METODOLOGIJA DRU[TVENIH NAUKA
(AUTOPOIESIS/ALOPOIESIS)
Uvod
Samoorganizovanje je temelj razvitka svakog dru{tva, a prema stavovima nau~nika ono se za~elo jo{ u elementarnom svijetu na ivici `ivog i ne`ivog. Pri tom je zaklju~eno da se mnogo bolje samoorganiziraju negativne neformalne skupine jer ih na to prisiljavaju sile kauzaliteta, dok se pozitivne skupine ne privla~e dovoljno s obzirom da su one pod dejstvom sila finaliteta.
U toku nau~nih istra`ivanja ispostavilo se da se samo pomo}u biologije
mogu upoznati sile kauzaliteta, a pomo}u filozofije sile finaliteta. Na
taj na~in se dobija misaoni okvir u kom preko psihologije, tehnologije,
ekonomije i prava mo`emo ovladati zakonitostima razvitka svake
organizacije. Nakon toga trebali bismo jo{ ovladati sociologijom,
politologijom i umjetno{}u, da bismo zaokru`ili cjelokupno znanje potrebno
za rje{avanje dru{tvenih problema.
Zna~i, nije ni ~udo {to su se u dru{tvu nagomilali toliki naizgled nerje{ivi problemi, kad su oni koji bi ih trebali rje{avati jo{ uvijek na nivou fah-idiotizma, kao posljedice dosada{njeg na~ina obrazovanja koji je ustanovljen jo{ prema potrebama industrijske revolucije.
Naime, situacija je sli~na onoj koja je prethodila evropskom
prosvjetiteljskom pokretu u 18. stolje}u. Tada{nji umovi Evrope do{li su do
zaklju~ka: Jedini spas je u znanju! Oni su tada na{li spas u forsiranju razvoja parcijalnih znanja dok se u ovom historijskom trenutku tra`i restauracija
cjelovitog razmi{ljanja kao podloge novog ljudskog obrazovanja. Takva nauka je
kognitivna ili spoznajna nauka, koja ponovo vra}a filozofiju u centar zbivanja
i interesovanja. Upravo jednu takvu, kognitivnu, svepro`imaju}u, novu,
prakti~nu filozofiju ponudio nam je u svojoj knjizi OP[TA NAU^NA TEORIJA, Rade Ili}. Mi smo ponovo imali sre}u ( po
drugi put u ovom vijeku) da se ne{to tako zna~ajno pojavi na na{im prostorima (
kao u slu~aju i Jovana Cviji}a i
njegovog djela), ali na{e vlasti nisu jo{ zrele da to prepoznaju, jer gospodin
Ili} je nekoliko koraka ispred njih i
njihovog razmi{ljanja. Zbog toga je ta dragocjena knjiga pro{la nezapa`eno, a
ona nam je mogla pomo}i vi{e nego sve na{e pro{le i budu}e vlasti i vi{e nego
me|unarodna zajednica. [teta!
Ve}
odavno su svjetski nau~nici shvatili da se vi{e ne mo`e naprijed na ovaj,
dosada{nji na~in. Naime, svijet razlomljen specijalizacijama, pretvoren u
lavirint, mora ponovo biti objedinjen. Treba sru{iti barijere koje je podiglo
industrijsko dru{tvo izme|u nauke i ljudi i izme|u nauke i nauke, a sve radi ra|anja novog uma kadrog da shvati
promijenjeni svijet. U tom }e pomo}i
novonastali informativni poredak, neograni~ena ekspanzija novih tehnologija,
promijenjen odnos ~ovjeka prema svijetu, te obnova i sinteza tradicionalnih
nauka. Rije~ je o ukidanju naslije|ene samodovoljnosti nau~ne
specijalizacije, jer vi{e ne va`i ni ona Dekartova podjela na “ prirodno” i “dru{tveno”, a kamoli
podjele unutar prirodnih nauka ili unutar dru{tvenih nauka! Zato se od
novih u~itelja, nastavnika i profesora
tra`i renesansna restauracija cjelovitog razmi{ljanja kao podloga novog
ljudskog obrazovanja. Za novi svijet potreban je NOVI ^OVJEK i nova, kognitivna
( spoznajna), SVEPRO@IMAJU]A
nauka.
Upravo
zbog ovog, gore re~enog, neophodno je izvr{iti alokaciju ulaganja sa
matrerijalnih resursa u ljudski resurs. Jer, ispostavilo se da nije ta~na
ona kapitalisti~ka da je jednak povrat od ulaganja u ljudski i materijalni
resurs. Naprotiv, dokazano je da je
stopa povrata 15-25 puta ve}a ulaganjem u ljude! A da bi se to moglo uspje{no
obaviti, neophodno je u radnim organizacijama probleme razvrstati u kadrovske, tehni~ke, ekonomske i
organizacijske, pa u skladu sa takvim prioritetima i rje{avati probleme. Jedan
~ovjek, pogotovo obrazovan na dosada{nji na~in, nije dorastao tome, pa je zbog
toga veoma va`no formirati timove kompetentnih
ljudi spremnih na saradnju, me|u kojima su ve}ina njih interdisciplinarci!
A najva`nije od svega je da su svi ~lanovi tima po{teni, dobronamjerni i
pametni! Uistinu, pametan mo`e biti
samo po{ten ~ovjek! A to su prave vrijednosti na kojima se mo`e graditi
uspje{no dru{tvo i stabilna dr`ava. Sve
drugo je samo obmana!
Budu}i
da smo mi sa do perfekcije razvijenim i
umre`enim sistemom negativne kadrovske selekcije desetlje}ima obrazovali i
forsirali kvazikadar, jasno je da smo sad “ raskadrovljeni” za slijede}ih nekoliko decenija, te je jedino
{to nam preostaje, poku{ati studente “ skrenuti “ na pravi put. Na`alost, to
nema tko, s obzirom da je ogromna ve}ina univerzitetskog kadra zalutala tamo i
po iole objektivnijim kriterijima ne bi tamo mogla ostati. Zato se sugeri{e
onom malobrojnom ispravnom univerzitetskom kadru da usmjeri studente na
SAMOOBRAZOVANJE i SAMOORGANIZOVANJE, te da im usadi osje}aj
za zna~aj timskog rada slobodnih stvaratelja, tj. na AUTOPOIESIS ( ~itaj: autopoesis).
AUTOPOIESIS JE
STVARALA^KO POVEZIVANJE RELEVANTNIH KATEGORIJA i NJIHOVE NEPRESTANE ITERACIJE SVE DOK SE NE STVORE
DOBRA, ISTINITA i LIJEPA RJE[ENJA i DOK SE ONA NE MATERIJALIZIRAJU u
REALITETU.
Na`alost, kod nas je umjesto
AUTOPOIESISA na djelu njegova negacija: ALOPOIESIS, {to }e one koji su studirali
elektrotehniku podsjetiti na pojam tzv. NE-kola. Zna~i, sve {to treba uraditi i
kako treba uraditi “ protjera” se kroz NE-kolo i poprimi potpuno suprotan
smisao od onoga koji je imao na ulazu u kolo i koji bi trebao uop}e imati. To
podsje}a i na pjesmicu Grigora Viteza “ Antuntun”, ali i na zemlju Budaliju (
Schilda).
Ali,
autopoiesis, ne da nitko ne preduzima, nego nitko o tome NI[TA i NE
ZNA! A autopoiesis nije ni{ta novo i
ni{ta protivno logici zdravog razuma,
koja je kod nas, na`alost, odavno
zapostavljena i marginalizovana. Trebamo li se zato ~uditi na{im
ekonomskim i politi~kim problemima kad se nismo dovoljno posvetili proizvodnji
stvarala~kog subjektiviteta koji bi kroz autopoiesis doveo do vrhunske
kvalitete u svim oblastima `ivota i
rada? Ovo je, na neki na~in, iskazano i poznatom narodnom poslovicom: NE MO@E[
ZLO RADITI, A DOBRU SE NADATI, koja je, dodu{e, poznata na{em
narodu, ali je iz nekih ~udnih razloga zanemarena. A budu}nost
svakog naroda i svake dr`ave je
u samoorganizovanim timovima s projektima razvitka, a ne u me|usobno
suprotstavljenim ili na neprirodan na~in udru`enim politi~kim stranakama, koje
se pona{aju kao trgova~ka dru{tva, a sve {to rade je u suprotnosti sa logikom
zdravog razuma, tj. alopoieti~no.
Kod nas je situacija takva da
politi~ki voluntarizam i dilentatizam preovladava nad nau~nom misli i nad
logikom zdravog razuma, pa je otuda neminovno da proma{aji preovladavaju nad
uspjesima. A iz proma{aja ne slijedi BOLJI @IVOT! A mi smo navodnim padom real socojalizma oslobodili
`elju za razvojem, za boljim `ivotom, no nismo u to uklju~ili neophodni moral,
znanje, korektne odnose ( pravila igre) i druge faktore razvoja. Tako se desilo
da se uslijed sve ve}eg raskoraka htijenja ( koja su bila prevelika u odnosu na
stvarne mogu}nosti) i znanja ( koja su bila premala u odnosu na stvarne
probleme) sve se ve}i prostor stvarao za nemoralno pona{anje. A ako se
materijalne potrebe ne mogu zadovoljiti radom i u~enjem, preostat }e kori{tenje metoda koje pravo i moral ne dopu{taju. To se upravo de{ava na
na{oj politi~koj sceni. Tamo krade i otima tko {ta stigne, jer pravo i
moral ovdje ne stanuju! Zato u
bud`etu nema para ni za zdravstvo, ni za {kolstvo ni za razvoj, ni za {ta! Ali ima za
nepotrebno popunjavanje voznog parka Vlade sa NAJSKUPLJIM AUTOMOBILIMA
NA SVJETSKOM TR@I[TU. Ima za podizanje plata ministrima i premijeru za 150 % (
iako bi trebali da primaju umanjen li~ni dohodak kao rezultat nikakvih
rezultata njihovog rada!) [to je tako,
nije nikakvo ~udo kad se ima u vidu na koji na~in su ti ljudi tamo dospjeli.
Psihologija ka`e da se sada prilikom
postavljanja funkcionera vodi ra~una da na ta mjesta do|u “ljudi aparata”, a ne
oni ljudi koji postavljaju pitanja i rje{avaju probleme. Dok god se oko “ ljudi
aparata” , a ne oko kreativnih ljudi budu
“ vrtjele” pare, nema autopoieti~nog razvitka i boljeg `ivota. Nema radi
toga {to su na rukovode}im pozicijama ljudi koji nisu u stanju ni definisati
precizno probleme, a kamo li projektne zadatke, a da i ne govorimo o razradi
metodologije istra`ivanja i provo|enja rje{enja u `ivot. Oni su uglavnom na nivou tehni~ara ( po
psihologu Maslowu tehni~ar je ~ovjek
koji sve razumije u svom poslu osim krajnje svrhe ili osoba koja izbjegava male
gre{ke, a istovremeno juri ka velikoj zabludi). Na{ ministar za obrazoivanje i kulturu nije ni jedan dan bio
student, pa kako on mo`e rje{avati goru}a pitanja univerziteta i obrazovanja
op}enito? Svjestan toga, zato ni{ta tu i ne radi ve} popravlja {kolske zgrade i kupuje kompjutersku opremu za
njih ( bez tendera, naravno), {to
je njegov “ {vercerski “ domet! A napredak je proizvod suradnje bez ~ega
ograni~eni pojedinci ne mogu u~initi vrijedna otkri}a, kao {to je o~igledno iz na{e
situacije.
Bilo bi interesantno analizirati
psihologiju na{ih funkcionera i vlastodr`aca sa stanovi{ta jednog od
najcjenjenijih psihologa Maslowa. On tuma~i cjelokupno pona{anje
zadovoljavanjem slijede}ih potreba: fiziolo{ke, sigurnosne, dru{tvene,
presti`ne i potrebe samoaktualizacije. Na{e (kvazi)elite su zadovoljile prve
tri potreba, a ovu ~etvrtu ne mogu nikako da zadovolje jer ona je kao “bure bez
dna”. Pohlepa za novcem, presti`om i mo}i
je rezultat nedovoljne emocionalnosti i misaonosti, uop}e `ivotnosti i
duhovnosti, {to nas je dovelo do situacije haosa, kada nitko nikoga vi{e ne
po{tuje i ne priznaje. Do{lo se u
za~arani krug bezizlaza i oni koji su njegovi protagonisti naprosto ne mogu
na}i put izlaska. Oni NIKAD ne}e pre}i
tu ~etvrtu stepenicu i vinuti se u visine samoaktualizacije
(autopoiesisa). A ~ovjek mora biti
vjeran onom {to u sebi nosi i aktualizirati ono {to potencijalno jest. Kod
nekog je to biti dobar sporta{, kod nekog umjetnik, kod nekog nau~nik,
politi~ar, privrednik, poljoprivrednik ili policajac. Sve drugo je IMITACIJA
@IVOTA.
Opa`anja zdravih ljudi manje slijede
iz `elja, predrasuda, ~e`nje i takvi opa`aju istinu logi~nije i op}enito
uspje{nije, jer imaju nevino oko. Samoostvareni ( autopoieti~ni) ljudi vide stvarnost jasnije. Oni nagla{avaju
potrebu za istinom, znanjem i razumjevanjem i potrebu za lijepim, dobrim i
humanim, {to je u cjelini definicija samoostvaren osobe. Zato svaki
~ovjek treba da po|e od sebe i to sa pitanjem TKO SAM JA.
Ukoliko
bismo uspostavili sistem samoproizvodnje ( autopoiesis) stvarala~kog
subjektiviteta, mladi bi se ljudi prije po~eli osposobljavati u
samoostvarenju i to bi postajalo dominantna potreba zavr{etkom {kolovanja.
Ovako, najbolji ostaju na ~etvrtom nivou potreba ( presti`), pa ih `ivot prije ili poslije uni{tava. Kod sve ve}eg
broja nastupa duhovna smrt a razdoblje koje ostaje do fizi~ke smrti mo`emo
slobodno nazvati `ivotarenjem.
Neki, da bi to izbjegli, po onoj Makjavelijevoj: “Cilj opravdava sredstvo”,
srljaju u nemoral, kriminal, licemjerje, sve sa `eljom da nemogu}nost
samoostvarenja kompenziraju
nagomilavanjem novca i mo}i. A samo mali broj ljudi dosti`e petu potrebu . Njih
prepoznajemo kao zdrave, zadovoljne, integrirane osobe koje oko sebe {ire
pozitivno duhovno ozra~je. Smatra se da
takvih u svjetskoj populaciji ima najvi{e 5-10 %, a sa sigurno{}u se mo`e re}i
da se takvi u BiH ne mogu na}i ni u promilima!
Bilo bi interesantno analizirati
psihologiju na{ih funkcionera i vlastodr`aca sa stanovi{ta jednog od
najcjenjenijih psihologa Maslowa. On tuma~i cjelokupno pona{anje
zadovoljavanjem slijede}ih potreba: fiziolo{ke, sigurnosne, dru{tvene,
presti`ne i potrebe samoaktualizacije. Na{e (kvazi)elite su zadovoljile prve
tri potreba, a ovu ~etvrtu ne mogu nikako da zadovolje jer ona je kao “bure bez
dna”. Pohlepa za novcem, presti`om i mo}i
je rezultat nedovoljne emocionalnosti i misaonosti, uop}e `ivotnosti i
duhovnosti, {to nas je dovelo do situacije haosa, kada nitko nikoga vi{e ne
po{tuje i ne priznaje. Do{lo se u
za~arani krug bezizlaza i oni koji su njegovi protagonisti naprosto ne mogu
na}i put izlaska. Oni NIKAD ne}e pre}i
tu ~etvrtu stepenicu i vinuti se u visine samoaktualizacije
(autopoiesisa). A ~ovjek mora biti
vjeran onom {to u sebi nosi i aktualizirati ono {to potencijalno jest. Kod
nekog je to biti dobar sporta{, kod nekog umjetnik, kod nekog nau~nik,
politi~ar, privrednik, poljoprivrednik ili policajac. Sve drugo je IMITACIJA
@IVOTA.
Opa`anja zdravih ljudi manje slijede
iz `elja, predrasuda, ~e`nje i takvi opa`aju istinu logi~nije i op}enito uspje{nije,
jer imaju nevino oko. Samoostvareni (
autopoieti~ni) ljudi vide stvarnost jasnije. Oni nagla{avaju potrebu za
istinom, znanjem i razumjevanjem i potrebu za lijepim, dobrim i humanim, {to je
u cjelini definicija samoostvaren osobe. Zato svaki ~ovjek treba da po|e
od sebe i to sa pitanjem TKO SAM JA.
Ukoliko
bismo uspostavili sistem samoproizvodnje ( autopoiesis) stvarala~kog
subjektiviteta, mladi bi se ljudi prije po~eli osposobljavati u
samoostvarenju i to bi postajalo dominantna potreba zavr{etkom {kolovanja.
Ovako, najbolji ostaju na ~etvrtom nivou potreba ( presti`), pa ih `ivot prije ili poslije uni{tava. Kod sve ve}eg
broja nastupa duhovna smrt a razdoblje koje ostaje do fizi~ke smrti mo`emo
slobodno nazvati `ivotarenjem.
Neki, da bi to izbjegli, po onoj Makjavelijevoj: “Cilj opravdava sredstvo”,
srljaju u nemoral, kriminal, licemjerje, sve sa `eljom da nemogu}nost
samoostvarenja kompenziraju
nagomilavanjem novca i mo}i. A samo mali broj ljudi dosti`e petu potrebu . Njih
prepoznajemo kao zdrave, zadovoljne, integrirane osobe koje oko sebe {ire
pozitivno duhovno ozra~je. Smatra se da
takvih u svjetskoj populaciji ima najvi{e 5-10 %, a sa sigurno{}u se mo`e re}i
da se takvi u BiH ne mogu na}i ni u promilima!
Kad
glasa~i ( oni koji “nose sol”, o ~emu }e biti govora kasnije) budu u stanju da
procjenjiju kandidate za politi~ke funkcije iz perspektive ove teorije, pove}at
}e se {anse da GNP poraste sa 800$ na 10 000$, a tek tada }emo dose}i ono {to se zove
bolji `ivot.
Me|utim, stanovni{tvo i dalje “ pobo`no” trpi vlast u kojoj nema samoostvarenih osoba.
Valjda smatraju}i je jo{ uvijek da je “ od boga dana”, kao u bizantsko
doba, umjesto da izadju na ulice i da
vi~u DOLJE VLADA!. Treba da svaku vladu ru{e nakon 100 dana ako se ne naziru pravi
potezi. A i kod ove, kao i kod svih prethodnih, PRAVIH POTEZA NEMA. Svi
“prepisuju” jedni od drugih lekciju o plja~kanju i obmanjivanju svog naroda!
Zna~i,
za bolesno dru{tvo i bolesnu dr`avu ( koje u stvari i nema), potreban je tim
ljekara: psihologa ( na`alost i psihijatara!), tehnologa, ekonomista, sociologa
i pravnika. Ovakav tim treba pomo}i stanovni{tvu kako da se {to vi{e i bolje
samoproizvede u stvarala~ki subjektivitet. A to zna~i kako da se samoodgaja,
samoobrazuje, samoorganizuje i tako razvije u samoreferentno bi}e.
To }e biti veoma te{ko, s obzirom na
tvrdnju jedne inteligentne slu`benice iz javne administracije koja ka`e: ” Gadi mi se sva ta rulja oko mene! Odgovorno tvrdim da bi 99% od njih, kad bi
im neko rekao da moraju sebi na le|a natovariti vr}u soli od 50 kg i nositi je
na posao, sa posla i sa njom na le|ima
sjediti 8 sati na poslu, samo sleglo ramenima i reklo: “Pa kad se mora, mora
se.!” Nitko ~ak ne bi zapitao niti ZA[TO?”
Ali, bez obzira koliko to izgledalo beznade`no, mora se po~eti raditi na tome da se to promijeni. Tim vi{e {to nas u tome ohrabruje i narodna poslovica koja ka`e: Tko je po~eo, on je na pola puta. Da su bar neki od na{ih predaka to zapo~eli, mi bi danas bili razvijena i stabilna dr`ava. A ako ni mi to ne zapo~nemo, i na{i potomci }e se gu{iti u kaljuzi neznanja, bijede i ratova kao i mi i svi na{i preci. Pa ho}e li ve} jednom itko preduzeti bar ne{to da se ta tako ru`na i pogibeljna tradicija osujeti i prekine?
Te{ko da na{a postoje}a (kvazi)elita
mo`e i sagledati dubinu gliba u kom se nalazimo. To su manje-vi{e sve ljudi sa
diplomama ste~enim na razne sumnjive na~ine i u ve~ernjim {kolama! A op}e je
poznato da ni nau~nici ne znaju
slobodno misliti ako nemaju i
filozofsko obrazovanje, jer su tada {anse za sintezom minimalne i ~ista su
slu~ajnost. To se posebno odnosi na ekonomiju i pravo. Ponegdje jo{ i danas
~ujem nebulozu: [ta }e pravnicima matematika?! Valjda zbog toga u sudovima i
le`e milioni nerje{enih predmeta, jer pravnici koji ne znaju matematiku nisu
imali tri ~iste kako da LOGI^KI pove`u ~injenice i donesu LOGI^KI zaklju~ak,
koji je toliko potreban u pravosu|u! Kad se na pravnim, tehni~kim i ekonomskim
fakultetima bude vi{e u~ilo iz drugih dvaju podru~ja, otvorit }e se
{anse za timski rad i vizije, a samo timskim radom pravnici, in`enjeri i ekonomisti mogu rje{avati kompleksne probleme
dana{njice. A mnogi na{i ministri imaju ve~ernju {kolu! Oni koji nemaju
ve~ernju {kolu u najboljem slu~aju su fah-idioti. Pa {ta se od njih uop}e mo`e
o~ekivati? Oni samo mogu da “ gase periodi~ne po`are”. To je njihov maksimalni
mogu}i domet! Da bi isplatili zaostale plate zdravstvu, moraju uzeti od
{kolstva ili penzionera i obrnuto. Oni ni za kakve druge metode ne znaju! ONI NAPROSTO
NEMAJU POTREBNE PREMISE U GLAVI za otkrivanje dru{tvenih zakonitosti i dono{enje plodonosnijih zaklju~aka. Zato je jedino rje{enje MIJENJATI VLADE kao {to je to radila Italija u prethodnih 50 godina. Pa
valjda }e, kad se svi ovi nebulozni izredaju i poskidaju sa tih funkcija, do}i
na red i oni koji ne{to znaju! To je jedina {ansa, jer ovi koji ne{to znaju na
drugi na~in ne mogu pro}i kroz besprekorni strana~ki filtar negativne kadriovske selekcije! Me|utim,
treba znati da nije dovoljno promijeniti samo neke ljude u vlasti, ve} SVE
ODJEDNOM. Naime, korumpirani se brzo svuda pobrinu da duh korupcije postane
op}i i obavezan. Oni u kratkom vremenu stvaraju klimu da po{teni radnik postaje
sumnjiv, ne samo u smislu da je glupan, nego i da te`i ugroziti njihove
polo`aje. Zato alopoietski poku{avaju ( i uspijevaju) mijenjati druge da i oni
postanu nepo{teni.
Suvremenu modernu
državu i moderno društvo karakteriše odijeljenost ili
razlikovanje građanskog društva od države. Kod nas toga još
nema. To znači da se država
nameće kao faktor koji podčinjava sebi društvo. To tvrdi
sociologija. Ali postoji još jedna specifičnost: kod nas: postoji
javna i zakulisna država koju možemo nazvati paradržavom a koja u stvari iza kulisa vlada i služi se onom javnom državom
u pokoravanju društva. Ona
je potrebna zato da bi se osigurao kaos i da bi se u tom kaosu omogućilo
stjecanje materijalnih dobara i stjecanje pozicije moći i da bi se jedna
država iskoristila kao instrument
u odnosu prema građanskom društvu.
Teško se došlo do
spoznaje o postojanju paradržave. Najprije se mislilo da se radi o klanu, o lobiju, ali se ispostavilo
da nije to u pitanju. Stvar je dalekosloženija i opasnija. Iza javne
države postoji jedna parastruktura koja ima sviju strukturu moći. Postoje ljudi koji se godinama vrte u
vlasti i oni omogućuju kontrinuitet toj paradržavi, jer su njima prožete sve strukture javne
države i oni tako paraliziraju funkcionisanje javne države za
račun paradržave. Jedini način da se ovo riješi je DA
SE NIKAD VIŠE NE GLASA ZA ONE “poznate” ( po čemu poznate, po kriminalu, korupciji, nemoralu i
obmanjivanju i pljačkanju
birača i naroda?), već za potpuno
nove i po mogućnosti nezavisnme, vanstranačke kandidate.To je
slična situacija onoj kad ljudski organizam napadne neka bakterija. Tad
morate uništiti antibiotikom ( ili
organizam mora to da uradi sam svojim imunološkim sistemom) SVE prisutne bakterije. Ako vam ostane samo
jedna, ona će producirati nove i
održavati kontinuitet bolesti, pa
od izliječenja nema ništa.
A
u me|uvremenu treba na neki na~in podsta}i mlade da se samoodgajaju,
samoobrazuju, a posebno samoorganizuju. Oni to mogu uz pomo} multimedijalne
podr{ke i zahvaljuju}i tome ne}e im biti te{ko nadma{iti ove sa fosiliziranim
mozgovima, te ih {to prije izgurati sa politi~kih funkcija i uzeti kormilo u
svoje ruke. Samo, uz jedno upozorenje!
Mladi ne smiju NASJESTI ovim fosilima koji pri strankama osnivaju :
mlade socijaliste, mlade SDS-ovce, mlade SNSD-ovaca i sl. Oni na taj na~in od mladih ljudi naprave svoje slike i
prilike i na taj na~in obezbje|uju sebi kontinuitet. To su nau~ili od onog
monstruma Broza, zahvaljuju}i ~emu nas je on dr`ao na SLIJEPOM KOLOSIJEKU 50
godina. Neka mladi ne dozvole nikome vi{e da nas gurne na SLIJEPI KOLOSIJEK!!
Zna~i,
na{a jedina nada za BOLJI @IVOT je autopoiesis. A aotopiesis je u tome da
moralno i intelektualno superiorniji mogu povu}i kako tehnolo{ki, tako i
ekonomski i politi~ki razvitak. Oni su istinski subjekti dru{tvenog razvitka, a
oni koji su slabijih moralnih i intelektualnih osobina, neminovno moraju biti objekti tog procesa
objedinjavanja duhovnog i materijalnog. Gdje god se ne{to radi, postoji problem
ciljeva, kriterija, mjerila, uticajnih faktora, baze podataka, algoritama, saznanja zakonitostri i tra`enja slobode
kao nadvladavanja nu`nosti.
Zna~i, rje{enje nije u tome da se od postoje}e traljave vlade iskam~i jedna ili dvije plate i topli obrok ( a {to je sve uzeto od nekog drugog bud`etskog potro{a~a) ve} da se nesposobna vlada potjera i zamjeni drugom. Ako ni ta ne valja, nakon 100 dana je otjerati i tako do cilja. A cilj je na}i vladu koja }e zajedno sa vrhunskim nau~nicima i mennad`erima, politi~arima i umjetnicima stvoriti sintezu sveukupnih svjetskih iskustava autopoietskom tehnologijom i stvarati eksponencijalne ireverzibilne procese u samou~e}im i samoorganizacijskim strukturama. Ako se u tome uspije, za 3-5 godina mogli bi svi imati 3-5 puta ve}a primanja, a na{a dr`ava bi kona~no imala budu}nost. Ukoliko u na{oj sredini nema potrebnih vrhunskih nau~nika, menad`era, politi~ara i unjetnika, treba anga`ovati ljude iz inostranstva, a istovremeno na{e najbolje diplomirane studente ciljano poslati na usavr{avasnje u inostranstvo, s tim da nam se vrate i da im se omogu}i da to znanje primijene. Kao Kori Udovi~ki u Srbiji. A dalje, da nam se NIKAD VI[E NE BI DESILO da budemo ovoliko “ RASKADROVLJENI” kao {to smo sada, treba od nove vlade , putem civilnih udru`enja IMPERATIVNO ZAHTIJEVATI da se planski proizvodi stvarala~ki subjektivitet, tj. visoko motivirani, visokostru~ni, spremni za timsku organizaciju i demokratsku zajednicu. Trebamo otkrivati potencijalne kreativce i talente, razvijati ih, potpomagati i VOLJETI. A ne ih mrziti, biti im zavidan i maksimalno ih opstruirati i onemogu}avati u djelovanju, kao {to je sada.
U skladu sa tim, bit }e mogu}e
razvijati cjelokupnu organizaciju kao samou~e}i sistem. Mi smo u prethodnoj dr`avi ( a i sada smo)
bili previ{e pod kontrolom politi~kog
sistema, kao da smo emocionalno i intelektualno nedozreli, a takav se
mentalitet jeftino pla}a na svjetskoj ekonomskoj i politi~koj sceni. Mi smo
oduvijek bili kontrolisani, ali ne sa ciljem da se gre{ka na|e i ispravi, nego
naprotiv, da se na|e i da se onda na osnovu nje terori{e, ucjenjuje i dr`i u pokornosti po~initelj. A to je potpuno pogre{no i
kontraproduktivno.
Mi `ivimo u postindustrijskom dru{tvu, u kom }e znanje zamijeniti kapital, ~ega
kod nas, izgleda, nitko nije svjestan.
Medjutim, u Japanu su toga itekako svjesni. Oni su shvatili da su se
kona~no dokopali jedinog nepresu{nog resursa: ZNANJA. Medjutim, oni su na
vrijeme shvatili i ~injenicu da pojedinac nije u stanju dr`ati u pameti vi{e
relacija i time rije{iti problem, ve} se rje{enje sve ~e{}e vidi u timskom
radu. Zato je kod njih ve} nastupio autopoiesis: oni znaju balansirati novac,
robu, vi{ak vrijednosti i ulaganje u razvoj.
Koja je od dosada{njih na{ih vlada
I[TA ulo`ila u razvoj? Nijedna.
Naprotiv, ulagalo se u kredite
svojih podrepa{a, koji te kredite nisu vra}ali, pa ih je prethodni prenmijer
Ivani} prebacio na bud`et. Sad ih vra}aju zdravstvo, {kolstrvo, penzioneri i
sl, a Ivani} je, za “ uspje{no” obavljanje funkcije premijera, dobio jo{ bolje
pla}enu fotelju. Nije li to najo~igledniji dokaz da je jo{ uvijek na djelu brozovska negativna
kadrovska slekcija zbog koje je propala
i prethodna dr`ava,( pa mora i ova)?
Valjda je sada ve} svima jasno da je
postoje}a birokratija nesposobna upravljati kompleksno{}u dru{tvene zajednice.
A birokraciju je te{ko skinuti, ako je stanovni{tvo takvo da ih 99 % pristaje
da “nosi onu vre}u soli”. Na podr{ku takvog stanovni{tva onih 1 % ne mo`e
ra~unati. A prognoza je da }e opstati
samo oni sistemi koji budu najbolje samoorganizovani. Ukoliko nas {to vi{e
razvije kreativne vizije i dobije dublji uvid u stvarnost na{ih prirodnih,
ljudskih i tehni~kih potencijala, pojavit }e se stvarala~ka napetost koja }e
sama od sebe dovesti do optimalnih rezultata.
Dakle,
ona na{a malobrojna inteligencija mora stvarati dr`avu
odozdo ( bottom-up) da bi dr`ava
povratnom petljom to poja~avala. Ali, na{a inteligencija jo{ “~eka Godoa”, jer
ne zna dovoljno ni {to je sloboda, ni {to je dr`ava. Zato interakcija
profesionalaca i amatera je
prostor za autopoieti~nu organizaciju.
To mo`emo promijeniti u {kolstvu, u zdravstvu, kulturi, sportu, crkvi, ukratko-
u svim sferama `ivota. Ono {to je bitno
da do|emo do autopoiesisa, povezivanje je ljubavi koju imaju amateri za
odre|eno podru~je te profesionalno iskustvo, znanje i vje{tine na drugoj
strani. To sve vodi u autopoiesis (
slobodu), a ako toga nema onda u alopoiesis ( haos).Va`no je uo~iti da se na
sve me|uzavisne odnose mo`e uticati! Na svakom od nas je osobno, a posebno na
managementu u gospodarstvu i politici {to prije ovladati teorijom motivacije,
znanja i interakcije elemenata u danom sistemu. Kad ~ovjek razmisli i shvati da mo`e bolje, kvalitetnije i br`e
do autopoieti~ne primjene u praksi, bez obzira koji posao radi, ostaje samo
mali korak.
U Americi ka`u: “YOU CAN DO IT”, a mi smo od
roditelja, okoline pa i nastavnika nau~ili: “lako }emo”, “nema problema”, ”bit
}e bolje”. Mi jedino kad je u pitanju lopta i nogomet koristimo ono “ you can do it” A za{to ne i u svim drugim
oblastima `ivota i rada? Ako to uradimo i priznamo sebi da vrlo malo znamo, te
po~nemo u~iti, razmi{ljati i raditi- otvorit }e nam se novi horizonti. Tada mladim
ljudima ne}e pasti na pamet provoditi dane i no}i po kafi}ima, tulumima
ili pred televizorom gledaju}i beskrajne sapunice, horore i ne}e tra`iti
zaborav za isprazan `ivot u alkoholu i drogi..
Prema
najnovijim stavovima svjetskih nau~nika
( Peter Senge: Fifth Discipline) u budu}nosti }e opstati samo samou~e}e organizacije ( learning
organization), bile one institucije, firme, ili dr`ave. Iluzorno je o~ekivati
da }e netko “odozgo”(top-down)
preurediti dru{tvo i sve institucije po tom kriteriju. To se mora
uraditi “odozdo”(bottom-up).
Zato je neophodno da oni koji ne znaju podr`e one koji znaju u svojoj sredini i da se tako po~nu stvarati “ ostrva” u dru{tvu koja }e svojom uspje{no{}u predstavljati primjer drugima. Tada }e progovoriti i “oni koji nose sol “ i zahtjevat }e od svog rukovodstva da ih vodi onako kako uspje{ne organizacije vode njihova rukovodstva. Mo`da }e ti “ solari” smo}i snage i da otjeraju neuspje{no rukovodstvo!. To }e tek biti pravi po~etak za ulazak u eru boljeg `ivota za sve.
BIOLOGIJA I AUTOPOIETI^NA ORGANIZACIJA
U
svjetlu kognitivne, svepro`imaju}e nauke
koja je postala imperativ
razvoja u dana{nje doba,
nau~nici su do{li do relacija koje povezuju prirodne i dru{tvene nauke.
Na osnovu toga nametnula se potreba da
se u izu~avanju dru{tvenih procesa moraju koristiti saznanja iz biologije, a u
prvom redu temeljno na~elo zakona razvitka ( evolucije), po kom sve na svijetu
prelazi postepeno iz neodre|enog, nestalnog, jednostavnog i homogenog u
kompleksno, odre|eno i raznovrsno.
Ako
se u tom svjetlu posmatra svaki pojedinac i dru{tvo kom on treba da pripada,
jasno je da samo samoorganizovani pojedinac mo`e da se uspje{no, preko timskog
rada, uklju~i u dru{tvo kao neku kompleksnu cjelinu. Zato, {to bude vi{e
managera koji }e znati motivirati saradnike
( primus inter pares) za timski rad na projektima, to }e cijeli proces
i}i bolje i br`e. Bu|enjem samoaktualizacije kod ~lanova timova razvit }e se
potreba za relevantnim znanjima u svrhu ostvarivanja kvalitetnih rezultata i to
pravovremeno. Nakon ovladavanja
psiholo{kim i tehnolo{kim znanjima, mnogo }e se lak{e ovladati ekonomskim
znanjima u svrhu optimalnog alociranja u resurse. Tu }e biti najva`nije knji`iti ljudski kapital, jer on mora u
na{im bilancama biti ve}i od trajne imovine. To je danas slu~aj samo u
najboljim tvrtkama, premda bi uspje{nom
prosvjetiteljsko-obrazovno-informativnom akcijom za 3-5 godina moglo postati
pravilo i u drugim tvrtkama. Uz to
neophodno je uspostaviti kvalitetan pravni sistem koji }e adekvatno {tititi
vi{ak vrijednosti ( dobit, profit) kako bi se iz njega znatnije izdvajalo i
ulagalo dalje u razvoj i u ljude kao
najva`niji resurs. Da bi se u tome uspjelo, potrebna je LJUBAV ( a ne zavist, zloba, mr`nja kao {to
je slu~aj sada) svagdje: u porodici, na radnom mjestu, na ulici…
Da
bismo uspjeli u tome potrebna nam je KRITI^NA MASA moralnih i mudrih ,
autopoieti~no strukturiranih ljudi koji bi nam omogu}ili da od na{e domovine
stvorimo raj na zemlji. Oni su tu negdje oko nas i me|u nama, ali je sistem
negativne kadrovske selekcije savr{en filter za njih kroz koji oni sami ne mogu pro}i. Ne mogu sve dok 99%
stanovni{tva “ nosi onu sol”… Zato, zbacite tu vre}u soli sa le|a i pomognite
PRAVIM ljudima da do|u na PRAVA mjesta!
U
sagledavanju potrebe za ovakvim akcijama
pomo}i }e nam biologija koja, na osnovu ~injenice da je molekularna
organizacija izvor `ivota, tvrdi da evolucija izvire iz unutra{njih elemenata i
relacija (= ljudi pojedinci i njihovi odnosi!), a ne crpi razvitak iz okoline.
Ukoliko ne bi bilo tako, onda bi se
moglo re}i da okolina oblikuje unutra{nje elemente i relacije, {to u prirodi
nije tako, a u dru{tvu u kom je tako, nema slobode nego postoji samo slu~ajnost
i nu`nost, te bolest i smrt, {to je kod nas konstantan slu~aj. Zato nismo
razvili zdravo i postojano dru{tvo, tj. nismo uspostavili autopoiesis.
Mo`da
}e biti pomalo neobi~no saznanje da je
za~etnik teorije samoorganizacije ( bez ~ega ne bi bilo autopoiesisa) N.
Wiener, ina~e otac kibernetike. I zaista, posmatraju}i INTERNET i informati~ke linkove
i hipertekst, uvi|amo da su takve strukture prisutne svagdje gdje vlada red (
ako vlada!): i u metabolizmu, u tehnologiji, privredi, pravnim propisima
itd. Pa zar je trebalo ~ekati da se
pojavi kibernetika, informatika i INTERNET da bi se spoznalo da zakonitosti
koje va`e u biologiji va`e i u dru{tvenim naukama? Zato je interesantno
pogledati koje su se struke ( fizi~ari,
kemi~ari, biolozi, psiholozi, tehnolozi, ekonomisti, pravnici, filozofi)
najbolje samoorganizovale. Tko je najbli`i autopoiesisu?
Suvremena informatička tehnologija olakšava procese konvergiranja pojedinačnih i općih interesa, a uspjeh u tome zavisi o poznavanju stopa povrata u ljudski i fizički kapital. Samoodgojem, samoobrazova-njem, a posebno samoorganizacijom razum se transformira u um. Vjerujmo da će mladi ljudi uz multimedijalnu podršku sami od sebe otkrivati sve što su do sada samo uspijevali moralni i intelektualni velikani.
Do istinskih zaključaka nećemo
stići postojećom logikom školovanja i učenja. Da bi se ove
hipoteze objelodanile, treba nam kritična masa učitelja, nastavnika,
profesora koji će mladima ponuditi učenje kao igru. Suvremena
informatička tehnologija nevjerojatno će nam olakšati zadatke,
ali proces ulaganja mora ići autopoietski, a ne alopoietski.
U
su{tini, svaki ~ovjek je autopieti~an, tj. sam sebe uz pomo} okoline stvara u
skladu sa zakonima dobra, istine i ljepote. U stvari, svakom ~ovjeku, ve} od
djetinjstva, vi{e odgovara RED nego NERED.
To {to smo prisiljeni da `ivimo
u neredu je posljedica {to smo dozvolili da oklilna uti~e na nas, a ne mi na
nju. Zato se preporu~uje svakom ~ovjeku
da pokrene proces obnavljanja samoga sebe. U svom skora{njem govoru u
Banjaluci, to preporu~uje i poglavar Rimokatoli~ke crkve, papa. Ako se u tome uspije, onda ni{ta vi{e ne}e
stajati na putu da se izdradi autopoietski izgradi dr`ava po zakonima dobra,
istine i ljepote. A u takvoj dr`avi
bismo svi `eljeli `ivjeti.
Ali,
jo{ uvijek nema dovoljno senzibilnosti za sagledavanje op}eg toka i procesa
koji poma`u ili odma`u razvoju. Dok ne budemo organizacije sagledavali kao
procesne strukture, male su nam {anse da izadjemo iz stanja u kom se nalazimo.
A u tome nam mo`e pomo}i upravo istra`ivanje veza izme|u prirodnog ( biologija)
i dru{tvenog ( sociologija) na ~emu rade mnogi interdisciplinarno orijentisani
nau~nici. Mi imamo jo{ mnogo toga nau~iti od prirode {to bi bilo veoma korisno
pri projektovanju i razradi na{ih prijedloga jer bi omogu}ilo razumijevanje
biotehnologije i njenu primjenu u razvoju na{ih privrednih potencijala. Sada je
situacija takva da smo unijeli previ{e birokratskog duha koji umrtvljuje (
sputava) prirodne potencijale koje smo dobili u naslije|e. Nije mali broj nas
koji smo hiljade puta rekli kako bi mi
donosili bolje odluke od onih na funkcijama, ali nema puta da tamo
do|emo! Ovakvo stanje podsje}a na Rilkeova pisma mladom kolegi, u kom veliki
pjesnik daje savjet po~etniku i ka`e kako svaki ~ovjek u sebi nosi jedno pismo,
koje na`alost naj~e{}e nepro~itano i zape~a}eno predaje slijede}oj generaciji.
Isto tako bi mnogi od nas dali svoj doprinos stvaranju boljeg `ivota, bolje
dr`ave i dru{tva i bolje budu}nosti za dolaze}e generacije, ali nemamo pristupa
do mjesta na kom bi taj svoj potencijal mogli da oslobodimo. U ovakvim uslovima
preostaje nam da razo~arani i frustrirani to sve “zape~atimo “ u takvo pismo i predamo slijede}im generacijama.
Mo`da }e oni imati prilike da to realizuju.. Ili da se ipak i dalje borimo? Ako
se i mi predamo ( kao oni prije nas), i mi }emo narednim generacijama ostaviti
samo nezaposlenost, dugove, siroma{tvo, razaranja, mr`nju i sli~ne devijacije,
kao {to su na{i prethodnici ostavili nama, umjesto da im ostavimo slobodan
prostor za uzlet, za novu humaniju, istinitiju i ljep{u zajednicu nego {to je
ova koja se do sada ostvarila. Taj ~in mora slijediti iz kvalitetnijih
priprema, gdje bi ono najbolje umjetnici, nau~nici, politi~ari, privrednici,
nastavnici i roditelji samoorganizovano ostavili budu}im generacijama.
Da bi
se u tome uspjelo maramo {to je mogu}e bolje objasniti za{to smo u ovoj
situaciji, tko je kriv, kakvo je stanje i gdje je izlaz. Zasigurno ima jo{ dovoljno ljudi koji su u
stanju moralno i intelektualno (
na`alost preslaba je ponuda prema potrebi) unijeti zdravi optimizam i
entuzijazam me|u stanovni{tvo, a
posebno me|u mlade. Kad se na tim emocionalnim i intelektualnim pretpostavkama
razvije motivacija za u~enje, bit }e omogu}eno mladima da oslobode svoj
potencijal. Zato ih trebamo ohrabriti
da vjeruju u slobodu, ljepotu, istinu, pravdu, a ne da razo~arani i frustrirani
odlaze {irom svijeta u potrazi za “komadi}em plavog neba za sebe”
Valjda
je bar danas jasno da nijedan ~ovjek iz vlasti, ni jedna struka nisu nam mogli
ponuditi izlaz iz ekonomske i politi~ke krize u koju smo zapali nakon 50 godina
vladavine komunista, pa je izbio rat koji je bio samo finalizacija svih na{ih
osobnih i zajedni~kih zabluda talo`enih decenijama. U stvari, mi u tom trenutku
nismo bili ni obrazovno, ni tehnolo{ki,
ni ekonomski, ni politi~ki zreli za kvalitativni skok. U vezi s tim beogradski advokat Sr|a Popovi}
je jednom prilikom izjavio: “ Ja sam `elio da
se sosijalisti~ka Jugoslavija transformi{e u demokratku dr`avu slobodnog tr`i{ta, ali sam davno
shvatio da se to od materijala ( stanovni{tvo ruralne svijesti!) nije moglo
posti}i.” Iako je bilo vi{e nego
o~igledno da je 50-godi{nja
vladavina izdi{u}eg politi~kog sistema rezultirala u takvoj situaciji na terenu gdje smo imali bogatstvo
resursa, a siroma{tvo rezultata, do zadnjeg ~asa se obmanjivao narod navodnim
uspjesima. A mi smo u tom ~asu vi{e nalikovali anorganskom ( alopoieti~nom)
nego organskom ( putopoieti~nom) svijetu! Ne mo`emo a da se ne zapitamo koliko
je na{ kartezijanski svjetonazor koji smo dobili u {koli i u masovnim medijima bio izvor toga? U svakom
slu~aju, ~ovjek se ne ra|a sa tim!
Zahvaljuju}i
celularnoj teoriji shvatilo se da se `ivo bi}e svodi na skup jedinica, ali jo{
se ne zna izvesti cjelina iz dijelova.
Tu se skriva “ embrio” zakona samoorganizacije koji mo`e pomo}i teoriji
dru{tvenog razvitka, jer su dosada{nje
dr`avne organizacije ( feudlizam, kapitalizam, real-socijalizam) ne{to
neprirodno, nelogi~no, mehani~ko i
anorgansko.
U
biologiji se smatra da svaka stanica vodi dvostruki `ivot- jedan autonomni i
drugi intermedijarni. Organizam je celularna dr`ava gdje je msvaka stanica “ gra|anin” ( Jacob). Postoji podjela rada, du`nosti, a
egzistencija proisti~e iz suradnje dijelova. Svatko od nas u sebi krije ogromnu
mudrost, koju ne zna ili ne mo`e koristiti. Prisiljeni smo da opona{amo kapitalisti~ka, nacionalisti~ka ili socijalisti~ka
rje{enja ne shva}aju}i kakva ogromna energija kipti u svakom od nas. Zbog toga, kao zajednica, sa stanovi{ta biologije, nalikujemo nekom
monstrumu, a dobrim samoorganizovanjem mogli bismo biti zdravi i slobodni ljudi.
[ta
jo{ mo`emo nau~iti iz bilologije? Jacob smatra da plan organizacije mora biti
~vrsto povezan sa planom razvoja koji upravlja procesom. @ivo opstaje ako su funkcija, struktura i
sredina u harmoniji. Organi se ne udru`uju slu~ajno, nego se rasporedjuju prema
preciznom planu. Iz\ svega se mo`e izvesti za nas bitan zaklju~ak: KVALITETA
@IVOG PROISTI^E IZ PRECIZNOSTI ORGANIZACIJE. Jacob tvrdi da je `ivot borba protiv uni{tenja, sila koja se
suprotstavlja zakonima mrtve prirode, termodinamike-tj. toplinskoj smrti i
entropiji. Sile poretka, udru`ivanja i
`ivota neprekidno se bore sa silama nereda i smrti, a tra`i se ono {to
razgrani~ava kemiju ( ne`ivo) od biologije ( `ivo). Naslu}uje se da je to ORGANIZACIJA, jer od kvalitete organizacije
zavisi vitalnost bi}a. Nije li tako i sa privrednim organizacijama,
institucijama i samom dr`avom? Zar se
ne name}e samo po sebi da u jednom organizmu, bio on `ivo bi}e ili dru{tvena
organizacija, vlada zdravlje kad se ima zeleni val, a bolest kad se ima previ{e
`utih i crvenih semafora koji sputavaju procese i razmjenu materije, energije i
informacija? Nama su ba{ najve}e gre{ke u organizaciji, a kod nas se niti ne
razmi{lja da nam nedostaje znanja, kako teorijskog ( algoritami), tako i
prakti~nog ( baze podataka). Kod na{eg stanovni{tva dominira jedan dinarski gen
bahatosti i neosnovane umi{ljenosti u svoje znanje i sposobnosti, ~ak i onda
kad je i jedno i drugo potpuno odsutno, {to je veliki hendikep i {to ko~i
osje}aj samokriti~nosti. A poznavanje prirodnih zakonitosti temelj je uspje{ne materijalne
proizvodnje u svakom dru{tvu. Dok na{i politi~ari i ekonomisti ne shvate
da o ekonomskim i drugim dru{tvenim
zakonitostima ne znaju ba{ ni{ta i da o tome
mogu vi{e nau~iti iz biologije nego od nobelovaca u ekonomiji, mi }emo
biti u svakom pogledu periferija i
imitatori. Inovacije u ovoj oblasti }e do}i od onih koji budu
povezali biologiju i ekonomiju
( bionomika), a kod nas je interdisciplinarost jo{ uvijek gotovo jeres
(posebno na ETF BL). Zato se pitamo, ho}e li dr`avna TV ikad postati
multimedijalni prostor za samou~enje? Ako ne}e, kako onda predivne zakonitosti
molekularne biologije, primjenjive u svim oblastima nauke i `ivota, prenijeti
svim gra|anima ili bar mladoj genreraciji i na tome temeljiti projektiranje
dru{tvenog razvitka?
Na{
glavni problem je ne postojanje motivacije za rad jer se rad na ovim prostorima
davno prestao cijeniti. Zadnjih 50 godina se cijenilo samo “ mla}enje prazne
slame”, a negativne posljedice takve politike su se kompenzirale inokreditima i
“ stezanjem kaj{a” mase stanovni{tva.
Medjutim, motivacija za rad bi se lako vratila kad bi rad do{ao na cijenu, {to
na`alost nije mogu}e s obzirom na
moralne i intelektualne manjkavosti “ stru~njaka” i rukovodilaca. Zato
isti savjet va`i za SVE: pitajte se TKO SAM JA. Upoznajte sebe . Ako
niste u stanju shvatiti sebe, svoje mogu}nosti i svoje djelovanje, kako biste
onda mogli shvatiti ~lanove svoje porodice, svoju radnu ekipu, tvrtku, dr`avu,
planetu, galaksiju i svemir? Ako biologija pomogne da se shvati sebe i svoju
organizaciju, to }e otvoriti prostor za razumijevanje i ostalog. Me|utim, na{em
stanovni{tvu je glavna opsesija NOGOMET, a ne sloboda stvaranja i upoznavanja
sebe i ostalog {to ga okru`uje, a dok god bude tako, nema nam privrednog
napretka.
Autor
D. Mali} veoma je zna~jan kad je u pitanju teorija organizacije. On je
ustanovio zakon po kom su suma organizovanosti i neorganizovanosti u jednoj
organizaciji jednake konstanti, {to ujedno predstavlja i zakon o odr`anju
organizacije, a to zna~i, ako poraste neorganizovanost u jednoj organizaciji,
ona je neminovno porasla na ra~un smanjenja organizovanosti i obrnuto. Jedan od
njegovih postulata ka`e da organizacija
uvijek mora i}i s ni`eg nivoa na vi{i, jer nizbrdica je stalan porast porast
entropije ( nereda), a uzbrdica je stalan porast organizacije, a me|u njima
va`i zakon termodinamike po kom se
toplina {iri sa toplijeg na hladnije tijelo.
Prema Mali}u, efikasnost organizacije zavisi o raznovrsnosti strukture i
kvalitetu veza izme|u elemenata strukture.
Upravo odavde se vidi koliko je bilo opravdano povu}i analogiju sa
prirodnim naukama, a posebno biologijom. Informacijski status odre|uje da li je
ne{to subjekt ili objekt: ako je informacijaski izlaz ve}i od ulaza, radi se o
subjektu, a ako je obrnuto, onda o objektu. Uporedimo to sa ~ovjekom koji
stvara i daje informacije i onim koji
ih samo prima i “ nosi vre}u soli”..
Kao {to vidite, prirodni zakoni su UNIVERZALNI i valjda je sad ve} svima
jasno koliko je bila besmislena podjela na “ prirodne” i dru{tvene” nauke, koja
je u jednom trenutku zako~ila daljnji razvoj nauke…Ali, na sre}u, tad su se pojavili kibernetika, informatika i
INTERNET, uklonili umjetne barijere
i iznudili interdisciplinarnost. Kad to
po~nemo shva}ati zapo~et }e istinski savez ~ovjeka i prirode, umjesto
dosada{njeg “ ~ovjeka protiv prirode”.
Nakon
sto smo prepoznali biolo{ke ( bottom-up) i filozofske ( top-down) domete
autopoiesisa, moglo bi se re}i da smo odredili ~ovjekov ppotencijal te smo
pripremljeni dublje proniknuti u zakonitosti pona{anja ljudi. Mo`emo li iz toga
sagledati koliko nam slobode pru`a biolo{ka struktura. Paradigma
autopoiesisa otvara taj prostor
stvaranja slobode Upravo je ~ovjek most preko kojeg se duh i materija povezuju
u `ivu cjelinu. Svatko od nas jednim je
dijelom “ biljka” i /ili “ `ivotinja”, a bit ~ovjeka je u slobodi. Svako bi}e
mora interpretirati informacije iz okru`enja u smislu pozitivnog ili
negativnog, kao npr. svatko mora razlikovati potencijalnog protivnika za
razmno`avanje od potencijalnog partnera, da bi opstao. U tom smislu jasno je da
{to preciznije defini{emo okolinu, ve}a je mogu}nost prognoze i prilgo|enja na
novonastalo stanje. Postoji sna`an odnos osje}ajnosti i misaonosti koji je u
velikoj mjeri zanemaren u modernoj psihologiji. Osje}aji nam zatvaraju krug
izme|u onog {to mislimo, govorimo i radimo i u finalitetu vode ja~anju
savjesti. Ono {to prethodi emocijama nije nezavisno od onog {to su posljedice. [to je sistem razvijeniji, ve}u ulogu igra
vrednovanje primljenih informacija. U su{tini, emocije su poku{aj organizma da
postigne kontrolu nad okolinom.
Samo
po{ten ~ovjek mo`e mirno spavati jer nema straha.
Emocije
su vi{e biolo{ki determinirane dok su motivi vi{e duhom determinirani. Prvo je svijet prirode, drugo sloboda duha,
a me|u njima treba razviti savez. Mogli bi pretpostaviti da je emocija u svom
idealu sre}a, a motivacija sloboda. Prema nauci, emocije su kompleksni slijed
reakcija na podra`aje, a uklju~uju spoznajno vrednovanje, subjektivne promjene,
autonomnu `iv~anu aktivaciju, poticaje za akciju te pona{anje koje ima u~inak
na podra`aje koji su emocije izazvali.
To je igra alopoiesisa i autopoiesisa! Ukoliko okolina defini{e emocije,
tada je u pitanju prvo, a ako se
interpretacija doga|a iz nas samih i ne dopu{tamo da nas okolina odre|uje, tad
je u pitanju drugo. [to je sistem
razvijeniji, ve}u ulogu igra vrednovanje primljenih informacija. U cjelini,
emocije su poku{aj organizma da postigne kontrolu nad okolinom. Kad na{igra|ani
shvate da svojom interpretacijom odre|uju svoju i na{u sudbinu, bit }emo bli`e
pet puta ve}im platama.
Psiholozi
trebaju biti hrabriji, a ne samo pa`ljivi pri izbjegavanju pogre{aka.
Psihologija treba vi{e biti usmjerena na probleme, a manje na sredstva i
metode. Ona treba biti vi{e pozitivna, a manje negativna., a ona se jo{ i danas
vi{e bavi slabostima i bolestima, a premalo vrlinama i mogu}nostima, {to se
prenijelo i u dru{tvo. To jest, previ{e smo sentimentalni prema nesposobnima,
a previ{e brutalni prema sposobnima. A psihologija bi trebala prou~avati ciljeve i sredstva koja vode
ciljevima. Za{to ~ovjek `ivi? [to ~ini ~ivot vrijednim? Kad budemo vi{e znali o
samoostvarenju, tad se treba pozabaviti kulturom koja to podsti~e. Sloboda stvaranja i stvaranje slobode
pokazat }e kako psihologija mo`e
pomo}i, ne samo na individualnom planu, nego i u pobolj{anju dru{tva. Dodu{e, strogost mi{ljenja je nu`na, ali je
sloboda mi{ljenja vrednija.
Nau~nik
mora pomalo biti i umjetnik, a sigurno je da svaki nau~nik, umjetnik, politi~ar
ili mehani~ar bit }e bolji u svom radu ako je psihi~ki i fizi~ki zdrav i
sretan. Jedan od najve}ih poznatih
psihologa Maslow o{tro kritikuje pretjeranu orjentisanost na metode i sredstva,
a zanemarivanje problema, svrha i ciljeva. Ta usredoto~enost na metodu
omogu}uje da na rukovode}a mjesta
dolaze tehni~ari i ljudu aparata ( stranke), a ne oni koji postavljaju
pitanja i rje{avaju probleme. Ovo bi trebalo primiti k znanju i ugraditi u personalnu politiku u na{oj zemlji ako se
`eli pobolj{ati standard. Na{i
ekonomisti, politi~ari i privrednici
niti ne sanjaju kakvi se potencijali kriju
i otvaraju ulaganjem u ljude.
Pretjerana
usmjerenost na metode stvara hijerarhiju i razdvaja discipline. Maslow tako|er
uo~ava negativne posljedice raspodjele
rada i smatra da bi se to moglo nadvladati usredoto~enjem na probleme.
^este financijske krize u svijetu {ansa su za
kreativne psihologe, pedagoge, sve}enike, psihijatre i op}enito stru~njake za
ljudski faktor. Dok se ljudi budu
vrtjeli oko novca i robe, nema {anse za
autopoieti~no dru{tvo. Kad se novac i roba po~nu okretati oko kreativnih ljudi,
zapo~et }e autopieti~ni razvitak.
Stanje
na ovim na{im prostoorima nakon ovog rata je prilika za ponovni uzlet ljudskog
duha. Mnogi od nas, a i neki iz svijeta
bi rado prihvatili izazov, kako iz emocionalnih, tako i intelektualnih razloga
i sudjelovali u rje{avanju problema. Me|utim, kod nas nema nikoga tko bi bio u
stanju definisati precizno probleme, a
kamoli projektne zadatke, a da i ne govorimo o razradi metodologije
istra`ivanja i provo|enja rje{enja u `ivot. Napredak je proizvod suradnje i bez
toga ograni~eni pojedinci ne mogu u~initi vrijedna otkri}a. Sti~e se utisak da
se stalno ~eka neka karizmatska lizz~nost koja }e sve pokrenuti ili ~ak sve
srediti. Medjutim, to je utopija. Takve li~nosti se toliko rijetko javljaju, da
se mi tome ne mo`emo nadati. Ina~e, u svijetu postoji samo jedan primjer:
gospodin koji je do{ao na ~elo Singapura prije 30 godina i od Singapura
napravio raj na zemlji i uzor za ~itavu planetu. Ono ~emu se mi u tom smislu mo`emo jedino nadati je da nam na
~elo i dalje dolaze ljudi koji imaju najvi{e sposobnost jednog tehni~ara. A tehni~ar je, po Maslowu, ~ovjek koji sve
razumije osim krajnje svrhe, ili osoba
koja izbjegava male gre{ke a istovremeno juri ka velikoj zabludi.
Maslow obja{njava cjelokupno pona{anje pojedinaca
zadovoljavanjem potreba koje, iako djeluju istovremeno, mogu se posmatrati prema vremenskom slijedu i
hijerarhiji. Te potrebe su: fiziolo{ke, sigurnosne, dru{tvene, presti`ne i
samoaktualiziraju}e. Minimum zadovoljenja potreba za svakog ~ovjeka je zadovoljenje prvih triju potreba. To je
jasno ~ak i sa stanovi{ta djeteta, jer
i djetetu je potreban organizovan svijet, a ne neorganizovan i nestruktuiran.
Tako|er i odrasli vole siguran, sredjen, predvidljiv, zakonit i organizovan
svijet na koji se mogu osloniti i u kojem se ne doga|aju opasne i nesavladive
stvari. Postoji i jedan mali broj devijantnih tipova kojima vi{e odgovara haos
i oni se u haosu dobro snalaze s
obzirom na njihov mentalni sklop nemorala i sklonosti kriminalu. Oni u takvim uslovima lak{e zadovoljavaju
~etvrtu potrebu-potrebu presti`a koju Freud smatra veoma zna~ajnom i on je
nazivam potrebom za va`no{}u. Do ovog nivoa potreba su dospjeli svi na{}i politi~ari i
rukovodiocxi i tu se zaglibili u vlastitoj pohlepi i `elji za mo}i. To im je onemogu}ilo da naprave iskorak do
pete potrebe, a to je potreba za samoaktualizacijom ili samoostvarenjem. Zato sa podcvjenjivanjem i omalova`avanjem se odnose prema onim
rijetkima osobama koje su na putu samoostvarenja, koje su se oduprle izazovu koji nudi novac i mo} i ostali
normalni ljudi. Oni su jedini shvatili
da ~ovjek mo`e biti ono {to mora
biti. Tj. ~ovjek mora biti vjeran onome {to u sebi nosi i aktualizirati ono
{to potencijalno jest. Kod nekoga je to
biti dobar sporta{, kod nekoga dobar umjetnik, nau~nik, poljoprivrednik,
politi~ar ili policajac. Sve drugo je IMITACIJA @IVOTA. Samoostvareni ljudi vide
stvarnost jasnije i tolerantniji su.
Kod tih ljudi je spontan proces osje}anja i misli i tu je autopoiesis na
djelu. Oni nagla{avaju potrebu za istinom ( znanje i razumijevanje) i potrebu
za lijepim, dobrim ( humani i demokratski odnosi), {to je u cjelini definicija
samoostvarene osobe. A nerazumijevanje
i krive interpretacija samoneostvarenih osoba neminovno su vodile u
totalitaristi~ko dru{tvo, analogno teokratskoj dr`avi kada je religija bila
dominantna ideologija.
Peta
potreba je ono na {to mora nai}i svatko kad shvati sebe, svoje istinsko JA i
zapo~ne rad na vlastitom razvoju. Stoga je vrlo va`no pitanje TKO SAM JA.
Ukoliko bismo
uspostavili sistem samoproizvodnje ( autopoiesis) stvarala~kog subjektiviteta,
mladi bi se ljudi prije po~eli osposobljavati u samoostvarenju i to bi
postajalo dominantna potrteba zavr{etkom {kolovanja. Ovako, najbolji ostaju na
~etvrtom nivou potreba ( presti`), `ivot ih prije ili poslije uni{tava. Kod sve
ve}eg broja nastupa duhovna smrt a razdoblje koje ostaje do fizi~ke smrti
mo`emo slobodno nazvati `ivotarenjem.
Neki, da bi to izbjegli, po onoj Makjavelijevoj: “Cilj opravdava sredstvo”,
srljaju u nemoral, kriminal, licemjerje, sve sa `eljom da nemogu}nost
samoostvarenja kompenziraju
nagomilavanjem novca i mo}i. A samo mali broj ljudi dosti`e petu potrebu . Njih
prepoznajemo kao zdrave, zadovoljne, integrirane osobe koje oko sebe {ire
pozitivno duhovno ozra~je. Smatra se da
takvih u svjetskoj populaciji ima najvi{e 5-10 %, a sa sigurno{}u se mo`e re}i
da se takvi u BiH ne mogu na}i ni u promilima!
Sad nam ostaje da se zapitamo: Koliko nam treba
godina da kriti~na masa ljudi na na{im
prostorima bude na 5. potrebi? Upravo
toliko nam treba i da se pokrenremo sa mrtve ta~ke. Do tada, {to smo sijali, to
`anjemo! Mo`e netko tvrditi da jesijao dobro, a `anje zlo i zasigurno ima i
takvih slu~ajeva. Me|utim, sigurno je jedno: da je bilo dovoljno takvih koji su
sijali dobro, ne bi se do{lo u ovakav
haos. Optu`ivati nekog drugog, navodno neprijatelja da nam je on kriv za haos,
svodi nas na bi`i moralni i intelektualni
nivo nego {to objektivno zaslu`ujemo.
Kad svi glasa~i
budu procjenjivali kandidate za politi~ke funkcije iz perspektive
analizirane
teorije, pove}at }e se {anse da
dostignemo znatno ve}i GNP nego ga sada imamo, a to zna~i i {anse za bolji `ivot. Tada ne}e ponovo i
ponovo glasati one koji su se zaglibili na nivou 4. potrebe i nemaju ba{
nikakve {anse da se popnu do pete potrebe i da se samoostvare. A oni nemaju ni
volje za to jer im je u njihovom glibu novca i mo}i odli~no! Zato neka svatko od nas primarno po~ne sebe proizvoditi u
samoostvarenu osobu. Tada }e svatko od
nas biti u stanju da prepozna onog drugog koji je samoostvaren kao i on i da ga
diferencira od onog koji nije. Tad }e svatko ZNATI ZA KOGA TREBA GLASATI! Tako
}e po{teniji i pametniji postepeno po~eti prepoznnavati jjedni druge, uzajamno
se ohrabrivati pa }emo postepeno po~eti postajati autopoietska zajednica.
185
U susjednoj RH mnogi oboje stru~njaci ( a o
narodu da i ne govorim) smatraju da RH uz stopu rasta od 10 %, koju smatraju
svojim mksimumom, ni za 14 godiuiba ne}e dosti}i bruto dohodak od 100
milijardi. Me|utim, nau~nici koji se
bave autopoiesisom smatraju da se to mo`e posti}i ~ak i za 5 godina, ali uz
pretpostavku da se jedan ve}i di
stanovni{tva dovede do 5. potrebe. U
tom cilju za sve nas va`i da moramo u
sebi suzbiti oholost ako amo bolji i zavist ako smo slabiji od drugih, {to
slijedi iz 4. potrebe, koju MORAMO prevazi}i i nadvisiti. Sama ~injenica da u stanju 5. potrebe ima veoma malo ljudi u na{oj sredini, je dokaz
da NITI NAUKA niti TEOLO[KE INSTITUCIJE nisu ba{ ni{ta u~inile
u minimiziranju oholosti i zavisti, pa su ove dvije patolo{ke pojave postale
osnovne “
vrijednosti” na{eg dru{tva! A tako|er nisu ni{ta u~inile ni na polju
ostvarivanja ikakve sinteze izme|u
nauke i religije u cilju boljeg `ivota. [tavi{e, umjesto da budu “ gas” u
razvijanju autopieti~nih procesa, one su “ ko~nica” . Zbog toga “ gas “ mora
biti negdje drugdje. Mora biti u samim gra|anima koji svojom autopieti~no{}u
moraju prisiliti sve one koji su se
uspeli do visina liderstva ovog
dru{tva, bez obzira da li se radi o sferi politike, ekonomije, nauke ili
religije, da i oni budu autopoieti~ni, da stvaraju RED u dr`avi, a ne da i dalje budu alopoieti~ni, te da stvaraju
samo HAOS, kao do sada, i da budu jedna nepremostiva ko~nica usposatavljanju
boljih `ivotnih uslova za sve gra|ane.
Da bi gra|ani bili sposobni za ovakve poduhvate-
moraju se samoobrazovati, samoodgajati, moraju biti element samou~e}eg sistema,
tj. moraju biti AUTOPIETI^NI!
Me|utim,
to te{ko ide, jer je stanovni{tvo
naviklo da “ nosi sol”, dok mu ne “ pukne u glavi”, a onda se hvata toljage,
pu{ke ili ne~eg sli~nog i di`e REVOLUCIJU iza koje ostaje samo pusto{, bez
ijednog rije{enog problema. [tavi{e, problemi se jo{ multipliciraju! Umjesto da je svako OBRAZOVAO sebe, da se
PROSVJE]IVAO i da je svojim ispravnim u{e{}em
doprinosio EVOLUCIJI i
postepenom popravljanju dru{tva kom pripada. Na`alost, mentalitetet na{eg
stanovnika, uz neznatan broj iznimaka, optere}en duhovnim i materijalnim
siroma{tvom koje smatra normalnim stanjem, nije u stanju ni da shvati da postoji
i druga~ije stanje koje je u stvari normalno i u skladu sa prirodnim zakonima.
Ako
gradjani i dalje ostanu tvrdoglavi po pitanju svog (ne) obrazovanje i (ne)
prosvje}ivanja, ni ovaj dru{tveno politi~ki sistem koji bi se trebao
uspostaviti na ru{evinama onog socijalisti~kog, ne}e se nikad uspostaviti. Tj.
propast }e prije nego se i uspostavi! A
onaj prethodni je propao upravo zbog sindroma egalitarizma ( uravnilovke), op}e
zavisti i nedovoljne obrazovanosti! K tome su jo{ doprinijeli i uslovi iz
okru`enja: sa Zapada (
dominacija ekonomije nad politikom), sa Istoka ( dominacija politike nad
ekonomijom), sa Sjevera ( oholost bogatih) i sa Juga (zavist siroma{nih). Upravo zbog toga se kod nas uspostavio
savr{en sistem negativne kadrovske selekcije koji je produkovao armiju
kvaziintelektualaca koji danas predstavljaju
na{u “elitu”, a u stvari su intetalektualni paraziti koji `ive na ra~un
gra|ana. I ne samo da `ive ve} se i
enormno bogate!
Sa
takvim balastom iz prethodnog re`ima, ne poznavaju}i ni biolo{ke, ni filozofske domete, ni psiholo{ke prilike, u{li
smo u demokratske promjene kao “ slon u staklarsku radnju” i proizveli stanje
kakvo smo proizveli. A sa ljudima u
vlasti, ~iji je moralni, intelektualni i kulturni domet takav nam i ne mo`e biti bolje nego {to jest.
Pitamo se sada: ZA[TO su ba{ takvi u vlasti? Imamo li mi uop}e druga~ijih i boljih? Imamo, ali neobrazovano i neprosvije}eno
stanovni{tvo nije bilo u stanju da u
svojoj svakodnevici prepozna tko je na 4. a tko na 5. nivou potreba. Ono
naprosto nije imalo kriterija i glasalo je
ili po inerciji ili pod uticajrem nekih iracionalnih pobuda. A takvo
stanje odgovara pro{losti, pa se budu}nost
povla~ila. Stoga nije slu~ajna na{a usmjerenost na pro{lost. Nisu
u pitanju samo proslave NOB-a i veli~anje karizmati~nih li~nosti u prethodnom re`imu, ve} i vjerske i nacionalne manifestacije u ovom re`imu. Sve to govori o dubokoj regresiji, jer nismo u stanju sagledati
potencijale budu}nosti i moramo se vra}ati u pro{lost da bismo izdr`ali stres
zbilje i stvarnosti, te {ok od budu}nosti.
A pogotovo nas tamo vra}aju sve dosada{nje kvazielite jer one nemaju ba{ nikakvih vizija za budu}nost, a
narodu treba baciti pra{inu u o~i da to ne bi vidio. Na njihovu sre}u, dovoljna
je i sasvim mala koli~ina pra{ine iza koje oni mogu raditi {ta ho}e, a da narod
u to ne pronikne.
Persprktive
koje pru`a savremena tehnologija, ekonomija i pravo, ogromne su. Samo, tko }e to sve povezati i staviti u
slu`bu boljeg `ivota? Sigurno je jedno:
NITKO OD OVIH DOSADA[NJIH POLITI^ARA TO
NIJE U STANJU. Oni su imali {ansu ( neki i vi{e puta), ali ni{ta nisu
uradili. Treba li i dalje tra}iti vrijeme i `ivot ~ekaju}i da
nesposobni ne{to urade?
Zbog njih takvih nesposobnih i nedobronamjernih desilo nam se da je mali haos, koji se lak{e mogao prevazi}i da je na vrijeme rje{avan, pre{ao u veliki haos. Sad “ smrdi “ u svakom grmu u koji se zaviri! Pa tko i {to bi mogao u~initi da se stanje popravi? Tko i {to bi ga trebao nau~iti da bude sposoban za tu akciju? Kako to uraditi, sa kim sa ~im, po{to, koliko, kada.. sve su to pitanja bez odgovora, za sada. Kako umjesto dru{tva antagonizama, u kom mi `ivimo, stvoriti dru{tvo harmonije u kom bismo `eljeli `ivjeti? To ne}e nitko uraditi ako ne urade sami gra|ani i ako ba{ SVI ne uzmu u~e{}a u tome. Ali, prije toga moraju ra{}istiti sami sa sobom: @ele li oni harmonizaciju odnosa u dru{tvu i bolji `ivot koji iz toga slijedi, ili ne? Ako `ele, moraju postati svjesni toga da nije dovoljno samo `eljeti. Treba u tom pravcu i djelovati! Kao prv {to treba preduzeti je : samoobrazovati se! Ne treba imati vi{e iluzija da }e to uraditi vlast. Pa njoj je u interesu da narod ni{ta ne zna i ni{ta ne vidi. Tad oni mogu raditi {ta ho}e bez ikakve odgovornosti i sankcija. A takav ELDORADO imaju na ovim prostorima konstantno! Kad je netko ~uo da je neki politi~ar odgovarao za zlodjela po~injena svojim gradjanima i svojoj dru{tvenoj zajednici?
190