KULTURA

 

 

  (Ovo bi trebao da zna svaki buduci ministar za kulturu, obrazovanje i….. Nijedan od dosada{njih ministara  u RS iz ovih oblasti o tome nista nije znao)

 

 

 

UVOD

 

            Termin “ kultura” latinskog je  porijekla ( cultus- gajenje, obrada polja) koji se i danas koristi  u vezi obrade polja ali se vremenom po~eo koristiti i u smislu “ obrade duha”, tako da bi  jedna od definicija kulture  bila: Kultura je intelektualno osvajanje svijeta i estetski smisao reflektovan na pona{anje, ukus, stil svojstven samo homo sapiensu ( ~ovjeku kao svjesnom bi}u). Ili, prema Eduardu Tejloru: “ Kultura predstavlja cjelovit sistem koji obuhvata znanja, vjerovanja, umjetnost, moral, pravo, obi~aje i sve druge sposobnosti i navike koje  je ~ovjek stekao kao ~lan dru{tva.”

 

            U 18. vijeku pojavio se jo{ jedan termin gotovo  istovjetnog zna~enja kao i kultura- a to je civilizacija ( civis- slobodan gra|anin), kao karakteristika zemalja kod kojih postoji pismenost  i neke druge karakteristike razvijenosti da bi se istakla razlika izme|u njih i onih nerazvijenih, divljih , primitivnih koje su bile izvrgnute kolonijalizaciji.  Za razliku od kulture koja ima nacionalni karakter, civilizacija  ima nadnacionalni karakter, pa se mo`e re}i da postoji: hri{}anska civilizacija, vizantijska civilizacija, ali srpska kultura, njema~ka kultura itd. Svaka posebna, odnosno nacionalna kultura predstavlja organizovanu cjelinu sastavljenu od slijede}ih elemenata:

            -pogleda na svijet,

            -vrijednosnih sistema i orijentacija,

            -institucija ( {kola, univerziteta, muzeja, pozori{ta, vjerskih organizacija),

            -jezika i

            -materijalne oblasti ( primjenjena nauka, tehnologija, oru|e, proizvodna dobra).

Nad svim ovim ovim elementima, ta~nije kulturnom cjelinom, vlada unutra{nje jedinstvo, koje doprinosi da se jasnije uo~e razlike me|u razli~itim nacionalnim kulturama. Iako ne postoje “~iste kulture”, ipak se mo`e govoriti o nekim bitnim nacionalnim osobenostima. Ali, kad se  dvije razli~ite kulture na|u u trajnijem me|usobnom dodiru, one aktivno uti~u jedna na drugu. U sociologiji se takav proces naziva transkulturacija (akulturacija). Isto tako je mogu}e, unutar jedne nacionalne kulture, prepoznati i posmatrati i neke zasebne, izdvojene dru{tvene grupe, slojeve, profesije i sl. ~ije se pona{anje i stvaranje odlikuje, pored onih zajedni~kih osobenosti nacionalne kulture, jo{ i  nekim posebnostima, a {to se u sociologiji naziva potkultura (subkultura)- npr. subkultura omladinskih slojeva.

 

            Mi }emo se ograni~iti samo   na onaj vid  kulture koji se odnosi na duhovne vrijednosti, tj.  jezik, religiju, obi~aj i moral, filozofiju, nauku, umjetnost , masovnu kulturu i sl.,  {to bi, po prirodi stvari,  trebalo biti predmet nadle`nosti jednog jedinog ministarstva : MINISTARSTVA ZA KULTURU. Ovo  tim vi{e {to smo mi malobrojan narod i mala dr`ava, te nam je preskupo, a iznad svega i nedjelotvorno stvarati administrativne granice izme|u svih ovih oblasti duhovne nadgradnje u situaciji kad mnogo ve}e i bogatije dr`ave imaju ukupno od 5 ( Kalifornija) do 7 ( [vajcarska) ministarstava  a mi smo ih dosad imali  ~ak 4  samo iz oblasti kulture ( nauka, prosvjeta, sport i vjere), a rezultati njihova rada su bili neprimjetni.  Na{e MINISTARSTVO ZA KULTUTRU  bi   u budu}nosti  trebalo biti  nadle`no za:

            -prosvjetu i obrazovanje ( osnovno, srednje{kolsko i za odrasle, te ekolo{ko

              osvje{}ivanje),

            - visoko{kolsko obrazovanje i nauku,

            -kulturu, vjere i sport i

-intenzivna saradnja sa ministarstvima za poduzetni{tvo i li~ne inicijative ( {to kod

   nas jo{ ni ne postoji, a trebalo bi) i ministarstvom za evropske integracije ( {to kod

   nas tako|er ne postoji).

           

Razlog za to bi bio u tome {to sve ozbiljnije analize stanja u na{em dru{tvu, te analize uzroka i posljedica takvog stanja  nedvosmisleno ukazuju na to  da su u prethodnih 30-ak godina  najvi{e zatajili ba{  ministarski resori iz oblasti kulture. Kao posljedicu toga mi danas imamo generacije koje su nedorasle  za rje{avanje problema dana{njice zbog ~ega su kod nas prisutne takve ru`ne pojave kao {to su ratovi, bijeda, bezna|e, amoral i sl. To je  glavni razlog {to  se jo{ i danas, 7 godina poslije zavr{etka rata, brljugamo u onom istom glibu u kom smo i tada bili, a i dalje ne se ne nazire put izlaska iz njega. Da bi se to potkrijepilo, vrlo je ilustrativno navesti primjer  jedne [vajcarske.

           [vajcarci, bez obzira na to {to imaju  izuzetno sre|enu dr`avu,  ni{ta ne prepu{taju slu~aju jer su duboko svjesni da }e njihovo “ sutra” zavisiti od toga {to danas rade, planiraju i promi{ljaju. Pri tom oni sebe i svoju dr`avu posmatraju u kontinuitetu promjena koje su nu`ne da bi i{li ukorak sa svijetom, jer samo tako mogu odr`ati ili unaprijediti postoje}i standard. Jedan njihov ugledni intelektualac, u vezi sa tim, ka`e: “Mi uvijek idemo otvorenih o~iju i pazimo da se ne desi neko ~udo koje bi nas moglo zate}i nespremne. Pri tom se oslanjamo na na{e {kolstvo koje je do sada budno pratilo sve promjene i adekvatno im se prilago|avalo, ~emu se nadamo i ubudu}e.”

            A {ta da mi ka`emo za na{e {kolstvo? Ono se zaista nije prilago|avalo nikakvim promjenama i  danas se doima kao neki fosil  iz davnih vremena. Tko je za to kriv, sada nema koristi utvr|ivati ve} treba hitno ne{to konkretno preduzimati da se ovakva, nepodno{ljiva situacija, promijeni. Jer, novo vrijeme tra`i novog ~ovjeka druga~ije stru~nosti  negoli je to bilo dosad. I to je jedan od razloga {to se ne mo`e naprijed i {to je sve vi{e nezaposlenih. Kadar {kolovan na dosada{nji na~in se te{ko prilago|ava novim uslovima  rada i stvarala{tva jer je navikao da bude samo reproduktivac a ne i kreativac, inicijator. Klasi~ni na~in sticanja znanja u na{im {kolama je postao prevazi|en, zastario. On vi{e ne odgovara ni klasi~nim predmetima poput geografije i historije, a kamoli novim predmetima kao {to su informatika, ra~unarstvo i dr.  Pojmovi  “ problemsko u~enje”, “ problemska nastava”, “ u~enje u vidu rje{avanja problema” se sve ~e{}e ~uju kad se govori o obrazovanju. Nije vi{e dovoljno puko preno{enje tu|ih iskustava i memorisanje mno{tva ~injenica i podataka. Naprotiv.  U tom kontekstu nastava bi morala biti potpuno druga~ije koncipirana. A osim toga, svjetski priznati ekonomisti tvrde da je kompjuterizacija prva stvar kojoj zemlje u razvoju moraju pristupiti ako `ele da uhvate korak sa razvijenima. A mi smo, zasigurno, nerazvijena zemlja i jo{ devastirana ratom i zatrovana mr`njom. A po pitanju komjuterizacije i informatizacije dru{tva malo {ta se radi planski. Uglavnom je sve oslonjeno na  samoinicijativu, iako je poznato da je, nakon  45-godi{njeg egzistiranja real-socijalizma,  samoinicijativa  na{a najslabija ta~ka. Na{ ~ovjek i dalje vi{e voli biti oktroisan, postavljen i sl. valjda misle}i da mu je tako i odgovornost manja. Ali, vara se, odgovornost za sebe samoga ne mo`e prenijeti  ni na koga  drugog, pa zbog toga, pona{aju}i se neodgovorno prema samome sebi, danas je nezaposlen, bez krova nad glavom, gladan i bijedan. 

 

 

 

 

           

 

PROSVJE]ENOST  NA[EG  STANOVNI[TVA 

 

 

            Rje{avanje politi~kih i drugih problema na{eg dru{tva izgleda, s obzirom na njihovu kompleksnost, potpuno nemogu}im. Me|utim, to ipak nije razlog da se niti ne poku{a. Pitanje je samo, odakle po~eti? Da bi se mogla donijeti ispravna odluka o tome, potrebno je prethodno analizirati situaciju na Balkanu sa stanovi{ta uzroka i posljedica. Pri tom }e se neminovno morati zaklju~iti da haosu na Balkanu najve}i doprinos daju:

            -obrazovna zapu{tenost {irokih narodnih masa,

            -totalitarni politi~ki sistemi,

            -zloupotreba religija i

            -strani interesi.

Ovi uzroci nisu slu~ajno navedeni ovim redosljedom. Naime, najve}i krivac za haos na Balkanu je obrazovna zapu{tenost {irokih narodnih masa. To ima za posljedicu mogu}nost uspostavljanja i dugotrajnog odr`avanja totalitarnih re`ima, koji maksimalno zloupotrebljavaju religiju. Dalje, svakog diktatora iz takvog totalitarnog re`ima, mo`e lako potkupiti bilo koji strani faktor.

             Zna~i, da bi se eliminisali uticaji ovih negativnih faktora na prilike na Balkanu, najprije je neophodno edukovati {iroke narodne mase, jer “ Mrak je  zaista prava metafora za neznanje koje je glavni uzrok patnji ~oveka i naroda”, kao {to ka`e  knji`evnica Jara Ribnikar. Ako se u tome uspije, vi{e ne}e biti mogu}a uspostava totalitarnih re`ima, a samim tim ni zloupotreba religija, pa ni negativan uticaj stranog faktora. Me|utim, obrazovanje {irokih narodnih masa do, za to, neophodnog nivoa je isto tako kompleksan problem kao i rje{avanje politi~kih i drugih problema na Balkanu. Pa ipak, iako to nije mogu}e obaviti u kratkom  periodu, dobro isplaniranom strategijom bilo bi  mogu}e i to uraditi. Nije slu~ajno {to Drago{ Kalaji}, poznati srpski publicista i geopoliti~ar ka`e:”Kultura je najbitniji a najslabiji element na{eg sistema odbrane, pa iziskuje potpuni preobra`aj i preokret. Premda su za to potrebne decenije, neophodno je bar zapo~eti. Istina, za preobra`aj na{e kulture zakasnili smo vi{e nego {to smo skloni da mislimo, ali nije prekasno, jer su perspektive pretnji na{em suverenitetu i nezavisnosti tako|er dalekose`ne. Osovinu kulture ~ini sistem vaspitanja i obrazovanja, od porodi~nog do dru{tvenog okru`enja, od osnovne {kole do univerziteta.” On tako|er ka`e da su  svi prethodni obrazovni sistemi, koji su bili isprobavani na na{im mladim pokoljenjima, imali  zadatak da intelektualno i moralno unakaze i debiliziraju mozgove i du{e  mnogih generacija na{e mladosti.  Taj sistem  sa svojim otvoreno proklamovanim principom proleterizacije intelektualaca ( “radnici na univerzitete”!), proizveo je  bezli~ne i odro|ene, zavisne i beski~mene individue, poslu{nike, idealne robove novog svetskog poretka. Me|utim, `alosna je ~injenica da se nikakav radikalan zaokret po pitanju obrazovanja  u okviru totalitarnih re`ima uop}e ne mo`e ostvariti s obzirom da su takvi re`imi protiv istinskog obrazovanja  jer bi ono ugrozilo opstanak samog totalitarnog re`ima. Zbog toga takav re`im namjerno sabotira istinsko obrazovanje naroda. Najupe~atljiviji dokaz nedobronamjernosti re`ima je ba{ odnos re`ima prema instituciji obrazovanja. Ako je obrazovanje na margini, ne{to nije u redu sa re`imom! A kod nas je obrazovanje uvijek bilo na margini! ^emu smo se onda i mogli  nadati s obzirom na konstataciju da se danas u svijetu uzima zdravo za gotovo da  dostignu}a u obrazovanju  i ekonomski razvoj idu ruku pod ruku?  Naj`alosnije u svemu tome je {to se vlasti navodno mijenjaju, a po pitanju obrazovanja, sve ostaje isto. Razlog za to je {to je prosvjetni radnik ve} skoro pola stolje}ea puka sirotinja  na ovim prostorima, a ako se on mora boriti za puku egzistenciju, ako ga nitko ne priznaje, ako nema ugled, tada }e u ta zanimanja i}i sve lo{iji i lo{iji ljudi, pa }e i nastava biti sve lo{ija, bez obzira na eventualne reforme i nove programe.  To je logi~na posljedica egzistiranja  potpuno nekompetentnog  kadra u  dosada{njim Ministarstvima prosvjete. Taj kadar je dosljedan plod prethodnog nakaradnog re`ima i nije u mogu}nosti da sagleda situaciju na pravi na~in i da ponudi rje{enja. A rje{enje je: Umjesto postoje}eg horizontalnog  uspostaviti vertikalni sistem vaspitanja i obrazovanja, koji }e se zasnivati na iskustvima i tradicijama klasi~nog evropskog modela izgradnje suverene i slobodoumne li~nosti, naoru`ane univerzalnim znanjem i eti~kim vrlinama za odva`no i valjano suo~avanje sa svim izazovima `ivota i svijeta. Za razliku od horizontalnog sistema vaspitanja i obrazovanja, koji sve ljudske razlike i bogatstva specifi~nih obdarenosti potire  i svodi na osrednjost, vertikalni sistem pru`a  nadarenima odgovaraju}u perspektivu, tj. vertikalni sistem proizvodi savjesne i efikasne radnike, slu`benike i genije, tj. elitu bez koje ni najsposobniji narod nema budu}nosti.  Mi sada nemamo elitu ve} samo pseudoelitu, koju je generisao prethodni obrazovni i politi~ki sistem. Da stvar bude jo{ i gora,  jedan od biv{ih ministara prosvjete RS  je svojevremeno izjavio  da  praksa sticanja kupljenih diploma postoji na na{im prostorima ve} skoro 50 godina, tako da  me|u na{om dana{njom “elitom” ima i takvih!  Ministar za telekomunikacije  u vladi SRJ je skoro, na konferenciji TELFOR, rekao: “U~imo, u~imo,  i druge u~imo, jer je to uslov koji }e odrediti da li }e neki narodi uop{te u budu}nosti postojati ili ne.” U svijetu vi{e nikoga ne treba ubje|ivati da je obrazovanje osnov dru{tva i njegovog prosperiteta, a kod nas izgleda da o tom nitko ni{ta jo{ na zna! Svakom ~ovjeku treba toplo preporu~iti da se kroz ~itav `ivot obrazuje, jer na`alost, ve}ina na{eg stanovni{tva apsolutno ne shva}a zna~aj obrazovanja, a kako bi i shva}ala kad je obrazovan ~ovjek u dosada{njim re`imima konstantno bio marginalizovan, nipoda{tavan, proganjan i  ka`njavan!? Oni tako|er  ne znaju da nizak stepen obrazovanosti ima za posljedicu lo{e psiholo{ke osobine, a lo{e psiholo{ke osobine su uzrok neadekvatnom pona{anju stanovni{tva u odlu~uju}im situacijama {to ih neprestano vodi iz nesre}e u nesre}u. Ve}ina na{eg stanovni{tva smatra da nakon zavr{ene srednje ( pa ~ak i osnovne ) {kole, nikad vi{e ne treba da pro~ita ni jednu knjigu, pa ~ak ni bilo kakav drugi tekst. Takvi ljudi u toku svog `ivota zaborave i ono malo {to su nekad davno nau~ili i  svedu se skoro na nivo debila. [to je najtragi~nije u svemu je to, {to raznorazni intelektualci, od kojih neuk svijet o~ekuje da ne{to pametno urade ili bar pametno ka`u, najvi{e doprinose haosu i bezizlazu! O~igledno da univerzitetske diplome i titule nisu uvijek mjerilo prosvje}enosti pojedinca    ( ili bar ne na na{im prostorima) ve} je mjerilo  sasvim ne{to drugo. Obrazovanost i prosvje}enost jednog ~ovjeka se ogleda, prvenstveno, u pojmanju sebe kao aktivnog ~lana dru{tva koji svojim ~injenjem doprinosi ne samo svom, ve} i sveukupnom boljitku dru{tva. Prosvje}en ~ovjek mora  biti u stanju da svaku situaciju objektivno procijeni i da ne dozvoli da bude izmanipulisan. Samo tako ~ovjek mo`e biti koristan ~lan dru{tva a to je svaki onaj   ~ovjek koji kroz `ivot neprekidno sti~e nova znanja. Na`alost, u  Bosni je jo{ uvijek aktuelna  poslovica: “Ako ho}e{ sakriti novac na sigurno, stavi ga pod knjigu!”          

            Op}e obrazovanje na{eg stanovni{tva je  za zadnjih dvadesetak godina, ne samo stagniralo, ve} i nazadovalo. Razlog za to je planirana  i sistematski provo|ena sabota`a {kolstva. [kolstvo je sada, kad nam je potrebnije nego ikad, srozano na najni`e mogu}e grane. Ako nam je to i bilo nametnuto sa strane kao oblik specijalnog rata, neobja{njivo je da se takvo stanje i dalje odr`ava. Time  to dobija karakteristiku specijalnog rata protiv samoga sebe!  Situacija u obrazovanju se ne}e promijeniti na bolje dokgod se odgoj i obrazovanje ne po~ne promi{ljati nezavisno od dnevne politike, dok im se ishodi{te ne na|e u trajnim vrijednostima ~ovjeka. Na{a pedagogija nikad nije tretirala ni jedno va`no @IVOTNO  ( ljudsko) pitanje. Ona {uti o smrti, o ljubavi, o ekologiji..

            Jo{ prije dvadesetak godina  profesor Sveu~ili{ta u Zagrebu dr Branko Horvat, povodom tada  aktuelne reforme  {kolstva izjavio je da je ta reforma toliko perfidno smi{ljena sabota`a dr`ave i dru{tva u cjelini da }e dovesti do negiranja i uni{tenja sveukupnih dotada{njih tekovina borbe naroda za bolju budu}nost. Slobodno se mo`e re}i da su u tom smislu djelovale i sve ostale reforme {kolstva na  ovim na{im prostorima i sveukupna politika u zadnjih ~etrdeset godina iako je jo{ u XIX stolje}u Ivan Kukuljevi} (1816-1889), hrvatski nau~nik, knji`evnik i politi~ar u jednom svojem djelu o Bosni, upozorio:”Utisci su mra~ni. Narod zaostao, neprosvije}en i ugnjeten. Jedini izlaz je u bu|enju narodne svijesti putem prosvjete i napretka, bez ~ega }e Bosna ostati u barbarskom mrtvilu s kojim se ni jedan narod ne mo`e spasiti.” Na`alost, njegovo upozorenje nije nikad ozbiljno shva}eno. Zbog toga  Bosna nije mnogo odmakla, u pogledu prosvje}enosti naroda, od tog perioda do danas. Ista situacija je i na skoro ~itavom Balkanu. Najuvjerljiviji dokaz za to je  - ovaj posljednji rat. On je prvenstveno posljedica  dugotrajnog omalova`avanja obrazovanih ljudi od strane politi~kog re`ima pa samim tim i od ~itave populacije. Narod koji ne cijeni obrazovanje, obrazovane ljude, nauku i sve {to je s tim u vezi, ne mo`e ra~unati na svijetlu budu}nost ve} samo na mra~nu pro{lost. Ako imamo na umu ono {to je rekao dr Hiben sa sveu~ili{ta u Prinstonu        ( Princeton): “Obrazovanje je doraslost svim `ivotnim situacijama”, jasno nam je da ~itavo balkansko stanovni{tvo nije doraslo `ivotnim situacijama svog vremena. Zato nam se stalno ponavljaju situacije poput ovog vjerskog rata. Nastavi li se tako tretirati ono {to je najvrednije u jednom dru{tvu, ni~em boljem se ne treba nadati ni u budu}nosti jer propusti u {kolstvu su nepopravljive gre{ke koje formiraju circulus vitiosus  sa negativnim predznakom i izazivaju negativne refleksije kroz desetlje}a.

 Naj`alosnije u svemu ovome je {to je ovakva pojava najvi{e izra`ena na najvi{im nivoima {kolstva, koji bi trebali da slu`e dobrim primjerom ni`im nivoima {kolstva. A upravo je obrnuto: oni slu`e ni`im nivoima {kolstva lo{im primjerom! Naime,  o~ekivalo bi se da univerzitetski nastavnici prekinu ovaj circulus vitiosus, a ne da  oni budu ba{ ti koji ga podr`avaju vi{e nego itko drugi iako postoji uvjerenje da su oni  najsvjesniji, najobrazovaniji dio svakog naroda. @alosno je da ni na fakultetima nema timskog rada, nema sloge, nema udru`ivanja snaga ~ak ni u cilju progresa vlastite katedre, vlastitog fakulteta, a kamoli dru{tva u cjelini. A jedna poznata izreka ka`e: TIMSKI RAD JE SREDSTVO KOJIM PROSJE^NI LJUDI POSTI@U NATPROSJE^NE REZULTATE. O~igledno da je oni nisu ~uli, a sami nisu mogli do}i do tog zaklju~ka. Nije te{ko zaklju~iti {to su razlozi za to: Zbog manjka morala i nepostojanja pravne dr`ave dokopali se nesposobni pojedinci titula i katedri na razne sumnjive na~ine, pa sad moraju, pod svaku cijenu, sprije~iti da netko sposobniji od njih ugrozi njihove ( rekla bih ipak: bijedne) pozicije. Takvi sjede na tim mjestima po trideset i vi{e godina, imaju iste, poslu{ne asistente i nikakvih zasluga za nauku i dru{tvo…Njihova vizija je tako sku~ena da ~ak ne mogu zaklju~iti da }e im se takvo pona{anje vratiti kao bumerang kroz malu i bijednu penziju, kroz lo{e zdravstvo i kulturu, te  kroz svaku drugu bijedu kao {to su ratovi i sl. A ako se me|u njima pojavi netko tko nije kao oni, taj pro|e kao {to su pro{li Ivo Andri} i Me{a Selimovi} koji su bili izvrgnuti nipoda{tavanju, maltretiranju, pritiscima razne vrste i sl.  Zbog toga su bili prisiljeni ili da odu ili da budu progla{eni antidr`avnim elementima. Ogor~eni Me{a Selimovi}, prije nego {to je morao da iz takvih razloga  iz Sarajeva pobjegne u Beograd, rekao je:” Bosna je te{ka, teretna zemlja. U njoj nije `ivjeti lako. Pogotovo ako si centimetar vi{i od ostalih. A meni je sudbina dodijelila taj centimetar i osudila me na vje~ito ispa{tanje..” Istu misao je, sigurno ne slu~ajno, izrekao i Ivo Andri} u svojem djelu OMER PA[A LATAS:” U Stambolu ti mogu oprostiti sve, samo uspjeh ne.”  A duh Stambola  je, ne samo u Bosni, ve} i na ~itavom Balkanu, uhvatio dubok korijen. Dok god je `ivotna filozofija takva u {kolstvu, a time i u svim drugim oblastima `ivota, ~emu se onda nadatii? A takva filozofija `ivota bila je aktuelna u svim segmentima `ivota posljednjih pedesetak godina  na Balkanu. To je ta tzv.  politika negativne kadrovske selekcije, po kojoj se na sve mogu}e na~ine potiskuju i opstruiraju talentovani i vrijedni ljudi  za ra~un ograni~enih, poslu{nih, pokvarenih i sl. Mi svi smo navikli da oni ljudi koji  su bili nestru~ni, nesavjesni, nesposobni na prethodnom rukovode}em polo`aju, redovito po isteku mandata dobijaju jo{ bolji polo`aj kao nagradu za to. U stvari, ta nagrada nije isklju~ivo zato {to su bili lo{i ve} i zato {to su bili poslu{ni re`imu. A to je bila najva`nija karakteristika svakog  ambicioznog ~ovjeka u totalitarnom re`imu, a i danas je jo{ uvijek tako. Kao posljedica takve politike, sve balkanske sredine su sad u situaciji da  im je  najve}i problem, za neki budu}i progres, upravo nedostatak kadrova. Talentovani ljudi su rijetkost i ako se `eli bolja budu}nost prema njima se dru{tvo mora pona{ati kao prema najdragocjenijem blagu, a ne kao prema korovu, kao {to se do sad pona{alo. Zbog toga sad nemamo ni stru~nih politi~ara, ni stru~nih pravnika, ni stru~nih ekonomista, ni stru~nih novinara i td., pa je time omogu}eno  da najglasnije vi~u i najvi{e di`u glavu ba{ oni koji najmanje vrijede, tj. umi{ljene glave koje siled`ijstvom i bezgrani~nom ta{tinom izazivaju prezir i mu~ninu okoline. Ivo Andri} u vezi s tim re~e: “ Te{ko onom koji mora da unizi nekog drugog, da bi se on sam izdigao, ili bolje re~eno: da bi imao iluziju da se izdigao.” A ako se negdje i pojavi neki uspje{an ~ovjek, malo tko }e njegovu uspje{nost pripisati njegovim  dobrim osobinama.  U vezi s tim novosadski novinar Ratko Dmitrovi} ka`e: “ Oni koji se ozbiljno bave (a ima i takvih ), psihoanalizom srpskog kolektiviteta, tvrde da }e Srbin Srbinu oprostiti sve osim uspeha. Bilo da se on           ( uspeh) sastoji u kravi koja daje vi{e mleka, ku}i vi{oj za tridesetak centimetara, kolima sa ja~om kubika`om, du`im brkovima ili sl. Takva prednost ra|a kod Srbina sumnju, a ona se formira u dilemu: da li je ukrao ili mu je netko poklonio? U svakom slu~aju nema priznanja za sposobnost.”  To je op}a pojava da se na Balkanu nikome ne priznaje njegov rad i uspjeh, pa zato i nema motivacije za rad. Nisam sigurna da se to odnosi samo na Srbe: zasigurno se odnosi i na sve one koji su od Srba postali, ali i {ire. U svemu tome je najinteresantnija ~injenica da i stanovni{tvo ne podr`ava one koji nastoje unijeti ne{to novo i dobro u ovakvu sveukupno lo{u situaciju, ve}, naprotiv, podr`ava one koji rade u korist njihove {tete. To se ~ak ne mo`e objasniti ni strahom, s obzirom da se podr{ka mo`e dati i anonimno, putem tajnog glasanja, ali ni to ne poma`e. Mo`da je strah toliko velik da se oni boje i vlastite sjenke, pa nisu sigurni ni da je tajno glasanje, zaista tajno ili je to ve} pre{lo u perverziju!      

Na Balkanu prividno ima relativno velik broj stanovnika sa srednjim i visokim obrazovanjem. Me|utim, samo mali broj me|u njima bi se mogao smatrati istinski obrazovanim ljudima. Prema jednoj klasifikaciji intelektualci bi se mogli svrstati u tri grupe:

-U prvu grupu bi spadali oni intelektualci koji su fakultetski obrazovani, imaju {iroko op}e obrazovanje, objektivni su, sposobni su da analiziraju pojave oko sebe, da ih kritikuju i da daju adekvatna rje{enja. To su PRAVI intelektualci i takvih je veoma, veoma malo.

-U drugu grupu spadaju oni intelektualci koji, dodu{e, imaju fakultetsko obrazovanje, pa ~ak i {iroko op}e obrazovanje, ali su  (vjerovatno zbog manjka morala i vi{ka pohlepe) u svakom trenutku spremni da svoje znanje a jo{ vi{e  svoju reputaciju stave u slu`bu svog vlastitog interesa putem sumnjive politike ili ne~eg  sli~nog. To su tzv. re`imski intelektualci..

-U tre}u grupu spadaju  oni inteklektualci koji, dodu{e,  imaju formalno fakultetsko obrazovanje, ponekad ~ak i relativno {iroko op}e obrazovanje ( ali svakako ne dovoljno {iroko), ali su nekom  mr`njom, kompleksima, ideologijom ili religijom blokirani u razmi{ljanju i nisu u stanju da objektivno analiziraju pojave oko sebe i  da donose ispravna rje{enja. Zbog toga te{ko da bi se oni uop}e mogli i smatrati intelektualcima, s obzirom na definiciju intelektualca ( iskazanu kroz opis prve grupe intelektualaca ).

Mo`da su ova prethodna klasifikacija i obja{njenja koja ona uklju~uje, obja{njenje za veoma  slab  uticaj intelektualaca na Balkanu. S obzirom na tretman i karakter {kolstva u dosada{njem periodu, moglo se  o~ekivati je da takvo {kolstvo nije  ni moglo proizvesti mnogo intelektualaca iz prve grupe ve} najvi{e onih iz tre}e grupe. Uz to, nepostojanje pravne dr`ave i haos koji je konstantno prisutan doprinijeli  su  tome da  velik broj intelektualaca iz prve grupe pre|e u drugu grupu, tako da je u prvoj  grupi jedva itko i ostao! A po prirodi stvari, na{e stanovni{tvo nije manje inteligentno od  ostalog  evropskog stanovni{tva. Naprotiv, prema  nalazima jedne me|unarodne komisije  Beograd je  me|u prvim gradovima Evrope po broju superinteligentnih mladi}a i djevojaka, ali rezultati u nauci, umjetnosti, pronalaza{tvu i drugdje  nisu ni me|u osrednjima. Zato je bistrina  (inteligencija) na{a  nesre}a. U stvari, ne ba{ sama bistrina, ve} preveliko oslanjanje na nju, bez adekvatnog rada, bez upornosti i  bez odgovaraju}e organizovanosti. Nema ni jednog vrhunskog ostvarenja bez truda i znoja. Ljudi se veoma razlikuju po stepenu inteligencije, {to ipak nije smetalo jednom {aljivd`iji da  konstatuje:  “Pamet je najpravilnije raspore|ena stvar na svijetu.”  Jer, mnogi su nezadovoljni svojim bogatstvom, ljepotom, zdravljem, ali su pvojom pame}u svi zadovoljni i ne bi je nipo{to mijenjali za tu|u! Pri tom ipak treba re}i da su oni inteligentniji  mnogo samokriti~niji i pokazuju ve}i interes za tu|e mi{ljenje. U vezi s tim  Bertrand Rasel je rekao da su pametni ljudi puni sumnje, a budale  tako sigurne u sebe!

            Va`an element inteligencije, a istovremeno i preduslov mudrosti, je radoznalost. Tromost duha je te{ko optere}enje za svakoga i ne mo`e ~ovjeku da garantuje ni osrednjost. Onaj tko otvorenim o~ima gleda svijet, taj zadr`i dje~ju radoznalost i ima {anse da otkrije mnoge stvari i  nove svjetove koji ostaju nepoznati onima koje ni{ta ne interesuje. Zato se sa pravom mo`e re}i da je jedna od  najva`nijih osobina genijalnih ljudi ba{ ta dje~ja radoznalost, koju oni zadr`avaju do kraja `ivota.

Po{to su {kole na Balkanu uvijek bile (a i sada su) instrumentalizirane od strane politike, djeca tamo ne mogu dobiti znanje koje im je potrebno kroz `ivot. Takvi, neadekvatno obrazovani i neinformisani, postaju {tetni ~lanovi dru{tva koje je lako zavesti i instrumentalizirati u svrhu sumnjivih ciljeva, s obzirom da ih {kola nije nau~ila koristiti razum u procjenjivanju situacija i dono{enju odgovaraju}ih odluka. Zbog toga nam se de{avaju sve nesre}e koje nam se de{avaju, uklju~uju}i i ovaj  vjerski rat na pragu 21. stolje}a! Mogu li se takvi recidivi sprije~iti? Svakako da mogu. U tu svrhu treba obrazovati ~itavo balkansko stanovni{tvo. Bilo bi logi~no o~ekivati da }e {kolstvo  morati  kad-tad da se rije{i lo{eg tutorstva jo{ lo{ije politike  i da uhvati korak s vremenom, te da postane avangarda u prosvje}ivanju naroda ( {to bi po svojoj su{tini i trebalo da bude, a ne samo puki sluga politike). Po{to  takvo {ta na Balkanu nikako da se dogodi, mi ne smijemo vi{e samo pasivno na to ~ekati, ve} treba svatko da poduzme ne{to u tom smislu. Budu}i da je sveukupna politika svjesno, putem marginalizovanog {kolstva sabotirala istinsko obrazovanje stanovni{tva, potrebno je na}i neke druge puteve kojima bi se moglo prosvijetiti stanovni{tvo.  Pri tom bi bilo vrlo uputno imati na umu onu Gandijevu:” Kad obrazuje{ mu{karca, obrazuje{ jednog ~ovjeka. Kad obrazuje{ `enu, obrazuje{ ~itavu naciju.”  Naime, svaka `ena, kao stvarna glava  svake porodice, ako se potrudi da bude dovoljno obrazovana i informisana, bit }e u stanju da odgaja i obrazuje svoju djecu savjesno sa ciljem da od njih stvori prave ljude koji }e biti sposobni da razmi{ljaju i pravilno zaklju~uju o pojavama oko sebe, te u skladu s tim reaguju. Takva `ena }e doprinijeti mnogo u smislu spre~avanja negativnih pojava koje nas konstantno  lupaju po glavi. Njeno potomstvo ne}e  biti takvo da ga sumnjivi tipovi mogu zavesti i odvesti krivim putem. Oni }e razmi{ljati o  eventualnim posljedicama poslu{nosti takvim tipovima.  Da bi `ena tako uspje{no odgojila svoju djecu, treba joj pomo}i savjetima ili je uputiti na literaturu. Op}e je poznata stvar da se  pravilnom edukacijom mo`e znatno uticati na visinu kvocijenta inteligencije kod djece. U tu svrhu svakoj majci se preporu~uje da inzistira na tome da njeno dijete u~i {ah    ( pri ~emu ne mora postati svjetski prvak!), da omogu}i djetetu izvjesnu muzi~ku naobrazbu, da mu omogu}i u~enje stranih jezika, da mu nabavi igra~ke u vidu kockica i slagalica, da mu ~ita pri~e prije spavanja, te da ga u~i  narodne poslovice i sl. Najvi{e grije{e oni roditelji koji se u `ivotu nisu potrudili da pro~itaju ni jednu knjigu, oko kojih je zbog toga totalni mrak ( i strah) i koji svoju djecu, zbog vlastite ograni~enosti, podsti~u na apsolutnu poslu{nost svakomu. Dodu{e, postoji narodna poslovica koja ka`e:” Zlo je tko svakog slu{a, ali je jo{ gore tko nikog ne slu{a.” Treba je samo pravilno shvatiti, tj. treba na osnovu argumenata i svojeg razuma zaklju~iti koga treba a koga ne treba slu{ati. Pri tom se treba koristiti i tu|im iskustvom. Postoji ~ak i izreka koja ka`e da je  razlika izme|u pametnog i nepametnog u tome {to prvi u~i na tu|im gre{kama, a drugi na svojima . Da bi se u svemu tome uspjelo, treba ulo`iti mnogo truda. @eni je potrebno mnogo  slobodnog vremena da bi  mogla biti informisana, obrazovana i na~itana. To sve nije mogla posti}i u {koli koja je takva kakva jeste ve} pedeset godina! Zato `enama ostaje jedino to da uzmu stvar u svoje ruke. Kao prvo, `ene bi trebalo da se uklju~e u rad raznih organizacija `ena koje postoje na njihovoj teritoriji. Ako takvih organizacija nema, potrebno je da `ene same iniciraju njihovo osnivanje. Neka se obrate prosvjetnim radnicama na njihovom podru~ju koje }e im sigurno pomo}i u tome. U takvim udru`enjima `ene }e mo}i da razmjenjuju svoja mi{ljenja, da slu{aju predavanja na razne teme, da razmjenjuju literaturu i da dobijaju informacije o literaturi koja ih interesuje i sl. U me|usobnim razgovorima o razli~itim temama saznat }e od drugih `ena mnogo toga, ~ime }e si u{tedjeti trud da same moraju pro~itati ba{ svako slovo, pogotovo ako za to nemaju dovoljno vremena.

            Jo{ je Kraljevina Jugoslavija organizovala obrazovanja seoskih `ena putem raznih kurseva, {to je bilo veoma zna~ajno za taj period jer  tada seoskim `enama ~esto nije bilo obezbje|eno ni opismenjavanje a kamoli {kolovanje i literatura. U tu svrhu slate su nastavnice sa zavr{enom stru~nom `enskom {kolom ~ak i u najudaljenija sela i tamo dr`ale seoskim `enama i djevojkama kurseve iz higijene, kulinarstva, ru~nih radova i dr. Dodu{e, repertoar je, sa dana{nje ta~ke gledi{ta, bio relativno skroman, {to je i razumljivo s obzirom  na tada{nji nivo razvijenosti dr`ave, pa i nauke. Interes seoskih `ena i djevojaka je bio preko svakog o~ekivanja, {to je bilo iznena|enje i za same organizatore. To je ujedno bio i dokaz da su preduzeli pravi korak. Na`alost, poslije 1945. godine ove aktivnosti nisu obnovljene. Dodu{e, Kraljevina Jugoslavija je  preduzela ove aktivnosti iz razloga {to je bilo jasno da je tada{nji sistem  {kolstva bio nedovoljno izgra|en i ra{iren,  velikoj  masi stanovni{tva  nedostupan, pa se na taj na~in poku{alo pomo}i seoskom stanovni{tvu. Osim toga  kapitalisti~ko dru{tvo kraljevine Jugoslavije je imalo razvijenu politiku promocije  donacija i legata, kad je postojalo op}e mi{ljenje da bogati ljudi moraju pomagati prosvjetu i kulturu,  {to je za vrijeme socijalizma potpuno izumrlo. Tada je postojalo kulturno dru{tvo PROSVJETA koje je imalo {irok dijapazon djelatnosti i oko 10 000 aktivnih ~lanova, a bilo je financijski pomagano od bogatih gra|ana {to mu je, izme|u ostalog,  omogu}avalo i stipendiranje darovitrih studenata {irom Evrope (informacije o tome prof. dr Luka [ekara, Fil. Fak. BL) U gra|anskom dru{tvu kraljevine Jugoslavije ugled bogatih gra|ana se mjerio upravo veli~inom njihovog doprinosa razvoju prosvjete i kulture. Takve obi~aje bi trebalo o`ivjeti kako bi od onih bogatih gra|ana, koji su se obogatili prvenstveno otimaju}i od nas ostalih, povratili bar ne{to novca za op}i interes.

            @alosno je {to se mora konstatovati da je balkansko {kolstvo, poslije svih nesre}a koje ga zadesi{e za posljednjih pedeset godina  (totalitarni re`imi, marginalizacija, neadekvatne reforme,bijeda, ratovi i sl.), u takvom stanju da bi mu bila potrebna pomo} one vrste koju je pru`ala Kraljevina Jugoslavija svojem {kolstvu! Samo sada, po{to je nauka u me|uvremenu mnogo napredovala, a time i potrebe stanovni{tva, vi{e ne bi mogao zadovoljiti onaj skromni repertoar  predmeta iz tog doba. Sada{nja seoska `ena,  ako bi svoje znanje ograni~ila samo na one oblasti  koje su bile na raspolaganju tada{njim `enama, bila  bi  u mnogo ve}em  relativnom zaostatku nego onda{nje `ene jer se u dana{nje vrijeme i od seoske `ene mnogo vi{e o~ekuje nego tada. Dana{njoj seoskoj `eni trebalo bi pru`iti informacije i o historiji,  politici,  psihologiji,  demokraciji,  religijama,  pravilnoj ishrani,  lije~enju, vaspitanju djece, ekologiji,  bon-tonu itd., itd.

            Poznata izreka ka`e da `ena dr`i tri stuba u ku}i. Ako `ena bude ta tri stuba dr`ala na bolji i ljep{i na~in, sigurno je da onda ni mu` ne}e dozvoliti da se sru{i onaj ~etvrti stub. A o~uvanje sretne porodice je imperativ opstanka naroda. Ako i seoska `ena bude svjestan ~lan na{eg dru{tva, takvo dru{tvo ima ve}e {anse da br`e dostigne potrebni nivo razvoja. I Me{a Selimovi} je rekao:” Kakve su da su, `ene su mudrije i bolje od mu{karaca. Mu{karci su glupi, sujetni, uobra`eni i ne vrijede mnogo, me|u nama re~eno. I ~udo je kako nas `ene trpe.”

            Te{ko  je obrazovati odraslog, a pogotovo ve} relativno ostarjelog ~ovjeka. Zna se da je sticanje znanja dugotrajan proces koji nu`no mora biti sistemati~an. Me|utim, ipak je bolje po~eti sticati znanja ikad nego  se pomiriti sa konstatacijom za mene je kasno. Jeste  za nekog mo`da kasno ako se `eli postati pravi intelektualac, ali nije kasno ako su `elje skromnije. Te{ko je nabrojati sve na~ine na koje se sti~e znanje. Veliku ulogu imaju {kole, ali se u~iti mo`e i van {kolskih klupa.  Treba mnogo ~itati sve do ~ega se mo`e do}i, treba  u~iti od obrazovanih roditelja, treba  putovati, treba se dru`iti sa umnim ljudima. Roditelji djeluju vaspitanjem, savjetimma, ali najvi{e svojim li~nim primjerom, a  slu{anje umnih ljudi i razgovor sa njima, te razmjena mi{ljenja, od davnina su lijep na~in oboga}ivanja vlastitog duha.  Jedan od najzna~ajnijih ( i najpristupa~nijih) na~ina sticanja znanja je ~itanje.  Knjige su riznice mudrosti prethodnih vremena i predstavljaju sakupljeno znanje svih prethodnih generacija. Gotovo sve mudrosti su ve} otkrivene. Treba ih samo na}i u knjigama.  Osim knjiga, danas postoje i mnogi kvalitetni ~asopisi, a pomalo se u obrazovanje uklju~uju i elektronski mediji.  U naprednim zemljama zapada postoji jedan trend tzv. brzinskog obrazovanja  koji je vrlo pogodan za one koji su propustili pravo vrijeme da se sistematski obrazuju ili se nametnula potreba sticanja znanja u nekoj oblasti radi primjene tih znanja u poslu koji  upravo predstoji. Na taj na~in se zainteresovanima pru`a mogu}nost da mogu i}i u korak sa vremenom, da mogu uticati na kvalitet svog `ivota, da mogu pobolj{ati uslove svoje egzistencije, da budu prijatni kom{ije, kolege na poslu, saputnici u prevoznom sredstvu i drugdje. U svrhu  brzinskog obrazovanja u razvijenim zemljama se organizuju na sve strane  razni kursevi, tako da je  prolskom kroz te kurseve mogu}e ste}i  odre|ena potrebna znanja mnogo br`e nego u toku redovnog {kolovanja. Takvi kursevi su obi~no propra}eni i odgovaraju}om literaturom koja omogu}uje svakom ~ovjeku da na lak i jednostavan na~in stekne potrebna znanja iz raznih oblasti, a da pri tom ne tro{i ni mnogo vremena ni mnogo novca. Na taj na~in se omogu}uje {irokim masama da se u nastojanjima za pove}anje kvaliteta vlastitog `ivota koriste nau~nim dostignu}ima, a da pri tom ne moraju sa`vakati svu nauku koja je njima uostalom i nepristupa~na. Nitko ne mo`e smatrati, ako je zavr{io neku {kolu, da vi{e nije potrebno da u~i. Svako znanje koje se ne obnavlja i ne pro{iruje, ne samo da stagnira ve} i isparuje. Dolazi vrijeme kada vi{e ne}e biti mogu}e na osnovu nekog skromnog znanja s kojim se iza{lo iz neke {kole ( pa i fakulteta)  obezbje|ivati sebi egzistenciju rade}i jedan te isti posao do penzije. Da bi se bilo konkurentno ( i fleksibilno) na berzi rada, morat }e se stalno u~iti a ne dozvoliti da  mozak zar|a. Ako bi se i mogli nadati da }e mo`da {kole morati uskoro biti vra}ene sa margine u centar interesovanja politike i dru{tva kao osnov opstanka uop}e, ipak ostaje gorko saznanje da su te {kole proizvele  masu  kvazikadrova koji nisu u stanju da se uklope u nove uslove `ivota i privre|ivanja na pravi na~in. Budu}i da je ve}ina takvih kadrova jo{ daleko od penzije, bilo bi neophodno da se ne{to uradi i za te generacije ako nikako druga~ije onda metodom  brzinskog obrazovanja.

            Kao posljedica ovog rata desila su se velika preseljavanja stanovni{tva. Zbog toga su se ljudi sa jednom vrstom navika na{li u sredinama gdje te navike skre}u pa`nju i izazivaju podsmjeh. Da se takvi ljudi ne bi osje}ali nesretnima, morat }e se prilagoditi novonastalim uslovima, tj. novoj sredini. Problem je naro~ito velik ako se stanovnici  malih planinskih sela odjednom na|u u velikim gradovima. Oni se u takvim sredinama osje}aju suvi{ni i izgubljeni, {to negativno djeluje na njihovo raspolo`enje, na psihi~ko zdravlje, a na kraju i na fizi~ko zdravlje. Naro~ito te{ko je starijim osobama. Od njih je nerealno o~ekivati da se potpuno prilagode novoj sredini, pa se naj~e{}e povla~e u sebe i tuguju. Nije rijedak slu~aj da se tako osje}aju i ljudi srednje dobi, od kojih se ipak o~ekuje da postepeno mijenjaju svoje navike i da se prilago|avaju novoj sredini. Jer, kako ka`e Me{a Selimovi}:” ^etrdeset godina je ru`no doba. ^ovjek je jo{ mlad da ne bi imao `elja, a ve} je star da ih ostvaruje”, a ako se pored toga na|e jo{ i  u izbjegli{tvu, situacija postaje jo{ gora. Pa ipak, preporu~uje se svima koji su se na{li u tako nezavidnim situacijama, da se poku{aju {to prije prilagoditi  sredini u kojoj su se na{li. Neka ni u kom slu~aju ne o~ekuju da se ta sredina prilagodi njima. Budu li se tako pona{ali moraju ra~unati s tim da ne}e biti prihva}eni, da }e biti ismijavani i prezreni. Ruku na srce, nitko normalan ne mo`e o~ekivati da }e gra|anstvo tolerisati ili ~ak prihvatiti sto~arske obi~aje u svojoj sredini.  Razlika u obrazovanju gradskog i seoskog stanovni{tva na Balkanu je drasti~na, u korist gradskog stanovni{tva, naravno. Zato svaki novi stanovnik grada koji je do skora bio stanovnik sela, mora hitno da se po~ne samoobrazovati kako bi se prilagodio sredini u kojoj misli sada `ivjeti. Ako to nije u stanju, bolje mu je da tra`i sebi smje{taj u sredini koja mu je bliskija po svemu.  Koliko su se prethodni politi~ki re`imi ogrije{ili  o na{e selja~ko stanovni{tvo, vi{e je nego o~igledno, a i zaprepa{}uju}e je. Njima je upravo odgovaralo da narod bude neobrazovan, nekulturan i neinformisan jer samo kao takav mogao je da trpi takve re`ime kakve je trpio. Mora se re}i da  seosko stanovni{tvo razvijenih zemalja ni malo ne zaostaje po svojem obrazovanju, prosvje}enosti, kulturi i informisanosti od stanovni{tva gradova. Oni samo na razli~ite na~ine zara|uju za svoju egzistenciju. Zato svaki stanovnik sela treba sebe da upita: “Jesam li  i  ja i na koji na~in kriv {to je selo konstantno zapostavljeno od strane svake vlasti?” Zato, neka svatko u~ini koliko god vi{e mo`e da ni on ni njegova djeca ne budu  vi{e takvi. Neka svaka majka samoobrazovanjem pro{iruje svoja znanja.  Ako se na taj na~in izbori  za svoj  li~ni  vi{i kulturni nivo, ona }e u tom duhu vaspitavati svoju djecu, a donekle i mu`a. Takva djeca }e imati ve}e obrazovne i kulturne potrebe od djece ~ija majka se nije trudila u tom smislu, a samim tim i bolji start za kulturno vaspitanje svoje djece itd. Tako }e se  kroz nekoliko generacija  posti}i ono {to je u razvijenim zemljama uobi~ajeno: kulturni nivo gradskog stanovni{tva se ne razlikuje od kulturnog nivoa seoskog stanovni{tva. A to je i osnovni preduslov da kod nas za`ivi demokracija, jer demokraciju mogu razumjeti i implementirati samo gra|ani, kao stanovni{tvo gra|anske dr`ave, a ne seljaci, kao stanovni{tvo feudalne  ili prelazne feudalno/ranokapitalisti~ke dr`ave.

            Profesor Univerziteta u Beogradu, dr Du{an Savi}evi} je skoro  na  televiziji Srbije izjavio, da se u dana{njim uslovima `ivota  vi{e ne mo`e smatrati pismenim onaj tko zna   samo da ~ita i pi{e. Da bismo danas nekog mogli smatrati pismenim, on mora biti funkcionalno pismen, {to zna~i  da  mora biti u stanju da se uspje{no slu`i pismeno{}u, u svakom pogledu. Dr Savi}evi} pri tom konstatuje  da je funkcionalna pismenost na{eg stanovni{tva, nezadovoljavaju}a.  Me|utim, u najrazvijenijim zemljama svijeta ( sa zvani~no manjim procentom nepismenih  nego {to je na na{im  prostorima), onih koji se mogu smatrati funkcionalno  nepismenima  je zastra{uju}e mnogo. A tek kod nas!? Tim vi{e {to se kod nas smatra zadovoljavaju}om pismeno{}u i puko poznavanje alfabeta  i neko skromno pisanje i ~itanje.  Iako je op}e obrazovanje koje se stekne  ~ak i u srednjoj {koli nezadovoljavaju}e ve}ina na{eg stanovni{tva smatra da  i po zavr{etku osmogodi{nje {kole ne treba vi{e nikakvu knjigu da pro~ita, a kamoli da ne{to i dalje u~i u smislu sticanja novih znanja. Isto va`i i za mnoge svr{ene srednje{kolce pa ~ak i za neke fakultetlije. Zbog toga je procenat funkcionalno nepismenih kod nas, u ovom trenutku,  mo`da i 90%! Opismenjavanje i obrazovanje se mora shvatiti kao kontinualan proces koji traje ~itav `ivot, pa se u  skladu s tim, onaj tko je prestao da se obrazuje nakon  zvani~nog zavr{etka {kolovanja, ve} nakon 2-3 godine mo`e smatrati funkcionalno nepismenim. Zato je kod nas vrlo uo~ljiva pojava fah idiotizma, tj.ljudi mo`da i nau~e ne{to malo  od svoje struke, ali  po pitanju svega ostaloga, kod njih vlada potpuni mrak, {to ima za posljedicu neadekvatno pona{anje u svim pa i najkriti~nijim  `ivotnim situacijama. Zbog toga je obrazovanje op}i dru{tveni, tj. socijalni problem a ne samo individualni kao {to ga je na{a politika uvijek  smatrala. Pogotovo ako se ima u vidu isto~nja~ka mudrost     ( koju su prisvojili  neki zapadni filozofi) da mijenjaju}i svijest mijenjamo svijet.. Pa kako bi mogli promijeniti svijet koji nam ne odgovara ako prethodno ne promijenimo svijest? Ali svijest se te{ko i sporo mijenja, a upravo zbog toga smo i do{li u }orsokak. O~igledno je da je situacija zrela za pojavu nekog novog prosvjetiteljstva, koje kod nas nema  tko da provede. Situacija  je sli~na onoj koja je prethodila evropskom prosvjetiteljskom pokretu u 18. stolje}u. Tada{nji umovi Evrope do{li su do zaklju~ka: Jedini spas je u znanju! Oni su tada na{li spas u  forsiranju razvoja parcijalnih  znanja dok se u ovom  historijskom trenutku tra`i restauracija cjelovitog razmi{ljanja kao podloge novog ljudskog obrazovanja. Takva nauka je kognitivna ili spoznajna nauka, koja ponovo vra}a filozofiju u centar zbivanja i interesovanja. Upravo jednu takvu, kognitivnu, svepro`imaju}u, novu, prakti~nu filozofiju ponudio nam je u svojoj knjizi  OP[TA NAU^NA TEORIJA, Rade Ili}. Mi smo ponovo imali sre}u ( po drugi put u ovom vijeku) da se ne{to tako zna~ajno pojavi na na{im prostorima ( kao u slu~aju  i Jovana Cviji}a i njegovog djela), ali na{e vlasti nisu jo{ zrele da to prepoznaju jer gospodin Ili}  je nekoliko koraka ispred njih i njihovog razmi{ljanja. Zbog toga je ta dragocjena knjiga pro{la nezapa`eno, a ona nam je mogla pomo}i vi{e nego sve na{e pro{le i budu}e vlasti i vi{e nego me|unarodna zajednica. [teta!

Po{to se pojam pismenosti  pro{irio,  ~ovjek mora stalno da osvaja nova znanja jer obrazovanje na nivou srednje{kolskog a kamoli osmogodi{njeg, nije dovoljno za trajnu  i istinsku pismenost. Zato se svaka razborita politika obrazovanja   ne bi smjela ograni~iti samo na obrazovanje djece i omladine ve} bi morala svoju djelatnost pro{iriti i na daljnje obrazovanje odraslih. U sada{nje doba nauka toliko brzo ide naprijed da ljudi brzo izgube korak sa njom, te se uskoro osjete izgubljeni u vremenu i prostoru. Svaki profesionalac se mora obrazovati do kraja `ivota.  Na{i menad`eri nemaju znanja i iskustva pa su zato tako ~esti ste~ajevi preduze}a. Zato treba preduzeti sistemsko obrazovanje   menad`era. I ne samo njih. ^injenica da bavljenje politikom nije profesija ve} privilegija ( {to se ogleda u primanjima politi~ara i u raznim drugim beneficijama) dovela je do toga da stru~njaci iz raznih oblasti hrle u politiku samo iz tih razloga pa se kod nas de{ava da se politikom mo`e baviti svako. Otuda toliki dilentatizam u politici! U susjednoj Ma|arskoj su na{li lijek koji se sastoji u tome da  su  primanja ministara najvi{e tri puta ve}a od primanja srednje{kolskog profesora. To je dobro rje{enje, ali ga treba jo{ nadopuniti odgovaraju}im mogu}nostima za kontinualno  do{kolovavanje onih koji se bave  politikom i menad`mentom. U protivnom,  i jedni i drugi se bave poslom kome nisu dorasli.  Dok je tako treblo bi o svim problemima  organizovati javne debate o svemu, jer politi~ari mnoge stvari ne vide i ne znaju. Me|utim, njima glas javnosti ni{ta ne zna~i. Oni smatraju da su, ~im su tamo zasjeli, “bogom dani” i nisu ni malo samokrit~ni, da ne ka`em: realni.

 

             Vjerovatno zbog takvih pojava, koje nisu samo “ na{ specijalitet”, jo{ {ezdesetih  godina UNESCO  je zapo~eo istra`ivanja uz krilaticu: U~enje je klju~ pre`ivljavanja. Zaklju~ci ovih istra`ivanja su bili da vrijeme u kojem `ivimo tra`i kontinualnu izmjenu sadr`aja s tim da se prethodno ispitaju i predvide potrebe narednog perioda, a onda pristupi izradi programa koji }e dati obrazovanje odgovaraju}e za naredni period. Tad }e obrazovanje stanovni{tva biti  u skladu sa zahtjevima sredine te se ljudi ne}e osje}ati izgubljenima, a dru{tvo ne}e uzalud vapiti za obrazovanim i sposobnim kadrovima kojih nigdje nema ( {to je kod nas redovita pojava). Posebno je zna~ajno obrazovanje odraslih jer oni su upravo ti koji donose sudbonosne odluke na raznim nivoima, uklju~uju}i  i  dr`avni nivo. Ako takve odluke donosi netko ~ije znanje je oskudno, zastarjelo i neadekvatno datom trenutku, onda mu i odluke mogu biti samo takve. A to onda vodi u sigurnu propast. U slu~aju stru~njaka iz raznih oblasti, mora se re}i da se i oni ne bi smjeli zadovoljiti svojim znanjem ukoliko je ono ograni~eno samo strogo na njihovu struku jer takvima nedostaje {ira vizija pa se mogu lako zavesti i igraju ulogu samo jednog vijka u ~itavom sistemu, {to je nedostojno ~ovjeka.  A pogotovo je nedostojno ~ovjeka ako netko, zbog svog sku~enog znanja i obrazovanja  nije u stanju da `ivi kao ~ovjek, da do`ivljava kao ~ovjek, otvorenih ~ula i bistra uma, svjesno, ve}  samo vegetira kao biljka  ili `ivi animalno kao `ivotinja. Dodu{e, ima onih koji su podosta i pro~itali, ali to ni{ta ne vrijedi jer nisu to ustanju ni na sebe da primjene a kamoli da prenesu na druge. A osim toga, poznato je da nitko ne sudi o{trije od neobrazovanog ~ovjeka jer  njemu nisu potrebni ni razlozi ni protivrazlozi s obzirom da  smatra kako je samo on u pravu, kao {to jednom re~e filozof Fojerbah  (Feuerbach).

            Obrazovna politika se mora mijenjati i pro{irivati a ne da se i dalje svodi samo na obrazovanje djece i omladine. Ministrastvo za prosvjetu i kulturu treba da pro{iri svoju djelatnost i na oblast obrazovanja odraslih u ~emu im mnogo mogu pomo}i radio i televizija. U tom slu~aju }e se smanjiti vjerovatno}a da dr`avu vode ljudi ~ija znanja su neprimjerena datom trenutku vremena. Ina~e, poznato je  prema nalazima statistike da se danas ~ak 70% radnog vremena koristi  za sticanje novih znanja (tj. za u~enje) a samo 30% na realizaciju proizvoda. Tu spada i u~enje 2-3 strana jezika radi razmjene znanja, {to zagovara Evropski savjet, u cilju smanjivanja i otklanjanja barijera me|u narodima i na tr`i{tima.

            Zna~i, danas se pod pojmom pismenosti vi{e ne mo`e podrazumijevati puko  poznavanje alfabeta, te ~itanje i pisanje, ve} je pismenost  potrebno posmatrati u funkciji kori{tenja raznih znanja u svim sferama `ivota: u vezi sa zdravljem, u vezi sa poznavanjem svojih prava, u vezi sa psihologijom, politikom  a u zadnje vrijeme se pojmu pismenosti obavezno pridru`uje i pojam kompjuterske pismenosti., pa ~ak i emocionalne pismenosti. Mo`da je najva`nija uloga pismenosti  u dana{njem vremenu  omogu}avanje  kriti~kog  promi{ljanja na osnovu ~ega se zauzimaju sopstveni stavovi a ne prihvataju ne~iji tu|i  kao zdravo za gotovo  i time se spre~ava mogu}a manipulacija ljudi od strane neke grupe ili nekog pojedinca. Stanje takvog obrazovanja je nezadovoljavaju}e svagdje u svijetu, a pogotovo na Balkanu. Zbog toga demokratija kod nas te{ko mo`e da za`ivi, jer demokratija se ne mo`e ni razumjeti a kamoli uspostaviti bez odgovaraju}eg obrazovanja. A tamo gdje navodno postoji demokratija, mo`da i postoji, ali samo u tragovima a i to malo {to je ima, ve} je uveliko ugro`eno. Zbog ~ega? Upravo zbog degradacije stepena obrazovanja stanovni{tva. Upravo zbog  nebudnosti, nesavjesnosti i nedovoljne obrazovanosti i  neinformisanosti stanovni{tva prijeti opasnost da se i ta njihova,  sada ve} oskudna demokratija, izrodi   ponovo u totalitarizam  i tiraniju. Zato treba doobrazovati i odrasle i ~initi to u kontinuitetu,  jer oni donose `ivotno va`ne odluke, kako u svojoj porodici tako i u politici, privredi.  Oni, takvi neobrazovani, natovaruju  sebi i svojoj djeci bijedu i  ratove na le|a. Da bi se obrazovali odrasli potrebna je anga`man  resornog ministarstva koje bi trebalo osmisliti  taj segment i uklju~iti ga u svoje redovne obaveze daju}i mu pri tom isti zna~aj koji ima i obrazovanje djece i omladine. Danas, s obzirom na nivo razvijenosti medija i masovnih komunikacija, to im ne bi trebalo biti te{ko. Na`alost, do sada nije primje}eno da je i jednom od ministrastava za prosvjetu i kultura na Balkanu takvo {ta palo na pamet. A kako i bi kad bi najprije trebalo zaposlene u tim ministarstvima doobrazovati!? Dobro je primijetio Drago{ Kalaji} da bi bilo prethodno neophodno izvr{iti zama{nu promjenu nastavnog kadra na fakultetima dru{tvenih nauka ( oni naj~e{}e obrazuju budu}e ministre za prosvjetu), jer taj kadar poti~e iz vremena naopake selkcije zasnovane na moralno-politi~koj podobnosti, te je uglavnom bez nu`nog nau~nog i pedago{kog autoriteta i stru~nosti. Ako je takav kadar obrazovao sada{nje i obrazovat }e i  budu}e ministre, ~emu se onda nadati?  U pogledu obrazovanja odraslih mogli bi i mediji  da tako ne{to zapo~nu, ali i tu se nailazi na isti problem: trebalo bi najprije doobrazovati kadar koji radi u medijima da bi mogao da shvati va`nost i potrebu za ne~im takvim. Iz tih razloga balkansko podru~je u tom smislu strahovito zaostaje. Ovdje je jo{ uvijek sve  u okviru individualnog interesa svakog pojedinca, {to je zanemaruju}e malo, jer malo ima onih koji su prirodno radoznali, a i taj mali broj je do kraja sputan uslovima sredine.  Koliko smo time hendikepirani ne treba posebno isticati, ve} je dovoljno imati u vidu da znanju nema kraja, a  da bi se ono  neprekino osvajalo treba biti znati`eljan i  stalno postavljati pitanja, {to u na{oj sredini nije ni uobi~ajeno, ni po`eljno. Kod nas je na`alost, jo{ uvijek  popularnija ona: “ Ve`i konja gdje ti aga ka`e”.  A znanost je najve}a avantura ljudskog roda, ka`e dr Ante Simovi} profesor Sveu~ili{ta u Zagrebu. Imati znanje- zna~i biti slobodan!

            A svijet ide dalje. Zahvaljuju}i mogu}nostima koje pru`aju masovni mediji, znanja se ve} sti~u na razne druge  nekonvencionalne na~ine, {to bi moglo da za`ivi i kod nas mimo sistema  resornih ministarstava. Na primjer, danas se  u svijetu vi{e znanja sti~e putem otvorenih univerziteta  uz pomo} radija, televizije, Interneta i sl., negoli putem {kola. Strani eksperti predvi|aju  da }e privatna ku}a postati najve}i centar za u~enje, a ne}e to vi{e biti u~ionice. Ali, mi smo veoma daleko od toga, prvenstveno zbog siroma{tva koje nam je donio rat. Zato bismo, za sada, bili sretni kad bi nam se bar preko TV ili radija pru`ilo malo vi{e obrazovnog programa, za sve generacije, umjesto {to nas konstantno bombarduju uobi~ajenom, neproduktivnom programskom {emom koja uklju~uje: Kruha i igara  i  trule politike! 

            Mora se priznati da su zna~aj obrazovanja na Balkanu jedino shvatili  u Sloveniji, a donekle i u Hrvatskoj.  U Hrvatskoj se sve vi{e, pored svih ovih pismenosti  spominje i ekolo{ka pismenost . Da bi se stanovni{tvo opismenjavalo i  u tom smislu, uveden je pojam ekolo{kih {kola  u kojima  se promovi{e zna~aj za{tite `ivotne  okoline kod svih uzrasrta u~enika. Djeca su to sa odu{evljenjem prihvatila. Pored toga,  u Hrvatskoj se uvodi prvi strani jezik ve} od vrti}kog uzrasta, a drugi od petog razreda osmogodi{nje {kole, a i opse`na reforma {kolstva je na pragu. Na  elektronskim medijima daje se mnogo prostora obrazovnom programu i ~esto se govori o uspjesima  u~enika i profesora  konkretnih {kola. Tako sam skoro slu{ala o kreativnom radu u~enika osnovne {kole  Trsat ( kod Rijeke)  u okviru muzi~ke sekcije gdje ih profesorica Radojka ^u~i} podsti~e na komponovanje melodija i pisanje stihova za pjesmice sa kojima u~enici u~estvuju na dje~jim festivalima. Mogu vam re}i da   se te pjesme  po kvalitetu  ni malo ne razlikuju od onih koje  za djecu pi{u profesionalci! Djeca su sa odu{evljenjem govorila o svojoj profesorici koja ih podsti~e na kreativan rad. Toga kod nas jo{ uvijek nema. A kako bi i bilo kad profesori  gotovo svaku svoju  platicu moraju “i{trajkati”?            U ve}ini zapadnih zemalja  u {kolama  se  jednom sedmi~no   odr`ava i   sat gra|anskog odgoja  gdje se djecu u~i svim va`nijim aspektima gra|anskog `ivota: od njihovih prava do obaveza, a {to tako|er doprinosi funkcionalnoj pismenosti svakog ~ovjeka. Kod nas  ni{ta od gore re~enog jo{ nije postalo aktuelno. A kako i bi kad se  sa takvim premisama u glavi ne ra|a, a ako  se nitko od odgovornih ne potrudi da ih u me|uvremenu stekne, onda ih naprosto nema!  Mo`da bi se to moglo i druga~ije prokomentarisati: Krivi ljudi na pravim mjestima!

 

Narodi Balkana jo{ uvijek nisu svjesni toga da su sami krivi za slu sudbinu koju trpe, ve} smatraju da su `rtve nekakvih “ imaginarnih sila” oli~enih u pojmu  sudbina. Nisu to nikakve imaginarne sile. Te sile su u samom narodu, a to su sile njegove neprosvje}enosti i neinformisanosti. Ili kao {to re~e urednik lista ARGUMENT, Ratko Dmitrovi}:” [to prije razbijemo iluziju kako smo  politi~ki zreo, svestan, mudar i ~astan narod, pribli`}emo se vratima iza kojih stanuje bolji `ivot.”

U tu svrhu nedostaje strate{ko planiranje, kako na nivou dr`ave, tako i na nivou obrazovanja, da bi se na kreativan na~in istra`ila budu}nost. To se u svijetu ve} uveliko radi. Na osnovu takvih planiranja kompanija SCHELL je predvidjela naftnu krizu i raspad SSSRa. Danas takve metode koriste ve} i dr`ave. Pri tom se obi~no postavi zadatak: U kakvom stanju bi se `eljelo da bude dr`ava  nakon slijede}ih deset godina i daju se neophodni po~etni i drugi potrebni parametri.  Zatim se programski ide obrnutim putem kako bi se dobile informacije {to treba raditi  u toku tih deset godina da bi se ostvario  takav cilj. Iako ne raspola`emo potrebnim  programima, ne{to sli~no bi i mi, ipak,  mogli uraditi. U tu svrhu postavimo sebi pitanje: Kakav nam gra|anin RS, odnosno BiH, treba da bismo mogli postati  samoodr`iva evropska dr`ava? To bi morao biti {iroko prosvije}en, dobro obrazovan, ekolo{ki svjestan, marljiv, samoinicijativan, odre{it, tolerantan, kulturan i odgovoran gra|anin.  Pa kako do}i do njega? Dobro osmi{ljenom politikom Ministarstva za kulturu, podr`anom od strane sveukupne politike i svih stanovnika. 

 

             Obrazovnu i prosvjetiteljsku politiku su  do sada vodili samo mu{karci i bilo je tako kako je bilo. Sada treba pru`iti {ansu obrazovanim `enama da vidimo mogu li one to raditi bolje!  

 

 

 

            SITUACIJA U OSMOGODI[NJEM I SREDNJE[KOLSKOM

                                                OBRAZOVANJU

 

            Jedan od osnovnih problema jest lo{ odnos dru{tva i politike prema {koli {to ima za posljedicu lo{ odnos izme|u nastavnika, u~enika i roditelja. Posljedica toga je ne postojanje svijesti o zajedni~koj odgovornosti i akcijama, koji garantuju ostvarivanje dje~jih interesa. Zbog toga je neophodna duboka, su{tinska, veoma  radikalna reforma u skladu sa zahtijevima dana{njeg vremena. Pri tom ne treba “ izmi{ljati toplu vodu”, ve} koristiti iskustva uspje{nih evropskih zemalja, a  putem konkursa primiti na radno mjesto zamjenika ministra za oblast osmogodi{njeg i srednje{kolskog obrazovanja, te doobrazovanja odraslih osobu koji , uz potrebne dokumente propisane Zakonom o radu, obavezno treba da  podnese i  PLAN i  PROGRAM rada u toku prve dvije godine mandata. Taj plan i program bi, u prvom redu, trebao da sadr`i uvo|enje metoda za podsticanje onih talentovanijih u~enika, jer  kod nas se nadareni ve} od malih nogu smatraju  opasnim pa ih isklju~uju i marginaliziraju, a iz programa mora biti vidljiv stav o zna~aju reforme {kolstva za ukupni razvoj. tj. treba argumentovati tvrdnju, koja sigurno stoji, da je reforma obrazovanja isto toliko va`na, ako ne i va`nija od reforme privrede i da ona njoj  prethodi, a predstavlja joj i neophodnu logistiku. Ako se na takvo radno mjesto postavi osoba koja to sve ne vidi, od reforme ne}e biti bi{ta .  Naro~ito je va`no da ta osoba shvata va`nost postojanja nau~ne elite i da  u reformisano {kolstvo ugradi metode za prepoznavanje talentovanih i njihovo podsticanje da bismo  jednog dana imali takvu elitu. Nadareni ljudi su posebna kategorija kojima su oni drugi  beskrajno zavidni jer se  uspjeh talentovanih  ogleda kao  neuspjeh onih drugih, pa su zbog toga kontrolisani i zako~eni od okru`enja, a na  dru{tvu je da tu blokadu sprije~i, u interesu svih. Zato ih se boje, i moraju ih uni{titi, makar moralno. To je, dodu{e, op}a ljudska tendencija protiv koje se moramo  razumom ( ako ga imamo) boriti jer je to destruktivno.  Ako se svaki uspjeh bude  i dalje minorizirao i poni{tavao, kako }emo naprijed? U razvijenim dr`avama nije tako, zahvaljuju}i ~emu i jesu razvijeni. Oni `ele dati uslove nekom da napreduje jer to smatraju i svojim uspjehom. A da bi se reforma ostvarila potrebno je imati novac, novac i politi~ku volju, bez toga ne ide.  Pri tom treba paziti da se politi~ka volja “ne odglumi”, pa zbog toga, na kraju, propadne sve, {to je vrlo mogu}e s obzirom na provjereni nemoral ve}ine  onih koji se bave politikom, a taj “ zanat” su dobro “ ispekli” u brozovskim vremenima.

Prema rije~ima ministra za prosvjetu Srbije i u osnovnoj {koli }e u~enici mo}i birati 30 % predmeta, dok }e preostalih 70% biti obavezni predmeti. Za to su, naravno, potrebna velika sredstva koja }e djelomi~no namaknuti Vlada, ali se o~ekuju i donacije. U~estovat }e i Svjetska banka sa povoljnim kreditom od 10 mil dolara, {to je prvenstveno namijenjeno {kolsdkim fondovima i osnivanju centra za evaluaciju, za informatizaciju  i edukaciju direktora da postanu pravi menad`eri.

 

U kontekstu osnovnog obrazovanja vrlo je ilustrativan primjer sa ostrva Bali iz kog se vidi {ta se sve mo`e posti}i i sa relativno niskim nivoom obrazovanja. Na Baliju relativno primitivan narod dobro `ivi zahvaljuju}i tome {to im je OBRAZOVANJE na  prvom  mjestu. Po{tuju u~itelje i sve}enike jer oni pou~avaju narod da bolje `ivi, tako da nekoliko klasa koje  postoje u tom dru{tvu sa~injavaju  prvu klasu ba{ u~iteljii sve}enici, drugu vladar i njegova porodica, zatim slijede radno stanovni{tvo, a zadnja klasa su seljaci.  Me|utim, ni oni nisu siriotinja. @ive u lijepo i funkcionalno ure|enim ku}ama sa lijepim oku}nicama, po ~ijem izgledu se ne bi moglo zaklju~iti da su stanovnici poprili~no primitivni. Glavna privredna grana je turizam i proizvodnja za turizam. Sve je tome podre|eno u ~emu je stanovni{tvo podu~avano od u~itelja i svre}enika. Turizam je na tom nivou da zadovoljava ukus najbogatije  i najzahtjevnije klijentele iz najrazvijenijih zemalja svijeta. Njih su njihovi u~itelji i sve}enici u~ili samo korisnim stvarima. Zahvaljuju}i tome stanovni{tvo Balija veoma dobro `ivi.

A gdje su u~itelji i sve}enici kod nas? Kako su cijenjeni oni koji bi da pou~e narod u ne~emu korisnom?  Na`alost, nalaze se na  margini i podcijenjeni su do krajnjih granica  Zato i  jeste, kako jeste. A nije moralo  biti tako  samo da je politika imala malo vi{e sluha za zna~aj obrazovanja. Mogli su nekim skromnim podsticajima potaknuti seoske u~itelje da se u okviru slobodnog vremena  anga`uju na  prosvje}ivanja seoskog stanovni{tva pa bismo umjesto seljaka ve} odavno imali farmere, tj. gra|ane koji svoju egzistenciju obezbjr|uju bavljenjem poljoprivredom, a koji su dovoljno prosvije}eni i svjesni da mogu u~estovati u izgradnji demokracije.

 

[to se ti~e srednje{kolskog obrazovanja mora se, sa `aljenjem, re}i  da dosada{njim programima srednjih {kola do krajnjih granica su omalova`eni i potisnuti latinski  i gr~ki jezk. To se forsira i u USA, a to  ukazuje na to da  u ovim predmetima   po~ivaju ogromne vrijednostoi za obrazovanje SAMOSVJESNE LI^NOSTI . Nema pravog intelektualca ako nije u~io LATINSKI ili GR~KI . A cilj USA politike je da proizvede samo poslu{ne i zavisne individue, nasilno zaustavljene u svom duhovnom, du{evnom i intelektualnom razvoju. Pored toga, va`e}i horizontalni sistem  obrazovanja i vrednovanja, bez vertikalnog, vje{ta~ki zaustavlja razvoj na  infantilnoj razini, gdje se u~enje vr{i pukim  opona{anjem i ponavljanjem. Tako u~e i majmuni. Na taj na~in se produkuju generacije majmuna u ljudskom  obliku, pokoljenja duhovnih, du{evnih i intelektualnih bogalja koji primaju i usvajaju zdravo za gotovo, bez ikakve mo}i kriti~nog rasu|ivanja sve, svaku la` i ludost, koja im biva nametnuta pseudoautoritetom.  Zato u USA, tko ikako mo`e, ide u privatnu  {kolu.  Op}e je poznatoi da su na univerzitetima  najbolji studenti  ba{ oni koji poti~u iz {kola gdje se u~io latinski ili gr~ki. Jer, svaki jezik je jedan sistem mi{ljenja kojim postepeno ovladavamo upoznaju}i njegova op}a na~ela. S obzirom da je latinski jezik u osnovi svih romanskih te da je svojom leksikom prisutan i u mnogim drugim evropskim jezicima, {to mu duguju oznake ~esto bitnih pojava, pojmova i koncepata misaonog, kulturnog, politi~kog i civilizacijskog `ivota- on je  uz starogr~ki na{a temeljna i najpotpunija {kola mi{ljenja. U~enje latinskog jezika primorava u~enika da stvara, razvija glavno sredstvo spoznaje, spoznaju na distancu subjekta spram objekta izra`avanja. Moderni jezici su siroma{nije i slabije sredstvo izra`avanja. Zato je bitno vratiti bar latinski na mjesto koje mu po zna~aju pripada.

            Zna~i, i u oblasti srednje{kolskog obrazovanja treba izvr{iti radikalnu reformu po uzoru na  {kole u Njema~koj, [vajcarskoj i Sloveniji. Po{to je u toku reforma {kolstva u Srbiji i Hrvatskoj, potrebna je inormisati se  i  o tome.

Prilikom sastavljanja programa obavezno voditi ra~una o tome da je znanje  pregr{t informacija ali i vje{tina kojom }e se  ~ovjek slu`iti kroz `ivot. Danas nisu nepismeni samo oni koji nisu nau~ili ~itati i pisati ve} i oni koji nisu nau~ili kako u~iti kroz `ivot. Ste~eno znanje se ne mo`e u potpunosti predati drugom, ve} ga treba nau~iti gdje to mo`e na}i.. Mo`e se desiti da prevelika koli~ina znanja (tj. informacija) zagu{i kod ~ovjeka ( ili djeteta) razvoj drugih osobina koje bi u narednom periodu mogle biti zna~ajnije nego puko znanje.

Prof. didaktike zagreba~kog sveu~ili{ta  MILAN MATIJEVI] ka`e da je ve}ina prosvjetnih radnika takva da stvara reproduktivce u znanju a ne kreativne pojedince. Zato treba osposobljavati nastavnike za nove uloge jer puki reproduktivci, u periodu koji je pred nama, ne}e mo}i na}i svoje mjesto u dru{tvu. On tako|er ka`e da u~itelj treba svojim radom u~initi sebe skoro nepotrebnim, tj treba nau~iti djake da znaju sami u~iti i sticati nova znanja, a ne da mu se “ nalijeva” u glavu. Neki u~itelji to shvate odmah, neki kasno, a neki nikad.

Nije va`no samo znanje nego i na{ odnos prema znanju. Do sad je to bilo uglavnom ex katedre, tj. jedan pri~a a drugi (ne)slu{aju.  Postoji i drugi na~in, udru`ivanja u parove i grupe pa im osmisliti zadatak koji treba da rije{e.  Tako se bolje u~i kad se je  aktivno uklju~eno. To je, dodu{e te`e organizovati, jer zahtijeva vi{e truda i materijalnih izdataka, a {kolstvo je siroma{no a prosvjetni radnici nemotivisani. To se mo`e prezentirati na seminarima i prezentacijama, pa bi tad bar neki nastavnici dobili volju da to probaju, makar i u oskudnim uslovima. Treba po~eti, ali i negdje vidjeti kako to drugi rade. U Australiji komisija obilazi {kole i tra`e u~itelje sa zgodnom metodom, pozovu ga da to prezentuje drugima na seminarima. U~itelj treba da i sam nadgleda svoj rad, rezultate i da se korigira i dopunjava.  Treba mijenjati  sebe za nove zahtjeve vremena i time pridodati sebi jo{ jedan novi kvalitet. [kolu treba mijenjati, ali i kadar treba sam da se mijenja i prilago|ava trenutku vremena. To se naprosto ne mo`e propisati jer zavisi od dobre volje i informacija koje daju uvid {to je novo u psihologiji, pedagogiji i didaktici. Treba mu u tome pomo}i i podr`ati ga.

 

[kole su nekad imale i vaspitnu funkciju koju se negdje, tokom vremena, izgubila, pa je treba ponovo vratiti. Djecu i omladinu treba i vaspitati jer  neki od njih to  ne mogu dobiti od roditelja. Neki od roditelja nisu ni sposobni za to. Ako ih jo{ ne bude vaspitala ni {kola, onda }e ih vaspitati ulica, {to jedno ozbiljno dru{tvo ne mo`e  sebi dozvoliti. Ljudskom rodu nisu svojstveni samo razum i svijest. Onima najizabranijima svojstven je i stid. Ali, ve}ina onih koji su se domogli funkcija ( a na`alost i mnogi drugi u na{em dru{tvu) ubili su stid u sebi, a mo`da ga nikad nisu ni imali jer nisu imali prilike da ga i kod koga iz svog okru`enja vide.  A kad se ubije stid, tada ne ostaje ni{ta, ka`e knji`evnik Be}ir Vukovi}.  Ina~e, poznato je da je mentalitet Balkanaca okarakterisan sa  megalomanijom, sindrom konvertizma, kompeksima  vi{ka i manjka vrijednosti, nepo{tivanjem drugoga  i  nepo{tivanjem njegovog rada, te nepo{tivanjem kolektivnih vrijednosti. Kako nauka ka`e da se samo oko 30% karaktera naslije|uje, nije te{ko zaklju~iti koliko mnogo prostora u kreiranju karaktera mo`e imati {kola ako je dobro osmi{ljena. U protivnom, i onih 70% usvojit }e jedinka iz svog, naj~e{}e, lo{eg okru`enja.

 

            S obzirom na op}u situaciju u {kolstvu, nije te{ko zaklju~iti da je potpuno zatajio  i Prosvjetno-pedago{ki zavod koji, umjesto  da unapre|uje obrazovanje, on ga  opstruira i sabotira.  Razlog za to je kadar koji je, otarasiv{i se dnevnika, tamo na{ao svoju sinekuru. Kad bi ova institucija  profunkcionisala na pravi na~in, mnogi od zaposlenih u PPZ bi izgubili poziciju, jer su nedorasli poslu koji bi trebalo da obavljaju. Nesposobna dosada{nja ministarstva nisu bila senzibilizirana na probleme  te vrste, pa je “ i{lo kako je i{lo” i “ do{lo dokle je do{lo”.

Preduslov za ikakav po~etak kretanja dru{tva u pozitivnom smjeru je  promjena mentaliteta kako bi se prevazi{le me|usobne predrasude  i netolerancija, a u tome moraju svoj doprinos, prije svih drugih, dati osnovna i srednja {kola.

 

 

EKOLO[KO   OSVIJE[]IVANJE

 

Iako je oblast ekologije smje{tena u drugi resor, vi{e je nego o~igledno da bi jedan njen dio, onaj koji se odnosi na ekolo{ko osvje{}ivanje stanovni{tva, morao biti u resoru za kulturu. Jer, zalud sve one metode koje preporu~a ekologija kao nauka i tehnika, ako ne postoji razvijena ekolo{ka svijest kod stanovni{tva. Jer, mi nikad ne}emo mo}i biti toliko bogati da bi mogli imati takvu slu`bu ~i{}enja koja bi bila u stanju da na~isti toliko koliko nesavjesno stanovni{tvo mo`e da isprlja i zagadi. To su davno shvatile i bogate zemlje jer bi to prevazilazilo i njihove materijalne mogu}nosti, pa su  se udru`ili  i zajedno rije{ili ovaj problem. Pri tom SVATKO RADI SVOJ POSAO. A to zna~i: obrazovne institucije rade na  ekolo{kom osvje{}ivanju  mladih nara{taja; televizija poma`e ekolo{kim spotovima, policija i pravosu|e privode i ka`njavaju one koji se ne pridr`avaju zakona vezanih za ekologiju, a vlada izdaje  bro{ure iz kojih u~e svi oni koji dolaze da `ive u njihovu dr`avu, a u kojima izme|u ostalog, pi{e:

 

“ Vlada  je odgovorna za odr`iv razvoj dr`ave ali  to ne smije biti na ra~un zdrave okoline koja je va`na za zdrav `ivot. Gra|ani moraju po~eti odmah da se pona{aju   na odgovoran na~in prema okolini. Svaki gra|anin je obavezan da da aktivan doprinos socijalnoj, ekonomskoj i ekolo{koj dobrobiti  svoje zemlje.  Samo oboje, individualna i kolektivna akcija }e u~initi mogu}im postizanje cilja u vidu odr`ivog razvoja. Svaka osoba mo`e svakodnevno doprinositi ostvarenju tog cilja, u prvom redu odlaganjem raznih vrsta otpadaka na mjesta predvi|ena za to i tako doprinositi da se velik dio otpadaka reciklira umjesto da se baca po okolini. Tako|er se  ekolo{ki doprinos mo`e dati i sa {to ~e{}im kori{tenjem bicikla, na ra~un automobila. Veoma velik doprinos se mo`e dati i volonterskim radom u raznim udru`enjima koja rade na ekolo{kom osvje{}avanju stanovni{tva.”

Da bi to i kod nas profunkcionisalo, treba odgajati mlade generacije u tom duhu, u ~emu najve}i doprinos mo`e dati {kola. Pri tom je neophodno da se organizuju i ekolo{ke akcije u kojima }e u~estovati svi u~enici jer je vjerovatnije da }e oni vi{e cijeniti svoj rad ulo`en u ekolo{ku akciju, negoli tu|i.

 

 

 

 

 

 

SITUACIJA U VISOKOM OBRAZOVANJU

 

 

 I problem u visokom obrazovanju bi se mogao rije{iti na sli~an na~in kao u osnovnom i srednje{kolskom obrazovanju, ali je za situaciju u visokom obrazovanju potrebna detaljnija analiza stanja po{to je situacija  mnogo kompleksnija i te`e ju je rije{iti, a od njnog uspje{nog rje{enja zavisi opstanak i naroda i dr`ave.

Paradoksalno, ali istinito, u visokom {kolstvu se   jo{ vi{e nego igdje drugdje, u duhu onih   mra~nih brozovsko-staljinisti~kih vremena , kao i u doba mra~nog Srednjeg vijeka i inkvizicije, gu{i svaka progresivna misao sa namjerom da se {to du`e zadr`i status quo koji je odgovarao onima koji su  koncentricali  mo} ( i vlast) u svojim rukama i koriste je isklju~ivo za svoju  dobrobit. Ako je takvo stanje, zbog niskog  stepena prosvije}enosti tada{njeg stanovni{tva i pod prijetnjom inkvizicije, i moglo da se odr`ava kroz stolje}a, potpuno je neobja{njivo da se odr`ava jo{ i danas. Ako ni{ta drugo ono zbog ~injenice da bar inkvizicija vi{e ne postoji, a bilo bi logi~no  o~ekivati  i  da je  stanovni{tvo kroz period od hiljadu godina postalo bar malo prosvje}enije i obrazovanije. Ili mo`da nije ta~no ni jedno ni drugo?

            Dok svijet ide velikim koracima naprijed,  na{i univerziteti to nikad nisu mogli, a ne mogu ni danas.  Oni su uvijek imali i imaju veoma sposobne  i  efikasne ko~ni~are koji su na sve mogu}e na~ine  nastojali da sprije~e svaki progres na fakultetu, smatraju}i ga najve}om opasno{}u po njih same. Zato su nipoda{tavali  svaki uspjeh  onih koji nisu bili  njihovi satrapi, a glorificirali  samo sebe i svoj navodni uspjeh.  Kao najopasniju polugu svakog eventualnog progresa smatrali su kadrovsku politiku, zbog ~ega su je uvijek dr`ali pod najve}om mogu}om kontrolom. I uspjeli su! Tako se do{lo do toga da nakon tolikih godina postojanja ve}ina fakulteta, te{ko da se ima  zakonom propisani broj nastavnika i saradnika, jer ljudi su dolazili ,  muvali se ovdje izvjesno vrijeme i kad su uvidjeli da nemaju nikakvu {ansu da se  ni u stru~nom  ni u  statusnom pogledu razvijaju i napreduju, napu{tali su fakultet i odlazili na razne strane. A oni koji su iz nekih drugih razloga morali da ostanu ovdje              ( porodica, patriotizam ili sl.) vjerovali su u onu Njego{evu:” Svaka sila za vijeka”  i uzaludno su ~ekali da, po zakonima prirode, tada{nji  ko~ni~ari  odu  i tako ostave prostor za neke druge, bolje ljude  koji bi poveli fakultet putem progresa. Na`alost, svi prethodni ko~ni~ari su se uvijek pobrinuli za kontinuitet svoje politike, pa su i mnogi od  onih  koji su se uzaludno nadali izgubili strpljenje i  pod stare dane oti{li. Skoro je done{en novi Zakon o univerzitetu, ali , na`alost, mora se zaklju~iti da se ni{ta kvalitativno novo nije ugradilo u taj zakon kao ni u skoro done{ene nove programe. Sve {to se desilo je samo puka “kozmetika”, iako prema najnovijim nau~nim saznanjima iz teorije rein`enjeringa, ne mo`e se ostvariti vidan  napredak ako se ne{to  samo modificira, reorganizira, prilagodi ( komu i ~emu!), ve} samo ako se SVE PO^NE IZ PO^ETKA!  Rein`enjering polazi od postavljanja temeljnih pitanja o smislu obavljanja nekog poslovnog procesa. Najjednostavnije re~eno, to je povratak na po~etak i poku{aj da se ~itav posao radi bolje, naj~e{}e na potpuno druga~iji na~in nego {to je to prije bilo uobi~ajeno. Za to oni koji “ vladaju “ fakultetima naprosto nemaju premisa!  Osim toga, radikalne stavove ne mogu imati oni koji su pred penzijom i kojima najvi{e odgovara ona komunisti~ka “ne talasaj”  (- bar dok sam ja jo{ tu, a poslije mene mo`e da bude i potop!-), a koji ~vrsto dr`e kormilo u rukama i dalje vode ovu obrazovnu instituciju u potpunu propast! Oni su se, naravno, dobro obezbijedili na razne na~ine i dobijaju po nekoliko raznoraznih honorara ( koje im omogu}uje ova smu{ena politika putem raznih upravnih odbora i sli~nih anga`mana), pa nisu `ivotno zainteresovani za boljitak Fakulteta, a da i ne govorim za bolji `ivot onih ostalih koji se nisu “udomili” na drugim mjestima. A njihovu poziciju NE MO@E NIKO UGROZITI jer su se kontinuitetom nakaradne kadrovske politike obezbijedili da budu NEZAMJENJIVI ( ” Neko drugi ne bi mogao da radi ono {to oni rade. A za ono {to bi trebalo da rade, mo`da bi se mogli na}i neki drugi, spopsobniji ljudi”, govorio je uzaludno Du{ko Radovi}), s obzirom da su sve eventualne konkurente koji bi ih tjerati da budu bolji, eliminisali bilo kadrovskim me{etarijama ili namjernim spre~avanjem napredovanja asistenata ( Ima asistenata koji asistiraju po 30 godina! Zar to nije sramota predmetnog nastavnika  koji nije pomogao svom asistentu da napreduje? Zar to nije bila i obaveza nastavnika prema Zakonu o univerzitetu?). Tako da je, na`alost, i danas aktuelno ono {to je svojedobno, kao kritiku komunisti~kim rukovodiocima, govorio Du{ko Radovi}: “ Budite ponosni i nemojte priznavati svoje poraze. Za sve {to niste mogli i znali recite da niste hteli. Veli~ajte ono malo {to mo`ete, ismejavajte i omalova`avajte sve drugo {to je iznad va{ih mogu}nosti”.  I  Jovan Du~i} je kritikovao  patolo{ke pojave u dru{tvu, a njihove uzroke na{ao u slijede}em: ”Mlad ~ovek isti~e nove ideje, a star ~ovek isti~e samo staro iskustvo. Jedan uvek gleda napred, a drugi natrag. Zato nove ideje dolaze od mladih, a sve predrasude dolaze od starih. Mladi politi~ari se bore me|u sobom uvek za ne{to {to }e tek postatri, a stari  politi~ari se sva|aju raspravljaju}i samo stare ra~une i stara zlopam}enja. Kad bi nam oni pra{tali na{e vrline i zasluge, kao {to nam pra{taju nedostatke i pogre{ke, gde bi  bio ovaj svet! Zato {to je tako kao {to jeste, ne stradaju najve}ma oni koji su najgori, nego ba{ oni koji su najbolji. “ U tom cilju, jo{ uvijek se inzistira na gomili, krdu, a ne na individui. “A gomila je uvijek u stanju ludila; ~ovek dolazi do pameti i svesti samo kad se izdvoji iz mase, jer gomila ne `ivi  od ideje, nego od strasti. Zato je pravi put na{e sre}e u~iti ~oveka da podigne poverenje u sebe, {to zna~i razvijanje personalnosti do njenih krajnjih mera.”-pisao je  Du~i}, a iz onoga {to se de{ava na fakultetima, vi{e je nego o~igledno da se nije ~itao ni  Du~i}!

To sve navodi na zaklju~ak  da i sa samom organizacijom Univerziteta ne{to     (  ili ni{ta) nije u redu.  Zar nije trebao postojati mehanizam koji bi sprije~io da takve pojave egzistiraju na fakultetima kroz desetlje}a? Ako to ve} nije bilo mogu}e u ona mra~na brozovska vremena, {ta je to {to sad spre~ava ukidanje takve blokade i onemogu}avanje takve vrste “privatizacije”  i opstrukcije fakulteta?  Da li se sa takvim FOSILIZIRANIM stanjem na fakultetima, a i na samom univerzitetu, mo`e i u kakvu budu}nost? A da je zaista takvo,   potvr|uju i studenti u  svom ~asopisu “ BUM”  iz  decembra 2000. gdje doslovno pi{e:

            “ Sjetimo se automobila  sa po~etka vijeka i uporedimo ih sa dana{njim. Postavlja se pitanje: Kako  je mogu}e da institucije koje bi trebale predstavljati vrh intelektualnog potencijala u jednom dru{tvu do`ive takvo zaostajanje? Da li su oni imali neprijatelje koji su gu{ili njihov razvoj? Ili jednostavno, fakulteti nisu imali i nemaju dovoljno intelektualnih sposobnosti da odgovore na  izazove sada{njosti. Njihova najzna~ajnija karakteristika je konzervativnost, opreznost prema svemu novome, ustrajanje na starim metodama u znanju, bojazan od naprednih ideja…” [ta re}i na ovo? I na ovako   o{tre  kritike  studenata, univerzitet je ostao gluh!

 Naj`alosnije u svemu tome je {to se to sve maskira pod pojmom ”autonomije” univerziteta ( ili ta~nije fakulteta). AUTONOMIJA univerziteta DA ( u odnosu na politiku), ali  AUTONOMIJA fakulteta NE ( s obzirom na Univerzitet!), jer ina~e postoji opasnost da se radi o demago{kom triku ( kako ka`e poznati publicista Drago{ Kalaji}) kojim privilegovani iz propalog re`ima nastoje da sa~uvaju svevla{}e svog neznanja, svoje gluposti i svoje amoralnosti. Ili bar da postoji kontrola vo|enja  politike na fakultetima, vrednovanje uspjeha ( ili neuspjeha) i onemogu}avanje ovakvih negativnih pojava pravovremeno. Jer, navodna upravlja~ka  tijela     ( me|u koje spada i Savjet fakulteta) koja upravljaju fakultetima su i dalje birana  i manipulisana od strane pojedinaca ili manjih neformalnih grupa tako da predstavljaju samo farsu i nikako ne slu`e svrsi za koju su namijenjena. Dokaz za to je upravo situacija u kojoj se danas nalazi ve}ina na{ih  fakulteta. Da su ti organi  izvr{avali svoje obaveze predvi|ene zakonom, zar bi se moglo takvo ne{to desiti? A tako je bilo u prethodnom re`imu i na mnogim drugim fakultetima u zemlji. Bez obzira na to, jedino sam ~ula da je sada{nja vlast  Republike Hrvatske odlu~ila da ne{to u~ini po pitanju “lije~enja te bolesti”. Naime, osnovan je Saborski pododbor za visoko obrazovanje, znanost i kulturu kome }e se mo}i obratiti za pomo} svi oni koji budu opstruirani po pitanju nau~nog istra`ivanja i napredovanja. Kod nas se o tome jo{ niti ne razmi{lja, a za to vrijeme  razna “ prijateljstva” i nepotizam odre|uju ko ima pravo na napredovanje i ko mo`e uzeti u~e{}a u projektima. Na taj na~in  se vr{e i  izbori u zvanja redovnog profesora sa manjim opusom nego {to je potrebno za docenta i obrnuto. Istovremeno se kroz razne kvazi projekte i kvazistru~njake vr{i kvaziinformatizacija dru{tva koja ima samo za cilj {to vi{e oplja~kati vlastiti narod, a ne dati mu ni{ta zauzvrat. To zna~i da niti je Univerzitet ono {to bi trebao biti po definiciji, niti su to fakulteti. Preovladava trijumfalisti~ki talas prosje~nosti koja uni{tava izuzetnost. Univerzitet i njegvi fakulteti su izgubili svoju osnovnu karakteristiku koja se sastojala u tome da oni sakupljaju znanje, da ga predaju novim generacijama u kontinuitetu i da imaju u svakom trenutku spremne timove koji }e kvalitetno pomo}i da se rije{e razni iskrsli problemi u dr`avi i dru{tvu. U  razvijenim dr`avama  se mnogi problemi kao {to je nezaposlenost mogu rije{avati   velikom  fluktuacija stanovni{tva   koju vlast podsti~e na bazi  informacija  dobijenih  od  univerziteta koji prate situaciju. Ako pogledamo {ta rade na{i fakulteti, sa `aljenjem moramo konstatovati da se to ni najmanje ne uklapaju u ovakva doga|anja! Univerzitet bi morao biti BAZNA institucija ove dr`ave, a on je dalje i od same margine. Dodu{e, takav kakav je, nije ni zaslu`io bolji tretman, ali ostaje pitanje TKO ]E URADITI ONO [TO BI TREBAO URADITI UNIVERZITET u jednoj dr`avi?  Smu{ena politika koju vode pohlepni kratkovidni politi~ari je upravo sretna  {to ih jedan PRAVI UNIVERZITET ne raskrinkava pred  javno{}u i {to ih ne ometa u njihovim prljavim rabotama. Zato ga konstantno  i dr`e na margini i oko nje i ne ~ine ba{ ni{ta da bi univerzitet postao ono {to bi trebao biti po definiciji. A narod uzaludno o~ekuje od navodnih intelektualaca da ne{to urade u smislu promjene situacije na bolje.

[to se ti~e pravog nau~nog rada koji bi bio za dobrobit dr`ave i dru{tva, tog te{ko da je na na{im fakultetima uop}e ikad i bilo. Zar se nau~nim radom mo`e nazvati rad u koji profesor ne uklju~uje  ~ak ni svog asistenta ( vjerovatno iz straha da ovaj ne vidi {ta on ne zna i iz straha da  ga ovaj ne nadma{i!)? Upravo  zbog nepostojanja timskog rada i  zbog izostanka volje da se pospje{uje obrazovanje i napredovanje  fakultetskog kadra izostali su i rezultati, a sve aktivnosti ovog fakulteta ( i univerziteta u cjelini) u proteklih 40 godina se ne mogu nikako druga~ije okarakterisati osim kao PUKO VEGETIRANJE. I na`alost, ni{ta se ne}e promijeniti na bolje dok se ne desi pobjeda duha, jer, kako ka`e Du~i}: “Uvek pobeda duha dolazi pre svake materijalne pobede.” A do pobjede duha ne mo`e do}i sa dosada{njom vrstom rukovode}eg kadra, jer da je moglo, ve} bi za toliko  godina valjda i do{lo!  [teta,jer mnogi fakulteti su u zadnjih osam godina imali velike {anse. Naro~ito  Elektrotehni~ki fakultet. Zar nije bilo najnormalnije da ovaj  Fakultet  bude  prvi, najbolji i najkonkurentniji provajder, bar u Banjaluci ako ne i {ire? Zar ovaj Fakultet nije imao najbolju kadrovsku preddispoziciju da efikasno organizuje obrazovanje kadra  za informatizaciju na{eg dru{tva? Zar ovaj Fakultet nije trebao imati ve} formirane i spremne timove  za  informatizaciju preduze}a, firmi i institucija u na{oj  Republici po pristupa~nim cijenama? Zar nije trebalo biti mogu}e sve ateste potrebne privredi RS  vezane za oblast elektrotehnike dobiti na ovom fakultetu a ne pla}ati to fakultetima i institutima Hrvatske i Slovenije? Ni{ta od svega toga.  Oni koji su rukovodili ovim Fakultetom u zadnjih deset godina dozvolili su da “svi vozovi pro|u” i da Fakultet ostane i dalje  samo jedna odurna `abokre~ina zaostala iz brozovskih vremena, kakvo nam je, na`alost,  i ~itavo dru{tvo.  Zar  intelektualci sa ovog Fakulteta nisu trebali  bar poku{ati da “poljuljaju” stabilnost te vi{edecenijske `abokre~ine i  uka`u na put kojim se treba i}i da bi se  stiglo do boljeg `ivota? Umjesto toga oni su ~ekali da ne{to stigne  “odozgo” kao u ona komunisti~ka vremena  kad je sve stizalo “odozgo”. Ja razumijem da  onaj neobrazovani ili poluobrazovani dio stanovni{tva jo{ uvijek ~eka  da mu to “ne{to stigne odozgo”, da bude postavljen, oktroisan, da ne mora ni o ~emu razmi{ljati, a kamoli imati neku inicijativu ili viziju. Te deformacije mentaliteta su nu`na posljedica vi{edecenijskog  egzistiranja prethodnog nakaradnog sistema i predstavljaju patolo{ku pojavu. Me|utim, to treba lije~iti! A  ko bi to trebao da uradi ako ne  doktori nauka, magistri  i  drugi intelektualci? Ako ni zbog ~ega drugog onda bar da opravdaju te svoje titule. Ina~e bi im se sa pravom moglo re}i da ih nezaslu`eno nose jer se NI PO ^EMU NE RAZLIKUJU od one amorfe mase koja ~eka da ne{to  do|e  “odozgo”!

Vidi se da je u pitanju ozbiljna patologija.  ^itaju}i knjigu psihijatra prof. Dr. Jovana Mari}a, “ Kakvi smo mi Srbi”, gotovo sve pojave  primije}ene  kod zaposlenih na univerzitetu, mogu se na}i  spomenute u ovoj knjizi, etiketirane kao patolo{ke i destruktivnre. A kad je tako, onda nije ni ~udo {to se do{lo u ovakvu beznade`nu situaciju!

Moramo se trgnuti iz letargije i u~initi ne{to da uhvatimo korak sa Evropom i svijetom.  O~i naroda su ponovo uprte u inteligenciju, a inteligenciju, valjda, “proizvode” univerziteti!  Ne bi se smjelo  dozvoliti da narod   opet  bude razo~aran jer bi to  moglo jo{ vi{e pove}ati ve} i onako prevelike redove pred stranim ambasadama. A kad ode narod, uru{it }e se i dr`ava!.

Zato treba najozbiljnije shvatiti psihijatrijske dijagnoze  koje je postavio prof. Dr  Jovan Mari}, te pristupiti lije~enju. U tu svrhu dobro prou~imo dijagnoze.

Jo{ davno prije dr Mari}a,  D. Prohaska je  konstatovao: “ Slavenska slabost, beskarakternost i naklonjenost me|usobnim za|evicama i zavisti krivi su {to su Slaveni ostali porobljeni i politi~ki neslobodni.” A kako i ne bi bili kad je za sve  (ne)aktivnosti jedini spiritus movens kod njih bila zavist! Kod na{eg stanovni{tva je  bahatost i zavist pojedinca prema drugom pojedincu pobijedila op{ti interes i op{te narodno dobro.

Na{a velika slabost  je  i {to se kod nas najsurovije ka`njavaju upravo “odmetnici iz svojih redova”, tj. oni koji druga~ije misle ( a samim tim i MISLE, za razliku od onih drugih za koje se ka`e da ISTO MISLE, {to u stvari zna~i da uop{te NE MISLE). Ovdje zavist, tako|er, dolazi do punog izra`aja. Ideje nesloge i rje{enja koja ta  nesloga nudi na{em stanovni{tvu su prihvatljivija nego sloga i cjelina. Nekada{nje “ komunisti~ke }elije”, po prirodi stvari, nisu bile ni{ta drugo do tajne sekte neograni~ene mo}i koje su u svakom trenutku bile u stanju da uni{te neistomi{ljenika proku{anim metodama koje su li~ile na one inkvizicijske. A takva grupna mr`nja je ~esto opasnija od individualne. Ona se ubla`ava jedino  realizacijom mr`nje,tj. destrukcijom protivnika (potpunim  uni{tenjem objekta mr`nje).

Prema civilizacijskim tekovinama biti ~ovjek zna~i kontrolisati agresivne porive, kontrolisati osvetni~ke impulse, intelektualno obraditi konfliktnu situaciju racionalizacijom, samosavla|ivanjem, {to je balkanskom stanovni{tvu posve strano, na`alost, bez obzira na stepen obrazovanja.

 Sa druge strane Srbi ( i svi oni koji su od njih postali) su oduvijek po{tovali svoje vo|e, uva`avali njihove naredbe i tako razvijali podani~ki mentalitet do stepena naivnosti. Tito je bio vo|a koji se surovo obra~unavao sa neistomi{ljenicima i pri tom koristio Staljinov model ka`njavanja sa idejom da utjera strah bar u jo{ dvije generacije {to je  doprinosilo uspostavljanju i dugom odr`avanju totalitarnih re`ima, koji su  doveli narod skoro do potpunog uni{tenja. Ovakve metode su se , sa vrha piramide, doslijedno prenijele na sve nivoe vlasti i upravljanja, pa i na fakultete. Naravno, sa istim posljedicama.

 

U posljednje vrijeme, vrijeme potro{a~kog mentaliteta, kao da je jo{ vi{e potenciran  razvoj “ {i}ard`ijskog duha”. To zna~i da je savremeni Srbin spreman da se “ proda” svome {efu ili nekom drugom licu sa autoritetom za “ si}u”, za sitne male privilegije, bez `elje da rizikuje i bez `elje da se hrabro, cijelim svojim bi}em, suprostavi autoritetu. Treba}e nam mnogo “ rada na sebi” da oja~amo, da pobijedimo u sebi tu, “ rajinsku {i}ard`ijsku psihologiju” i da se bez straha hrabro usprotivimo pogre{nim idejama na{ih vo|a i ostalih lica sa autoritetom.

Ako se analizira ovaj poslednji rat mo`emo konstatovati da je “ dinarski nerealni narcizam” kao jedna od zna~ajki karaktera na{eg stanovni{tva, bio jedan od bitnih uzroka na{ih neuspjeha.  Psihijatrijkskim jezikom re~eno“ grandiozni self” na{ih vo|a prisutan u njihovim li~nostima doprinio je da se nerealno procjenjuje stvarnost. Iz tog proisti~e bezgrani~ni egoizam, a to je bitna karakteristika ve}ine na{eg  stanovni{tva, a naro~ito onih koji su se dokopali bilo kakve vlasti i mo}i. U tom pogledu ni{ta bitno se nije promijenilo u poslednjih 50 godina. Iako su stasale brojne {kolovane generacije, ono selja~ko porijeklo i dalje je prisutno u pona{anju mnogih ljudi. Za formiranje kulturne li~nosti neophodna je vi{edecenijska, pa i vi{e vjekovna kulturna tradicija i njegovanje kulturnog ambijenta svakodnevnog `ivljenja.

     Netolerantan stav prema neistomi{ljenicima se tako|er uklapa u balkansku bahatost i balkanski  primitivizam, jer tolerancija u mi{ljenju i po{tovanje tu|ih potreba su, zasigurno, civilizacijska tekovina  i jedna od osnovnih moralnih vrijednosti, pa se mora uva`iti stav Jovana Du~i}a koji tvrdi da je netolerancija stvar glupavosti a ne mudrosti. Osobina koja  suzbija i osuje}uje toleranciju mogla bi se nazvati bahatost. Na`alost, to je mnogo ~e{}e na{a karakterna crta negli je to tolerancija i po{tovanje tu|ih potreba. Prema rije~ima Petra D`ad`i}a osobine brzopletosti i netolerantnosti koje “krase “ sve na{e mo}nike su posljedica sna`nog uticaja dinarske strukture li~nosti. Dinarci imaju nagla{enu crtu hvalisavosti i kvaziherojstva sa bezgrani~nim samopouzdanjem i uvjerenjem  u sopstvenu izuzetnost. U dinarskoj kulturi va`no mjesto zauzima kult oru`ja a i herojski kodeks, te`nja za dominacijom netolerantnost prema  suparnicima, urotni{tvo i sklonost prema revolucijama, ovisnost o uzbu|enjima i senzacijama. Dinarska plemenska kultura ne po{tuje zakon, opire se vlasti, ne prihva}a autoritete, sklona je plja~ki i hajdu~iji, a ne mogu bez mitova i svetosti. Otuda osje}aj vlastite nadmo}i iz ~ega proisti~e nerealnost u procjenama mnogih situacija. Poznati sociolog Vidimir Veljkovi} tvrdi da su ovakve osobine mo`da imale svojih prednosti u davno pro{lim vremanima oslobodila~kih i obrambenih ratova, ali  u mirnijim situacijama u kojima je bilo potrebno vi{e realizma, mudrosti i strpljenja, ovakve  osobine  na{ih vo|a su nam nanijele mnogo, mnogo {tete. Drugi narodi nam najvi{e zamjeraju upravo to bahato pona{anje, to odsustvo `elje da se  po{tuje druga li~nost.

Nasuprot tome, moderno dru{tvo( jedino u kom mo`emo ostvariti visok standard i ostale tekovine razvijenog zapada) ne mo`e se graditi na emocijama, mitovima, svetostima  jer se tako ~ini velik civilizacijski korak nazad, koji je, uostalom, 90-tih i napravljen. Zato je za Balkan va`no uspostaviti most izme|u razli~itih kultura i mentaliteta te politi~kih opredjeljenja. Problem Balkana je u tome {to nikad nije bilo, ili je bilo premalo takvih ljudi-mostova koji bi bili sposobni da pove`u razli~ite kulture .

 

            Opisuju}i neke karakterne osobine na{eg politi~kog mentaliteta, S. Jovanovi} daje fini opis  poluintelektualca koji je veoma ~esta pojava kod nas. On ka`e:” Izme|u dva svetska rata nastupilo je doba kada je svaki pojedinac verovao da ga njegov egoizam vodi ispravno. I naravno, javna svest je stala da slabi, te su se javili znaci kvare`i naravi. U te znake  spada i pojava poluintelektualaca, koji se  u sve ve}em broju sretao u javnom `ivotu. Uzimaju}i ga u njegovom najpotpunijem i najizra`enijem vidu, poluintelektualac je ~ovjek koji je uredno, pa ~ak mo`da i sa vrlo dobrim  ili odli~nim uspehom zavr{io {kolu, ali u pogledu kulturnog obrasca i moralnog vaspitanja nije stekao skoro ni{ta ( u svijetu je ova pojava poznata pod nazivom fah-idiotizam). Bilo zbog njegove uro|ene nesposobnosti ili zbog mana {kolskog sistema, on nije dobio podstrek za duhovno samosazrijevanje. On, uop{te, duhovne vrednosti ne razume i ne ceni. On sve  ceni prema materijalisti~kom kriteriju, a sa odbacivanjem duhovnih vrednosti on odbacuje i  moralnu disciplinu i odgovornost. On je kako u moralnom tako i u kulturnom pogledu ostao primitivac. Neomek{an kulturom, sa olabavelom moralnom ko~nicom, on ima sirove snage napretek. [kolska diploma, kao ulaznica u krug inteligencije, dala mu je preterano visoko mi{ljenje o sebi samome.  U dru{tvenoj utakmici, taj diplomirani primitivac bori se bez skrupula, a sa punim uvjerenjem da tra`i samo svoje pravo, koje mu je {kola priznala. On potiskuje  svoje suparnike nemilosrdno kao da nisu `iva bi}a ve} materijalne prepone. On je dobar “lakta{”- izraz koji je prodro u op{tu upotrebu istovremeno sa pojavom poluintelektualaca.”

            Ovaj odlomak je najmanje  isto toliko aktuelan i danas koliko je bio aktuelan tada kad je napisan. U stvari, mo`da je i  aktuelniji po{to je nakaradan  a masovan {kolski sistem u zadnjih 50 godina proizveo neograni~enu “ koli~inu” takvih poluintelektualaca. A poluintelektualac je bolesna dru{tvena pojava koja je objelodanila dvije stvari:

-da je kulturni obrazac neophodna dopuna nacionalnog i politi~kog obrasca i

-da {kola koja daje samo znanje bez uporednog vaspitavanja karaktera nije u stanju sprije~iti pojavu takvih, za dru{tvo pogubnih, tipova  kao {to su poluintelektualaci.

Kad je tako, onda se ne treba ~uditi {to se takav na{ sugra|anin, kad se do~epa nekog visokog polo`aja, pona{a tako kao da je cio svijet njegov. A u stvari, on to sve radi iz straha, na prvom mjestu od tu|e pameti, kao {to tvrdi Jovan Du~i}. A najve}a ironija u svemu tome je kad se taj poluintelektualac po~ne busati u prsa i sebe nazivati “nezavisnim intelektualcem” i po~ne mijenjati partije . Svi ti takvi tobo`e “nezavisni intelektualci” su sve titule i  privilegije  sticali slu`e}i sasvim zavisno, prethodnom re`imu. Oni su nas godinama   i  decenijama uvjeravali da `ivimo u najboljem sistemu na svijetu, denunciraju}i i proganjaju}i svako druga~ije mi{ljenje  ( {to sam i ja itekako osjetila i jo{ uvijek osje}am) i svaku pojavu vjerodostojnih vrlina i vrijednosti. A brzina i lako}a sa kojom oni tjeraju pojedince u psihi~ku izolaciju danas se ve} mo`e smatrati nacionalnom karakteristikom.Oni danas predstavljaju neku vrstu pokretnog muzeja naopakog sistema selekcije  i poreme}aja sistema vrijednosti jer su sa odli~nim uspjehom polagali ispite “ moralno-politi~ke podobnosti”. U nekom normalnom i prirodnom dru{tvenom poretku vrijednosti, oni bi u najboljem slu~aju stizali do zvanja pisara ili portira, a titoisti~ki sistem im je omogu}io da postanu pisci ovjen~ani nagradama  ili profesori univerziteta, dok je  istinsku elitu  zatomljavao i gonio u unutra{nju ili spoljnu emigraciju, kao {to ka`e Drago{ Kalaji}.

Ako se  i dalje  ni{ta ne bude preduzimalo u smislu ograni~avanja mo}i takvih poluintelektualaca, propast dr`ave i naroda je neizbje`na, jer kad  na{ ~ovjek uvidi da ne mo`e ne{to da promeni u svojoj ku}i, on je napu{ta i odlazi dalje, budu}i da je na{ narod  nesklon promjenama u svojoj ku}i. To jest, kad su nezadovoljni postoje}im stanjem,  oni radije sve  napu{taju i odlaze, nego {to }e u~initi ne{to da stanje radikalno izmijene, {to se redovito de{avalo kroz historiju.

Pored svih gore pomenutih “uro|enih mana”, nakaradni  komunisti~ki-samoupravni sistem  razvio jo{ i mnoge druge mane. Tako je  fiksirao glorifikaciju nerada. ^injenica je da ve} odavno nemamo takvo dru{tveno ure|enje i sistem koji bi adekvatno nagra|ivao vrijedne i sposobne, koji bi izvla~io maksimum sposobnosti iz svakog pojedinca. Da mi za to imamo potencijala u sebi, pokazuje spretnost i snala`ljivost na{ih ljudi u inostranstvu. Ali, u nas, o~igledno ne postoji kult rada. Naprotiv, na mnogo ve}oj cijeni je nerad. U obrnutoj proporciji radinosti stoji kritizerstvo, pa se mo`e re}i: {to je ~ovek sporiji i lo{iji u radu, to je  br`i i bolji u kritici i prigovoru onima koji ipak poku{avaju da ne{to urade. Kao posljedica svega toga je ~injenica da takvi  r|avi, a u su{tini i glupi, ljudi daleko bolje `ive, {to, samo po sebi ne bi trebalo biti toliko va`no samo kad to ne bi bilo zbog toga {to su oteli mjesta pametnima i ~estitima, kao {to u svojoj knjizi BLAGO CARA RADOVANA tvrdi veliki Jovan Du~i}.

 

             Posljedica svih ovih karakternih mana na{eg stanovni{tva je  neograni~ena mogu}nost dovo|enje  krivih  li~nosti  na prava mjesta, a prave vrijednosti se ne nagra|uju na pravi na~in. Uz to javno pravne norme se te{ko udoma}uju, a ve}ina jedinki nije sposobno da razdvoji li~no JA od dru{tvenog.  Samokritika im nije ja~a strana, a poznato je da je POBIJEDITI  SAMOG  SEBE- TO JE PRAVA POBJEDA, {to je njima posve strano pa se u tom smislu  i ne trude..

Zna~i, na{e dru{tvo je psihi~ki bolesno i kao takvo potpuno nespremno za ono {to se zove  TR@I[NA  UTAKMICA. A ako sebi ne obezbijedimo odgovaraju}e mjesto u toj utakmici,  dokinut }emo sami sebe.  U svijetu gdje je  osnovna mjera svega uspjeh (ali realni a ne umi{ljeni), mi nemamo nikakve {anse, jer sa krivim ljudima na pravim mjestima se zaista ni{ta ne mo`e posti}i.  U tom slu~aju, jedino {to bi nama moglo ostati je da budemo smetli{te za radioaktivni i svaki  drugi otpad, a stanovni{tvo }e zbog bijede i bole{}ina izumrijeti ili raseliti se po svijetu. Jedino }e negdje u historijskim dokumentima ostati zapisano da su tu nekad `ivjeli balkanski Srbi. A mo`da ne}e ni u njima ako to nekom mo}nom u budu}nosti ne bude odgovaralo, jer historiju je najlak{e falsifikovati..

            Pogre{no bi bilo za sveop{tu tragi~nu situaciju u kojoj smo se na{li okrivljavati samo one koji su bili ( ili sad jesu) na vlasti. Prisjetimo se da je  jo{ je Aristotel rekao: “Svaki narod ima vlast kakvu zaslu`uje.”, {to je ~esto parafrazirao i ^er~il. Na{e {iroke narodne mase koje poti~u iz nizinskih krajeva Balkana su u uslovima surove borbe za opstanak pod tu|om vla{}u razvile osobine pokornosti, poslu{nosti i podani{tva. Sa tim karakteristikama suo~avamo se  i danas u modifikovanom obliku, naro~ito u odnosu prema {efovima, rukovodiocima i uop{teno prema vo|ama, pri ~emu se svi oni do`ivljavaju kao “ gazde”. Na`alost, i sve partije i stranke funkcioni{u u skladu sa tim mentalitetom formiranim u davnim vremenima. Posljedica toga je da je mogu}e sve promijeniti ( ako treba i sam narod), ali vo|u nikako! Treba biti subjekt na Fakultetu a ne samo objekt, {to je stvorilo `abokre~ine. Da li je mogu} civilizovan bunt da zamijeni `abokre~inu? Tko }e to pokrenuti? Dosada{nje generacije su pokazale previ{e pasivnosti. Bunt je potreban tamo gdje ne funkcion{e institucija. Ne postoji kultura konflikta: obi~no jedan, umi{ljenog autoriteta, grmi dok su drugi u “mi{joj rupi”! Energiju konflikta treba kanalizirati u ne{to korisno, a kod nas konflikt nikad nije korisno upotrebljen, ve} samo destruktivno.  Na djelu je lobotomizirana svijest koja misli da }emo se  jednog dana probuditi u EU. Ali to se ne}e desiti samo po sebi. Zato znanju treba dati {ansu, {to dosad nije bilo. Ono je poluga pokreta~. Potra`nja znanja je mala, {to mu obara cijenu, pa se time ne isplati baviti. Zato se ide tamo gdje se bolje pla}a. Ali, bez znanja ni{ta. Treba po~eti  danas, sada i ovdje makar to demago{ki zvu~alo. Opsesija ~ekanja ni{ta ne}e donijeti. Premalo se govori o vrijednosti rada, znanja. Ne ~uju se ~ak ni  usamljeni glasovi.  Sve je  amorfna masa. Treba nadvladati konformizam i usvojiti potpuno druga~iji model pona{anja.

            Dok univerziteti na{ih susjeda postaju ~lanicama evropskih asocijacija univerziteta  i svoje znanje udru`uju sa najelitnijim evropskim univerzitetima koji slu`e Evropskoj Uniji kao putokaz kamo treba i}i i {to treba raditi, na{i fakulteti  ~ame u mraku u koji su ih uveli vlastiti ko~ni~ari uz podr{ku smu{ene politike i pohlepnih, nesavjesnih politi~ara. Danas se na sve strane govori o resursima, a zaboravlja se da bi na{  jedini pravi resurs moglo biti obrazovanje . Ako imate ljude koji znaju raditi, imast }ete i dobru privredu i sve ostalo.  A da biste to imali, morate ih adekvatno obrazovati. Taj problem kontinualno postoji u cijelom svijetiu, ali se razumna rukovodstva nose s njim iako je proizvodnja nau~nih informacija neuhvatljivo brza.  A na{a rukovodstva su davno ispala iz te trke! Skoro se vodila javna rasprava o novom zakonu o univerzitetu, ali je ona bila neplodonosna jer su ti ko~ni~ari koji su “ostav{tina” iz prethodnog nakaradnog sistema, gr~evito su se borili da se u tom zakonu ba{ ni{ta radikalno ne promijeni kako bi se produ`io njihov “ rok trajanja”. I uspjeli su. Sve promjene su samo kozmeti~ke prirode, {to ne mo`e doprinijeti tome da univerzitet       ( sa znanjem koje bi po pretpostavci trebalo biti koncentrisano u njemu) kona~no postane  sto`er na{eg  dru{tva i PARTNER vlasti. Dok se to ne shvati i ne primijeni, NE]E BITI NIKAKVOG  NAPRETKA. To dokazuje situacija u mnogim drugim zemljama. Finska je bila nerazvijena sjeverna zemlja dok u vlast nisu u velikom broju u{le `ene, “otko~ile”univerzitet i stavile ga u slu`bu  op{teg prosperiteta. Ali, to nije u stanju da uradi neozbiljna politika u kojoj glavnu rije~ vode mu{karci, a kakvu mi konstantno imamo. Mu{karci prirodno, anatomski, uz malobrojne izuzetke,  nemaju dovoljno popre~nih `iv~anih veza izme|u lijeve i desne mo`dane hemisfere (kao {to ka`e nauka), zbog ~ega ne mogu dobro da sagledaju op{te stanje u na{em dru{tvu i da identifikuju uzroke gre{aka koje se  konstantno javljaju u  na{em dru{tvenom sistemu.  Upravo zbog toga ih ne mogu ni otkloniti, a zbog ne vi|enja izlaza, svjesni su da ne}e dugo ostati na vlasti, pa zato svaki trenutak beskurpulozno koriste za vlastito boga}enje na ra~un stanovni{tva. U tom ih ohrabruje i nepostojanje institucije odgovornosti jer ovaj narod do sada, nikog jo{ nije pozvao na odgovornost! To ima za posljedicu da fakultetima rukovode ljudi koji  su izgubili kompas u vremenu i prostoru koji  za sobom postavljaju pusto{. A bolje bi im bilo da su se udru`ili sa `enama  koje se, ne bez razloga, smatraju njihovom boljom polovinom i da su zajedno  rije{ili problem, na op}e zadovoljstvo. Na`alost, u tome ih spre~ava “ dinarski mentalitet”.

Ve} odavno su svjetski nau~nici shvatili da se vi{e ne mo`e naprijed na ovaj, dosada{nji na~in. Naime, svijet razlomljen specijalizacijama, pretvoren u lavirint, mora ponovo biti objedinjen. Treba sru{iti barijere koje je podiglo industrijsko dru{tvo izme|u nauke i ljudi i izme|u nauke i nauke, a sve  radi ra|anja novog uma kadrog da shvati promijenjeni svijet.  U tom }e pomo}i novonastali informativni poredak, neograni~ena ekspanzija novih tehnologija, promijenjen odnos ~ovjeka prema svijetu, te obnova i sinteza tradicionalnih nauka. Rije~ je o ukidanju naslije|ene samodovoljnosti nau~ne specijalizacije, jer vi{e ne va`i ni ona Dekartova podjela na “ prirodno” i “dru{tveno”, a kamoli podjele unutar prirodnih nauka ili unutar dru{tvenih nauka! Zato se od novih  u~itelja, nastavnika i profesora tra`i renesansna restauracija cjelovitog razmi{ljanja kao podloga novog ljudskog obrazovanja i jedini na~in  komunikacije sa nau~nim  disciplinama. Za novi svijet potreban je NOVI  ^OVJEK i nova, kognitivna   ( spoznajna), SVEPRO@IMAJU]A nauka.

 

            I mi bi trebali postati dio takvog svijeta i zato treba ozbiljno shvatiti ve} citirano  upozorenje jednog ministra vlade Republike Srbije koji je na otvaranju konferencije TELFOR izjavio:

“ U`imo, u~imo, i u~imo druge  jer znanje }e odrediti da li }e neki narodi u budu}nosti uop{te postojati ili ne.”

           

            Da bi se u~inio prvi iskorak iz za~aranog kruga u kom se na{e dru{tvo vrti, potrebno je da univerzitet staviti pod  efikasnu kontrolu ( radi spre~avanja “ko~ni~ara” u njihovom djelovanju) i  primijeni tzv. PUSH –model tj. da “gurne privredi sebe “ na kori{tenje, te da na|e neku “ ni{u” na svjetskom tr`i{tu u koju bi usmjeravao pojedince iz privrede. A da bi to univerzitet mogao, morao bi  imati MNOGO ZNANJA i ne bi  smio biti  ZAKO^EN kao {to je na{ ve} vi{e od 30 godina, kad je  smi{ljeno razbijen ( sa ciljem da se oslabi) na fakultete koji od tada predstavljaju “ privatnu pr}iju” nekolicine  zaposlenih, a ne snagu koja pokre}e dru{tvo. U takvim uslovima se  “ na no` do~eka” sve {to neko izvan ove nekolicine uradi, a osnov na kom po~iva svaki uspje{an univerzitet je PO[TOVANJE TU\EG  RADA, ~ime se pojedinci stimuli{u da rade i stvaraju, a ne suprotno kao {to se radi na ovim fosiliziranim fakultetima i univerzitetima zaostalim iz Brozova re`ima. Oni moraju da se tako pona{aju da bi zadr`ali status koji su stekli na osnovu politi~kih pritisaka, mita, korupcije, eklatantnih kr{enja svih zakonskih i ostalih normi i raznih  scenarija me|usobnih podr{ki u reizborima i izborima u vi{a zvanja ( “ ti meni, ja tebi u komisiji za izbor u vi{a zvanja, za reizbor i za recenzije knjiga”). Tako se stvara pozitivna  povratna veza reprodukcije neadekvatnog nakaradnog  kadra. Izlaz iz toga je postojanje prave nadkontrole pri odre|ivanju komisija, koje bi obavezno morale biti  sa  mati~nih fakulteta iz drugih dr`ava. Posljedica toga je bila inflacija navodnih profesora i nau~nika, sa konjukturom pravih nau~nika i potpunim odsustvom nauke u svim oblastima `ivota.  Naime, do{lo je do poplave RE@IMSKIH nau~nika koji su za ljubav svog statusa bili spremni da potpi{u sve i sva{ta i protiv svojih uvjerenja i tako koketiraju}i sa politikom ostvarivali svoje privilegije, {to jo{ i danas ~ine.O svemu ovome svjedo~i negativna selekcija nastavnika koji su zbog toga reproducirali svoje neznanje na budu}e generacije i tako zatvorili {kolstvo u ~aroban krug bezizlaza, pa visoko {kolstvo podsje}a na zatvoreni geto samodovoljnih (ne)istomi{ljenika.  Jedini izlaz iz tog za~aranog kruga je stvarna reforma koja bi u prvom redu trebala da obuhvati  KVALITETNU  REVIZIJU  svih zvanja u redovne i vanredne profesore , ~ak i pod cijenu da se potpuno ostane bez univerzitetskog kadra, jer ve}ina tog kadra nije ni{ta drugo do SAVR[ENI  KO^NI^ARI  SVAKOG  EVENTUALNOG  PROGRESA NA UNIVERZITETU i  pretvaranja univerziteta u ono {to bi on po definiciji trebao da bude a to je  PODR[KA U ZNANJU  svim institucijama sistema  u dr`avi i dru{tvu  u cjelini.

        EU nastoji povezati sve evropske univerzitete na bazi Bolonjske deklaracije, {to je vrlo dobro, ali se, s obzirom na zate~eno stanje  u na{em visokom {kolstvu, name}e pitanje: Kad }e to i da li }e uop}e biti mogu}e na na{im univerzitetima? Pored gore navedenih problema koji su balast iz prethodnog dugotrajnog nakaradnog politi~kog sistema, a koji se ogledaju u drasti~nom padu morala  i  iskvarenosti mentaliteta fakultetskog kadra, postoje jo{ jedan veliki problem a to je siroma{tvo. Prema ovoj deklaraciji predvi|ena je, izme|u ostalog, i razmjena nastavnika i studenata za {to bi trebalo uvesti engleski jezik u nastavu, a neophodno je omogu}iti  studentima  izbor bar 30% kolegija, formirati  bogatu biblioteku sa mno{tvom najnovijih naslova, oformiti skupe laboratorije sa najnovijom opremom itd,  {to sve veoma mnogo ko{ta.  Ali, ipak treba po~eti, za {to je potrebna detaljna stratregija jednog ve}eg broja stru~njaka me|u kojima bi glavnu rije~ trebali da vode ipak oni iz inostranstva, jer ovi na{i, da su bili sposobni da i{ta takvo urade, valjda bi dosad bar ne{to  zapo~eli na osnovu nekog dobro smi{ljenog dugoro~nog plana, {to oni  nisu uradili, pa bi bilo  tra}enje vremena i dalje to od njih o~ekivati.

 

 

 

 

 

 

NAUKA

 

 

            Jo{ je u 18. stolje}u pjesnik  Aleksandar Poup izjavio” Malo obrazovanja je opasna stvar”, {to dana{nje generacije, podrazumijevaju}i pod obrazovanjem- znanje,  najbolje razumiju, jer se pokazalo da je znanje danas mnogo bitnije za bolji `ivot ljudi nego kapital, radna snaga ili bilo koji drugi faktor koji doprinosi rastu neke privrede.

            U zemljama ~lanicama OECD-a znanje je  najvi{e doprinijelo privrednom rastu tokom devedesetih godina zahvaljuju}i primjeni novih tehnologija, {to se odmah odrazilo na pove}anje produktivnosti, sni`enje tro{kova, stvaranje  novih proizvoda.  Irska i Finska su sjajni primjeri zemalja koje su preokrenule svoju sudbinu pametnom upotrebom znanja.  U Irskoj je  orjentacija na obrazovanje i informacione tehnologije bila  odlu~uju}a za transformisanje jedne  poljoprivredne zemlje u najve}eg evropskog izvoznika kompjuterskih programa, dok se Finska za samo jednu deceniju preobrazila od izvoznika drvenih trupaca i papira u zemlju ~iju privrednu osnovu ~ini znanje ( NOKIA). Ovi primjeri su veoma zna~ajni za zemlje koje se nalaze u “ ~ekaonici” za prijem u EU. Sve one mnogo zaostaju za zemljama iz EU po pitanju  tzv. parametara “ ekonomije znanja “( broj postdiplomaca, broj kompjutera, broj doma}ih INTERNET sajtova,  i koli~ine novca koji se izdvaja za istra`ivanje i razvoj). Budu}i da   }e se njihove privrede morati takmi~iti  na svjetskom  tr`i{tu, neophodne su visoke stope privrednog rasta i sve {to ide uz to, a to ne mo`e bez-znanja!  Kao {to je Irska pokazala, klju~ za razvoj sposobnosti je obrazovano stanovni{tvo, {to zahtjeva postojanje takvog obrazovnog sistema koji je u skladu sa potrebama preduze}a  i sveukupnog dru{tva, koje pravovremeno reaguje na promjene i tra`nju. Ni{ta manje nije zna~ajna ni informaciona struktura  ~ija uloga je da odgovori na potreba za komunikacijom kako bi se globalno znanje moglo, na zahtjev javnog i privatnog sektora, prilagoditi lokalnim potrebama. Zemlje moraju stvoriti takve uslove da se znanje mo`e koristiti  efikasno, time {to }e postaviti prave ekonomske i institucionalne okvire, te  financirati i stimulisati centre za inovacije.

 

Ali, nau~no saznanje ne mo`e postojati bez sposobnosti logi~kog i apstraktnog mi{ljenja, koje je oslobo|eno li~nih i dru{tvenih predrasuda. Takvih predrasuda ima u mitu i religiji, ali i u politici. Svagdje gdje se unosi pristrasnost i li~ni interes, mi{ljenje ne mo`e biti objektivno. Zbog toga nau~no znanje nije samo izno{enje objektivne istine, ve} i stavljanje na uvid racionalne forme metodskog saop{tavanja, na osnovu kojeg se istina mo`e eksperimentalno, ali i na druge logi~ke na~ine –argumentima, ~injenicama provjeriti i dokazati.

Ako se ovo sve ima u vidu, mora se konstatovati: kod nas nema nauke a nije je nikad ni bilo! Zato u pogledu instaliranja nauke u na{e dru{tvo treba krenuti od samog po~etka. Najprije treba pripremiti zakonsku regulativu koja }e na fer na~in regulisati odnose u ovoj oblasti i koja }e motivisati  nau~nike da se bave istinskom naukom. Potrebno je   razvijati tehnologije i biti na svjetskom tr`i{tu jer kod ku}e }e se brzo “ zaspati”  sa par radova i sigurnom katedrom.  Zato treba razdrmati takve “uspavane” Treba se osloniti na one koji mogu biti vo|e i organizatori u nauci, ali to ne mo`e sa  600 KM plate. Treba prepoznati te ljude i financirati ih, a to je rizik, jesu li ba{ ti pravi. Znanje nije u BiH nositelj razvoja ve} neki drugi kriteriji ( nepotizam, poltronstvo i sl.)  koji su generisali obilje tzv. “re`imskih politi~ara” koji su spremni koketiraju}i sa politi~arima zarad svoje koristi da potpi{u sve {to se od njih tra`i, bez obzira na njihovo li~no uvjerenje. To su nakaradni “ standardi” koji ne va`e izvan na{ih granica.  Kako tpo iskorijeniti?  Samo procesom demokratizacije, objektivizacijom svih  uslova pa i kadrovske politike. Treba imati 3-4 STRATE[KA PROJEKTA ( a ne vi{e malih) na kojima }e raditi mnogo pravih nau~nika a rezultat njihova rada mora biti vidljiv i dostupan svim vidovima provjere: od stru~ne do javne. Kod nas tu navodnu nauku nose pojedinci a ne timovi i sistam, kao {to bi trebalo. Bilo bi neophodno da se formiraju timovi i da iza njih stoji sistam da se oni ne bi morali  baviti ekonomijom i pre`ivljavanjem. Ako projekt pro|e recenziju, treba mu dati novac. USPJEH JE PITANJE IZBORA  i RADA A NE SRE]E.  Zbog toga i znanje mora biti tr`i{no orjentisanoi treba mnogo, mnogo vi{e raditi.

 Pri tom se treba biti svjestan ~injenice da mi nemamo uslova za fundamentalna istra`ivanja, te se moramo vi{e orijentisati na ona istra`ivanja koja se mogu  implementirati u na{e dru{tvo sa ciljem njegova boljitka.   Zbog toga ne treba negativno gledati na pojavu        “ odljeva mozgova” jer to je jedina prilika da na{i mladi ljudi steknu dovoljno znanja u svojoj struci, a na nama je da ih motiviramo da bar dio tog znanja donesu i implementiraju u na{oj sredini, te da podstaknu i nove generacije da rade to isto.  Uloga ovog  Ministarstva bi bila u tome da, izme|u ostalog,  pru`i i    “ logistiku” za ovakva “ doga|anja. U tu svrhu }e se sve raspolo`ive snage u mninistarstvu organizovati kao jedna porodica u cilju kreiranja najefikasnije strategije, u granicama pru`enih  materijalnih mogu}nosti. Na`alost, ~injenica je da uvijek vrijedi ona izreka: “Koliko para-toliko muzike”, ali  se  ipak ne{to mo`e uraditi i na bazi entuzijazma, {to }e poku{ati ovo Ministarstvo. Ako ni{ta drugo, da bar udari temelje i otpo~ne realizaciju, {to  }e, s obzirom na jednu drugu poslovicu koja ka`e : “Tko je zapo~eo taj je na pola puta”, za po~etak, biti  i to  dovoljno. Jer kod nas i problem jeste u tome, {to nigdje jo{ nema ni temelja! Nije tako samo kod nas ve} i u na{em susjedstvu, ali se sti~e utisak da se oni  mnogo vi{e trude da se takvo stanje promijeni. Na jednoj od nau~nih emisuja HRT-a moglo se ~uti: “ Kod nas upada u o~i problem nedostatka infrastreukture, nu`ne da bi bavljenje znano{}u bilo dru{tveno korisna djelatnost. Morale bi postojati sna`ne institucije koje }e proizvod znanstvenog rada preuzeti i znati upotrijebiti, jer ako industrija uspje{no primijeni samo jedan postotak rezultata znanstvenih istra`ivanja, ispla}ena su sva sredstva koja se u ta istra`ivanja ula`u.

 

 

 

 

SITUACIJA U KULTURI

 

 

^ovjek  ( kao homo sapiens, homo religiosus i homo ludens) se prema vanjskom svijetu, prema sebi i drugima, odnosi na tri osnovna na~ina:

            -on svijet spoznaje i nastoji ga misaono protuma~iti,

            -nastoji ga promijeniti da bi mu bilo bolje i

            -nastoji ga osjetiti i u`ivati u njemu i u umjetni~kim tvorevinama koje je sam na~inio.

Kao rezultat ovog svega dobijamo: istinu, moral i umjetni~ka djela, {to bismo mogli podvesti pod pojam kulture u naju`em smislu.

 

            Nauka i filozofija se mogu odrediti kao nastojanje ~ovjeka da se misaonim putem, na osnovu iskustva i ~ulnog saznanja svijeta, dospije do posljednje tajne svijeta, kosmosa i ~ovjeka. Filozofija pru`a cjelovite odgovore na pitanja smisla ljudskog `ivota, su{tine svijeta i smisla umjetnosti, za razliku od nauka od kojih svaka prou~ava jednu konkretnu oblast. Zbog toga je filozofija, kao {to ka`e savremeni filozof Jaspers: i ne{to vi{e od nauke, ali i ne{to manje od nauke. Manje od nauke zato {to se istine i saznanja filozofije ne mogu “ dokazivati”, a ne{to vi{e- zato {to filozofija govori o op{tem smislu i su{tini svijeta, o ~ovjekovoj egzistenciji, tj o pitanjima pred kojima nauka zastaje.

Kao {to rekosmo, osim {to promi{lja i spoznaje svijet, ~ovjek je bi}e koje se i igra. Zbog toga je stvorio umjetnost. Osvrnut }emo se samo na nove forme  “~ovjekovog igranja” tj. na dana{nju, “ konzumnu umjetnost” Dana{nji stepen razvoja kulture i umjetnosti je direktna posljedica promjene dru{tvenih odnosa i razvoja novih tehnologija.  Takva kultura se naziva “ masovna kultura”  i ona predstavlja vid demokratizacije urbane gra|anske kulture, a razvila se u krilu  i razaranjem seosko-plebejskih kultura.  Samo postojanje pojma “ masovna kultura” odmah navodi na zaklju~aak da postoji i neka elitna kultura koja se obi~no naziva : vrhunskaili visoka kultura. Ona je namijenjena malom broju obrazovanih ljudi.

            Postavlja se pitanje za{to se ba{ sada javila masovna kultura? Odgovor bi bio: stvorili su se povoljni uslovi za njenu pojavu i {irenje, a ti uslovi su:

            -brz industrijski razvoj

            -pove}anje broja gradskih stanovnika koji dolaze sa sela,

-napredak tehnologije, automatizacija i sl. {to doprinosi pove}anju slobodnog

  vremena, tj. dokolice koju treba ne~im ispuniti.

-razvoj medija  ( sredstava masovnog komuniciranja) i sredstava distribiucije kulturnih sadr`aja.

 

            [iroki slojevi stanovni{tva naseliv{i gradove su se relativno lako prilagodili novim radnim procesima, ali su duboko u sebi osje}ali nostalgiju za svojom tradicijom, tj. seoskom kulturom. Za onu “ vrhunsku” kulturu koja bi zna~ila: odlazak u pozori{te, biblioteke, sticanje nau~nog znanja, koncerti ozbiljne muzike i sl, oni su bili nepripremljeni jer se to posti`e du`im {kolovanjem, navikama ste~enim du`im periodom `ivljenja u gradu, posjedovanjem materijalnih sredstava i dr. Isto tako, za njegovanje seoske folklorne kulture, u gradu nije bilo  dovoljno uslova. @ivot u gradu, jednostavno re~eno, nije bio trpeljiv  prema seoskim navikama i tradicijskoj kulturi. Tra`ilo se neko tre}e, srednje rje{enje izme|u elitne kulture i one seosko-folklorne. Upravo ta “ masovna kultura” je ro|ena i stvorena za zadovoljavanje interesa tih srednjih socijalnih slojeva, ~esto sa samo osnovnim, a ne{to  rje|e sa srednjim obrazovanjem.

            Koja je bitna razlika izme|u vrhunske i masovne kulture? Vrhunska kultura se odlikuje originalno{{u, neponovljivo{}u, duhovito{}u, stvarala~kom inovacijom, a masovnu kulkturu karakteri{e reproduktivan karakter. Ona se serijski proizvodi za masovnu potro{nju, a u njoj je sadr`aj najva`nija stvar a ne estetska forma. Na taj na~in kultura postaje roba dostupna svima, tim vi{e {to za njeno “ tro{enje” nije potrebna nikakva prethodna izobrazba. Drugim rije~ima, masovna kultura sni`ava vrijednosti visoke kulture, svodi ih na prosje~nost, a originalnost pretvara u stereotip, dok  jedinstvenost i neponovljivost pretvara u serijsku proizvodnju. Me|utim, ne treba u masovnoj kulturi tra`iti samo negativnost, mada ih  veoma mnogo ima. U prvom redu, smatra se da je ona doprinijela eksploziji ki~a u svim oblastima `ivota. ^ak neki nau~nici izjedna~avaju pojam masovne kulture sa pojmom ki~a, premda je ipak o~igledno da je pojam masovne kulture {iri od pojma ki~a. Poznato je da se pojam ki~a vezuje za sni`avanje  vrijednosti umjetnosti, dok se pojam masovne kulture povezuje sa pojavom sni`avanja vrijednosti  svih oblika kulture: i umjetnosti, i nauke i filozofije i morala i religije i politike. Zbog toga nije rijedak slu~aj da se govori o pojavi ki~a u svim tim oblastima.

            A koja je razlika izme|u ki~a i umjetnosti? Ki~ je, ustvari, lo{e izvedena umjetni~ka zamisao ili falsifikat originala.. Ki~ se ulaguje, podilazi svom konzumentu i ne zahtijeva od njega nikakav fizi~ki ni umni napor da bi u njemu u`ivao. U ki~u se nalazi mnogo ~ulnih stimulansa koji djeluju na ni`a ~ovjekova ose}anja zadovoljstva. Ali, da bi uspijevao ki~, mora da postoji i ki~-~ovjek! To je onaj koji vapi za ki~om i koji je spreman da za njega, kao i za svaku drugu robu, plati. Kod nas  je u modi  novokomponovana pjesma  u kojoj dominira nastojanje da se idili~na slika drevnog seoskog i palana~kog folklora osavremeni, ali na jedan banalan na~in pun la`ne sentimentalnosti i prozai~ne prijatnosti.

            Ukoliko bismo ki~ odredili u {irem smislu, ne samo kao pretvaranje umjetni~ke vrijednosti u osrednjost i banalnost ve} kao  manipulaciju svim bitnim kulturnim vrijednostima, a to zna~i osim estetskim jo{ i moralnim, nau~nim, religijskim onda bi polje ki~a bilo istovjetno sa ni`im oblicima masovne kulture.

            Me|utim, ne treba zanemariti pozitivne efekte koje mogu proizvesti neki oblici masovne kulture. Naime, ona mo`e svoje konzumente podsta}i da ono {to im se svidjelo a bilo je prezentovano u formi masovne kulture, detaljnije  izu~e. Oni do tada nisu ni znali da to postoji, a sad bar to znaju, {to ih mo`e podsta}i da to detaljnije istra`e.   Uostalom, problem se  ne nalazi samo u kulturnoj industriji koja sni`ava vrijednosti originalnim tvorevinama kulture, koliko u savremenim tehnolo{kom dru{tvu u cjelini, koje pogoduje modeliranju konformisti~kog duha, tj. izgradnji takvog duhovnog profila ~ovjeka koji je nespreman da prevazi|e okvir ponu|ene osrednjosti. 

            Upravo zbog svega gore re~enog, potrebno je, prvenstveno, putem medija servirati stanovni{tvu pravu, istinsku umjetnost i na taj na~in  mu podizati ukus na vi{u razinu, a ne se prilago|anjemu i srozavati se na najni`i mogu}i nivo. Zbog toga je neophodna saradnja sa medijima, naro~ito televizijom. Na`alost, da bi TV osim {to informira i zabavlja mogla i da podi`e nivo ukusa i kulture stanovni{tva  potrebno je  imati sredstva, jer je to skupo. Sa druge strane, iz politi~kih razloga, potrebno je da je televizija financijski neovisna da bi bila objektivna, pa su ova dva zahtjeva u kontradikciji. Problem bi se mogao rije{iti pretvaranjem televizije u javni servis koji bi se financirao iz nezavisnih izvora ( pretplata i sl.), o ~emu bi se tako|er morala pobrinuti Vlada, kako bi stvorila uslove ovom ministarstvu za akciju na polju podizanja kulturnog nivoa stanovni{tva  i tako ga izlije~ila od bolesti zvane “ki~” koja je zahvatila sve pore `ivota a ne samo kulturu!.

            Kulturni nivo stanovni{tva je jedan od osnovnih preduslova izgradnje gra|anskog dru{tva i implementacije demokratskih dru{tvenih odnosa, u okviru kojih se mo`e bolje `ivjeti. Zna~i, ako `elimo bolje `ivjeti, moramo biti kulturniji: moramo po{tovati drugoga, njegov rad,  njegova prava, zajedni~ku imovinu, okoli{ itd. Bude li stanovni{tvo destruktivno kao do sada, bit }emo i dalje sirotinja jer nijedno bogato dru{tvo ne bi moglo toliko toga ponovo da stekne i izgradi koliko jedna, pa i  relativno mala, destruktivna grupa mo`e da razbije i uni{ti. Primjer: Jedna mlada majka je bez imalo  gri`nje savjesti, sasvim mirno gledala kako njeno 4-godi{nje dijete udara nogom u pleksiglas-ku}icu, tek postavljenu  na stajali{tu gradskog autobusa u centru Banjaluke. Na upozorenje upu}eno njoj, ona je  puna bijesa rekla:  “[ta tebe briga za moje dijete?’ “ Nije me toliko briga za tvoje dijete koliko za ovu novopostavljenu ku}icu koja pru`a za{titu od ki{e i meni i svim ostalim gra|anima, a i tebi i tom tvom derletu”!-odgovorila sam joj. Na to }e ona, na moje veliko zaprepa{tenje:      “ Od vas seljaka ne mo`emo vi{e mirno `ivjeti u ovom gradu!”

[ta re}i na ovo?

            U svakom  dinami~nom dru{tvenom i kulturnom sistemu odvijaju se dva osnovna procesa:

            -preno{enje ve} ste~enog kulturnog naslije|a sa jedne generacije na drugu ( tradicija) i

            -stvaranje novih kulturnih vrijednosti (inovacija).

 

Proces planskog preno{enja znanja i vjerovanja jednog dru{tva na mla|e generacije kao i njihovo stvarala~ko i kriti~ko usvajanje naziva se socijalizacija li~nosti. Svaka dru{tvena sredina nastoji da uz pomo} porodice, {kole i drugih dru{tvenih i kulturnih institucija prenese i utisne novom ~lanu zajednice svoj osobeni na~in vjerovanja, mi{ljenja i postupanja, prihva}ene kulturne i tradicionalne vrijednosti. Me|utim, ne de{ava se uvijek da dru{tvena zajednica inzistira kako bi se kod svakog njenog ~lana formirala sposobnost za kriti~ko i stvarala~ko i selektivno usvajanje pomenutih vrijednosti. Jedino uz pomo} kulture u uslovima sistematskog i usmjerenog rukovo|enja od strane odraslih, dijete mo`e da postane normalno ljudsko bi}e. Usvajanjem ve} stvorenog kulturnog naslije|a (tradicije) individua se socijalizuje i tako sti~e osnov za uklju~enje u grupni `ivot date kulture i dru{tva. Pri tom se zavr{nom  i najpo`eljnijom fazom u razvoju li~nosti unutar vlastitog kulturnog sistema smatra  postizanje najve}e mogu}e autonomije i stvarala~ke slobode iz ~ega proizlazi stvaranje novih kulturnih vrijednosti.

 

            Obi~aji su povezani sa dugo upra`njavanom praksom jedne zajednice, a  ljudi se veoma te{ko osloba|aju obi~aja i kad je prestala potreba za njima, te oni mogu, a ne moraju da se izvr{avaju, za razliku od moralnih radnji, koje moraju da se izvr{avaju. Ako se ipak ne izvr{avaju, slijedi: bojkot. To je posve razumljivo jer moralnim ~inom doprinosimo opstanku zajednice. Zbog toga su moralne norme obaveznije od  obi~ajnih, a sankcije stro`ije i mogu dovesti do toga da prekr{ilac  morala bude bojkotovan u  (zdravom) dru{tvu. Ako se to ne desi, dru{tvo je bolesno, tj. nalazi se u dubokoj dekadenciji koja prijeti potpunim uru{avanjem i izumiranjem takvog dru{tva.

            Ako se moral odredi kao oblik dru{tvene prakse, oblik odnosa ~ovjeka prema svijetu, prema drugim ljudima i prema sebi samom, onda se moralnim postupcima smatraju samo oni koji : izdr`e vrijednosnu procjenu od strane dru{tva ( objektivna strana morala) i oni koji izdr`e procjenu samog ~ovjeka ( subjektivna strana morala).

            Osim dru{tvenih moralnih normi postoje i pravne norme iza kojih stoji zakonska sankcija ukoliko se ne upra`njavaju. Pravnim normama se {titi fizi~ki i duhovni integritet li~nosti, neki va`ni dru{tveni odnosi koji garantuju odr`avanje jednog poretka. Na primjer, svaki napad na drugog ~ovjeka, vre|anje njegovog dostojanstva, nacionalne pripadnosti ili ugro`avanje njegovog fizi~kog bi}a, automatski bi povla~io sankcije  visokog stepena obaveznosti, uklju~uju}i tu i prinudu, upotrebu sile i li{avanje slobode.

            Po stepenu obaveznosti najstro`e su pravne, pa moralne, a zatim obi~ajne norme, premda po du`ini trajanja treba ih svrstati obrnutim redom.

            Prilikom promjene vlasti ili dru{tvenog ure|enja, najprije se uvode pravne norme sa sankcijama. Njima se reguli{u svojinski odnosi, za{tita li~nosti, dru{tvena i privatna svojina. Iza takvih normi treba da stoji dr`ava sa svojim institucijama ( sudstvo, tu`ila{tvo, policija, vojska, zatvor) kojima se gra|ani primoravaju na izvr{avanje takvih normi. Obi~ajne norme se odr`avaju tradicijom i te{ko se mijenjaju. (Vuk Karad`i}: Navika je jedna muka a odvika dvije muke).  Za nekog ~ovjeka se ka`e da ima vrlina ako je njegovo pona{anje u skladu sa moralnim normama pre{lo u trajnu naviku. Tad se obi~no ka`e da je taj ~ovjek., “ po prirodi” pravi~an, istinoljubiv, hrabar.

            U jednom dru{tvu mo`e se zapaziti postojanje vi{e tipova moralnosti:

-         tradicionalni,

-         utilitaristi~ki

-         moral vrlina

-         imperativni ( normativni) moral

-         stvarala~ki ( djelotvorni) moral.

 

Svakako, ovaj zadnji je najpo`eljniji, premda i neke kombinacije svih ovih pobrojanih  vrsta mogu biti dobre. Ovaj zadnji isti~e afirmisanje individue i njene slobode stvarala{tva i ako taj princip nije inkorporiran, sve je uzalud, dru{tvo se ne mo`e odr`ati.

 

 

 

Proces socijaliozacije li~nosti. Sistemom vaspitanja obavlja se jedan od najva`nijih procesa integracije li~nosti u dru{tvu, {to ~ini elementarni proces socijalizacije. Li~nost se najprije u~i da govori jezikom koji oblikuje najve}i dio njegove kulture.  Odnos izme|u kulture i li~nosti ne smije se posmatrati kao  jednostran uticaj dru{tva   na li~nost. Kultura, dodu{e  znatno uti~e na li~nost, ~ime se posti`e stabilnost dru{tva i date kulture jer se svaki novi ~lan prilago|ava tradiciji i postignutom stepenu jedinstva. Ali, sa svoje strane, pojedinac kao li~nost stvarala~ki uti~e na kulturu, ~ime doprinosi dinamici i promjeni toga dru{tva i kulture. Li~nost mo`e postati stvarala~ka samo onda kada je istovremeno primila tradicionalna znanja, ali je snagom svoje individualnosti uspjela da se kriti~ki odredi prema cjelokupnom saznajnom, moralnom i umjetni~kom iskustvu. Samo  ona uspijeva da izna|e nove prostore za sopstveni “proboj” u oblasti ve} postoje}ih vrijednosti i normi.  Stvarala~ka li~nost se odlikuje procesualno{}u, dinamizmom i aktivnim stavom prema svijetu.  ^ovjek nije sam po sebi li~nost. On to tek treba da postane, a postao je to tek onda kad  je sposoban da svojim naporom prevazi|e  ono {to je stvoreno i postignuto u dru{tvu. Tek tada ~ovjek istinski egzistira kao duhovno bi}e. Prostije re~eno, jedinka mora prestati da bude objekt  kulture i da se preobrazi u subjekt dru{tvenog i kulturnog napretka.

            Dakle, osim spremnosti da svjesno usvoji neophodan minimum kulturnih i dru{tvenih normi i po`eljni model pona{anja, vrijednosne stavove, vjerovanja i znanja na kojima se zasniva to pona{anje, li~nost u pravom smislu te rije~i postaje onda kada je duboko emocionalno i voljno motivisana na stvaranje novih vrijednosti. Tek se na ovaj na~in li~nost u punoj mjeri stvarala~ki uklju~uje u kolektivni `ivot zajednice i izbjegava zamke” obezli~ene individue” postav{i autenti~na i djelotvorna.

            Me|utim, ~esto postoji otvoreni konflikt izme|u dru{tvenog sistema i njegovih kulturnih vrijednosti i zahtjeva za promjenu tih vrijednosti od strane kreativnih li~nosti i avangardnih pokreta. Zatvoren kulturni i politi~ki sistem poput birokratskog i totalitatrnog mo`e postatio represivan i kao takav ozbiljno ugro`ava slobodu i razvoj li~nosti (1968).

 

 

Konformizam i stvarala{tvo. ^ovjek i njegova kultura su vi{estruko povezani. Jedinka se, dodu{e, mo`e i pasivno pona{ati, kao slijepi izvr{ilac svoje kulture ali i kao njen aktivni tvorac, doprinose}i daljem rastu svoje kulture, ~ime postaje li~nost. Ako se jedinka pona{a isklju~ivo pasivno, tada ona zauzima stav konformizma. Biti konformist, zna~i pona{ati se u svakoj situaciji na prikladan na~in bez ikakvog pokazivanja svoje individualnosti, kriti~kog stava i selekcije (“ ne talasaj”= |u|ut). Kad se jedinka pona{a kao aktivan nosilac kulture, ona tada ispoljava maksimum stvarala~kog anga`ovanja i igra pozitivnu, djelotvornu ulogu.   Zna~i, li~nost prihvata norme i standarde postoje}eg dru{tva ui kulture, ali ih i oboga}uje, pro{iruje repertoar vrijednosti i stvara nove vrijednosti, koje mogu jednog dana postasti obavezan dio nove kulture. Taj }e se novi u~inak kulture prenositi slijede}im generacijama u procesu socijalizacije.

 

            Jednom rije~i, kulture se mijenjaju tek onda kada stvarala~ka individualnost, ponikla na bogatoj tradiciji kulture vlastitog naroda, {irinom svog znanja, rasko{nim talentom, poka`e spremnost da dalje unapredjuje kulturu. U tom smislu je i ova crtica iz ZNAKOVA PORED PUTA, Ive ANDRI]A:

            “ Samo aktivni ljudi i njihova borbenost i bezobzirnost pokre}u `ivot naprijed, ali ga samo pasivni ljudi i njihova strpljivost odr`avaju i ~ine mogu}im i podno{ljivim.”

 

 

 RELIGIJE

 

            Religija predstavlja duhovnu povezanost  ( religare-povezati) jedne zajednice ljudi i nekog zami{ljenog natprirodnog, “ mo}nog” bi}a koje se posmtra kao sveto. Pod religijom treba smatrati i razne kultove, magije,  mitove, animizam, naturizam  i sl. religije u principu mogu biti politeisti~ke i monotesiti~ke, ali mogu biti i bez zami{ljenog boga, kao npr. budizam koji uop{te ne priznaje boga.

            Svaka od religija ima mnogo mana  i ne{to malo vrlina. Tako, npr. hri{}anstvo je uni{tilo zdrave osnove ~ovjekove autenti~nosti, slobodu i nagone , poni{tiv{i prirodnu potrebu ~ovjeka da ostvari svoju punu individualnost unutar socijalne i duhovne cjeline kojoj pripada,- kao {to ka`e filozof Ni~e.  [tavi{e, hri{}anski ideal pori~e ponos, patos, odgovornost, razdraganost, obo`avanje strasti, `elje za saznanjem i jo{ mnogo toga svojstvenog ~ovjeku, ~ime gu{i njegovu individualnost, a time i kreativnost. Sama ideologija hri{}anstva je napisana pod sumnjivim okolnostima ~ak 70-120 godina poslije smrti Hrista, a pisali su je {iritelji Hristove vjere-u po~etku oni koji su pratili Hrista ( apostoli) dok su bili `ivi, a kasnije drugi predava~i koji su ih sukcesivno naslije|ivali. Pri tom je, svakako, va`ila  “ teorija pokvarenog telefona” koja je dovela do toga da je u jednom trenutku u upotrebi bilo vi{e od 200  razli~itih `ivotopisa Isusa Hrista, u kojima je svatko tko je {irio hri{}anstvo  bio dodao ono {to je njemu  odgovaralo. Da bi se napravilo malo reda u ovoj oblasti, biskup Todor iz Sira je izvr{io “ selekciju i pre~i{}avanje “ tih tekstova i zamijenio ih sa samo ~etiri   (  tzv. jevan|elja) koja danas predstavljaju dio Novog zavjeta i koji su osnov dana{nje hri{}anske crkve. Osnovna zna~ajka hri{}anske religije je da ona polazi od filozofskog stava da se spasenje mo`e posti}i vjerom, ljubavlju i smjernim moralnim `ivotom. To zna~i da se ~ovjek mora svim srcem i du{om predati Bogu, ukoliko `eli milost i izbavljenje. Zbog ovog osnovnog stava prema kome je vjera stavl;jena na najvi{i nivo ~ovjekove duhovnosti, tj. iznad ~ula i razuma, sve do 15/16  stolje}a ( pojava humanizma i renesanse), teologija je bila kraljica nauka! Zbog ovakvih krutih stavova, katoli~ka crkva se u l6 stolje}u suo~ila sa zahtjevima za reformama, {to se zavr{ilo dugogodi{njim krvavim vjerskim ratovima {irom Evrope.  Da bi se spasila od razgoropa|enog i ugnjetenog  naroda pokrenula je protureformacioni{ti~ki pokret i uvela najbrutalniji preki sud u historiji ~ovje~anstva: inkviziciju. Da to nije uradila, potpuno bi propala, a ovako se bar djelomi~no spasila i dobila politi~ki priznatu konkurenciju u obliku niza protestantskih crkvi .  Su{tina zahtjeva  za reformama je bila uslovljena zastranjivanjem katoli~ke crkve i skretanjem od Biblije, zbog ~ega su reformisti dobili veliku podr{ku naroda  opcijom vra}anja ka izvornim principima hri{}anstva i odbacivanjem ~istili{ta kao izmi{ljotine katoli~ke crkve kojom je ona stolje}ima ucijenjivala  narod i dr`ala ga u  apsolutnoj pokornosti. Osim toga, protestantske crkve inzistiraju na individualnosti, na vlastitoj odgovornosti i kreativnosti svakog pojedinca, {to je imalo za posljedicu ubrzan razvoj  zapadnih dru{tava oslobo|enih opstrukcija katoli~ke crkve koja je stolje}ima gu{ila svaki progres i svaku  pozitivnu misao. Da ne bi potpuno izgubila vjernike i  propala, katoli~ka crkva se postepeno sama reformi{e i prilago|ava novonastalim situacijama, za razliku od pravoslavne koja ustraje na svom kursu “ nepromjenjivosti” ~ime poku{ava da  negira ono {to je jo{ i starim Grcima bilo poznato, a to je : JEDINO  [TO SE NE MIJENJA JE ZAKON O PROMJENI!. To jest, oni poku{avaju da opovrgnu osnovni zakon prirode, a to je DIJALEKTIKA.    U tim nastojanjima }e potpuno propasti i i{~eznuti  kao {to propada sve {to je protivprirodno.

            Jevrejska religija je vi{e historija i politika negoli religija {to je, prije svega, uslovljeno tragi~nom historijom jevrejskog naroda koji je davno protjeran sa svojih ognji{ta. Zbog toga je sva njihova potonja historija isprepletena te`njama da se tamo opet vrate, u ~emu im poma`e i njihova religija sadr`ana u Starom zavjetu i Talmudu.  Iz istih razloga nastao je i cionisti~ki pokret ( Cion-sveto brdu u njihovoj pradomovini), a neki nau~nici tvrde i masonski pokret ~ija ideologija se zasniva upravo na Talmudu   ( neka vrsta usmenog zakonika i predanja, te zbirka izreka mudraca) i Protokolima cionskih mudraca koji su napisani na osnovu Talmuda. Prema tim Protokolima, jedna grupa dobro organizovanih bogatih Jevreja  ( masona) radi na realizaciji stavljanja ~itavog svijeta pod njihovu jurisdikciju, kao odmazda za sve patnje koje je pretrpio jevrejski narod. Da li je to istina ili samo ne~ija izmi{ljotina, ne  mo`e se sa sigurno{}u ustvrditi, mada se u  globalnoj politici ve} odavno mogu prepoznati aktivnosti navedene u Protokolima ( koji poti~u iz 1885. godine) koje se i realizuju na terenu. Me|utim,  ipak i dalje ostaje pitanje: da li su to samo slu~ajne podudarnosti izme|u teorije iz Protokola i  doga|anja na terenu ili su te pojave rezultat implementacije te teorije!?  Dodu{e, ~injenica je da svi Jevreji ne podr`avaju masonski pokret,  na {to se iz masonskih lo`a ne gleda blagonaklono. Ako je to sve istina, mi,  ne-Jevreji bi mogli razumjeti ogor~enost jevrejskog naroda zbog takve ru`ne sudbine koja ga je zadesila, ali ipak ne bi mogli razumjeti da se zbog toga ka`njavaju svi drugi stanovnici planete Zemlje, jer samim tim, mo`e se desiti, ako zbog takve nakaradne politike do|e do katastrofe svjetskih razmjera, stradat }e SVI, i ne-Jevreji i Jevreji, {to bi morali da vide i kreatori takve politike. Upravo zbog toga postoji osnovana sumnja u vjerodostojnost ove cijele pri~e, jer je malo vjerovatno da ~lanovi te masonske lo`e to ne bi vidjeli.

            Islam ( islam- predavanje bo`joj volji) poti~e iz 7. vijeka i predstavlja zbir mnogih tada{njih vjerovanja i religija, a naro~ito  hri{}anstva i jevrejstva.  Njegov osniva~ Muhamed je bio vo|en idejom da ujedini prili~no raspr{ena  arapska plemena, pa je zbog toga i   teorija islama, knjiga KURAN ( kuran-recitovati), objavljena na arapskom jeziku, iako Muhamed nije bio Arap. Za razliku od Hrista   (i Bude?) Muhamed nije nikakvo ovaplo|enje Boga ili Svetog duha, ve} sasvim ovozemaljsko bi}e, te nije nikakav posrednik izme|u ljudi i alaha.  Kuran sadr`i i filozofske i politi~ke poglede, vjeru i moral, pravila pona{anja i osnov je sudskog zakonika. U islamskoj vjeri  ne postoje sve{tenici u onom smislu kao u hri{}anstvu, ve} su to samo u~eni ljudi –uleme, koji se mogu uporediti sa  jevrejskim rabinima. U islamu se polazi od slijede}ih dogmi ( dogma-pravilo u koje se ne smije sumnjati) : vjerovanje u postojanje jednog boga (Alaha), vjerovanje u an|ele, vjerovanje u svete knjige i Alahove poslanike, vjerovanje u kraj svijeta, vjerovanje u predodre|enje svega i u vaskrsenje mrtvih. Osnovni stav kurana je: Nema drugog boga osim Alaha, a Muhamed je njegov prorok. Zadnjih ~etrdesetak godina, u okviru islama, ja~a fundamentalisti~ki pokret koji je poprili~no kompromitovao islam u svjetskim razmjerama. Fundamentalizam  u islamu je politi~ki pokret koji je osna`io naro~itoo poslije poraza Arapa u borbi sa Izraelom 1967.  Pristalice ovog pokreta izra`avaju netrpeljiv stav prema drugim religijama, a posebno prema evropskim civilizacijama. Su{tina fundamentalizma je u zahtjevu da se obnovi izvorno u~enje islama, budu}i da je zbog odstupanja od “ pravovjernog u~enja” i do{lo do slabljenja mo}i i uticaja islama. Zbog svega toga se nastoji oformiti jedinstvena islamska isto~na zajednica pod vidom panislamizma ( pan-sve).

            Danas postoje i mnoge druge religije u svijetu, a njihov broj se stalno mijenja jer se javljaju i nestaju i mnoge sekte.  Sekte su obi~no kratkog vijeka i vezane su za autoritet nekog pojedinca lidera. Zajedni~ka karakteristika im je, obi~no da popravljaju hri{}anstvo, kao religiju protivrje~nosti, {to je nemogu}e u potpunosti uraditi. Zbog toga se svaka sekta usredoto~i na neki segment, {to obi~no ne daje zadovoljavaju}e rezultate, pa sve padne u vodu.  Jedna od bitnih razlika sekte i klasi~ne crkve ( historijske religije) je u tome {to  se one, uglavnom, negativno odre|uju prema dr`avi, tj. postoje}em dru{tvu i postoje}em  politi~kom ure|enji, za razliku od crkvava  koje to, uglavnom, ne ~ine.  Osim sekti postoje i  razni kultovi, {to predstavlja najni`i  stepen religijskog organizovanja, i kao takvi  su krajnje nestabilni i kratkotrajni.

             

            Iako se, na osnovu historijskih ~injenica, neosporno mo`e dokazati koliki je veliki doprinos religija bio krvavoj historiji balkanskih naroda, ipak se mora biti objektivan i priznati religijama i neke pozitivne zasluge koje one, neosporno imaju. Me|utim, problem je u tome {to su te religije zaplovile u politi~ke vode pa su  ostavile vi{e negativnog nego pozitivnog naslije|a svojim vjernicima.  Da se to vi{e nikad ne bi dogodilo, one moraju biti svedene na onaj domen koji se  u dana{nje doba, u `ivotu ~ovjeka, mo`e ostaviti religijama. [to prije se to shvati, to bolje po religije (i po narod) jer  budu li one i dalje pretendovale  na to da su najva`nija stvar u `ivoti ~ovjeka  i u skladu s tim se pona{ale, do`ivjet }e jednog dana da budu potpuno odba~ene, a pogotovo ako se usput ne budu ni malo pobolj{ale, modernizovale, odnosno reformisale i prilagodile potrebama dana{njeg ~ovjeka.

            Ako se poku{aju procijeniti koristi i {tete koje je ~ovje~anstvo imalo od religija, te{ko da se mo`e sa ta~no{}u utvrditi  da li su {tete ili koristi bile ve}e. Da su religije ostale u onim okvirima i sa onom svrhom sa kojom su stvarane, njihov pozitivni doprinos kulturnom razvoju ~ovje~anstva bi bio neprocjenjiv. Ali, zbog politizacije i zloupotreba religije su se pretvorile u moru ~ovje~anstva koju bi narodi, u cilju vlastitog progresa, morali bar obuzdati   ( ako ne  ~ak  i  odbaciti). Onaj dio svijeta koji se smatra naprednim, to je odavno uradio i zahvaljuju}i tome danas ga  mo`emo smatrati naprednim, za razliku od onih koji  to tek treba da urade, a koji su jo{ uvijek nerazvijeni i zaostali. Religije su danas u razvijenim zemljama li~na stvar svakog pojedinca. Tako bi trebalo da bude i kod nas. Sve drugo je zloupotreba. Najopasnija zloupotreba je kad se religija izdigne na nivo dr`ave i kad religijska pripadnost postane kriterij za odre|ivanje prava svakog pojedinca. Takvo ne{to je jo{ uvijek prisutno na Balkanu, a prema tome se mo`e i suditi o nivou kulture te sredine. Sa `aljenjem se mora konstatovati da sredina u kojoj va`e ovakva pravila, nije daleko odmakla od kulturnog nivoa  srednjeg vijeka. Takvo ne{to sebi ne smije dozvoliti dr`ava koja `eli da bude smatrana ozbiljnom dr`avom. Danas, kad se zna {ta je religija, odakle poti~e i sa kojom svrhom je uvedena, bilo bi normalno da svako bira sebi religiju u skladu sa vlastitim potrebama.To je u razvijenim zemljama ve} uobi~ajeno. Kad bi se to i kod nas odoma}ilo, vi{e se o konvertitstvu ne bi sudilo na isti na~in kao u srednjem vijeku. Tada je konvertit smatran odmetnikom i po toj osnovi su mu naturani razni kompleksi. Sa stanovi{ta dana{njih demokratskih shvatanja, konvertitstvo nije za osu|ivanje. To je naprosto stvar li~nog izbora. Ina~e, kompleks konvertizma nametnule su svojim vjernicima religije, kako bi sprije~ile osipanje ve} ste~enih vjernika. U tom cilju su kori{tene razne metode prijetnji, prisila, straha, ucjena i naturanja kompleksa konvertizma. Dana{njem ~ovjeku koji ima bar osmogodi{nju {kolu ne bi vi{e slu`ilo na ~ast da se na taj na~in da izmanipulisati od strane bilo koje religijske grupe. ^injenica je da dominantne religije na Balkanu konstantno gube vjernike bilo da oni postaju ateisti ili pripadnici nekih novih manjih sekti. Izgleda da predstavnici i protagonisti religija nisu na vrijeme shvatili da se na mo`e vje~no `ivjeti od stare slave i mo}i, pa se nisu  na vrijeme potrudili da ne{to i pru`e narodu kako bi ga zadr`ali u svojoj religijskoj zajednici ( ili da steknu nove vjernike). Put napretka  Balkana bi se upravo trebao trasirati u tom smjeru. Trebalo bi podstaknuti balkansko stanovni{tvo, na neki na~in, da ispita objekt svog vjerovanja: svoju religiju. Ako je  koliko-toliko izanaliziraju, prestat }e je strahopo{tovati. Neka uzmu iz nje ono {to je dobro, ali neka odbace ono {to ne valja ( kad ve} same religije to nisu u~inile) i neka ih to vodi kroz `ivot. Najbolje bi bilo ne vezati se previ{e ni za jednu religijsku zajednicu da ne biste stvorili uslove da jednog dana od nje budete zloupotrebljeni!

Predstavnici i protagonisti religija moraju shvatiti da su se prilike i na Balkanu promijenile. Ne mogu religije vi{e opstajati  ovdje na ra~un stare slave i mo}i, jer pozicije religija sa porastom stepena prosvje}enosti naroda, konstantno slabe. Zato treba pru`iti vjernicima neke nove sadr`aje, neki novi kvalitet i time ih poku{ati bar zadr`ati, a po mogu}nosti i ste}i nove. Vi{e nema prisila, pla{enja i ucjena, jer religija, prema savremenim civilizacijskim gledanjima, sve vi{e postaje stvar li~nog opredjeljenja. Na Balkanu je toga, izgleda, postala svjesna samo katoli~ka crkva. Ona se trudi da svojim vjernicima pomogne prvenstveno humanitarno, ali ne zanemaruje ni druge vidove pomo}i. U tu svrhu otvaraju se ~ak i disko klubovi da bi se privukli mladi. Od prije se zna za anga`man katoli~ke crkve  na ~uvanju djece, u lije~enju, u {kolovanju djece itd. Katoli~ka crkva je uvijek davala velik doprinos u u~enju svojih vjernika lijepom pona{anju. Ni{ta od ovoga se ne bi moglo re}i za pravoslavlje i islam. 

Religije na Balkanu moraju ozbiljno shvatiti dana{nji trenutak u kojem je sve podre|eno ( ili }e uskoro biti) svjetskoj tr`i{noj utakmici. Kao {to se politi~ke stranke moraju kvalitetom svojih programa i svog rada boriti za naklonost glasa~a, tako }e se i religije uskoro morati kvalitetom svog odnosa prema vjernicima boriti za njihovu naklonost. U protivnom, manjom ili ve}om brzinom }e ih gubiti dok ih sve ne izgube a  time i same ne odumru.

Mo`da  jedina {ansa religijama da opstanu je vra}anje religija njihovim prvobitnim funkcijama.  Religije su nastale kao potreba ~ovjeka da on  u ne~em na|e utjehu u te{kim trenutcima svoga `ivota. I danas  ima mnogo te{kih trenutaka u `ivotu svakog ~ovjeka, kad mu ne mo`e pomo}i ni nauka, ni dr`ava. Dodu{e, ne mo`e mu tada sigurno pomo}i ni religija, ali mu ona mo`da mo`e dati bar utjehu, a i to je ne{to. Drugim rje~ima, religijama je u naprednim dru{tvima jo{ jedino mogu}e da budu  rame za plakanje  svojim vjernicima i eventualno institucija koja }e se anga`ovati na kulturnom, humanitarnom, edukacionom  i zabavnom planu. Naravno, tome bi se mogao dodati i anga`man na lije~enju, njezi bolesnika, ~uvanju djece i sli~nim aktivnostima. Mislim da bi takvim aktivnostima religije mogle ste}i simpatije stanovni{tva i  oprati se od prljav{tine kojom su je uprljale politike i zloupotrebe kroz stolje}a, ~ime su postale mrske svakom iole obrazovanom ~ovjeku. Osim toga, religijski obi~aji i svetkovine bi mogli poslu`iti kao povod za dru`enje i na taj na~in uljep{ati i obogatiti `ivot svojih vjernika.

            U takvu religiju transformisale su se kroz nekoliko preporoda (revival)  sjevernoameri~ke  religije.

            Sad se name}e logi~no pitanje: Kako to da se protestantizam nije pro{irio i po Balkanu? Ako ve} nije mogao zbog protureformacije  u isto vrijeme kad se {irio po sjeverozapadnoj Evropi, za{to se nije {irio kasnije? Tome ima mnogo razloga. Jedan od njih je da misionarstvo u okviru protestantskih crkava nije  mnogo zastupljeno jer ove religije nisu ekspanzionisti~ke kao katoli~anstvo i islam. Drugi razlog je {to protestantske crkve nemaju  svoju centralu sa dobro organizovanom hijerarhijom, a nisu ni i materijalno  dobro potkovane s obzirom da se izdr`avaju od dobrovoljnih priloga vjernika, za razliku od katoli~ke crkve koja se  bavi svakojakim protuzakonitim poslovima koji joj donose ogromna bogatstva (npr. javna tajna je da je Vatikanska banka najve}i pera~ prljavog novca i da ga godi{nje “opere” u iznosu od 200 milijardi dolara!) To je upravo i jedan od glavnih razloga {to se katoli~anstvo tako pro{irilo po Srednjoj i Ju`noj Americi. Drugi je {to se {irilo ognjem i ma~em, dok je prihvatanje protestantizma na dobrovoljnoj bazi. Misionarstva protestantske crkve su skromna i uglavnom na bazi one Isusove: “Ne ~uvajte ono {to sam vam ja dao ve} to podijelite sa drugima.” Pri tom treba re}i da iza misionarstva ameri~kih protestantskih crkava ne stoji dr`ava sa svojom “kesom”, ve} svaka crkva odvaja koliko mo`e za tu svrhu, a to je nedovoljno. Drugi razlog je i 50 godina real socijalizma. A sada postoji i tre}i, veoma zna~ajan.  Zadnjih desetak godina na teritoriji  post socijalisti~kih dr`ava javljaju se kojekakve sekte sumnjivih ideologija koje su se ve} unaprijed kompromitovale svojim djelovanjem u svijetu, pa narod od njh bje`i kao vrag od krsta. Tome jo{ doprinosi i antipropaganda  dominiraju}ih vjerskih zajednica sa tog podru~ja koje  ne {tede sredstva kako bi ocrnile SVAKU SEKTU koja se pojavi na njihovoj teritoriji jer  shvataju da je to  direktna konkurencija njima. Me|utim, narod bi trebalo da zna razlikovati kr{}anske denominacije (prezbiterijanci, metodisti, luterani, kalvinisti, baptisti, karizmati~ari i sl.)  od sekti i  kultova kao {to su  mormoni, kr{}anski nau~nici, Jehovini svjedoci, pa i TM ( transcedentalna meditacija) i neki drugi.

            Prije nekoliko godina otvorena je  protestantska crkva FAITH CHURCH u Budimpe{ti za koju je ma|arsko stanovni{tvo pokazalo velik interes. Izvje{taji govore da se u toj crkvi   mjese~no konvertuje vi{e od 400 ljudi, {to je na prvi pogled pomalo ~udno ako se zna da je Ma|arska izrazito katoli~ka zemlja u kojoj je katoli~ka crkva uvijek imala velik uticaj i na narod i na vlast. Razlog za takvo interesovanje ma|arskog  stanovni{tva je vjerovatno veliko razo~arenje koje su stanovni{tvu priredili i real socijalizam i katoli~ka crkva. Zbog toga je ma|arsko stanovni{tvo pokazalo tako veliki interes za ne{to {to se nije  kompromitovalo u njihovim o~ima kao {to su se kopromitovali katoli~ka crkva i real socijalizam.  To ne{to novo je novi pogled na svijet, kako na individualni tako i na nacionalni, a upravo to pru`a protestantska crkva. Zbog tolikog interesa ova crkva je ve} otvorila svoj edukacioni srednje{kolski centar u Budimpe{ti a uskoro planira otvoriti i  svoj univerzitet.  Nedavno su do{li  misionari nekih protestantskih denominacija i na Balkan, ali  jo{ nisu ostvarili neki ve}i uspjeh kod na{eg stanovni{tva koje jo{ uvijek, zbog nepoznavanja su{tine stvari, sve sekte trpa u isti ko{. [teta, u prvom redu za narod. Time se odla`e  po~etak perioda kad bi i balkanskom stanovni{tvu trebalo po}i bolje u `ivotu, a {to je naj`alosnije, sam narod to odla`e. I opet je, kao i uvijek do sada, za sve    krivo neobrazovanje, neprosvje}enost i neinformisanost   naroda. A protestantske denominacije su `ivotnije i pragmati~nije te podsti~u individualnost i kreatrivnost {to je na{em dru{tvu, uspavanom u okviru fosiliziranih religija i prethodnog  dugotrajnog politi~kog sistema, vi{e nego potrebno. [tavi{e, takvom konkurencijom bi se “ probudile “ i na{e doma}e religije  i u fer-play borbi poku{ale da zadr`e svoj status. A konkurencija je dobra za svakoga jer mu ne dozvoljava da se uspava i fosilizira. A na{e religije, kao i na{e dru{tvo, do{le su  upravo u takvo stanje.

            Zato se u okviru ovog ministarstva treba od religijskih vo|a  sa ovog prostora tra`iti da i oni, kroz svoje religije, daju doprinos preporodu na{eg dru{tva koji je imperativ sada{njeg trenutka. Po{to je situacija takva da je ne mo`e rije{iti samo jedna institucija, a pogotovo jedan ~ovjek ili jedna grupa ljudi, neophodno je animirati sve koji tome mogu doprinijeti, a me|u njih spadaju i nosioci religijskih institucija. U tom pogledu bi trebale u~iti jedne religijske zajednice od drugih, te me|usobno razmijenjivati  ideje i ste~ena iskustva. U tom je najdalje odmakla katoli~ka crkva u Hrvatskoj od koje bi se zasigurno mogla dobiti podr{ka za djelovanje katoli~ke zajednica u BiH, a njenom saradnjom sa ostalim vjerskim zajednicama u BIH mogao bi se posti}i  zna~ajan vjerski “ revival”, kakvih je u protestantskim denominacijama bilo mnogo, a nakon svakog od njih vjerski `ivot je  dostizao novi, vi{i nivo, na kom je crkva bolje odgovarala potrebama svojih vjernika.  Krajnje je vrijeme da se ne{to takvo po~ne de{avati i kod nas. Na tome treba poraditi ovo ministarstvo. U tu svrhu treba ostvariti i saradnju sa javnom televizijom koja bi morala dati  bar po sat vremena programa svakoj religijskoj instituciji na TV programu kako bi one mogle obavijestiti javnost o svojim aktivnostima i pozvati zainteresovane da se uklju~e.

 

 

 

SPORT

 

Pod sportom se ne mo`e podrazumijevati samo takmi~arski ve} i rekreacioni sport. Da bi se uop}e do{lo do nivoa takmi~arskog sporta, potrebno je najprije razvijati kod stanovni{tva ljubav za sve vidove sportskih aktivnosti, ~ime bi postojala op}a klima  i za materijalna izdvajanja za sport.  Sad, kad biste nekom spomenuli neophodnost izdvajanja za sport, on bi vas sa zaprepa{tenjem pogledao, s obzirom da postoje ljudi koji nemaju ni  krova nad glavom, ljudi koji nemaju {to da jedu itd. 

            Kako  je kod nas oduvijek “ bilo pre~ih rupa koje je trebalo za~epiti”, to smo mi ostali ne samo bez ikakve infrastrukture potrebne za sportske aktivnosti, ve} i sa potpuno nerazvijenom svijesti  o neophodnosti takvih aktivnosti.  A sad je situacija u sportu optere}ena jo{ i politikom! Me|utim, trebalo bi obezbijediti potpuno druga~iji pristup u obrazlaganju neophodnosti sportsko-rekreacionih aktivnosti stanovni{tva . U tom pogledu bi se trebalo poraditi na zdravstvenoj edukaciji stanovni{tva te u tu svrhu   sara|ivati sa Ministarstvom zdravlja i osmisliti zajedni~ki projekt prosvije}ivanja  stanovi{ta  u smislu veze rekreativnog sporta i  zdravstvene prevencije . Odavno je poznata ona: “Bolje sprije`iti nego lije~iti”, ali ja nisam , dosad, primijetila da je ona  ikad bila ugra|ena  u sistem na{eg mi{ljenja a kamoli u zvani~nu politiku!

            [ta u~initi i kako bar po~eti rje{avati ove probleme? Naravno, i ovdje je neophodna najprije edukacija o zna~aju sporta u `ivotu stanovni{tva, {to se jedino mo`e obaviti u {kolama, u okviru ~asova fizi~kog odgoja, gdje bi se po koji ~as morao izdvojiti i u svrhu  dobijanja op}ih informacija vezanih za ovu oblast, a ne dati djeci samo loptu i istjerati ih na {kolsko igrali{te! Mo`da u ovakvoj situaciji u kakvoj se nalazi na{e {kolstvo, zaista i nije ni{ta bolje bilo mogu}e uraditi, ali se treba odmah po~eti bar ono {to se mo`e.  Po{to na{e dru{tvo sigurno za dugo  ne}e mo}i izdvojiti neka zna~ajnija sredstva za sport, a kako se otpo~injanje ovog problema ne bi odga|alo u nedogled, mo`da ne bi bilo lo{e  poku{ati dati koncesije nekom tko bi htio napraviti takve objekte ( igrali{ta, bazene , sale i sl.) koje bi animirale gra|anstvo, a naro~ito mlade za bavljenje sportom kao razonodom, iz ~ega bi svakako bilo mogu}e   izdvojiti one talentovanije pa ih onda forsirati organizovanije  u cilju   razvoja takmi~arskog sporta.  Jeste da je to “ na duga~kom {tapu”, ali se ni{ta ne mo`e preko no}i, a op}e je poznato da su dana{nji problemi takvi da se ne mogu rije{iti ~ak niti u okviru jedne genreracije, a kamoli jednog mandata.  Zato bi trebalo da se bar zapo~ne sa takvim projektom i da se on dalje, u hodu, dopunjava i razvija. A ovako kako je sada, temelj nije udaren, ni{ta sistemati~no se nije otpo~elo, pravi cilj se ne zna, pa se samo luta, a iznenada iskrsli problemi se rje{avaju po sistemu “ ga{enja po`ara”  Na taj na~in se ne mo`e sti}i nigdje, niti se situacija mo`e promijeniti imalo na bolje.

            Naravno, za sve to je potreban novac. Za pocetak bi se mogle obici njemacke pokrajine i zatraziti da one pomognu u tom smislu, a zauzvrat uveli bi njemacki jezik kao drugi u sve {kole.  Mogli bi dobiti od njih i nesto kompjuterske opreme, polovne ili nove. Takodjer bi preuzeli dio njihovog plana i programa kako bi nam {kolstvo bilo uskladjenije sa njihovim, ~ime bi sigurno podigli kvalitet. A mogli bi, mo`da i koristiti prijevode nekih njihovih ud`benika. Time bi stekli njihove simpatije i mozda obezbijedili neki kontinuitet u podr{ci.  Nakon toga, pokusali bi da dobijemo i neke povoljne kredite, a u kasnijoj perspektivi obezbijedili bi i neke djelatnosti u okviru {kola ( kao {to ima ugostiteljska, mogle bi da imaju i neke druge {kole koje imaju praksu, pa ~ak i osnovne {kole u udaljenim selima, npr. p~elarstvo).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

CRTICE ( nesredjen tekst)

 

   

Ne bori se protiv mraka ve} upali svetlost

 

 

 

 

-zako~eni pozitivni procesi, energija na slijepom kolosijeku,

-saradnja univ. sa dr`avom,

-{tetni pote`i vlasti prema univer. Treba da se poprave

-lo{ zakon o univ.

-nepo{tivanje tu|eg rada

-odgovornost za ono {to se ~ini na krivi na~in.

-zako~en univ jer ne mo`e do}i do zamaha jer nema autonomije ( bud`eta)-nekakav ~inovnik u ministarstvu to rjeava!

-nudimo partnerstvo vlasti, a oni nas ne}e

-uvesti studij i na engleskom da bi se moglo uzeti l5% stranih studenata.

-o planovima i vizijama se nigdje javno ne mo`e progovoriti

-obrazovni program najmanje 4 sata u udarnim terminima

{to nudi Sveu~il. Za budu}nost? Imaju knjigu o tom , strate{ki dokument koji je napisalo 500 profesora i stud “ISKORAK 2001”

 

 

Tra`iti podr{ku od vlade NJ, [vaj za reformu {kolstva : njihove programe za sve {kole i sve u`benike po jedanb primjerak, kompjuter za seoske {kole i sredstva za obuku po jednog nastavnika iz svake {kole koji }e zauzvrat obu~iti ostale nastavnike u toj {koli idr`ati nastavu djeci najmanje 2 god. Ako nece, mora vratoti sredstva ulo`ena u njegovo obucavane da se ona upotrijebe za nekog drugog u ist svrhu.

 

 

TREBA IMATI  JAK  KARAKTER DA BI SE IZGRADILA DOMOVINa- Du~i}

 

Iz intervjua sa dr Vladimirom Strugarom, ministrom za prosvjetu RH.

 

 

KASNIMO NAJMANJE 10 GODINA.  Na{e dru{tvo nije dosad prepoznalo zna~aj obrazovanja. Treba radikalna reforma koja podrazumijeva: predlo`iti strukturu    ( npr 9-godi{nje osnovno {kolovanje), unutra{nje promjene ( promjene planovas i programa- da se djeca ne pitaju: “Za{to ja ovo u~im?”. Treba u~iti za `ivot, a ne za {kolu!) i treba vi{e ulagati.  Ove promjene su nu`ne da Hrvatska ne bi izgubila budu}nost. Moramo brzo tr~ati ~ak i za to  da bi ostali na mjestu, a kamo li da bi stigli nekog tko je ispred nas. Sve zemlje koje se smatraju razvijenima su kontinuirano mijenjale obrazovni sistem. {vedska je 93 uvela novi sistem, koji ve} danas ne li~i na njega, jer je konntinualno mijenjan u toku ovih godina.  Da bismo uspjeli, moramo analizirati situaciju i u {kolstvu i u dru{tvu sada, imati viziju kako to treba izgledati u budu}nosti  i predlo`enom koncepcijom odgovoriti   tim zahtjevima. Znamo da je nekad forsirana {kola pam}enja, a danas {kola mi{ljenja i kretaivnosti. Zato vjerujem da }e na{a koncepcija biti prihva}ena, mada je ne smatram kona~nom. Ona je i dalje otvorena za sve one koji imaju ne{to da ka`u  sa ciljem da se ona dogradi, popravi. Iako je na{ prijedlog reforme evropsko dostignu}e, mi je ne `elimo nametati ( ko {to se to dosad radilo) ve} `elimo o njoj raspravljati, da svi u tom vide svoju korist, te da to kao takvo prihvate, a neda im se natura “ odozgo”. Iz iskustva znamo da sve {to je nametnuto, nikad nije uspjelo.  Ako od ove reforme ne vide korist djeca, roditelji, gra|ani- onda to {to smo uradili, nije dobro i treba raditi drugo, posve novo. Treba vrednovati ciljeve  provjeriti rezultate, a sve ono izme|u je autonomija {kole, u~itelja- gdje vidimo slobodu i kreativnost.  Svakom normalnom dru{tvu je stalo da svaka osoba  dostigne uspjeh prema svojim sposobnostima. Tako }e biti mogu}e da ve} u 10. razredu netko stekne struku, ako nije sposoban da se dalje {koluje, pa mo`e odmah na tr`i{te rada. Tako|er ho}emo prohodnost kroz {kolski sistem, {to zna~i da i onaj iz trogodi{nje {kole, ako polo`i razliku koja mu se odredi, mo`e nastaviti {kolovanje i mo`e dose}i vrh u zavisnosti od zalaganja i preddispozicija.

            Direktora ne treba imenovati ministar jer on je odgovoran roditeljima i svojoj lokalnoj zajednici Ako ne{to po|e po zlu, ne mo`e se re}i : {kola je kriva za sve. Treba naglasiti suodgovornost izme|u  dru{tva, roditelja ( kontrola). Ako se tu ne na~ini pomak, propast je na vidiku. Za slobodu, kreativnost i odgovornost se treba zalagati Sve zavisi od vizije ljudi koji rade u {koli a ne da se za sve ~eka naputak “ odozgo”, tj. dosad je bio nadzor nad u~iteljem, a trebala bi bilti  stru~na suradnja sa u~iteljem ( putem PPZ). Mi `elimo {kolu koja je orjentisana na u~enika a ne na program i `elimo da {kola svakog u~enika osposobi za `ivot.  Ne mo`e biti: moje dijete nije za {kolu, ve} {kola nije za moje dijete. Treba je prilagoditi  svakom djetetu jer svatko mora iz {kole ponijeti ono {to mu je potrebno za `ivot. U tom se sastoji odgojna uloga {kole, koja je u posljednjim desetlje}ima potpuno zanemarena. Obrazovanje bi trtebalo dati pozitivan u~inak na privredu i ukupni dru{tveni razvoj, a na{e obrazovanje, kakvo je, proizvodi kadar samo za biroe za zapo{ljavanje koji tamo ~ekaju unedogled. Sada djeca idu u {kolu sa strahom, a ina~e {kola je puna straha: svako se nekog boji.  A strah zako~i i tad nema kreativnosti. Samo se u slobodi mo`e stvarati a ne u strahu. Treba voditi djecu tako da oni uspijevaju, {to im daje podstrek za dalja nastojanja.  To je taj obrat koji se mora desiti u {kolama. Na~in ocjenjivanja ( opsno, broj~ano, u %) nije bitan. Bitno je da li je {kola odgojila i obrazovala djecu da mogu postsati korisni i savjesni gra|ani dru{tva. Da bi  se to moglo posti}i, treba uspostaviti atmosferu povjerenja izme|u u~itelja i u~enika.  To bi bila {kola zadovoljnih djaka, u~itelja i roditelja,  a tad bi se i u~itelji cijenili ne kao danas.  Zato na{i u~itelji trebaju do}i u centar interesovanja dru{tva. Tad }e oni mo}i svoje pedago{ke vje{tine da ispolje. Treba to forsirati i na u~iteljskim fakultetima. Sve je to povezano i nema brzih i lakih rje{enja. Mi se moramo opredjeliti za promjene i postepeno u to krenuti. Svjetska banka je spremna da nam pomogne kako bi imali takvo obrazovanje koje }e osposobiti na{e nove generacije da se mogu boriti u EU

Tko }e nositi razvoj ovog dru{tva ako ne}e oni novi, obrazovani. Nitko nam to ne}e donijeti, pa zato moramo tra`iti zajedno vizije da iza|emo iz  svega ovog dana{njeg, a rje{enja postoje. Zato treba sebi po{teno priznati gdje smo i zatraziti od Vlade financijsku i svaku drugu podr{ku za to.  To je duznost resornog  ministra. Treba za o.5 % povecati izdvajanja za obrazovanje, ina~e promjena ne}e biti. Treba kona~no shvatiti da i svaki drugi uspjeh u dru{tvu zavisi od obrazovanja, koje je temelj svega. To pomalo uvi|aju i u drugim ministarstvima, pa se ve} veoma ~esto spominje obrazovanje u njihovim izvje{tajima i planovima. Dru{tvo mora re}i {ta je u ovom trenutku prioritet. Da li je to obrazovanje? Da. To je na{a jedina {ansa za budu}nost. Mi smo  ve} sada u informati~kom mraku, a svaki dan zaostajanja predstavlja godine zaostajanja za svijetom. Da ne bi bilo tako, uvest }emo informati~ko obrazovanje od prvih godina {kole, a sve {kole su ve} dobile INTERNET priklju~ak. Ula`e se i u opremu, tako da je pro{le godine kupljeno 2.500 kompjutera za {kole. Bit }e i donacija, ali to sve jo{ nije dovoljno ako ne ulo`imo i u u~itelje.  Mora se promijeniti i odnos prema u~iteljima. Oni moraju postati gra|ani prvog reda! Tako je bilo jo{ u Atini. Sjetimo se da je mudri Sokrat rekao: “Ako u Atini ne bude bilo obu}ara, Atinjani }e i}i bosi; ako ne bude bilo kroja~a, Atinjani }e i}i goli, a ako ne bude bilo u~itelja, tad ne}e biti ni Atinjana!” Ve} su star Grci znali d biti u~itelj zna~i odgajati i obrazovati djecu a to zna~i stvarati budu}nost. Jedan ameri~ki pedagog je ustvrdio da ulaganje u jednog u~itelja  zna~i  ulaganje u 10 policajaca manje.. U tu svrhu treba se zalagati za pluralizam u {kolstvu i omogu}iti otvaranje i privatnih {kola, te omogu}iti primjenu raznih priznatih pedago{kih metoda koje }e osvje`iti na{e {kole, ali prije toga treba za to osposobiti u~itelje. Ali, to se treba rje{avati sistemski, na osnovu strate{kih planova koji }e re}i gdje bi trebala biti Hrvatska za 10, 20 godina. Kad to budemo znali, onda }emo znati kakav mora biti razvoj sposobnosti primjeren tom, a tome moraju doprinijeti {kole.  One to ne mogu same, ako nemaju podr{ku politike i dru{tva u cjelini, i ako nemaju logistiku.  Ve} se mnogi drugi resori `ale da nemaju kadra. Kod nas nema pravog odnosa prema {koli. U svijetu roditelj mo`e birati {klou prema nekim njezinim specifi~nostima, a dru{tvo mora poticati, a ne sputavati, otvaranje takvih {kola, jer iz toga proisti~e kvalitet. Do}i }e vrijeme kad }e se mo}i vrednovati tko uspijeva a tko ne. Ja ba{ nisam za tr`i{nu utakmicu u {kolstvu, ali za  razli~itosti jesam.. Ho}e li i ova reforma biti samo eksperiment kao sve dosada{nje na kakve smo navikli, kao magare na batine? To su bile politi~ke reforme, politi~ke zamke. Sad to ne}e biti politi~ke jer se oko programa okupljaju isklju~ivo stru~njaci, a ne politi~ari. U tu svrhu je ministarstvo organizovalo  Me|unarodnu konderenciju za obrazovanje 24/25. 5. 2002. u Zagrebu na kojoj e biti 200 u~esnika sa 60 referata, sa radionicama i sl. , da se vidi {to se u toj oblasti radi u svijetu. To je organizovano u suradnji sa OECD, sa Vije}em evrope. Cilj je bio da se i kod nas po~ne govoriti o zna~aju obrazovanja, TJ. DA SE OBRAZOVANJE SA MARGINE PREMJESTI U SREDI{TE INTERESOVANJA. Zna~i, ne}emo vi{e organizirati samo festivale i sportska takmi~enja. Od sad }emo razvijati i forsirati i znanje. Hrvoje Kraljevi} }e govoriti o  visokom {kolstvu. Ova konferenvcija }e nam pokazati idemo li u dobrom smjeru, {ta nam savjetuju drugi. Dr Lange je rekao da je, u ovom trenutku, njema~ko {kolstvo zaostalo iza finskog, japanskog, engleskog {to se hitno mora popraviti.  Mi mo`emo u ovom trenutku krenuti u smjer u kom idu najnapredniji, ali moramo biti svjesni da usput moramo biti otvoreni za sve eventualne   novosti. Najbitnije od svega je u ovom trenutku odlu~iti se: ho}emo li ulo`iti vi{e u {kolstvo da bismo pratli Evropu? Ako da, onda smo u mogu}nosti da uvedemo 9-godi{nje osnovno obrazovanje, strani jezik i informatika od prvih razreda. Nama to nitko ne}e nametati izvana niti }e nam nametati na~in na koji }emo to izvesti. Od nas se to o~ekuje, ako imamo namjeru da im se priklju~imo. Odluka mora biti na{a. Ali, moramo znati, to je i nova filozofija `ivota, a to zna~i trebamo se odre}i ove na{e, dosada{nje. Ona nema pro|u u Evropi. Zato se moraju stvoriti uslovi za promjene i zatim mijenjati ono {to se mora. Drugog puta nema. U tom cilju, mi se bavimo i budu}no{}u, ali i dana{njo{}u, {to zna~i: planiramo cilj u budu}nosti ka kojem idemo, ali odmah rje{avamo nagomilane probleme u sada{njosti kao {to su: hitno uvo|enje informatika, doobrazovanje sada{njih u~itelja i sl.  To je lako osmisliti samo ako se uporedimo sa Evropom i vidimo gdje danss jesmo, a gdje bismo `eljeli sutra biti. Za  put u EU treba forsirati jezike, informatiku i op}enito pismenost. Da bi nam  u~itelji stvarali istinski pismene ( a ne samo formalno pismene) generacije, moramo osloboditi u~itelja da bi njegove ideje mogle za`iviti, a ne da bude i dalje izme|u ~eki}a i nakovnja.  U~itelj ne smije biti poslu{an ve} kreativan i treba raditi po svojoj savjesti i stru~nmosti.  To je neoslobo|eni kapital koji bi mogao biti zamajac razvoju dru{tva. A da bi se to realizovalo, neophodan je koncenzus u dru{tvu i vlasti. To je suvi{e odgovoran posao jer se radi o budu}nosti ovog naroda i ove dr`ave i to se ne smije rje{avati unutar manjih grupa ve} se treba otvoriti prema gra|anstvu i zatra`iti pomo} od svih koji smatrtaju da mogu dati svoj doprinos da se ovaj problem rije{i na {to bolji na~in. Sve {to jesmo i {to }emo biti, zavisi od toga kako radimo.  Nije se na odmet sjetiti onog ~emu Japanci u~e svoju djecu od malena:” Mi nemamo bogatstva, ali imamo neograni~ene mogu}nosti na{ih umova”. Ako bi odugovla~ili sa implementiranjem reforme, to bi bilo ravno oduzimanju prava na  budu}nost ovom narodu.

 

Vi{e nema intelektualne elite.

Morate asistentu dati pla}u da, ako ve} ne mo`e biti gospodin, onda da mo`e od nje `ivjeti. A sada nije tako. Tu je po~etak i kraj svake pri~e.