MOBING

Spletkarenje nije izum niti monopol na{eg dru{tva. Bilo ga je u svim dru{tvima i politi~kim sistemima, a ima ga i danas. Me|utim, u dr`avama koje su pravno dobro ili bar donekle dobro ustrojene, mobing je ograni~en, jer njegove `rtve imaju od koga da zatra`e za{titu. Na`alost, mobing kod nas cvjeta ve} najmanje 50 godina sa veoma slabim izgledima da bude sputan ili ograni~en. A njegove posljedice su katastrofalne, kako za pojedince, tako i za dr`avu i dru{tvo ( prethodna je propala, a svi su izgledi da }e i ova).

Nau~na istra`ivanja pokazuju da se na spletkarenje, potkopavanje i poni`avanje s namjerom da se elimini{u nepo`eljni (tj. oni koji ometaju izvr{avanje kriminalnih radnji) ili oni koji su bolji, tro{i mnogo vi{e energije nego na posao, na napredovanje pojedinaca, firme i dru{tva u cjelini. Na`alost, posljedice ovog psihoterora su generalno katastrofalne, a `rtve ne pre`u ~ak ni od samoubistva.

Mobing ( od mob- prosta~ki napad, nasrtaj), kako je ovaj fenomen nazvao {vedski psiholog dr Heinz Leyman, uklju~uje pakosne, okrutne i bolne postupke kao {to su ucjenjivanje, ometanje u napredovanju, {pijuniranje, klevetanje, poni`avanje, prijetnje, mu~enje, uznemiravanje u svrhu ugro`avanja integriteta li~nosti `rtve, njenog profesionalnog, socijalnog, ponekad i privatnog funkcionisanja, ugleda i dostojanstva. Ili, generalno re~eno, mobing je prosta~ko uzurpiranje ljudskih, gra|anskih i drugih prava pojedinaca. Od normalnog i uobi~ajenog sukoba mi{ljenja, pojave po`eljne u radnoj svakodnevici koja mo`e imati za rezultat vrlo pozitivne pomake u kreativnom i produktivnom smislu, do destruktivnog i retrogradnog mobinga- samo je jedan korak.

Dovoljno je da ona strana koja je na poziciji mo}i i vlasti ne posjeduje karakteristike koje su potrebne za tu funkciju. Ako je pri tom jo{ iskompleksirana, narcisoidna i nemoralna- mobing je odmah tu! Preduslov njegove pojave je ako se sukob

mi{ljenja rje{ava autoritarno, tj. bez pru`anja mogu}nosti da se iznesu argumenti i protivargumenti. Time je povre|ena ona iz rimskog prava koja je temelj civilizacije, a to je NEKA SE ^UJE I DRUGA STRANA. Na taj na~in se konflikt uzrokovan sukobom mi{ljenja ne rje{ava, ili bar ne u pravo vrijeme i ne do kraja i na pravi na~in, {to ima za posljedicu stvarnje nezdrave klime u radnom kolektivu. To ima za posljedicu poreme}aj i klime i komunikacije, kako me|u kolegama, tako i me|u nadre|enima i podre|enima, a to su izvanredni uslovi za pojavu mobinga. U takvim situacijama oni koji imaju vlast u kolektivu, po svaku cijenu nastoje da je zadr`e, a u tom cilju moraju eliminisati one koji imaju druga~ije mi{ljenje. Da bi u tome uspjeli zavode teror u kolektivu u kom, na`alost, ve}ina ~lanova kolektiva podlegne iz raznoraznih razloga ( vlastodr`ci su na{li na~in kako da svakog od njih ucijene i pridobiju za sebe). Tad oni drugi ili naj~e{}e samo jedan ( jer su svi ostali, da bi navodno izbjegli neprilike, priklonili se vlasti), neizbje`no postaje `rtva mobinga. Zapo~inje psihi~ko zlostavljanje na radnom mjestu, a radni odnos poprima neke zna~ajke lo{eg braka. Naime, radni odnos nije bra~ni odnos i tu ne treba da ima zna~aj da li neko nekog voli ili ne. Radni odnos se ne bazira na ljubavi, simpatijama ili mr`nji ve} na na po{tovanju zakonom zagarantovanih prava svih zaposlenih, na njihovoj ravnopravnosti sa drugima a ne na diskriminaciji po osnovu simpatija ili nesimpatija ( koje se sti~u ili ne sti~u na bazi poslu{nosti ili neposlu{nosti). Takva nezdrava situacija traje godinama ili desetlje}ima ( kao na Elektrotehni~kom fakultetu u Banjaluci) i sasvim je logi~no {to na kraju gotovo upropasti instituciju. Ne treba posebno isticati da u takvom kolektivu nema ni osnovne pretpostavke za eventualni razvoj i napredak jer nema slobode mi{ljenja, a gotovo sav kolektiv je u mi{joj rupi, tj. u strahu. A odavno je poznato: u strahu nema kreativnosti i progresa jer strah paralizira sve mentalne funkcije!

U takvoj situaciji ugro`eni pojedinac se nema kome obratiti jer: inspektorat je u startu blokiran, sudovi na ovim na{im prostorima tradicionalno vi{e doprinose haosu negoli njegovom razre{enju, a ni me|unarodne organizacije poput OHR-a, Ombdusmana i Doma za ljudska prava ne rade ni{ta {to nije u vezi sa povratkom izbjeglica i vra}anjem njihove imovine. Pa kome da se onda obrate ugro`eni gra|ani?!

Za to vrijeme mobing-grupe pronalaze svog “`rtvenog jarca”, mu~e ga i na taj na~in “pedago{ki” djeluju na sve one koji bi se drznuli da iska`u svoje mi{ljenje ako ono nije u saglasnosti sa mi{ljenjem mobista, koji bi se time osjetili ugro`enima. A pri tom lije~e svoje frustracije, komplekse, pa ~ak i ludilo.

Zna~i, mobing se javlja u sredinama gdje postoji bar jedna osoba koja se izdvaja od ostalih, koja ima svoje mi{ljenje i svoju logiku razli~itu od logike vlastodr`aca, koja nije u stanju da samo klima glavom i di`e ruku kad joj se tako naredi. Takva osoba je

NETIPI^NA i ne uklapa se u model li~nosti koje su sebi u kolektivu “na{tancali” mobisti. Na`alost, `rtve mobinga se obi~no razbole i psihi~ki i fizi~ki jer u osnovi svih bolesti je stres, a mobing je stres najgore vrste! Svako mo`e postati `rtva mobista. Dovoljno je da SAMO JEDNOM ne podigne ruku kad je naredjeno ili da samo jednom ne kimne glavom kad se to od njega o~ekuje!

Mobing jo{ nije prepoznat, definisan i zakonski sankcioniran nigdje u svijetu osim u Francuskoj. A trebalo bi da bude jer su njegovi u~inci poput raka koji izjeda zdravo tkivo. U mnogim drugim zemljama mobing je donekle ograni~en kulturom rada, za{titnim mehanizmima u tvrtkama ~iji vlanici su shvatili njegovu pogubnost za poslovanje tvrtke. U tom cilju se stimulira ( a ne zabranjuje i sankcioni{e ) argumentovano kritikovanje rukovodstva i poslodavca. Sve je dozvoljeno, ako se imaju argumenti i ako se ne radi o poslovnoj tajni, {to je jedino ograni~enje.

Na`alost, kod nas, poslije svega {to nas je sna{lo zadnjih 50 godina, ne samo da nema kulture rada ve} nema ni kulture pona{anja, ni kulture po{tovanja tu|eg rada, tu|eg mi{ljenja itd. Kod nas gotovo da nema nikakve kulture u radnim organizacijama i institucijama! Sve je pod okriljem spletkarenja i brutalnog mobinga. Da li je nakon ovih konstatacija uop{te ~udno {to nikako ne mo`emo naprijed? Zato bi svaki pojedinac, ako `eli bolji `ivot sebi i svom potomstvu, trebalo da da svoj doprinos iskorijevanju ovog zla.

MOBING

Dr Radojka Pra{talo