i Aleksandru Iliškoviću da ga “proguraju” u zvanje docenta, pa zatim i u zvanje vanrednog profesora na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci! Nažalost, obrazovno-naučni sistem u RS ni izdaleka nije tako “propustan” za one kadrove koji imaju potrebne i dovoljne uslove za napredovanje, ako nisu u klijentelističkim aranžmanima sa rukovodstvom fakulteta i univerziteta. Upravo zbog toga se medju univerzitetski kadar deponovalo svega i svašta zbog čega se ugled i efikasnost ove institucije srozali do dna, pa ovo društvo ne cijeni univerzitetskog profesora ništa više nego čistačicu, što nije bez razloga. U takvim uslovima ostaje bez odgovora pitanje : Tko će onda izvesti ovo društvo iz kaljuge u koju su ga takvi “kadrovi” doveli kad se u najelitniju instituciju, univerzitet, infiltrirao takav “kadar” koji je potpuno zablokirao sve njene časne i obavezne funkcije? Posljedica ovakvog stanja je i dalje rastuće siromaštvo društva, jer namaju odkud doći ideje i inicijative za liječenje ove bolesti.

Što je najžalosnije, ovakav kadar, zakićen tako stečenim titulama uspinje se do samog vrha političke vlasti, pa jedan Gojko Savanović, ministar za obrazovanje (!!??) po sili funkcije učestvuje i u programu PHARE kao predstavnik RS i tamo, osim što već odavno izigrava prof. dr-a, izigrava još i SPECIJALISTU ZA NASTAVNE PLANOVE I PROGRAME. Može li se uopće zamisliti koliku štetu može proizvesti jedan takav diletant, sa takvim “intelektualnim pedigreom”, na takvoj, životno važnoj funkciji za narod RS kao što je ministar obrazovanja? Tim više ako se ima u vidu da smo mi siromašna zemlja i da nam je jedini resurs- ljudski resurs uz uslov da ga adekvatno obrazujemo. Samo nas on može priključiti Evropi. Zato bi oblast OBRAZOVANJA i PROSVJEĆIVANJA trebala biti pod najstrožom kontrolom kako se tu ne bi desili propusti i sabotaže. A kod nas tim resorom upravlja čovjek koji ne može biti ni svjestan važnosti tog resora, jer da jeste svjestan, sa takvim naučnim i pedagoškim “pedigreom” ne bi se ni usudio da se toga prihvati. A to što se toga prihvatio i to što su ga oni drugi tu doveli, ne može se protumačiti nikako drugačije nego po onoj narodnoj: “Budal(-ama)i je more do koljena”.

A mediji, umjesto da bruje o tome, oni ćute. A mediji bi trebali biti: etični, slobodni i odgovorni. Na njima je da kritikuju negativne pojave u društvu, da potiču dijalog i toleranciju i da promovišu nauku, kulturu, kreativnost i opće dobro. Da nas objektivno i cjelovito informišu o svemu što se događa, a bitno je za nas i naše pojmanje svijeta. Trebali bi biti bitan faktor demokracije. Zadovoljavaju li naši mediji ijedan od ovih zahtjeva? Ili su i oni, naprosto, slika naše javnosti i društva u cjelini i da li im se povinjiju umjesto da ih podstiču na promjene?

Nažalost, imajući u vidu prethodno rečeno, moramo zaključiti da mi nemamo ni izdaleka medije kakve bismo trebali imati. Umjesto toga, naši su mediji servis aktulne politike, promotor belosvetskog i domaćeg kiča i trećerazrednog sporta. A jedna od osnovnih uloga medija, obrazovanje naroda, je potpuno zapostavljen

Uslov bez kojeg se ne može u medijima, u kulturi, u životu jest kritičko mišljenje. Na razvoju takvog kritičkog mišljenja mogli bi kroz stalne kolumne u nedeljnim časopisima uticati vrhunski intelektualci, ako ih uopće imamo. Oni bi trebali izložiti pojednostavljenu naučnu analizu pojava i problema u našem društvu, sa sugestijom za njihovo rješavanje. Iz takvih kolumna bi stanovnišvo, ako se nekako navede da čita novine, moglo mnogo naučiti, prosvijetiti se i osvijestiti se, pa ne bi više radilo u korist svoje štete, ili ne bar u tolikoj mjeri. Ova uloga medija je potpuno zapostavljena. Umjesto toga, mediji su sebi dozvolili jedan ponižavajući položaj u kom se politika javlja kao naručitelj, kao gospodar

Istina bi trebala biti dostupna svima i ona bi trebala odgovarati svima. Samo je istina u službi stabilnog i kontinualnog progresa pravi intelektualci nisu omiljeni kod političara jer oni naprosto ne mogu negirati istine, bez obzira na to jesu li to istine do kojih su došli oni lično, ili netko drugi. Intelektualac, da bi to ostao, mora braniti istinu. A to nijednom našem dosadašnjom političaru nije odgovaralo. A bez istine i istinite dijagnoze, nema nikakbvog “liječenja”.Zato je najprije potrebno spoznati šta se to i zašto dešava kod nas. Treba pojave nazvati pravim imenima, treba objasniti ova kaotična postkomunistička zbivanja.

Veliki grijeh intelektualaca je njihov oportunizam, koji im negira status intelektualca. A taj oportunizam im donosi kratkoročbu dobit i kao takvi mogu funkcionisati u lokalnoj zajednici gdje nije uspostavljen pravi sistem vrijednosti, ali u svijet nikako. Ali nitko ne želi biti žrtveni jarac, a zaštite i podrške niotkuda!

Za sve je kriv stranački sistem kakav se kod nas uspostavio. Međutim, da se ne bi pogrešno shvatilo, stranke jesu institucije po kojima se prepoznaje demokracija, tj. višestranačje je NUŽAN USLOV za demokraciju ali nije i DOVOLJAN. Višestranačju treba suprotstaviti i građansku opciju, tj. nezavisne kandida Zato netko mora intenzivnije poraditi na stvaranju građanskog društva, netko ga mora politički organizirati i artukulisati njegovo djelovanje. To mogu i moraju SAMO PRAVI INTELEKTUALCI podržani civilnim udruženjima i financirani od međunarodne zajednice. Vlast NEĆE NIKAD TO PODRŽATI NI FORSIRATI, jer to za nju, ovakvu kakva jest, predstavlja veliku opasnost!

Partijsku državu može podnositi samo ruralna populacija ( oni traže opet “čizmu”!), a građanskoj populaciji primjerena je građanska država, zbog čega je jedini PUT IZLASKA IZ SIROMAŠTVA forsiranje metamorfoze ruralnog (seljačke svijesti) stanovništva u građansko!!

Kultura i obrazovanje u Bosni i Hercegovini

Termin “ kultura” latinskog je porijekla ( cultus- gajenje, obrada polja) koji se i danas koristi u vezi obrade polja ali se s vremenom po~eo koristiti i u smislu “obrade duha”, tako da bi jedna od definicija kulture bila: Kultura je intelektualno osvajanje svijeta i estetski smisao reflektovan na pona{anje, ukus, stil svojstven samo homo sapiensu ( ~ovjeku kao svjesnom bi}u). Ili, prema jednoj drugoj definiciji: Kultura predstavlja cjelovit sistem koji obuhvata znanja, vjerovanja, umjetnost, moral, pravo, obi~aje i sve druge sposobnosti i navike koje je ~ovjek stekao kao ~lan dru{tva.

Dr Radojka Pra{talo

prastalo@etfbl.net

OBRAZOVANI LJUDI- jedini resurs

Uvod

Uzaludno smo ~ekali da bar sada{nja Vlada ( kad to ve} ninije uradila niti jedna od prethodnih) preduzmu ne{to energi~no u pogledu radikalnih reformi u obrazovanju. Umjesto toga ministar obrazovanja se bacio u gra|evinarstvo, a probleme i pitanja vezana za obrazovanje samo otaljava. Za to vrijeme vozovi ka Evropi i izvjesnijoj budu}nosti prolaze, a mi jo{ nismo sposobni niti u jedan od njih da usko~imo..

Za{to u na{em entitetu ni poslije devet godina od zavr{etka rata, nema vidljivijih pomaka ka boljem? Sve ozbiljnije analize stanja u na{em dru{tvu, te analize uzroka i posljedica takvog stanja bi nedvosmisleno pokazale da su u prethodnih 15 ( a mo`da i vi{e) godina najvi{e zatajili ba{ ministarski resori iz oblasti obrazovanja i kulture. Kao posljedicu toga mi danas imamo generacije koje su nedorasle za rje{avanje problema dana{njice, a {to je najtragi~nije u tome je ~injenica da se, zahvaljuju}i ovakvom fosiliziranom {kolstvu, i dalje generi{e takav isti “kadar”. To je glavni razlog {to se jo{ i danas, devet godina poslije zavr{etka rata, brljugamo u onom istom glibu u kom smo i tada bili, a i dalje se ne nazire put izlaska iz njega. Na`alost, to ne smeta premijeru da u nedavnom intervjuu televiziji izjavi da je Republika Srpska svijetla ta~ka u BH i da je ovdje u svemu postignut bolji napredak nego u Federaciji BH. Naro~ito u po{tivanju ljudskih prava.... Situacija na terenu ga potpuno demantuje, jer u Federaciji je sve bolje nego kod nas: i {kolstvo i zdravstvo i poduzetni{tvo i nevladin sektor, turizam, ~isto}a, a time vjerovatno i zakonitost. Ako ve} kod nas nema u vlasti niko ko bi mogao ponuditi rje{enje, za{to se ne ugledati na uspje{ne zemlje kao {to su [vajcarska, Irska, Finska ..? Me|utim, problem je u tome {to kod nas oni koji bi to trebali da urade obmanjuju nas, a mo`da i sebe, pri~om o tome kako je RS svijetla ta~ka u BH!? Upravo zato smo odlu~ili da iznesemo i ponudimo najodgovornijima u vlasti i ~itavoj javnosti Republike Srpske istinu o stvarnom stanju u na{em entitetu, bar {to se ti~e obrazovanja i nauke.

Na nedavno odr`anim lokalnim izborima u RS vladaju}e stranke su do`ivjle fijasko. Tim je povodom strana~ki lider Mladen Ivani} izjavio da Vlada zbog toga ne}e pasti (!?), ali se mora razdrmati i u nekoliko narednih mjeseci mora preduzeti vi{e radikalnih mjera da bi i dalje opstala.

Da bi zaista tako moralo biti mo`e se zaklju~iti i iz skora{nje izjave ugledna srpske pliti~arke Latinke Perovi} koja je svojevremeno bila `rtva Brozovog re`ima jer je nastojala da jednim vidom “pli{ane revolucije “transformi{e Brozov totalitarni re`im u demokratski, a Brozovu dogovornu ekonomiju u tr`i{nu ekonomiju. Da je to uradjeno mi bismo ve} odavno bili u EU, a rata ne bi bilo. Medjutim, mediokriteti kojima se Broz okru`io su brutalno eliminisali Latinku Perovi}, i nastavili prema ponoru u koji su nas doveli 1991/ 92. A Latinka Perovi} je rekla: “:Srpsaka politika je uvijek bila demago{ka, tj. bez radikalnih poteza, pa nam kao takva nije ni trebala. Takav haos kakav je takva politika stvorila , napravio bi se i sam od sebe, tj. i u slu~aju da politike i politi~ara uop{te nije ni bilo. To isto je, prije dvije godine za vrijeme mandata Ivice Ra~ana u Hrvatskoj, samo drugim rije~ima,izrekao jedan ugledni hrvatski akademik, koji je rekao: “ Da kojim slu~ajem naprasno umre 100 hrvatskih politi~ara sa vrha vlasti i na njihovo mjesto se dovede 100 slu~ajnih prolaznika iz Ilice, ni{ta se ne bi promijenilo!”

Pa kad oni tako govore o svojoj vlasti, {ta tek mi da ka`emo o svojoj? Njihove vlasti su njima bar u nekim segmentima stvorile ne{to dr`ave i institucija, a na{e nama nisu nigdje i ni{ta! Kod nas niti jedna institucija ne radi: od mjesnih zajednica do sudova!

Upravo zbog toga predla`emo da te, na ovaj na~in iznu|ene, radikalne mjere budu u oblasti prosvjete, obrazovanja i nauke, jer je to jedini radikalni potez koji mo`e imati VIDLJIVE i DUGORO^NE POZITIVNE POSLJEDICE na dr`avu i dru{tvo. Ujedno je to jedini na~in da ova vlada ostane zabilje`ena u sje}anju, a mo`da i u historiji naroda koja nije bila 100% onakva kakvim srpske vlade opisuje Latinka Perovi}.

Kako to rade uspje{ni narodi

[vajcarci, bez obzira na to {to imaju izuzetno sre|enu dr`avu, ni{ta ne prepu{taju slu~aju jer su duboko svjesni da }e njihovo “ sutra” zavisiti od toga {to danas rade, planiraju i promi{ljaju. Pri tom oni sebe i svoju dr`avu posmatraju u kontinuitetu promjena koje su nu`ne da bi i{li ukorak sa svijetom, jer samo tako mogu odr`ati ili unaprijediti postoje}i standard. Jedan njihov ugledni intelektualac, u vezi sa tim, ka`e: ““Mi uvijek idemo otvorenih o~iju i pazimo da se ne desi neko ~udo koje bi nas moglo zate}i nespremne. Pri tom se oslanjamo na na{e {kolstvo koje je do sada budno pratilo sve promjene i adekvatno i na vrijeme im se prilago|avalo, ~emu se nadamo i ubudu}e.”

Zar ne bismo bar ne{to mogli nau~iti od njih kad u vlasti ve} nemamo one koji bi to sami znali?

[vajcarci u narednih 10-ak godina ne o~ekuju neke radikalne promjene u svom dru{tvu ve} samo one koje teku lagano, u kontinuitetu, ali koje }e zasigurno doprinijeti tome da sve manje i manje bude radnika u plavim a sve vi{e u bijelim mantilima. To, me|utim, ne zna~i da }e biti manje radnih mjesta, ali zna~i da }e se tra`iti druga~ija struktura zaposlenih, pa se tome treba na vrijeme prilagoditi, kako obrazovnim sistemom tako i zakonodavstvom. Ako se to ne uradi na vrijeme, privreda koja je ve} danas veoma mobilna, u trenu }e demontirati svoje pogone i preseliti na podru~je koje im obezbje|uje bolje uslove privre|ivanja. Na`alost, kod nas niko nije vodio ra~una o tome da se potrebna struktura stru~nosti kadrova drasti~no promijenila, pa na{e {kolstvo i dalje privredi i dru{tvu nudi kadrove kakvi su joj bili potrebni prije 30 godina! Otuda tolika nezaposlenost. O tome je skoro na TV govorio direktor agencije za posredovanje pri zapo{ljavanju SPEKTAR, iz Banjalukre. Oni naprosto na tr`i{tu rada ne mogu na}i takav kadar koji se od njih tra`i, pa su zato uveli neke kurseve za brzinsku izobrazbu bar nekih struka.

U zemljama ~lanicama OECD-a znanje je najvi{e doprinijelo privrednom rastu tokom devedesetih godina zahvaljuju}i primjeni novih tehnologija, {to se odmah odrazilo na pove}anje produktivnosti, sni`enje tro{kova, stvaranje novih proizvoda. Irska i Finska su sjajni primjeri zemalja koje su preokrenule svoju sudbinu pametnom upotrebom znanja. U Irskoj je orjentacija na obrazovanje i informacione tehnologije bila odlu~uju}a za transformisanje jedne poljoprivredne zemlje u najve}eg evropskog izvoznika kompjuterskih programa, dok se Finska za samo jednu deceniju preobrazila od izvoznika drvenih trupaca i papira u zemlju ~iju privrednu osnovu ~ini znanje ( NOKIA). Tako su Irska i Finska, zemlje sa za~elja Evrope u{le u dru{tvo najrazvijenijih zemalja Evrope zahvaljuju}i forsiranju znanja i obrazovanja u periodu ne du`em od 15-ak godina i postale najve}i izvoznici pameti ( softvera) u Evropi. U razvoju njihove privrede u~e{}e je uzeo univerzitet, a Finska je postala uspje{na zemlja zato {to je otko~ila univerzitet, iskoristila ga i dala mu priliku da doprinese privredi, {to kod nas jo{ nikom niti ne pada na pamet.

Ovi primjeri su veoma pou~ni i za nas. Samo je potrebno da neko u vrhu dr`ave to shvati i pokrene. U Finskoj je to uradio, prije ne{to vi{e od desetak godina, njihov premijer, koji je pozvao sve pametne ljude u zemlji, dao im odrije{ene ruke i prikladan bud`et sa zadatkom da prona|u ono {to bi preporodilo Finsku. I oni su prona{li. Sli~no je bilo i u Irskoj. Dakle, bez odgovaraju}ih poteza vlasti, ni{ta se ne mo`e posti}i!

Situacija u na{em dru{tvu

A {ta da mi ka`emo za na{e {kolstvo i da li bi iko mogao na njega ra~unati u tom smislu? Ono se zaista nije prilago|avalo nikakvim promjenama i danas se doima kao neki fosil iz davnih vremena. Ko je za to kriv, sada nema koristi utvr|ivati ve} treba hitno ne{to konkretno preduzimati da se ovakva, nepodno{ljiva situacija, promijeni. Jer, novo vrijeme tra`i novog ~ovjeka druga~ije stru~nosti negoli je to bilo dosad. I to je jedan od razloga {to se ne mo`e naprijed i {to je sve vi{e nezaposlenih i nezbrinutih. Kadar {kolovan na dosada{nji na~in se te{ko prilago|ava novim uslovima rada i stvarala{tva jer je navikao da bude samo reproduktivac a ne i kreativac, inicijator. Klasi~ni na~in sticanja znanja u na{im {kolama i univerzitetima je postao prevazi|en, zastario.

Ako imamo na umu ono {to je rekao dr Hiben sa sveu~ili{ta u Prinstonu ( Princeton): “Obrazovanje je doraslost svim `ivotnim situacijama”, jasno nam je da ~itavo na{e stanovni{tvo nije doraslo `ivotnim situacijama svog vremena. Naj`alosnije u svemu ovome je {to je ovakva pojava najvi{e izra`ena na najvi{im nivoima {kolstva, koji bi trebali da slu`e dobrim primjerom ni`im nivoima {kolstva. A upravo je obrnuto: oni slu`e ni`im nivoima {kolstva lo{im primjerom! @alosno je da ni na fakultetima nema timskog rada, nema sloge, nema udru`ivanja snaga ~ak ni u cilju progresa vlastite katedre, vlastitog fakulteta, a kamoli dru{tva u cjelini. A jedna poznata izreka ka`e: TIMSKI RAD JE SREDSTVO KOJIM PROSJE^NI LJUDI POSTI@U NATPROSJE^NE REZULTATE. O~igledno da je oni nisu ~uli, a sami nisu mogli do}i do tog zaklju~ka. Nije te{ko zaklju~iti {to su razlozi za to: Zbog manjka morala i nepostojanja pravne dr`ave dokopali se nesposobni pojedinci titula i katedri na razne sumnjive na~ine, pa sad moraju, pod svaku cijenu, sprije~iti da neko sposobniji od njih ugrozi njihove ( bijedne) pozicije. Takvi sjede na tim mjestima po trideset i vi{e godina, imaju iste, poslu{ne asistente i nikakvih zasluga za nauku i dru{tvo…Njihova vizija je tako sku~ena da ~ak ne mogu zaklju~iti da }e im se takvo pona{anje vratiti kao bumerang kroz malu i bijednu penziju, kroz lo{e zdravstvo i kulturu, te kroz svaku drugu bijedu kao {to su ratovi i sl. A ako se me|u njima pojavi neko ko nije kao oni, taj pro|e kao {to su pro{li Ivo Andri} i Me{a Selimovi} koji su bili izvrgnuti nipoda{tavanju, maltretiranju, pritiscima razne vrste i sl. Zbog toga su bili prisiljeni ili da odu ili da budu progla{eni antidr`avnim elementima. Ogor~eni Me{a Selimovi}, prije nego {to je morao da iz takvih razloga iz Sarajeva pobjegne u Beograd, rekao je:” Bosna je te{ka, teretna zemlja. U njoj nije `ivjeti lako. Pogotovo ako si centimetar vi{i od ostalih. A meni je sudbina dodijelila taj centimetar i osudila me na vje~ito ispa{tanje..” Istu misao je, sigurno ne slu~ajno, izrekao i Ivo Andri} u svojem djelu OMER PA[A LATAS:” U Stambolu ti mogu oprostiti sve, samo uspjeh ne.” A duh Stambola je u Bosni uhvatio dubok korijen. Dok god je `ivotna filozofija takva u {kolstvu, a time i u svim drugim oblastima `ivota, ~emu se onda nadatii? A takva filozofija `ivota bila je aktuelna u svim segmentima `ivota posljednjih ~etrdesetak godina na prostorima ex-YU. To je ta tzv. politika negativne kadrovske selekcije, po kojoj se na sve mogu}e na~ine potiskuju i opstruiraju talentovani i vrijedni ljudi za ra~un ograni~enih, poslu{nih, pokvarenih i sl. Mi svi smo navikli da oni ljudi koji su bili nestru~ni, nesavjesni, nesposobni na prethodnom rukovode}em polo`aju, redovito po isteku mandata dobijaju jo{ bolji polo`aj kao nagradu za to. U stvari, ta nagrada nije isklju~ivo zato {to su bili lo{i ve} i zato {to su bili poslu{ni re`imu. A to je bila najva`nija karakteristika svakog ambicioznog ~ovjeka u totalitarnom re`imu, a i danas je jo{ uvijek tako. Kao posljedica takve politike, sve balkanske sredine, uklju~uju}i i na{u, su sad u situaciji da im je najve}i problem, za neki budu}i progres, upravo nedostatak kadrova. Talentovani ljudi su rijetkost i ako se `eli bolja budu}nost prema njima se dru{tvo mora pona{ati kao prema najdragocjenijem blagu, a ne kao prema korovu, kao {to se kod nas i danas radi. Zbog toga sad nemamo ni stru~nih politi~ara, ni stru~nih pravnika, ni stru~nih ekonomista, ni stru~nih novinara i td., pa je time omogu}eno da najglasnije vi~u i najvi{e di`u glavu ba{ oni koji najmanje vrijede, tj. umi{ljene glave koje siled`ijstvom i bezgrani~nom ta{tinom izazivaju prezir i mu~ninu okoline i ~ine ogromne {tete po dru{tvo i dr`avu!

Danas se na sve strane govori o resursima ( kojima je na{a zemlja siroma{na), a zaboravlja se da bi na{ jedini pravi resurs mogli biti obrazovani ljudi. Ulaganje u znanje i obrazovanje je najrentabilnija i najsigurnija investicija, a ne i dalje samo u bespotrebne materijalne investicije ( kao {to su mijenjanje prozora na ETF-u, kre~enje {kola svake godine i sl.) Bez toga nam nema uspje{nog razvoja. Ako imate ljude koji znaju raditi, imat }ete i dobru privredu i sve ostalo. A da biste to imali, morate ih adekvatno obrazovati. Taj problem kontinualno postoji u cijelom svijetiu, ali se razumna rukovodstva nose s njim iako je proizvodnja nau~nih informacija neuhvatljivo brza. A na{a rukovodstva su davno ispala iz te trke! Skoro se vodila javna rasprava o novom zakonu o univerzitetu, ali je ona bila neplodonosna jer su se ko~ni~ari koji su “ostav{tina” iz prethodnog nakaradnog sistema, gr~evito borili da se u tom zakonu ba{ ni{ta radikalno ne promijeni kako bi se produ`io njihov “”rok trajanja””. I uspjeli su. Sve promjene su samo kozmeti~ke prirode, {to ne mo`e doprinijeti tome da univerzitet ( sa znanjem koje bi po pretpostavci trebalo biti koncentrisano u njemu) kona~no postane sto`er na{eg dru{tva i PARTNER vlasti. Dok se to ne shvati i ne primijeni, NE]E BITI NIKAKVOG NAPRETKA. To dokazuje situacija u mnogim drugim zemljama, a naro~ito situacija kod nas.

U Republici Hrvatskoj imaju samo 7% fakultetski obrazovanih gra|ana, zbog ~ega je njihova Akademija nauka donijela Deklaraciju o znanju kojom od vlasti zahtijeva radikalne promjene sa ciljem stvaranja dru{tva znanja. Na{a Akademija se po tom pitanju niti ne ogla{ava, iako procenat onih koji imaju fakultetske diplome (me|u kojima mnogi nemaju fakultetsko znanje) zasigurno nije ve}i od 3 %! A za{to se na{a Akademija ne ogla{ava? Odgovor bi se na{ao kad bi se objektivno izanaliziralo ko je tamo dospio i pod kojim uslovima. I ne samo u Akademiju ve} i na Univerzitet. Zbog toga se ni na{ Univerzitet ne ogla{ava ni povodom ~ega, jer je onima koji su mu na ~elu, isuvi{e dobro. Medjutim, Sveu~ili{te u Zagrebu je ponudilo Vladi i hrvatskoj javnosti strate{ki dokument koji je napisalo 500 profesora i studenata pod naslovom “ISKORAK 2001. Kad ve} nemamo svojih ideja o tome {ta i kako raditi, koristimo se onda bar tu|ima! ”

Situacija na banjalu~kom univerzitetu

Paradoksalno, ali istinito, u visokom {kolstvu se jo{ vi{e nego igdje drugdje, u duhu onih mra~nih brozovsko-staljinisti~kih vremena , kao i u doba mra~nog Srednjeg vijeka i inkvizicije, gu{i svaka progresivna misao sa namjerom da se {to du`e zadr`i status quo koji je odgovarao onima koji su koncentricali mo} ( i vlast) u svojim rukama i koriste je isklju~ivo za svoju dobrobit. Ako je takvo stanje, zbog niskog stepena prosvije}enosti tada{njeg stanovni{tva i pod prijetnjom inkvizicije, i moglo da se odr`ava kroz stolje}a, potpuno je neobja{njivo da se odr`ava jo{ i danas. Ako ni{ta drugo ono zbog ~injenice da bar inkvizicija vi{e ne postoji, a bilo bi logi~no o~ekivati i da je stanovni{tvo kroz period od hiljadu godina postalo bar malo prosvje}enije i obrazovanije. Ili mo`da nije ta~no ni jedno ni drugo?

Dok svijet ide velikim koracima naprijed, na{i univerziteti to nikad nisu mogli, a ne mogu ni danas. Oni su uvijek imali i imaju veoma sposobne i efikasne ko~ni~are koji su na sve mogu}e na~ine nastojali da sprije~e svaki progres na fakultetima, smatraju}i ga najve}om opasno{}u po njih same. Zato su nipoda{tavali svaki uspjeh onih koji nisu bili njihovi satrapi, a glorificirali samo sebe i svoj navodni uspjeh. Kao najopasniju polugu svakog eventualnog progresa smatrali su kadrovsku politiku, zbog ~ega su je uvijek dr`ali pod najve}om mogu}om kontrolom. I uspjeli su! Tako se do{lo do toga da nakon tolikih godina postojanja ve}ina fakulteta, te{ko da se ima zakonom propisani broj nastavnika i saradnika, jer ljudi su dolazili , muvali se ovdje izvjesno vrijeme i kad su uvidjeli da nemaju nikakvu {ansu da se ni u stru~nom ni u statusnom pogledu razvijaju i napreduju, napu{tali su fakultet i odlazili na razne strane. A oni koji su iz nekih drugih razloga morali da ostanu ovdje ( porodica, patriotizam ili sl.) vjerovali su u onu Njego{evu:”” Svaka sila za vijeka”” i uzaludno su ~ekali da, po zakonima prirode, tada{nji ko~ni~ari odu i tako ostave prostor za neke druge, bolje ljude koji bi poveli fakultet putem progresa. Na`alost, svi prethodni ko~ni~ari su se uvijek pobrinuli za kontinuitet svoje politike, pa su i mnogi od onih koji su se uzaludno nadali izgubili strpljenje i pod stare dane oti{li. Skoro je done{en novi Zakon o univerzitetu, ali , na`alost, mora se zaklju~iti da se ni{ta kvalitativno novo nije ugradilo u taj zakon (kao ni u nedavno done{ene nove programe) koji je, na svuu sre}u, Vije}e Evrope odbilo. Sve {to se desilo je samo puka “kozmetika, iako prema najnovijim nau~nim saznanjima iz teorije rein`enjeringa, ne mo`e se ostvariti vidan napredak ako se ne{to, {to je srozano i uni{teno do kraja kao na{ Univerzitet, samo neznatno modificira i prilagodi ( komu i ~emu!), ve} samo ako se SVE PO^NE IZ PO^ETKA! Rein`enjering polazi od postavljanja temeljnih pitanja o smislu obavljanja nekog poslovnog procesa. Najjednostavnije re~eno, to je povratak na po~etak i poku{aj da se ~itav posao radi bolje, naj~e{}e na potpuno druga~iji na~in nego {to je to prije bilo uobi~ajeno, ako se taj na~in pokazao neefikasan. Da bi to uradili oni koji imaju vlast na fakultetrima, mora ih neko prisiliti. A mo`da ni tada ne}e ni znati, ni mo}i, ni htjeti da to urade, jer im nije u interesu, a nemaju u glavi ni potrebnih premisa za to. Osim toga, radikalne stavove te{ko mogu imati oni koji su pred penzijom ( mada ima iznimaka) i njihovi, na`alost, mla|i satrapi, kojima najvi{e odgovara ona komunisti~ka

”ne talasaj”” (- bar dok sam ja jo{ tu, a poslije mene mo`e da bude i potop!-), a koji ~vrsto dr`e kormilo u rukama i dalje vode ovu obrazovnu instituciju ( a time i ~itavo dru{tvo) u potpunu propast! Oni su se, naravno, dobro obezbijedili na razne na~ine i dobijaju po nekoliko raznoraznih honorara ( koje im omogu}uje ova smu{ena politika putem vi{estrukih honorara i raznih upravnih odbora i sli~nih anga`mana), pa nisu `ivotno zainteresovani za boljitak fakulteta i Univerziteta u cjelini, a pogotovo ne za bolji `ivot onih ostalih koji se nisu ”udomili”” na drugim mjestima. A njihovu poziciju NE MO@E NIKO UGROZITI jer su se kontinuitetom nakaradne kadrovske politike obezbijedili da budu NEZAMJENJIVI (“ Neko drugi ne bi mogao da radi ono {to oni rade. A za ono {to bi trebalo da rade, mo`da bi se mogli na}i neki drugi, spopsobniji ljudi”-, govorio je uzaludno Du{ko Radovi}), s obzirom da su sve eventualne konkurente koji bi ih tjerati da budu bolji, eliminisali bilo kadrovskim me{etarijama ili namjernim spre~avanjem napredovanja asistenata ( Ima asistenata koji asistiraju po 30 godina! Zar to nije sramota predmetnog nastavnika koji nije pomogao svom asistentu da napreduje? Zar to nije bila i obaveza nastavnika prema Zakonu o univerzitetu?). Tako da je, na`alost, i danas aktuelno ono {to je svojedobno, kao kritiku komunisti~kim rukovodiocima, govorio Du{ko Radovi}: “ “Budite ponosni i nemojte priznavati svoje poraze. Za sve {to niste mogli i znali recite da niste hteli. Veli~ajte ono malo {to mo`ete, ismejavajte i omalova`avajte sve drugo {to je iznad va{ih mogu}nosti””. I Jovan Du~i} je kritikovao patolo{ke pojave u dru{tvu, a njihove uzroke na{ao u slijede}em: ””Mlad ~ovek isti~e nove ideje, a star ~ovek isti~e samo staro iskustvo. Jedan uvek gleda napred, a drugi natrag, (uz ~asne iznimke, naravno). Mladi politi~ari se bore me|u sobom uvek za ne{to {to }e tek postatri, a stari politi~ari se sva|aju raspravljaju}i samo stare ra~une i stara zlopam}enja. Kad bi nam oni pra{tali na{e vrline i zasluge, kao {to nam pra{taju nedostatke i pogre{ke, gde bi bio ovaj svet! Zato {to je tako kao {to jeste, ne stradaju najve}ma oni koji su najgori, nego ba{ oni koji su najbolji ( bez obzira bili oni mladi ili stari). U tom cilju, jo{ uvijek se inzistira na gomili, krdu, a ne na individui. “A gomila je uvijek u stanju ludila; ~ovek dolazi do pameti i svesti samo kad se izdvoji iz mase, jer gomila ne `ivi od ideje, nego od strasti. Zato je pravi put na{e sre}e u~iti ~oveka da podigne poverenje u sebe, {to zna~i razvijanje personalnosti do njenih krajnjih mera.””-pisao je Du~i}, a iz onoga {to se de{ava na fakultetima, vi{e je nego o~igledno da se, pored Andri} i Selimovi}a, nije ~itao ni Du~i}!

To sve navodi na zaklju~ak da i sa samom organizacijom Univerziteta ne{to ( ili ni{ta) nije u redu. Zar nije trebao postojati mehanizam koji bi sprije~io da takve pojave egzistiraju na fakultetima kroz desetlje}a? Ili je mo`da postojao, ali ga oni koji su vodili Univerzitet nisu kioristili? Ako to ve} nije bilo mogu}e u ona mra~na brozovska vremena, {ta je to {to sad spre~ava ukidanje takve blokade i onemogu}avanje takve vrste “”privatizacije”” i opstrukcije fakulteta? Da li se sa takvim FOSILIZIRANIM stanjem na fakultetima, a i na samom univerzitetu, mo`e i u kakvu budu}nost? A da je zaista takvo, potvr|uju i studenti u svom ~asopisu “ BUM” jo{ iz decembra 2000. gdje doslovno pi{e:

“” Sjetimo se automobila sa po~etka vijeka i uporedimo ih sa dana{njim. Postavlja se pitanje: Kako je mogu}e da institucije koje bi trebale predstavljati vrh intelektualnog potencijala u jednom dru{tvu do`ive takvo zaostajanje? Da li su oni imali neprijatelje koji su gu{ili njihov razvoj? Ili jednostavno, fakulteti nisu imali i nemaju dovoljno intelektualnih sposobnosti da odgovore na izazove sada{njosti. Njihova najzna~ajnija karakteristika je konzervativnost, opreznost prema svemu novome, ustrajanje na starim metodama u znanju, bojazan od naprednih ideja.”

[ta re}i na ovo? I na ovako o{tre kritike studenata, rukovodstvo Univerziteta je ostalo gluho!

Naj`alosnije u svemu tome je {to se to sve maskira pod pojmom ”autonomije” univerziteta ( ili ta~nije fakulteta). AUTONOMIJA univerziteta DA ( u odnosu na politiku), ali AUTONOMIJA fakulteta NE ( s obzirom na Univerzitet!), jer ina~e postoji opasnost da se radi o demago{kom triku ( kako ka`e poznati publicista Drago{ Kalaji}) kojim privilegovani iz propalog re`ima nastoje da sa~uvaju svevla{}e svog neznanja, svoje gluposti i svoje amoralnosti. Ili bar da postoji kontrola vo|enja politike na fakultetima, vrednovanje uspjeha ( ili neuspjeha) i onemogu}avanje ovakvih negativnih pojava pravovremeno. Jer, navodna upravlja~ka tijela ( me|u koje spada i Savjet fakulteta) koja upravljaju fakultetima su i dalje birana i manipulisana od strane pojedinaca ili manjih neformalnih grupa tako da predstavljaju samo farsu i nikako ne slu`e svrsi za koju su namijenjena. Dokaz za to je upravo situacija u kojoj se danas nalazi ve}ina na{ih fakulteta. Da su ti organi izvr{avali svoje obaveze predvi|ene zakonom, zar bi se moglo takvo ne{to desiti? A tako je bilo u prethodnom re`imu i na mnogim drugim fakultetima u zemlji. Bez obzira na to, jedino se moglo ~uti da je sada{nja vlast Republike Hrvatske odlu~ila da ne{to u~ini po pitanju “lije~enja ove bolesti”. Naime, osnovan je Saborski pododbor za visoko obrazovanje, znanost i kulturu kome }e se mo}i obratiti za pomo} svi oni koji budu opstruirani po pitanju nau~nog istra`ivanja i napredovanja. Kod nas se o tome jo{ niti ne razmi{lja, a za to vrijeme razna “ prijateljstva” i nepotizam i klijentelizam odre|uju ko ima pravo na napredovanje i ko mo`e uzeti u~e{}a u projektima. Na taj na~in se vr{e i izbori u zvanja redovnog profesora sa manjim opusom nego {to je potrebno za docenta i obrnuto. ( REPORTER 5. nov. 2002). Istovremeno se rektor hvali kako je banjalu~ki Univerzitet dobio najvi{e projekata u BH, mada ogromna ve}ina zaposlenih na Univerzitetu o tome ni{ta ne zna. Pa ko onda radi ( i zaradjuje) na tim projektima? Ili jo{ bolje pitanje: Ko ima koristi od njih? To zna~i da niti je Univerzitet ono {to bi trebao biti po definiciji, niti su to fakulteti. Preovladava trijumfalisti~ki talas prosje~nosti koja uni{tava izuzetnost. Zbog toga univerzitet nema snagu, kao {to re~e jedan srednje{kolski profesor, jer nema kredibilitet! A kako bi je imao kad se u njega infiltriralo svega i sva~ega, pa sada takvima odgovara komunisti~ka politika tipa “ne talasaj”, da im ne bi ispali “orasi iz njedara”!

Univerzitet i njegvi fakulteti su izgubili svoju osnovnu karakteristiku koja se sastojala u tome da oni sakupljaju znanje, da ga predaju novim generacijama u kontinuitetu i da imaju u svakom trenutku spremne timove koji }e kvalitetno pomo}i da se rije{e razni iskrsli problemi u dr`avi i dru{tvu.

Zato je i Vlada bespomo}na, jer nema ( a ne zna ni da bi trebala) nekoga na koga bi mogla da se osloni. Na{ Univerzitet samo formalno egzistira, vegetira..

U razvijenim dr`avama se mnogi problemi kao {to je nezaposlenost mogu rije{avati velikom fluktuacija stanovni{tva koju vlast podsti~e na bazi informacija dobijenih od univerziteta koji prate situaciju. Ako pogledamo {ta rade na{i fakulteti, sa `aljenjem moramo konstatovati da se to ni najmanje ne uklapaju u ovakva doga|anja! Univerzitet bi morao biti BAZNA institucija ove dr`ave, a on je dalje i od same margine. Dodu{e, takav kakav je, nije ni zaslu`io bolji tretman, ali ostaje pitanje KO ]E URADITI ONO [TO BI TREBAO URADITI PRAVI UNIVERZITET u jednoj dr`avi? Smu{ena politika koju vode pohlepni kratkovidni politi~ari je upravo sretna {to ih jedan PRAVI UNIVERZITET ne raskrinkava pred javno{}u i {to ih ne ometa u njihovim prljavim rabotama. Zato ga konstantno i dr`e na margini i oko nje i ne ~ine ba{ ni{ta da bi univerzitet postao ono {to bi trebao biti po definiciji. A narod uzaludno o~ekuje od navodnih intelektualaca i navodnih univerziteta da ne{to urade u smislu promjene situacije na bolje.

[to se ti~e pravog nau~nog rada koji bi bio za dobrobit dr`ave i dru{tva, tog te{ko da je na na{im fakultetima uop{te ikad i bilo. Zar se nau~nim radom mo`e nazvati rad u koji profesor ne uklju~uje ~ak ni svog asistenta ( vjerovatno iz straha da ovaj ne vidi {ta on ne zna i iz straha da ga ovaj ne nadma{i!)? Upravo zbog nepostojanja timskog rada i zbog izostanka volje da se pospje{uje obrazovanje i napredovanje fakultetskog kadra izostali su i rezultati, a sve aktivnosti ve}ine fakulteta ( i univerziteta u cjelini) u proteklih 40 godina se ne mogu nikako druga~ije okarakterisati osim kao PUKO VEGETIRANJE. I na`alost, ni{ta se ne}e promijeniti na bolje dok se ne desi pobjeda duha, jer, kako ka`e Du~i}: “”Uvek pobeda duha dolazi pre svake materijalne pobede.”” A do pobjede duha ne mo`e do}i sa dosada{njom vrstom rukovode}eg kadra, jer da je moglo, ve} bi za toliko godina valjda i do{lo! [teta,jer mnogi fakulteti su u zadnjih osam godina imali velike {anse. Naro~ito Elektrotehni~ki fakultet. Zar nije bilo najnormalnije da ovaj Fakultet bude prvi, najbolji i najkonkurentniji provajder, bar u Banjaluci ako ne i {ire? Zar ovaj Fakultet nije imao najbolju kadrovsku preddispoziciju da efikasno organizuje obrazovanje kadra za informatizaciju na{eg dru{tva? Zar ovaj Fakultet nije trebao imati ve} formirane i spremne timove za informatizaciju preduze}a, firmi i institucija u na{oj Republici po pristupa~nim cijenama? Zar nije trebalo biti mogu}e sve ateste potrebne privredi RS vezane za oblast elektrotehnike dobiti na ovom fakultetu a ne pla}ati to fakultetima i institutima Hrvatske i Slovenije? Ni{ta od svega toga. Oni koji su rukovodili ovim Fakultetom u zadnjih desetak godina dozvolili su da “svi vozovi pro|u” i da Fakultet ostane i dalje samo jedna odurna `abokre~ina zaostala iz brozovskih vremena, kakvo nam je, na`alost, i ~itavo dru{tvo. i ne samo to. Na ovom Fakultetu se najmanje 20 godina vodi politika rastjerivanja kadra i stvaranja poslu{nog kvazikadra. Kao posljedica toga Nastavno-nau~no vije}e Elektrotehni~kog fakulteta u Banjaluci, nakon 40 godina postojanja ovog Fakulteta, ima samo 22 ~lana, tako da se niko ne smije ni prehladiti, jer odmah nema kvoruma ili dvotre}inske ve}ine. A o tome da nikad nema “materijala” da bi se izabrao valjan dekan, da se i ne govori. Oni koji su vladali ovim Fakultetom zadnjuh 20 godina rastjerali su sve {to se dalo rastjerati kako bi oni postali i ostali NEZAMJENJIVI i JEDINI sve do smrti!

S obzirom na situaciju u dru{tvu, vrlo je vjerovatno da je situacija sli~na ili ista na ~itavom Univerzitetu. Zbog toga ovo dru{tvo nema svoju elitu, ve} samo kvazielitu, pa takvo dru{tvo nema ko da povu~e naprijed. Oni rijetki pojedinci koji bi ne{to da urede, savr{eno su blokirani od strane kvazielete i izvrgnuti mobingu i teroru. A naro~ito ako se radi o `enama.

Dok univerziteti na{ih susjeda postaju ~lanicama evropskih asocijacija univerziteta i svoje znanje udru`uju sa najelitnijim evropskim univerzitetima koji slu`e Evropskoj Uniji kao putokaz kamo treba i}i i {to treba raditi, na{i fakulteti ~ame u mraku u koji su ih uveli vlastiti ko~ni~ari uz podr{ku smu{ene politike. A i mi bi trebali postati dio tog svijeta i zato treba ozbiljno shvatiti ve} citirano upozorenje jednog ministra vlade Republike Srbije koji je na otvaranju konferencije TELFOR izjavio:

““ U~imo, u~imo, i u~imo druge jer znanje }e odrediti da li }e neki narodi u budu}nosti uop{te postojati ili ne.”

Ni{ta od Evrope i Bolonjske deklaracije

EU nastoji povezati sve evropske univerzitete na bazi Bolonjske deklaracije, {to je vrlo dobro, ali se, s obzirom na zate~eno stanje u na{em visokom {kolstvu, name}e pitanje: Kad }e to i da li }e uop}e biti mogu}e na na{im univerzitetima? Pored gore navedenih problema koji su balast iz prethodnog dugotrajnog nakaradnog politi~kog sistema, a koji se ogledaju u drasti~nom padu morala i iskvarenosti mentaliteta fakultetskog kvazikadra, postoje jo{ jedan veliki problem a to je siroma{tvo. Prema ovoj deklaraciji predvi|ena je, izme|u ostalog, i razmjena nastavnika i studenata za {to bi trebalo uvesti engleski jezik u nastavu, a neophodno je omogu}iti studentima izbor bar 30% kolegija, formirati bogatu biblioteku sa mno{tvom najnovijih naslova, oformiti skupe laboratorije sa najnovijom opremom itd, {to sve veoma mnogo ko{ta. Ali, ipak treba po~eti, za {to je potrebna detaljna stratregija jednog ve}eg broja stru~njaka me|u kojima bi glavnu rije~ trebali da vode ipak oni iz inostranstva, jer ovi na{i, da su bili sposobni da i{ta takvo urade, valjda bi dosad bar ne{to zapo~eli na osnovu nekog dobro smi{ljenog dugoro~nog plana, {to oni nisu uradili, pa bi bilo tra}enje vremena i dalje to od njih o~ekivati. A ako se i izdvoje neke pare iz bud`eta, one se stra}e kao {to su stra}ene pare date za zamjenu prozora na ETF-u, koji su bili od tre{njinog drveta i mogli su, uz pravilno odr`avanje, trajati jo{ 40 godina. Da su od tih para pove}ane plate osoblju na Fakultetu da se dalje ne osipa ili da su date za laboratorijsku opremu ili sli~no, neko ne bi mogao da stavi pare u svoj d`ep.!

Ako se ovo sve ima u vidu, mora se konstatovati da kod nas, pored toga {to nema pravog obrazovanja, nema ni prave nauke, a nije je nikad ni bilo! Zato u pogledu instaliranja nauke u na{e dru{tvo treba krenuti od samog po~etka. Najprije treba pripremiti zakonsku regulativu koja }e na fer na~in regulisati odnose u ovoj oblasti i koja }e motivisati nau~nike da se bave istinskom naukom. Potrebno je razvijati tehnologije i biti na svjetskom tr`i{tu jer kod ku}e }e se brzo “” zaspati”” sa par radova i sigurnom katedrom. Zato treba razdrmati takve “”uspavane”.” Treba se osloniti na one koji mogu biti vo|e i organizatori u nauci, ali to ne mo`e sa 600 KM plate. Treba prepoznati te ljude i financirati ih, a to je rizik, jesu li ba{ ti pravi. Znanje nije u BiH nositelj razvoja ve} neki drugi kriteriji ( nepotizam, poltronstvo i sl.) koji su generisali obilje tzv. “re`imskih nau~nika” koji su spremni koketiraju}i sa politi~arima zarad svoje koristi da potpi{u sve {to se od njih tra`i, bez obzira na njihovo li~no uvjerenje. To su nakaradni “ standardi” koji ne va`e izvan na{ih granica. Kako to iskorijeniti? Samo procesom demokratizacije, objektivizacijom svih uslova i kadrovske politike. Treba imati 3-4 STRATE[KA PROJEKTA ( a ne vi{e malih) na kojima }e raditi mnogo onih koji su stvarno orjentisani ka nauci a rezultat njihova rada mora biti vidljiv i dostupan svim vidovima provjere: od stru~ne do javne, a ne kao danas. Kod nas tu navodnu nauku nose pojedinci a ne timovi i sistam, kao {to bi trebalo. Bilo bi neophodno da se formiraju timovi i da iza njih stoji sistam da se oni ne bi morali baviti ekonomijom i pre`ivljavanjem. Ako projekt pro|e recenziju, treba mu dati novac. USPJEH JE PITANJE IZBORA i RADA A NE SRE]E. Zbog toga i znanje mora biti tr`i{no orjentisanoi treba mnogo, mnogo vi{e raditi.

Genijalni ljudi su rijetkost i sredina ih naj~e{{e ne prepozna ili ih svjesno marginalizuje i potiskuje zbog straha od konkurencije. Me|u nau~nicima ima po koji genij, ali su to prete`no prosje~no inteligentni ljudi koji su dobro organizovani,znati`eljni, uporni i koji zbog toga posti`u rezultate. Imati znanje zna~i biti slobodan. Najlak{e je predvidjeti budu}nost ako je sami stvaramo, onda }emo znati kud idemo.

Na sastanku Udru`enja prosvjetnih i nau~nih radnika RS odr`anog 5. 10. 2004 na Pravnom fakultetu u Banjaluci, rektor Dragoljub Mirjani} se hvalio da banjalu~ki univerzitet ima najvi{e projekata. Prisutni su ovu informaciju primili sa ~udjenjem i uz pitanje: GDJE SU TI PROJEKTI i KO IH RADI, kad mi o njima ni{ta ne znamo!? Zna~i, rade ih pojedinci koji se pona{aju po pravilu BOG JE NAJPRIJE SEBI STVORIO BRADU, a totalna NETRANSPARENTNOST na Univerzitetu i na Fakultetima im to omogu}uje. Sa takvim projektima se ne treba hvaliti, jer se nema ~ime hvaliti, s obzirom da oni nisu NIGDJE ZA@IVJELI, u njih nije uklju~ena ve}ina univerzitetskog kadra, a slu`e jedino za pranje novca strancima., Gdje je tu toliko spominjana transparentnost i ko je te projekte uop{te vidio i ocijenio, a pogotovo primijenio?

[ta treba uraditi

Da bi se u~inio prvi iskorak iz za~aranog kruga u kom se na{e dru{tvo vrti, potrebno je da univerzitet staviti pod efikasnu kontrolu ( radi spre~avanja “ko~ni~ara” u njihovom djelovanju). Kad se oslobodi i defosilizira univerzitet, kreativni ljudi }e slobodno mo}i da nude svoje ideje i saradjuju sa privredom, {to }e omogu}iti da i mi primijenimo u svijetu poznat tzv. PUSH –model tj. da “gurne privreda sebe “ na kori{tenje, te da na|e neku “ ni{u” na svjetskom tr`i{tu u koju bi usmjeravao pojedince iz privrede. A da bi to univerzitet mogao, morao bi imati MNOGO ZNANJA i ne bi smio biti ZAKO^EN kao {to je na{ ve} vi{e od 20 godina, kad je smi{ljeno razbijen ( sa ciljem da se oslabi) na fakultete koji od tada predstavljaju “ privatnu pr}iju” nekolicine zaposlenih, a ne snagu koja pokre}e dru{tvo. U takvim uslovima se “na no`” do~eka” sve {to neko izvan ove nekolicine uradi, a osnov na kom po~iva svaki uspje{an univerzitet je PO[TOVANJE TU\EG RADA, ~ime se pojedinci stimuli{u da rade i stvaraju, a ne suprotno kao {to se radi na ovim fosiliziranim fakultetima i univerzitetima zaostalim iz Brozova re`ima. Oni moraju da se tako pona{aju da bi zadr`ali status koji su stekli na osnovu politi~kih pritisaka, mita, korupcije, eklatantnih kr{enja svih zakonskih, ustavnih i ostalih normi i raznih scenarija me|usobnih podr{ki u reizborima i izborima u vi{a zvanja ( “ ti meni, ja tebi u komisiji za izbor u vi{a zvanja, za reizbor i za recenzije knjiga- REPORTER, 5. novembar 2002.) Tako se stvara pozitivna povratna veza reprodukcije neadekvatnog nakaradnog kadra. Izlaz iz toga je postojanje prave nadkontrole pri odre|ivanju komisija, koje bi obavezno morale biti sa mati~nih fakulteta iz drugih dr`ava. Posljedica toga je bila inflacija navodnih profesora i nau~nika, sa konjukturom pravih nau~nika i potpunim odsustvom nauke u svim oblastima `ivota. Naime, do{lo je do poplave RE@IMSKIH nau~nika koji su za ljubav svog statusa bili spremni da potpi{u sve i sva{ta i protiv svojih uvjerenja i tako koketiraju}i sa politikom ostvarivali svoje privilegije, {to jo{ i danas ~ine. U tu svrhu se anga`uje i kadar izvana, koji je spreman da igra po zadatim notama jer mu je omogu}eno da u toku jednog semestra do|e jedanput i da u tri dana odr`e predavanja za ~itav semestar, a prime apana`u kao da su dolazili svake sedmice (REPPORETER od 6. 10. 2004. predsjednik Studentske organizacije Univerziteta Vladimir Djuri}: “....studenti dobijaju kredu, tablu i gostuju}e profesore koji organizuju nastavu jednog semestra u 3 dana.”).Namje{taju}i honorare takvima, gu{i se razvoj vlastitig kadra.

O svemu ovome svjedo~i negativna selekcija nastavnika koji su zbog toga reproducirali svoje neznanje na budu}e generacije i tako zatvorili {kolstvo u ~aroban krug bezizlaza, pa visoko {kolstvo podsje}a na zatvoreni geto samodovoljnih istomi{ljenika. Jedini izlaz iz tog za~aranog kruga je stvarna reforma koja bi u prvom redu trebala da obuhvati KVALITETNU REVIZIJU svih zvanja u redovne i vanredne profesore , ~ak i pod cijenu da se potpuno ostane bez univerzitetskog kadra, jer ve}ina tog kadra nije ni{ta drugo do SAVR[ENI KO^NI^ARI SVAKOG EVENTUALNOG PROGRESA NA UNIVERZITETU. Time bi se omogu}ilo da se univerziteti kona~no po~ne prervarati u ono {to bi on po definiciji trebao da bude a to je PODR[KA U ZNANJU svim institucijama sistema u dr`avi i dru{tvu u cjelini.

Da bi se ikud krenulo sa mrtve ta~ke Vlada mora povu}i prve poteze:

- Na klju~na mjesta gdje se odlu~uje o obrazovanju i nauci staviti KOMPETENTNE, nepotro{ene i nekompromitovane ljude iza kojih stoje uspjesi i iskustvo u ovoj oblasti. Ako mi takvih ljudi nemamo, na}i nekog u inostranstvu, kao {to rade Kinezi.

- Odmah, u skladu sa va`e}im Zakonom, a ne ~ekaju}i novi koji se uspje{no opstruira ve} vi{e od 3 godine, obaviti izbore na Univerzitetu u Banjaluci. Obavezno zahtijevati da svaki kandidat izlo`i PLAN i PROGRAM rada.

- Ne dozvoliti nikom da ponovi mandat ako iza sebe nema zna~ajne objektivno verifikovane rezultate i izlo`en i {iroko prihva}en plan i program za naredni mandat. Pri verifikaciji rezultata provesti i anketu me|u prosvjetnim i nau~nim radnicima.

- Uvesti ocjenjivanje u svim smjerovima: studenti ocjenjuju profesore, profesori ocjenjuju studente, dekane, prodekane, rektore, dekani ocjenjuju profesore, rektore itd. Obezbijediti korektnost u ocjenjivanju i sprije~iti revan{izam i osvete.

- Izvr{iti objektivnu reviziju svih zvanja u vanredne, redovne profesore i akademike.

- Hitno donijeti Zakon o platama koji }e za{tititi prosvjetne radnike da budu slabije pla}eni od ~ista~ica i srednje{kolaca u dr`avnim institucijama i monopoliziranim firmama. Kroz ovaj zakon prosvjetni i nau~ni radnici moraju biti stimulirani za bolji rad.Tj. treba po~eti PRIZNAVATI TUDJI RAD, a ne ga nipoda{tavati kao dosad.

- Hitno donijeti Zakon o univerzitetu koji }e obezbijediti korektne odnose me|u zaposlenima na Univerzitetu i koji }e stimulisatri rad i stvarala{tvo, a ne nerad i me{etarenje, kao dosad. U njega obavezno uklju~iti kategoriju: odgovornost.

- Uspostaviti nadzor dr`ave nad Univerzitetom osnivanjem Parlamentarnog odbora za visoko obrazovanje Narodne skup{tine koji }e nadzirati rad univerziteta i od koga }e za{titu mo}i dobiti svi oni opstruirani, diskriminisani i terorizirani na Univerzitetu. Time }e se u~initi prvi korak ka otko~ivanju zako~enog univerziteta, a energija koju ima univerzitet ne}e vi{e biti na slijepom kolosjeku kao do sada, ve} }e se usmjeriti u pravcu razvoja dru{tva.

- Dr`ava treba da saradjuje sa univerzitetom, da tra`i od njega, kao PARTNERA, da

u~estvuje u predlaganju va`nih odluka, na bazi onog {to ka`e savremena nauka.

- [tetni potezi vlasti prema univerzitetu, a najvi{e POTPUNO IGNORISANJE i MARGINALIZOVANJE Univerziteta od strane vlasti, treba da se odmah promijene.

- Treba uvesti ODGOVORNOST za lo{e poteze u rukovo|enju fakultetima, univerzitetom i ministarstvom za obrazovanje , kulturu i nauku.

- Obezbijediti nastavnom kadru da se kontinualno obrazuje ( bar jednom godi{ne da ode na 1 mjesec na neki inostrani univerzitet) i stimulisati ih da se osposobljavaju za predavanja i na engleskom jeziku ( kao u Sloveniji), jer }e to omogu}iti da na na{e fakultete do|e i do 15 % stranaca koji pla}aju {kolarinu!.

- Uvesti redovna dvomjese~na sastajanja svih sudionika u visokom obrazovanju sa Vladom, radi zajedni~kih planova i strategija za razvoj dru{tva. Prema dosad vi|enom, oni koji su sjedili ( i sjede) u Vladi ne ostavljaju ba{ utisak kompetentnosti.

Zaklju~ak

Zavr{imo ovo pismo izjavom prorektor Sveu~ili{ta u Rijeci dr PERE LU^INA,

nau~nik svjetskog glasa, koji ka`e:

“” Univerziteti su temeljna institucija za prilago|avanje stanovni{tva tranzicijskim procesima i razvoju privrede. Da bi se uop{te mogli implementirati tranzicijski zahvati, treba podizati nivo svijesti i nivo aktivnog obrazovanja stanovni{tva. To je osnovni preduslov za transformaciju privrede, jer samo dobro obrazovana i dobro organizovana radna snaga mo`e privu}i strane investitore i uvo|enje profitabilnih tehnologija. Da bi mogli odigrati takvu ulogu, univerziteti se najprije moraju radikalno reformirati. To u prvom redu zna~i: omogu}iti SLOBODU AKADEMSKOG RADA i zatim razvijati kulturu kvaliteta, te izgra|ivati sustav za razvoj sistema kvalitete. Ovakvi kakvi su sada, univerziteti ne mogu postati nositelji razvoja, a da bi to mogli mora se sa modela dr`avnog upravljanja prije}i na model dr`avnog nadzora. Politika i privreda to moraju shvatiti, jer dok to ne shvate i ne prihvate, ni{ta se ne}e promijeniti!

Zato treba donijeti krupnu politi~ku odluku o tome u kom pravcu }e se razvjati dr`ava, kao {to su to prije 15-ak godina uradili Finci, a nedavno i Letonci. Jasno je da u vrtlogu tranzicijskih promjena uz ovakvu strukturu dru{tvenih odnosa kakvu jo{ imamo, ne mo`e se napraviti nikakav zna~ajniji iskorak.

Zbog toga mislim da treba sve ulo`iti na jednu, jedinu kartu- kartu obrazovanja!Pri tom treba imati na umu da univerziteti moraju biti u funkciji i poticanja razvoja regije. To zna~i da se trebaju postaviti i mjeriti prema najboljima (bench marking) u svijetu, a biti sposobnima rje{avati probleme iz svoje dr`ave i svoje u`e okoline.” “

Zato pozivamo sve sudionike u obrazovanju, nauci i politici da se udru`e u svrhu ostvarenja boljeg `ivota za sve gra|ane na{eg entiteta, jer

- @elite li bolji svijet, ne ~ekajte da vam ga drugi daju: primite se posla i sudjelujte u njegovoj izgradnji.-

Dr Radojka Pra{talo

NEVLADINA (CIVILNA) UDRUŽENJA

[1] University of Nis, Department of Electronics, Aleksandra Medvedeva 14, 18000 Nis, Serbia&Montenegro, E-mail: [email protected]

[2] Technische Universitaet Ilmenau, Helmholz Platz 2, D-98684 Ilmenau, Deutchland, E-mail: [email protected]

[3] Technical University of Sofia, Kliment Ohridski 8, Sofia 1000, Bulgaria, E-mail: [email protected]