PREDGOVOR

 

 

            Iako je Balkan,  geografski, dio Evrope, u su{tinskom smislu on to jo{ uvijek nije, a zbog stolje}ima lo{e vo|ene politike, te{ko da }e to ikad i postati. Ako se takve tumaraju}e politike budu i dalje vodile, te{ko da }e Balkan ikad postati  sastavni dio Evrope, u  tom smislu. Ostat }emo za Evropu prostor divlja{tva, mjesto za odlaganje kemijskog i nuklearnog otpada*, ventil za ekonomske krize Evrope, mjesto za plasman zastarjelog oru`ja, hrane i lijekova iz ratnih rezervi kojima je istekao rok trajanja, mjesto gdje }e se plasirati roba koju  nitko u Evropi ne}e, podru~je za eksperimente nad `ivim ljudima i sl. To {to Evropljani uzimaju sebi za pravo da tako misle o nama ne zna~i da je to sve ta~no. Pogotovo ne sa na{e ta~ke gledi{ta. Me|utim, oni mogu sebi priu{titi taj luksuz da  o nama sude i da se prema nama pona{aju kako ho}e jer su  dobro organizovani, ekonomski jaki, a mi mo`emo o njima misliti {ta ho}emo, ali se pona{ati moramo onako kako nam oni nametnu, jer smo ekonomski slabi. A zbog ~ega smo slabi? Upravo zbog tumaraju}ih  politika koje se kod nas stolje}ima vode. Da smo umjesto takvih tumaraju}ih politika imali politike koje }e odmah gra|aninu olak{ati  i pobolj{ati `ivot ( kakve politike jedino priznaje dr Vesna Pusi}, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu), a ne one koje nas stolje}ima gone da te{ko `ivimo, patimo se i ginemo zarad nekih, navodno, vi{ih ciljeva, gdje bi nam bio kraj? Politika mora biti mjerljiva i prakti~na. A to mo`e samo u visoko civilizovanoj sredini. Dodu{e, u neka davna vremena, Balkan je bio kolijevka evropske civilizacije, ali ga je Evropa kasnije prestigla zahvaljuju}i prvenstveno dolasku i dugotrajnom zadr`avanju Turaka na ovom prostoru, koji ne samo da su izazvali stagnaciju u razvoju civilizacije na ovom prostoru, ve} i nazadak.

            U periodu poslije odlaska Turaka bilo je pametnih ljudi koji su imali dobre ideje kako da se kompenziraju posljedice dugogotrajne turske okupacije na ovim prostorima, ali su oni imali mali uticaj na tok potonjih

 

*       Prije nekoliko godina, tada{nji  ministar za ekologiju BiH izjavio  je da su BiH i Rumunija postale smetlji{ta Evrope i da je u  zadnjih  nekoliko  godina  u  podru~ju  Grahova i Drvara odlo`eno mnogo radiaktivnog i kemijskog otpada iz Hrvatske, Slovenije i nekih zapadnoevropskih zemalja

 

 

 

doga|aja. I na{i veliki pisci i mislioci Ivo Andri} i Me{a Selimovi} poku{ali su kroz svoja djela da pou~e, u tom smislu,  narode Balkana, ali je taj poku{aj propao. Razlog za to je totalitarni re`im koji je tada vladao, a koji se odr`ao gotovo pedeset godina i u kojem su takvi mislioci bili marginalizovani, nipoda{tavani, maltretirani i na sve mogu}e na~ine onemogu}avani u svom djelovanju. Ne bi bilo ~udno da je to dolazilo samo od totalitarne vlasti, ve} je ~udno da su u tom u~estovali tada{nji intelektualci. Postavlja se opravdano pitanje: Kakvi su to intelektualci bili?  Da li su to uop}e bili intelektualci? Mo`da su to bili tzv. re`imski intelektualci! Ili mo`da kvaziintelektualci ? Sude}i prema onome {ta nam se kroz historiju doga|alo i prema onome {to nam se jo{ uvijek doga|a, o~igledno je da smo imali malo pravih  u~enih i pametnih ljudi ili je njihova blokada bila savr{ena, pa je njihov glas bio preslab da bi se ~uo. Oni nisu mogli izvr{iti znatniji uticaj na tok doga|aja koji je redovito bio lo{, ~ak poguban za stanovni{tvo. A to isto stanovni{tvo je,  za to vrijeme,  sjedilo skr{tenih ruku umjesto da je podr`alo takve ljude. Mo`da je razlog za to {to je stepen obrazovanosti i informisanosti tog stanovni{tva bio veoma nizak. Zbog toga je neophodno prosvje}ivati {iroke slojeve stanovni{tva. Zahvaljuju}i sve ve}oj masi prosvije}enih ljudi, u 18. stolje}u Evropa je  kona~no uspjela da se izvu~e iz srednjevjekovnog mraka u kojem ju je dr`ala katoli~ka crkva u sprezi sa feudalizmom. Ta ista crkva je nekoliko stolje}a poku{avala na najbrutalniji na~in, pomo}u inkvizicije, sprije~iti razvoj misli i nauke, ali ipak nije uspjela. Masa svjesnih stanovnika se konstantno pove}avala i u jednom periodu  postala kriti~na, dovoljno glasna da mo`e izvr{iti uticaj na tok doga|aja, koji su zbog svog zna~aja za budu}nost, bili historijski. Na`alost, na Balkanu se to jo{ nije desilo. Nas jo{ uvijek dr`e u srednjevjekovnom mraku vjerskih ratova i neznanja. Knji`evnica Jara Ribnikar s pravom ka`e: “Mrak je zaista prava metafora za neznanje koje je glavni uzrok patnji ~ovjeka i naroda.”

            Bez obzira na to {to su balkanski narodi, u {irem smislu, slabo prosvije}eni, ni u jednom politi~kom sistemu na Balkanu nikad nije postojala (niti sada postoji) neka instituticija koja bi bila odgovorna za primjenu nau~nih dostignu}a (iz svih oblasti nauke) u obi~nom `ivotu. Nauka je daleko oti{la i za to vrijeme se infiltrirala u `ivot  stanovnika naprednijih zemalja. Me|utim, ona je samo okrznula  balkansko stanovni{tvo. Ovdje se ono pravo, istinsko  obrazovanje smatra li~nim hirom pojedinaca. Takav obrazovan ~ovjek postaje nepo`eljan u svojoj sredini jer predstavlja opasnost za one  koji su svoje diplome, titule i pozicije stekli na razne sumnjive na~ine. Zbog toga je takav ~ovjek  prisiljen, da bi uop}e opstao, kriti svoje znanje, umjesto da ga koristi za op}e dobro. Pa zar sredina sa takvom filozofijom `ivota mo`e bolje prolaziti nego {to prolazi balkanska sredina? U razvijenim dru{tvima, kao {to je npr. ameri~ko, postoji institutucija koja je zadu`ena za primjenu nauke u javnom `ivotu. Oni nisu smatrali da im je takva institucija suvi{na iako  je njihov politi~ki sistam takav da stimuli{e nauku na sve mogu}e na~ine  jer je smatra preduslovom daljnjeg napretka. U nedostatku takve institucije  mogli su nau~nici Balkana  uraditi samoinicijativno ne{to u tom smislu, ali nisu. Zbog toga su nau~na dostignu}a ostala balkanskom stanovni{tvu nedostupna, pa nije ~udno {to se to stanovni{tvo i danas,  na pragu 21. stolje}a,  smatra primitivnim, zaostalim i divljim..

 

            Ovaj tekst je skroman poku{aj da se ne{to uradi u tom smislu  kad to ve} nisu do sada uradili oni koji su, po svojim profesijama i polo`ajima, bili obavezni da  to urade. Mo`da }e ovaj tekst ostvariti svoj cilj i postati  izvjesno  uputstvo za bolji `ivot na Balkanu, mo`da }e izazvati velike kritike onih koji su ve} odavno trebali napisati takvu knjigu i pou~iti svoj narod (ali nisu) ili }e mo`da pro}i nezapa`eno. Ovo zadnje bi svakako bilo najtragi~nije. To bi zna~ilo da ovi problemi i dalje ostaju tabu tema, da ih nitko kompetentan ne}e  ~ak ni da konstatuje, a kamoli da ih po~ne analizirati i rje{avati. A ti problemi }e opet rezultirati  nekim slijede}im ratovima. U svakom slu~aju, najbolje bi bilo kad bi ovaj tekst potstakao bar neke od stru~njaka iz ovih oblasti da po~nu razmi{ljati o problemima koji su apostrofirani u ovom tekstu, da se uklju~e u njihovo egzaktno analiziranje i rje{avanje, da ih na jednostavan na~in predo~e svom narodu, te ga tako u~ine  djelotvornim subjektom koji }e mo}i  pozitivno uticati na svoju sudbinu. Tako|er ne bi bilo dobro ako se neko od stru~njaka okomi samo na kritikovanje ovog teksta, a da  usput ne predlo`i svoje argumentovano vi|enje ovih problema i a da sam ne sugeri{e njihovo rje{avanje. Time bi samo u~inio medvje|u uslugu  narodu Balkana, kome i on pripada. Treba imati u vidu poznatu izreku:”” Ako si saglasan pru`i ruku, a ako nisi, pripremi argumenta protivna.”

            Ako se ne{to uradi u ovom smislu,  nau~ni rezultati ne}e i dalje biti zaklju~ani po fiokama i ostavljeni da na njih pada pra{ina, ve} }e biti upotrebljeni za dobrobit ( i balkanskog)  ~ovjeka, kakva im je u su{tini i trebala biti svrha. Kroz ovaj tekst poku{at }e se  jedan mali dio nau~nih dostignu}a koja  bi mogla direktno da uti~u na `ivot obi~nog ~ovjeka, spustiti na njegov nivo te ga tako informi{u kako on, kao  svjestan pojedinac, na osnovu  nau~nih saznanja,  mo`e uticati na svoju sudbinu i u~initi je izvjesnijom i ljep{om.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UVOD

 

 

            Nije nikakvo ~udo {to se Balkan oduvijek smatra buretom baruta. Ako se i dalje ne bude ni{ta radilo na tom da se situacija  promijeni, Balkan }e to zauvijek i ostati, {to }e imati katastrofalne posljedice na sudbinu balkanskog stanovni{tva. To zna~i da }e se ratovi za sumnjive ciljeve i dalje ponavljati u ciklusima, da }e stanovni{tvo konstantno `ivjeti na ivici bijede, da }e svaka generacija po~injati  da se ku}i od ka{ike  vi{e puta u toku `ivota  itd. Mo`e li se to sprije~iti u budu}nosti? Mo`e. Me|utim, oporavak Balkana i njegovo dovo|enje u civilizacijske tokove, bit }e dugotrajan i mukotrpan posao. Da su na{i preci u tom smislu bar temelje udarili, bilo bi nam mnogo lak{e. Ovako ostaje  na nama da i temelje sami udaramo. A, ako  ni mi to ne uradimo, ostatvit }emo to slijede}im generacijama, ~ime }emo se i mi  utopiti u onim prtethodnim generacijama koje to nisu uradile i jedino }emo po tome biti spominjani. Velika je {teta {to su na{i preci toliko ginuli u raznim besmislenim ratovima koji su vo|eni u tko zna sve ~ijim interesima, a da se pri tom nisu izborili ni za kakvu bolju budu}nost svojih potomaka. Balkanski narodi nisu dr`avotvorni narodi jer nisu u stanju da odr`e svoje dr`ave. Naime, ve}ina biv{ih i sada{njih dr`ava na Balkanu, zasnovana je na otim~ini. Bez obzira {to su sve te dr`ave stvarane u krvi, uz velike `rtve, nitko ni od dana{njih vo|a tih naroda nije dorastao rje{avanju balkanskih problema na neki drugi na~in osim na onaj: krvavi. Navodna rje{avanja balkanskih problema su  se  gotovo uvijek obavljala, kao i danas, na slijede}i na~in: Lo{i ljudi i lo{i politi~ari, radi  svojih sebi~nih  interesa i ciljeva da postanu prvi ljudi kao svoji na svome uz obilatu pomo} instrumentaliziranih medija ili drugih sredstava, {irili su u sopstvenim narodima ( ve} ranije ukorijenjen) strah od drugih naroda iz iste zajednice, frustriraju}i ih tvrdnjama da `ive lo{e samo i jedino zbog tih drugih naroda i da je njhova sre}a jedino u zasebnim dr`avama. S obzirom da nisu bili sposobni za civiliziran razlaz, odlu~ivali su se za najgoru mogu}u varijantu- rat! Sad se vidi da  i poslije ovog rata svaki narod poslije otcjepljenja `ivi lo{ije. Pa zar je netko normalan mogao o~ekivati da }e dr`avica koja je nastala na temeljima zla, patnje, progona, krvi, obmana, prevara i sli~noga imati svijetlu budu}nost? Zar njeni gra|ani mogu spavati mirno sa hrpom orasa u njedrima ? U same temelje takvih dr`ava ugra|ene su klice njihove budu}e propasti. Takve dr`ave opstajale su i opstaju samo dok su okolni politi~ki uslovi takvi  da im idu na ruku, tj. dok imaju svog mo}nog mentora. Kad toga nestane, takva dr`ava se raspr{i kao mjehur od sapunice. To, dodu{e, ne bi bilo tragi~no da ne dovodi do ponovnog krvoproli}a, do velikih patnji naroda i op}eg stradanja stanovni{tva takve dr`ave. Ne mo`e rat biti sredstvo za stvaranje bolje budu}nosti, bez obzira da li se rat dobio ili izgubio. U svom djelu ZNAKOVI PORED PUTA, Ivo Andri} ka`e:

            “Drevna je istina koju svi znamo a o kojoj nikada ne vodimo dovoljno ra~una, da narodi posle pobede ~esto te`e stradaju nego posle poraza. To nije samo stoga {to je posle uspona lak{i pad a posle pada verovatniji uspon, nego stoga {to ljudi i narodi, obi~no ne ispituju stvarne uzroke svojih pobeda, lako zaboravljaju prilike i uslove pod kojima su pobedili, i tako padaju u sudbonosnu gre{ku da svoje ose}anje pobede prote`u i na nove doga|aje i nove opasnosti, koje zahtevaju nove napore. Tako se mo`e kazati da je jedan narod najte`e ugro`en u trenutku kad je ceo pro`et sve{}u o svojoj pobedi. Samo jedno mudro vo|stvo i zdrava kolektivna svest mogu obezbediti narodu plodove pobede i sa~uvati ga od opasnosti koje vrebaju na svakog pobednika.

            Rat samo protrese pitanja zbog kojih se zaratilo, a njihovo re{avanje ostavlja vremenima koja nastupaju posle sklapanja mira.”

            Na kom principu su stvorene sada{nje balkanske dr`ave? Skoro isklju~ivo na religijskom! Pri tom nije bilo mogu}e potpuno posti}i takve dr`avne granice koje bi se poklapale sa religijskim. Zbog toga, dok god se religije budu uzdizale na pijedastal koji im ne pripada, one }e biti nosilac rata i mira na Balkanu. Kod civiliziranog svijeta religija je li~na stvar pojedinca, a na Balkanu religija je kriterij po kom se  nekom daje ili oduzima pravo na `ivot! To je stra{no, pogotovo kad se malo bolje zaviri u su{tinu religija koje dominiraju na Balkanu. U demokratskim dr`avama se pripadnost religijskoj grupi nu`no ne sti~e ro|enjem, ve}  svatko, po `elji izabire i mijenja religiju i po vi{e puta u toku `ivota. Poznavala sam porodicu jednog ameri~kog univerzitetskog profesora koja je imala pet ~lanova. U tom trenutku svatko od njih je ispovijedao drugu religiju. Objasnili su mi da je to trenutno stanje, a  kako }e biti u budu}nosti, zavisit }e od njihovih potreba! Naro~ito je interesantan stav savremenih Japanaca prema religiji. Usudila bih  se re}i da mi se takav stav najvi{e dopada. Naime, Japanac }e pri ro|enju djeteta koristiti obrede iz jedne religije, pri vjen~anju }e koristiti obrede druge religije, bez ustezanja }e okititi jelku i proslaviti kr{}anski Bo`i}, a kad umre bit }e sahranjen po budisti~kim obi~ajima, sve prema vlastitom izboru bez ikakvih prisila i nametanja. Zahvaljuju}i takvom  stavu, nema vjerske netrpeljivosti i vjerskih ratova u Japanu. Sa vjerskim ratovima je zavr{ila i Evropa jo{ prije dvije stotine godina. I ti su ratovi bili krvavi, okrutni i dugotrajni. Sjetimo se samo metoda koje su primjenjivane da bi [panija postala ~ista katoli~ka zemlja. Posljedica toga je bilo protjerivanje svih Jevreja (i Arapa) iz [panije koji nisu htjeli da pre|u na katoli~anstvo. Zbog savjesno obavljenog zadatka tada{nja {panska kraljica  Izabela dobila je atribut: katoli~ka. Da li ste mo`da negdje ~uli za Bartolomejsku no}? To je najkrvavija no} poznata histori~arima. Tad su u Francuskoj pobijeni svi pripadnici protestantske vjere (tzv. hugenoti) koji nisu uspjeli pobje}i u Holandiju i Englesku. Pobili su ih katolici uz dopu{tenje tada{nje francuske kraljice. Zahvaljuju}i tome i  Francuska je danas skoro isklju~ivo katoli~ka zemlja. No} sli~na  Bartolomejskoj desila se  1900.godine i u Zagrebu i tko zna koliko je takvih  krvavih no}i ( i dana) bilo  u toku historije, a u ime religija!? Tako|er bi se trebalo pomenuti i 3o-godi{nji rat izme|u katoli~ke austrijske monarhije i njema~kih dr`avica koji je prvenstveno vo|en sa ciljem da se sprije~i {irenje reformisanog kr{}anstva po tom dijelu Evrope. Rat je, naravno, vo|en po direktivama Vatikana, a egzekutor je bila austrijska monarhija koja je, valjda zbog revnosti u tom poslu, dobila atribut “Katoli~ka monarhija”. Iz tog doba postoji u jednom njema~kom gradu natpis: “Sa~uvaj nas bo`e kuge, gladi i Hrvata!”  Pitat }ete se: “Za{to Hrvata?” U to vrijeme je hrvatski narod `ivio pod vla{}u Austrijanaca, a oni su u takve prljave i pogibeljne avanture radije slali porobljene narode nego svoj narod. To je oduvijek bila logika okupatora. Jedino {to je tu naizgled neobja{njivo je ~injenica da su Hrvati te zada}e tako revnosno izvr{avali, iako su po logici stvari trebali da ih sabotiraju. Obja{njenje za to je religijski fanatizam koji im je prethodno  nametnut. Naime, katoli~ka religija ima veoma nagla{enu notu prozelitizma, {to zna~i da prote`ira samo sebe, a sve drugo progla{ava herezom i nastoji to  uni{titi. Osobe koje takva religija  uzme pod svoje, nemaju vi{e ni svoj stav ni svoj razum. Oni postaju ubila~ko oru`je u rukama svojih pastira. S obzirom na tada{nji stepen prosvje}enosti stanovni{tva, takvo {ta je bilo lako ostvarivo. Da je hrvatsko stanovni{tvo tada bilo prosvje}enije, ne bi postalo slijepim oru`jem  katoli~anstva, pa bi Austrijanci morali te prljave poslove obavljati sami. U tom slu~aju bi u onom njema~kom gradu stajao natpis: ” Sa~uvaj nas bo`e kuge, gladi i Austrijanaca!” Ako se tada{njim narodima i moglo takvo {ta naturiti, mo`e se nekako i objasniti, ali da se tako ne{to mo`e naturiti narodima u dana{nje vrijeme, posve je neobja{njivo. Ovaj primjer je sasvim slu~ajno naveden. Me|utim, ostaje `alosna ~injenica, koju je potvrdio i ovaj zadnji rat na Balkanu, da je takvo ne{to jo{  uvijek mogu}e, bar na Balkanu. U pozadini svega toga i dalje stoji jo{ uvijek prisutna  neprosvje}enost naroda.

             

            Da bi se Balkan bar poku{ao pribli`iti  razvijenim zemljama, te da nas one   po~nu tretirati bar malo druga~ije nego kao divlje Balkance  kojima su namijenjeni samo bijeda i ratovi, morali bismo srediti prvenstveno situaciju u obrazovanju. Neobrazovani i neinformisani narodi sa pravom nose etiketu divljih. Ne mo`emo se samo `aliti i izigravati mu~enike te o~ekivati da se netko smiluje  i promijeni stav i mi{ljenje prema nama, a pri tom ni{ta sami  ne preduzimati. U tom slu~aju ne ~udi {to ostavljamo utisak mazohizma, tj. jedne vrste moralne perverzije. Ono {to moramo sami uraditi, ne mo`emo o~ekivati da nam netko drugi uradi. Citirajmo jedan odlomak iz TVR\AVE Me{e Selomovi}a:

“Ne mo`e se govoriti o tome postoji li  neko vrhovno bi}e, mo`da postoji, ali je sigurno da na{e ljudske stvari niko ne}e urediti ako ih ne uredimo sami. ^ekati spas i tra`iti utjehu u nekoj nadnaravnoj sili, {to ljudi uzaludno ~ine hiljadama godina, zna~i, u stvari, priznati svoje bezna|e i ne u~initi ni{ta da bude bolje me|u ljudima.”

Ve}ina stanovni{tva  konstantno  gaji neke prazne nade koje iskazuje jednom besmislenom sentencom: “ Bit }e bolje!”, koja im u stvari predstavlja vje~iti alibi da ni{ta konkretno ne preduzimaju  u tom cilju. Me|utim, Ivo Andri} u vezi s tim ka`e: “ Primitivni i ograni~eni ljudi imaju razvijenu sposobnost nadanja. Kod umnih i darovitih ljudi ta mo} je, ~ini mi se, manja.” Naravno da je manja! Pametnom, razboritom ~ovjeku trebaju argumenti za nadu. Oni se ne mogu nadati  da }e to bolje  pasti s neba, pa ne}e sami sebe tim praznim nadama niti da obmanjuju. Poznati zagreba~ki privrednik  Davor [tern u vezi s tim ka`e: “Optimista je lo{e informisani pesimista, a kad optimizam pre|e granicu realnosti, postaje opasna fantazija.”

            Da  bi se ikud krenulo sa mrtve ta~ke, trebalo bi najprije srediti situaciju u {kolstvu ( da nam ne propadaju budu}e generacije) a zatim u~initi ne{to za one generacije koje su  pro{le kroz nekakve {kole a ostale djelomi~no ili potpuno neobrazovane ili bolje re~eno nedovoljno obrazovane za dana{nje uslove `ivota i rada. Kao prvo, treba hitno prekinuti omalova`avanje prosvjete kao institucije i njenih radnika kao pojedinaca. Kao posljedica dosada{njeg tretmana prosvjetnih institucija i njenih  kadrova do{lo se u situaciju da mladi, talentovani ljudi i ne pomi{ljaju da se opredijele za ovaj poziv. A i za{to bi  kad od toga ne mo`e prehraniti ni sebe, a kamoli svoju porodicu! Dok god je tako, bit }e bolje baviti se trgovinom, {vercom ili politikom. Tako|er, dok god je tako, nema adekvatne prosvjete, nema obrazovanih generacija kao njihovog proizvoda. Dalje, nema sposobnih i obrazovanih privrednika, nau~nika, ljekara, politi~ara itd. Zna~i, nema ni~ega {to bi narod moglo izvesti iz ovog balkanskog gliba u bolju budu}nost! Vrlo je ilustrativno bilo pogledati televizijsku emisiju o ostrvu Bali, gdje jedna relativno primitivnna populacija `ivi u blagostanju, zahvaljuju}i prvenstveno ~injenici {to od ~etiri klase  stanovni{tva, prvu i najpovla{teniju klasu predstavljaju u~itelji i sve}enici. Druga klasa su vladar i njegova porodica a zatim ostalo stanovni{tvo. Zahvaljuju}i tome, stanovni{tvo `ivi u redu i harmoniji, koristi savremena nau~na dostignu}a i posti`e nevjerovatne rezultate. Posve suprotno nego {to je kod nas, gdje su prosvjetni radnici zadnja klasa  stanovni{tva!

            Tako|er  treba  stvoriti i ostale institucije, ali ne samo formalno kao {to je to do sada bio slu~aj. Dr`ave na Balkanu nemaju ni jednu dr`avnu instituciju koja je istinska, a ne samo formalna, bez obzira  da li su bile zahva}ene ovim zadnjim ratom ili ne. Izgleda da je nepostojanje istinskih dr`avnih institucija konstanta na Balkanu. Takva situacija je posljedica vladavine samo  jedne politi~ke partije, a preko nje naj~e{}e jednokg ~ovjeka ili jedne manje grupe ljudi. Ako ta grupa ostane na vlasti predugo ( u na{im uslovima du`e od dvije godine), njeni  pripadnici se po~inju pona{ati kao da narod postoji zbog njih, a ne obrnuto. Narod, neinformisan, neobrazovan, inertan u razmi{ljanju ne mo`e da shvati da vlast treba ~esto mijenjati, kako se ne bi  stigla pokvariti. Obi~no bez  ikakvog ozbiljnijeg razmi{ljanja, po inerciji, narod glasa za ona imena koja je jednom (mukom) zapamtio ili  glasa za njih bez obzira {to mu ni{ta dobro nisu donijeli, jer se boji da ne bude gore.  U tom smislu se ne treba bojati jer je ve} toliko lo{e da zaista gore ne mo`e biti. Zar mo`e biti i{ta gore od ratova  koji se u ciklusima ponavljaju i bijede koja je na prostoru Balkana konstantna!? Svaki pojedinac koji se povede  za takvim neosnovanim razlozima i podr`ava stranke koje su uvele svaj narod  u ovu najnoviju katastrofu, mora biti svjestan da se pona{a samoubila~ki, mazohisti~ki. Kako druga~ije okarakterizirati osobu koja glasa za svoju propast? I ne samo za svoju ve} i za propast svog potomstva. Ima li pravo na to? Da li su  mu  potpuno zakazali i razum i savjest?

             Svaki pojedinac  treba biti svjestan da je za nas jedina nada istinska parlamentarna demokratija. Na`alost, nju nam ne mo`e obezbijediti nitko drugi do mi sami, svjesni, zreli i odgovorni gra|ani. U tom cilju se moramo odgovorno  odnositi prema svojem  najdragocjenijem gra|anskom pravu: prema svojem glasa~kom pravu. Treba ga dobro ~uvati da nam ga ne ukradu! U tu svrhu se obavezno mora iza}i na izbore i pokloniti glas onoj stranci ili pojedincu za kojeg, na osnovu provedene kampanje, zaklju~uje da bi mogao zastupati i va{e interese. Ako apstinirate od glasanja, va{ neizlazak }e omogu}iti onima koji su do tad bili na vlasti ( a redovito su se pokazali kao lo{i, bar do sada) da i dalje ostanu na vlasti, uz manji broj dobijenih glasova. Drugim rije~ima, rezultat je sli~an kao po onoj narodnoj: [utnja je znak odobravanja. Ako niste glasali, sla`ete se sa postoje}im stanjem i ne `elite promjene koje bi mogle donijeti i bolje. Zato postanite svjestan i zreo pripadnik svjesnog i zrelog naroda i koristite svoje najefikasnije sredstvo za va{ uticaj na vlast: va{ glas.

 

            Kroz naredni tekst saznat }ete mnogo toga {to vam je potrebno da biste se  bolje sna{li u novonastalim `ivotnim uslovima i da biste reagirali na na~in koji }e koristiti ( a ne {tetiti) vama, va{oj porodici i dru{tvu u cjelini. Konstantno nastojte da pro{irujete va{a znanja na sve mogu}e na~ine. ^itajte novine, knjige i sve do ~ega mo`ete do}i. Razgovarajte sa drugim ljudima, razmjenjujte mi{ljenja, pratite obrazovne i informativne emisije na TV i radiju. Nastojte da razumijete situaciju oko sebe da biste u svakom trenutku adekvatno reagirali. Nemojte nikad vi{e dozvoliti da budete samo objekt u  politi~kim  (i svakim drugim) doga|anjima, kad ve} imate mogu}nost da, zahvaljuju}i svom dobro iskori{tenom  bira~kom pravu, budete subjekt.  Za to se ~ak vi{e ne morate ni izboriti. Sve vam je tu, na dohvat ruke. Samo to iskoristite i pri tom imajte na umu da svaka smjena vlasti stabilizira demokratiju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                       

                       

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                    I

 

 

                                          

       HISTIRIJA  PORIJEKLA  BALKANSKOG  

                 STANOVI[TA 

 

 

            Umjesto uvoda

 

 

            Neki histori~ar na{eg doba sjedio je u svojoj radnoj sobi i pisao nau~ni rad o doga|ajima iz srednjeg vijeka. Njegovu koncentraciju prekidala je galama grupice ljudi koji su stajali na trotoaru ispred prozora njegove sobe. Ustao je, zatvorio prozor i nastavio da radi. Me|utim, galama je postajala sve ve}a. ^inilo se da se broj sudionika neprestano pove}ava. Po{to vi{e nije mogao da se koncentri{e na svoj rad, otvorio je prozor i oslu{nuo. Prisutni su raspravljali o saobra}ajnom udesu koji se prije pola sata desio u neposrednoj blizini. Svatko je imao svoje mi{ljenje i svoju verziju o tom doga|aju. Najinteresantnije od svega je bilo to {to su svoje mi{ljenje, razli~ito od mi{ljenja drugih, imali i oni koji nisu bili o~evici, ve} su  kasnije do{li i u raspravu se naknadno uklju~ili. Na{ histori~ar, slu{aju}i ta razli~ita izlaganja o saobra}ajnom udesu, nije uop}e bio u mogu}nosti da ga u glavi rekonstrui{e. A udes se desio samo pola sata ranije!? Tad mu je prostrujalo kroz glav:” Kakvim li se ja to jalovim poslom bavim?! Kako ja uop}e mogu biti u stanju da rekonstrui{em doga|aje iz daleke historije, kad nisam u stanju da rekonstrui{em doga|aj koji se desio prije pola sata ispred mog prozora, a za koji ima i `ivih o~evidaca?”

             Ako bismo ovom dodali jo{ i podatak da historiju pi{u pobjednici, mogli bi zaklju~iti da historija i nije neka nauka koja stoji na ~vrstim nogama. Me|utim,  kakva god bila da bila, ona je potrebna,  a i svrstana je u nauke, iako je najvi{e podlo`na falsifikovanju i mitologizaciji. Te{ko ju je od toga za{tititi. Zbog toga ona mo`e da poslu`i jedino u svrhu historija je u~iteljica `ivota kao {to ka`e stara latinska poslovica. A to bi zna~ilo: ako iz historije nismo ni{ta nau~ili i nismo  preduzeli  potrebne mjere da se doga|aji {tetni i opasni po sudbinu naroda ne ponove, historija }e nam se ponavljati! Zato  je jo{ davno Aristotel rekao (a {to je gotovo postala narodna poslovica):           ” Samo budalu mo`e isti pas ugristi dva puta.” A {ta re}i o onome koga isti pas grize vi{e puta? A takvi su stanovnici Balkana. Njima se ru`na historija neprestano ponavlja!  Historija ipak `ivi na svoj na~in, uti~u}i na savremena zbivanja. Sada{njost je sa toliko niti povezana sa prohujalim vremenima koja su za nju radila. Zato se iz historije mo`e u~iti, njena iskustva se mogu koristiti. Osim toga, zabilje`io je Ivo Andri}:” Samo neuki i nerazumni ljudi mogu da smatraju da je pro{lost mrtvim i  neprolaznim zidom  odvojena od sada{njosti.” Ili, ”Samo za primitivca “, napisao je Marks ” istorija po~inje od onog dana kad se on rodio.”Tako|er treba imati na umu staru jevrejsku izreku koja ka`e: “Da bismo znali kud idemo, moramo znati otkud dolazimo.” Ili kao {to ka`e banjalu~ki slikar i knji`evnik Jovan Spremo: “Bez kriti~kog i objektivnog poznavanja pro{losti, uop{te se ne mo`emo nadati ikakvoj budu}nosti. Neskloni u~enju sopstvene  historije, aplikaciji njenih pouka na sada{njost, osu|eni smo da nam se ona u svojim tragi~nim elementima, stalno ponavlja.”  Zbog svega toga historiju ne smijemo ignorisati, ali joj ne smijemo niti slijepo vjerovati. Treba je kriti~ki analizirati i iz nje izvu}i neke logi~ne i korisne pouke. Mo`da je upravo nepoznavanje vlastite historije razlog {to stanovnici Balkana ve} stolje}ima lutaju bez cilja.

 

 

 

            Krivotvorenje historije u politi~ke svrhe

 

 

            Razlog za postojanje povoljnih uslova za krivotvorenje i mitologizaciju historije kod nas  je ~injenica da narodi Balkana ne znaju svoju pravu historiju. To je primjetio i general @ak Klajn koji ka`e:

“ S obzirom da sam histori~ar, o historiji ovog prostora znam mnogo vi{e nego {to znaju mnogi koji tamo `ive. To je ujedno i jedan od najve}ih problema koje imamo na tom prostoru. Ondje `ive ljudi koji znaju ne{to malo marksisti~ke historije, neki drugi znaju ne{to malo nacionalisti~ke historije, a tre}i znaju ne{to malo  porodi~ne  historije, {to su doznali od djeda, pradjeda ili nekog drugog ro|aka. Zapravo, veoma malo ljudi zna stvarnu historiju. Vjerujte mi, potrudio sam se da {to vi{e saznam o svim budala{tinama ovog regiona, a to je ujedno i preduslov da ovdje i{ta pozitivno mo`e da se uradi. Dobar psihijatar }e vam re}i da sve dok se ne shvati  da se ima problema i u ~emu se ti problemi sastoje, ne mo`e se pristupiti lije~enju. Na`alost, ovdje ne postoji  razumijevanje u ~emu je problem, a dok je tako, nemogu}e je sprovesti bilo kakvo lije~enje.”

            Me|utim, prema rezultatima Klajnovog rada u Isto~noj Slavoniji, moglo bi se zaklju~iti da Klajn ipak nije dovoljno savladao  historiju i sve te budala{tine ovog regiona, kao {to on ka`e.  A pogotovo je nije savladalo stanovni{tvo ~itavog balkanskog regiona. Te{ko da bi je itko i mogao savladati poslije tolikih zahvata  tolikih krivotvoritelja koji su u~inili maksimalno koliko su mogli da bi je zakamuflirali, promijenili, krivotvorili. Svatko zna samo neki mali insert ( koji mu odgovara) , a za drugo ne}e ni da ~uje. Zbog svega toga se narodima Balkana mo`e podvaliti la`na, krivotvorena, mitologizirana historija, {to se konstantno radi. Da se to ne bi de{avalo, svaki ~ovjek bi trebalo da zna ne{to bar o svom porijeklu i o porijeklu ~ovjeka uop{te, pa tada ne bi tako lako nasjedao kojekakvim krivotvoriteljima. O krivotvorenju historije bi se moglo mnogo pisati. Ovdje }e biti govora samo o onome {to se odnosi na  neke slu~ajeve krivotvorenja historije balkanskih naroda, mada u krivotvorenju historije ne oskudijevaju ni drugi narodi. Tako argentinski pisac T.E. Martinez, autor knjige o Evi Peron, svojevrsnom  argentinskom  mitu, konstatuje:” Mi u Latinskoj Americi uvijek sumnjamo u vjerodostojnost slu`benih dokumenata. Postoji zvani~na historija koja je potpuni falsifikat. Vojni diktatori i autoritativni re`imi pretvorili su na{u historiju u romane, a mi smo se odmetnuli pi{u}i romane koji su istinitiji od tzv. historijskih ~injenica. Zato na{i ljudi znaju da je jedina prava historija u romanima a ne u nau~nim knjigama.” Sli~no je i kod nas. Sjetimo se samo djela Ive Andri}a koji je, da bi ih napisao, obilazio sve dostupne arhive {irom svijeta. Zato su njegovi romani i pripovjetke vjerodostojniji historijski ud`benici od svih zvani~nih ud`benika iz historije.  On  je bio velika smetnja  svim potencijalnim krivotvoriteljima i da kojim slu~ajem nije dobio Nobelovu nagradu, vjerovatno bi njegova djela bila zabranjena od svih dosada{njih zvani~nih vlasti na ovom podru~ju. Ovako se moraju zadovoljiti samo sa marginalizacijom njegovih djela, ~ime su, na`alost opet ostvarili svoje podmukle namjere, jer suvi{e malo ima onih znati`eljnih, savjesnih i istinski obrazovanih koji su ipak pro~itali  Andri}eva djela.

            Mogu}nosti krivotvorenja  na{e historije su veoma velike, ako ne i najve}e na ~itavom svijetu. Razlog za to je prvenstveno ~injenica da na ovim prostorima nikad nije postojala neka ozbiljna dr`ava koja bi imala nau~ne institucije nezavisne od politi~ara, a koje bi objektivno istra`ivale historiju Balkana na na~in koji propisuje historija kao nauka. Osim toga, ovdje se ukr{taju interesi mnogih  mo}nih dr`ava, koje su, kroz du`i pripremni period prilago|avale opisivanje prethodnih historijskih doga|aja tendenciozno, tj. u skladu sa svojim  interesima i budu}im namjerama. Na primjer, od l945. godine, na prostoru tada{nje Jugoslavije, plasirana je slijede}a nebuloza: Slaveni su u VII/VIII stolje}u do{li iz podru~ja ispod Karpata. To su bili Rusi, Poljaci, Ukrajinci, Slovaci i Ju`ni Slaveni u koje su spadali Slovenci, Hrvati, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Bugari. Ovakva historija je toliko napadno nametana jugoslavenskim narodima da su je sve generacije od l945. na ovamo deklamovale kao pjesmicu, a nisam sigurna da  je nisu i vrapci cvrkutali. Nametnuta je slavenskim narodima od strane njema~kih politi~ara velikih apetita zbog ~injenice da su Nijemci, zbog svojih unutra{njih problema, zakasnili da se uklju~e u kolonijalnu podjelu svijeta. Zbog toga su vidjeli svoju jedinu mogu}nost ekspanzije ka istoku, na ra~un teritorija na kojima su `ivjeli Slaveni. U tom cilju poveli su i dva svjetska rata, pomo}u kojih nisu uspjeli ostvariti svoj cilj, ali nisu od njega ni odustali. Zbog toga su odmah l945., pomo}u Broza, po~eli da realiziraju novi plan prodora na istok koji je na{im {irokim masama postao vidljiv tek l990. god. A plan se, u krajnjoj liniji, sastojao u tome da se Slaveni vrate tamo odakle su i do{li. Naravno, oni koji pristanu da se germaniziraju ( ili za po~etak bar pokatoli~e), mogu ostati. Da je ovakva historija Slavena ~ista nebuloza, mo`e se zaklju~iti iz mnogo do sad na|enih  historijskih, manje ili vi{e  vjerodostojnih nalaza, od kojih }e ovdje  biti dato samo nekoliko primjera. Tako|er }e biti dato i nekoliko primjera falsifikata vezanih za druga doga|anja koja su imala  i jo{ uvijek imaju veoma negativne posljedice po narode na ovom podru~ju.

-U uglednoj njema~koj enciklopediji (Noch mehr Wissen uber Weltgeschichte, Mittelalter, drugi tom) koju je izdao kelnski LINGEN  prije desetak godina, objavljena je karta Evrope iz 814. godine, iz koje se vidi gdje su tada bili Slaveni, gdje Srbi   (vidi se da Srbi nisu Slaveni ve} su se samo s njima pomije{ali kao i ostalo starobalkansko stanovni{tvo). Ostali Slaveni iz gore navedene grupe Ju`nih Slavena se ne spominju. Uostalom, smije{no je uop}e govoriti o makedonskim ili crnogorskim  Slavenima, kad se zna da je pojam makedonski vezan za Grke, a pojam crnogorski za teritoriju dana{nje Crne Gore. Logi~nija bi bila pri~a da su  se Slaveni (koji su predstavljeni na toj karti) pomije{ali  sa lokalnim stanovni{tvom i tako u~estovali u formiranju dana{njeg stanovni{tva ovog podru~ja, a ne da su do{li ve} onako markirani kao {to ta kvazihistorija tvrdi i jo{ k tom da su takvi ~istunci  i  do danas  ostali. Ali o tome nema smisla pau{alno govoriti,  s obzirom da jo{ nikad nitko nije uradio ne{to ozbiljno po pitanju istra`ivanja stvarne historije Balkana tog doba. @alosna je ~injenica da se o stvarnoj historiji porijekla ovog stanovni{tva u stvari najvi{e relevantnih podataka mo`e na}i u nau~nim radovima inostranih histori~ara koji su ovo podru~je usput spominjali, te u antropogeografskim istra`ivanjima Jovana Cviji}a, koji i nije bio histori~ar. Cviji} je dao najvi{e podataka o porijeklu balkanskog stanovni{tva iz ~ega se mo`e mnogo zaklju~iti i o njegovoj historiji. Od svega je  najdragocjeniji zaklju~ak, koji se mo`e  izvu}i iz rezultata tih istra`ivanja, da su  stanovnici Balkana istog porijekla, a da su etni~ke, nacionalne, religijske i svake druge  barijere izme|u njih umjetno stvorene zbog raznih tu|ih interesa. Znati`eljni }e se vjerovatno zapitati, kako je onda mogu}e da se jedna takva karta, koja demantuje historiju nametnutu od strane  njema~kih politi~ara, pojavi i enciklopediji izdatoj na tlu Njema~ke? Mogu}e je iz razloga {to je Njema~ka demokratska dr`ava u kojoj su nau~ne inatitucije strogo odvojene od politike, a nau~nici mogu, bez straha od odmazde ili straha za materijalnu egzistenciju, vr{iti istra`ivanja savjesno i isto tako savjesno i slobodno objavljivati rezultate tih istra`ivanja.

            -Skoro je iza{la knjiga dr Jovana Dereti}a vezana za daleku historiju ovog podru~ja koja je napisana na osnovu vjerodostojnih historijskih podataka sakupljenih po evropskim i svjetskim muzejima, arhivima i nau~nim radovima  inostranih histori~ara na osnovu kojih se tvrdi da se prva varijanta srpskog imena javlja jo{ 2000 p. n. ere, a da je do danas zabilje`eno oko pedeset razli~itih varijanti tog imena. Tako|er se tvrdi da je pradomovina Srba Srednja Evropa i Balkan, a da je pojam Slaveni  samo jedan od naziva jednog te istog srpskog naroda, jer su tako rimski okupatori nazivali stanovnike Balkana ( sclavini). Ako je to ta~no, onda nikako ne mo`e biti ta~na teorija o dolasku Slavena na Balkan u VII stolje}u i to jo{ iz podru~ja ispod Karpata! Dr  Jovan Dereti}  tako|er tvrdi da je stanje u izu~avanju porijekla i Srba i Slavena potpuno zapu{teno i da predstoje ozbiljna nau~na istra`ivanja vezana  ne samo za porijeklo ovog naroda ve} i za porijeklo njegovog jezika i  historiju njegove kulture, {to je mogu}e dalje u pro{lost. Da je to na vrijeme bilo obavljeno, najvjerovatnije da ne bi bilo do{lo bar do ovih ratova koji potresaju Balkan u 20. stolja}u, a koji imaju duboke korijene ba{ u manimpulisanju sa porijeklom i historijom naroda ovog podru~ja. Jer da sje tim narodima bilo omogu}eno da saznaju tko su im bili preci, sigurno bi se bolje  me|usobno razumjeli, pogotovo kad bi saznali da su im preci -isti. Do sada se na ovim prostorima u vezi s tim operisalo sa podacima Konstantina Porfirogeneta sa po~etka 10. stolje}a i sa nekim arheolo{kim nalazima iz okline Slunja  za koje je izra~unato da datiraju iz 820. godine, {to se obi~no pre}utkuje. Nekih detaljnijih prou~avanja, od strane na{ih histori~ara, nije bilo. Me|utim, u nau~nim radovima inostranih histori~ara mo`e se na}i  podosta podataka vezanih za   daleku historiju ovog podru~ja zahvaljuju}i ~injenici {to su inostrani histori~ari posmatrali historiju kao globalnu, a ne kao lokalnu nauku. Otuda i  karta objavljena u njema~koj enciklopediji. O~igledno da je dr Jovan Dereti} odlu~io iskoristiti sve te podatke i  {tavi{e, na osnovu njih  organizovati  i  zapo~eti sistematsko i nau~no istra`ivanje davne  historije ovog podru~ja. Ako uspije, a nadajmo se da ho}e, izbit  }e  iz ruku adute raznim krivotvoriteljima, la`nim histori~arima, histori~arima-diletantima i mitologizatorima historije ovog podru~ja  i stvoriti realne osnove za nadu da vi{e nikad neka krivotvorena historija ne}e mo}i biti uzrokom  ili  povodom rata na ovim prostorima.

            -Prvi ve}i udar na  globalnu historiju  izvr{en je od strane Vatikana (oko 5-6 vijeka) kad je Vatikan postao mo}an u  Evropi. Vatikanska politika je tada djelovala poput pokreta u pravcu stvaranja poretka prema njegovim potrebama i nazorima. U tu svrhu je poni{tena sva evropska historija i civilizacija prije pojave gr~ke civilizacije, {to je svojevrsna nau~na nebuloza. Valjda je svakom, iole obrazovanom jasno da gr~ka civilizacija nije pala s neba , ve} da je rezultat nekih prethodnih civilizacija sa tog podru~ja ali i iz zale|a. Naime, Grci su sve ljude ( i narode) koji su govorili njima nerazumljivim jezikom nazivali varvarima ( {to na gr~kom zna~i: stran, tu|, negr~ki), a {to je Vatikan  iskoristio da ~itavo podru~je dalekog gr~kog zale|a, pa skoro i ~itavu Evropu proglasi domovinom barbara ( gdje sad ovaj pojam zna~i: divljak, neciviliziran ~ovjek). Tim  divljacima, svakako, ne pripada nikakva historija i tako ispade da je gr~ka civilizacija pala s neba.

            Iako su ozbiljni nau~ni krugovi u toku kasnijih naprednih pokreta  i  istra`ivanja opovrgli ovu vatikansku istinu   i krenuli putem stvarne historije, to se za neke kvazinau~nike i kvazidr`ave  (da ne ka`em kvazicivilizacije) ne bi moglo re}i. Postoji bogata relevantna nau~na literatura vezana za historiju evropskih naroda prije pojave gr~ke civilizacije od koje je 191 naslov citiran u knjizi dr Jovana Dereti}a SERBI, NAROD I RASA. Iz te knjige vidi se da se  u prahistorijsko vrijeme u centru dana{nje Evrope razvio jedan brojan narod, bijele rase. Sva dosada{nja arheolo{ka istra`ivanja svjedo~e o kontinuitetu kulturnog razvoja i prostornog {irenja tog naroda. Postoje dokazi o visokom stepenu kulturnog razvoja jo{ od ~etvrtog hiljadija prije nove ere, koje se ogleda u postojanju vjerskih shvatanja i  vlastitog pisma. Prvo savr{eno slovno pismo i azbuku imao je taj narod prije svih drugih naroda u svijetu, {to dokazuju vjerodostojni nalazi vin~anskog pisma, koje neki zovu srbica. Upotreba srbice kao pisma zadr`ala se u Vla{koj i Moldaviji sve do dolaska njema~ke dinastije Hohencolerna 1866. god. Mora se konstatovati da je ovo pismo pravi i stvarni izvornik pismenosti. Iz ovog najstarijeg pisma nastale su sve evropske pismenosti, pismenost sjeverne Afrike, pismenost arijevskih plemena iz Azije, armensko i jevrejsko, te gr~ko pismo.

            Oja~ala kr{}anska crkva, po~ev{i od 6. vijeka  stvara svoje kr{}anske dr`ave i daje pod~injenim narodima nova imene, odvajaju}i ih tako od stabla njihovog naroda ( vje~ito: divide et impera!). Sto`er oko kog se sve okre}e u djelovanju Vatikana na historijskom planu jeste  Sveto Rimsko Carstvo          ( Rimska Imperija) koja je bila naturana ognjem i ma~em   ( inkvizicija!) kao zajedni~ki imenitelj kr{}anskih  naroda  koji }e poslije secesije Rimske patrijar{ije postati katoli~ki narodi. Ti katoli~ki narodi su posredno ili neposredno bili vezani za Vatikansku crkvu, koja ih predstavlja kao nosioce ukupnog historijskog razvoja. Oni su jedini istorijski narodi, oni su jedina historija. Van toga  i pored toga ne smije da postoji ni{ta, nema ni historije ni historijskih naroda, a naro~ito nema izvornog kr{}anstva, jer sve po~inje od Vatikana i katoli~ke crkve! Jedini izuzetak su Grci koje je Vatikan upotrebio kao oru`je za prikrivanje stvarne historije Evrope. Zbog toga je zloupotreba gr~ke historije toliko va`na za Vatikan da ju je on izdigao na stepen natprirodnog fenomena kulture i prosvjete i predstavio je kao neko ostrvo u moru varvara!

            Drugi ve}i udar na historiju izvr{en je od strane marksisti~kog pokreta u posljednja dva vijeka, sa `eljom da, kao i Vatikan onda, stvori poredak po svojim nazorima. Po{to ni njihovi nazori (kao onda ni vatikanski) nisu bili prirodni nastavak historijskog razvoja nego njegovo nasilno skretanje, i jedan i drugi su se okomili na historiju kao prepreku na putu ka ostvarenju njihovih ideja. Marksizam je nastavio putem ( a skoro i   metodama ) Vatikana u trenutku kad je uticaj Vatikana znatno oslabio. Marksisti su svoju ideologiju razastrli po podru~jima gdje su `ivjeli slavenski narodi (koji uglavnom nisu pre{li na katoli~anstvo) ali ne sa ciljem njihovog ja~anja ( kao {to su  ih obmanjivali) , ve} sa ciljem njihovog uni{tenja ( {to je valjda danas svakom jasno kad se sagledaju posljedice marksizma-komunizma-realsocijalizma).Zbog te koincidencije ( koja sigurno nije slu~ajna) sasvim je opravdano pitati: U kakvoj su me|usobnoj vezi ( ili sprezi) Vatikan i marksizam?

            -Prema nauci o jeziku, iz koje se mo`e do}i do veoma va`nih i vjerodostojnih podataka o historiji pojedinih naroda, Slaveni nisu mogli poticati iz prostora ispod Karpata, jer  slavenski  korijeni  rije~i koji  se provla~e kroz mnoge svjetske jezike, vezani su za `ivot u podru~jima uz velike rijeke. Tako|er i prema arheolo{kim nalazima pretpostavlja se da je pradomovina Slavena bila porje~je Dunava. [ta je prava istina, ne bi u su{tini trebalo da znatnije uti~e na `ivot  potonjeg stanovni{tva, osim ako se  mitologiziranje i krivotvorenje  ne zloupotrebljava. Na`alost, na ovim prostorima se i mitologizacija i krivotvorenje historije vr{i sa ta~no odre|enim ciljem, a to je  da se historija zloupotrebi na {tetu balkanskog stanovni{tva.

            -U vrijeme Brozove vladavine (prema rije~ima novosadskog arheologa dr Jankovi}a), bila su onemogu}avana sva eveventualna arheolo{ka istra~ivanja vezana za porijeklo jugoslavenskog stanovni{tva. Arheolozima je, u stvari, bilo dozvoljeno samo da ~eprkaju po rimskim iskopinama. Ako bi se nekad desilo da neka arheolo{ka ekipa, iz znati`elje, odluta i van tog podru~ja, arheolo{ko iskopavanje bi odmah bilo onemogu}eno, financijska sredstva obustavljena. Za{to? Mo`ete i sami zaklju~iti. Bilo je opasno da narod sazna svoju pravu historiju jer  onda ne bi prihvatio onu krivotvorenu, tendencioznu. A kod nas  nau~ne institucije, kao i sve druge, nikad nisu bile ni u ~ijoj slu`bi osim u slu`bi politike. Na taj na~in je bilo veoma lako, preko jedne grupice ljudi na vlasti i svih onih sitnih du{a koje su tu grupicu zbog nekog svojeg sitnosopstveni~kog interesa podr`avale, izmanipulisati ~itav narod. To je  jedan od glavnih razloga {to nam se nesre}e i ratovi stalno ponavljaju, {to nas isti pas grize vi{e puta.

            - Rimski pjesnik Ovidije (43.p.n.e.-18.n.e.) u jednom svojem izvje{taju koji je slao u Rim ( a koji se danas nalazi u arhivu Vatikana) pi{e da na dijelu rimske provincije Ilirik, na kojem se on tada nalazio, `ivi stanovni{tvo koje i pjesme ispjevava. Jednu od tih pjesama je i on zabilje`io, a pjesma je pisana nekim jezikom koji bi se mogao smatrati jednom fazom evolucije na{eg dana{njeg jezika. Naravno, Vatikan krije taj dokument ( i tko zna koliko jo{ sli~nih) kao zmija noge jer se te ~injenice nikako ne uklapaju u njihove tisu}ljetne planove. Da je to javno publicirano, odmah bi se nametnulo pitanje: Otkud u to doba na tom prostoru narod za koji zvani~na historija tvrdi da je na taj prostor do{ao sedam stotina godina kasnije? Me|utim, ipak je  to procurilo u javnost, mada, bez zvani~nog uvida u tu dokumentaciju,  to ne mo`e postati relevantan  nau~ni podatak. Ipak je dobro da se za njega zna ako mo`da jednog dana budu otvoreni i vatikanski arhivi  u svrhu nau~nih istra`ivanja. Do  danas su bili otvoreni samo veoma ograni~eno.

            -O porijeklu [iptara i Arbanasa (Albanaca) tako|er se ne zna ni{ta pouzdano. A {to je najgore, niti se poku{ava saznati. Razlog za to je {to se ovako s njima mo`e manipulisati. Tako ih nekad ( kad to nekom odgovara) proglase direktnim potomcima Ilira ( {to je svakako nebuloza jer nitko od tih starih naroda na Balkanu nije ostao autohton, pa kako bi to onda mogli ostati Arbanasi), a drugi put ka`u da su ih Turci doveli u ova podru~ja iz jedne pokrajine na Kavkazu ( gdje  navodno i danas `ive  potomci nekog plemena koji govore sli~nim jezikom), s ciljem da im pomognu pri islamizaciji naroda na tim, novookupiranim podru~jima. Prema istra`ivanjima Cviji}a i nekih drugih nau~nika  mo`e se zaklju~iti da su se [iptari i Albanci mnogo mije{ali sa Srbima, ali su zadr`ali svoj jezik. Kako bilo da bilo, ima pripadnika ovih naroda koji su, vjerovali ili ne, progla{avani i Hrvatima!? To su [iptari katolici sa Kosova koji su na osnovu zaklju~aka Hrvatskog katoli~kog kongresa odr`anog u Zagrebu 1900. godine postali Hrvati. Naime, na ovom Kongresu je ozvani~ena tisu}ljetna praksa  Vatikana po kojoj se svi katolici na Balkanu smatraju Hrvatima. Tad su i bosansko-hercegova~ki katolici i zvani~no postali Hrvati, iako se ta politika intenzivno provodila ve} od okupacije BiH od strane  Austro-Ugarske. Radi ilustracije spomenimo izvod iz jednog putopisa  katoli~kog sve}enika Tome Kova~evi}a  (l820-1864) koji je ostavio naro~ito  mnogo podataka o stanovni{tvu Banjaluke i okolice. Na jednom mjestu on ka`e:” Ivanjska, predio naseljen Srbima zapadnog vjerozakona, ima dobre vinograde..”Me|utim, svatko u Banjaluci zna da su, pred ovaj rat, u tom kraju `ivjeli  skoro isklju~ivo Hrvati. Kud li su nestali Srbi zapadnog vjerozakona? A odakle su do{li  na njihovo mjesto Hrvati? U tom periodu nisu bila poznata nikakva ve}a  kretanja stanovni{tva koja bi imala za posljedice ovakve drasti~ne promjene. Zna~i, jedino logi~no obja{njenje je da su, kao rezultat neke mra~ne politike, svi Srbi zapadnog vjerozakona  iz tog kraja (i ne samo iz tog)  postali Hrvati. Tako|er, u BALKANSKOM POLUOSTRVU Jovana Cviji}a, na jednom mjestu pi{e da je godine 1737. jedan  katoli~ki sve}enik poveo tri stotine {iptarskih katoli~kih porodica iz okoline Skopja i naselio ih u vojvo|anska sela Hrtkovce i Nikince. Me|utim, neposredno prije ovog rata (negdje 1990.) cijela tada{nja Jugoslavija je saznala da tamo `ive Hrvati ( na osnovu nekih etni~kih trvenja koja su se tad tamo de{avala). [iptare nije nitko spominjao. Tamo danas zvani~no nema ni jednog [iptara. Odakle ti Hrvati tamo? Gdje su nestali potomci tih tri stotine {iptarskih porodica, koji bi danas, s obzirom na natalitet tog naroda  trebali predstavljati pozama{an broj?  Jedino logi~no obja{njenje, koje se name}e samo po sebi, je da su  svi ti [iptari, kao i oni Srbi zapadnog vjerozakona iz okoline Banjaluke (ali i sa drugih prostora Balkana jer se zna da danas zvani~no nema ni jednog Srbina katolika, {to se ne mo`e nikako druga~ije objasniti  nego tako), po osnovu pripadnosti katoli~koj vjeri ( i balkanskoj teritoriji)  postali Hrvati. S tim u vezi i Jakob Finci, direktor fondacije SORO[, za na{e podru~je,  jednom prilikom ka`e: “Etni~ke grupe koje su se izdvojile od srpskog naroda..” Ili, jo{ upe~atljivija je tvrdnja Matije Be}kovi}a izre~ena na jednom simpozijumu u Ostrogu        ( zbog koje  bi stradao da ga monasi  manastira nisu zadr`ali na konaku dok se uzburkane strasti   “uvrije|enih “ nisu smirile), a koja glasi: “ Srpski narod je jedini narod koji se latinio, tur~io i crnogor~io.”

             - Posebna pri~a je stanovni{tvo Dalmacije, pa i Primorja i Istre. Ako se zaviri malo dalje u pro{lost ovog podru~ja, a naro~ito Dalmacije, mora se konstatovati slijede}e:

Dana{nje stanovni{tvo  su potomci jedne mje{avine Ilira, Grka, Rimljana, Srba, Venecijanaca, Austrijanaca, Turaka, Francuza itd. itd. Dodu{e, ne~ijih gena ima vi{e, a ne~ijih manje. No ~injenica je da su i svi do{ljaci i svi okupatori ostavili na tim prostorima svoj genetski materijal. Me|utim, u poslijednjih dvadesetak godina se ta mje{avina naroda nastoji proglasiti ~istokrvnim Hrvatima. U vezi s tim ima jedna istinita anegdota iz perioda prije ovog posljednjeg rata. Jedan Spli}anin, koji je rodom iz Vrgorca (Dalmatinska Zagora)  uplatio je u nekom srbijanskom gradu automobil i bio je pozvan da ga preuzme. Kad se javio slu`benom licu i predstavio kao Maji}, ovaj je konstatovao:  “Dakle, na{e gore list!”  Me|utim, gospodin Maji} je bio time jako uvrije|en i o{tro je reagovao rije~ima: “Niti govora! Ja sam ~istokrvni Hrvat.”  Slu`benik je non{alatno uzvratio: “Jesi, jesi. Pa ako ve} ti sam ne zna{ tko si, poslat }u te kod jednog ~i~e koji prati ta porodi~na stabla i on }e ti re}i tko si ti, kad to ve} sam ne zna{.”  Ispisao je adresu na papiri}  koji je pru`io gospodinu Maji}u. On  ga je iz pristojnosti uzeo, ali je namjeravao da ga kasnije  baci. Kad je iza{ao napolje zagolicala ga je znati`elja, izvadio je papiri} i pro~itao ga, ali ga  ipak nije bacio. Oti{ao je na tu adresu. Tamo je saznao svoje porijeklo. Njegovi preci su bili Srbi koji su za vrijeme turske okupacije pobjegli iz Crne Gore u Vrgorac i tamo su  pokatoli~eni. Kad je to saznao, nije mogao  a da se ne po~ne `estoko smijati, sjetiv{i se kako je prije dvije godine bio u`asno nesretan  jer mu se k}erka udavala za jednog Srbina. Bio je toliko nesretan i neutje{an da je ~ak udarao glavom o zid!

            Iz ovih nekoliko primjera vidljivo je da se na Balkanu, u su{tini nacija ne odre|uje biolo{ki. Na primjer, ako su Hrvati proglasili Augusta [enou Hrvatom, bez obzira {to su mu roditelji tek bili doselili iz ^e{ke u Hrvatsku, odustaje se od odre|ivanja nacije na osnovu biolo{kog porijekla. Isto je i sa Srbima, [iptarima, Ma|arima, Nijemcima i drugima koji ili prihvate katoli~ku vjeru (bez obzira gdje se na Balkanu nalazili)  ili se na|u na teritoriji Hrvatske, ili oboje, vrlo lako ih konvertuju u Hrvate. Interesantan je jedan  istinit doga|aj ( a sigurno nije samo jedan)  koji se desio na jednom bira~kom mjestu, na posljednjim izborima u Hrvatskoj.  Radi se o slijede}em: Bra~ni par, Srbin i Hrvatica  do{li su da glasaju. De`urna osoba na bira~kom mjestu, zaklju~iv{i da je on Srbin, pitala ga je da li ho}e glasa~ki listi} predvi|en za nacionalne manjine. On je odgovorio potvrdno. Po{to njoj nije bilo postavljeno takvo pitanje, ona je sama pitala de`urnu, mo`e li i ona dobiti takav listi}. De`urna osoba je sa zaprepa{tenjem rekla: “Vi? Niti govora!”, a onda je ipak dodala: “ U stvari, mo`da bi i mogli, ali onda morate prethodno oti}i u MUP i promijeniti nacionalnost.” [ta re}i na to? O kakvom se  ~istunstvu i ~istokrvnosti  danas u Hrvatskoj  (ali i na ~itavom Balkanu) uop}e mo`e govoriti kad se imaju takvi stavovi prema promjeni nacionalnosti? Na{i velikani Ivo Andri} i Me{a Selimovi} bili su svjesni svog porijekla i nisu mogli dozvoliti da ih netko svrstava u neke ~istokrvne  Hrvate ili Muslimane. Oni su bili potpuno svjesni i porijekla svih naroda na Balkanu i htjeli su da u tom smislu pou~e i narod, ali su bili opstruirani  od strane aktuelne politike u ~ije kalkulacije se nije uklapalo saznanje o porijeklu balkanskog stanovni{tva. Tad to stanovni{tvo ne bi bilo vi{e  mogu}e izmanipulisati da se  me|usobno bore i ratuju za interes nekog tre}eg. Dok god stanovni{tvo ne bude svjesno svog porijekla i ne bude svjesno toga da o nekoj ~istokrvnosti  na Balkanu ne mo`e biti ni govora, do tad }e ga uvijek biti mogu}e obmanuti i izmanipulisati da se, misle}i da se bori za svoju naciju u stvari bori i gine za nekog tre}eg. Kad bi se javnosti predo~ilo  putem  obrazovnog  programa na TV i u novinama vi{e informacija o porijeklu stanovni{tva i kad bi se u ud`benicima historije nalazili podaci  bar o poznatim i nau~no verifikovanim seobama i premje{tanjima stanovni{tva na Balkanu, a zatim tome dodale sve okupacije i ratovi i navele posljedice, zaklju~ilo bi se da su sve eventualne podjele stanovni{tva na Balkanu po osnovu bilo kakve ~istokrvnosti  apsolutno besmislene, apsurdne. Pa zar zbog takvih apsurdnosti vrijedi voditi ratove i prolijevati krv?

            -Veliku {tetu ugledu historije kao nauke nanijeli su histori~ari mitologizatori koji se  svim silama trude da mitove ukra{ene svojom ma{tom predstave kao istinite historijske ~injenice. Takvih kvazihistori~ara ima svugdje na Balkanu, ali ih najvi{e ima u Hrvatskoj. Tamo je naprosto ~itava historija podvrgnuta mitologizaciji, tako da su ve} neki od (rijetkih) savjesnih nau~nika digli svoj  glas protiv toga (Dunja Rihtman Augu{tin, Ivan Supek, Mirjana Gros i dr.). ^ak je 1941. godine i Josip Broz, nakon {to su Zagrep~ani sa cvije}em do~ekali njema~ke okupatore, rekao Josipu  Kopini~u ( ~ovjeku koji je Brozu omogu}io da postane do`ivotni predsjednik Jugoslavije) :”U Hrvatskoj nema pravih komunista. Na povr{inu je isplivala sva malogra|an{tina koja je podivljala, uvjerena da }e poslije tisu}u godina kona~no dobiti Tomislavljevo carstvo, koje mo`da nikad nije ni postojalo.” Stvarno, vjerodostojnost legende o Tomislavu nije nau~no dokazana. [tavi{e,  prvi  historijski vjerodostojan pomen hrvatskog imena datira iz 1100 i neke godine ( Ba{~anska plo~a na kojoj je zadnja cifra godine nastanka ne~itka zbog  o{te}enja) i  navodi na zaklju~ak da  je Tomislav, ako je ikad i postojao, mogao je biti samo slavenski kralj ( ili knez), a nikako hrvatski. Da stvar bude jo{ konfuznija, ti isti kvazihistori~ari se satra{e da doka`u kako Hrvati  nisu Slaveni ve} porijeklo vuku iz Irana (?!) U toj svojoj euforiji nisu ni primijetili da u tom slu~aju ne bi mogli svojatati slavenskog kneza. Ali, to njima ne smeta jer pri~ice kojima zamjenjuju stvarnu historiju su namijenjene onima kojima logi~ko razmi{ljanje nije ja~a strana, pa se takvi ne}e ni dosjetiti da upitaju ni sebe ni druge: Kako? Za{to? Pored ove nebuloze, skoro se na HTV-u mogla ~uti i tvrdnja da je Pop Dukljanin tako|er Hrvat. Ako se tome dodaju tvrdnje da je i Stevan Nemanja bio Hrvat ( samo zbog toga {to je od pape zatra`io krunu kojom  nije nikad ni bio okrunjen) i sli~ne pri~ice, cirkus je kompletan. Zato nije ni ~udo {to su ozbiljni hrvatski nau~nici  digli bar svoj glas protiv takvih pojava koje {tete ugledu i hrvatske dr`ave i hrvatskog naroda.

            -Ve}ina pravoslavnih na Balkanu i danas vi{e vjeruje izmi{ljenim mitovima, nego svojem na~isto upropa{}enom `ivotu i unaprijed `rtvovanoj budu}nosti koji su realnost. I kod njih ima bolesnika koji su sebi umislili da su novi  Obili}, knez Milo{ ili Nikola Pa{i}, i da }e oni ispraviti sve gre{ke svojih prethodnika. A de{ava se upravo suprotno.

            -Mo`da najve}i falsifikati historije su vezani za ratne zlo~ine. Prikrivanjem zlo~ina se nikad nije moglo u~vrstiti  bratstvo i jedinstvo ~ime su obmanjivani jugoslavenski narodi skoro pedeset godina. Dapa~e, u ljudima se  na jednoj strani u~vr{}uje uvjerenje da se zlo~in isplati ( uz vje~iti strah od osvete), a na drugoj strani talo`i se te{ka muka i ~emer zbog zata{kavanja zlo~ina iz ~ega lako mo`e da se izrodi nova (stara) nesre}a. Ovaj posljednji rat je jo{ jedan dokaz za to. Pra{tanje i prikrivanje zlo~ina je urodilo krvavim plodovima. I Me{a Selimovi} u  SJE]ANJIMA ka`e:

            “Ni danas ne shvatam da je potrebno o zlo~inima pojedinih nacionalnih grupa  govoriti vrlo obazrivo. Zar istina, ma kakva da je, ne bi bila korisnija? Zar ne bi doprinijela da se ne ponovi ono {to je bilo? Opasnost da se jedna nacija zlonamjerno identifikuje sa svojim zlo~incima daleko je manja od opasnosti da iz nepo~upanog korijenja zla izrastu nove mladice. Znam da je neugodno kopati po ranama, naro~ito starim, ali su, recimo srpski knji`evnici najvi{e u~inili na raskrinkavanju i osudi ~etnika. Ostali pisci, sa ~asnim izuzetkom Ivana Gorana Kova~i}a, nisu rekli svu istinu o svojim zlo~incima. Iz ove ko`e se ne mo`e, i svima nam  ostaje da ponesemo svoj teret i svoju sudbinu, ba{ zato {to ne mo`emo i ne}emo da se identifikujemo sa zlo~incima i {to osu|ujemo sve zlo~ine nad ljudima i narodima. Stid i nacionalni kompleksi, zbog kojih }utimo, ne}e nam mnogo pomo}i: istorija se ne mo`e izbrisati ni izmijeniti. Svi obziri i sve maske uop{tavanja, od kojih pati i na{a literatura, na{a istoriografija i na{a politi~ka praksa, ve} su urodile negativnim posljedicama, jer se krivci nisu obilje`ili, pa se javljaju recidivi i pojave koje nismo o~ekivali, bar ne u ozbiljnijem broju i nikako  kod mladih. Ni{ta nije dobro {to ostane neobja{njeno, niti se istorija gradi na pre}utkivanju.

 U`asan genocid koji su usta{e po~ele da sprovode protiv Srba u BiH, ne~uveni zlo~ini na koje se uho te{ko moglo naviknuti jer takvo masovno varvarstvo nije poznato u istoriji, stradanje ~itavih srpskih krajeva, zatiranje svega `ivog, sve je to natjeralo ~ovjeka da se odredi: da se suprotstavi ili da se demorali{e. Za mene je to bilo pitanje humaniteta. Da nisam pri{ao revoluciji i suprostavio se zlo~inima, nikad vi{e ne bi mogao sebe da po{tujem.”

            Svako pre}utkivanje zlo~ina ne zna~i ni{ta drugo do sau~estvovanje u zlo~inu i navodnjavanje njive iz koje ponovo mogu da buknu mladice zla i da se zlo~in ponovi. Nakon, prvo pohvala, a zatim pokuda za svoju knjigu NO@, knji`evnik Vuk Dra{kovi}  je rekao:

            “Onoliko koliko je umjetni~ka snaga mojega pera dopu{tala, poku{ao sam da, pri~aju}i dramu i tragiku na{ih uzajamnih satiranja, ogadim no` i zlo~ine, svaki vjerski i nacionalni fanatizam, mr`nju i pomisao na osvetu. Poku{ao sam da natjeram ~itaoca da se zgra`ava nad no`em, da mu bude muka, da povra}a, da ga podsjetim,  da ga opomenem kud su nas ju~e vodile podjele i vjerska prebrojavanja i kud }e nas danas i sutra i uvijek odvesti pregrade i religijska, regionalna i bilo koja druga isklju~ivost i zatvaranje.”

 

            Svagdje u svijetu  se nastoje zlo~ini obilje`iti, registrovati i osuditi, a zatim na prikladan na~in  stanovni{tvo na njih konstantno upozoravati. Samo u Brozovoj Jugoslaviji to nije bio slu~aj. Zato se zlo~in ovdje opet ponovio. U  nacisti~kom logoru Dahau, koji je potpuno nau~no istra`en i o kojem su svi podaci poznati svjetskoj javnosti, istaknute su, kao upozorenje budu}im generacijama  dvije poruke. Prva je od pjesnika Hajnea i glasi:” Kad po~nu da spaljuju knjige, odmah iza toga po~et }e da spaljuju ljude.” Druga je od filozofa Santajane i glasi: “Oni koji ho}e {to prije da zaborave, spremni su da ponove.”  Me|unarodne humanitarne organizacije koje su financirale podizanje spomen obilje`ja fa{isti~kim `rtvama u ovom logoru, nisu izabrale slu~ajno ba{ ove dvije poruke sada{njim i budu}im generacijama. @alosno je, ali se mora konstatovati da je u na{em strati{tu Jasenovac stradalo  skoro ~etrdeset puta vi{e ljudi nego u Dahau, a da se o Jasenovcu gotovo ni{ta ne zna izvan na{ih granica. Broz  i  Vatikan su  to uspjeli  da zata{kaju! Broz je priznao da nikad nije posjetio ni jedan  od logora ( Jasenovac, Stara Gradi{ka, Pag, Kru{~ica, \akovo, Tenja i dr.)  u kojima je umoreno oko milion Srba, a jame u koje su oni `ivi bacani, naredio je da se zabetoniraju kako se ne bi prebrojili ubijeni   ( kojih je i u jamama bilo oko pola miliona!). Bez obzira na to, istina se ipak zna. Nijemci, pedantni u svemu, bili su pedantni i u vo|enju evidencije ubijenih Srba, tako da prema njihovoj evidenciji ( koja  se  pribli`no podudara i sa onom koja se nalazi u arhivima Vatikana i sa evidencijom upravnika logora Jasenovac)  uknji`eno je  oko 750 000 `rtava usta{kog re`ima u Hrvatskoj u Jasenovcu (od kojih su vi{e od 90% bili Srbi) a nad ~ijim obimom i strahotom su se i oni sami zgra`ali.

Ne samo da je historija naroda podlo`na falsifikovanju, ve} je i historija jezika, pa i sam jezik podlo`an falsifikovanju. Takvi falsifikatori su od jednog jedinog  jezika napravili  sijaset novih jezika, ali na njihovu veliku `alost, vrlo neuspje{no. Bez obzira koliko se trude da naprave neke umjetne razlike izme|u takvih novokomponovanih jezika, uvijek je o~igledno da su to samo ogranci jednog te istog jezika, kako ka`e  veliki srpski  pjesnik Matija Be}kovi}. On jo{ ka`e da se sve rije~i, nasilno stvorene od rije~i tog na{eg, jednog i jedinog jezika, dojme kao kurje oko na zdravom tijelu  ili kao umjetni zub u vilici. Dodu{e, neki ljudi, isto tako ograni~eni kao i tvorci tih novokomponovanih rije~i i novokomponovanih jezika idu na ruku takvim me{etarima i dobrovoljno i samovoljno se odri~u rije~i tog na{eg jedinog, pravog jezika i poklanjaju  ih tim novokomponovanim jezicima time {to iz svog neznanja pristaju da dijele rije~i na na{e i njihove, {to je posve  apsurdno! Kad bi znali bar malo historije ili bar malo lingvistike, ne bi im takvo {ta palo napamet. Ali oni ne znaju ni{ta od toga. Me|utim, neznanje nikog ne opravdava, pa ni njih! Onaj tko ne zna, treba  mnogo da  ~ita i u~i, a ako mu se to ne radi, onda nek bar }uti i nek se ne razme}e svojim neznanjem. ^ak su i ti tvorci novokomponovanih jezika svjesni da se radi o jednom te istom jeziku, pa se zbog toga toliko i trude da naprave neke, bar umjetne, razlike izme|u mati~nog jezika i njegovog umjetnoformiranog ogranka. Rezultat je vi{e nego bijedan, {to se moglo i  o~ekivati jer je jezik stariji i od nacije, a pogotovo od  politi~ara za jednokratnu upotrebu. Zbog toga }e jezik to sve pre`ivjeti i nad`ivjeti, a njegov dalji razvoj }e ipak te}i spontano, kao {to je i do sad tekao. Jer, jezik je `iv i ne trpi nasilje nad sobom, te se ne mo`e upotrijebiti u dnevnopoliti~ke svrhe. A on je jako potreban novokomponovanim nacijama da bi se  javno verifikovale, s obzirom da je jezik jedan od atributa nacije. Kako su nacije po~ele da ni~u kao gljive poslije ki{e, njihovi  fabrikanti su pomislili da mogu svakoj novoformiranoj naciji dodijeliti i novi jezik koji }e je verifikovati, ali su pri tom zaboravili da je jezik ne{to {to se stolje}ima stvara i ne mo`e se kao nacija  isfabrikovati politi~ki.  Svima onima koji obmanjuju sebe i druge pri~om da }e fabrikovanjem novih jezika i njihovim pridru`ivanjem novim nacijama priskrbiti verifikaciju toj naciji trebalo bi preporu~iti da idu drugim putem i da porade na tome da se njihova nacija verifikuje na neki argumentovaniji na~in, na primjer, uspostavljanjem pravne dr`ave, po{tivanjem ljudskih prava, visokim stepenom kulture, nauke, ekonomije itd., a ne me{etarenjem sa jezikom. A ove manipulacije jezikom su ipak na liniji maksime:“ Politika je vje{tina kako da se la`e u pravi  ~as”, koja je skoro objavljena na HTV-u, a sad je pravi ~as da neke nacije “”doka`u”(pa makar i la`ima) da su zaista nacije, jer “imaju” i svoj jezik! Samo onima  siroma{nim duhom  mo`e se tako ne{to podvaliti i proizvesti kod njih privid da je od jednog jezika mogu}e napraviti onoliko jezika koliko trenutnoj politici treba. Na`alost, takvih ima veoma, veoma mnogo.

            Kakav haos su u lingvistici napravili politi~ari mo`e se ilustrirati  jednim primjerom iz  zagreba~kog lista  NACIONAL. Naime, u izdanju od 5. Augusta 1998., novinar  Ivo Pukani} ka`e:” Nakon povratka ~elnika hrvatske oporbe iz SAD-a neki od njih izjavili su kako je Madlen Olbrajt zatra`ila da razgovaraju bez prevoditelja. Razlog je njezino navodno dobro poznavanje hrvatskog jezika. Ona je do osme godine `ivota, kao dijete ~e{koga diplomata, `ivjela u Beogradu  i tamo dobro nau~ila  jezik.”Jedino {to ovdje nije jasno da li se zbunio novinar ili hrvatska oporba. Bilo kako bilo, izgleda, da i novinar i oporba misle da se hrvatski jezik mo`e nau~iti u Beogradu, a sasvim je sigurno da nikome od njih ova konstatacija nije ~udna. A da li je vama ~udna? Da li vam to ne li~i na onu dje~ju pitalicu: Koja rijeka te~e ispod Savskog mosta?  Rijetko koje dijete se zabuni pa ka`e Drava, a  ostala djeca se tada grohotom nasmiju. I tu nije kraj  glupostima koje proisti~u iz me{etarenja sa jezikom. Znamo da su stru~njaci (?!) za jezik iz doba NDH kovali razne  nove rije~i ( od ve} postoje}ih, naravno) i bili izlo`eni podsmjehu i svojih gra|ana. Imala sam dvojicu kolega Zagrep~ana koji su u toku srednje {kole postavljali antene  po krovovima Zagreba pa su jednom prilikom, na nekom tavanu,  na{li   hrvatsko-hrvatski rje~nik iz tog doba. Zapamtili su nekoliko  pojmova iz tog rje~nika i njima uveseljavali nas, svoje kolege. Izgleda da takvi rje~nici samo za to i mogu poslu`iti. Ja se sje}am samo ovih nekoliko bisera  iz tog rje~nika, pa }u njima poku{ati da vas razveselim: Okolopojasni pantalodr`ac, me|uno`no guralo, krugoval itd. Iako je taj NDH projekat ( iz razumljivih razloga) propao, to  stranci HDZ i njenom lideru  nije smetalo da ga 1991. godine poku{aju  obnoviti. Naravno, opet bezuspje{no. Ali, iz tih lo{ih iskustava su  ipak ne{to korisno za sebe zaklju~ili. Ho}e li im to uspjeti, vidjet }emo. Ja li~no mislim da ne}e, a pri tom se rukovodim onim {to je rekao Matija Be}kovi}: Jezik  se prirodno i spontano razvija i ne trpi nasilje nad sobom. A radi se o slijede}em:

            Kako su propala oba ova poku{aja stvaranja  bitnih razlika izme|u hrvatskog i srpskog jezika, hrvatski diplomata Ivo Klari} i  jezi~ar Vladimir Brodnjak nedavno su napisali  RIJE^NIK RAZLIKOVNOSTI  IZME\U HRVATSKOG I SRPSKOG JEZIKA i na op}u sramotu poslali ga                ( naravno, besplatno) svim evropskim univerzitetima gdje se izu~ava na{ jezik, kako nas u NACIONALU obavje{tava hrvatski lingvista Predrag Matvejevi}, koji je trenutno u izbjegli{tvu u Rimu. U tom rje~niku poku{alo se takav propali projekat za hrvatski jezik, podmetnuti  srpskom jeziku! U tom famoznom rje~niku, izme|u ostalog pi{e:

 

                         srpski                             hrvatski

 

                        dekura`ovati                    obeshrabriti

                        cigar}aga                         cigarpapir

                        dra`ljiv                            razdra`ljiv

                        bu{av                               trbu{av

                        lakast                                lakiran

                        lebrnji                               dvori{ni

                        mermerli                             mramoran

                        doumljiv                             domi{ljat

                        |enij                                 genij

                        itd.

Da li ste kad imali priliku ~uti nekog Srbina da koristi ove rije~i? Ja nisam, a nije ni Predrag Matvejevi} jer im se ~udom ~udi! U tom svemu je ~udno da se dosad, bar koliko ja znam, nitko od stru~njaka za jezik   sa srpske strane nije oglasio ovim povodom. Ne znam za{to. Da li zato {to je uop}e smije{no komentarisati ovako ne{to ili  ne znaju protivargumente. Ako je ovo drugo, onda i nisu ba{ neki stru~njaci za jezik.

            [ta re}i na sve ovo, a pogotovo ako imamo u vidu i ~injenicu da je ~ak i Miroslav Krle`a ( najpoznatije ime hrvatske knji`evnosti), jednom prilikom rekao: “Hrvatski i srpski su jedan jezik koji Hrvati zovu hrvatskim a Srbi srpskim.” 

            Pri~a o nasilju nad jezikom ne bi bila kompletna a da se bar ne spomene  poku{aj nasilnog nametanja ekavice stanovni{tvu Republike Srpske. Na svu sre}u, nitko ozbiljan to nije ozbiljno shvatio, pa je i ovo nasilje  nad jezikom bilo bez  `eljenih rezultata.

 

            Me|utim, nije samo jezik `rtva ovih nebuloznih nacionalisti~ko-{ovinisti~kih me{etarija. One su se okomile  i na pismo. Ali, dok se u pogledu jezika pona{aju kao u slu~aju razvoda braka i podjele zajedni~ke imovine, u slu~aju pisma se pona{aju upravo suprotno.  Naime, Hrvati bje`e od }irilice kao vrag od krsta, zaboravljaju}i ( a mnogi to mo`da nisu ni znali), da je  na }irilici napisana gotovo sva njihova povijest!

 

 

 

 

    Kratak izvod iz historije  porijekla balkanskih  naroda

          

 

            Historija  Balkanskog poluostrva, sa aspekta porijekla stanovni{tva, jo{  ni do danas nije dovoljno istra`ena. ^ak bi se moglo re}i da je ovaj segment samo usput i povr{no razmatran uz izu~avanje historijskih doda|ja koji su se na ovim prostorima odigrali. Razlog za to je vjerovatno ~injenica {to na ovim prostorima nikad nije bilo neke ozbiljne dr`ave koja bi pomogla i podr`ala prave nau~nike u ovim istra`ivanjima. Naprotiv, po{to su se ovdje jo{ preplitali interesi stranih dr`ava  koje su imale pretenzije na ova podru~ja, uvijek su postojale razne kuhinje koje su, {to spre~avale istinska i objektivna istra`ivanja u tom smjeru, {to naru~ivala krivotvorene rezultate takvih istra`ivanja. Cilj je bio da se vje~no pravilo divide et impera  (podijeli pa vladaj), prema potrebi, ovdje mo`e uvijek primijeniti. Me|utim, postojao je jedan ~ovjek, koji dodu{e nije bio histori~ar, a koji  je u  neko povoljno vrijeme uvidio zna~aj takvih istra`ivanja i u potpunosti im se posvetio. Bio je to  u svijetu priznat geograf i antropogeograf dr Jovan Cviji} kome je za taj njegov nau~ni rad odato i me|unarodno priznanje. On je trideset godina svog nau~nog rada posvetio istra`ivanju Balkanskog poluostrva i njegovog stanovni{tva (do l918. kad je u Parizu izdao svoja sabrana nau~na djela na francuskom jeziku). U ~emu je zna~aj ovih istra`ivanja nije te{ko odgonetnuti s obzirom da su o njemu dali svoje mi{ljenje i inostrani nau~nici. Svi se sla`u u tome da je Cviji} bio nau~nik ~iji je krug interesovanja i istra`ivanja bio vrlo {irok jer se on podjednako uspje{no bavio geomorfologijom, geografijom, antropogeografijom, etnografijom i sociologijom. Naro~ito mu se velike zasluge pripisuju kao nau~niku koji je  tada novu nauku antropogeografiju podigao na jedan vi{i nivo, daju}i joj duh i pravac jedinstven u svjetskoj nauci. U moru pohvala koje je za  njegov rad dao francuski nau~nik @il Sion (Jules Sion), mo`da je najzna~ajnija slijede}a: “Ako ho}e da se procijeni intenzitet raznih uticaja, treba biti sposoban za analiziranje u isti mah i prirodnih i socijalnih uslova, kao i  za etnografiju i historiju. Ju`ni Slaveni su imali sre}e da se za njih jedan ovakav program izvr{i.”  Poznati ~e{ki geograf Ji`i Dane{, nakon pojave Cviji}evog djela BALKANSKO POLUOSTRVO, izjavio je: “Cviji}ev nau~ni rad promijenio je iz osnova  na{a znanja o Balkanskom poluostrvu. Do njegove pojave Balkansko poluostrvo je bilo terra incognita (nepoznata zemlja), a danas predstavlja najbolje ispitanu oblast na  Zemlji.”

            Na`alost, rezultati ovih nau~nih istra`ivanja nisu iskori{teni za dobrobit balkanskog stanovni{tva. Poslije 1918. djelo je {tampano jo{ samo jedanput u Kraljevini Jugoslaviji. Poslije 1945. nitko nije smio ni spomenuti Cviji}ev nau~ni rad, a kamoli nastaviti sa istra`ivanjima u tom pravcu. Nau~nicima iz tog perioda bilo je dozvoljeno da  istra`uju samo neva`ne stvari dok je stvarna historija balkanskog stanovni{tva (a pogotovo onaj dio koji se odnosio na porijeklo balkanskog stanovni{tva) bila tabu tema. Nakon svega {to nam se poslije propasti real-socijalizma desilo, sada nam je jasno zbog ~ega je tako bilo. Realsocijalisti~ka diktatura imala je zadatak da stvori umjetne i {to nakaradnije granice izme|u stanovni{tva ovih podru~ja, kako bi se pravilo divide et impera i dalje moglo uspje{no primjenjivati na ovim prostorima. Jer, stvaranjem  Jugoslavije prijetila je opasnost da se na tom podru~ju razvije svijest stanovni{tva o istom etni~kom porijeklu. Ako bi se uz to jo{ Jugoslavija razvila u stabilnu demokratsku dr`avu sa vladavinom prava, bili bi pokopani snovi mnogih stranih dr`ava o osvajanju ovog prostora samo za sebe. Dok god bude mogu}e zavaditi balkanske narode me|u sobom, do tad }e biti i nade da je tako ne{to jo{ izvodljivo. Naime, neobja{njivo je da su se u jedinstvenu  njema~ku   dr`avu ujedinile mnogobrojne dr`avice sa tog podru~ja, iako je stanovni{o bilo heterogenije po raznim kriterijima nego jugoslavensko i da je ta dr`ava opstala. ^ak se i jezici kojima govore stanovnici raznih pokrajina u Njema~koj  mnogo vi{e razlikuju nego {to se razlikuju jezici kojima se govori u ve}ini podru~ja na Balkanu. Isti slu~aj je i sa dana{njom Italijom, Belgijom, [vajcarskom. Jedina prednost koju su oni imali u odnosu na nas je {to im je stanovni{tvo bilo prosvje}enije jer nije bilo pod Turcima pet stotina godina, a izgleda da je to bio presudan faktor. Prikladno je, u vezi s tim, navesti dio teksta iz jednog romana  ~ija se radnja de{ava na teritoriji Pruske (danas pokrajina u Njema~koj) 1870.god. U tekstu se govori o jednom piscu  koji je do{ao kod  lokalnog izdava~a  i ponudio mu svoj roman na {tampanje. Izdava~ mu  je  rekao: “ Na`alost, ja Vam ne mogu mnogo platiti za roman. Narod ne treba zabavljati ve} prosvje}ivati.” Iz ovog je o~igledno koliki je zna~aj obrazovanju pridavao svaki  pojedinac sa tog podru~ja, za razliku  od situacije kod nas, gdje ni onima na odgovornim politi~kim i svakim drugim funkcijama, nije jo{ palo napamet da su uzroci na{e nesre}e ba{ u neprosvje}enosti naroda. Ja nisam, do sada nikad, ni od koga na ovim na{im prostorima ~ula da je spomenuo potrebu prosvje}ivanja naroda.

            Po ~emu se Cviji}evo djelo razlikuje od djela ostalih nau~nika iz ove oblasti? On nije ostao samo geograf, s obzirom da je uo~io uticaj  me|usobno uzro~no-posljedi~nih veza  i faktora na ~ovjeka. Najneobi~nija, u to vrijeme potpuno nova saznanja, su uticaj geografskog faktora na psihu i duhovnu kulturu ~ovjeka, ne zanemaruju}i pri tom ni politi~ko-historijski te svaki drugi aspekt. On te`i da utvrdi kako posredni i neposredni geografski uticaji odre|uju tok politike i dr`ave a time i historijsku sudbinu naroda i kako  to sve uti~e na stvaranje osobenih kultura. Na osnovu toga odre|uje tzv. kulturne pojaseve, {to predstavlja njegov vrlo va`an i u mnogome originalan pojam, koji je u stvari uspjela sinteza velikog broja elemenata. Time `eli da objasni mnoge konkretne historijske doga|aje, kretanja civilizacija na datom prostoru i sl. U vezi s tim  zna~ajna su Cviji}eva otkri}a vezana za seobe koje su ispremje{tale cjelokupno balkansko  stanovni{tvo, i stvorile potpuno nove njegove skupine, naro~ito od dolaska Turaka. Otuda je potekao i podsticaj za Cviji}ev veliki nau~ni poduhvat, za nas veoma zna~ajan, poduhvat utvr|ivanja porijekla stanovni{tva  u naseljima  {irom Balkana. Osim ovih istra`ivanja, Cviji} je proveo i istra`ivanja vezana za etnopsihi~ke tipove balkanskog stanovni{tva. To je ina~e vrlo zamr{en segment, te su rezultati ovih istra`ivanja izazivali najvi{e nedoumica. Neki nau~nici su smatrali da je ovdje te{ko utvrditi neke istinske nau~ne zakone, a samim tim mogu}e je na~initi gre{ke. Razumije se, bilo bi pretjerano tvrditi da su Cviji}evi opisi potpuno ta~ni, kao {to je izvjesno da ni njegova klasifikacija nije do kraja precizna ( a ni trajna).  Uostalom, daljnje seobe i historijski doga|aji unose konstantno mnoge promjene i u same tipove, koji su prete`no historijski, a ne biolo{ko-psihi~ki odre|eni, {to je i Cviji} znao. Ali i pored toga svega te{ko je re}i da kod Cviji}a, u tom pogledu, ima te`ih oma{ki i praznina.

           

            Balkansko poluostrvo je geografski i geolo{ki posrednik izme|u Evrope i Azije. Sa istoka, juga i zapada ograni~eno je morima ( Crno, Egejsko, Sredozemno, Jonsko i Jadransko). Ostaje da se odredi jo{ sa sjevera. Idu}i od istoka, sjeverna granica ide od Crnog mora Dunavom i Savom do u{}a Kupe, a zatim jo{ Savom i ljubljanskim basenom do veze  sistema dinarskih planina sa Alpama. Na zapadu je njegova kopnena granica jasno obilje`ena rijekom So~om. Ovim je odre|eno Balkansko poluostrvo u geografskom smislu. Me|utim, u antropogeografskom smislu, pod Balkanskim poluostrvom podrazumijevaju se i  podru~ja izme|u Save i Drave, te podru~je neposredno iznad Dunava,  s  obzirom da su  naseljena istim stanovni{tvom kao i podru~ja ispod Save i Dunava.

            Sam naziv poti~e iz godine 1809. kada je jedan njema~ki geograf ovom poluotoku dao ime Balkan po turskom nazivu za planinu koju je  stanovni{tvo zvalo Stara planina.

            Va`na uloga koju je Balkansko poluostrvo igralo u razvitku civilizacije proizlazi ve}im dijelom iz njegovog polo`aja i geografske prirode oblasti. Posljedice toga su nebrojena preseljavanja i mije{anja stanovni{tva na tom podru~ju, koja nikad nisu istra`ena u zadovoljavaju}im razmjerama jer su istra`ivanja uvijek bila optere}ena politi~kim spletkama ili su naprosto bila opstruirana. Najsveobuhvatnija istra`ivanja u vezi s  tim obavio je Jovan Cviji}  na osnovu postoje}ih     ( na`alost vrlo oskudnih) historijskih dokumenata i na osnovu istra`ivanja na terenu. Rezultati nekih od tih istra`ivanja bit }e, ukratko, u pojednostavljenoj formi, dati u ovom tekstu.

            O stanovni{tvu koje je `ivjelo na podru~ju Balkana u doba prije dolaska Grka  pa zatim Rimljana na ova podru~ja, veoma se malo zna. To stanovni{tvo je `ivjelo u formacijama plemena, plemenskih saveza, nije bilo pismeno i nije ostavilo pisane tragove  na osnovu kojih bi se ne{to konkretnije moglo o njima saznati. Zato je taj period te{ko rekonstruisati, tim vi{e {to se u takva istra`ivanja nije nikad ni{ta ulagalo, a eventualni entuzijasti bivali su na razne na~ine opstruirani.  Tek nakon osvajanja ovog prostora od strane Grka,  zatim Rimljana, iz njihove pisane zaostav{tine, mo`e se ne{to posredno saznati o njima. Plemena koja su tu `ivjela do tada, danas se nazivaju starobalkanskim plemenima i me|u njih se ubrajaju Kelti (kao najstariji), zatim Iliri, Dardanci, Aromuni, Vlasi, Crnovunci  i mnogi drugi. U zadnje vrijeme me|u njima se spominju i Srbi, mada neki na{i nau~nici tvrde da to nije samo u zadnje vrijeme ve} da su se spominjali i prije Drugog svjetskog rata, ali od 1945. se vi{e ne spominju. Naime, pretpostavlja se da  su balkanski Srbi dio starosjedila~kog stanovni{tva koje je `ivjelo na prostoru od Sjevernog mora do Jadranskog mora, u jednom relativno uskom pojasu,  koji je kasnijom navalom barbarskih plemena razbijen, a stanovni{tvo  sa tog podru~ja stopilo se sa prido{lim plemenima. Ostao je samo dio tog stanovni{tva na samom sjeveru tog podru~ja ( Lu`i~ki Srbi) i na jugu ( Balkanski Srbi). Me|utim, ni oni  danas  vi{e nikako nisu autohtoni jer su se izmije{ali, u kasnijim periodima, sa tko zna  sve s kim. Jedino su zadr`ali ime. Me|utim, detaljna istra`ivanja o tom nisu nikad provedena  pa su to samo nepotvr|ene nau~ne hipoteze, iako veoma logi~ne. Poslije tog perioda nastupio je period okupacije od strane civiliziranih zajednica ( Grci i Rimljani). Zatim nadiru razna divlja plemena iz Azije, a iza njih i Slaveni. Kasnije se po tom prostoru {ire Mad`ari, pa Turci. Smjenjuju se i razni drugi okupatori kao {to su Austrija, Mle~i}i a u nekim oblastima ~ak i Francuzi. Me|utim u historiji formiranja balkanskog stanovni{tva izdvajaju se dva znakovita perioda. Prvi je do dolaska Turaka, a drugi od dolaska Turaka. Naime, smatra se da se u vremenu do dolaska Turaka  na ovom prostoru formirao  jedan amalgam  stanovni{tva poznat pod nazivom srednjevjekovno stanovni{tvo Balkana. To je u stvari bila jedna nedefinisana mje{avina   starosjedila~kog  i do tada prido{log stanovni{tva koja se ni na koji na~in ne mo`e detaljnije odrediti. Iz tog perioda zna se da je najzna~ajnije bilo pretvaranje starobalkanskog stanovni{tva ( Aromuni, Vlasi, Crnovunci i dr) u Slavene ili tzv. slavenizacija. Od slavenizacije nisu bili po{te|eni ni gradovi na moru, pa ~ak ni Dubrova~ka Republika. Tako|er se spominje i pretvaranje Slavena u Arbanase, Grke i Bugare. Bilo kako bilo, prije dolaska Turaka na prostoru Balkana je `ivjelo srednjevjekovno balkansko stanovni{tvo bez ta~no odre|enog, ali zasigurno, mje{ovitog porijekla. Nakon dolaska Turaka na Balkan (14. stolje}e), de{avala su se pomjeranja stanovni{tva takvih razmjera da se slobodno mo`e re}i da skoro nitko nije ostao svoj na svome, tj. da je od tog vremena pa nadalje ispremje{tano skoro sve stanovni{tvo sa prostora od Vele{ke klisure do Zagreba~ke gore. Bilo je krajeva koji su do turske najezde bili gusto naseljeni, a poslije toga, uslijed seoba, ostali posve pusti ili eventualno veoma rijetko naseljeni. U mnogim krajevima u vrijeme kad je Cviji} obilazio balkanska naselja, ve}ina porodica je jo{ znala odakle su do{li njihovi preci, ali mnogi, pogotovo oni koji su se asimilirali sa zate~enim stanovni{tvom, to vi{e nisu znali. Skoro u svakom selu [umadije seljaci su raznovrsnog porijekla, doseljeni iz raznih krajeva, jedni od Sjenice i Pe{tera, drugi sa crnogorskih brda, tre}i iz Hercegovine, ~etvrti sa Kosova i Metohije ili iz povardarja itd. Tako je i u ostalim dijelovima moravske Srbije  gdje je ~ak 80% stanovni{tva  doseljeno sa raznih strana. Nimalo druga~ija situacija nije ni u Dalmaciji, pa ni u onim mjestima koja su pored mora, kao {to su Ka{tela, a da se i ne govori o Boki i dubrova~koj oblasti. U Ka{telima, gdje su  u Cviji}evo vrijeme ve} svi bili  katoli~ke vjere, bilo je porodica koje su tada jo{ znale da su se njihovi preci doselili sa Popovog polja (Hercegovina) prije tristo godina i da tamo imaju svoje ro|ake pravoslavne vjere. U Ka{telima je tada bilo i onih koji vode porijeklo iz Duvna u Bosni,  koji su tako|er odavno pokatoli~eni, a bilo je i onih iz Crne Gore. itd. Isto je i u Slavoniji,  gdje skoro i nema starinca. Dana{nji slavonski stanovnici porijeklom su iz Bosne, Dalmacije, Hercegovine i Srbije. 

            Iz historijskih izvora poznate su neke  seobe naroda u tursko doba i ti podaci su veoma dragocjeni. Oni se ti~u uglavnom velikih seoba koje su se kretale u pravcima van Balkanskog poluostrva. Malo je zabilje`eno o seobama unutar samog Balkanskog poluostrva. Ti dokumenti ne daju potpunu predstavu o razmjerama takvih seljakanja. Da bi se o njima ipak ne{to saznalo, bilo je potrebno izvr{iti detaljna i op{irna ispitivanja na licu mjesta, tj. u mnogobrojnim naseljima {irom Balkanskog poluostrva. Pri tom je trebalo prona}i odgovore na seriju pitanja tipa: Da li je bilo ve}ih doseljavanja u to naselje, tko je bio tu u tom trenutku, kakav je raspored starinaca i do{ljaka po okolnim selima, kako su do{ljaci etni~ki i socijalno uticali na starince i starije doseljenike i sl.? Takva istra`ivanja trebalo je provesti za sva naselja, u svim balkanskim zemljama, a zatim rezultate sa svih strana analizirati, verifikovati i poop}iti. Na tim istra`ivanjima radile su grupe i grupe ispitiva~a po~ev{i od 1896. do 1902., rezultat ~ega je bilo publikovanje knjige NASELJA.

            Kao rezultat tih istra`ivanja slijedi zaklju~ak da je od kraja 14. stolje}a pa kroz tursko vrijeme do kraja   Prvog svjetskog rata ispremje{tano skoro sve stanovni{tvo na prostoru od Vele{ke klisure do Zagreba~ke  gore.  Struje koje premije{taju stanovni{tvo pokretale su vi{e od ~etiri vijeka stanovni{tvo Srbije, Dalmacije, vodile  ga preko Dunava, Save, Une, Kupe, ~ak i Drave, te naseljavale dinarsko stanovni{tvo u Banat, Srem, Slavoniju, Hrvatsku, [tajersku, Kranjsku, Baranju, Ba~ku. Pre{le su mnoga ostrva Jadranskog mora, Istru, Trst, Goricu. Prelazile su i u Italiju, Erdelj pa ~ak i u Rusiju!

            Uslijed tih seoba veoma je izmijenjen raspored stanovni{tva na Balkanskom poluostrvu. U ve}ini oblasti je jedno stanovni{tvo zamijenjeno drugim, druga~ijih osobina, navika i dijalekta. Nastala su ukr{tanja stanovni{tva, koje se uslijed tih migracija izmije{alo, te su se izvr{ili raznovrsni etni~ki i etno-biolo{ki procesi koji su u mnogome izmijenili etni~ki tip stanovni{tva pojedinih oblasti. Na ve}ini podru~ja nestalo je srednjevjekovnog stanovni{tva i obrazovao se nov etni~ki amalgam.

           

            Metanastazi~ke i ametanastazi~ke oblasti. (metanastazi~ki-mijenjanje mjesta stanovanja) Oblasti koje su bile zahva}ene selidbenim strujama nazivaju se metanastazi~ke oblasti, za razliku od oblasti koje su ostale po strani djelovanja takvih struja, a koje se nazivaju ametanastazi~ke oblasti. U prvu grupu spada najve}i dio podru~ja od Vele{ke klisure do Zagreba~ke gore, a u drugu  [opska oblast, kajkavska Hrvatska, slovena~ke zemlje i jedan dio ju`ne  Makedonije. Me|utim, to ne zna~i da nije bilo doseljavanja  i   u  ove druge oblasti. Ta doseljavanja  nisu bila tako masovna da bi potpuno izbrisala karakter starinaca, ve} ba{ suprotno, do{ljaci kao malobrojniji, asimilirali su se sa starincima i poprimili njihove karakteristike. Jadranski otoci su, sa tog stanovi{ta, kao neka sredina: na nekim su se zadr`ali starinci, a na nekim su dominantni do{ljaci.

            U ovoj velikoj metanastazi~koj oblasti postoje tri podru~ja koja su primila najvi{e doseljenika i u kojima  se starinci  potpuno gube ili ~ine  neznatan procenat tada{njeg  (oko 1900.) stanovni{tva. To su: moravska Srbija, Dalmacija, Slavonija i Srem, a poslije njih dolaze Baranja, Ba~ka i Banat. Pri tom je Dalmacija naseljavana dinarskom strujom, moravska Srbija tako|er dinarskom strujom ali i kosovsko-metohijskom i vardarskom, a Slavonija dinarskom, bosansko-hercegova~kom strujom i strujom iz Srbije.

 

            Uzroci metanastazi~kih kretanja.  Raznovrsni su uzroci koji su izazivali seobe. Oni se naj~e{}e prepli}u. Jedan od najja~ih razloga za seobu je najezda Turaka, a zatim razne neuspjele bune protiv okupatora, dakle  historijskim uzrocima.  Ovi razlozi mogu biti poja~ani i nekim psiholo{kim i moralnim motivima. Kako je stanovni{tvo pod tu|inskom vla{}u te{ko `ivjelo, ~esto su se na to nadovezivali i ekonomski razlozi. Da bi se ta~no moglo utvrditi koji  uzrok je preovladao, trebalo bi svaki metanastazi~ki slu~aj posebno ispitati i tako ustanoviti da li je historijski, psiholo{ki ili ekonomski razlog prevladao. Me|utim, to  dana{njeg  ~ovjeka ne zanima. Njega mo`e zanimati jedino to kakve je posljedice takvo preseljavanje imalo  na potonje historijske doga|aje, na `ivot njegovih predaka, na njega samoga i kakve }e posljedice imati na `ivot njegovih potomaka.

            Obi~no se smatra da su bje`anije pred zavojeva~kim vojskama bile glavne seobe jer se tad  krene u masama i efekt je najo~igledniji. Pri tom se u kratkom vremenskom periodu na~ine velike promjene  {to je veoma vidljivo. U seobama uslijed ekonomskih i psiholo{kih razloga rijetko odjednom krene ve}a masa stanovni{tva. Obi~no krenu manje grupe ili pojedine porodice i one teku u blagom kontinuitetu kroz du`i period. O~igledno  je da krajnji efekt mo`e biti jo{ drasti~niji nego u prvom slu~aju iako je manje uo~ljiv. Takve migracije su stalne, traju desetlje}ima i vijekovima, prolaze mirno, ~ak neopa`eno, a  sa njima se najvi{e izmijeni etni~ki sastav stanovni{tva pojedinih oblasti ( primjer SFRJ).

            Me|u historijske i psiholo{ke razloge iseljavanja ubrajaju se, pored zavojeva~kih ratova i neuspjelih buna, jo{ i jani~arenje (uzimanje djece za jani~arsku vojsku), seobe uzrokovane austro-turskim ratovima    ( onaj tko se od lokalnog stanovni{tva stavio na stranu gubitnika, mora oti}i), utakmica izme|u franjeva~kih `upa  (franjevci su bosansko pravoslavno stanovni{tvo katoli~ili i odvodili u Dalmaciju da bi uve}ali svoje `upe), preseljavanje kao posljedica neuspjelih ratova za nezavisnost, seobe uslijed vjerskih gonjenja, krvne osvete i dr.

            U ekonomske uzroke za preseljavanje spada {krtost ambijenta u kojem  `ive mnogoljudne porodice na rubu bijede i gladi ( naro~ito u dinarskom podru~ju), klimatska kolebanja (su{ne, nerodne godine), nemogu}nost da se izvr{e obaveze prema feudalcu  (zbog ~ega slijede represije, glad) i dr.  U cijeloj visokoj dinarskoj oblasti zna se za seobe koje su bile uzrokovane jakim zimama. Kad seljaci ne mogu ni oko \ur|evdana poorati, jer padne snijeg, onda  bace ralo i sele  jer su svjesni da  te godine ne}e biti `etve i harat }e  glad. Isto je i  kad im zbog du`e zime ponestane hrane za stoku.

 

           Posljedice metanastazi~kih kretanja.Nakon doseljavanja u novi kraj, doseljenicima predstoje razna prilago|avanja. Ovdje ne}emo o tome. Ono {to nas posebno  zanima su etnobiolo{ki procesi koji se, u takvim situacijama, neminovno javljaju. Dolazi do ukr{tanja brakovima izme|u starinaca i do{ljaka, te izme|u do{ljaka sa raznih strana. Ta ukr{tanja su bila najve}a u onim trima zemljama sa najmnogobrojnijim doseljenicima (Dalmaciji, moravskoj Srbiji i Slavoniji). Kao {to se moglo i  o~ekivati, ukr{tanje brakovima je  u prvoj generaciji i{lo sporo. Da bar donekle nestane tog otpora, postarala se sama priroda. Naime, lijepa i zdrava djevojka je te`nja starijih da im se loza ne ugasi, ali i mlado`enje, {to olak{ava  savladavanje prepreka. U drugoj generaciji to ve} ide lak{e, a poslije je ve} nastala neka vrsta izjedna~avanja. Na taj na~in  ukr{tanje doprinosi formiranju novog fizi~kog i psiholo{kog tipa, tj. novog etni~kog  amalgama.

            Etnobiolo{ki procesi su se tada mahom vr{ili u okviru jedne vjere. Bilo je, dodu{e, i mje{ovitih brakova izme|u pravoslavnih i katolika, izme|u islamiziranih Arbanasa i pravoslavnih, izme|u muhamedanaca i kr{}ana ( oni su ~esto otimali kr{}anske `ene, ali su  ponekad i one same prebjegavale). Me|utim, svi ti slu~ajevi ne bi mogli izazvati znatnije etni~ke promjene izme|u pripadnika raznih vjera, da nije bilo jednog va`nijeg faktora. S obzirom da Vatikan ima konstantan plan pokatoli~avanja onog dijela kr{}ana koji su   poslije 1054. ostali  lojalni izvornom kr{}anstvu, te u tom smislu i plan prodora na istok ( za po~etak do Drine, a zatim do Crnog mora i dalje), to su pravoslavni bili pod konstantnim pritiskom katoli~ke crkve  da se pokatoli~e ili bar pounijate ( {to je u stvari predstavljalo pokatoli~avanje u dva koraka, predvi|eno za one tvrdokornije a sastojalo se u tome da pravoslavni u po~etku priznaju papu kao vrhovnog  vjerskog poglavara  uz zadr`avanje pravoslavnih obreda). Takvi unijati, kroz nekoliko generacija, postanu  potpuni katolici. Kao {to je poznato, ima krajeva gdje je kompletno  pravoslavno stanovni{tvo pre{lo na unijatsku ili katoli~ku vjeru, od kojih  treba spomenuti prvenstveno dubrova~ku oblast, Pelje{ac, Dalmaciju u podru~ju Splita i Makarske, @umberak i mnoga podru~ja u  Bosni, Hercegovini i Slavoniji. To se de{avalo u mnogo ve}im razmjerama nego {to je zabilje`eno. Jedno takvo masovno prevjeravanje izvr{eno je u zapadnoj Hercegovini poslije sloma bosansko-hercegova~kog ustanka 1875.-1878. (u kojem je u~estovalo, prema zapisima franjevaca, gotovo isklju~ivo pravoslavno stanovni{tvo, osim u okolini Livna gdje je u~estovalo i ne{to  malo katolika predvo|enih mladim franjevcima) i za vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Naime, okupatorska dr`ava, kao strogo katoli~ka, iz straha da se to stanovni{tvo ne pobuni jednog dana i protiv njihove vlasti kao {to se pobunilo protiv turske, proganjala je  pravoslavne ustanike i vr{ila razne represije nad njima tako da su oni jedini spas vidjeli u pokatoli~avanju. Tad je pokatoli~ena skoro ~itava zapadna Hercegovina, a sve pravoslavne crkve su  ili poru{ene ili pretvorene u katoli~ke. Tako, na ovom podru~ju, nema ni jedne katoli~ke crkve  starije od stotinu i dvadeset godina a da nije prepravljena od pravoslavne. Stanovni{tvo ~esto jo{ uvijek nosi imena i prezimena identi~na imenima i prezimenima pravoslavnog stanovni{tva sa tog podru~ja i {ire ( Luburi}, Bla`evi}, Pavlovi}, Markovi}, Martinovi}, Brajkovi}, Domazet, Dodik, Mal~i}, Lovri}, [aki}, Babi}, Majki} Popovi}, Pejakovi}, Bara~, Ba{i}, Bu{i}, Lovri}, Todori}, Nikoli}, Mandi}, Jovanovi}, Jovi}, Mili} Vlaji}, Raki}, Gari}, Radi}, Uzelac, \akovi}, Tomi}, Letica, \odan, Budi{a itd., itd..), a o folkloru i obi~ajima da se i ne govori. U tom smislu vrlo je ilustrativno obja{njenje hrvatskog akademika Petra [imunovi}a  jednoj gledateljici  HTV-a koju je interesovalo zbog ~ega se neka imena i prezimena koja postoje u Hrvatskoj istovremeno mogu na}i i u Srbiji. Akademik [imunovi} je rekao da se mora priznati kako nisu u pitanju samo neka imena i prezimena, ve} sva, a to se obja{njava postojanjem grkokatolika. Naravno, pri tom je propustio da pojasni tko su to grkokatolici jer mu to sada{nja  politi~ka klima ne dopu{ta. Zato }u ja to objasniti. Naime, prema onom {to pi{e u Klai}evom VELIKOM RJE^NIKU STRANIH RIJE^I radi se o srpskom pravoslavnom stanovni{tvu koje  se je pod raznim  politi~kim pritiscima “sjedinilo”  s rimokatoli~kom crkvom  priznav{i  neke njezine dogme ( i  papu) a zadr`alo  svoje obrede i organizaciju, da bi nakon nekoliko generacija potpuno pre{lo na katoli~ku vjeru. Nakon pokatoli~avanja pravoslavnog stanovni{tva, etnobiolo{ki procesi su se odvijali daleko br`e, bez ikakvih smetnji i ograni~enja.

 

            Kao {to je re~eno, u mnogim oblastima su se izmije{ali doseljenici i starinci, te doseljenici i drugi doseljenici. Nastala su prilago|avanja i ukr{tanja koja su davala razli~ite rezultate prema razmjeri  u~esnika. Dalje su na doseljenike uticali novi geografski faktori kao {to su reljef i izgled zemlji{ta,  te na~in rada i `ivota koji se u tim uslovima razvijaju i raznovrsne spoljne veze koje su manje ili vi{e razli~ite za svaku ve}u geografsku sredinu. Zbog svih tih procesa su se u oblastima jake kolonizacije stvorile nove etni~ke grupe, varijeteti i tipovi. To se de{avalo u cijeloj metanastazi~koj oblasti, a najintenzivnije u Dalmaciji, Srbiji i Slavoniji.

            Prou~avanjem stanovni{tva na licu mjesta,  ispitiva~ }e nu`no konstatovati da je u Dalmaciji gotovo sasvim nestalo srednjevjekovnog stanovni{tva i da je ono za vrijeme turskih najezdi i mleta~ke vladavine zamijenjeno novim dinarskim stanovni{tvom ili se u njega pretopilo. Jedan dio srednjevjekovnog dalmatinskog stanovni{tva se iselio u  posavsku Hrvatsku, na neka ostrva i u Italiju (primjer Akvaviva). Zbog prisustva mleta~ke vlasti doseljeno stanovni{tvo koje je bilo pravoslavne vjere je podvrgavano nevi|enim pritiscima da primi katoli~ku vjeru, ~emu se nije moglo oduprijeti ako je htjelo da tu ostane, jer tada je  jo{ vladalo srednjevjekovno  pravilo  jedna vjera-jedna dr`ava.

            Iako je i srednjevjekovno stanovni{tvo bilo skoro istog  porijekla kao i novodoseljeno, izme|u njih su postojale neke antropolo{ke razlike uvjetovane `ivotom u druga~ijim uslovima. Doseljeno stanovni{tvo se do tada bavilo sto~arstvom. Vjekovima je `ivjelo pod druga~ijim uslovima nego stanovni{tvo primorja. Bilo je zasigurno primitivnije, siroma{nije i sna`nije nego prethodno dalmatinsko stanovni{tvo ( koje je nekoliko stolje}a ranije si{lo sa istih planina i asimiliralo se sa mje{avinom stanovni{tva zate~enog u dalmatinskim naseljima, ~ije je porijeklo bilo veoma kompleksno: mje{avina gr~kog, rimskog, starobalkanskog..). Ono je donijelo bosanske, zahumske i ra{ke istorijske tradicije i obi~aje, te srpsku epsku pjesmu. Dalmatinska ornamentika na odje}i, sakupljena u Etnografskom muzeju u Splitu, ista je kao u dalmatinskom zale|u, a ~esto  sa narodnim motivima koji su bli`i motivima Sjenice negoli motivima  sa odje}e dalmatinskog stanovni{tva iz prethodnog perioda.

            Staro ~akavsko stanovni{tvo  iz priobalja je pred Turcima  ~esto bje`alo na ostrva. Kad  bi pro{la opasnost, vra}ali bi se, ali bi tu zatekli novoprido{lo stanovni{tvo iz zale|a, koje je dolazilo ili pojedina~no ili u manjim grupama. Ponegdje su starinci uspjeli da nametnu do{ljacima ~akav{tinu, a ponegdje se desilo obratno. Na primjer: na Stonskom Ratu od Stona do Janine govori se {tokavski, a od Janine na zapad, ~akavski.

            Doseljeno stanovni{tvo u primorju izmijenilo se ne samo uslijed stapanja sa malobrojnim  ostatkom srednjevjekovnog stanovni{tva, ve} i pod uticajem sasvim druga~ije geografske i ekonomske sredine, pod uticajem mora, klime, druga~ije vegetacije, druga~ijeg na~ina rada i `ivota. Djelomi~no su formirani i duhom raznih dr`ava pod koje su potpadali, a naro~ito talijanskom civilizacijom. Uzimaju}i u obzir ove uticaje, mogu se izdvojiti ~etiri  podru~ja u Dalmaciji u kojima su dinarski doseljenici razli~ito formirani: Boka u {irem smislu ( do Spi~a), oblast Dubrova~ke Republike, srednja Dalmacija i sjeverna Dalmacija sa sjevernim primorjem. U Boki su se  u turska vremena i kasnije  u tolikoj masi  naselili Hercegovci i Crnogorci da su potpuno asimilirali staro zetsko stanovni{tvo, mnoge Arbanase i rijetko mleta~ko stanovni{tvo po gradovima. [to se ti~e Dubrovnika, mora se konstatovati da od  potomaka one  romanske grupe koja je osnovala Dubrovnik nije moglo ni{ta da se odr`i i pored svih obazrivosti. Oni su slavenizirani jo{ u srednjem vijeku, a zatim su grad i bli`u okolinu preplavili doseljenici iz Hercegovine. Me|utim, zakoni i red Dubrova~ke Republike izvr{ili su ogroman uticaj na doseljenike po~ev{i od na~ina pona{anja, slaveniziranja talijanskih rije~i do moralnih normi. Pored toga, slu`bena religija je tu bila katoli~anstvo. Zato je  katoli~enje ovdje bilo veoma intenzivno. Na Stonskom Ratu, dok ga srpski car Du{an   nije dao Dubrov~anima, `ivjeli su Zahumljani, pravoslavni i bogumili. Postojala je i Episkopija koju je osnovao Sveti Sava, a bilo je i mnogo pravoslavnih crkvi koje su kasnije pretvorene u katoli~ke. Stanovni{tvo srednje Dalmacije je veoma izmje{ano. Prema nekim arheolo{kim nalazima tvrdi se da je to stanovni{tvo nastalo mije{anjem  i sukcesivnom asimilacijom plemena Dalmata, Avara, dinarskih doseljenika iz Hercegovine, Mle~i}a i dr. U srednju Dalmaciju spada podru~je od Neretve do Opora izme|u [ibenika i Trogira, sa Splitom kao centrom. U njenom ju`nom dijelu bilo je veoma malo potomaka srednjevjekovnog stanovni{tva. Prete`no su to potomci dinarskih doseljenika iz Hercegovine. Takvo je i stanovni{tvo Makarske do Omi{a, gdje ima i porodica   crnogorskog porijekla. Podru~je od Cetine do @rnovnice (kod Splita) naseljeno je ne{to starijim doseljenicima iz Bosne i Hercegovine. Postoje neki arheolo{ki nalazi vezani za polji~ko plemstvo iz tog kraja za koje neki smatraju da je bilo pored bosanskog i mad`arskog porijekla jo{ i hrvatskog porijekla. U Splitu, Ka{telima i Trogiru stanovni{tvo je bilo mje{ovitog porijekla, ali sada i u samim gradovima preovla|uju  potomci dinarsko-balkanskih doseljenika sa elementima turskog i mleta~kog mentaliteta. Sjeverna Dalmacija je naseljena dinarsko-balkanskim doseljenicima, a taj karakter ima i znatan dio stanovni{tva u  Kvarnerskom i Hrvatskom primorju do Senja, Novog i Rijeke. U Bukovici, Ravnim Kotarima, oko Knina i gornje Cetine i u Vrlici je gotovo sve dinarsko stanovni{tvo, me|u kojima ima i onih porijeklom iz Crne Gore. Oni su prete`no zadr`ali pravoslavnu vjeru jer su bili  relativno udaljeni od katoli~ki nastrojenih vlasti, a samim tim su manje bili izlo`eni pritiscima pokatoli~avanja, za razliku od stanovni{tva u priobalju. Novoprido{lo dinarsko stanovni{tvo, po{to je bilo mnogobrojno, asimiliralo je srednjevjekovno stanovni{tvo gradova, pa ~ak i ostatke Italijana koji su ovdje ostali nakon odlaska italijanskog okupatora. Ne{to Italijana  se odr`alo u Zadru i [ibeniku. U selu Arbanasi blizo Zadra `ive potomci nekada{njih doseljenika Arbanasa koji su u me|uvremenu postali Hrvati.

            Formiranje dana{njeg stanovni{tva ovog podru~ja se zavr{avalo promjenom vjere i nacionalnosti, kao zavr{nom fazom prilago|ivanja novoj sredini. To se naro~ito de{avalo ako su iseljenici oti{li daleko od zemlje matice i od svoje kompaktne narodne i vjerske cjeline. Tom su na potpuno suprotan na~in doprinosile pravoslavna i katoli~ka crkva. Dok je pravoslavna crkva  slabe unutra{nje organiziranosti i kompaktnosti lako gubila svoje vjernike koji su se upustili u seobe, dotle je katoli~ka crkva, koja je toliko ~vrsto i dobro organizovana kao najorganizovanija mogu}a dr`ava, strogo vodila ra~una da za svojim vjernicima, koji su bili prisiljeni na seobe, odmah po{alje i  pastire da se ov~ice  ne bi izgubile i, ne daj bo`e, promijenile vjeru! Tako je karakteristi~na pojava stvaranja katoli~kih zajednica na teritoriji Bosne gdje su  srpski kraljevi dovodili  rudare Sase da im razvijaju rudarstvo. Ti rudari su bili katoli~ke vjere. Da se ne bi utopili u masi lokalnog pravoslavnog stanovni{tva, katoli~ka crkva je odmah uz njih slala i katoli~ke sve}enike koji su imali zadatak da sa~uvaju to stado  da ne odluta. Pri tom je bilo dozvoljeno da se oni `ene sa lokalnim pravoslavnim djevojkama, ali se pri tom znalo koja vjera }e se u tim porodicama ispovijedati. Na taj na~in su nastale katoli~ke enklave po Bosni, koje su se odr`ale  i  neprestano rasle, kasnije  jo{ pod budnim okom i savjesnom brigom franjeva~kog reda koji je formiran  negdje u 13. stolje}u sa  ciljem da i  dalje {iri katoli~anstvo  u Bosni. Kasnije, shodno politi~kim tendencijama, ti katolici su progla{eni bosanskim Hrvatima, kako ih danas zovu. Dalje, katoli~ka crkva je u svako doba bila spremna da pru`i usluge, naro~ito vjerske, doseljenicima pravoslavne vjere koji nisu imali u blizini svoje vjerske ispostave. Time ih je lak{e navodila na pokatoli~avanje. Brzina ovih promjena je bila to ve}a {to je doseljena grupa bila manja. Ispitivanjima na terenu je ustanovljeno da se da se proces promjene vjere i narodnosti lak{e de{ava ako su i stara i prido{la grupa na neki na~in srodne (npr, obe slavenskog porijekla). Ipak, nacionalnost najte`e mijenjaju Srbi. Me|utim, ako  se prethodno navedu  (ili prisile)  da promijene vjeru (tj. da ih se pokatoli~i ili bar pounijati), onda taj proces ide bez te{ko}a. Do tog zaklju~ka je davno do{ao Vatikan i ugradio tu metodologiju u svoju tisu}ljetnu strategiju {irenja katoli~anstva na istok. Ako je nova sredina sasvim strana slaveniziranim balkanskim doseljenicima (npr. ako su to Nijemci, Mad`ari, Grci, Arbanasi i sl.), promjena vjere i nacionalnosti ide te{ko i sporo. Za promjenu je tada potrebno dugotrajno nasilje, bilo moralno, fizi~ko, materijalno ili sve troje  zajedno.

             Ipak, kao {to je ve} re~eno, nigdje uslovi za promjenu vjere i nacionalnosti nisu tako povoljni kao u slu~ajevima kad je raseljeno stanovni{tvo dospjelo daleko od matice u stranu etni~ku sredinu, gdje se osje}a da je kao bez korijena. Evo nekoliko takvih primjera gdje je asimilacija izvr{ena potpuno. U podru~ju [tajerske, u Dravskom polju, u podru~ju od Ptuja do Maribora nailazi se na mnogo srpskih etnografskih tragova. Sa~uvano je mnogo srpskih prezimena na  i}  , a neki od tih  Slovenaca znaju ~ak i svoje srpsko porijeklo. Neki od tih sa prezimenima na i}  imaju  njema~ka osje}anja, {to zna~i da su u  transformaciji oti{li  i  korak dalje. Ima mnogo prezimena Markovi}, Petrovi}, ]iri} i dr. Ima i onih koji se prezivaju Lah (od Vlah), Sekula, Vojvoda, Rac ( od Rasciani-Srbi), Raci}, Bo{njak itd. Pretpostavlja se da su do{li iz Slavonije jer su po mentalitetu sli~ni dana{njem stanovni{tvu Slavonije. Sli~ne migracije su se de{avale i u nekim drugim podru~jima kao {to su ju`no od planine Bo~a, u Beloj Krajini, oko Metlike i ^rnomelja, u podru~ju  @umberka. Po{to su ta podru~ja  bila stalno pod vla{}u prenagla{eno katoli~ke monarhije Austrije ili Austro-Ugarske, pokatoli~avanje tih doseljenika je bilo neminovno {to je vodilo potpunoj asimilaciji. Ostala su samo ponegdje prezimena koja su ponekad veoma iskrivljena da im je ~ak te{ko odrediti porijeklo. Tamo gdje su postojale te{ko}e pri katoli~enju (npr. `umbera~ki uskoci), vr{eno je pokatoli~avanje u  dva koraka, tj. najprije ih pounijate a zatim slijede}u generaciju pokatoli~e. Unijatski Kaptol je postojao u Kri`evcima (kod Zagreba) i bio je veoma dobro organizovan i efikasan, tako da je uspje{no obavljao svoj zadatak pounija}ivanja pravoslavaca {irom  katoli~ke monarhije Habsburgovaca. Na sli~an na~in izgubili su svoj identitet i pravoslavni u Pe~uju, koji su {to pokatoli~eni i asimilirani, a {to rastjerani. O njihovom prisustvu na ovom podru~ju svjedo~i danas samo postojanje naziva jednog dijela tog grada koji se zove Rac-Varo{    ( jer su to bili Srbi porijeklom iz Srbije koje su Mad`ari zvali Racima). Takva oaza srpskog stanovni{tva, mnogo ve}a od one u Pe~uju, postojala je u Sent Andreji pored Budimpe{te, ali pod naletom mad`arizacije, jedva da je {ta ostalo od nje.

 

            Op}e etni~ke i socijalne posljedice migracija.  Seobe i sa njima vezana socijalna prilago|ivanja i etnobiolo{ki procesi bili su od najve}eg zna~aja za izjedna~avanje i stapanje balkanskog stanovni{tva. Dana{nje stanovni{tvo metanastazi~ke oblasti od Vele{ke klisure do Zagreba~ke gore, nije ono i onakvo kakvo je bilo u srednjem vijeku i prije najezde Turaka. Rijetko gdje ima mnogo starinaca. Uglavnom su se izgubili u procesu stapanja stanovni{tva. Dodu{e, mora se ipak re}i da su se djelimi~no i iselili, ali su se ipak najvi{e asimilirali sa dinarskim doseljenicima iz Ra{ke, sa  doseljenicima sa crnogorskih brda, iz Bosne, iz Hercegovine, sa kosovsko-metohijske oblasti pa i iz povardarja.

            Uslijed migracija, u zemljama panonskog bazena i po Dalmaciji, raznesene su sa doseljenicima nove navike i obi~aji, sna`an folklor, naro~ito narodne epske pjesme. Staro stanovni{tvo je time  bilo podmla|eno duhovno, ali i genetski  osvje`eno i oboga}eno. Na daleko su razne{ene istorijske tradicije i izvr{eno je pomjeranje dijalekata dinarskih i centralnih dijelova Poluostrva na sjever, sjeveroistok i zapad. Nastala je borba dijalekata i uticaj jednih dijalekata na druge. Kad su se ta kretanja zavr{ila, dijalekti su bili druga~ije raspore|eni nego prije turske najezde. Naro~ito pada u o~i vanredno rasprostranjivanje {tokavskog  dijalekta na ra~un ostalih. U svim krajevima ove velike metanostazi~ke oblasti obrazovale su se nove etni~ke i psihi~ke grupe, a njima je dalo pe~at dinarsko stanovni{tvo. Na taj na~in se izmije{alo stanovni{tvo porijeklom iz raznih krajeva sa srednjevjekovnim stanovni{tvom i sami  me|u sobom. To je mogla biti dobra osnova za razvoj i nastanak jednog jedinstvenog balkanskog stanovni{tva, koje je etni~ki isto, a time i jedne stabilne  i jake dr`ave kakve su Engleska, Francuska, Njema~ka ili sl. Me|utim, nije bila.

            Do velikih metanastazi~kih pokreta jedva su se poznavali Srbi i Hrvati, te Srbi i Slovenci. Uslijed seoba  Srbi su se u velikim razmjerama izmije{ali sa Hrvatima, izuzev u kajkavskoj Hrvatskoj. Zbog toga su se isprepleli katolici i pravoslavni tako da do Zagreba~ke Gore i Vara`dinske `upanije nije bilo ni jedne velike oblasti u kojoj bi dominiralo katoli~ko ili pravoslavno stanovni{tvo u vremenu do Drugog svjetskog rata. Samo katoli~enje i unija}enje je jo{ vi{e doprinijelo da se izmije{a i izjedna~i ovo stanovni{tvo, tako da je danas sasvim nemogu}e vi{e ustanoviti tko je kakvog porijekla. Jedino {to je sigurno, to je da su svi jednakog, mje{ovitog porijekla, bez obzira tko je zadr`ao koju vjeru. Jedni su na druge uticali dijalektima, navikama, obi~ajima.. Tako su i u panonskim i u jadranskim podru~jima stvorene nove grupe. [tavi{e, te promjene su dodirnule i kajkavsku Hrvatsku ( npr. prezimena poput Vlahovi} i sl.) i ju`ne slovena~ke zemlje, jer su u tursko doba mnogi dinarski uskoci ili prebjezi do{li u ove krajeve i asimilirali se sa starincima.

            Iz svega ovoga se mo`e zaklju~iti da opredjeljenje za zajedni~ki knji`evni jezik  stanovni{tva ove metanastazi~ke oblasti nije bilo  ni slu~ajno ni stvar akta, dogovora ili kompromisa, ve} da je tom prethodio dug period i etnobiolo{kog izjedna~avanja i stapanja naroda u tursko i mleta~ko doba.

            Metanastazi~ka kretanja su odnijela mnogo srpskog stanovni{tva s juga na sjever. Zbog toga su u nekim oblastima  (Metohija, Kosovo, skopski kraj) ostale praznine koje su dovele do slabljenja srpskog duha i `ivota u tim krajevima. Uslijed toga, ali i iz drugih razloga, do{lo je do prodiranja Arbanasa u centar stare srpske dr`ave i do preovladavnja bugarskog uticaja u Makedoniji.  Neki histori~ari, a posebno politi~ari poku{avaju tvrditi se da su Arbanasi  potomci Ilira ( mada  bi se po toj logici i svi Dalmatinci trebali smatrati potomcima Ilira s obzirom da i ime te pokrajine vu~e porijeklo od ilirskog plemena Dalmata, i ne samo oni ve} i stanovnici ve}eg dijela Balkanskog poluostrva), a istina bi mo`da ipak bila da su i oni Iliri pomije{ani sa Grcima, u izvjesnoj mjeri poromanjeni za vrijeme rimske vlasti, zatim izmije{ani  sa Slavenima  (naro~ito u  srednjem vijeku), a zatim  sa Turcima, Srbima i tko zna sa kim sve ne, kao uostalom i sve ostalo balkansko stanovni{tvo. U ovom podru~ju, zajedno sa podru~jem  dana{nje Albanije i Makedonije  de{avala su se kroz burnu historiju  toliko obimna i kompleksna mije{anja naroda da se uop}e ne mo`e  ni sa najmanjom izvjesno{}u re}i tko je tko i kakvog je porijekla (vidi Cviji}: Balkansko poluostrvo str. 187-189).

            Starobalkansko dinarsko stanovni{tvo nazivano je raznim imenima: Crnovunci, Aromuni, Vlasi, Karavlasi, Cincari i dr. One koji su `ivjeli u brdima Istre nazivali su  ]i}ima i ]iribirima, a one na Velebitu Morlacima. Njihovo porijeklo nije ta~no utvr|eno pa se smatraju poromanjenim starosjediocima Balkana. Neki od njih ostajali su na planinama i bavili se sto~arstvom,  drugi bi silazili u nizine i tu obra|ivali zemlju, tre}i su porodice smje{tali po selima a sami odlazili u pe~albu  po gradovima (tzv. Cincari). U dodiru sa drugim grupacijama u nizinama i gradovima mije{ali su se s njima tako da njihova genetska komponenta ima znatan udio u dana{njem stanovni{tvu Balkana.

            Panonski predjeli bili su izlo`eni germansko-mad`arskoj kolonizaciji, a naro~ito po~etkom l8. stolje}a. Nijemci su uglavnom dolazili iz ju`ne Njema~ke pa ih je lokalno stanovni{tvo nazivalo [vabama ( po imenu te ju`nonjema~ke pokrajine). U isto vrijeme pada i naseljavanje talijanskih, {panjolskih i francuskih kolonista u Banatu. Bogata i plodna zemlja privukla je i velik broj  Slovaka, ^eha pa ~ak i Rusa.  U te{kim borbama izme|u Slovenaca i Germana koje su imale karakter borbe izme|u Davida i Golijata neki Slovenci su i po nekoliko puta bivali germanizirani i opet se vra}ali svojoj naciji, tako da se danas, u mnogim slu~ajevima i ne zna da li je neki stanovnik i u kojoj mjeri Slovenac ili Nijemac. Godine 1848. po~inje prisilna mad`arizacija stanovni{tva panonskog basena koja je naro~ito intenzivna u podru~ju Ba~ke, Baranje i Prekomurja. Toj mad`arizaciji se ~ak nisu mogli oduprijeti ni mnogi od koloniziranih Nijemaca. Da li onda i jedan sada{nji Mad`ar koji `ivi na teritoriji Balkana mo`e uop}e biti siguran da je stvarno Mad`ar. I ne samo on.

            Na sve ove zavrzlame vezane za porijeklo balkanskog stanovni{tva treba dodati jo{ jednu koja je nastala nakon pada ovih podru~ja pod tursku vlast. Te`nja turske carevine je  svakako bila da novoosvojena podru~ja potpuno pripoji svojim dotada{njim oblastima, a to je  najefikasnije mogla putem jedinstvene vjere. Mora se priznati da u po~etku nije bilo sveobuhvatnih prisila islamizacije zateklog stanovni{tva. Naime, u po~etku se stanovni{tvo nastojalo privoliti na dobrovoljnu islamizaciju raznim obe}anjima i beneficijema. Me|utim, kako je turska vlast trajala skoro pet stotina  godina, a vremenom je postajala sve beskrupuloznija, bilo ju je sve te`e podnositi, pogotovo pripadnicima drugih vjera. Tako su oni  kr{}ani koji su imali slabiju vezu sa svojom crkvom,  a koja je bila i liberalnija  ( a to su pravoslavni), u ogromnom broju su kroz stolje}a prelazili na islam. U slu~aju katolika, taj broj je neznatan, s obzirom da je katoli~ka crkva  za svojim vjernicima svagdje odmah slala i njihove pastire  me|u kojima najzapa`enije mjesto imaju bosanski franjevci. Zahvaljuju}i njihovom intenzivnom djelovanju, katoli~ki vjernici nisu prelazili na islam osim u nekim rijetkim pojedina~nim slu~ajevima ( naj~e{}e `ene prilikom udaje za muslimane). Osim ovih pojava, kad je u pitanju podru~je Bosne, nezaobilazno je spomenuti i pripadnike jedne tzv. hereti~ke vjere koja se na ovom  prostoru relativno kratko  zadr`ala ( drugdje jo{ i kra}e), a nazivala se bogumilstvo. Danas se nastoji podvaliti mnogo kojekakvih neistina vezanih za bogumile, a jedna od najve}ih je da su oni preci dana{njih bosanskih muslimana. Zato, recimo ne{to o bogumilstvu.

Bogumili su bili jedna  vjerska sekta koja se javila sredinom X stolje}a na teritoriji Makedonije, koja je tada bila pod  bugarskom vla{}u. Bogumilstvo se mo`e shvatiti i kao prva ozbiljnija kritika kr{}anstva. Naime, neki pop Bogumil po~eo je `estoko kritikovati kr{}anstvo ~ijoj  monisti~koj koncepciji je suprostavio svoju dualisti~ku koncepciju. Ili, drugim rje~ima, pop Bogumil je po~eo da propovijeda vjeru  ~ija je osnovna karakteristika  bila vjerovanje u dva boga ( jedan je bio bog dobra a drugi bog zla) za razliku od kr{}anstva koje propovijeda postojanje jednog boga. Pojava ove dualisti~ke hereze je izraz revolta protiv hijerarhije kr{}anske crkve koja je koristila ideju boga da bi pomo}u nje odr`avala svoje vjernike u pokornosti, u sprezi sa vla{}u. Kao takvo, bogumilstvo nalazi mnogo prista{a u podru~ju od Bosfora, preko Makedonije, Bugarske, Srbije, Hrvatske, Bosne, Dalmacije, Italije, Francuske, [panije do Njema~ke jer je svagdje bilo vi{e oja|enog naroda nego onog koji je svojim statusom bio zadovoljan. Da se vladari ovih zemalja u sprezi sa kr{}anskom crkvom nisu energi~no suprotstavili {irenju ove vjere, ona bi zasigurno potisnula kr{}anstvo. Sa progonima bogumila najprije su po~ele Bugarska i Srbija i to tako `estoko da su oni morali bje`ati na teritorije drugih vladara koji su prema njima bili manje ili vi{e tolerantni. Dolazak bogumila u ta podru~ja je  toliko upla{io papinski Rim ( koji je ve} tada imao namjeru da zagospodari cijelim tada{njim svijetom) da je protiv ove hereze poveo vi{e kri`arskih ratova. Od svih tada{njih vladara, najtolerantniji prema bogumilima su bili bosanski vladari zbog ~ega su bogumili  protjerani iz mnogih dr`ava, na{li uto~ite ba{ na teritoriji Bosne. Posebno im je bio naklonjen bosanski ban Kulin, a njegova sestra, udata za zahumskog kneza, bila  je ~ak primila tu vjeru. Pokret se ipak {irio po Evropi uprkos energi~nom suprotstavljanju Vatikana, ali  sredinom XIII stolje}a snaga dualisti~kog u~enja  opada i ono postepeno nestaje tako da ga sredinom XIV stolje}a na teritoriji Zapadne Evrope vi{e nema. Bogumilstvo se najdu`e odr`alo na teritoriji Bosne, {to je donekle i razumljivo s obzirom da je Bosna bila na dodiru starog kr{}anstva i novonastalog katoli~anstva. Bosansko stanovni{tvo, nakon osnivanja katoli~ke crkve ( 1054.god.)  bilo je neprestano izlo`eno strahovitim pritiscima pokatoli~avanja, ~emu se `estoko opiralo. U tu svrhu papa je pokretao i nekoliko kri`arskih ratova na Bosnu. Po~etkom XIII stolje}a u Bosnu dolaze i franjevci sa zadatkom da pomognu katoli~koj crkvi u tom naumu jer Vatikan nije bio zadovoljan  do tada postignutim rezultatima. Razlog za relativno slabe rezultate le`ao je u ~injenici da ni bosanski vladari nisu ba{ tr~ali da se pokatoli~e. ^esto se de{avalo da neki bosanski vladari pritisnuti od strane Vatikana  i  Vatikanu lojalnih vladara budu prisiljeni da se pretvaraju  kako su  prihvatili  katoli~anstvo, a ~im opasnost pro|e, oni se vrate svojoj pre|a{njoj vjeri (Stjepan Kotromani}, Tvrtko I , Tvrtko II). Kako se pona{ao vladar, tako se pona{ao i narod. Tek je Stjepan Toma{, zbog prijete}e opasnosti od Turaka, stvarno primio katoli~ku vjeru. Me|utim, nije od toga imao nikakve koristi jer je Bosna uskoro ipak pala pod tursku vlast. Dolaskom Turaka u Bosnu bogumili su kona~no odahnuli.  Pretpostavlja se da su neki od preostalih  dobrovoljno pristali da se islamiziraju, {to im je ipak bilo prihvatljivije nego da se ponovo vrate kr{}anstvu (tj. njegovoj novoj, jo{ okrutnijoj varijanti) od kojega su pobjegli. Me|utim, prema zapisima franjevaca, fra Jeleni} tvrdi da je tzv. bosanska crkva, pred pad Bosne pod tursku vlast, bila potpuno razbijena, {to potvr|uju i turski defteri. Franjevci ~ak navode da je velik broj bosanskih bogumila, pred turskim osvaja~ima, pobjegao  na venecijanski teritorij oko 1466. godine.

            Na osnovu prethodnog teksta mo`e se zaklju~iti da bogumili nisu bili nikakva etni~ka grupa iz koje bi se mogla formrati neka nacija, ve} su bogumili vjerska sekta kojoj  su se priklonili pripadnici raznih balkanskih i drugih naroda, a koji su i sami  porijeklom bili mje{anci raznih starosjedila~kih  i kojekakvih prido{lih plemena iz raznih krajeva evroazijskog kontinenta. Drugim rije~ima, oni  balkanski muslimani koji su nastali islamizacijom bogumila se, u  smislu porijekla, apsolutno ni malo ne razlikuju od ostalih  balkanskih muslimana niti od ostalog balkanskog  stanovni{tva.  Dodu{e, mogu}e je da je, tu i tamo, bio poneki Tur~in ili pripadnik nekog drugog naroda pokorenog od strane turske carevine koji je doselio u ove krajeve ( Indijac, Arap, pa ~ak i crnac) i tu ostao. Ali, to su bili pojedina~ni slu~ajevi  o kojima nije vrijedno ni govoriti. I danas ima ljudi iz raznih krajeva svijeta koji ostanu ovdje `ivjeti, ali to ne}e biti argument da netko jednog dana tvrdi da je od tih pojedinaca nastao neki novi narod na ovom podru~ju. Takvi pojedinci mogu samo da doprinesu, u izvjesnoj mjeri, jo{ ve}oj {arolikosti genetskog konglomerata balkanskog stanovni{tva. Povodom {pekulacija da je  bosansko muslimansko stanovni{tvo bogumilskog porijekla, Me{a Selimovi} je rekao:”  Tra`enje bogumilskog korijena ne bi moglo da bude jer bogumilstvo nije ni izvorno bosanska pojava niti se samo u Bosni zadr`alo i isto je toliko uvezeno kao i ma koja druga ideologija nastala na tu|em tlu.” A mr. Emil Her{ak, antropolog i sociolog iz Zagreba ka`e: “Ima osnova smatrati da je dio bogumila pre{ao na islam, ali mi je to vi{e nalik na etni~ki mit, jer se zaboravlja da bogumilstvo nestaje razmjerno brzo, za jednu ili najvi{e dvije generacije (po~ev od 1100. godine pa nadalje) a islamizacija je na ovom prostoru po~ela u 15. stolje}u i trajala  nekoliko stolje}a.          

            U onim krajevima Balkanskog poluostrva koji su bili bli`e centru Osmanlijskog carstva (Istambulu) znatno ~e{}e se de{avalo da su pripadnici plemstva i vlasti  bili pripadnici turskog naroda ili pripadnici nekojeg od  ranije pokorenih naroda ( npr. Arapa i dr.). Zbog toga je konkubinat bio u tim krajevima znatno ~e{}i nego u perifernim dijelovima turskog carstva. Naime, takvim  predstavnicima Turske carevine na njihov zahtjev bile su dovo|ene djevojke i `ene iz lokalnog stanovni{tva na kojima su se oni nasla|ivali, a zatim su te `ene vra}ane u svoja sela, naj~e{}e onda kad su bile trudne. Djeca koja su se ra|ala iz tih veza bila su prepu{tena samo majkama, {to zna~i da su postajali pripadnici lokalnog stanovni{tva iako im je polovina gena bila stranog porijekla. Zbog toga se danas u dijelovima Ju`ne Srbije, Makedonije i Albanije mo`e vidjeti mnogo stanovnika tamnije pigmentiranih i sa ne{to druga~ijom fizionomijom nego {to je to uobi~ajeno za balkansko stanovni{tvo u sjevernijim podru~jima… Naizgled, u tom pogledu, najve}a zagonetka su Arbanasi (Albanci i [iptari). Kod njih se mo`e primijetiti da se u nekim krajevima to stanovni{tvo po fizionomiji i tjelesnim elementima apsolutno ne razlikuje od lokalnog srpskog stanovni{tva.  A kako i bi kad su ti Arbanasi nastali islamizacijom a zatim poarbana{ivanjem srpskog stanovni{tva ili vuku srpsko porijeklo po majkama, s obzirom da je kroz historiju bilo uobi~ajeno privo|enje srpskih `ena u arbana{ke porodice gdje su one ra|ale Arbanase. (!)  ^ak ni  najzna~ajnija arbana{ka  historijska li~nost Skender-beg  nije Arbanas ve} je islamizirani a zatim poarbana{eni pripadnik slavenskog naroda koji se prije toga zvao \ura| Kastriot. Me|u muslimanima u Sand`aku i BiH  ima veoma malo onih koji vuku ne{to turskih gena ( ili gena drugih naroda Istoka koji su bili pod turskom okupacijom), jer je Turska carevina u ove krajeve slala  kao svoje predstavnike vlasti one koji su porijeklom bili iz ovih krajeva ( Mehmed-pa{a Sokolovi}, Omer-pa{a Latas, Husein-beg Garda{evi} itd.)

           Kao dokaz da su tvrdnje generala @aka Klajna (navedene na po~etku ovog potpoglavlja) ta~ne, mogao bi  poslu`iti fragment iz diskusije vo|ene na 4. sjednici  Narodne skup{tine Republike Srpske, odr`ane 20. marta 1998. godine u Banjaluci. Na toj Sjednici  vo|ena je ovakva diskusija:

            Na prijedlog jednog delegata iz Srpske radikalne stranke Republike Srpske, koji je zahtijevao da se u Zakon o penzionom osiguranju uklju~e i pripadnici srpskih patriotskih snaga iz II svjetskog rata - ~etnici, jedan delegat muslimanske stranke Koalicija za jedinstvenu BiH je neprimjerno reagovao rije~ima:” ^ega se pametan stidi  tim se budala ponosi! U svoj literaturi koju sam ja ~itao ~etnici su prikazani kao suradnici fa{isti~kog okupatora.” Na to je odmah reagovao jedan predstavnik radikala koji je rekao:” Ja bih se na ovog prethodnog gospodina veoma naljutio da mi nije pala na pamet ona biblijska: Blago siroma{nima duhom, njihovo je carstvo nebesko. Tog gospodina bih morao pitati koju je  on  to literaturu ~itao. Vjerovatno onu komunisti~ku. Ali, on  treba da  zna da postoji i tzv. paralelna literartura. Da je njegova tvrdnja ta~na, onda bi se i De Gol i Ruzvelt i ^er~il morali smatrati suradnicima fa{isti{kog okupatora jer su se oni pozitivno izrazili o ~etni~kom pokretu, o ~emu postoji opse`na dokumentacija, a  o ~emu ja ne bih sada ovdje.  Ja sam ina~e svjestan toga da su i muslimani Srbi i da su mnogi od njih bili pripadnici ~etni~kih odreda i ~asno se borili za patriotske interese. “ Nakon radikala, za rije~ se javio delegat SDS-e. On je sa `aljenjem konstatovao da ga je radikal zasko~io jer je i on imao namjeru da tako odgovori muslimanskom delegatu. Me|utim, u jednom se ipak ne bih slo`io sa predstavnikom radikala: naime, on ne bi mogao nipo{to priznati muslimanima da su oni Srbi. Nakon toga opet se javio radikal i tom prilikom objasnio da se on, kad je u pitanju nacionalnost, rukovodi  druga~ijom definicijom nacionalnosti  i da ne bi mogao priznati nekom da je, npr. Eskim samo na osnovu toga {to taj netko `eli da bude Eskim ili se osje}a kao Eskim. Po  kriteriju koji on priznaje za odre|ivanje nacionalnosti to nije dovoljno. Nakon ovog delegata, za rije~ se opet javio onaj muslimanski delegat (koji je zapo~eo svu ovu diskusiju) i pri tom rekao:”Ako se uzme u obzir da su Turci vladali petsto godina dana{njom Srbijom koju vi smatrate svojom maticom i da je tih pet stotina godina va`io zakon prve bra~ne no}i, onda bih ja opravdano mogao da pitam: Tko je Tur~in a tko Srbin?”  Da se ovakva diskusija ne bi vodila na mjestu koje nije ni malo prikladno za nju, iza{ao je {ef poslanika stranke Koalicija za cjelovitu BiH i iskoristio svoje pravo da zatra`i pauzu, zahvaljuju}i kojoj se ova besmislena diskusija nije vi{e nastavila. Da li ba{ besmislena?  Dodu{e, toj diskusiji nije bilo mjesto na skup{tinskoj sjednici, ali takva diskusija se nikako ne bi mogla okarakterizirati kao besmislena. U nedostatku povoljnije prilike i povoljnijeg mjesta, ona se desila  ovdje. Ovo mi je dalo za pravo da sam ovim tekstom inicirala pravu temu. Samo kroz takve diskusije ljudi mogu uvidjeti da je ono par~e historije koje oni  znaju, u svakom slu~aju nedovoljno a mo`da i neta~no, zavisno od toga koju literaturu su ~itali. Zato im  negdje treba pru`iti priliku za ovakve diskusije.

 

 

 

            Zaklju~ak

 

 

            Mo`da }e neki  koji pro~itaju ovaj tekst imati mnogo primjedbi na njega. Ja ne tvrdim da je sve ovo {to je tu izneseno apsolutna istina. U stvari, apsolutna istina niti ne postoji. Osim toga, na po~etku je re~eno da je historija ovih prostora slabo nau~no istra`ena. Ako je tako, onda treba sumnajati u njenu vjerodostojnost, bez obzira tko je izla`e, pa ~ak ako je progla{avaju i  zvani~nom. Dapa~e, u zvani~nu treba najvi{e sumnjati. Ovim tekstom sam samo htjela da iznesem neke detalje balkanske historije koji se u zvani~nim (gotovo isklju~ivo falsifikovanim, mitologiziranim, tendencioznim i zlonamjernim) historijama svjesno pre{utkuju, a od velikog su zna~aja za sudbinu balkanskih naroda. Tako|er sam htjela predo~iti da postoji i  druga strana medalje, te da bar ~itaocu ovog teksta, na taj na~in,  stavim bubu u glavu da o tom po~ne razmi{ljati. Sve sa jednim ciljem, da pokolebam  njihovo uvjerenje  da je ona historija koju su dobro  (ili lo{e)  nau~ili u toku {kolovanja ( ili na neki drugi na~in) jedina prava, ni~im osporavana. A ona  nas stalno vodi iz rata u rat.

            Da se ovaj tekst ne bi krivo protuma~io, citirat }u  gospodina @ivka Kusti}a koji u zagreba~kom JUTARNJEM  LISTU redovito  dr`i jutarnju propovjed:

            “Za{to nas neki povjesni~ari opet opsjedaju raspravama jesmo li mi Hrvati iranskog podrijetla? ^ovjeku pripadaju ljudska prava zato {to je ~ovjek a ne zato {to zna ime svog praprapradjeda. Tako i narod  ima svoja prava, tako|er pravo na dr`avnost, zato {to je narod a ne zato {to je imao dr`avu i u davnoj pro{losti. Ina~e bi plemi}i imali ve}a ljudska prava u dr`avi, a narodi s prastarim dr`avama ve}a prava u me|unarodnoj zajednici. Onda bi cvao posao krivotvoritelja plemi}kih povelja i povijesnih spomenika. Trebalo bi jednom za uvijek ra{~istiti da su sve etnogeneze, teorije o podrijetlu naroda, povijesno zanimljive, ali ~im se njima po~nu slu`iti politi~ari, to izaziva diskriminacije, ako ne rasne a ono etni~ke, {to nije manje opasno. [to se  pak samog podrijetla ti~e, svaki ~ovjek {to dalje ide u pro{lost ima sve vi{e djedova i baka, pradjedova i prabaka iz raznih obitelji. Od svakog od njih biolo{ki jednako potje~e. Izravna loza podrijetla posljedica je patrijahalnoga ozakonjenoga dogovora da se osiguraju ba{tinici imena i imanja.

            Ako, dakle, u hrvatskom narodnom bi}u ima iranskih tragova, sigurno ih ima mnogo vi{e  i iz drugih etni~kih ba{tina. Ho}emo li ustanoviti posebni dr`avni ured  za provjeravanje podrijetla pomo}u DNK, pa da i taj podatak unosimo u domovnice? Kod koga se na|e vi{e iranskih gena da ima vi{e gra|anskih prava.” 

            Ja bi se potpuno slo`ila sa gospodinom Kusti}em. Zato ovaj tekst, koji neko mo`e shvatiti   u nekoliko i etnogenezom, nema svrhu da  poka`e tko je kakvog porijekla, ve} upravo suprotno. Ovaj tekst `eli da poka`e da  geni dana{njih stanovnika su toliko {arolikog porijekla, da je  smije{no uop}e govoriti o etni~kim grupama na Balkanu, jer svi imaju podjednako mje{ovite gene od nekih zajedni~kih praprapradjedova i prapraprabaka, {to se u zadnjih desetak godina nastojalo zaboraviti i {to je omogu}ilo  pojavu ovog rata. Prema najnovijim saznanjima nauke genetske razlike unutar etni~kih grupa su  ~esto ve}e nego izme|u razli~itih etni~kih grupa. Ve}ina ljudi ima vi{estruka obilje`ja koja ukazuju na migraciju i mije{anja ljudi tokom historije. Mi svi nosimo u sebi tragove porijekla iz Afrike, ili kako ka`e profesor Kris Stringer:    “ Mi svi smo Afrikanci ispod ko`e.”. Na tom tragu je i izjava mr. Emila Her{aka iz Zagreba, koji ka`e: “ Dana{nji su Hrvati biolo{ki sli~niji Srbima nego svojim precima iz VII stolje}a. Kad bismo analizom DNK mogli dobiti to~nu  genetsku sliku Hrvata, ona bi, zacijelo, bila vrlo {arena. Ne bi pokazala samo izmje{anost sa dana{njim susjednim narodima ili biolo{kim populacijama koje su od davnine imale veze sa hrvatskim prostorom. Recimo, u  ranom srednjem vijeku neki su ljudi sebe nazivali Hrvatima. Na kraju srednjeg vijeka tako|er je postojala skupina koja je sebe nazivala Hrvatima, ali  svi u toj skupini nisu nu`no potomci onih ranosrednjevjekovnih  Hrvata i obrnuto. Dio potomaka onih ranosrednjevjekovnih Hrvata mo`da je na kraju srednjeg vijeka pripadao nekoj drugoj skupini koja se ne naziva Hrvatima itd. I ta se shema nastavlja i dalje, preko svih krupnih doga|anja ( ratova, seoba i sl.) u doba osmanskih osvajanja, do dan danas, uvjetno re~eno modernih Hrvata.”

Ina~e, postoji konstantna te`nja  me|usobnog nadmetanja sada{njih Hrvata i sada{njih Srba, a sve u `elji da se doka`e tko je superiorniji. Pri tom se koriste razni   (ne)argumenti. U vezi s tim je jednom prilikom Miroslav Krle`a ljutito izjavio: “Sit sam hrvatske kulture i srpskog juna{tva!”

            Dakle,  jedino {to je sigurno, nakon svega dosad re~enog, jeste da nitko na Balkanu ne mo`e  tvrditi da je ono za {to se sad izdaje. To je samo njegov trenutni nacionalni, etni~ki  (ili religijski ) status  koji je usvojio netko od njegovih predaka ( ili mo`da i on sam), ili mu je kroz razne metode prisile to bilo nametnuto.

            Kao {to se vidjelo, balkansko stanovni{tvo mo`e da se prati od Kelta, Ilira, Tra~ana, Dardanaca i drugih starih naroda, preko Srba, Grka, Rimljana, Slavena, Avara, Huna, Mad`ara, Turaka, Austrijanaca, Mle~i}a, Francuza i tko zna  preko kojih jo{ sve naroda  (i tko zna kojim redosljedom), a predstavlja mje{avinu izme|u njih svih. Tko u svom porodi~nom stablu  i u kojoj mjeri ima pretke pojedinih od ovih naroda, apsolutno je nemogu}e utvrditi, a na kraju krajeva, to nije ni va`no. Jedno je sigurno:

 

            Nikakva racionalna i nau~no zasnovana podjela  ni balkanskog  stanovni{tva a pogotovo ne  stanovni{tva biv{e SFRJ nije mogu}a, zato se i izmi{ljaju razni kvazirazlozi za neke umjetne podjele kako bi se to stanovni{tvo me|usobno konfrotiralo i time se omogu}ilo da netko sa strane izvla~i korist za sebe.

 

            Najefikasnije sredstvo za podjele izme|u ovog  naroda istog etni~kog porijekla je uvijek bila religija. Najve}a tragedija ovog naroda proizlazi iz ~injenice da ovdje dominiraju dvije agresivne, ekspanzionisti~ki nastrojene religije i jedna defenzivna, odumiru}a. To je situacija sli~na onoj iz narodne poslovice: “Ako se u~ini{ ovcom, kurjaci }e te izjesti.” A ovdje je prisutna jedna ovca i dva kurjaka! To je vje~iti izvor sukoba, jer ta ovca konstantno dra`i kurjake.  Moglo bi se na pre~ac zaklju~iti da }e, nakon {to ovca bude pojedena, nastupiti mir. Ali ne}e! Tad }e se kurjaci ogledati me|usobno, jer za oba nema mjesta, po{to im se interesne sfere preklapaju. Zbog toga, oni koji su zaklju~ili da bi se balkanski ~vor mogao razrije{iti ako se pravoslavno stanovni{tvo pokatoli~i, grije{e. Mnogo je pravoslavnih pokatoli~eno, {to milom a {to silom ( u svakom slu~aju mnogo vi{e silom) od 1054. godine do danas. Me|utim to stanovni{tvo nije ostavljeno na miru nego se koristi u borbama i ratovima za daljnje {irenje katoli~anstva. Tako bi bilo i sa svim ostalima koji bi se eventualno  pokatoli~ili.  Kad ( ili ako)  svi pravoslavni budu pokatoli~eni, i}i }e se dalje i tako u nedogled, jer plan Vatikana je: pokatoli~iti ~itav svijet! To su tisu}ljetni planovi Vatikana koji se realiziraju u etapama. Me|utim, takve iste planove, sa suprotne strane, ima i islam. A tko zna, mo`da i jo{ neke religije sa istoka. Iz tog se mo`e zaklju~iti da je jedini lijek za razrje{enje balkanskog ~vora marginalizacija religija  i rasto~avanje velikih religijskih zajednica na niz manjih sekti. Time bi se smanjila njihova mo} a samim tim i ekspanzionisti~ke tendencije. A ako nema ekspanzionisti~kih tendencija koje smi{ljeno rasplamsavaju  vjerski fanatizam, nema ni ratova. Jedan takav proces  se desio u Evropi prije dvije stotine godina, a 1572. je katoli~ka Habsbur{ka monarhija  u krvi ugu{ila poku{aj prodora tog procesa, zvanog reformacionisti~ki pokret, iz zapadne Evrope na Balkan. Da je duh reformacije uspio prodrijeti na Balkan, vjerovatno bi se sprije~ili svi potonji pokolji i ratovi koji su se odigrali na Balkanu a za uzrok su imali religiju.

 

             Ovo su bili  oni historijski podaci koji su mnogo va`niji za balkansko stanovni{tvo nego oni koji govore o tome tko je kad i gdje vladao, kako je tko sebe nazivao ili kako su ga drugi nazivali, gdje i kad su bile uspostavljene neke nestabilne i prolazne dr`ave, tko je protiv koga ratovao i {to je pri tom osvojio (ili izgubio). Takvi podaci mogu biti korisni samo pravim nau~nicima koji se time profesionalno bave, a politi~arima i kvazihistori~arima, te poluinformisanima, poluobrazovanima i zlonamjernima slu`e samo za mitologizaciju i krivotvorenje stvarne historije u razne politi~ke svrhe. Razni pobjednici i pobjednici  su pisali i pi{u historiju ovih prostora, ali uvijek na takav na~in da to vodi ka novom ratu. Tako }e i dalje biti dok narod ne sazrije i ne uzme stvar u svoje ruke. Pri tom je najva`nije da  narod onemogu}i stvaranje takvih  pobjednika.  A kako da to u~ini? Jednostavno.  Neka svoje glasa~ko pravo nikad ne iskoristi za podr{ku  osobama koje direktno ili indirektno obe}avaju  prisilu nad bilo kim, nasilje, revoluciju, borbu, rat.. Tako|er, neka nikad ne ostavi svoje glasa~ko pravo neiskori{teno jer time olak{avaju posao eventualnim krivotvoriteljima izbornih rezultata, pa }e njihov glas, bez obzira {to nisu iza{li na izbore, oti}i ba{ onima kojima nisu  htjeli dati podr{ku. Neka svaki ~ovjek bude zreo  demokrata, a time i zreo ~ovjek. Jedini pravi lijek za najve}e probleme balkanskog stanovni{tva je istinska demokratija. Samo  demokratija mo`e dovesti  narode Balkana  da kona~no dobiju prave dr`ave, a ne neke antinarodne tvorevine kakve  su do sada imali. A ovaj tekst je, nadam se, pokazao da mi nismo nikakvi toliko razli~iti narodi koji ne bi mogli slo`no `ivjeti u nekom dobronamjernom politi~kom sistemu. Upravo suprotno, nema nekih ogromnih, su{tinskih razlika izme|u raznih grupa  stanovni{tva na Balkanu. One se ipak prete`no kre}u u dijapazonu od jedne individue do druge, kao i  svagdje drugdje. Ali, da bi se to shvatilo, treba jo{ mnogo, mnogo  toga nau~iti.  Zato nastavimo sa u~enjem i prosvje}ivanjem u svim oblastima `ivota.

            Na kraju ovog poglavlja sugerirala bi svakom stanovniku Balkana da se zainteresira za svoje korijene. Pri tom se mo`e nai}i na nepresu{no vrelo ideja za razna umjetni~ka djela od knji`evnih, pozori{nih pa sve do filmskih. Ili jo{ bolje, umjesto meksi~kih sapunica  koje nam se serviraju sa svih TV programa bilo bi bolje da se snimaju serije sa temama iz porijekla balkanskih stanovnika po uzoru na ameri~ku seriju ROOTS ( Korijeni) koja je obi{la ~itav svijet i postigla nevjerovatnu gledanost. Mo`da bi svijet pokazao interes za ovakve na{e filmske storije.  Danas ve} postoje mnogi ljudi koji ispituju svoje porijeklo, a skoro je o tome ne{to govorio i zagreba~ki kantautor Toni Hulji}. On ka`e da su njegovi preci porijeklom sa Hvara, a prema istra`ivanjima jednog drugog Hulji}a, dr Petra Hulji}a ginekologa  koji `ivi u Njema~koj, on je saznao da su njegovi preci negdje u 15. stolje}u na Hvar do{li iz Jajca! Naime, dvojica od troje bra}e, zbog prete}e opasnosti od Turaka, krenuli su na jug da poku{aju na}i neko mjesto gdje bi se mogli sakriti od Turaka i tamo mirno `ivjeti. Tako su stigli do mora, a zatim i do otoka Hvara. Nakon toga su se vratili u Jajce da o tome obavijeste tre}eg brata i ostalo stanovni{tvo. Me|utim,  i brat i stanovni{tvo odbiju da po|u sa njima, tako  da su oni sami  sa svojim porodicama oti{li na Hvar, zbog ~ega su od svojih sunarodnika  bili prezreni i prozvani huljama. Otuda im i prezime.  Kasnije je jedan od Hulji}a pre{ao na Pelje{ac i od tog ogranka Hulji}a porijeklo vodi dr. Petar Hulji}. Interesantna pri~a, zar ne?  Svaka osoba na Balkanu je sudionik  neke sli~ne pri~e.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                  II

 

 

PROSVJE]ENOST  BALKANSKOG STANOVNI[TVA 

 

 

Uvod

           

 

            Rje{avanje politi~kih i drugih problema na Balkanu izgleda,s obzirom na njihovu kompleksnost, potpuno nemogu}im. Me|utim, to ipak nije razlog da se niti ne poku{a. Pitanje je samo, odakle po~eti? Da bi se mogla donijeti ispravna odluka o tome, potrebno je prethodno analizirati situaciju na Balkanu sa stanovi{ta uzroka i posljedica. Pri tom }e se neminovno morati zaklju~iti da haosu na Balkanu najve}i doprinos daju:

            -obrazovna zapu{tenost {irokih narodnih masa,

            -totalitarni politi~ki sistemi,

            -zloupotreba religija i

            -strani interesi.

Ovi uzroci nisu slu~ajno navedeni ovim redosljedom. Naime, najve}i krivac za haos na Balkanu je obrazovna zapu{tenost {irokih narodnih masa. To ima za posljedicu mogu}nost uspostavljanja i dugotrajnog odr`avanja totalitarnih re`ima, koji maksimalno zloupotrebljavaju religiju ( koja im poma`e da do|u na vlast i da se tu dugo odr`e, pri ~emu se pod pojmom religije smatra svako dogmatsko vjerovanje uklju~uju}i tu i komunisti~ku ideologiju). Dalje, svakog diktatora iz takvog totalitarnog re`ima, mo`e lako potkupiti bilo koji strani faktor, ~ime je omogu}en i  negativan uticaj stranih faktora na prilike na Balkanu.

             Zna~i, da bi se eliminisali uticaji ovih negativnih faktora na prilike na Balkanu, najprije je neophodno edukovati {iroke narodne mase jer “ Mrak je  zaista prava metafora za neznanje koje je glavni uzrok patnji ~oveka i naroda_”, kao {to re~e knji`evnica Jara Ribnikar. Ako se u tome uspije, vi{e ne}e biti mogu}a uspostava totalitarnih re`ima, a samim tim ni zloupotreba religija, pa ni negativan uticaj stranog faktora. Me|utim, obrazovanje {irokih narodnih masa do, za to, neophodnog nivoa je isto tako kompleksan problem kao i rje{avanje politi~kih i drugih problema na Balkanu. Pa ipak, iako to nije mogu}e obaviti u kratkom  periodu, dobro isplaniranom strategijom bilo bi  mogu}e i to uraditi. Nije slu~ajno {to Drago{ Kalaji}, poznati srpski publicista i geopoliti~ar u svojoj knjizi AMERI^KO ZLO 2 iz 1998. godine ka`e:”Kultura je najbitniji a najslabiji element na{eg sistema odbrane, pa iziskuje potpuni preobra`aj i prepkret. Premda su za to potrebne decenije, neophodno je bar zapo~eti. Istina, za preobra`aj na{e kulture zakasnili smo vi{e nego {to smo skloni da mislimo, ali nije prekasno, jer su perspektive pretnji na{em suverenitetu i nezavisnosti tako|er dalekose`ne. Osovinu kulture ~ini sistem vaspitanja i obrazovanja, od porodi~nog do dru{tvenog okru`enja, od osnovne {kole do univerziteta.” On tako|er ka`e da su  svi prethodni obrazovni sistemi, koji su bili isprobavani na na{im mladim pokoljenjima, imali  zadatak da intelektualno i moralno unakaze i debiliziraju mozgove i du{e  mnogih generacija na{e mladosti.  Taj sistem  sa svojim otvoreno proklamovanim principom proleterizacije intelektualaca ( “radnici na univerzitete”!), proizveo je  bezli~ne i odro|ene, zavisne i beski~mene individue, poslu{nike, idealne robove novog svetskog poretka. Me|utim, `alosna je ~injenica da se nikakav radikalan zaokret po pitanju obrazovanja  u okviru totalitarnih re`ima uop}e ne mo`e ostvariti s obzirom da su takvi re`imi protiv istinskog obrazovanja  jer bi ono ugrozilo opstanak samog totalitarnog re`ima. Zbog toga takav re`im namjerno sabotira istinsko obrazovanje naroda. Najupe~atljiviji dokaz nedobronamjernosti re`ima je ba{ odnos re`ima prema instituciji obrazovanja. Ako je obrazovanje na margini, ne{to nije u redu sa re`imom! A kod nas je obrazovanje uvijek bilo na margini! ^emu se onda mo`emo nadati s obzirom na konstataciju da se danas u svijetu uzima zdravo za gotovo da  dostignu}a u obrazovanju  i ekonomski razvoj idu ruku pod ruku?  Naj`alosnije u svemu tome je {to se vlast navodno promijenila, a sve je, po pitanju obrazovanja, ostalo isto. Razlog za to je potpuno nekompetentan kadar u Ministarstvu prosvjete. Taj kadar je dosljedan plod prethodnog nakaradnog re`ima i nije u mogu}nosti da sagleda situaciju na pravi na~in i da ponudi rje{enja. A rje{enje je: Umjesto postoje}eg horizontalnog  uspostaviti vertikalni sistem vaspitanja i obrazovanja, koji }e se zasnivati na iskustvima i tradicijama klasi~nog evropskog modela izgradnje suverene i slobodoumne li~nosti, naoru`ane univerzalnim znanjem i eti~kim vrlinama za odva`no i valjano suo~avanje sa svim izazovima `ivota i svijeta. Za razliku od horizontalnog sistema vaspitanja i obrazovanja, koji sve ljudske razlike i bogatstva specifi~nih obdarenosti potire  i svodi na osrednjost, vertikalni sistem pru`a  nadarenima odgovaraju}u perspektivu, tj. vertikalni sistem proizvodi savjesne i efikasne radnike, slu`benike i genije, tj. elitu bez koje ni najsposobniji narod nema budu}nosti.  Mi sada nemamo elitu ve} samo pseudoelitu, koju je generisao prethodni obrazovni i politi~ki sistem. Da stvar bude jo{ i gora, ministar prosvjete RS , Suzi}, tvrdi da  praksa sticanja kupljenih diploma postoji na na{im prostorima ve} skoro 50 godina, tako da  me|u na{om dana{njom elitom ima i takvih!  Ministar za telekomunikacije  u vladi SRJ je skoro, na konferenciji TELFOR, rekao: “U~imo, u~imo, u~imo, jer je to uslov koji }e odrediti da li }e neki narodi uop{te u budu}nosti postojati ili ne.”U svijetu vi{e nikoga ne treba ubje|ivati da je obrazovanje osnov dru{tva i njegovog prosperiteta, a kod nas izgleda da o tom nitko ni{ta jo{ na zna! Zato je u samoobrazovanje, tj. da im savjetuje ~itanje knjiga iz raznih oblasti, da im preporu~i, posudi neke primamljive knjige koje }e takve ljude zainteresirati za sticanje znanja, da im obja{njava zna~aj knjiga i znanja koje se iz njih mo`e ste}i, da im sugeri{u da budu znati`eljni i  da se raspituju o svemu i sva~emu i da ta ste~ena znanja dalje prenose na druge ljude. Drugim rje~ima, obaveza onih obrazovanijih, ako `ele bolju budu}nost  i svojem narodu i sebi li~no, bila bi da budu prijatno i korisno  dru{tvo svakom ~ovjeku bez obzira na njegovo obrazovanje. Svakom ~ovjeku treba toplo preporu~iti da se kroz ~itav `ivot obrazuje, jer na`alost, ve}ina na{eg stanovni{tva apsolutno ne shva}a zna~aj obrazovanja. Oni ne znaju da nizak stepen obrazovanosti ima za posljedicu lo{e psiholo{ke osobine, a lo{e psiholo{ke osobine su uzrok neadekvatnom pona{anju stanovni{tva u odlu~uju}im situacijama {to ih neprestano vodi iz nesre}e u nesre}u. Ve}ina na{eg stanovni{tva smatra da nakon zavr{ene srednje ( pa ~ak i osnovne ) {kole, nikad vi{e ne treba da pro~ita ni jednu knjigu, pa ~ak ni bilo kakav drugi tekst. Takvi ljudi u toku svog `ivota zaborave i ono malo {to su nekad davno nau~ili i  svedu se skoro na nivo debila. Zbog toga im postaje dosadno, `ivot im postaje prazan i ~esto tra`e utjehu u alkoholu. Oko njih je svuda mrak i neznanje. Kao takvi lako postaju plijen raznih politi~kih manipulanata omogu}uju}i njihov dolazak i ostanak na vlasti svojim neadekvatnim reagovanjem. [to je najtragi~nije u svemu je to {to raznorazni intelektualci, od kojih neuk svijet o~ekuje da ne{to pametno urade ili bar pametno ka`u, najvi{e doprinose haosu i bezizlazu! O~igledno da univerzitetske diplome i titule nisu uvijek mjerilo prosvje}enosti pojedinca    ( ili bar ne na na{im prostorima) ve} je mjerilo  sasvim ne{to drugo. Obrazovanost i prosvje}enost jednog ~ovjeka se ogleda, prvenstveno, u pojmanju sebe kao aktivnog ~lana dru{tva koji svojim ~injenjem doprinosi ne samo svom, ve} i sveukupnom boljitku dru{tva. To je ~ovjek ~iji glas se obavezno ~uje, pa makar i samo kroz pravilan odabir stranke ili pojedinca kojem }e se pokloniti povjerenje na izborima i kad god se bude trebalo procijeniti kvalitet rada tog izabranog. Prosvje}en ~ovjek mora  biti u stanju da to objektivno procijeni i da ne dozvoli da bude izmanipulisan. Samo tako prosvje}en ~ovjek mo`e biti koristan ~lan dru{tva a to je svaki onaj   ~ovjek koji kroz `ivot neprekidno sti~e nova znanja. Takvom ~ovjeku nikad ne}e biti dosadno i {to je jo{ va`nije, nikad ne}e biti usamljen i uvijek }e adekvatno reagovati u kriti~nim situacijama. Oko ~ovjeka koji mnogo zna, koji  zna lijepo i interesantno da pri~a, uvijek ima mnogo i djece i ljudi. On }e u svakoj nastaloj situaciji znati kako da se odredi i ne}e ~initi ono {to je na {tetu njega i dru{tva u cjelini. Nasuprot tome, ~ovjek  koji stalno }uti ili kod koga svaka rije~ ko{ta dukat  je stalno sam. On je redovito jedan element u amorfnoj masi stanovni{tva s kojim pojedinci manipuli{u  za svoj interes, a on nije u stanju da to uvidi. Od njega svi bje`e jer je dosadan. ^ak ga izbjegavaju i njegovi najbli`i jer im ide na `ivce. Takav tretman naj~e{}e imaju oni ljudi koji su u toku `ivota   sami sebi davali neku va`nost, a da nisu imali realnu osnovu za to. Naravno, oni oko njega to vide i izbjegavaju ga misle}i pri tom: “Neka on `ivi sam u tom svojem izmi{ljenom svijetu dok ne shvati svoju zabludu.” Ali kad shvati zabludu, naj~e{}e je kasno. Stigla je starost, bolest, usamljenost i smrt. Postoji i ona druga vrsta ljudi koji melju bez prestanka, ali na`alost, samo gluposti. Za takve bi , dosdu{e , bolje bilo da }ute ( jer i stara latinska poslovica ka`e: Da si {utio, ostao bi filozof). Zato treba ~itati knjige, razgovarati sa obrazovanim i prosvije}enim ljudima, uva`avati njihove argumente  (ako nemate svojih) slu{ati pri~e o tu|im  iskustvima a ne svako te{ko saznanje ste}i na vlastitoj ko`i jer i narodna poslovica ka`e:” Da je do kadije, kao od kadije!”, {to zna~i da je bilo pameti, ne bi se ni do{lo do kadije. Taj oblik naukovanjaje je ~esto bolan, surov i poni`avaju}i. Bezbolnije je sticati spoznaje iz knjiga ili od mudrijih od sebe, ali da bi se opredijelio za takav na~in u~enja, u~enik mora biti mudar. Najbolniji i najskuplji na~in sticanja znanja je u~enje na svojoj ko`i. Takvi u~enici ponavljaju po nekoliko puta razred kako bi nauk utvrdili. U principu ne bismo imali ni{ta protiv toga sve dotle dok na taj na~in naukovanja ne bude uvu~en ~itav razred, {kola i, ne daj bo`e, ~itav narod, kao {to je  konstantno slu~aj na Balkanu. ^itaju}i komentare o onom {to nam se de{avalo, {to nam se de{ava i {to }e nam se tek de{avati, mora se zaklju~iti da smo se opredijelili za ovaj najbolniji i najsramniji na~in naukovanja. To neprestano ponavljanje lekcija uslovljeno je dr`anjem knjiga u mraku, gdje se ne mogu  ~itati pa ni nauk po toj osnovi sticati. U Bosni ~ak postoji poslovica: “Ako ho}e{ sakriti novac na sigurno, stavi ga pod knjigu!” Me|utim, ta poslovica se ne odnosi samo na Bosnu, ve} na ~itav Balkan zbog ~ega i hrvatski akademik Supek ka`e: “O~igledno se premalo ~itaju knjige u ovo doba oskudice i tjeskobe kad se i{~ekivanjem ne~eg boljeg hrani senzacijama iz `ute {tampe, a glas ( ili bolje re~eno muk) inteligencije zaglu{uju politi~ki instrumentalizirani mediji. Moglo bi se zaplakati nad duhovnim nivoom ovog naroda!”

 

 

 

 

 

 

     Situacija vezana za obrazovanje i mogu}nosti njenog

                                   pobolj{anja

 

           

            Op}e obrazovanje balkanskog stanovni{tva je  za zadnjih dvadesetak godina, ne samo stagniralo, ve} i nazadovalo. Razlog za to je planirana  i sistematski provo|ena sabota`a {kolstva. [kolstvo je sada, kad nam je potrebnije nego ikad, srozano na najni`e mogu}e grane. Ako nam je to i bilo nametnuto sa strane kao oblik specijalnog rata, neobja{njivo je da se takvo stanje i dalje odr`ava. Time  to dobija karakteristiku specijalnog rata protiv samoga sebe!

            Jo{ prije dvadesetak godina  profesor Sveu~ili{ta u Zagrebu dr Branko Horvat, povodom tada  aktuelne reforme  {kolstva izjavio je da je ta reforma toliko perfidno smi{ljena sabota`a dr`ave i dru{tva u cjelini da }e dovesti do negiranja i uni{tenja sveukupnih dotada{njih tekovina borbe naroda za bolju budu}nost. Slobodno se mo`e re}i da su u tom smislu djelovale i sve ostale reforme {kolstva na  ovim na{im prostorima i sveukupna politika u zadnjih pedeset godina iako je jo{ u XIX stolje}u Ivan Kukuljevi} (1816-1889), hrvatski nau~nik, knji`evnik i politi~ar u jednom svojem djelu o Bosni, upozorio:”Utisci su mra~ni. Narod zaostao, neprosvije}en i ugnjeten. Jedini izlaz je u bu|enju narodne svijesti putem prosvjete i napretka, bez ~ega }e Bosna ostati u barbarskom mrtvilu s kojim se ni jedan narod ne mo`e spasiti.” Na`alost, njegovo upozorenje nije nikad ozbiljno shva}eno. Zbog toga  Bosna nije mnogo odmakla, u pogledu prosvje}enosti naroda, od tog perioda do danas. Ista situacija je i na skoro ~itavom Balkanu. Najuvjerljiviji dokaz za to je  - ovaj posljednji rat. On je prvenstveno posljedica  dugotrajnog omalova`avanja obrazovanih ljudi od strane politi~kog re`ima pa samim tim i od ~itave populacije. Narod koji ne cijeni obrazovanje, obrazovane ljude, nauku i sve {to je s tim u vezi, ne mo`e ra~unati na svijetlu budu}nost ve} samo na mra~nu pro{lost. Ako imamo na umu ono {to je rekao dr Hiben sa sveu~ili{ta u Prinstonu  ( Princeton): “Obrazovanje je doraslost svim `ivotnim situacijama”, jasno nam je da balkansko stanovni{tvo nije doraslo `ivotnim situacijama svog vremena. Zato nam se stalno ponavljaju situacije poput ovog vjerskog rata. Nastavi li se tako tretirati ono {to je najvrednije u jednom dru{tvu, ni~em boljem se ne treba nadati ni u budu}nosti jer propusti u {kolstvu su nepopravljive gre{ke koje formiraju circulus vitiosus  sa negativnim predznakom i izazivaju negativne refleksije kroz desetlje}a. Naime, ako je jednom iza{la iz {kolskih klupa generacija ~ije obrazovanje ni izdaleka nije odgovaralo potrebama tog vremena, ta }e generacija odgajati slijede}u generaciju koja }e, u tom pogledu biti jo{ gora. Tim vi{e  ako je odnos prema {kolstvu bivao sve lo{iji, ta generacija nije imala motiva da se mnogo trudi, a njeno (ne)obrazovanje joj nije omogu}ilo da ima {iroke i daleke poglede, tj. viziju da se pobolj{anjem obrazovanja narednih generacija mo`e nadati boljitku  i za sebe. Takva defektna generacija, svjesna svog bezna~aja, u strahu za vlastitu  bijednu egzistenciju koja mo`e postati ugro`enom od slijede}ih generacija ako bi one bile iole obrazovanije i sposobnije - trudi se da formiranje bolje i obrazovanije generacije sprije~i pod svaku cijenu. Kao rezultat takvog djelovanja, slijede}a generacija }e biti jo{ udaljenija od svog vremena, pa se s pravom mo`e re}i da se upalo u za~arani krug sa negativnim predznakom!

 Naj`alosnije u svemu ovome je {to je ovakva pojava najvi{e izra`ena na najvi{im nivoima {kolstva, koji bi trebali da slu`e dobrim primjerom ni`im nivoima {kolstva. A upravo je obrnuto: oni slu`e ni`im nivoima {kolstva lo{im primjerom! Naime,  o~ekivalo bi se da univerzitetski nastavnici prekinu ovaj circulus vitiosus, a ne da  oni budu ba{ ti koji ga podr`avaju vi{e nego itko drugi iako postoji uvjerenje da su oni  najsvjesniji, najobrazovaniji dio svakog naroda. @alosno je da ni na fakultetima nema timskog rada, nema sloge, nema udru`ivanja snaga ~ak ni u cilju progresa vlastite katedre, vlastitog fakulteta, a kamoli dru{tva u cjelini. A jedna poznata izreka ka`e: TIMSKI RAD JE SREDSTVO KOJIM PROSJE^NI LJUDI POSTI@U NATPROSJE^NE REZULTATE. O~igledno da je oni nisu ~uli, a sami nisu mogli do}i do tog zaklju~ka. Nije te{ko zaklju~iti {to su razlozi za to: Zbog manjka morala i nepostojanja pravne dr`ave dokopali se nesposobni pojedinci titula i katedri na razne sumnjive na~ine, pa sad moraju, pod svaku cijenu, sprije~iti da netko sposobniji od njih ugrozi njihove ( rekla bih ipak: bijedne) pozicije. Takvi sjede na tim mjestima po trideset i vi{e godina, imaju iste, poslu{ne asistente i nikakvih zasluga za nauku i dru{tvo…Njihova vizija je tako sku~ena da ~ak ne mogu zaklju~iti da }e im se takvo pona{anje vratiti kao bumerang kroz malu i bijednu penziju, kroz lo{e zdravstvo i kulturu, te  kroz svaku drugu bijedu kao {to su ratovi i sl. A ako se me|u njima pojavi netko tko nije kao oni, taj pro|e kao {to su pro{li Ivo Andri} i Me{a Selimovi} koji su bili izvrgnuti nipoda{tavanju, maltretiranju, pritiscima razne vrste i sl.  Zbog toga su bili prisiljeni ili da odu ili da budu progla{eni antidr`avnim elementima. Ogor~eni Me{a Selimovi}, prije nego {to je morao da iz takvih razloga  iz Sarajeva pobjegne u Beograd, rekao je:” Bosna je te{ka, teretna zemlja. U njoj nije `ivjeti lako. Pogotovo ako si centimetar vi{i od ostalih. A meni je sudbina dodijelila taj centimetar i osudila me na vje~ito ispa{tanje..” Istu misao je, sigurno ne slu~ajno, izrekao i Ivo Andri} u svojem djelu OMER PA[A LATAS:” U Stambolu ti mogu oprostiti sve, samo uspjeh ne.”  A duh Stambola  je, ne samo u Bosni, ve} i na ~itavom Balkanu, uhvatio dubok korijen. Dok god je `ivotna filozofija takva u {kolstvu, a time i u svim drugim oblastima `ivota, ~emu se onda nadatii? A takva filozofija `ivota bila je aktuelna u svim segmentima `ivota posljednjih pedesetak godina  na Balkanu. To je ta tzv.  politika negativne kadrovske selekcije, po kojoj se na sve mogu}e na~ine potiskuju i opstruiraju talentovani i vrijedni ljudi  za ra~un ograni~enih, poslu{nih, pokvarenih i sl. Mi svi smo navikli da oni ljudi koji  su bili nestru~ni, nesavjesni, nesposobni na prethodnom rukovode}em polo`aju, redovito po isteku mandata dobijaju jo{ bolji polo`aj kao nagradu za to. U stvari, ta nagrada nije isklju~ivo zato {to su bili lo{i ve} i zato {to su bili poslu{ni re`imu. A to je bila najva`nija karakteristika svakog  ambicioznog ~ovjeka u totalitarnom re`imu. Kao posljedica takve politike, sve balkanske sredine su sad u situaciji da  im je  najve}i problem za neki budu}i progres upravo nedostatak kadrova. Talentovani ljudi su rijetkost i ako se `eli bolja budu}nost prema njima se dru{tvo mora pona{ati kao prema najdragocjenijem blagu, a ne kao prema korovu, kao {to se do sad pona{alo. Zbog toga sad nemamo ni stru~nih politi~ara, ni stru~nih pravnika, ni stru~nih ekonomista, ni stru~nih novinara i td., pa je time omogu}eno  da najglasnije vi~u i najvi{e di`u glavu ba{ oni koji najmanje vrijede, tj. umi{ljene glave koje siled`ijstvom i bezgrani~nom ta{tinom izazivaju prezir i mu~ninu okoline. Za takve [ekspir davno re~e:”O ~ovje~e, oholi stvore! ^im se do~epa{ vlasti po~inje{ izvoditi takve budala{tine pod nebeskim svodom od kojih ~ak i an|eli pla~u.” A Ivo Andri} u vezi s tim re~e: “ Te{ko onom koji mora da unizi nekog drugog, da bi se on sam izdigao, ili bolje re~eno : da bi imao iluziju da se izdigao.” A ako se negdje i pojavi neki uspje{an ~ovjek, malo tko }e njegovu uspje{nost pripisati njegovim  dobrim osobinama.  U vezi s tim novosadski novinar Ratko Dmitrovi} ka`e: “ Oni koji se ozbiljno bave (a ima i takvih ), psihoanalizom srpskog kolektiviteta, tvrde da }e Srbin Srbinu oprostiti sve osim uspeha. Bilo da se on ( uspeh) sastoji u kravi koja daje vi{e mleka, ku}i vi{oj za tridesetak centimetara, kolima sa ja~om kubika`om, du`im brkovima ili sl. Takva prednost ra|a kod Srbina sumnju, a ona se formira u dilemu: da li je ukrao ili mu je netko poklonio? U svakom slu~aju nema priznanja za sposobnost.” Nisam sigurna da se to odnosi samo na Srbe: zasigurno se odnosi i na sve one koji su od Srba postali, ali i {ire.          

Na Balkanu prividno ima relativno velik broj stanovnika sa srednjim i visokim obrazovanjem. Me|utim, samo mali broj me|u njima bi se mogao smatrati istinski obrazovanim ljudima. Citirat }u razmatranja jednog psihologa objavljena negdje izme|u 1988. i 1991. godine na sarajevskoj televiziji. On ka`e:

 

“Intelektualci bi se mogli svrstati u tri grupe:

-U prvu grupu bi spadali oni intelektualci koji su fakultetski obrazovani, imaju {iroko op}e obrazovanje, objektivni su, sposobni su da analiziraju pojave oko sebe, da ih kritikuju i da daju adekvatna rje{enja. To su PRAVI intelektualci i takvih je veoma, veoma malo.

-U drugu grupu spadaju oni intelektualci koji, dodu{e, imaju fakultetsko obrazovanje, pa ~ak i {iroko op}e obrazovanje, ali su  (vjerovatno zbog manjka morala i vi{ka pohlepe) u svakom trenutku spremni da svoje znanje a jo{ vi{e  svoju reputaciju stave u slu`bu svog vlastitog interesa putem sumnjive politike ili ne~eg  sli~nog. To su tzv. re`imski intelektualci..

-U tre}u grupu spadaju  oni inteklektualci koji, dodu{e,  imaju formalno fakultetsko obrazovanje, ponekad ~ak i relativno {iroko op}e obrazovanje ( ali svakako ne dovoljno {iroko), ali su nekom  mr`njom, kompleksima, ideologijom ili religijom blokirani u razmi{ljanju i nisu u stanju da objektivno analiziraju pojave oko sebe i  da donose ispravna rje{enja. Zbog toga te{ko da bi se oni uop}e mogli i smatrati intelektualcima, s obzirom na definiciju intelektualca ( iskazanu kroz opis prve grupe intelektualaca ).”

Mo`da su ova prethodna klasifikacija i obja{njenja koja ona uklju~uje, obja{njenje za veoma  slab  uticaj intelektualaca na Balkanu. S obzirom na tretman i karakter {kolstva u dosada{njem periodu, moglo se  o~ekivati je da takvo {kolstvo nije  ni moglo proizvesti mnogo intelektualaca iz prve grupe ve} najvi{e onih iz tre}e grupe. Uz to, nepostojanje pravne dr`ave i haos koji je konstantno prisutan doprinijeli  su  tome da  velik broj intelektualaca iz prve grupe pre|e u drugu grupu, tako da je u prvoj  grupi jedva itko i ostao! A po prirodi stvari, na{e stanovni{tvo nije manje inteligentno od  ostalog  evropskog stanovni{tva. Naprotiv, prema  nalazima jedne me|unarodne komisije  Beograd je  me|u prvim gradovima Evrope po broju superinteligentnih mladi}a i djevojaka, ali rezultati u nauci, umjetnosti, pronalaza{tvu i drugdje  nisu ni me|u osrednjima. Zato je bistrina                  ( inteligencija) na{a  nesre}a. U stvari, ne ba{ sama bistrina, ve} preveliko oslanjanje na nju, bez adekvatnog rada, bez upornosti i  bez odgovaraju}e organizovanosti. Nema ni jednog vrhunskog ostvarenja bez truda i znoja. Ina~e, pod  pojmom inteligencija   podrazumijeva se razumijevanje, shvatanje, uo~avanje veza me|u pojmovima, veza izme|u uzroka i posljedica i sl. Zbog toga inteligencija predstavlja potencijalnu mogu}nost koju  neki vi{e, neki manje iskoriste. Nagomilavanjem  znanja i treniranjem mozga ( tj. njegovom intenzivnom upotrebom) mo`e se iz osrednje inteligencije izvu}i bolji rezultat, ve}a mudrost nego iz velike inteligencije koja se ne koristi. Dodu{e, starenjem se intelektualni kapacitet smanjuje, ali u~enje i iskustvo to mogu nadoknaditi. Ljudi se veoma razlikuju po stepenu inteligencije, {to ipak nije smetalo jednom {aljivd`iji da  konstatuje:  “Pamet je najpravilnije raspore|ena stvar na svijetu.”  Jer, mnogi su nezadovoljni svojim bogatstvom, ljepotom, zdravljem, ali su pvojom pame}u svi zadovoljni i ne bi je nipo{to mijenjali za tu|u! Pri tom ipak treba re}i da su oni inteligentniji  mnogo samokriti~niji i pokazuju ve}i interes za tu|e mi{ljenje. U vezi s tim  Bertrand Rasel je rekao da su pametni ljudi puni sumnje, a budale  tako sigurne u sebe!

            Va`an element inteligencije, a istovremeno i preduslov mudrosti, je radoznalost. Najva`nija pretpostavka znanja je glad za znanjem. Zbog toga nije rijedak slu~aj da ljudi potencijalno velikih intelektualnih sposobnosti, ako se previ{e oslanjaju na svoju bistrinu, ubrzo bivaju prevazi|eni od osoba skromnijih mogu}nosti, koje su vrijedne, uporne i radoznale! Tromost duha je te{ko optere}enje za svakoga i ne mo`e ~ovjeku da garantuje ni osrednjost. Onaj tko otvorenim o~ima gleda svijet, taj zadr`i dje~ju radoznalost i ima {anse da otkrije mnoge stvari i  nove svjetove koji ostaju nepoznati onima koje ni{ta ne interesuje. Zato se sa pravom mo`e re}i da je jedna od  najva`nijih osobina genijalnih ljudi ba{ ta dje~ja radoznalost, koju oni zadr`avaju do kraja `ivota.

Po{to su {kole na Balkanu uvijek bile (a i sada su) instrumentalizirane od strane politike, djeca tamo ne mogu dobiti znanje koje im je potrebno kroz `ivot. Takvi, neadekvatno obrazovani i neinformisani, postaju {tetni ~lanovi dru{tva koje je lako zavesti i instrumentalizirati u svrhu sumnjivih ciljeva, s obzirom da ih {kola nije nau~ila koristiti razum u procjenjivanju situacija i dono{enju odgovaraju}ih odluka. Zbog toga nam se de{avaju sve nesre}e koje nam se de{avaju, uklju~uju}i i ovaj  vjerski rat na pragu 21. stolje}a! Mogu li se takvi recidivi sprije~iti? Svakako da mogu. U tu svrhu treba obrazovati ~itavo balkansko stanovni{tvo. Bilo bi logi~no o~ekivati da }e {kolstvo  morati  kad-tad da se rije{i lo{eg tutorstva jo{ lo{ije politike  i da uhvati korak s vremenom, te da postane avangarda u prosvje}ivanju naroda    ( {to bi po svojoj su{tini i trebalo da bude, a ne samo puki sluga politike). Po{to  takvo {ta na Balkanu nikako da se dogodi, mi ne smijemo vi{e samo pasivno na to ~ekati, ve} treba svatko da poduzme ne{to u tom smislu. Budu}i da je sveukupna politika svjesno, putem marginalizovanog {kolstva sabotirala istinsko obrazovanje stanovni{tva, potrebno je na}i neke druge puteve kojima bi se moglo prosvijetiti stanovni{tvo.  Pri tom bi bilo vrlo uputno imati na umu onu Gandijevu:” Kad obrazuje{ mu{karca, obrazuje{ jednog ~ovjeka. Kad obrazuje{ `enu, obrazuje{ ~itavu naciju.”  Naime, svaka `ena, kao stvarna glava  svake porodice, ako se potrudi da bude dovoljno obrazovana i informisana, bit }e u stanju da odgaja i obrazuje svoju djecu savjesno sa ciljem da od njih stvori prave ljude koji }e biti sposobni da razmi{ljaju i pravilno zaklju~uju o pojavama oko sebe, te u skladu s tim reaguju. Takva `ena }e doprinijeti mnogo u smislu spre~avanja negativnih pojava koje nas konstantno  lupaju po glavi. Njeno potomstvo ne}e  biti takvo da ga sumnjivi tipovi mogu zavesti i odvesti krivim putem. Oni }e razmi{ljati o  eventualnim posljedicama poslu{nosti takvim tipovima.  Da bi `ena tako uspje{no odgojila svoju djecu, treba joj pomo}i savjetima ili je uputiti na literaturu. Op}e je poznata stvar da se  pravilnom edukacijom mo`e znatno uticati na visinu kvocijenta inteligencije kod djece. U tu svrhu svakoj majci se preporu~uje da inzistira na tome da njeno dijete u~i {ah    ( pri ~emu ne mora postati svjetski prvak!), da omogu}i djetetu izvjesnu muzi~ku naobrazbu, da mu omogu}i u~enje stranih jezika, da mu nabavi igra~ke u vidu kockica i slagalica, da mu ~ita pri~e prije spavanja, te da ga u~i  narodne poslovice i sl. Najvi{e grije{e oni roditelji koji se u `ivotu nisu potrudili da pro~itaju ni jednu knjigu, oko kojih je zbog toga totalni mrak ( i strah) i koji svoju djecu, zbog vlastite ograni~enosti, podsti~u na apsolutnu poslu{nost svakomu. Dodu{e, postoji narodna poslovica koja ka`e:” Zlo je tko svakog slu{a, ali je jo{ gore tko nikog ne slu{a.” Treba je samo pravilno shvatiti, tj. treba na osnovu argumenata i svojeg razuma zaklju~iti koga treba a koga ne treba slu{ati. Pri tom se treba koristiti i tu|im iskustvom. Postoji ~ak i izreka koja ka`e da je  razlika izme|u pametnog i nepametnog u tome {to prvi u~i na tu|im gre{kama, a drugi na svojima ( ukoliko je  i to u stanju, jer mnogi ne nau~e ni na svojim gre{kama pa ih konstantno ponavljaju). Da bi se u svemu tome uspjelo, treba ulo`iti mnogo truda. @eni je potrebno mnogo  slobodnog vremena da bi  mogla biti informisana, obrazovana i na~itana. To sve nije mogla posti}i u {koli koja je takva kakva je ve} pedeset godina! Zato `enama ostaje jedino to da uzmu stvar u svoje ruke. Kao prvo, `ene bi trebalo da se uklju~e u rad raznih organizacija `ena koje postoje na njihovoj teritoriji. Ako takvih organizacija nema, potrebno je da `ene same iniciraju njihovo osnivanje. Neka se obrate prosvjetnim radnicama na njihovom podru~ju koje }e im sigurno pomo}i u tome. U takvim udru`enjima `ene }e mo}i da razmjenjuju svoja mi{ljenja, da slu{aju predavanja na razne teme, da razmjenjuju literaturu i da dobijaju informacije o literaturi koja ih interesuje i sl. U me|usobnim razgovorima o razli~itim temama saznat }e od drugih `ena mnogo toga, ~ime }e si u{tedjeti trud da same moraju pro~itati ba{ svako slovo, pogotovo ako za to nemaju dovoljno vremena. Moja tetka je kroja~ica, pa je kroz njenu ku}u uvijek bio velik promet.  Ona je voljela mnogo razgovarati sa svojim mu{terijama o svemu i sva~emu. Naro~ito je obo`avala one  mu{terije od kojih je mogla ne{to nau~iti. Zbog toga moja tetka ostavlja utisak visokoobrazovane osobe iako ima samo  {est razreda osnovne {kole! Zahvaljuju}i tome ona je sa lako}om polo`ila jo{ dva razreda osnovne {kole, stru~nu {kolu i majstorski ispit, a da nije morala mnogo ~itati. Nakon toga godinama je veoma uspje{no odr`avala kurseve krojenja i {ivanja, a njene u~enice su od nje nau~ile mnogo vi{e, u svakom pogledu,  nego  {to bi nau~ile u redovnoj {koli. Ona ih je pou~ila u mnogim stvarima koje su neophodne kroz `ivot, a u ~emu ih nisu pou~ile ni {kole ni roditelji!

            Jo{ je Kraljevina Jugoslavija organizovala obrazovanja seoskih `ena putem raznih kurseva, {to je bilo veoma zna~ajno za taj period jer  tada seoskim `enama ~esto nije bilo obezbje|eno ni opismenjavanje a kamoli {kolovanje i literatura. U tu svrhu slate su nastavnice sa zavr{enom stru~nom `enskom {kolom ~ak i u najudaljenija sela i tamo dr`ale seoskim `enama i djevojkama kurseve iz higijene, kulinarstva, ru~nih radova i dr. Dodu{e, repertoar je, sa dana{nje ta~ke gledi{ta, bio relativno skroman, {to je i razumljivo s obzirom  na tada{nji nivo razvijenosti dr`ave, pa i nauke. Interes seoskih `ena i djevojaka je bio preko svakog o~ekivanja, {to je bilo iznena|enje i za same organizatore. To je ujedno bio i dokaz da su preduzeli pravi korak. Na`alost, poslije 1945. godine ove aktivnosti nisu obnovljene. Ina~e, Kraljevina Jugoslavija je  preduzela ove aktivnosti iz razloga {to je bilo jasno da je tada{nji sistem  {kolstva bio nedovoljno izgra|en i ra{iren,  velikoj  masi stanovni{tva  nedostupan, pa se na taj na~in poku{alo pomo}i seoskom stanovni{tvu.

            @alosno je {to se mora konstatovati da je balkansko {kolstvo, poslije svih nesre}a koje ga zadesi{e za posljednjih pedeset godina  (totalitarni re`imi, marginalizacija, neadekvatne reforme,bijeda, ratovi i sl.), u takvom stanju da bi mu bila potrebna pomo} one vrste koju je pru`ala Kraljevina Jugoslavija svojem {kolstvu! Samo sada, po{to je nauka u me|uvremenu mnogo napredovala, a time i potrebe stanovni{tva, vi{e ne bi mogao zadovoljiti onaj skromni repertoar  predmeta iz tog doba. Sada{nja seoska `ena,  ako bi svoje znanje ograni~ila samo na one oblasti  koje su bile na raspolaganju tada{njim `enama, bila  bi  u mnogo ve}em  relativnom zaostatku nego onda{nje `ene jer se u dana{nje vrijeme i od seoske `ene mnogo vi{e o~ekuje nego tada. Dana{njoj seoskoj `eni trebalo bi pru`iti informacije i o historiji,  politici,  psihologiji,  demokraciji,  religijama,  pravilnoj ishrani,  lije~enju, vaspitanju djece,  bon-tonu itd., itd.

            Seoske `ene u dana{nje vrijeme  imaju vi{e pogodnosti da se obrazuju zahvaljuju}i ~injenici {to su pismene i {to im na raspolaganju stoji razli~ita literatura i mediji. Ako budu koristile te  pogodnosti, }e vremenom  nadoknaditi mnogo od onoga {to su trebale nau~iti u toku {kole, ali nisu. ^itaju}i literaturu saznat }e mnogo toga {to se mo`e primijeniti u njihovom doma}instvu da bi se ljep{e i bolje `ivjelo. Poznata izreka ka`e da `ena dr`i tri stuba u ku}i. Ako `ena bude ta tri stuba dr`ala na bolji i ljep{i na~in, sigurno je da onda ni mu` ne}e dozvoliti da se sru{i onaj ~etvrti stub. A o~uvanje sretne porodice je imperativ opstanka naroda. Ako i seoska `ena bude svjestan ~lan na{eg dru{tva, takvo dru{tvo ima ve}e {anse da br`e dostigne potrebni nivo razvoja. I Me{a Selimovi} je rekao:” Kakve su da su, `ene su mudrije i bolje od mu{karaca. Mu{karci su glupi, sujetni, uobra`eni i ne vrijede mnogo, me|u nama re~eno. I ~udo je kako nas `ene trpe.”

            Svaka `ena kojoj se sugeri{e samoobrazovanje, re}i }e:” Otkud meni vrijeme za ~itanje i obrazovanje? Pa ja radim cijeli dan kao rob!”  To da radi kao rob, kod nekih `ena je i ta~no, ali da ne mo`e na}i vremena za svoje obrazovanje, to nije ta~no. Ako se svaka `ena bude racionalno pona{ala i nastojala da svoje obaveze {to bolje isplanira, da uklju~i i ostale uku}ane, ostat }e joj dovoljno vremena za njeno samoobrazovanje. U tu svrhu, neophodno bi bilo da  kupuju  neki `enski ~asopis za porodicu i doma}instvo i da koriste gradsku ili seosku biblioteku. O izboru knjiga treba se  posavjetovati  sa drugim `enama ili sa bibliotekarom. Ako nemate pristup ni jednoj biblioteci, zamolite  tu|u ili svoju djecu da vam posude knjige u {kolskoj biblioteci. Knjige vra}ajte neo{te}ene i na vrijeme kako biste mogli i dalje da koristite usluge te biblioteke. Prema knjizi se odnosite sa du`nim po{tovanjem i nikad nemojte biti a da ne{to ne ~itate. Ako jo{ niste po~eli, po~nite sa ovom knjigom, a zatim pogledajte spisak literature kori{tene pri pisanju ove knjige koji  je dat na kraju knjige. Potra`ite te knjige, ako `elite saznati  vi{e. Za bolje razumijevanje prilika i `ivota na na{im prostorima, ~itajte djela Me{e Selimovi}a i Ive Andri}a. Treba znati historiju i uzroke raznih doga|anja da bi se sprije~ila njihova ponavljanja. Zato ne dozvolite da se historija zaboravi. Ne treba sebi pripisivati grijehove svojih predaka, a nitko razuman ih ne}e ni drugima pripisivati. Treba ih naprosto racionalno izanalizirati i osuditi, a ne zata{kavati i braniti. To su ipak njihovi grijehovi a ne va{i. Va{i }e postati tek ako ih branite, opravdavate i na kraju ponovite. Ako `ivite na selu, daleko od ikakve biblioteke, sigurno imate neke ro|ake ili prijatelje koji `ive u gradu. Zamolite ih da vam donesu starih ~asopisa i novina. Budite im zahvalni za to.

            Te{ko  je obrazovati odraslog, a pogotovo ve} relativno ostarjelog ~ovjeka. Zna se da je sticanje znanja dugotrajan proces koji nu`no mora biti sistemati~an. Me|utim, ipak je bolje po~eti sticati znanja ikad nego  se pomiriti sa konstatacijom za mene je kasno. Jeste  za nekog mo`da kasno ako se `eli postati pravi intelektualac, ali nije kasno ako su `elje skromnije. Te{ko je nabrojati sve na~ine na koje se sti~e znanje. Veliku ulogu imaju {kole, ali se u~iti mo`e i van {kolskih klupa.  Treba mnogo ~itati sve do ~ega se mo`e do}i, treba  u~iti od obrazovanih roditelja, treba  putovati, treba se dru`iti sa umnim ljudima. Roditelji djeluju vaspitanjem, savjetimma, ali najvi{e svojim li~nim primjerom, a  slu{anje umnih ljudi i razgovor sa njima, te razmjena mi{ljenja, od davnina su lijep na~in oboga}ivanja vlastitog duha.  Jedan od najzna~ajnijih ( i najpristupa~nijih) na~ina sticanja znanja je ~itanje.  Knjige su riznice mudrosti prethodnih vremena i predstavljaju sakupljeno znanje svih prethodnih generacija. Gotovo sve mudrosti su ve} otkrivene. Treba ih samo na}i u knjigama.  Osim knjiga, danas postoje i mnogi kvalitetni ~asopisi, a pomalo se u obrazovanje uklju~uju i elektronski mediji.  U naprednim zemljama zapada postoji jedan trend tzv. brzinskog obrazovanja  koji je vrlo pogodan za one koji su propustili pravo vrijeme da se sistematski obrazuju ili se nametnula potreba sticanja znanja u nekoj oblasti radi primjene tih znanja u poslu koji  upravo predstoji. Na taj na~in se zainteresovanima pru`a mogu}nost da mogu i}i u korak sa vremenom, da mogu uticati na kvalitet svog `ivota, da mogu pobolj{ati uslove svoje egzistencije, da budu prijatni kom{ije, kolege na poslu, saputnici u prevoznom sredstvu i drugdje. Jer, uvijek }ete biti interesantniji za svoju okolinu ako ne{to znate, ako ste prijatan sagovornik, ako se znate kulturno i lijepo pona{ati, nego ako ste }utolog, ako ste puni otrova i pakosti, ako ste uvijek spremni da nekom naudite (umjesto da mu pomognete) i ako imate previsoko mi{ljenje o sebi koje nastojite nametnuti i drugima. U svrhu takvog brzinskog obrazovanja u razvijenim zemljama se organizuju na sve strane  razni kursevi, tako da je  prolskom kroz te kurseve mogu}e ste}i  odre|ena potrebna znanja mnogo br`e nego u toku redovnog {kolovanja. Takvi kursevi su obi~no popra}eni i odgovaraju}om literaturom koja omogu}uje svakom ~ovjeku da na lak i jednostavan na~in stekne potrebna znanja iz raznih oblasti, a da pri tom ne tro{i ni mnogo vremena ni mnogo novca. Na taj na~in se omogu}uje {irokim masama da se u nastojanjima za pove}anje kvaliteta vlastitog `ivota koriste nau~nim dostignu}ima, a da pri tom ne moraju sa`vakati svu nauku koja je njima uostalom i nepristupa~na. Nitko ne mo`e smatrati, ako je zavr{io neku {kolu ( pa makar ona bila i bolja  nego {to su bile {kole kod nas zadnjih petnaest godina), da vi{e nije potrebno da u~i. Svako znanje koje se ne obnavlja i ne pro{iruje, ne samo da stagnira ve} i isparuje. Dolazi vrijeme kada vi{e ne}e biti mogu}e na osnovu nekog skromnog znanja s kojim se iza{lo iz neke {kole ( pa i fakulteta)  obezbje|ivati sebi egzistenciju rade}i jedan te isti posao. Da biste bili konkurentni ( i fleksibilni) na berzi rada, morat }ete stalno u~iti a ne dozvoliti da vam mozak zar|a  jer }ete ina~e biti izgurani od obrazovanije i sposobnije konkurencije. Ako bi se i mogli nadati da }e mo`da {kole morati uskoro biti vra}ene sa margine u centar interesovanja politike, kao osnov opstanka uop}e, ipak ostaje gorko saznanje da su te {kole proizvele  masu  kvazikadrova koji nisu u stanju da se uklope u nove uslove `ivota i privre|ivanja na pravi na~in. Budu}i da je ve}ina takvih kadrova jo{ daleko od penzije, bilo bi neophodno da se ne{to uradi i za te generacije ako nikako druga~ije onda metodom  brzinskog obrazovanja.  Me|utim, kakose ne mo`e jo{ o~ekivati od politi~ara na  Balkanu ikakva  organizovana inicijativa u tom smislu (jer politi~ari vjeruju u onu narodnu : Dok je ovaca za {i{anje, bit }e i vune.), to ostaje na pojedincima da  svatko sam preduzme ne{to za sebe u tom smislu. Me|utim, narod je toliko u~mao i neinformisan da najve}i njihov dio jo{ nije svjestan zna~aja takvog doobrazovanja, pa vjerovatno ne}e ni znati da treba tako ne{to poduzeti. Zato bi trebalo  hitno po~eti objavljivati {to vi{e ovakvih tekstova putem medija i knjiga. Tu bi najve}u ulogu mogla da odigra televizija jer na{ narod  slabo  i nedovoljno ~ita, a pogotovo ne knjige, dok televiziju ipak gleda. Putem televizije bi trebala da otpo~ne inicijativa, tako da stanovni{tvo shvati potrebu i zna~aj doobrazovanja, a ako to shvati, mo`da }e se onda po~eti interesovati i za pisanu rije~. Ali, kao i svagdje tako i ovdje, opet se nailazi na zid. Naime, na televiziji nema jo{ kadra koji je to shvatio i kojem bi takvo {ta moglo uop}e pasti na pamet, a da se ne govori o tome da nema onih koji bi bili dovoljno stru~ni da tako ne{to otpo~nu i sprovedu.  Tamo uglavnom jo{ uvijek va`i ona rimska: kruha i igara!

             Kao posljedica ovog rata desila su se velika preseljavanja stanovni{tva. Zbog toga su se ljudi sa jednom vrstom navika na{li u sredinama gdje te navike skre}u pa`nju i izazivaju podsmjeh. Da se takvi ljudi ne bi osje}ali nesretnima, morat }e se prilagoditi novonastalim uslovima, tj. novoj sredini. Problem je naro~ito velik ako se stanovnici  malih planinskih sela odjednom na|u u velikim gradovima. Oni se u takvim sredinama osje}aju suvi{ni i izgubljeni, {to negativno djeluje na njihovo raspolo`enje, na psihi~ko zdravlje, a na kraju i na fizi~ko zdravlje. Naro~ito te{ko je starijim osobama. Od njih je nerealno o~ekivati da se potpuno prilagode novoj sredini, pa se naj~e{}e povla~e u sebe i tuguju. Nije rijedak slu~aj da se tako osje}aju i ljudi srednje dobi, od kojih se ipak o~ekuje da postepeno mijenjaju svoje navike i da se prilago|avaju novoj sredini. Jer, kako ka`e Me{a Selimovi}:” ^etrdeset godina je ru`no doba. ^ovjek je jo{ mlad da ne bi imao `elja, a ve} je star da ih ostvaruje.” , a ako se pored toga na|e jo{ i  u izbjegli{tvu, situacija postaje jo{ gora. Pa ipak, preporu~uje se svima koji su se na{li u tako nezavidnim situacijama, da se poku{aju {to prije prilagoditi  sredini u kojoj su se na{li. Neka ni u kom slu~aju ne o~ekuju da se ta sredina prilagodi njima. Budu li se tako pona{ali moraju ra~unati s tim da ne}e biti prihva}eni, da }e biti ismijavani i prezreni. Ruku na srce, nitko normalan ne mo`e o~ekivati da }e gra|anstvo tolerisati ili ~ak prihvatiti sto~arske obi~aje u svojoj sredini. Razlika u obrazovanju gradskog i seoskog stanovni{tva na Balkanu je drasti~na, u korist gradskog stanovni{tva, naravno. Zato svaki novi stanovnik grada koji je do skora bio stanovnik sela, mora hitno da se po~ne samoobrazovati kako bi se prilagodio sredini u kojoj misli sada `ivjeti. Ako to nije u stanju, bolje mu je da tra`i sebi smje{taj u sredini koja mu je bliskija po svemu.  Koliko su se prethodni politi~ki re`imi ogrije{ili  o na{e selja~ko stanovni{tvo, vi{e je nego o~igledno, a i zaprepa{}uju}e je. Njima je upravo odgovaralo da narod bude neobrazovan, nekulturan i neinformisan jer samo kao takav mogao je da trpi takve re`ime kakve je trpio. Mora se re}i da  seosko stanovni{tvo razvijenih zemalja ni malo ne zaostaje po svojem obrazovanju, prosvje}enosti, kulturi i informisanosti od stanovni{tva gradova. Oni samo na razli~ite na~ine zara|uju za svoju egzistenciju.Zato svaki stanovnik sela treba sebe da upita: “Jesam li  i  ja i na koji na~in kriv {to je selo konstantno zapostavljeno od strane svake vlasti?” Ve}ina seoskog stanovni{tva obi~no se pona{a kao noj: zaburi glavu u pijesak i ni{ta ne vidi i ni{ta ne ~uje, a sebe opravdava pred drugima rje~ima: “ Ja tu ni{ta ne mogu!”  Gre{ka! Sjetimo se narodne poslovice koja ka`e :”Dva lo{a ubi{e Milo{a!” Zato se udru`ite sa ostalima, bez obzira kakvi oni bili. Zlo treba sprije~iti pod svaku cijenu, jer kako re~e Matija Be}kovi} : “ U zlo~in je umije{an i onaj tko spava, tj. nitko nije nevin kad se zlo desi.” Budite svjesni vrijednosti svojeg glasa~kog prava. Neka vas ne obeshrabri ~injenica {to se na izborima de{avaju svakojaka falsifikovanja. Postoje razna sredstva kojima se mo`e boriti protiv toga.  Udru`ite se sa onima koji su sposobni da takva sredstva iskoriste.  Svoj glas treba dati pri punom stanju svijesti i odgovornosti jer njime glasate za bolji  ili gori `ivot. Ako glasate za gori `ivot, morate biti svjesni toga da ste sami krivi za to i treba da osje}ate gri`u savjesti, a ako glasate za bolji `ivot, bez obzira tko pobijedi, vi }ete ipak mirno spavati jer }ete biti svjesni da  vi  niste svojim postupkom  doprinjeli lo{em izboru.  Oni koji  jesu, nek im slu`i na ~ast.  Na svakim izborima se potrudite da svoj glas spremite na sigurno jer }e tako biti manje mogu}nosti da se njima manipuli{e, a samim tim i manje mogu}nosti da jedni te isti, nesposobni, vlastoljubivi, pohlepni, koristoljubivi, amoralnni, kriminalizirani tipovi opstaju godinama na vlasti i opet nas, polako ali sigurno, vode u neki novi glib.

            Ovim tekstom se ne pretenduje da se  na pre~ac izmijene ljudi koji su se ne~ijom gre{kom na{li na krivom mjestu, ve} im se `eli pomo}i da ostatak `ivota provedu ljep{e nego {to  im je  pogre{na politika odredila. Od onih koji su ih tako neodgovorno i nesavjesno u ovo sve gurnuli, ne treba o~ekivati nikakvu pomo}. Oni  ne bi u takvu situaciju doveli svoj narod da su mislili na njega i da su imali ikakav osje}aj za njega.  Doveli su ga u provaliju i tu ga, bez imalo gri`nje savjesti, ostavili, pa narod mora sam da se izvla~i iz tog gliba. Kako to da je bilo mogu}e tako lako izmanipulisati narod?  Bilo je lako zbog toga {to je narod neprosvije}en, neobrazovan, neinformisan.  Zato, neka svatko u~ini koliko god vi{e mo`e da ni on ni njegova djeca ne budu  vi{e takvi. Neka svaka majka samoobrazovanjem pro{iruje svoja znanja.  Ako se na taj na~in izbori  za svoj  li~ni  vi{i kulturni nivo, ona }e u tom duhu vaspitavati svoju djecu, a donekle i mu`a. Takva djeca }e imati ve}e obrazovne i kulturne potrebe od djece ~ija majka se nije trudila u tom smislu, a samim tim i bolji start za kulturno vaspitanje svoje djece itd. Tako }e se  kroz nekoliko generacija  posti}i ono {to je u razvijenim zemljama uobi~ajeno: kulturni nivo gradskog stanovni{tva se ne razlikuje od kulturnog nivoa seoskog stanovni{tva.

            Profesor Univerziteta u Beogradu, dr Du{an Savi}evi} je skoro  na  televiziji Srbije izjavio, da se u dana{njim uslovima `ivota  vi{e ne mo`e smatrati pismenim onaj tko zna   samo da ~ita i pi{e. Da bismo danas nekog mogli smatrati pismenim, on mora biti funkcionalno pismen, {to zna~i  da  mora biti u stanju da se uspje{no slu`i pismeno{}u, u svakom pogledu. Dr Savi}evi} pri tom konstatuje  da je funkcionalna pismenost na{eg stanovni{tva, nezadovoljavaju}a.  Me|utim, u najrazvijenijim zemljama svijeta ( sa zvani~no manjim procentom nepismenih  nego {to je na na{im  prostorima), onih koji se mogu smatrati funkcionalno  nepismenima  je zastra{uju}e mnogo. Tako, prema zvani~nim statisti~kim podacima 40% zaposlenog stanovni{tva Zapadne Evrope ne mo`e se uspje{no slu`iti pismeno{}u, tj. nisu u stanju da napi{u molbu, popune neki formular, da razumiju uputstvo za lijek, da se sna|u na auto karti  ili geografskoj karti i sl. Ameri~ka statistika tvrdi da ima preko 28 miliona takvih  i  u USA. A tek koliko je takvih na Balkanu! Tim vi{e {to se kod nas smatra zadovoljavaju}om pismeno{}u i puko poznavanje alfabeta  i neko skromno pisanje i ~itanje.  Iako je op}e obrazovanje koje se stekne  ~ak i u srednjoj {koli nezadovoljavaju}e ve}ina na{eg stanovni{tva smatra da  i po zavr{etku osmogodi{nje {kole ne treba vi{e nikakvu knjigu da pro~ita, a kamoli da ne{to i dalje u~i u smislu sticanja novih znanja. Isto va`i i za mnoge svr{ene srednje{kolce pa ~ak i za neke fakultetlije. Zbog toga je procenat funkcionalno nepismenih kod nas mo`da i 90%! Opismenjavanje i obrazovanje se mora shvatiti kao kontinualan proces koji traje ~itav `ivot, pa se u  skladu s tim, onaj tko je prestao da se obrazuje nakon  zvani~nog zavr{etka {kolovanja, ve} nakon 2-3 godine mo`e smatrati funkcionalno nepismenim. Zato je kod nas vrlo uo~ljiva pojava fah idiotizma, tj.ljudi mo`da i nau~e ne{to malo  od svoje struke, ali  po pitanju svega ostaloga, kod njih vlada potpuni mrak, {to ima za posljedicu neadekvatno pona{anje u svim pa i najkriti~nijim  `ivotnim situacijama. Zbog toga je obrazovanje op}i dru{tveni, tj. socijalni problem a ne samo individualni kao {to ga je na{a politika uvijek  smatrala. Pogotovo ako se ima u vidu isto~nja~ka mudrost     ( koju su prisvojili  neki zapadni filozofi) da mijenjaju}i svijest mijenjamo svijet.. Pa kako bi mogli promijeniti svijet koji nam ne odgovara ako prethodno ne promijenimo svijest? Ali svijest se te{ko i sporo mijenja, a upravo zbog toga smo i do{li u }orsokak. O~igledno je da je situacija zrela za pojavu nekog novog prosvjetiteljstva, koje kod nas nema  tko da provede. Situacija  je sli~na onoj koja je prethodila evropskom prosvjetiteljskom pokretu u 18. stolje}u. Tada{nji umovi Evrope do{li su do zaklju~ka: Jedini spas je u znanju! Oni su tada na{li spas u  forsiranju razvoja parcijalnih  znanja dok se u ovom  historijskom trenutku tra`i restauracija cjelovitog razmi{ljanja kao podloge novog ljudskog obrazovanja. Takva nauka je kognitivna ili spoznajna nauka, koja ponovo vra}a filozofiju u centar zbivanja i interesovanja. Upravo jednu takvu, kognitivnu, svepro`imaju}u, novu, prakti~nu filozofiju ponudio nam je u svojoj knjizi  OP[TA NAU^NA TEORIJA, Rade Ili}. Mi smo ponovo imali sre}u ( po drugi put u ovom vijeku) da se ne{to tako zna~ajno pojavi na na{im prostorima ( kao u slu~aju  i Jovana Cviji}a i njegovog djela), ali na{e vlasti nisu jo{ zrele da to prepoznaju jer gospodin Ili}  je nekoliko koraka ispred njih i njihovog razmi{ljanja. Zbog toga je ta dragocjena knjiga pro{la nezapa`eno, a ona nam je mogla pomo}i vi{e nego sve na{e pro{le i budu}e vlasti i vi{e nego me|unarodna zajednica. [teta!

 

Pojam pismenosti se pro{irio, tj. ~ovjek mora stalno da osvaja nova znanja jer obrazovanje na nivou srednje{kolskog a kamoli osmogodi{njeg, nije dovoljno za trajnu  i istinsku pismenost. Zato se svaka razborita politika obrazovanja   ne bi smjela ograni~iti samo na obrazovanje djece i omladine ve} bi morala svoju djelatnost pro{iriti i na daljnje obrazovanje odraslih. U sada{nje doba nauka toliko brzo ide naprijed da ljudi brzo izgube korak sa njom, te se uskoro osjete izgubljeni u vremenu i prostoru.Svaki profesionalac se mora obrazovati do kraja `ivota. I ne samo on. Zbog toga je jo{ {ezdesetih UNESCO zapo~eo istra`ivanja uz krilaticu: U~enje je klju~ pre`ivljavanja. Zaklju~ci ovih istra`ivanja su bili da vrijeme u kojem `ivimo tra`i kontinualnu izmjenu sadr`aja s tim da se prethodno ispitaju i predvide potrebe narednog perioda, a onda pristupi izradi programa koji }e dati obrazovanje odgovaraju}e za naredni period. Tad }e obrazovanje stanovni{tva biti  u skladu sa zahtjevima sredine te se ljudi ne}e osje}ati izgubljenima, a dru{tvo ne}e uzalud vapiti za obrazovanim i sposobnim kadrovima kojih nigdje nema ( {to je kod nas redovita pojava). Posebno je zna~ajno obrazovanje odraslih jer oni su upravo ti koji donose sudbonosne odluke na raznim nivoima, uklju~uju}i  i  dr`avni nivo. Ako takve odluke donosi netko ~ije znanje je oskudno, zastarjelo i neadekvatno datom trenutku, onda mu i odluke mogu biti samo takve. A to onda vodi u sigurnu propast. U slu~aju stru~njaka iz raznih oblasti, mora se re}i da se i oni ne bi smjeli zadovoljiti svojim znanjem ukoliko je ono ograni~eno samo strogo na njihovu struku jer takvima nedostaje {ira vizija pa se mogu lako zavesti i igraju ulogu samo jednog vijka u ~itavom sistemu, {to je nedostojno ~ovjeka.  A pogotovo je nedostojno ~ovjeka ako netko, zbog svog sku~enog znanja i obrazovanja  nije u stanju da `ivi kao ~ovjek, da do`ivljava kao ~ovjek, otvorenih ~ula i bistra uma, svjesno, ve}  samo vegetira kao biljka  ili `ivi animalno kao `ivotinja. Dodu{e, ima onih koji su podosta i pro~itali, ali to ni{ta ne vrijedi jer nisu to ustanju ni na sebe da primjene a kamoli da prenesu na druge.  A Vuk Karad`i} jednom re~e :””Nije znanje znati znanje, ve} je znanje dati znanje.”  A osim toga, poznato je da nitko ne sudi o{trije od neobrazovanog ~ovjeka jer  njemu nisu potrebni ni razlozi ni protivrazlozi s obzirom da  smatra kako je samo on u pravu, kao {to jednom re~e filozof Fojerbah  (Feuerbach).

            Obrazovna politika se mora mijenjati i pro{irivati a ne da se i dalje svodi samo na obrazovanje djece i omladine. Ministrastvo za prosvjetu i kulturu treba da pro{iri svoju djelatnost i na oblast obrazovanja odraslih u ~emu im mnogo mogu pomo}i radio i televizija. U tom slu~aju }e se smanjiti vjerovatno}a da dr`avu vode ljudi ~ija znanja su neprimjerena datom trenutku vremena. Ina~e, poznato je  prema nalazima statistike da se danas ~ak 70% radnog vremena koristi  za sticanje novih znanja (tj. za u~enje) a samo 30% na realizaciju proizvoda. Tu spada i u~enje 2-3 strana jezika radi razmjene znanja, {to zagovara Evropski savjet, u cilju smanjivanja i otklanjanja barijera me|u narodima i na tr`i{tima.

            Zna~i, danas se pod pojmom pismenosti vi{e ne mo`e podrazumijevati puko  poznavanje alfabeta, te ~itanje i pisanje, ve} je pismenost  potrebno posmatrati u funkciji kori{tenja raznih znanja u svim sferama `ivota: u vezi sa zdravljem, u vezi sa poznavanjem svojih prava, u vezi sa psihologijom, politikom  a u zadnje vrijeme se pojmu pismenosti obavezno pridru`uje i pojam kompjuterske pismenosti., pa ~ak i emocionalne pismenosti. Mo`da je najva`nija uloga pismenosti  u dana{njem vremenu  omogu}avanje  kriti~kog  promi{ljanja na osnovu ~ega se zauzimaju sopstveni stavovi a ne prihvataju ne~iji tu|i  kao zdravo za gotovo  i time se spre~ava mogu}a manipulacija ljudi od strane neke grupe ili nekog pojedinca. Stanje takvog obrazovanja je nezadovoljavaju}e svagdje u svijetu, a pogotovo na Balkanu. Zbog toga demokratija kod nas te{ko mo`e da za`ivi, jer demokratija se ne mo`e ni razumjeti a kamoli uspostaviti bez odgovaraju}eg obrazovanja. A tamo gdje navodno postoji demokratija, mo`da i postoji, ali samo u tragovima a i to malo {to je ima, ve} je uveliko ugro`eno. Zbog ~ega? Upravo zbog degradacije stepena obrazovanja stanovni{tva. Upravo zbog  nebudnosti, nesavjesnosti i nedovoljne obrazovanosti i  neinformisanosti stanovni{tva prijeti opasnost da se i ta njihova,  sada ve} oskudna demokratija, izrodi   ponovo u totalitarizam  i tiraniju. Zato treba doobrazovati i odrasle  jer oni donose `ivotno va`ne odluke, kako u svojoj porodici tako i u politici, privredi.  Oni, takvi neobrazovani, natovaruju  sebi i svojoj djeci bijedu i  ratove na le|a. Da bi se obrazovali odrasli potrebna je pomo} resornog ministarstva koje bi trebalo osmisliti  taj segment i uklju~iti ga u svoje redovne obaveze daju}i mu pri tom isti zna~aj koji ima i obrazovanje djece i omladine. Danas, s obzirom na nivo razvijenosti medija i masovnih komunikacija, to im ne bi trebalo biti te{ko. Na`alost, do sada nije primje}eno da je i jednom od ministrastava za prosvjetu i kultura na Balkanu takvo {ta palo na pamet. A kako i bi kad bi najprije trebalo zaposlene u tim ministarstvima doobrazovati!? Dobro je primijetio Drago{ Kalaji} da bi bilo prethodno neophodno izvr{iti zama{nu promjenu nastavnog kadra na fakultetima dru{tvenih nauka ( oni obrazuju budu}e ministre za prosvjetu), jer taj kadar poti~e iz vremena naopake selkcije zasnovane na moralno-politi~koj podobnosti, te je uglavnom bez nu`nog nau~nog i pedago{kog autoriteta i stru~nosti. Ako je takav kadar obrazovao sada{nje i obrazovat }e i  budu}e ministre, ~emu se onda nadati? Mogli bi i mediji sami da tako ne{to zapo~nu, ali i tu se nailazi na isti problem: trebalo bi najprije doobrazovati kadar da bi mogao da shvati va`nost i potrebu za ne~im takvim. Iz tih razloga balkansko podru~je u tom smislu strahovito zaostaje. Ovdje je jo{ uvijek sve  u okviru individualnog interesa svakog pojedinca, {to je zanemaruju}e malo, jer malo ima onih koji su prirodno radoznali, a i taj mali broj je do kraja sputan uslovima sredine.  Koliko smo time hendikepirani ne treba posebno isticati, ve} je dovoljno imati u vidu da znanju nema kraja i da bi se ono  neprekino osvajalo tereba biti znati`eljan i  stalno postavljati pitanja.  A znanost je najve}a avantura ljudskog roda, ka`e dr Ante Simovi} profesor Sveu~ili{ta u Zagrebu. Imati znanje- zna~i biti slobodan!

            A svijet ide dalje. Zahvaljuju}i mogu}nostima koje pru`aju masovni mediji, znanja se ve} sti~u na razne druge  nekonvencionalne na~ine, mimo sistema  resornih ministarstava. Na primjer, danas se vi{e znanja sti~e putem otvorenih univerziteta  uz pomo} radija, televizije, Interneta i sl. Strani eksperti predvi|aju  da }e privatna ku}a postati najve}i centar za u~enje, a ne}e to vi{e biti u~ionice. Ali, mi smo veoma daleko od toga, prvenstveno zbog siroma{tva koje nam je donio rat. Zato bismo, za sada, bili sretni kad bi nam se bar preko TV ili radija pru`ilo malo vi{e obrazovnog programa, za sve generacije, umjesto {to nas konstantno bombarduju uobi~ajenom, neproduktivnom programskom {emom koja uklju~uje: Kruha i igara  i  trule politike! 

            Mora se priznati da su zna~aj obrazovanja na Balkanu jedino shvatili  u Sloveniji, a donekle i u Hrvatskoj.  U Hrvatskoj se sve vi{e, pored svih ovih pismenosti  spominje i ekolo{ka pismenost . Da bi se stanovni{tvo opismenjavalo i  u tom smislu, uveden je pojam ekolo{kih {kola  u kojima  se promovi{e zna~aj za{tite `ivotne  okoline kod svih uzrasrta u~enika. Djeca su to sa odu{evljenjem prihvatila. Pored toga,  u Hrvatskoj se uvodi prvi strani jezik ve} od vrti}kog uzrasta, a drugi od petog razreda osmogodi{nje {kole. Na  elektronskim medijima daje se mnogo prostora obrazovnom programu i ~esto se govori o uspjesima  u~enika i profesora  konkretnih {kola. Tako sam skoro slu{ala o kreativnom radu u~enika osnovne {kole  Trsat ( kod Rijeke)  u okviru muzi~ke sekcije gdje ih profesorica Radojka ^u~i} podsti~e na komponovanje melodija i pisanje stihova za pjesmice sa kojima u~enici u~estvuju na dje~jim festivalima. Mogu vam re}i da   se te pjesme  po kvalitetu  ni malo ne razlikuju od onih koje  za djecu pi{u profesionalci! Djeca su sa odu{evljenjem govorila o svojoj profesorici koja ih podsti~e na kreativan rad.

            U ve}ini zapadnih zemalja  u {kolama  jednom sedmi~no  se odr`ava i   sat gra|anskog odgoja  gdje se djecu u~i svim va`nijim aspektima gra|anskog `ivota: od njihovih prava do obaveza, a {to tako|er doprinosi funkcionalnoj pismenosti svakog ~ovjeka. Ni jednom dosada{njem ministru prosvjete na ovim prostorima ni{ta od gore re~enog jo{ nije ni palo na pamet. A kako i bi kad se nisu rodili sa takvim premisama u glavi, a nisu se potrudili da ih kroz `ivot steknu. Mo`da bi se to moglo i druga~ije prokomentarisati: Krivi ljudi na pravim mjestima!

 

 

 

 

 

 

 

            Zaklju~ak

 

 

            Ovaj tekst predstavlja  vjerovatno prvu literaturu te vrste na Balkanu. Bez obzira na to {to je broj tema koje se  ovdje obra|uju dosta {irok, ipak se mora priznati da mnoge  va`ne teme  nisu obuhva}ene. Problem je u tome {to ne postoji ni jedna oblast `ivota balkanskog ~ovjeka koja je sre|ena i o kojoj ne bi trebalo progovoriti na ovom mjestu.  Ali, namjere autora ovog teksta i nisu da popravi sve gre{ke na~injene kroz historiju u pogledu prosvje}ivanja balkanskih naroda, ve} da samo inicira razmi{ljanja o tim problemima i  da uka`e na zna~aj obrazovanja balkanskog stanovni{tva u svim segmentima `ivota, kako taj narod ne bi i dalje do`ivljavao kataklizme za koje je sam kriv.  Ovaj tekst bi ostvario svoj cilj kad bi podstakao stru~njake iz svih ovih oblasti da progovore o pomenutim problemima na jednostavan, narodu razumljiv  i prihvatljiv na~in, da ga pou~e i na taj na~in izvr{e svoj profesionalni, ljudski i patriotski zadatak. I ja sam ovaj tekst napisala iz tog razloga. Smatrala sam svojom du`no{}u da onima koji srljaju iz gre{ke u gre{ku uka`em  na te gre{ke i da im sugeri{em kako oni sami mogu doprinijeti ne pravljenju kolektivnih gre{aka koje skupo ko{taju  sveukupno stanovni{tvo Balkana. Narod  je do sada mislio da je on samo `rtva nekih imaginarnih sila a da on pri tom nije ni najmanje kriv. Nisu to nikakve imaginarne sile. Te sile su u samom narodu. A to su sile njegove neprosvje}enosti i neinformisanosti. Ili kao {to re~e urednik lista ARGUMENT, Ratko Dmitrovi}:” [to prije razbijemo iluziju kako smo  politi~ki zreo, svestan, mudar i ~astan narod, pribli`}emo se vratima iza kojih stanuje bolji `ivot.”

 

            Dok se ne steknu uslovi da se obrazovanje i prosvje}ivanje, od strane politike, postavi na mjesto koje mu po zna~aju za dobrobit stanovni{tva i za izvjesnost njegove budu}nosti, pripada, neophodno je da svatko uradi ono {to mo`e kako bi doprinio pove}anju stepena op}eg obrazovanja svakog stanovnika Balkana. Ovo naro~ito zbog toga da se vi{e ne gubi vrijeme ~ekaju}i da to uradi vlast (tj. politika) koja je, u principu , obavezna da to uradi. Prema dosada{njem iskustvu jo{ nema realnih osnova  za nadanje da bi se takvo {ta moglo uskoro po~eti de{avati.

            S obzirom da su obrazovnu i prosvjetiteljsku politiku do sada vodili samo mu{karci, i s obzirom da je  uglavnom i dalje samo oni vode, nije realno o~ekivati da se ne{to u tom smislu  uskoro po~ne kretati  ka boljem. Boljitku se mo`emo po~eti nadati tek onda ako se resor prosvjete i obrazovanja preda na upravu obrazovanim `enama.

            Prema tome, poruka za svakog Balkanca bi bila: Obrazujte se i informi{ite iz mnogo raznih izvora, jer koriste}i samo jedan izvor, nu`no morate jednog dana postati materijal pogodan za manipulaciju i zloupotrebu. Osim toga, vi{e znanja - manje straha ( kao {to re~e Matija Be}kovi}) a to automatski zna~i  i  ljep{i `ivot. Prou~ite osnove va{e religije i njene posljedice na va{ `ivot, na `ivot va{ih predaka ali i potomaka. Ne otimajte tu|e ve} stvarajte svoje jer se ne mo`e dugo `ivjeti od otimanja tu|eg. Naime, oni koji stvaraju, bude li im se konstantno otimalo, prestat }e da stvaraju ( primjer bijelog {trajka  u real-socijalizmu koji se ogledao kroz parolu: Ne mo`ete vi mene toliko malo platiti koliko malo ja mogu raditi!), a dru{tvo koje ne stvara i ne proizvodi, osu|eno je na propast ( ba{ kao i ono real-socijalisti~ko). Nemojte doprinositi svojoj sopstvenoj propasti ~ak ni nesvjesno, a pogotovo ne svjesno!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                      III

 

 

                         

                    RELIGIJE NA BALKANU

 

 

          Uvod

 

 

            Umjesto uvoda citirajmo dio pripovijetke PISMO IZ 1920., Ive Andri}a koju je on posvetio svom {kolskom drugu Maksu Levenfeldu, ljekaru, intelektualcu i humanisti, ro|enom Sarajliji ~iji roditelji su bili jevrejsko-austrijsko-talijanskog porijekla, a koji je 1920. godine  zauvijek napustio Sarajevo i oti{ao da `ivi u Pariz, odakle mu je poslao ovo pismo. Za vrijeme {panskog gra|anskog rata poginuo je kao {panski dobrovoljac-ljekar zajedno sa  svojim ranjenicima prilikom napada fa{ista na njegovu bolnicu. U tom pismu, Maks Levenfeld ka`e:

            “Ne verujem da }e ovih nekoliko nepovezanih stavova {to ih u brzini pi{em mo}i potpuno objasniti stvar i opravdati u tvojim o~ima moje  be`anje  iz Bosne. [aljem ih ipak, jer ose}am da ti dugujem odgovor i jer, se}aju}i se na{ih |a~kih godina, `elim da me  ne shvati{ pogre{no i ne gleda{ u meni obi~nog [vabu i kufera{a  koji olako napu{ta zemlju u kojoj se rodio, u trenutku kad ona po~inje slobodan `ivot i kad joj je potrebna svaka snaga.

            Da pre|em odmah na stvar. Bosna je divna zemlja, zanimljiva, nimalo obi~na zemlja i po svojoj prirodi i po svojim  ljudima. I kao {to se pod zemljom u Bosni nalaze rudna blaga, tako i bosanski ~ovek krije nesumnjivo u sebi mnogu moralnu vrednost koja se kod njegovih sunarodnika u drugim jugoslovenskim zemljama re|e nalazi. Ali vidi{, ima ne{to {to bi ljudi iz Bosne, bar ljudi tvoje vrste, morali da uvide, da ne gube nikad iz vida: Bosna je zemlja mr`nje i straha.  Ali da ostavimo po strani strah koji je samo korektiv te mr`nje, njen prirodan odjek, i da govorimo o mr`nji. Da, o mr`nji. I ti se instinktivno trza{ i buni{ kad ~uje{ tu re~ ( to sam vidio one no}i na stanici), kao {to se svaki od vas opire da to ~uje, shvati i uvidi. A stvar je ba{ u tome {to bi to trebalo uo~iti, utvrditi, analizirati. I nesre}a je u tome {to to niko ne}e i ne ume da u~ini. Jer, fatalna karakteristika te mr`nje i jeste u tome {to bosanski ~ovek nije svestan mr`nje koja `ivi u njemu, {to zazire od njenog analiziranja, i - mrzi svakog ko poku{a da to u~ini. Pa ipak, ~injenica je: da u Bosni i Hercegovini ima vi{e ljudi koji su spremni da u nastupima nesvesne mr`nje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijani, nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo ve}im slovenskim i neslovenskim zemljama.

            Ja znam da mr`nja, kao i gnev, ima svoju funkciju u razvitku dru{tva, jer mr`nja daje snagu, a gnev izaziva pokret. Ima  zastarelih i duboko ukorenjenih nepravdi i zloupotreba, koje samo bujice mr`nje i gneva mogu da i{~upaju i otplave. A kad te bujice splasnu i nestanu, ostaje mesto za slobodu, za stvaranje boljeg `ivota. Savremenici vide mnogo bolje mr`nju i gnev, jer pate od njih, ali potomstvo }e videti samo plodove snage i pokreta.  Znam ja to dobro. Ali ovo {to sam gledao u Bosni, to je  ne{to drugo. To je mr`nja, ali ne kao neki takav momenat u toku dru{tvenog razvitka i neminovan deo jednog istorijskog procesa, nego mr`nja koja nastupa kao samostalna snaga, koja sama u sebi nalazi svoju svrhu. Mr`nja koja di`e ~oveka protiv ~oveka i zatim podjednako baca u bedu i nesre}u ili goni pod zemlju oba protivnika; mr`nja koja kao rak u organizmu tro{i i izjeda sve oko sebe, da na kraju i sama ugine, jer takva mr`nja, kao plamen, nema stalnog lika ni sopstvenog `ivota; ona je prosto oru|e nagona za uni{tenjem ili samouni{tenjem, samo kao takva i postoji, i samo dotle dok svoj zadatak potpunog uni{tenja ne izvr{i.

            Da, Bosna je zemlja mr`nje. To je Bosna. I po ~udnom kontrastu, koji u stvari nije tako ni ~udan, i mo`da bi se pa`ljivom analizom dao lako objasniti, mo`e se isto tako kazati da je malo zemalja u kojima ima toliko tvrde vere, uzvi{ene ~vrstine karaktera, toliko ne`nosti i ljubavnog `ara, toliko dubine ose}anja, privr`enosti i nepokolebljive odanost, toliko `e|i za pravdom. Ali ispod svega toga kriju se u neprozirnim dubinama oluje mr`nje, ~itavi uragani sapetih, zbijenih mr`nji koje sazrevaju i ~ekaju svoj ~as. Izme|u va{ih ljubavi i va{e mr`nje odnos je isti kao izme|u va{ih visokih planina i hiljadu puta ve}ih i te`ih nevidljivih geolo{kih naslaga na kojima one po~ivaju. I tako, vi ste osu|eni da `ivite na dubokim slojevima eksploziva koji se s vremena na vreme pali upravo iskrama tih va{ih ljubavi i va{e ognjene i svirepe ose}ajnosti. Mo`da je va{a najve}a nesre}a ba{ u tome {to i ne slutite koliko mr`nje ima u va{im ljubavima i zanosima, tradicijama i pobo`nostima. I kao {to tle  na kom `ivimo prelazi, pod uticajem atmosferske vlage i toplote, u na{a tela i daje im boju i izgled, i odre|uje karakter i pravac na{em na~inu `ivota i na{im postupcima - tako isto i silna, podzemna i nevidljiva mr`nja na kojoj `ivi bosanski ~ovek ulazi neprimetno i zaobilazno u sve njegove, i najbolje, postupke. Poroci ra|aju svuda na svetu mr`nju, jer tro{e a ne stvaraju, ru{a a ne grade, ali u zemljama kao {to je Bosna - i vrline govore i deluju ~esto mr`njom. Oni koji veruju i vole - smrtno mrze one koji ne veruju ili one koji druga~ije veruju i drugo vole. I, na `alost, ~esto se  glavni deo njihove vere i njihove ljubavi tro{i u mr`nji. (Najvi{e zlih i mra~nih lica mo`e ~ovek sresti oko bogomolja, manastira i tekija.) Oni koji tla~e i eksploati{u ekonomski slabije, unose u to jo{ i mr`nju,koja tu eksploataciju ~ini stostruko te`om i ru`nijom, a oni koji te nepravde podnose, ma{taju o pravdi i odmazdi, ali kao o nekoj osvetni~koj eksploziji koja bi, kad bi se ostvarila po njihovoj zamisli, morala da bude takva i tolika da bi raznela i tla~enog zajedno sa mrskim tla~iteljem. Vi ste, u ve}ini, navikli da svu snagu mr`nje ostavljate za ono {to vam je blizu. Va{e su voljene svetinje redovno iza trista reka i planina, a predmeti va{e odvratnosti i mr`nje tu su pored vas, u istoj varo{i, ~esto sa druge strane va{eg avlijskog zida. Tako va{a ljubav ne tra`i mnogo dela, a va{a mr`nja prelazi vrlo lako na delo. I svoju ro|enu zemlju vi volite, `arko volite, ali na tri-~etiri razna na~ina koji se me|u sobom isklju~uju, smrtno mrze i ~esto sudaraju.

            U nekoj Mopasanovoj pripoveci ima jedan dionizijski opis prole}a koji se zavr{ava re~ima da bi u takve dane po svim uglovima trebalo izlepiti oglase:- Gra|anine francuski, prole}e je, ~uvaj se ljubavi!- mo`da bi u Bosni trebalo opominjati ~oveka da se na svakom koraku, u svakoj misli i svakom, i najuzvi{enijem, ose}anju ~uva mr`nje, uro|ene, nesvesne, endemi~ne mr`nje. Jer toj zaostaloj i ubogoj zemlji, u kojoj `ive zbijeno ~etiri razne vere, trebalo bi ~etiri puta vi{e ljubavi, me|usobnog razumevanja i sno{ljivosti nego drugim zemljama. A u Bosni je, naprotiv, nerazumevanje, koje povremeno prelazi u otvorenu mr`nju, gotovo op{ta karakteristika stanovnika. Izme|u raznih vera jazovi su tako duboki da samo mr`nja uspeva ponekad da ih pre|e.  Znam da mi se na to mo`e odgovoriti, i sa dosta prava, da se u tom pogledu ipak prime}uje izvestan napredak, da su ideje XIX veka i ovde u~inile svoje, a da }e sada posle oslobo|enja i ujedinjenja sve i}i  mnogo bolje i br`e.  Bojim se da nije sasvim tako. ( Ja sam, ~ini mi se, za ovo nekoliko meseci dobro video stra{ne me|usobne odnose me|u ljudima raznih vera i raznih narodnosti u Sarajevu!)  [tampa}e se i govori}e se svuda i svakom prilikom:- Brat je mio, koje vere bio-,ili  - Ne pita se ko se kako krsti, neg ~ija mu krvca grije prsi-. -Tu|e po{tuj, a svojim se di~i-, -Integralno narodno jedinstvo ne poznajee verskih ni plemenskih razlika-. Ali, oduvek je u bosanskim gra|anskim krugovima bilo dosta la`ne gra|anske u~tivosti, mudrog varanja sebe i drugih zvu~nim re~ima i praznim ceremonijalom. To prikriva kako-tako mr`nju, ali je ne uklanja i ne spre~ava u rastenju. Bojim se da i pod pokrovom svih savremenih maksima mogu u tim krugovima da dremaju stari nagoni i kainovski planovi, i da }e `iveti dok god ne budu potpuno izmenjene osnove materijalnog i duhovnog `ivota u Bosni.  A kad }e do}i to vreme, i ko }e imati snage da to izvede? Jednom }e do}i, ja u to verujem, ali ovo {to sam video u Bosni ne ukazuje na to da se tim putem ve} ide. Naprotiv.

            Ja sam o tome razmi{ljao, naro~ito poslednjih meseci, kad sam se jo{ borio sa odlukom da zauvek napustim Bosnu. Razumljivo je da ne spava dobro ~ovek koji se nosi takvim mislima. I ja sam le`ao pored otvorenog prozora u sobi u kojoj sam se rodio, napolju je {umela Miljacka naizmence sa vetrom rane jeseni u jo{ obilnom li{}u.

            Ko u Sarajevu provodi no} budan u krevetu, taj mo`e da ~uje glasove sarajevske no}i. Te{ko i sigurno izbija sat na katoli~koj katedrali: dva posle pono}i. Pro|e vi{e od jednog minuta i tek tada se javi ne{to slabijim ali prodornim zvukom sat sa pravoslavne crkve, i on iskucava svoja  dva sata posle pono}i. Malo za njim iskucava promuklim, dalekim glasom sahat-kula kod Begove d`amije, i to iskucava jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po ~udnom ra~unanju dalekih, tu|ih krajeva sveta! Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali bog jedini zna koliko je sada sati kod njih, koliko po sefardskom a koliko po e{kenaskom ra~unanju. Tako i no}u, dok sve spava, u brojanju pustih sati gluvog doba bdi razlika koja deli ove pospale ljude koji se budni raduju i `aloste, goste i poste prema ~etiri razna, me|u sobom zava|ena kalendara, i sve svoje `elje i molitve {alju jednom nebu na ~etiri razna crkvena jezika. A ta razlika je, nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i podmuklo, uvek sli~na mr`nji, ~esto potpuno istovetna sa njom.

            Tu specifi~nu bosansku mr`nju trebalo bi prou~avati i pobijediti kao opaku i duboko ukorijenjenu bolest. I ja vjerujem da bi strani nau~nici dolazili u Bosnu da prou~avaju mr`nju, kao {to prou~avaju lepru, samo kad bi mr`nja bila isto tako priznat, izdvojen i klasificiran predmet prou~avanja kao {to je lepra.

            Pomi{ljao sam da se i sam bacim na izu~avanje te mr`nje i, analiziraju}i je i iznose}i na svetlost dana. Da doprinesem njenom uni{tenju. Mo`da je to i bila moja du`nost, jer ja sam, iako po poreklu stranac, u toj zemlji ugledao  svetlost  dana, ali posle prvih poku{aja i du`eg razmi{ljanja uvideo sam da nemam sposobnosti ni snage za to. Od mene bi se kao i od svih ostalih tra`ilo da stanem na jednu stranu, da budem mr`en i da mrzim. A ja to nisam hteo ni umeo. Mo`da bih, ako tako mora biti, i pristao jo{ da padnem kao `rtva mr`nje, ali da `ivim u mr`nji i sa mr`njom, da u~estvujem u njoj, to ne mogu. A u zemlji kao {to je sada{nja Bosna, onaj koji ne ume ili, {to je jo{ vi{e i te`e, onaj koji svesno ne}e da mrzi, uvek je pomalo tu|in i izrod, a ~esto i mu~enik. To va`i i  za vas, ro|ene Bosance, a pogotovu za ~oveka do{ljaka.  - I tako sam ja jedne od tih jesenskih no}i, slu{aju}i ~udna dozivanja tih raznovrsnih i raznoglasnih sarajevskih tornjeva, zaklju~io da ne mogu ostati u svojoj drugoj domovini Bosni, da ne treba u njoj da ostanem. Ja nisam toliko naivan da tra`im u svetu varo{ u kojoj nema mr`nje. Ne, meni treba samo mesto u kome }u mo}i `iveti i raditi. Ovde to ne bi mogao.

            Ti }e{ sa podsmehom, mo`da i sa prezirom, ponoviti svoju re~ o mom be`anju iz Bosne. Ovo  moje pismo ne}e imati snage da ti moj postupak objasni i opravda, ali izgleda da u `ivotu ima prilika kad va`i drevno latinsko pravilo:-  Samo u be`anju je spas.-. I molim te da mi veruje{ samo toliko: da ne be`im od svoje ~ove~anske du`nosti, nego zato da bih mogao da je potpuno i nesmetano izvr{im.

            Tebi i na{oj Bosni `elim u novom narodnom i dr`avnom `ivotu svaku sre}u!

                                                                                      Tvoj M.L. “

 

 

            Kao {to se iz ovog pisma mo`e zaklju~iti, korijeni duboke mr`nje, koja je kroz historiju bila podstreka~ i pokreta~ manje-vi{e svih negativnih pojava u BiH  ( ali i na Balkanu), su religije. Malo je bilo onih koji su bar poku{ali analizirati uzroke tih pojava, a jo{ manje je bilo onih koji su poku{ali da se bore protiv njih. I oni hrabri koji su se usudili tako ne{to zapo~eti, ubrzo su bili prisiljeni da odustanu jer su obi~no ostajali  usamljeni i kao takvi preslabi da u toj borbi istraju. Neki su morali  da se umire i bave ne~im drugim, a neki su morali da pobjegnu. Zbog  toga je  situacija u tom pogledu  ostala potpuno ista kakva je bila i  prije stotinu godina i zbog toga su nam se  i dalje de{avale ratne i druge nesre}e i  moramo biti svjesni, ako stanovni{tvo i dalje bude dr`alo glave u pijesku ( kao noj kad mu prijeti opasnost), situacija na ovim prostorima ostat }e ista i kroz narednih stotinu i vi{e godina. A to }e neminovno dovesti  do totalne propasti  i izumiranja ovih naroda. Po{to je problem toliko kompleksan, ne treba o~ekivati da ga rije{i nekoliko entuzijasta, ve} je potrebna podr{ka i razumijevanje ve}ine stanovni{tva. U protivnom, ti entuzijasti }e pro}i kao i pijevac koji prerano zakukuri~e, a tako su i do sada prolazili.  Takvi entuzijasti su upravo ljudi koji vide dalje od ve}ine dana{nje populacije, zahvaljuju}i prvenstveno svojoj prosvje}enosti. Zato bi opet pouka {irokim narodnim masama  bila: prosvje}ujte se da biste  dorasli trenutku u kojem `ivite i da biste mogli uticati pozitivno na svoju sudbinu. Raskrinkajte religije da biste manje robovali njima i da biste sprije~ili njihove pogubne uticaje na va{u sudbinu i na sudbinu va{ih potomaka!

 

 

 

            Op}enito o religijama

 

 

            Sama rije~ religija (lat. religare-vezati) zna~i vezivanje za bogove ili po{tovanje bogova tj. pobo`nost. Prije pojave monoteisti~kih religija             ( vjerovanje u jednog boga) ljudsko vjerovanje je pro{lo kroz razne faze, a sve  bi se  uglavnom moglo okarakterisati kao: svatko je vjerovao u {ta je htio. Kamo sre}a da je tako i ostalo!

            Vjerovanja su se javila kao nadomjestak nemogu}nosti obja{njenja prirodnih pojava i zbog straha od njih. ^ovjek se pla{io svih zala koja su ga pritiskala i zagor~avala njegov `ivot. On im se nije znao suprotstaviti pa su ga u`asi ili neo~ekivane posljedice, koje su oni izazivali, bacali ga u o~ajanje i patnju. ^ak i Frojdova definicija religije, koja ka`e da je religija  prinudna neuroza i kolektivna iluzija proiza{la iz dugotrajne bespomo}nosti i potrebitosti ~ovjeka, ide u tom smislu. Zna~i, strah je imao svoj izvor u neznanju, slabosti i velikoj bespomo}nosti ljudi. Zato su vapili za ne~ijom pomo}i. Da si pomognu sami ili jedni drugima, nisu mogli jer su  nauka i njene tekovine tada bili nepoznat pojam. ^ovjek tada nije znao prirodne zakone a time ni prave uzroke pojava okolo sebe ve} je tapkao u mraku svog neznanja. Da bi sam sebi dao bar neko obja{njenje, izmislio je nadnaravne sile kojima pripisuje sve stra{ne doga|aje. A ta nadnaravna sila bio je bog  (ili bogovi). Tako|er, zbog ograni~enog poznavanja stvarne ljudske prirode, pojedini ljudi mogu da izgledaju kao ~udovi{ta i izuzeci po svojoj zlo}i ili dobroti ili svojem savr{enstvu. Otuda vodi porijeklo i ljudska misao o bogovima, bogu i satani, o an|elima i svecima. Zna~i, ideja boga je ro|ena iz neznanja ~ovjeka, tj. bog je djelo onih siroma{nih duhom!

            Do ideje boga ~ovjek nije odjednom do{ao. Za to mu je trebalo vremena. U svom neznanju, primitivni narodi su se najprije obratili predmetima oko sebe te su od njih molili za{titu i milost. Kasnije je sklonost prema stvarima zamijenjena sklono{}u prema nekim mo}nim ( imaginarnim)  ~iniocima za koje se smatralo da iza tih predmeta stoje i s njima upravljaju. Dalji razvoj ~ovjekove religioznosti vodio ga je ka upro{}enju: ~itavu prirodu i pojave u njoj ~ovjek je pot~inio jednom vrhovnom bi}u, najvi{em duhu, koji po svojoj volji ure|uje svijet, njegove odnose i pojave. U periodu kad je ~ovjek vjerovao u mnogo bogova (mnogobo{tvo) nisu bili poznati vjerski ratovi. Njih su izazivale monoteisti~ke religije, koje se opravdano mogu smatrati gospodarima rata i mira. To je sasvim razumljivo jer u doba mnogobo{tva postojalo je mnogo manjih grupa koje su imale sli~na ali i razli~ita vjerovanja i nije postojao na~in da se oni po tom osnovu udru`e  i fanatiziraju u cilju nekog vjerskog rata. Pojava monoteisti~kih religija je imala za cilj da razni propovjednici ( proroci, bo`ji poslanici i sl.), shvativ{i mo} religije, obuhvate istom religijom   {to {ire narodnre mase  i da putem te religije manipuli{u tom masom, naravno, u cilju vlastitih interesa.  Takve vo|e, kao ljudi sa svim svojim strastima i manama, iskompleksirani, lakomi i vlastoljubivi nisu mogli da odole izazovu zvanom: vlast i mo}. Zbog toga je do{lo do neminovne politizacije religije {to se uskoro manifestiralo  kao saradnja izme|u svjetovnih i duhovnih vo|a, sve sa ciljem da se zajedni~ki podanici {to vi{e  iskoriste i zloupotrebe za svoje sitno- i krupnosopstveni~ke interese. U cilju ilustracije ove pojave navedimo primjer kr{}anske religije. Ona je bila religija, u pravom smislu te rije~i, samo dok je nisu priznali vladari. Nakon toga je postepeno postajala sve vi{e politika, i to toliko beskurpulozno da je dolazilo do  otvorenih sukoba izme|u poglavara pojedinih patrijar{ija.U tom pogledu se naro~ito isticala Rimska patrijar{ija  na ~elu sa papom, koja se godine 1054. kona~no i odvojila od ostalih patrijar{ija kr{}anstva. Zahvaljuju}i ~injenici {to je sad ova novonastala frakcija kr{}anstva, koja se obi~no naziva samo  katoli~anstvom, mogla bez ikakvog ograni~enja da se dalje politizuje, njena mo} je enormno rasla. Pomo}u rovarenja i spletki papa je uspio da sjedne najprije na prijesto Cezara, a kasnije  je zahvaljuju}i gluposti vladara zapadnoevropskih dr`ava, postao  gospodar i njihovih sudbina. To jest, zasnovao je teokratiju                ( bo`ansku vladavinu) kojoj je on bio vo|, a stvarni vladari su bili samo njegovi namjesnici. On ih je smjenjivao ili podizao njihove narode protiv njih ako bi mu se oduprli. Njegova duhovna oru`ja su kroz vijekove bila ja~a od svjetovnih, {to je i razumljivo s obzirom na tada{nju (ne)prosvje}enost naroda. Zaslijepljeni narodi su slu{ali prvenstveno njega, on je dijelio krune, zava|ao vladare da bi njima vladao. Tako je katoli~ka crkva ubrzo preuzela i duhovnu i svjetovnu vlast nad ve}im dijelom Evrope  i stolje}ima uspje{no gu{ila svaki progres nauke, prosvjete, kulture i ekonomije na tom prostoru. Dr`ala je te narode u potpunom mraku da bi ih mogla {to bolje iskori{tavati i plja~kati. Papino carstvo bi jo{ i danas postojalo da ga nije progres znanja pomalo nagrizao i kona~no sru{io. To jest, do{ao je dan kad je dovoljno velik broj stanovnika uvidio te pogubne uticaje katoli~ke crkve na daljnji razvoj dru{tva, te zatra`io njenu reformu. Kako se katoli~ka crkva zaista previ{e udaljila od izvornog kr{}anstva, tj. od evan|elja, to su zagovornici ove reforme, po toj osnovi, lako dobili podr{ku {irokih masa. Taj reformatorski pokret bio je naro~ito jak u germanskim zemljama gdje su stanovnici ( ina~e skloniji redu, radu i progresu nego stanovnici ju`nih dijelova Evrope) odavno shvatili kolike su razmjere plja~ke i terora koji nad njima vr{i papska kurija.

            Religiozne zablude se obi~no prihvataju po inerciji. Vjernici ne ispituju religiozni sistem u koji vjeruju. Oni vjeruju na osnovu navike i obi~aja. Me|utim, religiju bi trebalo svatko, tko u nju vjeruje, svestrano ispitati, tim vi{e {to se  natura stav da je ona ne{to najva`nije u `ivotu ~ovjeka. Ljudi se, u ve}ini, dr`e svoje religije jedino iz navike: oni nisu nikada ozbiljno ispitivali ono {to ih za nju vezuje, niti procjenjivali motive svojih postupaka, ni svojih mi{ljenja. Religija koju svi  smatraju veoma va`nom, oduvijek je bila ono {to se ljudi nisu usu|ivali da temeljno prou~e. Oni slijede puteve koje su im njihovi o~evi obilje`ili; oni vjeruju zato {to im se od djetinjstva govorilo da treba vjerovati; oni se nadaju zato {to su se i njihovi preci nadali; oni strepe zato {to su i njihovi preci strepili; oni se gotovo nikad nisu udostojili da razmotre motive svog vjerovanja. Pri tom se sa `aljenjem mora konstatovati: takvi ljudi nisu svjesni vremena u kojem `ive i pona{aju se u njemu kao fosilni ostaci.  Uop}e veoma mali broj takvih ljudi ima  sposobnost da ispituje stvari i pojave oko sebe. Prost narod, zauzet nu`nim radovima oko svoje egzistencije, poklanja slijepo povjerenje onima koji tvrde da treba da ga vode; on prepu{ta brigu da misle za njega; on vjeruje lako u sve ono {to oni nare|uju i naprosto se ne usudi postaviti pitanje: Za{to? Kako? Kako je uop}e mogu}e da su se takve religije, koje su nastale na daleko ni`em stepenu razvoja ljudskog dru{tva, pro{unjale nepromijenjene kroz tolika stolje}a do dana{njih dana i da jo{ uvijek svoje sjeme zla bez smetnje siju i danas? Evo kako.

             U djetinjstvu primamo sve uticaje kojima nas `ele podvrgnuti. Tad jo{ ni nemamo sposobnosti, ni iskustva, ni hrabrosti da sumnjamo u ono ~emu nas u~e oni u ~iju nas zavisnost stavlja na{a slabost.

            U mladosti nas bujne strasti i stalno pijanstvo na{ih ~ula spre~avaju da mislimo na religiju, suvi{e zamr{enu i `alosnu da bi nas zanimala.

            U zrelo doba razne brige, nove strasti, ambicije, `elja za bogatstvom i sli~no apsorbuju svu pa`nju ~ovjeka, pa on opet nema ni volje ni snage da prou~ava i analizira svoju religiju.

            U starosti umrtvljene  sposobnosti, mehani~ke navike, fizi~ka i umna slabost ne dozvoljavaju nam da se bavimo analizom izvora na{ih navika i mi{ljenja, a pogotovo to spre~ava strah od smrti.

            Na taj na~in religijska mi{ljena, jedanput prihva}ena, odr`avaju se u toku dugog niza vjekova i dovuku se do doba u koje nikako ne pristaju, ali se ipak tu odr`avaju izazivaju}i sve mogu}e  negativne posljedice koje jedna anahrona pojava mo`e izazvati u moderno doba. Na taj na~in, iz vijeka u vijek, narodi se predaju shvatanjima koja nisu nikad ispitali. Oni vjeruju da je  njihova sre}a vezana za te ustanove koje bi se, pri solidnom ispitivanju pokazale izvorom ve}ine njihovih nesre}a i zala. A vlast je tu jo{ oslonac ~ovjekovih predrasuda, ona mu onemogu}uje i  zabranjuje ispitivanja, ona ga sili na neznanje. Ni prema ~emu drugom ljudi ne pokazuju toliko lakovjernosti kao prema religiji. Kad je religija u pitanju ljudi, bez obzira na obrazovanje, ostaju uvijek na nivou djetinjstva ili divlja{tva!       

            Najpoznatije religije na svijetu su: brahmanizam, budizam, lamaizam, islam, kr{}anstvo i jevrejska religija. Nama su, za analizu, svakako najinteresantnije religije koje su dominantne na Balkanu, a to su kr{}anstvo (pravoslavlje, katoli~anstvo, reformisano kr{}anstvo) i islam. Recimo ne{to o njima.

 

 

           

            Kr{}anstvo

 

           

            Kr{}anstvo je jedna od tri najrasprostranjenije religije u svijetu ( uz budizam i islam), po svojim dru{tvenim uticajima u historiji vrlo zna~ajna i teritorijalno najrasprostranjenija religija. Tradicionalno kr{}anstvo smatra za svog osniva~a Isusa Krista ( Hrista) siroma{nog tesara iz Nazareta u Galileji koji je, propovijedaju}i o kraljevstvu bo`jem i nebeskom, te o obavezi da se postigne da svaki ~ovjek bude zadovoljan svojim `ivotom, sakupio mnogo sljedbenika koji su ga smatrali mesijom  (spasiteljem). Kako je on time ugrozio jevrejsku vladaju}u klasu, uhva}en je i predat rimskom namjesniku Ponciju Pilatu pod optu`bom da di`e narod protiv Cezara i osu|en je na smrt razapinjanjem na  krstu. Me|utim, mnogi histori~ari smatraju da je Krist izmi{ljena li~nost jer se dokumentarno ne mo`e potvrditi njegovo postojanje.

            Kr{}anstvo je prva univerzalisti~ka religija, nasuprot dotada{njih nacionalnih religija, a  zasnivalo se na monoteisti~koj koncepciji. Propovijedalo je jednakost svih ljudi pred bogom ( Jevreja, Grka i Rimljana), bogatih i siroma{nih, slobodnih i robova, mu{karaca i `ena. Potla~ene mase tada{njeg robovlasni~kog dru{tva brzo su prihvatile socijalne komponente kr{}anskog u~enja i ono se naglo ra{irilo po ~itavom podru~ju Rimskog carstva. Uprkos netrpeljivosti slu`bene i op}e javnosti i uprkos progonima oni, koji su sebe nazivali kr{}anima, konstantno su privla~ili nove vjernike. Dodu{e, dosta dugo su bili manjinska konfesija koju su uglavnom sa~injavali siroma{niji gradski stanovnici, velik broj `ena, robovi i sl. Svojom porukom utjehe i nade za sve oja|ene duhom, tijelom ili dru{tvenim stanjem, svojim prezirom prema ovozemaljskim stvarima i vjerom u vaskrsenje, kr{}anstvo je naro~ito privla~ilo pripadnike ni`ih dru{tvenih slojeva.  Dodu{e, izvjestan broj preobra}enika dolazio je i iz  redova bogatijih gra|ana koji su osje}ali potrebu za slo`enijom religijom nego {to je bilo paganstvo, a bilo je interesantno i za sasvim prosje~ne gra|ane za koje su svakodnevno kupanje, cirkuske predstave, trke i gladijatorske igre postepeno gubili smisao.

            Dok je rano kr{}anstvo, kao vjera potla~enih i obespravljenih, predstavljalo progresivnu snagu u socijalnom razvoju ~ovje~anstva, koja se javila u trenutku kad je Rimako carstvo ve} bilo u dubokoj dekadenciji, srednjevjekovno kr{}anstvo je, postav{i vladaju}a i dr`avna religija, vezalo svoje interese za interese vladaju}e klase i udaljilo se od  izvornih ideala koje propovijeda evan|elje. Naime,  kr{}anstvo je u  svom ranom periodu, dok je jo} bilo neka vrsta opozicije vlasti, bilo korisno svojim sljedbenicima, jer tada su kr{}ane predstavljali vjernici  me|u kojima su bili i apostoli, i u~itelji i evangelisti i proroci, a oni su se svi obra}ali Bogu direktno, bez posrednika. Crkva tada nije bila neki posebni  ured za kontakt sa Bogom ve} naprosto skup vjernika ( ili kongregacija) od kojih su neki bili proroci, neki apostoli, neki pastori itd. Lokalne crkve su imale svoje elders i deacons  koji su nadgledali  rad i upravljali slu`bom ( kao {to danas imaju protestantske crkve). Po{to je kr{}anstvo  imalo tendenciju da se {iri na sve narode, to je ono imalo op}i karakter pa se za tu religiju po~inje koristiti i naziv katolicizam  u zna~enju sveop}i, a kr{}anska crkva se tada nazivala Apostolska katoli~ka crkva. Vremenom je crkva poprimala neke forme organizovanja po uzoru na organizovanje tada{nje dr`ave, {to je poplo~alo put prihva}anju kr{}anstva kao dr`avne religije. U sklopu toga do{lo je i do pojave sve}enika i biskupa koji su se nametnuli vjernicima kao posrednici izme|u njih i Boga. Time crkva prestaje biti apostolska, a historija je u tom periodu naziva Stara katoli~ka crkva. U toj crkvi biskup postaje toliko va`an da bez njega vi{e nema crkve. Sada svatko tko ho}e biti kr{}anin, mora biti podre|en biskupu jer izvan crkve i bez biskupa vi{e nema spasenja! Crkva se vi{e ne smatra grupom ljudi koji pripadaju Bogu i koji vjeruju u Isusa, ve} grupom  osoba koje pripadaju crkvi biskupa! Personalna komunikacija sa Bogom i osiguranje prisustva Krista je sada definitivno uslovljeno striktnom odano{}u izvjesnim vanjskim formama, ~ime se i su{tina zna~enja pojma katolicizam  mijenja, {to se odra`ava u tome da direktna komunikacija sa Bogom vi{e nije mogu}a, ve} samo sa biskupom. Time se evangelisti~ka koncepcija crkve kao kongregacije izrodila u katoli~ku koncepciju crkve kao grupe vjernika koji pripadaju odre|enom episkopatu. Dalje, car Konstantin 313. godine  je dozvolio punu toleranciju kr{}anstva, a 337. se i sam pokrstio  i time u~inio kr{}anstvo slu`benom religijom. Pri tom je ustrojio organizaciju crkve po uzoru na  organizaciju dr`ave, {to zna~i da je uspostavio crkvenu hijerarhiju ( papa-koncil-patrijarsi ( kardinali ili glavni biskupi)-mitropoliti-biskupi-sve}enici). U to vrijeme postojalo je pet patrijar{ija (Konstantinopolska, Antiohijska, Jerusalemska, Aleksandrijska i Rimska) kr{}anske crkve. Papa se birao izme|u pet patrijarha od kojih je svaki predstavljao svoju patrijar{iju.

            Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva (476), car u Konstantinopolu je postao jedini car, {to je dalo neki presti` i konstantinopolskom patrijarhu u odnosu na druge. Zbog toga patrijarsi Konstantinopola i Rima postaju vode}i rivali za crkvenu supremaciju, tim vi{e {to u to vrijeme po~inju da ja~aju Arapi i da zauzimaju teritorije ostalih triju patrijar{ija, zbog ~ega su njihovi patrijarsi ispali iz trke za mjesto pape. Rimska patrijar{ija je pri prvom slijede}em izboru pape smatrala da ona ima vi{e argumenata da njihov glavni biskup  bude izabran za papu, {to su i argumentovali na crkvenom saboru 451. godine.  Me|utim, pod uticajem cara, ipak je izabran konstantinopolski patrijarh, {to je izazvalo bijes  glavnog biskupa Rima. To je imalo za posljedicu niz aktivnosti koje su sve vi{e udaljavale Rimsku patrijar{iju od ostatka kr{}anstva, {to }e 1054. godine rezultirati i u njenom zvani~nom odvajanju. Tada se Stara katoli~ka crkva podijelila na Gr~ku katoli~ku crkvu i Rimsku katoli~ku crkvu.  Sad se postavlja pitanje: Da li je to bio samo rezultat prekomjernih ambicija dvojice patrijarha? Ili je to bilo zbog toga {to se civilizovan svijet podijelio na gr~ko i latinsko govorno podru~je, svako sa svojim glavnim gradom? Ili je ipak dominantnu ulogu odigrala potreba Zapadne crkve da se oslobodi uticaja stagniraju}e crkve orijenta?

            Dalji razvoj kr{}anstva se odvijao kao {to je predstavljeno dijagramom na slici, sa kojeg se vidi da je Gr~ka katoli~ka crkva ( koja je kasnije uzela atribut ortodoksna ili pravoslavna), nastavila svoj put bez bitnijih promjena, a Rimska katoli~ka crkva je u svoje ustrojstvo unijela mnoge promjene koje su je maksimalno ispolitizovale i udaljile od osnovne koncepcije kr{}anstva: od evan|elja. Dogmatske rasprave, a jo{ vi{e politi~ke prilike i razni interesi doveli su do toga da je  zapadno kr{}anstvo tokom  narednih stolje}a postajalo sve  razjedinjenije. To su ujedno bile klice zahtijeva za jednom budu}om reformom koja  se od njega zahtijevala na po~etku 16. stolje}a a na koju ono nije htjelo pristati, {to mu se osvetilo.  U okviru tog reformisti~kog pokreta, od Rimske katoli~ke crkve odvojile su se tri crkve: luteranska, reformisti~ka   ( Calvin, Zwingli) i anglikanska, koje se nazivaju  jo{ i protestantskim crkvama.  Ove tri protestantske crkve su se dalje granale na mnogo raznih protestantskih crkava, naro~ito u USA. Da Rimska katoli~ka crkva ubrzo nakon ovih pojava nije poduzela rigorozne mjere u vidu protureformacije, bila bi potpuno nestala. Me|utim, zahvaljuju}i protureformaciji, ona se, iako znatno oslabljena, ipak odr`ala, u izvjesnoj mjeri reformisala i nastavila svoje egzistiranje, kao {to pokazuje dijagram. Sa istog dijagrama se vidi da su se protestantske  crkve, po svojoj ideologiji, ali i organizaciji, vratile formama Apostolske katoli~ke crkve, kakva se imala na po~etku pojave kr{}anstva.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                   Dijagram razvoja kr{}anske crkve kroz historiju, /17/

 

 

            Svatko }e, nakon {to bolje pogleda  ovaj dijagram koji predstavlja liniju razvoja kr{}anstva kroz historiju, primijetiti da nigdje nema Srpske pravoslavne crkve ( Svetosavske crkve)  niti Crkve u Hrvata. Da li je mogu}e da su one toliko bezna~ajne za ukupnu historiju kr{}anstva,/17/?  Izgleda da jesu, iako se nama Balkancima ~ini da su to dvije najzna~ajnije religije na svijetu! Gdje je njihovo mjesto u ukupnoj historiji kr{}anstva? Ako `elimo biti objektivni moramo priznati da su one samo dvije bezna~ajne sekte: jedna Gr~ke katoli~ke crkve, a druga Rimske katoli~ke crkve. U ~emu se one razlikuju od svojih crkava-majki? Mo`da imaju vi{e bezna~ajnih razlika, ali imaju i jednu  veoma zna~ajnu, koja je bila uzrokom krvave historije Balkana. Naime, po svetosavlju pripadnik SPC mo`e biti samo Srbin, a Srbin mo`e biti samo onaj tko je pripadnik SPC, tj. svetosavac. To bi se moglo nazvati glupo{}u i bilo bi smije{no da nije bilo toliko tragi~no kroz historiju. Zbog ovoga, Srbi koji su iz nekog razloga napustili svetosavlje, automatski su prestajali da budu smatrani Srbima, tj. bivali su odba~eni od korpusa srpskog naroda, {to je imalo za posljedicu njihovo prevjeravanje i pristupanje drugim religijama i narodima. [to se ti~e Crkve u Hrvata, ona prote`ira jedan specijalan vid nacionalizma,   ( usudila bi se re}i:  komplementaran onom od SPC), za razliku od Rimske katoli~ke crkve koja je internacionalna. Naime, po njenoj ideoligiji ( da li samo stvarnoj ili i formalnoj, ne znam) oni smatraju da je svaki katolik na Balkanu nu`no Hrvat, ~ime se kroz stolje}a obezbje|ivalo da korpus hrvatskog nacionalnog bi}a konstantno raste. U tom cilju su vr{ena konstantno kroz historiju ( a to jo{ i danas traje) prevjeravanja na katoli~ku vjeru, {to  milom, {to silom ( daleko vi{e solim nego milom). U vezi s tim veoma je ilustrativno mi{ljenje gospodina mr. Emila Her{aka, antropologa i sociologa sa Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba koji u jednom intrvjuu listu GLOBUS ka`e:

            ” Nacije ne odre|uje genetika. Dana{nji Hrvati su biolo{ki sli~niji Srbima nego svojim precima iz  7. Stolje}a. Kad bismo analizom DNK mogli dobiti to~nu genetsku sliku Hrvata, ona bi, zacijelo bila  veoma {arena. Ne bi pokazala samo izmje{anost sa dana{njim susjednim narodima nego sa svima narodima ili biolo{kim populacijama koje su od davnine imale veze sa hrvatskim prostorom ili sa doseljeni~kim skupinama {to su ga u raznim povjesnim epohama naselile.”

            Na osnovu prethodnog teksta sti~e se utisak da su SPC i Crkva u Hrvata na neki na~in komplementarne, bar kad su u pitanju  pripadnici srpskog naroda: jedna ga tjera od sebe a druga ih prihvata. To samo po sebi i ne bi bilo  uop}e lo{e da nije bilo  “garnirano”  sa tolikim Jasenovcima, Jadovnima, Gradi{kama, Drakuli}ima, hercegova~kim jamama i sli~nim.

            Sad  se name}e jedno logi~no pitanje: Za{to Rimska katoli~ka crkva nije ekskomunicirala Crkvu u Hrvata zbog tolikih zlo~ina~kih aktivnosti na Balkanu i zbog njenog nacionalizma koji je antiteza internacionalizmu Rimske katoli~ke crkve? Odgovor je veoma prost: Zato {to je Rimska katoli~ka crkva zloupotrebila ovu sektu da za njen ra~un obavlja prljave poslove na Balkanu, koji su imali za cilj beskurpulozno {irenje katoli~anstva prema Istoku i preobra}anje svih preostalih kr{}ana koji  do sada nisu priznali rimskog papu za vrhovnog crkvenog poglavara.

            Danas ima na svijetu preko milijardu kr{}ana koji su podijeljeni u tri velike kr{}anske zajednice: katoli~ku, pravoslavnu, protestantsku, te mnogo manjih. Dok je katoli~ka crkva jedinstvena sa strogo centralisti~kim ustrojstvom i papom na ~elu, pravoslavna crkva se sastoji od niza nacionalnih samostalnih pravoslavnih crkava, a protestantska od velikog broja razli~ito organizaciono i idejno nepovezanih crkava i sekti ( luterani, kalvinisti, anglikanci, metodisti, kvekeri, adventisti i dr.) U zadnjem stolje}u su intenzivirane neke aktivnosti na zbli`avanju kr{}anskih crkava, na pomirenju i saradnji, ali jo{ nije bilo opipljivih rezultata.

            [ta je zapravo, kr{}anstvo?

            Prihvataju}i stra{nog boga od Jevreja, kr{}anstvo ga je u~inilo jo{ svirepijim: ono ga predstavlja kao najbezumnijeg, najlukavijeg, najsvirepijeg tiranina koga ljudski duh mo`e zamisliti. Isusovi u~enici, nezadovoljni u`asnim bojama kojima je Mojsije oslikao svog boga, jo{ su izmi{ljanjem la`i, nagomilavanjem sujevjerja, stvaranjem dogmi, malo-pomalo stvorili religiozni sistem nakaradan i besmislen koji su nazvali kr{}anstvom prema imenu Krista, njegova osniva~a.

            Svako ispitivanje kr{}anstva je vrlo nepovoljno za kr{}anstvo jer se ono, prema ocjeni  zdravog razuma,  uvijek pokazuje samo kao splet apsurdnosti,  i besmislenih dogmi, djetinjih obreda, pojmova pozajmljenih od Haldejaca, Egip}ana, Feni~ana, Grka i Rimljana. Ovaj religiozni sistem je samo bezobli~ni proizvod gotovo svih starih praznovjerica koje je stvorio isto~nja~ki fanatizam i koje su u njega inkorporirane bez ikakvog sistema i logike, tako da predstavljaju konglomerat kontradiktornih besmislica koje  samo mogu zaprepastiti i odbiti onog tko ima ikakvu sposobnost logi~kog razmi{ljanja, a nikako ga odu{eviti i privu}i. Zato je oduvijek bivalo da su najobrazovaniji ljudi najlo{iji kr{}ani. Ideja boga kakvu nam predo~ava kr{}anska religija, tek  je najnemogu}nija. On je, prema svetim knjigama, surovi svirep demon koji uni{tava narode, razara gradove, gu{i ljudski rod 

 ( u potopu), ubija kraljeve, baca dr`ave u nesloge i ratove. S druge strane, bog se predstavlja kao ogledalo mudrosti, dobrote i pravde: on je sav u brizi za ~ovjeka, za njegovo dobro i sre}u, on ~ak `rtvuje vlastitog sina da bi iskupio smrtni grijeh ljudi. ^udan je to bog koji ~as mrzi, ~as voli, ~as proklinje, ~as obe}ava, ~as daje dobro, ~as razastire zlo, to jest, sav je rastrzan protivrije~nostina i licemjerjem. Ovakva ideja o vrhovnom bi}u, bez sumnje je potpuno nemogu}a i, baca svakog razumnog ~ovjeka u potpunu sumnju u vjerodostojnost njegova postojanja. A religija zasnovana na takvom krvolo~nom bogu mo`e biti samo religija krvi. Tu nema trpeljivosti i tolerancije, a kako bi i moglo biti kad je jedna od najzna~ajnijih maksima ove religije: “Tko nije sa mnom, taj je protiv mene.” Tako|er, religija zasnovana na zanesenosti i varanju, na odsustvu razuma i logike, ne mo`e imati sigurna na~ela i mora biti vje~ni izvor sva|a. Ona mora da izaziva samo razdore, progone i pusto{enja, tj. ona mo`e biti samo destruktivna, nikako konstruktivna, a takvom se i pokazala kroz historiju.

            Mnogi zagovornici kr{}anstva, kad im  argumentovano predstavite sve mane i negativna djelovanja ove religije, poku{aju da opravdaju  potrebu za njenom daljom egzistencijom, njenim navodnim doprinosom moralu. Ali, i taj argument im je lako izbiti iz ruku. Ako bi se vjerovalo kr{}anskim u~enjacima, izgledalo bi da prije pojave kr{}anstva nije bilo morala. To nije ta~no, jer moral je uvijek bio nu`an ljudima. Naime, dru{tvo bez morala ne mo`e opstati. Ne mo`e se tvrditi da prije Krista nije bilo prosvije}enih ljudi i filozofa koji nisu upu}ivali ljude na njihove du`nosti. ^ak i u paganizmu nalazimo primjere pravi~nosti, ~ovje~nosti, patriotizma, umjerenosti, nesebi~nosti, strpljenja, blagosti i sl., {to osporava ove tvrdnje kr{}anstva i {to dokazuje da su  prije njegovog osnivanja postojale vrline, mnogo `ivotvornije i odre|enije od onih kojima nas u~i kr{}anstvo.  Slu{aju}i samohvale kr{}ana i pri~e o njihovom navodnom doprinosu moralu, zaklju~ilo bi se da nigdje, osim u kr{}anskom svijetu nema ljudi sa vrlinama. To nije ta~no: kod Kineza, hindusa, muslimana ima dobrih o~eva, dobrih mu`eva, poslu{ne i zahvalne djece, savjesnih gra|ana, po{tenih ljudi itd., a bilo bi ih i mnogo vi{e da im je uprava valjana, da imaju mudru politiku, pravi~ne zakone koji }e im ~uvati moral, umjesto {to ih od djetinjstva u~e religioznim besmislicama i fanatizmu, kao i u kr{}anskim zemljama. ^ak se mo`e tvrditi da su druge religije, kao npr. budizam, mnogo puta realnije od kr{}anstva. Dok kr{}anstvo tra`i od svojih vjernika poslu{nost, budizam sugeri{e upravo suprotno: Buda ka`e :” Ne usvajajte sve {to vam netko govori, {to je tradicija i nemojte se prebrzo pomiriti sa tako mora biti, ve} razmislite.” Ako ljudi bar malo razmi{ljaju o svojim interesima u okviru interesa ~itavog dru{tva i ako su pri tom dobronamjerni, put }e im  se sam kazati, a dobri zakoni i njihovo dosljedno sprovo|enje }e ih siliti da se u tom smislu pona{aju. Tad ne}e biti potrebno da im uputstva  sti`u sa neba. Razum je obi~no dovoljan da pou~i narod o njegovim du`nostima prema ostalima. Kad ( i ako) to nije dovoljno, treba da pomogne zakon. Pravna dr`ava je ta koja mora obezbijediti minimum morala koji se manifestira kao po{tovanje zakona. Osje}aj nemo}i, ako za{tita ~ovjeka od strane dr`ave  nije brza ili ako se ne primjenjuje jednako prema svima, stvara osje}aj nemorala. Zbog toga je danas najbitnije za moral pravilno funkcionisanje pravosu|a, a pote{ko}e u tom smislu vode ka eroziji morala. Ako sankcionisanje kr{enja zakona nije brzo i efikasno, reflektuje se negativno na moral. Mora se konstatovati da se institucija morala  u demokratskim dru{tvima bitno razlikuje od one u srednjem vijeku. Naime, tad je moral trebalo da poslu`i samo za pacificiranje naroda. Iako je kr{}anskih deset zapovjesti ( ne kradi, ne ubij, ne la`i itd.) temeljni kodeks moralnih vrijednosti, ako nema pravne dr`ave da obezbijedi po{tovanje tih moralnih normi, one pre~esto ne}e biti po{tovane. Zbog toga se crkva ni u kom slu~aju ne mo`e smatrati ~uvarem morala. Danas ve} i mnogi crkveni velikodostojnici ( npr. dekan teolo{kog fakulteta u Rijeci) priznaju da je pravna dr`ava osnovni jamac moralnog dru{tva i ako toga nema, nema ni moralnosti. Osim toga, kako bi mogla pomo}i moralu religija puna protivrje~nosti? Nikako. Zbog toga se argumentovano mo`e re}i da kr{}anska religija, umjesto da podupire moral, ona ga ~ini kolebljivim, dvosmislenim i neizvjesnim. Nemogu}e je solidan moral zasnovati na volji jednog boga, prevrtljivog, pristrasnog, }udljivog, koji nare|uje i pravdu i nepravdu, i slogu i pokolj, i trpeljivost i progon. Ili mo`da u kr{}anstvu stvarno vrijedi ona koja se kao vic pri~a a odnosi se na sve{tena lica koja svojim vjernicima savjetuju :”Nemojte vi raditi ono {to mi radimo. Vi radite samo ono {to vam mi ka`emo!” Dodu{e, ima u kr{}anstvu zaista lijepih maksima ( poput one: Ne ~inite drugima ono {to ne `elite da drugi vama ~ine!), ali se one naprosto izgube u moru protivrje~nosti, besmislica i hipokrizije. A zlo~in kojim se kr{}anstvo zaprljalo vi{e nego sve druge religije zajedno, imao je izgovor jedino u tome {to se to svi|alo bogu! Po{to je bog uzor svojim obo`avateljima, kakav se moral od njih mo`e o~ekivati? Njegovi obo`avaoci }e nu`no biti promjenjivi, kolebljivi, tj. njihov moral bit }e nepostojan, a njihovo samovoljno pona{anje }e slijediti temperament takvog boga. Pa gdje je tu onda moral?!

            Zbog svega ovoga, religija koja se hvali da je donijela slogu i mir, u toku dvadeset vijekova prouzrokovala je vi{e pusto{enja i prosula vi{e krvi nego svi paganski pohodi zajedno. Ta religija je podigla zidove podjela izme|u gra|ana istih dr`ava i inicirala genocide od strane jednih nad drugima, a nigdje nije propu{tala priliku da se prosipa ljudska krv. To  je doprinos kr{}anstva, kako moralu, tako i ~ovje~anstvu op}enito. Pri tom je va`no naglasiti da nije samo zloupotrebom ove religije do{lo do ovakvih katastrofalnih posljedica, ve} da je to su{tina ove religije. Duh progona i netrpeljivosti je duh ove religije ( mada ona ima i nekih navodno pozitivnih poruka, koje joj vi{e koriste kao maska nego kao su{tina), koja tvrdi da je proiza{la od jednog boga, jedinog pravog , ljubomornog na svoju vlast, koji izri~ito nare|uje ubistvo, ~iji su prijatelji bili progonioci nevinih ljudi, koji u krajnostima svoje srd`be nije {tedio ni svog vlastitog sina. Kad se slu`i ovakvom bogu, logi~nije je o~ekivati da }e ga vi{e udobrovoljiti ~injenje zla negoli ~injenje dobra. Zato je ~esta pojava fanatika u kr{}anstvu koji sagorjevaju u `elji da se udvore takvom bogu. A takvim  fanaticima lako je staviti oru`je u ruke i uputiti ga na put bez povratka.. Fanatici, sve{tenici i neznalice izazivaju revolucije dok su prosvje}ene li~nosti nesebi~ne i svjesne, uvijek pristalice spokojstva. Op}e je poznato da su sve}enici najmanje milostivi, pa se prosjaci rijetko obra}aju nekom duhovnom licu.  Savr{eni, dosljedni kr{}anin bio bi ~ovjek bez ikakve vrline, bio bi ili ~lan nekoristan dru{tvu i dr`avi ili opasan gra|anin. Sve ovo dokazuje da je kr{}anska religija protivna zdravoj politici i blagostanju naroda. Zato svaki kr{}anin, koji je dosljedan svojoj vjeri, nu`no mora biti r|av ~ovjek . Na svu sre}u, nisu svi kr{}anski vjernici dosljedni svojoj vjeri. Mnogi od njih je korigiraju na bazi svog li~nog morala, koji zaista ne poti~e iz kr{}anstva. Zato je opasno dovoditi u vezu moral i religiju. Tim vi{e ako se pretpostavi da bi ~ovjek jednog dana odlu~io da ipak ispita svoju religiju i kad sazna o la`nosti dokaza na kojima ona po~iva, mogao bi biti naveden i da zaklju~i kako je la`an i moral koji se na tu religiju naslanja. Ako tada odbaci religiju, odbacit }e i moral. Izi{av{i tako iz ropstva sujevjerja, on }e pasti u anarhiju i vjerovati da mu je tada sve dopu{teno zato {to je otkrio da je religija samo bajka a samim tim i moral koji se na nju naslanja ( primjer komunisti~kih lidera i njihovih sljedbenika  u real-socijalisti~kim sistemima). Uostalom, iskustvo pokazuje da kr{}anski narodi imaju pokvareniji moral od onih koje kr{}anstvo tretira kao nevjernike i divljake. Uz jednog lakovjernog ~ovjeka, kojeg mo`da kr{}anska religija obuzdava, hiljade drugih gura u zlo~in. Pored jednog ~ovjeka koji bi mo`da postao razvratan a  kojeg ona ~ini neporo~nim, ona stvara stotine fanatika, progonilaca, netrpeljivih i sl. koji su mnogo {tetniji po dru{tvo negoli  obi~ni  razvratnici  ( koji ~ine zlo samo sebi). Zbog toga su zemlje u kojima je najsujevjernija sekta kr{}anstva  (katoli~anstvo) pustila najdublje korijenje ( [panija, Italija, Portugal, zemlje Latinske Amerike) va`ile kao zemlje u kojima narodi `ive u najsramnijem neznanju, gdje su kra|a, ubistvo, progoni, razvrat i sli~no bili dovedeni do vrhunca ( mafija i sl.).Tu je oduvijek bilo malo moralnih ljudi, a sama religija, sau~esnik zlo~ina, obezbje|ivala je bjegove i azile zlo~incima ( pacovski kanali) i omogu}avala im oprost grijehova. U takvim zemljama ~istog katoli~anstva religija je toliko apsorbovala pa`nju svojih prista{a da oni nikako ne poznaju pravi moral i vjeruju da su moralni ako su ispunili svoje du`nosti pretjerane privr`enosti  religioznim sitnicama. A te sitnice nemaju, na`alost ni~eg zajedni~kog sa sre}om ljudi i dru{tva u cjelini. @ivot pravih katolika predstavlja krug grijehova i povremenih ispovjedanja. Mo`da je kr{}anska religija neka uzda za boja`ljive ljude koji nemaju poleta ni energije za ~injenje zlo~ina. Ali, vjerovatnije je da bi ti boja`ljivi ljudi bili takvi i bez religije, pa im ta uzda i ne treba. Me|utim, ova religija ne stavlja nikakve uzde strastima ljudi koje im ne bi mogao, mnogo djelotvornije, staviti razum, vaspitanje i zdrava dr`ava sa valjanim zakonima. To, da su kr{}ani iz straha od pakla manje skloni zlo~inima, je ortodoksna la`. Naime, kr{}anski narodi su bogatiji zlo~incima nego ijedni drugi narodi, jer se zlo~inci ne boje pakla nadaju}i se da }e  ga   od njega izbaviti institucija oprosta grijehova (naro~ito kad je u pitanju katoli~ka sekta). Zato mogu ~initi grijehove u neograni~enim koli~inama! Da susjedne dr`ave nekih od tih  katoli~kih dr`ava nisu progledale i okrenule se `ivotu ( umjesto dogmama) u ~emu im je pomogla protestantska religija iz susjednih dr`ava, i time uticale i na njih, te dr`ave bi odavno potonule u kriminalu, haosu i neradu i neredu  na koji ih je navodila preterana odanost katoli~anstvu.

            Ako se u kr{}anskoj dr`avi i vidi neka djelatnost, ako u njoj ima nauke, ako se u njoj nai|e na dru{tveni moral, to je stoga {to, uprkos njihovim religioznim stavovima, priroda svaki put kad to mo`e, vra}a ljude razumu i sili ih da rade za svoju vlastitu sre}u, a oni to po instinktu prihvataju, bez obzira {to se to kosi sa njihovom religijom. Dodu{e, pri tom su licemjerni, ali to nije grijeh po ovoj religiji! Svi kr{}anski narodi, kad bi bili dosljedni  na~elima svoje religije, trebali bi da budu zagnjureni u najdublje mrtvilo, pa bi te zemlje bile naseljene pobo`nim divljacima koji bi se susretali samo kad bi `eljeli jedni drugima da naude. Doista, ~ime bi se ljudi mogli baviti u jednom svijetu koji je religija svojim sljedbenicima odredila kao prolazno boravi{te? Kako mo`e postojati dru{tvo sastavljeno od ljudi koje uvjeravaju da treba da mrze i uni{te sve one koji nisu njihovog mi{ljenja? Napokon, kako se mo`e o~ekivati ~ovje~nost, pravda i vrlina od mase fanatika kojoj se predla`e kao uzor jedan svirep, dvoli~an, r|av bog kojem je ugodno da vidi kako pla~u nesre}na stvorenja, koji im postavlja zamke, koji ih ka`njava da bi mu bili pokorni, koji nare|uje kra|u, zlo~in i pokolj? Jer takve su karakterne crte boga kojeg nam kr{}anstvo predstavlja. Tako je kr{}anska religija, koja se hvali da je naj~vr{}i oslonac moralu, bila  oduvijek izvor razdora, bjesnila i zlo~ina. Pod izgovorom da donosi mir, ona im je donosila ( a i sad to radi) samo mr`nju, neslogu, bjesnilo i rat.

            Su{tina (ne)morala koji name}e kr{}anstvo je u tome {to se kr{}anski bog istovremeno zove i bogom osvete i bogom milosr|a i bogom rata i bogom mira, te tako prepu{ta svojim obo`avaocima da se i oni tako pona{aju, ~ime njihov moral postaje samovoljan. A postojanje nesigurnog morala ~ija pravila nisu ustaljena, u stvari zna~i  odsustvo morala. [ta to prakti~no zna~i? To zna~i da }e sljedbenik takve religije biti u dilemi da li da zakolje  i ubije one koji ne misle kao on ili da ih pusti da `ive u miru. Po ugledu na svog boga, oba rje{enja su dozvoljena i ravnopravna! Naravno, takav ~ovjek }e lako biti izmanipulisan u jednom ili drugom smjeru, zavisno od okolnosti kojima je izvrgnut. A gdje su tu onda dosljednost i mudrost kao osnovne zna~ajke morala? Gdje je tu onda po{tovanje dostojanstva drugog ~ovjeka {to se smatra osnovnom zna~ajkom moralnosti neke osobe?

            U ZNAKOVIMA PORED PUTA, Ivo Andri} ka`e: “Postoji jedno shvatanje hri{}anstva koje samo po sebi stvara  ne ljude nego mu~enike koji pate bez jasnog cilja i pravog smisla. Za tu vrstu ljudi  i ne postoji `ivot i svet. Svaka misao i svako ljudsko ose}anje ima jedan jedini izraz koji je dopu{ten i koji se smatra pravim. Svaka i najmanja pojava u `ivotu ima samo jedno zna~enje koje treba pogoditi i jedno mjesto koje, po cenu du{evnog mira i ve~itog spasenja, treba prona}i. U tom tra`enju i poga|anju prolazi im vreme koje bi trebalo da  zna~i `ivot.”

           

            Zaklju~imo dakle, da kr{}anska religija nema pravo da se hvali niti svojim doprinosom moralu niti  svojim doprinosom boljem i ljep{em `ivotu svojih vjernika. Tako|er, ona nema nikakav pozitivan doprinos ni na politiku. Naprotiv. Zato joj razderimo veo  kojim se pokriva, uzdignimo se do njenog izvora, analizirajmo njena na~ela, slijedimo je na njenom putu i na}i }emo da je ona zasnovana na la`i, neznanju, lakovjernosti i licemjerju. Ona }e  takva kakva je ( ako se radikalno ne reformi{e) uvijek i jedino biti korisna  samo onima kojima je u interesu da varaju i obmanjuju ljudski rod. Ona jo{ nije prestala da izaziva najve}a zla u narodu i da mu umjesto sre}e koju mu je obe}ala,  daje jedino  pomamu, krv, ludilo i zlo~in. Pri tom ga onemogu}uje da spozna svoje istinske interese i svoje najsvetije du`nosti.

            Ovo se uglavnom odnosi na srednjevjekovno kr{}anstvo koje je propovijedala Rimska katoli~ka crkva. U toku reformacije mnoge negativnosti su odstranjene pa se sa pravom mo`e re}i da je reformacija znatno popravila kr{}anstvo.

           

            Pravoslavlje. Pod pravoslavljem se podrazumijeva onaj dio kr{}anstva koji nije podlegao herezi koja je 1054. godine kona~no pocijepala kr{}anstvo na Isto~no i Zapadno. Obi~no se, valjda zbog krutog stava i dosljednosti izvornom kr{}anstvu, naziva jo{  i  ortodoksijom  ( pravovjerje, ustrajanje uz principe i stanja ustanovljena ranije na nekom podru~ju, postojanost, nepokolebljivost), {to se po~elo isticati nakon Sabora u Halcedonu 451. godine  i ozna~avalo je  dosljednost pravovjerju a odbacivanje hereze. Kasnije, kad su u Bizantu po~eli omra`ene Latine i barbare  sa Zapada optu`ivati kao heretike, naziv ortodoksna crkva  se ustaljuje. Sva|e izme|u rimskog patrijarha i ostalih patrijarha postaju o~igledne  jo{ za  patrijarha Fotija  (864.-868.), a kona~no odvajanje Rimske patrijar{ije od ostalih  patrijar{ija desilo se 1054. godine za  Mihajla Kerularija, ~emu su prethodila stolje}a ispunjena  antagonizmom izme|u Rima i Bizanta. Naime, odmah nakon diobe Rimskog carstva na  Isto~no i Zapadno postepeno su ja~ali faktori  koji su zbog borbe za vlast i dominaciju, kona~no doveli do secesije Rimske patrijar{ije od Carigradske, Jerusalemske, Aleksandrijske i Antiohijske patrijar{ije i  do progla{enja  samostalne Rimske katoli~ke crkve.

            Na Halcedonskom saboru donesen je kanon koji odre|uje da se granice crkvenih podru~ja moraju poklapati sa dr`avnim granicama. Na tom principu  sabornosti i autokefalnosti  temelji se daljnji razvoj ( ili bolje re~eno: razgradnja) pravoslavlja. Za razliku od katoli~ke crkve koja je strogo centralizovana, u pravoslavlju nema jedinstvene organizacije, tj. carigradski patrijarh nema nikakav autoritet nad pravoslavnom crkvom u nekoj drugoj dr`avi. Danas postoji mnogo autokefalnih crkvi. Pored onih prvih, formirane su jo{ i  Rumunjska, Bugarska, Srpska, Albanska, Ruska, Makedonska, Sinajska, Ciparska, Poljska, ^ehoslova~ka i Finska pravoslavna crkva, a postoji tendencija  formiranja jo{  i nekih novih. Iako je pravoslavna crkva imala velike zasluge za o~uvanje pismenosti, kulturno-umjetni~kih dobara i  u njegovanju narodnih tradicija a time i identiteta naroda  koji je mogao potpuno  da se zatre  za vrijeme dugotrajne  turske okupacije Balkana, ipak se mora konstatovati da je ona danas potpuno anahrona institucija  koja  ni na koji na~in ne doprinosi kvalitetu `ivota svojih vjernika i dojmi se kao neki fosilni ostatak iz daleke pro{losti.  To je zbog toga, u prvom redu, {to je ona stara dvije hiljade  godina ali i zbog toga {to je tvrdoglavo odbijala svaki poku{aj reforme  i prilago|avanja potrebama  ljudi koje se konstantno mijenjaju sa napretkom nauke i ljudskih odnosa u svijetu. Zbog toga je neminovno osu|ena na propast. Osim toga , posebno kod Srpske pravoslavne crkve ( SPC) postoji jedno pravilo po kojem Srbin mo`e biti samo pravoslavac i pravoslavac mo`e biti samo Srbin, {to se pokazalo kao pogubno ne samo za pravoslavlje ve} i za srpstvo. Zahvaljuju}i takvom stavu SPC-e, na Balkanu su se formirali mnogi drugi narodi  ( a i dalje postoje tendencije za formiranje novih naroda), {to samo po sebi i ne bi bilo tragi~no da ti novonastali narodi nisu, ba{ zbog religija, me|usobno maksimalno suprotstavljeni jedni prema drugima. Po kojoj to logici ne mo`e da bude Srba katolika ili Srba  muslimana? Po logici SPC-e, koju su objeru~ke prihvatia Crkva u Hrvata i drugi me{etari  uvidjev{i tu veliku mogu}nost za pove}avanje svog vjerni~kog  ili nacionalnog korpusa.

            Me|utim, u toj svojoj  ortodoksnosti , SPC  ipak nije do kraja dosljedna. Naime, ona se slijepo  i tvrdoglavo dr`i Julijanskog kalendara za koji je ustanovljeno da ima gre{ku. Pobolj{anje tog kalendara je noviji Gregorijanski kalendar kojeg se danas pridr`ava skoro ~itav kr{}anski svijet, osim  srpske i ruske crkve,  i crkava na Svetoj  gori ! Zbog ~ega? Zbog ne~ije tvrdoglavosti i u~malosti. Dodu{e, gre{ka je mnogo manja, pa i manje primjetljiva nego u islamskom kalendaru, ali ipak  svakih 128 godina nakupi se jedan dan, {to do  danas iznosi 13 dana, a {to kod neukog i lako zapaljivog stanovni{tva stvara privid velike razlike koja je vrijedna tolike mr`nje, krvi i ratova! Uporno inzistiranje na nepromjenjivosti  unutar sistema pravoslavlja je protuprirodno. Jo{ su stari Grci znali da se sve mijenja, pa je  iz tog doba poznata ona Heraklitova: “Sve se mijenja osim zakona o promjeni.”, {to SPC ignori{e.

            I jo{ bi se mnogo grijehova prema vlastitom narodu moglo staviti na teret SPC. Samim tim {to se nije ni malo osavremenila i prihvatila ne{to od novog doba  za dobrobit svog naroda, SPC ga vu~e natrag. Dodu{e,  srpski narod odavno  intenzivno gubi interes za takvu religiju, pa oni kojima je ipak potrebna religija lako prelaze u druge religijske zajednice, a oni koji su  se osamostalili i kojima religija nije potrebana, odlaze u ateiste. Vo|stvo SPC se uop}e ne sekira zbog toga. Me|utim, ta ista crkva je uvijek sklona da pozove narod da gine za krst ~asni i slobodu zlatnu, iako je  o~igledno da srpski narod takvim borbama i pogibijama nije sebi osigurao svijetlu budu}nost. Jedan od krivaca za to je - opet SPC! Naime, {ta o~ekivati od naroda koji slijedi slijede}u maksimu svoje crkve: “Ako te netko udari po jednom obrazu, ti mu okreni i drugi!”(?) To je dodu{e kr{}anska maksima, ali nisam primijetila da je drugi kr{}ani spominju, a jo{ manje primjenjuju. Takvo u~enje je dovelo narod u maticu podivljale rijeke ~iji su ogromni slapovi na vidiku, kao {to ka`e novinar Ratko Dmitrovi}. Narod ~ija se osnovna snaga oslanja na spomenutu sentencu nema nikakvu {ansu da opstane i sve br`e klizi u propast. Dokaz za to je i slijede}a tvrdnja: Statistika ka`e da je u osamnaestom vijeku bilo Srba isto koliko i Engleza. Danas ima Engleza oko {ezdeset milona a Srba oko deset miliona! Zar treba uvjerljiviji dokaz? A to je sve, manje-vi{e, zasluga SPC-e! Osim toga, ako se sjetimo da je ba{ nekako u vrijeme  velikog egzodusa srpskog stanovni{tva iz Hrvatske iz patrijar{ija SPC-e stigla kr{}anska poruka    “ Oprostimo na{em neprijatelju, jer ne zna {ta radi.”, ne mo`e se ni{ta drugo re}i do to da SPC takvim pona{anjem upravo stimuli{e takvo devijantno pona{anje ostalih religijskih grupa na Balkanu. Osim toga, treba spomenuti i ~injenicu da su crkve reformisanog kr{}anstva po~ev od svog nastanka pa do danas, mnogo puta  nudile  pravoslavnim crkvama saveze u borbi protiv razgoropa|enog  rimskog katoli~anstva, ali su to pravoslavne crkve odbijale. Razlog: ne pristajanje ni na kakve reforme!  Osim toga, SPC nema nikakve uspje{ne i dobronamjerne programe prosvje}ivanja svojeg naroda. Sve{tena lica ove crkve se samo trude, koliko god je mogu}e, da se okoriste o svoj narod, a nikako da mu pomognu i da ga prosvje}uju i to je pravilo, gotovo bez izuzetka. Zato pravoslavni narod ne voli svoje sve{tenike, a time sve manje  voli i svoju crkvu i to je vjerovatno jedan od razloga {to se vjernici pravoslavne crkve  konvertuju u druge sekte i vjere. Interesantno je da  ve}ina pravoslavnih sv{tenika ostavlja utisak neobrazovanih ljudi. O~igledno da ne{to nije u redu ni sa institucijom obrazovanja tih  sve{tenika. Zaista, ako se osmotri ovo stanovni{tvo koje je `ivjelo po brdima BiH a koje je zbog ratnih dejstava si{lo u gradove, ne mo`emo a da se ne zapitamo, pa zar je taj narod do sada `ivio na grani? ^injenica je  da o tom stanovni{tvu dr`ava nije vodila ra~una  sigurno zadnjih pedeset godina   ( a vjerovatno i nikad) i da je to stanovni{tvo jedino ( mo`da) moglo do}i u kontakt sa sve{tenikom. Ali, na`alost, taj sve{tenik se izgleda ni malo nije potrudio da taj narod ne~em pou~i da ne bude toliko primitivan i zaostao. Da li nije htio, ili nije znao, ili se SPC uop}e nije brinula da li taj narod  uop}e ima ili nema sve{tenika na raspolaganju, niti kakav je taj sve{tenik ako ga uop}e ima. Tek ~injenica je, da takvi recidivi zaostalosti i primitivizma kakvi su konstatovani zahvaljuju}i ovom ratu, ne slu`e na ~ast ni prethodnim politi~kim re`imima ni SPC-i! Dodu{e, nije bolja situacija niti sa islamskim stanovni{tvom, ali o tome }emo na drugom mjestu.

            Tako|er, vi{e je nego o~igledno da pravoslavna vjera nije u stanju da obezbijedi ikakvu kolektivnu svijest svojih vjernika. Oni se konstantno pona{aju kao rogovi u vre}i,  tj. oni apsolutno ne mogu da rade druga~ije do individualisti~ki i sitnosopstveni~ki. To je naro~ito o~igledno u pore|enju sa katoli~kim vjernicima kojima je katoli~ka crkva usadila duboku kolektivnu svijest. Zahvaljuju}i takvom djelovanju katoli~ke crkve, katoli~ki vjernici ( a i ateisti regrutovani iz katoli~kih porodica) imaju savjesniji odnos prema obavezama na radnom mjestu, prema pripadnicima svoje vjere i drugdje, shvataju}i da se takvim odnosom istovremeno bore i za svoj li~ni interes. To je ne{to manje izra`eno kod islamskih vjernika, a potpuno je odsutno kod pravoslavnih vjernika   (i ateista regrutovanih iz ovih porodica). Zbog toga  }e pravoslavni narodi te{ko mo}i stvoriti  ozbiljnu, pravnu dr`avu koja bi mogla postati stabilna i koja bi imala neku povoljnu perspektivu. Njima naprosto odgovaraju ideologije politi~kog voluntarizma i nije slu~ajno da su ba{ oni, kao sumanuti, poletjeli za komunisti~kom ideologijom koja ih je u sprezi sa pravoslavnim mentalitetom gotovo potpuno uni{tila. Za takve ljude  postoji samo crno-bijela tehnika bez ijedne nijanse kad je u pitanju rje{avanje bilo kojeg problema, po~ev od onih li~nog, lokalnog  pa do dr`avnog zna~aja. Osnovna karakteristika tih ljudi, kad do|u na vlast, je uvijek neograni~eno neprijateljstvo  i nemar prema svojem vlastitom narodu i neograni~ena `elja i potreba manifestacije sile ( bez razuma, naravno) u cilju zadovoljenja vlastitih frustracija i lije~enja vlastitih kompleksa. Nije iz naroda slu~ajno potekla poslovica: “ Ako ho}e{ koga da upozna{, daj mu vlast u ruke.”

            Valjda zbog same su{tine pravoslavne ideologije, a iz zbog neadekvatne naobrazbe pravoslavnog sve{tenstva, sve vi{e se uo~ava razli~itost stava katoli~kih sve{tenika  i pravoslavnih sve{tenika prema svojem narodu. Dok se katoli~ki sve{tenici maksimalno trude da budu na usluzi svojem narodu ( primjer gospodina Komarice dostojan  divljenja i po{tovanja), dotle su se pravoslavni velikodostojnici povukli u Patrijar{iju i od tamo se samo ponekad jave nekim apsolutno neprikladnim saop{tenjem  (kao {to je ono  gore spomenuto). [ta re}i na to sve osim: kako rade tako }e im i biti ( a ve} im i je).

 

            Katoli~anstvo. Rije~ od koje poti~e ovaj naziv je gr~kog porijekla a zna~i: op}enit, koji se prote`e na cjelinu. To su ujedno i tendencije katoli~ke crkve: da se protegne  na ~itav svijet, tj. da pokatoli~i ~itav svijet! Danas se obi~no, u u`em smislu, pod katoli~kom crkvom podrazumijeva kr{}anska crkva  koja priznaje papu, a koja se ponekad naziva i rimokatoli~kom crkvom. Po katoli~kom vjerovanju historija katoli~ke crkve po~inje utemeljenjem po Isusu Kristu i apostolima, {to apsolutno nije ta~no. Historija katoli~ke crkve po~inje njenom secesijom od ostatka kr{}anstva {to se u historiji obi~no naziva crkvenim raskolom, a desio se 1054. godine, a zatim se nastavlja neprekidnom borbom za stavljanje svih kr{}anskih vjernika pod svoju ingerenciju. I ne samo njih. Ve} i prije tog ~ina, nakon podjele Rimskog carstva, crkva na Zapadu, koja je obuhva}ala romansko, germansko i dio slavenskog stanovni{tva, sve vi{e se udaljavala od crkve na Istoku. Godine 1054. kona~no se desila secesija Rimske patrijar{ije, nakon ~ega je progla{ena Zapadna kr{}anska crkva koja se ~esto naziva kra}e: katoli~ka. Iz samog naziva (katoli~ko=op}e)   koji je zadr`ala je o~igledno da je ve} i tada pretendovala na to da preuzme sve kr{}anske vjernike pod svoje okrilje, za {to je razradila tisu}ljetnu  strategiju. Ina~e samoj secesiji prethodila su stolje}a trvenja i nesuglasica izme|u crkvenih velikodostojnika Rimske patrijar{ije i ostalih patrijar{ija, koje su bile vezane isklju~ivo za borbu za vlast i mo}. Kasnije je katoli~ka crkva u svoju su{tinu ugradila mnoge elemente politike, {to joj je omogu}ilo da se pro{iri i oja~a. Kako je u tom pogledu pretjerala, u 16. stolje}u se morala suo~iti sa  reformatorskim te`njama svojih podanika ( naravno, onih promu}urnijih).

            Nakon progla{enja  rimokatoli~ke crkve 1054 godine, po~inje dugotrajna borba za {irenje katoli~anstva na sva podru~ja koja su do tada  bila prista{e kr{}anstva, pa i {ire. U tom periodu papinstvo prolazi kroz kriti~no razdoblje u borbi za pokoravanje njema~kih kraljeva i drugih evropskih vladara koji su se odupirali vrhovnoj vlasti pape. Za to vrijeme, uslijed najezde Arapa, papinstvo je izgubilo pozicije na Istoku i u sjevernoj Africi. Zbog toga pape podsti~u zapadnoevropske feudalce na osvajanje  Svete zemlje  tj. na tzv. kri`arske ratove  u kojima je stradalo mnogo ljudi.

            Iz razloga  {to se katoli~ka crkva stolje}ima sve vi{e udaljavala od evan|elja i samog izvornog kr{}anstva, a sve vi{e plovila u politi~ke vode, bila je ~esto izvrgnuta  brojnim progresivnim pokretima ~ak i unutar same crkve, koje je ona smatrala hereti~nim. Uz  pomo} inkvizicije ona je  lako izlazila na kraj s njima. Katoli~ka crkva je ipak najve}u kritiku  do`ivjela u periodu reformacionisti~kog pokreta ( l6. st.) kad su se javili mnogi  pokreti kojima je osnovni cilj bio da se provedu reforme u katoli~koj crkvi, koju su zahvatili razvrat i zloupotrebe raznih vrsta. Razne ideje i religiozno-dru{tveni pokreti, a prije svega revolucionarna i progresivna kretanja prije i u doba francuske revolucije, pa borbe Talijana za ujedinjenje, kao i pojava mnogobrojnih materijalisti~kih i ateisti~kih teoretskih koncepcija ozbiljno su ugrozili autoritet katoli~ke crkve u 18/19 stolje}e.  Katoli~ka crkva je morala da pristane na rastavu crkve od dr`ave, {to je provedeno u ve}ini evropskih dr`ava. Od tada pa na dalje, krivulja uspjeha katoli~ke crkve ima silaznu putanju.

            Kao osnovna razlika katoli~ke kr{}anske crkve u odnosu na ostale kr{}anske crkve navodi se: priznavanje papinog primata, strogo hijerarhijsko i ~vrsto juridi~ko ure|enje, po{tivanje usmene tradicije  (a ne samo Svetog pisma) kao vrela objave, apsolutna vjera u dogme, obaveza prisustovanja liturgiji, primanje sakramenta, oprost grijeha i celibat sve}enika. Katolicizam je, od vremena  kad je postao dr`avna vjera, postao mo}an pomaga~ u raznim oblicima i raznim metodama vladaju}im klasama u robovkasni~kom, feudalnom i kapitalisti~kom dru{tvenom ure|enju i odigrao neprocjenjivu ulogu u dr`anja naroda u pokornosti, poslu{nosti i trpljenju. U tom smislu, katolicizam je odigrao dru{tveno regresivnu ulogu. Danas se katoli~koj crkvi mnogo toga zamjera, izme|u ostalog i slijede}e: pretjerano juridi~ko shva}anje crkve, konzervatizam, povezanost sa zastarjelim dru{tvenim shva}anjima, nepoznavanje problema modernog ~ovjeka, celibat i dr. Zbog toga katoli~ka crkva, u posljednje vrijeme, nastoji dati neke naprednije koncepcije o njenoj ulozi u savremenom svijetu, o duhu ekumenizma  i pomirljivosti, o mogu}nostima dijaloga s  nekatolicima i ateistima i o suradnji na izgradnji svjetskog mira. Ovo sve, tim vi{e, {to se broj vjernika sve vi{e i sve br`e osipa, a i  sve te`e je na}i i kandidate za sve{tenike.

            Posebno bi trebalo re}i ne{to o ulozi i pona{anju katoli~ke crkve, kroz historiju, na Balkanu. Ona je bila prete`no negativna, mada ne i potpuno.

             Vrlo negativna uloga katoli~ke crkve  bila je  na Balkanu u doba pojave bogumilstva. Kao {to historija tvrdi, hereti~ka sekta bogumila   ( kao, uostalom i sve druge sekte koje su se odmetnule od kr{}anstva ili katoli~anstva), bila je izvrgavana  teroru katoli~ke crkve. Progoni bogumila su bili tako intenzivni da bosanski franjevci tvrde da  u trenutku dolaska Turaka u Bosnu gotovo da u njoj vi{e nije ni bilo bogumila. A oni su bili najmjerodavniji da to konstatuju jer su aktivno, uz pomo} pape i kri`arskih ratova koje je  on inicirao u Bosni sa ciljem gu{enja ove hereze, u tome u~estovali. To je svakako u kontradikciji sa najnovijim tvrdnjama muslimana da su oni postali od bogumila (!?)

            Posebno je negativna bila uloga katoli~ke crkve na Balkanu u zadnjem stolje}u, mada se ne bi moglo re}i da se to odnosi samo na taj period. U tom periodu ona je iz svojih sitno- i krupnosopstveni~kih interesa zaboravila svoj temeljni princip: internacionalizam. Naime, svrstala se uz jednu naciju i sva se dala na svo|enje stanovnika Balkana u tu naciju, a time i na katoli~ku vjeru! Ona je stolje}ima vr{ila teror nad pravoslavnim stanovni{tvom poku{avaju}i da ga ili pokatoli~i ili uni{ti. Sa tim ciljem podsticala je one vjernike koje je prethodno uspjela da pokatoli~i na genocid  i na proganjanje onih vjernika koji su jo{ ostali pravoslavni, {to nije doprinijelo ugledu niti katoli~ke crkve niti tog katoli~kog stanovni{tva. U historijskim dokumentima zapisana su imena mnogih katoli~kih sve}enika koji su se u tom cilju latili no`a ( kao {to je bio fra Vjekoslav Filipovi} Majstorovi}, `upnik Mate Mogu{a i dr.) i onih crkvenih velikodostojnika koji su to }utanjem odobravali i  nisu reagirali kad su katoli~ki sve}enici  osve}ivali kolja~ke no`eve i  davali oprost grijehova katolicima kolja~ima oslanjaju}i se na tzv. okru`nicu hrvatskom katoli~kom sve{tenstvu kojom se zahtijeva da se ono stavi na uslugu svojoj NDH i usta{kom pokretu, a koju im je poslao zagreba~ki nadbiskup Alojzije Stepinac. On je nakon jedne audijencije kod kralja Aleksandra sa odu{evljenjem izlavio:” Da imamo potreban broj sve}enika, za 20 godina ova zemlja bi postala katoli~ka ( radi se o Kraljevini Jugoslaviji).” Takvo rezonovanje je temeljio n ~injenici da su katolici  u [umadiji u periodu izme|u dva rata pokrstili 20000 pravoslavnih, a za to vrijeme nije prekr{ten ni jedan Zagorac u pravoslavca.  Kamo sre}a da ih je bilo  samo ta trojica- ~etvorica, ali ih je  na`alost bila  ~itava armija, a takvi se ni~ega ne boje, jer se ni~ega ne stide, kao {to re~e Jovan Du~i}. Iz toga se vidi  da su katoli~ko bogoslu`enje i hrvatski nacionalizam neodvojivi. Papa je  o svemu tome bio precizno informisan, o ~emu ga je  pismeno obavijestio i profesor dr Nikola Kraljevi} jo{ 31. 8. 1941., pi{u}i mu :” Uvjeravam Va{u Svetost da su zvjerstva ne~uvena i bez presedana u dugoj historiji barbarstva na svijetu. Ljude ubijaju ~eki}em u glavu, kolju ih, kuhaju `ive, bacaju `ene i djecu u bunare i rijeke, a odrasle u jame. Va|ene su o~i pravoslavnim episkopima, premla}ivani su mitropoliti na najsuroviji na~in, a ono {to se radi sa pravoslavnim kr{}anima mo`e poslu`iti protivnicima vjere kao dokaz totalne degradacije kr{}anske misli i vjere op}enito. U Hrvatskoj je  je ubijeno na stotine tisu}a pravoslavnih kr{}ana od strane najni`ih slojeva hrvatskog dru{tva pod vodstvom katoli~ke crkve, a u savezu sa Ciganima i muhamedancima. Imamo dokaze da su u ovo, kao inicijatori, umije{ani katoli~ki episkopi.. Po{to je narod doveden u u`asan strah zvjerskim ubijanjem i vandalskim nasiljem, preveden je nasiljem i na katoli~ku vjeru veliki broj pravoslavnih kr{}ana.”  Po{tenih ljudi je bilo jo{, osim profesora Kraljevi}a.  Pismo jednog Hrvata dr Mravinca, advokata  iz Karlovca, koje se tako|er nalazi u vatikanskim arhivima, upu}eno je papi  1943. godine  kao OTVORENO PISMO HRVATIMA, a u njemu stoji: “Hrvat sam istinski i korjeniti.@ivio sam sa Srbima u ljubavi, ali sad kao ~estiti Hrvat zastidio sam se svoje nacije.. Kako da opi{em osje}aj za zlodjela u Hrvatskoj, izmrcvarili smo i na najgori  na~in poubijali preko milion pravoslavnog naroda! Stvorili smo na stotine tisu}a besku}nika koji danas o~ajno lutaju {umama. Ponizili smo ih ispod svake `ivotinje. Mi smo to znali i bje`imo od istine, bolje je priznati grijehe nego ih kriti.” Papa je o tome {utio, smatraju}i da to njemu i katoli~anstvu ide u prilog. Ipak se prevario. Zbog takvog stava izgubio je mnogo vjernika i to ba{ onih moralnih, kojima takvo {ta nije moglo stati u obraz, pa su se stoga radije distancirali od takve religije kako ne bi ljaga pala i na njih. Za te zlo~ine svojih sve{tenih lica, katoli~ka crkva se nikad nije izvinila. A i kako bi, kad je zlo~ince sama  na to podsticala. U vezi s tim postoji i jedna  anegdota:  “Jednog dana, kad do|emo na red, katoli~ka crkva }e se  izviniti Srbima zbog svega {to je uradila prtotiv njih.  Trenutno se izvinjava tek Janu Husu koga je spalila kao heretika  1415. godine!”

            U vezi sa prethodnim name}e se neizbje`no pitanje: Za{to se uvijek ponovo poku{ava o`ivjeti do kraja kompromitovana ideologija NDH? Odgovor na to pitanje dao je ugledni katoli~ki teolog don Grubi{i}. On ka`e: “Mislim da u tome puno posla ima psihologija a jo{ vi{e patologija, jer se potisnute `elje uvijek vra}aju kao bolesna stanja.”

            Mo`da je  prihvatljivo obja{njenje  dr Stipe [uvara, profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji ka`e da se katoli~ki sve}eni~ki kadar (poslije propasti feudalizma)  uglavnom regrutuje iz siroma{nih  seoskih porodica koje  imaju mnogo djece ( ~ak je i kardinal Kuhari}  ~etrnaesto dijete svojih roditelja, a kardinal Pulji} dvanaesto), i to  naro~ito iz Hercegovine i Dalmatinske Zagore. U Zagori, odakle je hrvatski general Mirko Norac, za koga se sumnja da je po~inio ratne zlo~ine u ovom ratu, svaki tre}i mu{karac ide u sve}enike a svaka druga djevojka u ~asne sestre. To samo po sebi i ne bi moglo biti  dovoljno obja{njenje za tolike po~injene zlo~ine kad se  ne bi reklo da je to stanovni{tvo konvertovano najdalje prije 150 godina i da  mnogi od dana{njih potomaka tih konverta jo{ nisu preboljeli sindrom konvertizma. Dr [uvar  tako|er ka`e da nema velike razlike u mentalitetu Kninjana i Imo}ana, osim {to su jedni pravoslavci, a drugi katolici. A kako bi i bilo, kad su im geni ist?! Ali, jedan se osje}a velikim Srbinom a drugi velikim Hrvatom, {to je njima dovoljan razlog da se pobiju ( i ne samo to), Taj dinarski natjecateljski mentalitet dolazi do izra`aja u borbi bikova, ovnova, u alki ,pa samim tim i u ratnim sukobima.

Ipak, prema nekim pokazateljima, o~ekuje se da }e katoli~ka crkva u tom smislu na~initi izvjestan zaokret. Naime odlaskom  zagreba~kog nadbiskupa Kuhari}a i postavljanjem na njegovo mjesto biskupa Bozani}a, prema pisanju hrvatske opozicione {tampe, o~ekuje se da bi se definitivno mogla staviti ta~ka na doba Alojzija Stepinca u historiji katoli~ke crkve u Hrvatskoj.”Drugim rje~ima, to bi mogao biti kraj nacionalisti~ko-{oviniati~kog pona{anja katoli~ke crkve na Balkanu i njeno vra}anje internacionalizmu. Prema pisanju te iste {tampe, Josip Bozani} dolazi iz evropski otvorene sredine, osjetljive na pitanja modernog dru{tva. Sad u prvi plan izbijaju pitanja kvaliteta `ivota, evropeizacija, ljudska prava..  U kontekstu odnosa u katoli~koj crkvi u Hrvatskoj, Bozani} je razmjerno liberalan te ima vrlo umjeren odnos prema nacionalnom pitanju ( za razliku od njegovih prethodnika). Izborom Bozani}a, nadajmo se, sprije~it }e se da  katoli~ka crkva i dalje prote`ira nacionalizam i konzervatizam i bude braniteljem iste takve vlasti u Hrvatskoj.

Bez obzira na sva zla koja je katolicizam prouzrokovao na Balkanu, ipak  se mora biti realan i priznati mu i zasluge. U sferi tih zasluga svakako je djelovanje bosanskih franjevaca u periodu srednjeg vijeka na teritoriji dana{nje srednje Bosne koja je tada, u stvari, bila Bosna. Katoli~ki franjeva~ki red do{ao je u to podru~je 1291. godine po nalogu pape koji je on izdao provincijalu Slavonije da po{alje dvojicu franjevaca  sa ciljem da pou~avaju narod  Bosne katoli~koj vjeri. Naime, tada su se Bosanci, pod uticajem prido{lih bogumila iz Srbije, Makedonije i Bugarske po~eli masovno odmetati od kr{}anstva, {to je zabrinulo papu. Franjeva~ki red se relativno brzo ra{irio po ~itavoj srednjoj Bosni i postao privla~an stanovni{tvu zahvaljuju}i prvenstveno  nesebi~noj pomo}i koju  mu je pru`ao u nevoljama. Osim toga, franjevci su uvijek bili u~eni ljudi i  pou~avali su narod u mnogim korisnim stvarima. Oni su naprosto bdili nad svakom katoli~kom porodicom, a kasnije kad su ova podru~ja pokorili Turci, franjevci su vodili bespo{tednu diplomatsku borbu  bar za minimum prava svojih vjernika. Po{to takvo  {ta nije bilo uobi~ajeno u pravoslavnoj crkvi, prvenstveno zbog toga {to je centrala  te crkve bila relativno daleko, to je i organizacija pravoslavne crkve bila slaba i nedjelotvorna na tom podru~ju, {to je doprinijelo da se pravoslavni konstantno, od dolaska franjevaca na dalje, konvertuju u katolike. Dokaz za to su prezimena manje-vi{e svih katoli~kih fratara i biskupa  iz ovog podru~ja ( Marti}, Milo{evi}, Nedi}, Kne`evi}, Milanovi}, Mileti}, Markovi}, Tomi}, Star~evi}, Bo{kovi}, Popovi}, Miki}, Babi},Vuji~i}, Matkovi}, Balti}, Bogdanovi}, Nikoli}, Bari{i}, [unji} itd., itd.) koja su identi~na prezimenima okolnog pravoslavnog stanovni{tva. Osim toga, mnogi  katolici su dugo slavili krsnu slavu o ~emu pi{u i franjevci u svojim dokumentima. Franjevci su imali jako dobru organizaciju i sve {to su radili bilo je  sa strogo sra~unatim ciljem: konstantno pove}avati korpus katoli~kih vjernika i ne dozvoliti da se ni jedan od ve} ste~enih, nekamo odmetne. U tom cilju donosili su pravila kojih su se katoli~ki vjernici morali strogo pridr`avati. Tako, npr. nedeljom su bile zabranjene svetkovine, a subotom svadbe ( da se zbog lumpovanja duboko u no} ne bi netko od svatova uspavao) sve radi nedeljne mise, koja je bila obavezna. Preko sve}enika se vr{ila pro{evina djevojaka, a ako se neki katolik vjen~avao sa djevojkom druge vjere, smatralo bi se neoprostivim grijehom  i bio je izvrgnut prokletstvu ako to vjen~anje ( a time i vjera te porodice) ne bi bilo po katoli~ki. Za uzvrat, franjevci su u svojim samostanima opismenjavali besplatno one svoje vjernike koji su to `eljeli i pou~avali ih i u ra~unu, samolije~enju i koje~em drugom. U toku  buna, ustanaka i borbi za slobodu, franjevci su uvuijek nastojali da za{tite katoli~ki `ivalj od pogibije i nastojali da bitku dobiju umom i jezikom, kako su obi~no govorili, a ne ma~em i pu{kom, kao {to je do tada bilo uobi~ajeno ({to se ne bi moglo re}i za pravoslavnu crkvu koja je svoje stanovni{tvo uvijek ne{tedimice `rtvovala za krst zlatni i slobodu slavnu.). Osim svih ovih zasluga, posebno treba naglasiti zaslugu franjevaca za uvo|enje {kolstva u Bosnu, koje se u Austriji inteziviralo za vrijeme Marije Terezije ( 1740.-1780.). Prva takva {kola otvorena je zahvaljuju}i sestrama Angeliji i Marti Ne{kovi} koje su u Sarajevu  1783. godine ustupile franjevcima svoju ku}u da bi oni u njoj otvorili katoli~ku {kolu i siroti{te. Kasnije  (mo`da oko 1826.) na inicijativu biskupa Mileti}a i fra Ilije Star~evi}a sagra|ena je prva zgrada {kole u Bosni, a zatim i mnoge druge. U tim {kolama, prema pisanju franjevaca, podu~avalo se  u~enike u ~itanju, pisanju, latinskom, serbskom, ra~unu i nauci kristijanskoj.  Inspirisana ovakvim aktivnostima franjevaca, i pravoslavna crkva je po~ela otvarati {kole. U~itelje su u pravoslavnim {kolama pla}ali sami u~enici, a u franjeva~kim {kolama nije bilo obavezno pla}anje. Koliki je zna~aj uvo|enja {kolstva u Bosni i Hercegovini shvatit }e se kad se iznese podatak da je do tada javno podu~avanje u ~itanju i pisanju  bilo najstro`e zabranjeno skoro ~etiri stotine godina! Zato se opismenjavanje jedino moglo vr{iti u samostanima i bilo je dostupno uglavnom samo crkvenim ljudima, a narod je ostajao nepismen. Od godine 1848., zahvaljuju}i valjda revolucionarnim vjetrovima u Evropi, franjevci su po~eli otvarati {kole u koje su mogli i}i pripadnici svih konfesija, mada su se ipak preferirali oni katoli~ke vjere, {to je donekle i razumljivo. Kasnije su franjevci, opet kao prvi, po~eli osnivati i realke koje su kasnije prerasle u gimnazije.

Zahvaljuju}i prethodno re~enom i imaju}i jo{ u vidu slijede}u konstataciju koju je netko dao: “Rijetko je u svijetu na}i tako smjerne, mirne, poslu{ne, vrijedne i pristojne ljude kao {to su bosanski  katolici”, jasno je da je katoli~ka crkva (ili bolje re}i njeni franjevci) izvr{ila veliki pozitivni uticaj ne samo na svoje vjernike u Bosni, (mada prevashodno na njih), ve} i na ostalo stanovni{tvo.

Jo{ bi jedan katoli~ki red  u Bosni, osim franjevaca, trebalo pomenuti. Godine 1868. protjerani su redovnici trapisti sa Rajne i uzaludno poku{avali da se nasele u nekoj kr{}anskoj dr`avi. Na kraju su dobili odobrenje turskog sultana da se nasele u blizini Banjaluke. Me|utim, banjalu~ki kadija ih je u tome poku{ao sprije~iti ( navodno na osnovu Kurana), ali su ipak uz pomo} konzula Dragan~i}a uspjeli dobiti saglasnost da kupe zemlju od nekog Srbina  Tome Radulovi}a u Deliba{inom Selu kod Banjaluke. Odmah nakon toga trapisti su po~eli kr~iti zemlju, kovati, tesati, prositi po svijetu sve u svrhu da

sagrade samostan, crkvu, mlin, kova~nicu, mljekaru, radionice, staje i {to{ta drugo. Samostan su nazvali MARIJA ZVIJEZDA. Uskoro su u krugu samostana osnovali i siroti{te za kr{}ansku djecu gdje su ih pou~avali vjeri i zanatima.

Ovaj samostanski red krase osobine velike marljivosti i po`rtvovanja te velika skromnost. U okolini samostana uvijek je bilo `ivo kao u p~elinjaku. ^ula se zvonjava nakovnja, struganje pila, jeka strojeva. Kao {to  se p~ele trude da sakupe {to vi{e meda i polena, tako su se i trapisti trudili da {to vi{e privrede kako bi imali za razne dobrotvorne svrhe. U trapere su se primali: mom~ad preko ~etrnaest godina, starci svih doba, zanatlije da rade svoj zanat, nezanatlije da slu`buju kao sve}enici, u~eni, neu~eni i tupi, siroma{ni, bogati ( da poma`u siroti{te), jaki ( da dobro rade), mlohavi ( da metu ku}u i ~uvaju guske), hromi, grbavi, kljakavi i sl. U stvari, jedini uslov za prijem u trapere je bio: nepostavljanje uslova.

Trapisti su mnogo doprinijeli razvoju poljoprivrede, industrije, gospodarstva i zanatstva  u tom podru~ju. U po~etku je okolno stanovni{tvo sa ~u|enjem i podozrenjem gledalo  krupnu stoku na imanju trapista i bujne `itarice, povrtnjake, vo}njake i vinograde, ali su vremenom po~eli da se ugledaju na njih. Trapisti su nesebi~no podu~avali narod jer im je, kako su oni govorili, {irenje kr{}anske misli i uljudnosti u pocijepanom i  zostalom narodu  bila  svrha njihovog  postojanja. Tako su uskoro postali centar civilizacije tog podru~ja. U samostanu je vladala velika strogost {to je imponovalo narodu pa su trapisti bili po{tovani od pripadnika svih vjera. Be~ki novinar Henrik Rener 1878. godine pi{e:” Me|u trapistima ima cipelara, kroja~a, kova~a, lon~ara i pivara. Proizvode sve {to im je potrebno, a mnogo im ostaje i za prodaju. Svaki redovnik mora imati svoje zanimanje u kojem podu~ava mladi svijet. Imaju {kolu sa besplatnom obukom, uzimaju siro~ad sa ulice, pru`aju topli obrok putniku namjerniku i ~ine mnoga druga dobra djela. Proizvode tzv. sir trapist koji je na dobrom glasu te ga i izvoze. Po{to nemaju dovoljno mlijeka za njegovu proizvodnju, vr{e otkup mlijeka od okolnog stanovni{tva a ponajvi{e iz bliskih njema~kih naseobina.”

Velika  je {teta za ovo podru~je  {to je komunisti~ki re`im Josipa Broza 1945. godine gotovo uni{tio ovaj samostan.  Samostanska imovina koja je tada nacionalizovana, a u periodu od ~etrdeset i pet  godina, svedena je gotovo ni na {ta, dok je trapistima  ostavljena samo crkva i jedan mali dio u kojem i danas vegetiraju dva do tri redovnika. [teta! Sti~e se utisak da su komunisti namjerno uni{tavali sve {to je na bilo koji na~in moglo ~initi dobro narodu, kako bi ga {to vi{e u~inili zavisnim o sebi i svojoj samovolji, a time i beskrajno pokornim. Zato su i vladali skoro pedeset godina iako su bili bez ikakvih kvaliteta!

 

            Protestantizam. Protestantizam obuhva}a kr{}anske crkve i vjerske zajednice koje su u opoziciji prema katoli~koj crkvi od 16.stolje}a na dalje, a proiza{le su iz reformacionisti~kog pokreta koji je u to vrijeme zahvatio Evropu. U {irem smislu, moglo bi se re}i  i da su to sve kr{}anske zajednice koje ne pripadaju ni zapadnoj  (rimokatoli~koj) crkvi ni isto~nmoj                  ( pravoslavnoj) crkvi. Ime protestanti  nastalo je u vezi sa protestom koji su neki njema~ki knezovi i  gradovi ulo`ili protiv zaklju~ka donesenog na Saboru 1529. kojim se zabranjuju sve reforme katoli~ke crkve, ~ime se oni nisu mogli slo`iti jer su tada ve} bili suvi{e svjesni svih negativnih  posljedica koje je na njihov razvoj imala takva nereformisana crkva. Protestantska reformacija je jedan od najve}ih spiritualnih pokreta u historiji. Zapo~ela je kao ~isti religiozni pokret, ali je kasnije prerasla u  sveop}i preporod koji je proizveo  revolucionarne  promjene u svakom segmentu ljudskog `ivota. Reformacijom se `elio podstaknuti osje}aj li~ne odgovornosti naspram boga i ~ovjeka, a {to se za vrijeme mra~nog srednjeg vijeka, pod dominacijom Vatikana i katoli~ke crkve, potpuno izgubilo. Mogu}e je apostrofirati nekoliko glavnih principa na kojima se temeljila su{tina reformacije. Me|u njima treba spomenuti prepoznavanje Biblije kao apsolutne `ivotne  norme i doktrine. Reformatori Luter, Cvingli i Kalvin         ( Luther, Zwingli i Calvin) su odbacili  posredni{tvo katoli~ke crkve izme|u naroda i Boga, pri ~emu je Biblija prihva}ena kao rije~ Boga. Po njima Sveti Duh  dolazi u ljude direktno a ne vi{e posredstvom crkvene organizacije i njenih velikodostojnika (klera). Budu}i da je Biblija odjednom postala toliko va`na, ona je morala biti dostupna ljudima na njihovom vlastitom jeziku ( a ne vi{e na latinskom), zbog ~ega je prevedena na sve evropske jezike i tako postala knjigom naroda. Drugi va`an princip reformacije  je bila sloboda ~ovjeka. On je postao slobodan od katoli~ke crkve koja je do tada bila gospodar i njegovog tijela i njegove du{e ( tj. pameti), jer je katoli~ka crkva do tada dr`ala klju~eve od raja i pakla  i time ucjenjivala ljude, te ih  tako dr`ala u apsolutnoj pokornosti. Ako bi netko otkazao poslu{nost crkvi bivao je ekskomuniciran, progla{en vje{tacom ( ili vje{ticom) i spaljen na loma~i. Tre}i bitan doprinos slobodi ~ovjeka je bilo pravo da vjernici sami biraju svog sve}enika, tj. pastora, te da ga  sami smjenjuju ako im ne odgovara. Tako|er, reformacija je ukinula celibat smatraju}i ga neprirodnim i podigla je zna~aj porodi~nog i dru{tvenog `ivota na vi{i nivo.

Zbog svega ovoga narod vi{e nije mogao ostati neuka rulja kojom je lako manipulisao kler katoli~ke crkve, ve} se morao obrazovati kako bi dorastao svim `ivotnim situacijama i vlastitoj odgovornosti koja mu se name}e. A u tome mu je svesrdno pomagala nova, reformisana crkva. Ona je podsticala ljude  da mijenjaju sebe, a time i svijet, te da svatko da svoj vlastiti doprinos u svim segmntima `ivota  po~ev od religije do vlasti. To je podstaklo razvoj kriti~ke misli, nauke, industrije i  op}enito privrede, a rezultiralo je i  u razvoju dru{tvenih nauka, te utrlo put ka nastanku demokracije.Protestantski pokret je razbio jedinstvo katoli~ke crkve i oteo joj vlast nad velikim dijelom Evrope, posebno na germanskom sjeveru, ali nije stvorio organizaciono jedinstvenu vjersku cjelinu. Naprotiv, stvorene su brojne konfesionalne zajednice koje je u po~etku povezivalo samo suprostavljanje katoli~koj crkvi. Tako su nastale najprije tri osnovne konfesije: luteranska, reformisti~ka i anglikanska. Od njih su se kasnije razvile jo{ mnoge druge:  hugenoti, prezbiterijanci, puritanci, kvekeri  i dr. Protestanti su {irom evrope stravi~no proganjani od strane katoli~ke crkve i vladara odanih njoj, te su bili prisiljeni da bje`e iz jedne dr`ave u drugu, a naro~ito iz ju`nih dr`ava ( koje su bile bli`e Vatikanu) u sjeverne, pa ~ak i u Sjevernu  Ameriku. Moto pod kojim se vodio reformacijski pokret je bio: suprostavljanje katoli~koj crkvi kao oli~enju srednjevjekovne feudalne vladavine, poziv za vra}anje nauku izvornog kr{}anstva ( od kojeg se katoli~ka crkva veoma udaljila) i zahtjev za bogoslu`enje na narodnom  (umjesto na latinskom) jeziku. Danas su protestantske zajednice razmje{tene po Evropi na slijede}i na~in:

         -luteranizam: Njema~ka, Danska, Finska Norve{ka, Island, [vedska i pribalti~ke pokrajine, u po~etku i Holandija,

         -kalvinizam: [vajcarska, Engleska, [kotska, Holandija, u po~etku Poljska i Francuska,

         -anglikanska crkva: Engleska, [kotska, Irska, Indija, engleske kolonije. Anglikanska crkva je ostala najsli~nija katoli~koj, tj. pre`ivjela je najbla`i oblik reforme.

U ostalim dr`avama ne dominira ni jedna konfesija ve} su izmje{ane.  U Nizozemskoj je u po~etku dominirao luteranizam, ali nakon protjerivanja hugenota iz Francuske i njihovim naseljavanjem u Nizozemskoj, sad i tu dominira kalvinizam. U zemljama koje su geografski bli`e Vatikanu, kalvinizam je u krvi ugu{en, tako da su to danas skoro ~iste katoli~ke zemlje (Francuska, [panija i Italija). Kalvinizam je pone{to prodro i u Poljsku, ^ehoslova~ku i Ma|arsku, a njegov prodor na Balkan ( na`alost) sprije~ila je Habsbur{ka monarhija, po ~ijem nalogu je vr{en strahovit pokolj nad protestantskim misionarima koji su preko Slovenije krenuli ka Balkanu.

            Nakon {to se desio ovaj reformisti~ki pokret, Vatikan je ubrzo shvatio kolika mu opasnost od njega prijeti, pa je hitno preduzeo kontramjere u formi tzv. protureformacija, sa ciljem da bar sprije~i {irenje ovog pokreta, ako ga ve} ne mo`e potpuno suzbiti. Pri tom su kori{tene najbrutalnije mogu}e mjere {to je bilo uzrokom dugotrajnih vjerskih ratova {irom Evrope od kojih su neki trajali i po 30 godina. Zahvaljuju}i mjerama protureformacije protjerani su reformisti iz [panije, Francuske, Italije, Ma|arske, ^e{ke, a  na`alost, i sa Balkana. Mnogi od njih su pobjegli u sjeverne zemlje (naro~ito Holandiju) i u  [kotsku i Irsku, odakle su kasnije mnogi oti{li u  Sjevernu Ameriku, gdje su u novim uslovima, bez vatikanskih represija i progona, slobodno mogli da ispovjedaju  novu religiju. I ne samo to, ve} i da je dalje razvijaju, usavr{avaju i reformi{u sa ciljem da {to bolje slu`i njima i njihovim `ivotnim potrebama. Kao rezultat tih vjerskih sloboda i nekoliko preporoda     ( revival) u USA su  nastale jo{ mnoge druge  kr{}anske denominacije koje danas koegzistiraju na bazi ekumenizma koji se, na`alost, na tlu Evrope, a pogotovo na podru~jima gdje je protureformacija imala uspjeha, nikad ne}e ostvariti.

            Zahvaljuju}i revival-ima ( preporodima) koji su donosili svje`inu u `ivot i podsticali osnivanje kr{}anskih akademija, koled`a i seminara, religija je postala op}e prihva}ena ideologija `ivota ameri~kog gra|anina koja  mu poma`e da uspje{no kreira svoj `ivot. Kod njih su vjerou~itelji, pastori i evangelisti civilna lica koja se ni po svojoj odje}i ne razlikuju od ostalih gra|ana. Kona~ni  religiozni produkt je jedna amerikanizirana forma kr{}anstva sa svojim posebnim karakteristikama. Pa`ljivim ispitivanjem svih denominacija i njihovog funkcionisanja mo`e se do}i do zaklju~ka da su one samoodr`ive, slobodne ( nezavisne od dr`ave i politike), samoupravne, ure|ene po demokratskim principima ( sli~no kao {to je ure|ena i njihova dr`ava) i da im je u su{tini ameri~ki pragmatizam, a glavni moto im je: Nikad ne odustaj! Tendencija ka pragmatizmu je dominantna {to je i razumljivo ako se prisjetimo da je osvajanje i opstanak na ameri~kom kontinentu zahtijevalo mnogo rada, truda, odricanja i spretnosti ( da ne ka`emo racionalnosti), pa su pioniri morali biti maksimalno prakti~ni  u svojim metodama rada, da bi opstali. Zbog toga su malo pa`nje poklanjali teorijskim i intelektualnim problemima i progresivnoj misli, zbog ~ega su, vjerovatno, jo{ i danas ~esto primorani da “uvoze pamet.”

U skladu sa demokrati~no{}u ustrojstva takvih crkvi, pastor je samo prvi me|u jednakima

Ove crkve jo{ vi{e nego njihove evropske majke potenciraju individualizam, tj. individualno prosu|ivanje i individualnu odgovornost. To je u potpunoj suprotnosti sa ideologijom katoli~ke crkve gdje se potencira kolektivno prosu|ivanje i kolektivna odgovornost ( ne{to sli~no ideoligiji propalog real-socijalizma gdje se favoriziralo kolektivno “promi{ljanje” i  kolektivna (ne)odgovornost).

            Razlike izme|u pojedinih denominacija su neznatne i neodre|ene tako da ljudi lako prelaze iz jedne u drugu {to doprinosi duhu  konfesionalne ravnodu{nosti i {iroke inter-denominacijske kooperacije, a sve sa ciljem  da se postoje}e crkvene organizacije i njihovi sadr`aji  {to bolje prilagode `ivotnim potrebama ameri~kih gra|ana. Iako sam ateista i smatram da meni  mo`da i ne treba nikakva religija, ipak moram re}i da protiv  takvih religija kakve su ove, ne bi imala ni{ta. Ovakve religije  ~ine ljude dobrim, moralnim i konstruktivnim pa bi zaista bilo korisno kad bi se takve religije ra{irile i po Balkanu, umjesto one tri religije koje zagor~avaju `ivot balkanskom stanovni{tvu kroz stolje}a pa i ~itav milenijum. Ba{ takve religije su potrebne  balkanskom stanovni{tvu: religije koje }e ih  u~iti korisnim stvarima a ne im usa|ivati mr`nju, prozelitizam, strah od pripadnika drugih religija, destruktivnost i sl., {to ~ine balkanske religije svojim sljedbenicima. Ina~e {irokim narodnim masama koje su slabo prosvije}ene i slabo obrazovane, sa kojima je lako manipulisati i koje je lako zloupotrebljavati, trebala bi neka dobronamjerna ideologija koja bi ih u~ila da moraju imati za cilj bolji `ivot za sve, da imaju motiv za rad i stvarala{tvo  i da imaju ljubav za ostale ljude. Narod izgleda nije u stanju  da si sam na|e ideju vodilju koja bi ga vodila kroz lijep `ivot.  A kako bi kad gotovo i ne ~ita knjige, u kojima sve pi{e. Zato ga je lako obmanuti i gurnuti u kojekakve ratove u kojima se bori za tu|i interes, misle}i da se bori za svoj. Mo`da ni protestantski vjernici u USA ne ~itaju dovoljno knjige, ali to za njih ~ine slu`benici njihovih crkvi, a zatim im to sa`vakano, adaptirano, prihvatljivo prezentuju u okviru raznih edukacionih predavanja koje organizuju njihove crkve, ili u okviru nedeljne slu`be. Na taj na~in ih oni podu~avaju korisnim stvarima  i poma`u im da vode lijep i koristan `ivot. Pa i sama slu`ba nema obilje`ja balkanskih liturgija koje je pregazilo vrijeme.  Slu`ba se dojmi kao neka nedeljna razonoda u kojoj dominira pjevanje i sviranje, ske~evi iz Biblije i na kraju slovo pastora ili evangeliste. U toj propovijedi se svaki put obra|uje neka tema  iz svakodnevnog `ivota, npr.: prijateljstvo i kako ga ste}i i odr`ati, rje{avanje svakodnevnih problema fokusiranjem  na problem, rasprava o odgovornosti i svrsi postojanja svakog pojedinca itd. Sve je ilustrovano primjerima iz  stvarnog `ivota ili iz Biblije. Te propovijedi su veoma interesantne i za to vrijeme se vodi i konverzacija izme|u pastora i vjernika. Propovjednik ~esto i ne{to glumi, nasmijava auditorij i tako stvara prisni kontakt sa vjernicima koji se nastavlja i nakon propvjedi u aulama crkve ili u u~ionicama kojih u svakom crkvenom objektu ima mnogo. [tavi{e, sam crkveni objekat nije neka monumentalna gra|vina po uzoru na one sredjevjekovne ve} prakti~na gra|evina za koju se, gledaju|i izvana, ~esto ne bi moglo ni pretpostaviti da je crkva.  Primarna uloga takvih crkvi je upravo edukacija svih uzrasta stanovni{tva, pa je i arhitektonsko rje{enje tome prilago|eno. Naravno, spominje se i Bog, ali se u tome ne pretjeruje.  Ne postoji ni  uhoparaju}a zvonjava, ni kle~enje, ni molitva sklopljenih ruku, ni kr{tenje za vrijeme slu`be .. , ni freske sa iske`enim likovima svetaca. Jedino postoji ponegdje jedan ili nekoliko krstova koji su vrlo skromnih dimenzija i djeluju diskretno. Postoje neke neznatne razlike u obredima kod pojedinih denominacija a one se ogledaju uglavnom u tome da li ima vi{e ili manje pjevanja i svirke i da li su to veselije ili ozbiljnije melodije. Tako se mo`e re}i da je slu`ba u prezbiterijanskim crkvama ne{to ozbiljnija i dostojanstvenija, dok je u karizmati~nim ne{to veselija, `ivlja pa ~ak i {alijivija i zabavnija. Prisustovala sam jednoj takvoj slu`bi gdje je bilo mnogo svirke, pjesme pa ~ak i plesa, a zatim je propovjed dr`ao jedan  veoma simpati~an evangelista. Njegova propovjed me se dojmila kao  vrlo uspje{an {ou. Ljudi su mu se ~esto smijali i upadali u rije~, a on je pri~ao a usput i glumio, pravio neke gegove. Ponekad bi pro~itao neki odlomak iz Biblije a onda ga komentarisao i dovodio u vezu sa stvarnim `ivotom. Govorio je o motivaciji za rad i stvarala{tvo, sve sa ciljem da se opravda svoje postojanje i svrha svog postojanja. Veoma nadahnuto, nema {ta.  Takvo predavanje daje ljudima motiv da po dolasku ku}i, odmah ne{to rade i stvaraju. Oni koji dolaze na ovakve propovjedi nu`no moraju biti konstruktivni. Oni ne}e sigurno ru{iti, krasti i ubijati. To rade oni drugi koji tu ne dolaze. U ovakvim sredinama nema kra|a i provala pa ljudi ku}e preko dana ni ne zaklju~avaju. Idu}e nedelje se obra|uje druga tema, isto tako zna~ajna za svakodnevni `ivot. Tako se crkva brine za svoje vjernike i poma`e im pri kreiranju   korisnog, lijepog i sadr`ajnog `ivota. A tako ne{to bi toliko bilo potrebno balkanskom stanovni{tvu! Kroz ~itavu njihovu historiju ama ba{ nitko se nije trudio da im pomogne na takav na~in. Naprotiv, samo su se trudili u suprotnom smislu. Upravo zato je `ivot jadnog balkanskog ~ovjeka uvijek bio i ostao PRAVI  PAKAO!

Zbog velikog zna~aja Biblije u `ivotu svakog Amerikanca, ova knjiga se mo`e na}i svagdje, u beskona~no mnogo raznih formi i to po veoma niskoj cijeni (oko 4 $), pa ~ak i besplatno.       

Neke protestantske zajednice su poku{ale da se ujedine, pa je kao rezultat toga nastala Evangelisti~ka unija 1817. u Berlinu. Uzaludni su bili vjekovni poku{aji  protestantskih teologa da se formira unija protestantskih zajednica i pravoslavnih crkava ~im bi se lak{e suprotstavili tendencijama i prozelitizmu katoli~ke crkve. Isto su tako bili bezuspje{ni poku{aji izmirenja izme|u katoli~ke crkve i protestantskih zajednica, za {to se zalagao poznati filozof, matemati~ar i teolog Lajbnic (Leibnitz). Razlog za neuspjeh je bilo neprihva}anje nikakvog kompromisa od strane pape, koji je uporno isticao svoj primat u kr{}anstvu. Naime, katoli~ka crkva  uporno tvrdi jo{ i danas da su oni jedino pravo kr{}anstvo i da su sve druge kr{}anske crkve nastale prije i poslije katoli~ke crkve hereti~ke  (nevjerni~ke) (?!) Da bi se ovo bolje razumjelo treba se prisjetiti  da je odvajanje Rimske patrijar{ije (1054. god) od ostatka kr{}anstva, tada, prema definiciji, smatrano herezom tj. {izmom, ali je kasnije papa, zahvaljuju}i svojoj mo}i,  zamijenio teze i proglasio hereticima one koji su ostali  vjerni izvornoj ideologiji kr{}anstva, a pravovjernima one koji su se odvojili (!?), {to je logi~ki nonsece. Ovom prilikom ne `elim diskutirati na temu tko je bio u pravu   ( jer je to te{ko re}i s obzirom da je dijalektika  pa time i reforme koje ona prouzrokuje, normalna prirodna stvar, a ukopavanje na ste~enim pozicijama jedan vid fosilizma), ali ipak `elim da ka`em da  zamjenom teza i nazivanje stvari pogre{nim imenima ( zahvaljuju}i sili i mo}i), ne mo`e imati pozitivne posljedice, {to je historija i dokazala.

 Me|utim, ni reformisano hri{}anstvo  nije bez mana. Jednom od najve}ih smatra se  odustajanje od institucije grijeha. I ovdje se ono, vje~no va`e}e pravilo da krajnosti nikad nisu dobre, potvrdilo. Naime,  zbog ~injenice da je katoli~ka crkva beskrajno zloupotrebljavala instituciju grijeha i grije{nosti sa ciljem da  preko njega dr`i narode u apsolutnoj pokornosti, u narodu ( naro~ito u onom njegovom pametnijem dijelu) javila se strahovita averzija prema pojmu grijeha i grije{nosti i odricanju od njega. Naravno, i to je bila krajnost i kao takva nije  mogla iznjedriti ni{ta dobro. Time je nestala potreba da ljudi analiziraju svoje postupke, da prepoznaju svoje gre{ke ( tj. grijeh), da ih ispravljaju ( tj. da se pokaju), {to je rezultiralo u strahovitom padu morala. U tom le`e razlozi nedoli~nog pona{anja pojedinaca, grupa  i ~itavih naroda. Naime, poznato je  da su jo{ stari Jevreji, kad nagomilaju mnogo grijeha koji ih ti{ti i sputava, imali obi~aj da taj grijeh saop{te jednom jarcu kog nakon toga odvedu u {umu gdje }e ga pojesti divlje zvijeri, zajedno sa grijehovima koji su mu do{apnuti. Na taj na~in, tj. `rtvovanjem jarca          ( otuda pojam `rtveni jarac)  oni su se osloba|ali grijeha koji ih je ti{tio. Po{to `rtvovanja jarca u protestantizmu nema,  u katoli~anstvu je institucija grijeha odavno kompromitovana, a kod ateista nije nikad ni postojala, danas se de{ava da ljudi, optere}eni grijhom, tra`e `rtvenog jarca  svuda i svagdje    ( npr. u porodici mu` maltretira `enu ili djecu, na poslu oni grje{ni maltretiraju svoje kolege ili pot~injene, dok se grije{ni narodi osloba|aju svog grijeha  pripisivanjem grijeha i krivice  nekom drugom narodu itd.) Iz takvih nastranosti su se rodili nacizam i Hitler, a u najnovije vrijeme i ideologija novog svjetskog poretka,  koja prijeti da uni{ti ~itav svijet. Upravo zbog toga je u mnogim ameri~kim protestantskim denominacijama institucija grijeha, u toku nekoliko preporoda, opet vra}ena.

            Gotovo u svim vijekovima su pametniji i promu}urniji pojedinci zalagali se da se kr{}anstvo reformi{e. Kao posljedica toga nastajale su mnoge sekte, po~ev od bogumila, preko katoli~anstva do protestantskih sekti. I  danas, neprestano ni~u sve nove i nove sekte zasnovane na raznoraznim reformisanjima kri{}anstva. Me|utim, kad bi danas neki nekr{}anin htio da prihvati kr{}anstvo, bio bi strahovito zbunjen mnogobrojnim sektama od kojih svaka tvrdi da ba{ ona najsigurnije vodi do spasenja i da ba{ ona najta~nije slijedi kr{}ansku teoriju i njenog boga. Ako je taj nekri{}anin imalo razuman, ne}e se odlu~iti ni za jednu od tih sekti, pogotovo kad uvidi njihov prozelitizam ( tj. me|usobno se ne podnose i nemilosrdno osu|uju one druge, a vatreno prote`iraju samo svoju sektu) i shvati kamo to mo`e odvesti. Prozelitizam je najja~e izra`en kod katoli~ke sekte koja je u cilju uni{tenja konkurencije stolje}ima imala inkviziciju, poznatu kao najkrvaviji  sud u historiji ~ovje~anstva. Te nove sekte, iako su kroz reformisanje odbacile neke  od starih stavova kr{}anstva pribli`avaju}i se tako razumu, nikad se nisu usudile da tu reformu sprovedu do kraja. One i dalje po{tuju svete kr{}anske knjige bez obzira na sve gluposti koje su tamo zapisane. Ipak, tim reformama su omogu}ili bar da se nazre istina, ali nikako da se i  potpuno spozna. To je donekle i  obja{njivo. Naime, da bi se istinski reformisalo kr{}anstvo, trebalo bi ga potpuno izmijeniti, jer je toliko nakaradno i protivrje~no da se  malo {ta iz njega  mo`e dovesti u vezu sa zdravim razumom. A  toliko snage ipak nije, do sada, imala ni jedna sekta.

            Stvaranjem novih sekti, negativna na~ela kr{}anstva sve vi{e izlaze na vidjelo. Netrpeljivost i duh progona je su{tina svake sekte, kao, uostalom i samog kr{}anstva. Tu se pojedina~nim reformama svake sekte nije ni{ta promijenilo na bolje. To je pokazala i historija jer unato~ dobrim namjerama reformatora, Evropa se u doba reformacije na{la u vrtlogu fanatizma, sva|a, progona i vjerskih ratova. Sanjarije reformatora su nesvjesno gurnule narode u nove nesre}e, krv je tekla na sve strane, a narodi kroz to nisu postali ni razumniji ni sre}niji. Premda se protestantski narodi  hvale da su trpeljivi, razlike u vjerovanju stvaraju veliku podvojenost izme|u gra|ana kalvinista, luterana, anglikanaca, baptista i dr. Svugdje jedna sekta `eli da bude superiorna nad drugima, {to je su{tina kr{}anstva, a tu manu mu nije otklonila ni jedna reforma. Me|utim, ipak se mora konstatovati da je demokratsko ure|enje u dr`avama gdje je prihva}eno reformisano kr{}anstvo znatno ubla`ilo te religijske razlike i sputalo raligijske fanatizme, za razliku od zemalja sa totalitarnim re`imima gdje su  religiozni antagonizmi krajnje izra`eni i opasni. Dodu{e, ipak se mora priznati, bez obzira na uticaj demokratskog ure|enja, da su ipak protestantske religije manje sklone religijskom fanatizmu nego ostale, tj. da je reforma kr{}anstva bar malo popravila  kr{}anstvo kao ideologiju protivrje~nosti, naro~ito na tlu Amerike. Ali, to svakako nije dovoljno, a te{ko je re}i da li bi uop}e moglo ikad i biti dovoljno, jer bi  kr{}anstvo  trebalo iz temelja izmijeniti da bi se stvarno popravilo, a tada to vi{e i ne bi bilo kr{}anstvo. Zbog toga se mo`e re}i da bi   kr{}anstvo moglo biti i dobra religija, ali samo ako bi kvalitetno dr`avno ustrojstvo ( pravna dr`ava, istinska demokratija) prethodno obezbijedili moral ljudima, pa bi oni onda takvi, moralni, uzimali iz kr{}anstva samo ono {to je isto takvo: moralno, a odbacivali sve ono drugo.

 

 

 

            Islam

 

 

             Dok se kr{}anstvo {irilo nad barbarskim plemenima Evrope, nova teokracija pod nazivom islam se pojavila na tlu Arabijskog poluostrva i po~ela se strahovito brzo {iriti. Ona je oblikovana prema onom {to je karakteristi~no za Mojsijeve ideje.  Islam je religija ~iji sljedbenici sebe nazivaju muslimanima, {to u prevodu zna~i: pokoran bo`joj volji. To je monoteisti~ka religija nastala u 7. stolje}u nau~avanjem Muhameda (prorok, vojskovo|a i trgovac) i njegovih sljedbenika ( po uzoru na Krista i njegove sljedbenike). Prema historijskim podacima on poti~e od jedne korejske porodice ali je ro|en u posve}enom gradu Meki gdje se ~uva sveti kamen       ( vjerovatno neki meteorit) za koga Muhamed ka`e da je nekad bio bijel ali je vremenom pocrnio od ljudskih grijehova ( ili uslijed oksidacije!?). Muhamed je u djetinjstvu bio epilepti~ar, a odrastao je me|u svojim ro|acima. Bio je bez ikakvog obrazovanja. Prvo je bio pastir ( ov~ar), kasnije je postao trgovac i goni~ kamila. U to vrijeme religija njegova naroda je bilo paganstvo. Kako je ~esto sa svojim plemenom dolazio u kontakt sa judaizmom i degenerisanim formama kr{}anstva ( ebionizam, arianizam, sabelianizam), to se zainteresirao za ove religije i po~eo se predstavljati kao prorok, kakvih je tada bilo u izobilju. Novu religiju ~ijim se prorokom predstavljao, nazvao je islam u zna~enju pokornost Alahu. Muhamedova vjerska nauka uzima malo dogmatskog a mnogo moralno-pravnih elemenata iz arapskih predislamskih religija. Glavnu dogmu monoteizma uzima iz jevrejske religije i kr{}anstva kao i vjerovanje u meleke (dobre i lo{e  an|ele) i bo`je poslanike  (Adema, Ibrahima, Musu, Isu i dr. po analogiji sa Adamom, Abrahamom, Mojsijem, Isusom i dr.). Muhamed sebe smatra posljednjim bo`jim poslanikom.

             Religijski sistem islama bi se mogao sumirati kao: Bog ili Alah je jedan. On je svemo}an i sveznaju}i. Pokornost njemu je  centralni princip u tom sistemu. Otuda i ime. Svi doga|aji su unaprijed odre|eni    ( fatalizam) i ~ovjek se mora pokoriti tom nepromjenjivom  poretku stvari bez negodovanja. Alah je dao svoju objavu u Kuranu i u Suni, koja sadr`i Muhamedove izreke. Bog je slao proroke kao {to su Adam, Abraham, Mojsije, Isus, ali najve}i od svih je  Muhamed, utje{itelj koji je obe}an od strane Isusa. Du{a je besmrtna, a u finalnoj presudi Bog }e nagraditi odane, a kazniti nevjernike. Kajanje nije potrebno. ^ovjek mo`e  zaslu`iti i dobiti raj svojim vlastitim dobrim djelima u {to spadaju molitve, post, davanja milostinje, hodo~a{}enje i kao najva`nije u~estovanje u svetom ratu (d`ihad) protiv nevjernika. To nosi najvi{e bodova, pogotovo ako se u tom ratu pogine. Raj je tada zagarantovan. Vrednija je kap krvi prolivena u svetom ratu negoli dva mjeseca posta i molitve. Poligamija i konkubinstvo su ohrabrivani jer je to praktikovao i sam Muhamed. Takvo njegovo u~enje ( i pona{anje) je razljutilo njegove ro|ake   iz Meke, pa se on jedva spasio bijegom u Medinu. Taj njegov “let”  ili hegira ( 15.8.622) je prihva}en od muslimana ( ili muhamedanaca) kao po~etak nove ere. On je u Medini organizovao napadnu teokraciju u kojoj je on bio sve: i prorok, i zakonodavac i sudac i kralj. Stanovnici Medine su prihvatili taj njegov sistem sa velikim entuzijazmom i od tog momenta po~inje sveti rat  za {irenje islama koji jo{ i danas traje.

Prema prethodnom mo`e se zaklju~iti da islam nije ni{ta originalno ve} da je to  ~udna mje{avina paganstva, judaizma i iskrivljenog kr{}anstva (ebionite).       

            Sam islam, kako je bio zami{ljen od svog tvorca, i ne bi bio lo{          ( bar ne za ono vrijeme), da nije kasnije izpolitizovan i zloupotrebljen. Naime, vladaju}i feudalni sloj  (isto kao i u slu~aju kr{}anstva) iskoristio je raspaljeni vjerski fanatizam {irokih masa i ideju o svetom ratu za brzo osvajanje velikih teritorija, a  Muhamedova nauka o sudbini, po kojoj nije mogu}e izma}i predodre|enju, zajedno sa dubokim uvjerenjem da }e svakom ratniku koji pogine u boju za Alaha biti opro{teni svi grijesi i da }e prije}i odmah na u`ivanje rajske slasti ( kao u katoli~koj religiji), stvorili su izvrsnu psiholo{ku pretpostavku za najsmionije ratne podvige. Po{to je islam sad nemogu}e odvojiti od politike i vratiti ga u domen religije ( {to bi eventualno moglo nekom drasti~nom reformom koja bi morala biti mnogo uspje{nija od reformacionisti~kog pokreta iz 16. stolje}a koji je bio uperen ka reformisanju katli~ke crkve), to je bolje  kloniti ga se. Za{to? Evo za{to.

            Islam dana{njeg doba usko je vezan za pojam islamske revolucije  ( a pojam revolucije se nikako ne uklapa u religiju), pod kojim se podrazumijeva realizacija politike islamskog fundamentalizma. A politika islamskog fundamentalizma, zbog svoje isklju~ivosti i netrpeljivosti prema svakom drugom mi{ljenju, ne mo`e  da odvede nigdje drugdje nego u oru`ani sukob. Primarni cilj islamske revolucije  je stvaranje {to ve}e islamske dr`ave koja bi jednog dana trebala da se protegne na ~itav svijet ( ba{ kao i katoli~ka religija prema tisu}godi{njim planovima Vatikana)). Po{to je dr`ava, prema definiciji, aparat za prinudu koji se u ostvarivanju svojih ciljeva slu`i silom    ( a koja se ~esto pretvara u nasilje zaogrnuto pla{tom demokratije), logi~no je da   je stvaranje jedne dr`ave koja je ve} po svojem nazivu ideolo{ka ( a ne demokratska), moralo da izazove otpore svih onih kojima ta ideologija nije bliska. Zato se de{avaju ratovi na svim teritorijama gdje se dodiruju oblasti islamski i neislamski opredjeljenog stanovni{tva. Bosna nije jedino takvo podru~je.

            Islamska dr`ava je, kao {to je re~eno, po definiciji, kao i svaka druga dr`ava, aparat za prinudu, ali se od drugih dr`ava razlikuje po tome {to je i ideolo{ka, tj. dr`ava zasnovana na politi~kom u~enju jedne vjere. Drugim rije~ima, islamska dr`ava ne mo`e biti odvojena od vjere, pa samim tim mora biti anahrona,  s  obzirom da je vrijeme takvih dr`ava definitivno pro{lo, {to se smatra jednom od najvrednijih tekovina civilizacije. Prema  islamskoj dr`avno-pravnoj teoriji, kao model prave islamske dr`ave uzima se model zajednice koju je u Medini utemeljio Muhamed, vjerovjesnik islama. Svaka islamska dr`ava od tada do danas ( a i dalje) mora da se  gradi na tim principima. A to zna~i: suverenitet ne pripada narodu, ve} Bogu! Bog je jedini vrhovni nosilac vlasti i zakonodavac (!). Ljudi koji na zemlji vladaju  su samo delegirani (?) od strane Boga, a oni navodno najbolje poznaju bo`ji zakon ( {to pru`a neograni~ene mogu}nosti zloupotrebe). Svi zakonski akti imaju se zasnivati na svetoj knjizi Kuranu, a ako  neki slu~aj iz `ivota nije predvi|en u Kuranu ( a takvih vremenom ima sve vi{e i vi{e jer Kuran nije mogao tada, kad je nastao, predvidjeti sve pravne i druge probleme budu}eg doba), onda se obra}a ulemi  (sve{tenstvo) koja }e rje{enje donijeti na osnovu tradicije, analogije ili zajedni~kog mi{ljenja pravnih autoriteta (opet neograni~ene mogu}nosti zloupotreba). Mo`e li itko, svjestan kompleksnosti  pojava  u dana{njim dru{tvima, zamisliti, kako bi se dana{nji problemi pravne ( i svake druge ) prirode rje{avali pomo}u Kurana i uleme?

            Pored svega re~enog, treba imati u vidu jo{ i ~injenicu da je Kuranom (islamskim zakonom, odnosno ustavom)  regulisano cjelokupno pona{anje muslimana. To zna~i da nema ni jedne `ivotne situacije u kojoj se musliman mo`e pona{ati autonomno. Strogo je utvr|eno kako }e jesti, mokriti, voditi ljubav, sahranjivati se, pona{ati se prema `eni, kom{ijama, pripadnicima drugih vjera, ratovati i dr.  Jedan apsolutno totalitarni sistem! Sam Homeini, otac  najpoznatije islamske dr`ave je svojedobno rekao: “Bog je posredstvom svojeg proroka poslao zakone ~ija je {irina zadivila ~ovjeka. Ti zakoni se ti~u ~itavog `ivota individue, od za~e}a do groba.” Treba posebno naglasiti da je tim zakonima regulisano da ~itav svijet, zna~i sve nacije i rase, moraju  kad-tad da se pokore islamu i da prihvate njegovu supremaciju.  Po{to to ne}e i}i lako i dobrovoljno, pripadnicima muslimanske vjere se nala`e da ~itavog svog `ivota djeluju u tom smislu i da u tu svrhu polo`e i `ivot kad zatreba. Jer, ako nemuslimani odbiju da se pokore islamskoj ideji i islamskoj dr`avi, mora im se objaviti sveti rat - d`ihad.  Nemuslimani koji bi ostali da `ive na teritoriji takve dr`ave, ako nisu pre{li na islam, obavezno imaju ograni~ena gra|anska i politi~ka prava.  Svjesni toga, nemuslimanski narodi se moraju suprostaviti  uspostavljanju  islamske dr`ave na njihovoj teritioriji, a to neminovno dovodi  do rata. Zato je moralo do}i i do rata na teritoriji biv{e BiH, jer su politi~ke partije na ~elu sa SDA prote`irale ( {to direktno, a {to indirektno) ideju islamske dr`ave, a to je za Srbe i Hrvate zna~ilo ponavljanje onog ropstva koje su trpjeli skoro pet stotina  godina i kojeg su se uz velike muke i `rtve jedva oslobodili. Da je muslimansko stanovni{tvo znalo bar dio ove istine iznesene u prethodnom tekstu, sigurno ni ono ne bi podr`alo te stranke, jer je van pameti, u dana{nje doba, podr`avati koncept anahrone religijske dr`ave! Ali, narod je bio totalno neuk  i neinformisan ( bez obzira {to su neki imali  diplome, pa ~ak i doktorate)  u tom pogledu, pa mu se takvo {ta iz tog razloga, i moglo podvaliti. Da je rat za stvaranje islamske dr`ave na Balkanu bio neizbje`an, potvr|uje i sam lider stranke SDA, Alija Izetbegovi} koji je izjavio:” Najvjerovatnije se ovaj rat nije mogao presko~iti. Mi smo ovu nesre}u odlagali koliko god smo mogli. Najvjerovatnije, da bi se stvorila jedna dr`ava, da bi se oblikovao jedan narod, on mora pro}i kroz ovo.  To je nekakva sudbina, usud, istorijska istina.”( BORBA, 23-24. V. 1992., str. 3). Iz ovog je vidljivo da je on narod BiH svjesno `rtvovao da bi realizirao tu islamsku dr`avu na Balkanu i valjda time u{ao u historiju, {to je ina~e `elja svih senilnih staraca kad se primaknu kraju `ivota.

            U Bosni se radi o sukobu naroda istog etni~kog korijena, ali razli~itih religija. Zbog toga se taj rat, nu`no mora smatrati vjerskim. Ta ~injenica je posebno nagla{ena na muslimanskoj strani,  s obzirom da je to bio jedini na~in da se islamu pot~ini cijela BiH. Iako je ovaj rat po su{tini bio vjerski, da bi se potpuno takvim mogao smatrati, trebalo je dobiti i formalnu potvrdu za to. Ona je stigla u obliku  mi{ljenja (tzv.fetve ) najuticajnijih  islamskih vjerskih autoriteta. U tom smislu najzna~ajniji korak je u~injen u PREPORODU, zvani~nom organu me{ihata (starje{instva Islamske vjerske zajednice za BiH). Citirajmo dio tog teksta:

            “Historija po ko zna koji put upozorava muslimane na kuransku istinu davno izre~enu: ili }ete slijediti Bo`ji put pa `ivjeti na na~in dostojan  va{e misije i pod direktnom Alahovom za{titom ili }ete krenuti drugim putevima, pa }ete se suo~iti sa belajima i poni`enjima svake vrste. S obzirom da ste izlo`eni svakojakom maltretiranju, kako vi tako i va{i vjerski objekti koji vas simbolizuju, obavezni ste svaki od vas pojedina~no, mu{karac ili `ena, u granicama svojih mogu}nosti, ustati u odbranu svoje vjere, svoje domovine. U borbu krenite s punim pouzdanjem u Alaha  - ako pre`ivite bit }ete gazije, ako poginete {ehidi. U suprotnom izgubit }ete jedno i drugo. U borbu po mogu}nosti krenite s abdestom i obavezno s Bo`jim imenom u srcu. Prilikom va{eg napada na neprijatelja ili sukoba sa njim izgovarajte Alahu-ekber. Po mogu}nosti uz sebe nosite Kuran. Nakon svega musliman mora znati da se bori na strani pravde i na Bo`jem putu. Takvima je Bo`ja pomo} zagarantovana. Onog na ~ijoj je strani Alah, niko ne mo`e pobijediti. Njemu pripada i onaj i ovaj svijet.”

            Dakle, me{ihat sasvim konkretno ovaj rat za muslimane tretira kao rat na Bo`jem putu, tj. vjerski rat ili d`ihad. Pored toga, u Zagrebu je odr`ana me|unarodna islamska konferencija na kojoj je jedan od zaklju~aka bio:” Samo sveti rat mo`e spasiti Bosnu.” (BORBA, 21.9.1992,str.5)

            Po{to islamsko uvjerenje podrazumijeva da ~itav svijet treba da bude jedna dr`ava pod upravom halifa i da jedini ustav treba i mo`e da bude Kuran bez obzira na `elje, potrebe i zahtjeve pojedinih naroda, eto razloga za rat  ako se netko tome poku{a oduprijeti. A neislamski narodi na to nikako ne bi mogli pristati  jer bi to zna~ilo negiranje, manje-vi{e svih civilizacijskih tekovina, a prvenstveno prava ~ovjeka ( Povelje UN, Pakta o pravima ~ovjeka svjetske organizacije i dr). Toga su svjesni i umjereni, obrazovaniji  muslimani zbog ~ega su se razbje`ali na sve strane svijeta, a podr{ka takvoj politici ostali su samo oni koji zbog svoje neukosti nisu znali ni{ta od  svega ovoga {to je navedeno  u ovom tekstu, i oni koji su za takve usluge dobro pla}eni.

            Ekstremnim i izmanipulisanim muslimanima, te njihovom vodstvu muslimanske dr`ave {alju veliku financijsku pomo}, ne iz ljubavi prema njima ve} zato {to se nadaju da }e iskori{tenjem tog stanovni{tva stvoriti nukleus budu}e islamske dr`ave u Evropi, a to bi bilo samo predsoblje iz kog se ulazi u islamsku sobu.

            Islam }e ovakve pretenzije imati sve dok  ne do|e do neke njegove radikalnije reforme i prilago|avanja novonastalim uslovima u svijetu. Kad }e se to desiti, vrlo je neizvjesno. To zavisi od brzine kojom }e se prosvje}ivati islamizirano stanovni{tvo u svijetu. A ta brzina je jako mala.. To sve podsje}a na onu situaciju koja je prethodila reformacionisti~kom pokretu koji se javio u Evropi u 16. stolje}u, a imao je te`nju da odlutalo kr{}anstvo vrati njegovim izvornim principima, tj. evan|elju. Neminovno }e takvo ne{to jednog dana zadesiti i ( odlutali)  islam.

            Tako|er treba napomenuti da islam, ovako ispolitiziran kao {to je danas, nema ama ba{ nikakve zasluge u prosvje}ivanju svojeg naroda, niti mu pru`a ikakvu iskrenu i dobronamjernu pomo}, ali je zato u svakom trenutku spreman da od svog naroda zahtijeva `rtvovanje mira i `ivota za islamsku stvar. Osim  toga, islam name}e svojim vjernicima fatalisti~ko gledanje na `ivot i time ih pacificira  pa se oni i ne trude da ne{to urade za svoje bolje sutra ( jer, sve }e ionako biti kako Alah ho}e). Takvo stanovi{te veoma ~udi kr{}ane, pa je za~udilo i Feliksa Kanica (Felix Kanitz), poznatog austrijskog antropogeografa i putopisca, autora knjige SRBIJA -ZEMLJA I  STANOVNI[TVO. On, na jednom mjestu u toj knjizi, ka`e:” Uvek sam se pitao  kako je bilo mogu}e da Turcima, koji su u sopstvenoj ku}i odr`avali uzoran red i ~isto}u, nije smetala prljav{tina na ulicama, ni bare  i godinama talo`eno |ubre na javnim trgovima.” Obnavljanje sru{enih ograda na mostovima da bi se no}u preko njih prelazilo bezbednije, Turci  su smatrali izli{nim. Ovi i sli~ni propusti vidljivi na svakom koraku, mogu se objasniti fatalisti~kom `ivotnom filozofijom Turaka, odnosno islama. Po tom shvatanju izli{no je popravljati ograde  jer kome je su|eno da upadne u rijeku, on }e upasti, bez obzira na stanje ograde. Isto va`i i za bolesti koje vrebaju iz prljav{tine i |ubreta! Mo`e li  danas  civilizovan ~ovjek prihvatiti ovakve stavove?   ^injenica koja se nikako ne mo`e pore}i je da su sve islamske zemlje  optere}ene  religijskim  fatalizmom i  beskrajnom samovoljom.

 

 

 

       Zaklju~ak

 

 

            Ovo poglavlje imalo je za cilj da prika`e vjersku dimenziju biv{ih, sada{njih a i budu}ih sukoba i ratova na Balkanu. Upoznavanje sa  ovom gra|om bi trebalo da ~itaoce navede na samostalan zaklju~ak da do otpo~injanja oru`anih sukoba na Balkanu dolazi zbog ukupnih me|uvjerskih protivrje~nosti i niskog stepena prosvje}enosti i svijesti stanovni{tva tih podru~ja, koje mu onemogu}uju da bude tolerantno i da religiju shvati kao stvar li~nog izbora svakog pojedinca. Naravno, to nije i jedini uzrok. Na{lo bi  se tu jo{ mnogo toga {to,  umjesto da sti{ava narasle strasti, jo{ vi{e ih raspiruje. Problem je krajnje kompleksan  i za njegovu potpunu analizu bio bi potreban interdisciplinarni pristup i me|usobna saradnja ~itavog tima istra`iva~a  iz raznih nau~nih oblasti, {to bi rezultiralo visokonau~nom analizom uzroka lo{e politi~ke i svake druge situacije na Balkanu, a od koje bi   prosje~no obrazovan ~ovjek imao malo koristi. Takva analiza je, svakako, ve} odavno trebala biti na~injena, a iz nje su trebali biti narodu plasirani efikasno i razumljivo sro~eni si`ei koji bi mu u prethodnim periodima pomogli da se bolje snalazi u op}im prilikama i da svojim pona{anjem doprinosi povoljnim razrje{avanjima nepovoljnih situacija a ne obrnuto, kao {to je to bio slu~aj. U nedostatku takvih nau~nih poduhvata, pojednostavimo stvar i uka`imo  narodu bar  na one direktne uzroke koji su tu pored nas ( i u nama), koje mo`e svatko prepoznati, pa i uticati na njih u pozitivnom smislu. A ako se nau~nici ipak kona~no odlu~e da progovore o ovim problemima, bit }emo im ipak zahvalni, jer narodna poslovica ka`e:        “ Bolje ikad nego nikad!”

            Moramo biti svjesni toga da se na Balkanu poprili~no zakasnilo sa antireligioznom borbom, jer je u historiji Evrope 18. stolje}e bilo stolje}e koje je zapam}eno po dostignu}ima antireligiozne borbe. Obja{njenje, za{to se taj talas borbi za izlazak iz mra~nog srednjeg vijeka  nije pro{irio i na Balkan, dao je jednom  prilikom, prije po~etka ovog posljednjeg rata, hrvatski pjesnik i disident Goran Babi}. On je tom prilikom rekao da su reformacionisti~ki misionari 1572., preko  Slovenije ( koja je tada bila pod vla{}u Habsbur{ke Monarhije), krenuli na Balkan da pro{ire plamen reformacionisti~kih ideja i na taj dio Evrope, ali su se  suo~ili sa strahovitim terorom katoli~kog sve}enstva i vlasti Habsbur{ke Monarhije ( koja je oduvijek bila krajnje lojalna Vatikanu),  tako da su potpuno bili onemogu}eni u toj misiji. Prema rije~ima gospodina Babi}a ( a s kojima bi se svi iole objektivni posmatra~i morali slo`iti), tad je Balkan neprobojnim zidom odvojen od Evrope i napretka putem kojeg je ona krenula. Tad je Balkanu, umjesto progresa, svjetla i budu}nosti, naturen mrak, krv, nesre}e i pro{lost. Na`alost, popravnog ispita za ovu naturenu gre{ku nije bilo, pa se Balkan zato jo{ i danas nalazi u tom mraku srednjeg vijeka i religijskih  protivrje~nosti koje neprestano, u ciklusima izazivaju sukobe, ratove i opstrukciju svakog zna~ajnijeg progresa. Naime, velika je {teta {to reformisano kr{}anstvo nije prodrlo na Balkan jer je ono bli`e `ivotu i potrebama dana{njeg ~ovjeka negoli  je pravoslavlje i katoli~anstvo, a za islam da se i ne govori. Da je ono uhvatilo korijena, te{ko da bi balkansko stanovni{tvo od tada pa do danas  i{lo iz jednog u drugi vjerski rat. To jest, vjerski ratovi bi se  vjerovatno zavr{ili onda kad su se zavr{ili i u Zapadnoj Evropi ( ili mo`da ne{to kasnije). To se nije desilo i Balkan se jo{ uvijek nalazi u srednjevjekovnom mraku i religijskom glibu iz kojeg se te{ko ~upa. Kad bi bar postojala nada da je ovo zadnji vjerski rat na Balkanu, ali se bojim da nije. On bi bio zadnji kad bi se ozbiljnije poradilo na prosvje}ivanju i dereligizaciji {irokih narodnih masa, ali to jo{ nikom i ne pada na pamet. Oni koji se dokopaju vlasti, redovito rade samo za svoj interes, a njima i odgovara da narod bude i dalje takav kakav je, jer im to garantuje du`i ostanak na vlasti  {to }e oni dobro iskoristiti za svoje li~ne interese. A sam narod je toliko zaostao, obrazovno zapu{ten i neinformisan da nije u stanju da uvidi kako se njime manipuli{e, pa ni{ta i ne preduzima u tom smislu, pa ~ak ni ono {to je najbezbolnije  (a i najefikasnije), da na izborima glasa uvijek za neke nove predstavnike, a nikad za stare koji su se pokazali lo{ima! Narod je optere}en sindromom ovna predvodnika ( {to je pokazatelj  primitivizma) ~ije ime je  jedva jednom zapamtio. Dok god se ne oslobodi tog sindroma, nema nikakve {anse da se izvu~e iz balkanskog gliba ratova i bijede. Treba se samo sjetiti jedne [vajcarske gdje ve}ina naroda i ne zna tko je de`urni   predsjednik dr`ave, a kamoli {ta drugo. Bez obzira na to, tamo sve funkcioni{e kao {vajcarski sat . ^im se javi neki poreme}aj, to se odmah odrazi na stav glasa~a i takva stranka nema {anse da ponovi mandat. Sli~no je u svim dr`avama gdje je uspostavljena parlamentarna demokratija. A kod nas  politi~ari idu iz gre{ke u gre{ku, `ivot narodu ~ine sve nepodno{ljivijim, a za nagradu bivaju podr`avani od tog  istog naroda(?!)

            Mislioci osamnaestog stolje}a spoznali su teret religije, njene nezaja`ljive ambicije u osvajanju svijeta, du{e, uma. Gvozdena snaga njene tradicije je milione ljudi sputavala kroz stolje}a ( i milenijume) u njihovom `ivotu, te`njama i dru{tvenom razvoju. Uvidjeli su njene ru{ila~ko djelo: neslo`ne zajednice, fanati~ni progoni, sveop}e i duhovno i fizi~ko ropstvo. Ta plejada mislilaca, koja je bez straha tra`ila i po{tovala istinu, imala je dovoljno hrabrosti da povede borbu protiv religioznog mra~nja{tva, ukazivala je na kolebljive i slabo utemeljene osnove njegovog u~enja i ismijavala je religiozne besmislice. Jedan od najzna~ajnijih  li~nosti tog doba, koja se anga`ovala u tom smislu, bio je filozof Pol Holbah. Njegovo djelo je, bez sumnje, proslavilo 18. stolje}e. Njegova svestrana aktivnost imala je za cilj: razotkriti nestalnost la`ne sre}e koju je religija nudila, onemogu}iti duhovno ropstvo i poni`enja uma, rehabilitovati razum nakon stolje}a mraka, straha i bezumlja, te omogu}iti razumu stvarala~ku i kriti~ku ulogu. Samo to mo`e donijeti prosperitet i bolju budu}nost, a ne tapkanje u mraku i pobo`nosti!

            Nasuprot srednjevjekovnoj sholasti~koj filozofiji sa njenom osnovnom idejom, idejom boga, u 18. stolje}u se izgra|uje materijalisti~ki pogled na svijet. Njemu su udaljena i apstraktna obe}anja nebeskog carstva, on je prezirao uzvi{enost crkvenog u~enja jer je njegov interes bio na zemlji. Ateizam  je ismijao religiju, oborio njenog boga, razgolitio njen la`ni sjaj, iluziju sre}e koju ona nudi. U svojoj kritici materijalisti~ka filozofija se oslanjala na dostignu}a prirodnih nauka koje su smjelo kr~ile sebi put uprkos crkvenim prokletstvima i inkvizicijskim loma~ama. Rezultati koje su postigli Kopernik, Bruno, Galilej i Kepler ozbiljno su ru{ili crkvene dogme i ~itav religiozni sistem.

            Reformacionisti~ki pokret je bio uperen isklju~ivo protiv katoli~ke crkve koja je bila razradila sve mogu}e mehanizme  za{tite svog opstanka na bazi nasilja, i  to nasilja nad svim i sva~im. Da bi ova religija zadr`ala kroz vijekove sticane pozicije, veoma se nagla{eno slu`ila prozelitizmom, tj. tvrdnjom da je ona jedina prava, a sve druge religije su hereti~ke. Argumente za to, naravno, nije imala, a one koje je navodila, kod svakog ~ovjeka koji se usudio poslu`iti razumom, nisu imale pro|u. A i kako bi kad su kao argumenti   za istinitost svega onoga {to tvrdi, ova religija kori{tene samo izjave njenih mu~enika koji su bili  jedini svjedoci  ~uda. Po toj logici, ne postoji ni jedna sekta koja ne bi mogla pomo}u svojih mu~enika dokazati te i takve istine. Za{to bi ta privilegija pripadala samo katoli~anstvu? Tako|er, katoli~ki narodi su do kraja 19. stolje}a smatrani najneukijim i najropskijim u Evropi, s obzirom da je religiozno ropstvo proizvelo i politi~ko ropstvo. Vremenom, `ive}i u okru`enju reformisanog kr{}anstva, i oni su postepeno progledali i shodno tome  postepeno se udaljavali od krutih dogmi i regula katoli~ke crkve. To se nije desilo sa narodima Latinske Amerike, tako da se i danas smatra da je to  podru~je haosa  i bezakonja najgore vrste.

            Poznati indijski politi~ar i mislilac Mahatma Gandi, odgovaraju}i na ubje|ivanje nekih evropskih kr{}ana da promijeni svoju vjeru i pre|e na kr{}anstvo, je rekao:

            “ Ja cijenim pobo`nost kr{}ana, ali ne vidim razloga da promijenim svoju vjeru. Meni je nemogu}e vjerovati da }u ja do}i u raj ili spasti svoju du{u prostom ~injenicom {to bi  postao kr{}anin. Prelazi granicu moje sposobnosti da vjerujem da je Isus jedini ovaplo}eni sin bo`ji, i da }e samo oni koji vjeruju u njega biti spaseni. Ako bog mo`e imati sinova, onda smo mi svi njegovi sinovi. Moj razum odbacuje bukvalno vjerovanje da je Isus svojom smr}u i krvlju iskupio grijehove ljudi. Ja mogu primiti Isusa kao mu~enika i kao bo`anskog u~itelja, ali ne kao najsavr{enijeg ~ovjeka koji se ikad rodio. Njegova smrt na krstu bila je veliki primjer svijetu, ali da u tome le`i neka tajanstvena i ~udotvorna vrlina, to moje srce ne mo`e da primi. @ivoti pobo`nih kr{}ana ne daju mi ni{ta vi{e od onoga {to daju `ivoti ljudi drugih vjera. Filozofski gledano, nema ni{ta izvanrednog u kr{}anskim na~elima. U pogledu po`rtvovanja meni se ~ini da Hindusi jako prevazilaze kr{}ane. Za mene je nemogu}e da smatram kr{}anstvo kao savr{enu ili kao najvi{u vjeru.””

            Sli~no bi se moglo re}i i za svaku drugu vjeru koja sebe isti~e kao jedinu pravu .

            Za sve religije, bez izuzetka, bi se moglo re}i da su vje{tina opijanja ljudi zaneseno{}u da bi ih sprije~ile u borbi protiv zla i prisilile na svakojaku pokornost prvenstveno crkvi, pa onda i vlasti  (zavisno kolika sprega postoji izme|u vlasti i crkve). Uz pomo} nevidljivih sila prijete ljudima, prisiljavaju ih da oni }ute}i podnose nesre}e kojima ih oni optere}uju, varaju ih nadama da }e, ako budu stoi~ki podnosili nesre}u na ovom svijetu, biti sre}niji na drugom svijetu. Na taj na~in je religija postala najve}i pokreta~ nepravi~ne i kukavi~ke politike, koja vjeruje da treba varati ljude kako bi se njima lak{e upravljalo. Mnoge od ovih metoda su iz religija preuzele  neke ideologije savremenog doba, spoznav{i valjda kako su te provjerene metode jo{ uvijek bez konkurencije  kad je u pitanju manipulisanje narodnim masama. Naravno, te ideologije su promijenile ime, pa ~ak i formu, ali ne i su{tinu. Primjer: komunizam  i njegova prakti~na forma real-socijalizam! Naravno, sve to je mogu}e dok god su {iroke narodne mase nedovoljno prosvje}ene. Jer, svugdje gdje bude neznalica, bit }e i proroka, nadahnutih tvoraca ~uda i samozvanih bogova. Ove trgova~ke  grane smanjivat }e se u istoj razmjeri u kojoj se narodi budu prosvje}ivali.

            Me|utim, iako je znanje i prosvje}ivanje osnovna pretpostavka za osloba|anje ~ovjeka od okova religije ( i op}enito raznih dogmi), ipak ono nije dovoljno. Za to je potrebno da i ~itavo dru{tvo bude okrenuto u pravcu razvoja i napretka, a ne tapkanja na mjestu. Jer, tapkanje u mjestu ne name}e uop}e potrebu ikakvog prosvje}ivanja i obja{njavanja bijede i jada uzrokovanih tim tapkanjem. Tek kad se nametne potreba za kretanjem u pravcu napretka, moraju se postaviti pitanja zbog ~ega se tapka u  mjestu?

            Ipak se mora priznati da se u svim vremenima na|e  ljudi koji se, izvedeni iz zablude a oslobo|eni predrasuda svojih sugra|ana, usu|uju da im poka`u istinu. Tragedija je obi~no u tome {to oni ostaju bez podr{ke. A {ta mo`e njihov slabi glas protiv zabluda posisanih maj~inim mlijekom, potvr|enih navikama, odobrenih primjerom, oja~anih politikom, ~esto sau~esnicom svoje vlastite propasti? Najsigurniji na~in da se ljudi varaju i da se njihove predrasude ovjekovje~e jeste da budu varani od djetinjstva. Politi~ki sistemi  su uglavnom kroz vaspitanje nastojali da stvore fanatike, bogomoljce i kukavice, a ne korisne gra|ane. U tome im je kroz historiju strahovito mnogo pomagala ba{ religija. Zato, ako je za vas ve} kasno da se transformi{ete u tom smislu, odgajajte bar svoju djecu da budu slobodni gra|ani a ne  robovi nekih mra~nih i do kraja kompromitovanih ideologija. Podstaknite ih da sami misle svojom glavom, a ne da im netko natura  ve} unapred formirano mi{ljenje. Kad bude dovoljno takvih zrelih gra|ana, postojat }e {ansa da se i na Balkanu po~ne mijenjati  situacija na bolje. Do tada ni{ta.

           

            Bez obzira {to se prethodnom analizom, nadam se uspje{no, pokazalo koliko je poguban i negativan uticaj religija bio na sudbinu balkanskog stanovni{tva kroz historiju, ipak se mora biti objektivan i priznati religijama i neke pozitivne zasluge koje one, neosporno imaju. Me|utim, problem je u tome {to su te religije zaplovile u politi~ke vode pa su  ostavile vi{e negativnog nego pozitivnog naslije|a svojim vjernicima. Zbog toga moraju biti ka`njene od  njih i svedene na onaj domen koji se  u dana{nje doba, u `ivotu ~ovjeka, mo`e ostaviti religijama. [to prije se to shvati, to bolje po religije (i po narod) jer  budu li one i dalje pretendovale  na to da su najva`nija stvar u `ivoti ~ovjeka  i u skladu s tim se pona{ale, do`ivjet }e jednog dana da budu potpuno odba~ene, a pogotovo ako se usput ne budu ni malo pobolj{ale, modernizovale, odnosno reformisale i prilagodile potrebama dana{njeg ~ovjeka.

            Ka`imo ne{to i o pozitivnim uticajima religija kroz historiju.

            Zahvaljuju}i pravoslavlju o~uvan je duh i identitet srpskog naroda za vrijeme dugotrajne okupacije od strane Turaka. Tako|er, pod vo|stvom sve{tenih lica pokretane su velike narodne mase na seobe kako ne bi bile fizi~ki likvidirane od strane razgoropa|enog neorijatelja.

            Utemeljitelj islama Muhamed je bio dobronamjeran prema svojem narodu kad mu je kroz islam nametnuo pravila kojih se u  te{kom  `ivotu narod morao  pridr`avati da bi uop}e opstao. Da su ta pravila do dana{njih dana bila osavremenjavana i dopunjavana prema potrebama koje je nametao razvoj nauke i dru{tva ( umjesto {to su ispolitizirana i zlouptrebljavana), islam bi i danas igrao veliku pozitivnu ulogu u `ivotu svojih vjernika. Me|utim, to nije slu~aj. Muhamed nije mogao predvidjeti da }e njegova nauka postati osnovom jednog izrazito negativnog pokreta koji se naziva islamski fundamentalizam. Taj pojam je nastao na evro-ameri~kim prostorima sa ciljem da opi{e pojavu nagle revitalizacije islamske religije i njene nagla{ene politizacije u drugoj polovini XX vijeka, koja se odlikuje militantno{}u, pa ~ak i terorizmom a ~ije su mete svi koji druga~ije misle ( ili bolje re~eno: svi koji misle), bez obzira bili oni nemuslimani ili muslimani.

            Veliku ulogu u prosvje}ivanju i {irenju kulture u BiH imali su katoli~ki redovnici franjevci. I danas se mogu primijetiti rezultati tog njihovog vi{estoljetnog rada: bosanski katolici, ve} na prvi pogled, su mnogo druga~iji po pona{anju nego pripadnici drugih konfesija u BiH, {to se ne bi moglo objasniti ni~im drugim (  s obzirom  da su istog etni~kog porijekla kao i ovi drugi), ve} samo pozitivnim uticajem religije. Pri tom se misli na katolike iz Bosne a ne i iz Hercegovine. Ovi drugi su  pokatoli~eni najdalje prije 150 godina i jo{ u svakom pogledu mnogo li~e  na okolno dinarsko stanovni{tvo  iz kog su se regrutovali. ^ak  jo{ uvijek imaju i ista  prezimena (Nikoli}, Vlaji}, Jovanovi}, Voki}, Milo{evi}, Dodik, Brajkovi}, [u{ak, Domazet,itd.)!

            Prilikom kritike religija, njeni zagovornici je  ~esto brane zbog njenog doprinosa kulturi. Ta~no je da je iz religije djelomi~no i potekla kultura i da je  doprinos religija kulturi neosporan. Me|utim, iz filozofije su potekle skoro sve dana{nje nauke, ali su se one davno osamostalile. Isto bi trebalo da va`i i za kulturu. Ni njoj ve} odavno nije potreban tutor, a pogotovo ne onaj koji bi je sputavao. Osim toga, zar dru{tvo te usluge religiji mora vje~no pla}ati krvlju?  Dru{tvo priznaje religijama te zasluge, ali ne mo`e prihvatiti da one postanu mora i da religije u ime tih zasluga mogu tako beskurpulozno gospodariti sudbinom naroda.

           

            Ako se poku{aju procijeniti koristi i {tete koje je ~ovje~anstvo imalo od religija, ipak bi se moralo priznati da su {tete bile daleko ve}e. Da su religije ostale u onim okvirima i sa onom svrhom sa kojom su stvarane, njihov pozitivni doprinos kulturnom razvoju ~ovje~anstva bi bio neprocjenjiv. Ali, zbog politizacije i zloupotreba religije su se pretvorile u moru ~ovje~anstva koju bi narodi, u cilju vlastitog progresa, morali bar obuzdati ( ako ne  ~ak  i  odbaciti). Onaj dio svijeta koji se smatra naprednim, to je odavno uradio i zahvaljuju}i tome danas ga  mo`emo smatrati naprednim, za razliku od onih koji  to tek treba da urade, a koji su jo{ uvijek nerazvijeni i zaostali. Religije su danas u razvijenim zemljama li~na stvar svakog pojedinca. Tako bi trebalo da bude i kod nas. Sve drugo je zloupotreba. Najopasnija zloupotreba je kad se religija izdigne na nivo dr`ave i kad religijska pripadnost postane kriterij za odre|ivanje prava svakog pojedinca. Takvo ne{to je jo{ uvijek prisutno na Balkanu, a prema tome se mo`e i suditi o nivou kulture te sredine. Sa `aljenjem se mora konstatovati da sredina u kojoj va`e ovakva pravila, nije daleko odmakla od kulturnog nivoa  srednjeg vijeka. Takvo ne{to sebi ne smije dozvoliti dr`ava koja `eli da bude smatrana ozbiljnom dr`avom. Danas, kad se zna {ta je religija, odakle poti~e i sa kojom svrhom je uvedena, bilo bi normalno da svako bira sebi religiju u skladu sa vlastitim potrebama.To je u razvijenim zemljama ve} uobi~ajeno. Kad bi se to i kod nas odoma}ilo, vi{e se o konvertitstvu ne bi sudilo na isti na~in kao u srednjem vijeku. Tada je konvertit smatran odmetnikom i po toj osnovi su mu naturani razni kompleksi, zbog kojih se u njemu javljala `elja da pobije sve pripadnike svoje prija{nje vjere, kako bi zameo trag svog konvertizma. Kao posljedica takvih pona{anja nastala je poslovica:”Gori poturica od Tur~ina.” Takva pretjerana lojalnost konvertita je djelomi~no bila uslovljena i `eljom da se dodvori svojim novim savjernicima, a to su bili ~esto osnovni razlozi za vr{enje mnogobrojnih pokolja u toku historije. Sa stanovi{ta dana{njih demokratskih shvatanja, konvertitstvo nije za osu|ivanje. To je naprosto stvar li~nog izbora. Ina~e, kompleks konvertizma nametnule su svojim vjernicima religije, kako bi sprije~ile osipanje ve} ste~enih vjernika. U tom cilju su kori{tene razne metode prijetnji, prisila, straha, ucjena i naturanja kompleksa konvertizma. Dana{njem ~ovjeku koji ima bar osmogodi{nju {kolu ne bi vi{e slu`ilo na ~ast da se na taj na~in da izmanipulisati od strane bilo koje religijske grupe. 

            Najefikasnija metoda smanjenja negativnih  uticaja religija  bi bila razbijanje velikih religijskih grupacija na manje. Takve religijske grupacije ne bi imale velik broj prista{a  {to bi automatski smanjilo opasnost od pojave religijskog fanatizma ve}ih razmjera koji nu`no ima za posljedicu sukobe ili ratove kakve su kroz vijekove izazivale velike, ispolitizirane vjerske zajednice. ^injenica je da dominantne religije na Balkanu konstantno gube vjernike bilo da oni postaju ateisti ili pripadnici nekih novih manjih sekti. Izgleda da predstavnici i protagonisti religija nisu na vrijeme shvatili da se na mo`e vje~no `ivjeti od stare slave i mo}i, pa se nisu  na vrijeme potrudili da ne{to i pru`e narodu kako bi ga zadr`ali u svojoj religijskoj zajednici ( ili da steknu nove vjernike). Put napretka  Balkana bi se upravo trebao trasirati u tom smjeru. Trebalo bi podstaknuti balkansko stanovni{tvo, na neki na~in, da ispita objekt svog vjerovanja: svoju religiju. Ako je  koliko-toliko izanaliziraju, prestat }e je strahopo{tovati. Neka uzmu iz nje ono {to je dobro, ali neka odbace ono {to ne valja ( kad ve} same religije to nisu u~inile) i neka ih to vodi kroz `ivot. Najbolje bi bilo ne vezati se previ{e ni za jednu religijsku zajednicu da ne biste stvorili uslove da jednog dana od nje budete zloupotrebljeni!

 Pravoslavlje je ve} odavno krenulo putem sekta{enja jer stalno se javljaju novi zahtjevi za autokefalno{}u pravoslavnih crkvi, {to neminovno vodi ka potpunom nestajanju izvornog pravoslavlja. Ina~e ova crkva stolje}ima ( i milenijumima) odbija bilo kakvo reformisanje {to ubrzava njeno marginalizovanje i sasvim izvjesno nestajanje. Religija koja je nastala prije dvije hiljade  godina i  odgovarala potrebama ~ovjeka tog doba, ne mo`e odgovarati ~ovjeku dana{njice. Veliku gre{ku na~inili su pravoslavni velikodostojnici odbijanjem saradnje sa reformatorskim pokretom Zapadne Evrope. Da  to nisu uradili sprije~ili bi mnoge kasnije pokolje pravoslavnog stanovni{tva koji su se poslije toga desili, a koji su drasti~no smanjili broj njihovih vjernika. I osipanje pravoslavnih vjernika zbog prelaska u druge vjere je kroz historiju bilo konstantno i intenzivno. Razlog za to su bile uglavnom prisile raznih vrsta, ali je bilo i dobrovoljnih prelazaka posebno onih vjernika kojima se mu~eni{tvo i mazohizam koji prote`ira pravoslavna vjera, nikako nisu dopadali. I narodna poslovica ka`e: “ Ne treba kukati nego lijek tra`iti.” Na`alost, pravoslavna crkva, izgleda, ne zna za tu poslovicu. Osim toga, zbog zastarjelosti i neinteresantnosti pravoslavne ideologije i liturgije, a posebno zbog nepostojanja kontrole vjernika, pravoslavlje konstantno gubi vjernike, za koje je upravo karakteristi~no da kao sumanuti lete za svakom ideologijom koja im se ponudi ( primjer bogumilstva,  donekle katoli~anstva i islama, a naro~ito komunizma), {to nije  karakteristi~no za pripadnike  drugih religija ni u slu~aju ako su,  ne tako davno,  pripadali pravoslavlju. Razlog za to je vjerovatno {to ih ta ideologija ne zadovoljava i  ne mo`e ih  dr`ati na okupu a u okviru pravoslavne crkve ne postoji nikakav dodatni kohezioni faktor. Tamo naprosto vlada rasulo, {to je i su{tina ove crkve. Za razliku od pravoslavne crkve, katoli~ka crkva  je ne{to nau~ila iz gre{aka kr{}anske crkve od koje je nastala i uvela mehanizam stroge kontrole vjernika. Zbog toga je osipanje katoli~kih vjernika kroz stolje}a bilo minimalno, sve dok nije do{lo do reformacije, tj., katoli~ka crkva jedino nije mogla da pobijedi nauku i prosvjetu. Ne{to manje u tom pogledu je uspje{an islam, {to je i razumljivo, jer je islam ne{to stariji od katoli~anstva ( uslovno shva}eno s obzirom da se katoli~anstvo bazira na kr{}anstvu nastalom prije islama, ali je to kr{}anstvo ne{to izmijenjeno  prilikom njegove transformacije u katoli~anstvo). Kako su danas pravoslavni vjernici  na teritoriji biv{e Jugoslavije  samo Srbi (jer svi drugi Srbi koji su se odmetnuli od pravoslavlja, po pravilima  SPC-e  prestali su da budu i Srbi (?!)), to je jedna od zna~ajki  Srba da lako prihvataju svaku novu ideologiju i potpuno joj se predaju. Mo`da oni potsvjesno tra`e  ideologiju koja bi ih zadovoljila s obzirom da ideologija pravoslavne crkve  to ve} odavno ne mo`e, a SPC nije smogla snage da se reformi{e pa na taj na~in naprosto gura svoje vjernike u naru~je drugim religijama ili u ateiste.

Od katoli~ke crkve, zbog neslaganja sa njenom ispolitizovano{}u i celibatom, stalno se odvajaju neke sekte, po~ev od doba reformacije do danas, iako je taj trend mnogo manje izra`en nego kod pravoslavne crkve. Nadajmo se da }e se taj trend nastaviti. Ve} su i teolozi katoli~ke crkve shvatili da se crkva mora otvoriti, ina~e gubi mlade koji bje`e od krute tradicije, pa se na njihovim kongresima ~esto raspravlja o tome.

[to se ti~e islama, i  on gubi pomalo  pozicije  (bar na Balkanu) zavisno od toga kako se njegovi vjernici obrazuju. Koliko-toliko obrazovanom muslimanu se nikako ne svi|a vjerovanje u sudbinu ( na koju ne treba i ne mo`e da uti~e), a ni pravilo da svaki musliman, u svakom trenutku mora biti spreman da `rtvuje sebe i svoj porod Alahu. Naime, obrazovan balkanski musliman ima najvi{e dvoje djece, i kud bi dospio ako ih bude tako rasipao? Osim toga, za{to bi se on odrekao bogate i primamljive trpeze sa svinjskim specijalitetima i ukusnom kapljicom? A po islamu, musliman jesi ili nisi. Ne mo`e se malo biti a malo ne biti musliman! To zna~i da islam ne prizna u muslimane one muslimane koji se ne pridr`avaju svih regula islama. A koliko ima takvih koji su spremni da se pridr`avaju ba{ svih regula islama?

           

Predstavnici i protagonisti religija moraju shvatiti da su se prilike i na Balkanu promijenile. Ne mogu religije vi{e opstajati  ovdje na ra~un stare slave i mo}i, jer pozicije religija sa porastom stepena prosvje}enosti naroda, konstantno slabe. Zato treba pru`iti vjernicima neke nove sadr`aje, neki novi kvalitet i time ih poku{ati bar zadr`ati, a po mogu}nosti i ste}i nove. Vi{e nema prisila, pla{enja i ucjena, jer religija, prema savremenim civilizacijskim gledanjima, sve vi{e postaje stvar li~nog opredjeljenja. Na Balkanu je toga, izgleda, postala svjesna samo katoli~ka crkva. Ona se trudi da svojim vjernicima pomogne prvenstveno humanitarno, ali ne zanemaruje ni druge vidove pomo}i. U tu svrhu otvaraju se ~ak i disko klubovi da bi se privukli mladi. Od prije se zna za anga`man katoli~ke crkve  na ~uvanju djece, u lije~enju, u {kolovanju djece itd. Katoli~ka crkva je uvijek davala velik doprinos u u~enju svojih vjernika lijepom pona{anju. Ni{ta od ovoga se ne bi moglo re}i za pravoslavlje i islam. Pravoslavna crkva samo pravi opijela nad poginulima a da se prethodno ni na koji na~in nije potrudila da se sprije~e te pogibije. Jedina osoba iz tog okru`enja koja je ne{to u tom pogledu poku{ala bio je vladika Hrizoston koji je, neposredno prije izbijanja ovog rata, oti{ao da se sastane sa nekim svojim katoli~kim kolegama u cilju spre~avanja najgoreg. Na`alost, nije bio podr`an od pravoslavne crkve, a od politi~ara zamalo nije stradao zbog toga. Jo{ gora situacija je kad je u pitanju islam. Oni su svoje vjernike ne{tedimice gurali u pogibiju za neku ideolo{ku, anahronu, islamsku dr`avu u Evropi, za koju ti vjernici  ( objektivno gledano) nisu mogli imati ama ba{ nikakvog interesa! Prije objave d`ihada od strane me{ihata (poglavarstva islamske vjerske zajednice u BiH), ni islamska ni pravoslavna vjerska zajednica nisu imale na pameti da bi trebalo ne{to efikasno u~initi da se sprije~i pogibija. Zaboravili su da postoji ne{to {to se zove diplomatija i mudrost ili nisu ni znali da to postoji. Prvi su bez imalo savjesti poveli svoj narod u sveti rat, a drugi su odmah podstakli svoj da brani krst ~asni i slobodu zlatnu , ba{ kao u srednjem vijeku, zaboravljaju}i da je i despot \ura| Brankovi} bio pravoslavac ali mu to nije smetalo da na sve mogu}e na~ine poku{a za{tititi svoj narod od totalnog izginu}a. Za razliku od njega, Lazar Hrebeljanovi} ( poznat u narodu kao car Lazar) iako hrabar, nije bio mudar i svjesno je odveo svoj narod u  izginu}e umjesto da je pustio Turke da odu do Be~a pa bi se tada ~itava Evropa digla protiv njih i mo`da ih vratila u Malu Aziju. Iz tog je o~igledno da je ta `rtva, osim {to je bila beskorisna, bila jo{ i kontraproduktivna. Jer ~emu mo`e poslu`iti njegovo  juna{tvo iza kojeg ostaje pusto{, kao {to re~e veliki Me{a Selimovi}? Takvo {ta stvarno nije za slavljenje i takvo {ta mo`e veli~ati i slaviti samo mazohisti~ko pravoslavlje. \ura| Brankovi} je vodio takvu politiku koja je bila najmanje pogibeljna za njegov narod u datom trenutku, a u tom cilju povremeno je bio neutralan, a nekad je morao i da se prikloni jednoj ili drugoj strani. Povremene periode mira pla}ao je neprijatelju skupo zlatom dobijenim eksploatacijom rudnika Novo brdo.  Na`alost, srpski politi~ari      ( sa izuzetkom \ura|a Brankovi}a i Milo{a Obrenovi}a), a naro~ito ovi suvremeni, ne{tedimice su rasipali ljudske `ivote, a nacionalno bogatstvo stavljali u svoj d`ep! Katoli~ka crkva (a u skladu s tim i politika) povukla je diplomatski potez u ovom ratu ( a tako se pona{ala i kroz historiju) i  vezala  u  ~vor svoju zastavu sa islamskom zastavom sa ciljem da  tako navede muslimane da oni ginu i za katoli~ku stvar, a da pri tom sa~uvaju `ivote katolika {to je vi{e mogu}e. I uspjeli su u tome. Zato su dostojni divljenja svakog objektivnog posmatra~a, uklju~uju}i i mene.

Religije na Balkanu moraju ozbiljno shvatiti dana{nji trenutak u kojem je sve podre|eno ( ili }e uskoro biti) svjetskoj tr`i{noj utakmici. Kao {to se politi~ke stranke moraju kvalitetom svojih programa i svog rada boriti za naklonost glasa~a, tako }e se i religije uskoro morati kvalitetom svog odnosa prema vjernicima boriti za njihovu naklonost. U protivnom, manjom ili ve}om brzinom }e ih gubiti dok ih sve ne izgube a  time i same ne odumru.

Mo`da  jedina {ansa religijama da opstanu je vra}anje religija njihovim prvobitnim funkcijama.  Religije su nastale kao potreba ~ovjeka da on  u ne~em na|e utjehu u te{kim trenutcima svoga `ivota. I danas  ima mnogo te{kih trenutaka u `ivotu svakog ~ovjeka, kad mu ne mo`e pomo}i ni nauka, ni dr`ava. Dodu{e, ne mo`e mu tada sigurno pomo}i ni religija, ali mu ona mo`da mo`e dati bar utjehu, a i to je ne{to. Drugim rje~ima, religijama je u naprednim dru{tvima jo{ jedino mogu}e da budu  rame za plakanje  svojim vjernicima i eventualno institucija koja }e se anga`ovati na kulturnom, humanitarnom, edukacionom  i zabavnom planu. Naravno, tome bi se mogao dodati i anga`man na lije~enju, njezi bolesnika, ~uvanju djece i sli~nim aktivnostima. Mislim da bi takvim aktivnostima religije mogle ste}i simpatije stanovni{tva i  oprati se od prljav{tine kojom su je uprljale politike i zloupotrebe kroz stolje}a, ~ime su postale mrske svakom iole obrazovanom ~ovjeku. Osim toga, religijski obi~aji i svetkovine bi mogli poslu`iti kao povod za dru`enje i na taj na~in uljep{ati i obogatiti `ivot svojih vjernika.

            U takvu religiju transformisale su se kroz nekoliko preporoda (revival)  sjevernoameri~ke  religije.

            Sad se name}e logi~no pitanje: Kako to da se protestantizam nije pro{irio i po Balkanu? Ako ve} nije mogao zbog protureformacije  u isto vrijeme kad se {irio po sjeverozapadnoj Evropi, za{to se nije {irio kasnije? Tome ima mnogo razloga. Jedan od njih je da misionarstvo u okviru protestantskih crkava nije  mnogo zastupljeno jer ove religije nisu ekspanzionisti~ke kao katoli~anstvo i islam. Drugi razlog je {to protestantske crkve nemaju  svoju centralu sa dobro organizovanom hijerarhijom, a nisu ni i materijalno  dobro potkovane s obzirom da se izdr`avaju od dobrovoljnih priloga vjernika, za razliku od katoli~ke crkve koja se  bavi svakojakim protuzakonitim poslovima koji joj donose ogromna bogatstva (npr. javna tajna je da je Vatikanska banka najve}i pera~ prljavog novca i da ga godi{nje “opere” u iznosu od 200 milijardi dolara!) To je upravo i jedan od glavnih razloga {to se katoli~anstvo tako pro{irilo po Srednjoj i Ju`noj Americi. Drugi je {to se {irilo ognjem i ma~em, dok je prihvatanje protestantizma na dobrovoljnoj bazi. Misionarstva protestantske crkve su skromna i uglavnom na bazi one Isusove: “Ne ~uvajte ono {to sam vam ja dao ve} to podijelite sa drugima.” Pri tom treba re}i da iza misionarstva ameri~kih protestantskih crkava ne stoji dr`ava sa svojom “kesom”, ve} svaka crkva odvaja koliko mo`e za tu svrhu, a to je nedovoljno. Drugi razlog je i 5o godina real socijalizma. A sada postoji i tre}i, veoma zna~ajan.  Zadnjih desetak godina na teritoriji  post socijalisti~kih dr`ava javljaju se kojekakve sekte sumnjivih ideologija koje su se ve} unaprijed kompromitovale svojim djelovanjem u svijetu, pa narod od njh bje`i kao vrag od krsta. Tome jo{ doprinosi i antipropaganda  dominiraju}ih vjerskih zajednica sa tog podru~ja koje  ne {tede sredstva kako bi ocrnile SVAKU SEKTU koja se pojavi na njihovoj teritoriji jer  shvataju da je to  direktna konkurencija njima. Me|utim, narod bi trebalo da zna ovo {to je izne{eno u gornjem tekstu i da razlikuje kr{}anske sekte ( denominacije- prezbiterijanci, metodisti, luterani, kalvinisti, baptisti, karizmati~ari i sl.)  od kultova kao {to su  mormoni, kr{}anski nau~nici, Jehovini svjedoci, pa i TM ( transcedentalna meditacija) i neki drugi.

            Prije nekoliko godina otvorena je  protestantska crkva FAITH CHURCH u Budimpe{ti za koju je ma|arsko stanovni{tvo pokazalo velik interes. Izvje{taji govore da se u toj crkvi   mjese~no konvertuje vi{e od 400 ljudi, {to je na prvi pogled pomalo ~udno ako se zna da je Ma|arska izrazito katoli~ka zemlja u kojoj je katoli~ka crkva uvijek imala velik uticaj i na narod i na vlast. Razlog za takvo interesovanje ma|arskog  stanovni{tva je vjerovatno veliko razo~arenje koje su stanovni{tvu priredili i real socijalizam i katoli~ka crkva. Zbog toga je ma|arsko stanovni{tvo pokazalo tako veliki interes za ne{to {to se nije  kompromitovalo u njihovim o~ima kao {to su se kopromitovali katoli~ka crkva i real socijalizam.  To ne{to novo je novi pogled na svijet, kako na individualni tako i na nacionalni, a upravo to pru`a protestantska crkva. Zbog tolikog interesa ova crkva je ve} otvorila svoj edukacioni srednje{kolski centar u Budimpe{ti a uskoro planira otvoriti i  svoj univerzitet. Svjetska {tampa je ovaj doga|aj u Budimpe{ti propratila slijede}im tekstom:

 

- Preporod koji se javio u Budimpe{ti je u~inio jednu karizmatsku kongregaciju najve}om i najbr`e rastu}om crkvom u Evropi.  Posmatra~i ka`u, ako je Bog to mogao uraditi ovdje, on to mo`e uraditi svagdje u toj duhovno mra~noj oblasti.-

 

            [ta drugo re}i osim nadati se da se pod pojmom “duhovno mra~ne oblasti” podrazumijeva na{ Balkan. Dodu{e, nedavno su do{li  misionari nekih ameri~kih crkvi i na Balkan, ali  jo{ nisu ostvarili neki ve}i uspjeh kod na{eg stanovni{tva koje jo{ uvijek, zbog nepoznavanja su{tine stvari, sve sekte trpa u isti ko{. [teta, u prvom redu za narod. Time se odla`e  po~etak perioda kad bi i balkanskom stanovni{tvu trebalo po}i bolje u `ivotu, a {to je naj`alosnije, sam narod to odla`e. I opet je, kao i uvijek do sada, za sve    krivo neobrazovanje, neprosvje}enost i neinformisanost   naroda.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                             IV

 

 

 

   PSIHOLOGIJA  BALKAN SKOG

                       STANOVNI[TVA

 

 

         Zna~aj poznavanja psihologije ~ovjeka

 

 

            Psihologija izu~ava pona{anje zdravog ~ovjeka, a psihijatrija se bavi psihi~ki bolesnim ljudima. Psihologija ima sve ve}i zna~aj jer prati ~ovjeka od ro|enjado smrti. Naro~ito joj je velik zna~aj u doba kad je ~ovjek radno sposoban. Danas svaka ozbiljna firma  koja `eli da  bude uspje{na, mora imati bar jednog  psihologa koji }e za njihove potreba izu~avati pona{anje zaposlenih, poslovnih partnera i potencijalnih kupaca.

            Za  mnoge nesre}e i neda}e  stanovnika Balkana krivo je njihovo pona{anje. Zbog njihove neinformisanosti  i  neprosvje}enosti  postoji sklonost  ka fatalisti~kom gledanju i pona{anju. Naime, ljudi obi~no misle ovako:” Ja sam onakav kakav jesam. Kao {to je neka osoba ro|ena visoka ili niska, plavooka ili sme|eoka, debela ili mr{ava, tako je i sa pona{anjem. Neki su ljudi ro|eni sa samopouzdanjem, drugi su povu~eni, neki su inteligentni, neki tupi..” Me|utim, nau~na istra`ivanja su samo u neznatnoj mjeri potvrdila takvo fatalisti~ko gledanje. Svi smo mi ro|eni sa {irokim spektrom mogu}nosti. Zato bi  trebalo da budemo  zainteresovani da se oslobodimo onih oblika pona{anja koje smo posisali sa maj~inim mlijekom, ukoliko su se pokazali kao neadekvatni, a koji nisu upisani  u  na{  genetski  kod. Mi smo ih samo nau~ili posredstvom okoline u kojoj `ivimo. To drugim rje~ima zna~i da svaki svjestan pojedinac mo`e da uti~e na svoje pona{anje u `eljenom smjeru. Mnogobrojnim eksperimentima u eksperimentalnoj psihologiji  dokazano je da se razli~iti  oblici  pona{anja, pod odre|enim uslovima, mogu nau~iti, te da se od nau~enog pona{anja, opet pod odre|enim uslovima, pojedinac mo`e odu~iti. Me|utim, treba biti svjestan da to nije ni lako ni jednostavno. Ali, ipak je mogu}e! ^udesna zamr{enost psihi~kog ustrojstva ~ovjeka ote`ava to sama po sebi, a  posebno kad je u interakciji sa uticajima okoline koju je ~esto veoma te{ko kontrolisati. Ipak, vrijedi poku{ati!

            U razvijenim  zemljama psihologija je veoma popularna i cijenjena nauka. Na`alost, kod nas ve}ina stanovni{tva ne zna ni da takva nauka postoji  a da se i ne govori o tome kako se ni{ta ne zna o tome kako se ta nauka mo`e upotrijebiti u cilju pobolj{anja i uljep{anja `ivota svakog pojedinca i dru{tva u cjelini. Ipak, izdava~ka preduze}a su se potrudila da se takva literatura stavi na raspolaganje i balkanskom stanovni{tvu. Na`alost, na Balkanu se malo ~itaju knjige. Zbog toga se preporu~uje stanovni{tvu da takve svoje lo{e navike hitno mijenja, {to je u njihovom vlastitom interesu. Za po~etak mogle bi im se preporu~iti ba{ knjige iz oblasti popularne psihologije  ~iji najprikladniji predstavnik je komplet od tri knjige iz biblioteke popularnae psihologije izdava~a Prosvjeta Zagreb, pod naslovom PSIHOLOGIJA USPJEHA I, II i III, autora Dejla Karnagija. Kad bi bar dio stanovni{tva primijenio u svom `ivotu neka saznanja iz ovih knjiga, do{lo bi do znatnih promjena na bolje u njihovom vlastitom `ivotu, ali  i u `ivotu osoba iz njihove okoline, a da pri tom nije potrebno ulo`iti nikakva dodatna materijalna sredstva. Ako se desi, {to ni u kom slu~aju nije  opravdano, da se neki ljudi opiru samom prijedlogu za takvu njihovu promjenu pravdaju}i se staro{}u ili ne~im sli~nim, treba im dati do znanja da pravila promjene pona{anja ne poznaju granice u pogledu godina, spola i  obrazovanja. [tavi{e, ona se mogu nau~iti i primijeniti u praksi u izuzetno kratkom vremenskom periodu.

            Na~in na koji se ljudi sami ( i oni oko njih) pona{aju, kao i razlozi njihovih reakcija u odre|enim situacijama, za ve}inu ljudi su gotovo misterij. Ako kori{tenjem knjiga iz biblioteke popularne psihologije razmrsite taj misteruj, umjesto da budete `rtvom okolnosti, postat }ete gospodarom svoje sudbine. Sve {to se tra`i od vas je da `rtvujete malo vremena i truda danas, da biste izmijenili na bolje svoju budu}nost sutra. Pomenuta literatura }e pomo}i svima onima koji `ele graditi uspje{niju sliku o sebi i te`e zadanom cilju ili pak imaju prepreke u ostvarivanju uspje{nog `ivota. Pri tom svi trebaju imati na umu da na~in me|usobnog saobra}anja ljudi, u svakom dru{tvu, mnogostruko uti~e na na~in `ivota i da obrazovanje, izme|u ostalog, zna~i i doraslost svim `ivotnim situacijama. Te knjige }e vas, izme|u ostalog, pou~iti kako da potstaknete neke nove misli, ideje, ambicije, kako da brzo i lako steknete prijatelje i naklonost drugih ljudi, ali i da izbjegnete nesporazume u javnoj i privatnoj sferi. Savjeti iz tih knjiga }e vam pomo}i kako da se suprostavite konfliktnim situacijama, ali i kako da dominirate u raznim prilikama, {to je osnovna pretpostavka svake dru{tvene promocoje. Autori ovakvih knjiga ne zapostavljaju ni ovaj posljednji aspekt odnosa jer su njihovi ispitanici uglavnom poslovni ljudi ili oni koji to tek `ele da postanu. Ne treba posebno nagla{avati koliko je zna~ajno razmatranje tog aspekta `ivota za one  koji su gotovo pola stolje}a `ivjeli uz real-socijalisti~ka pravila rada i `ivota. Neosporno je da je sposobnost suzbijanja briga uz te`nju za uspjehom zna~ajan ~inilac svake dru{tvene igre. Imaju}i za cilj da preformulira, osavremeni i iznese prastare istine o ljudskoj prirodi te ohrabri sve one koji ispituju i  ocjenjuju vlastite postupke,  pomenuti autor se slu`i nizom primjera iz stvarnog  `ivota. Tako su ove knjige postale autenti~na zbirka proku{anih recepata i tehnika samoispitivanja, a ti  konkretni primjeri iz `ivota u~inili su ove knjige veoma interesantnim {tivom za {iroku ~itala~ku publiku. Naime, knjige se ~itaju u jednom dahu, a usput se osje}a i potreba stalnog vra}anja na pojedine, ve} pro~itane, odlomke.  Toliko su sugestivne da ne}ete mo}i odoljeti a da ne{to od toga ne usvojite i ne isprobate u vlastitom `ivotu {to }e se zasigurno, pozitivno odraziti  na kvalitet va{eg `ivota ali  i na kvalitet `ivota osoba iz va{eg okru`enja.

            Znati postupati sa ljudima je jedna od najve}ih te{ko}a s kojima se susre}e poslovni ~ovjek. Nije toliko te{ko na}i dobrog stru~njaka, bilo da je on in`enjer, knjigovo|a ili arhitekta, koliko je te{ko prona}i takvog stru~njaka koji uz svoje tehni~ko znanje posjeduje i sposobnost jasnog izra`avanja misli, nadahnjivanja i vo|enja svojih saradnika. Ameri~ki bogata{ Rokfeler je jednom prilokom rekao:” Vje{tina opho|enja s ljudima isto je tako kurentna roba kao {to su {e}er i kafa. Za tu vje{tinu spreman sam platiti vi{e nego za bilo {ta drugo pod suncem.” Ali na`alost, toj vje{tini ljude nitko ne podu~ava. U na{oj sredini se za ovu dimenziju ljudskih osobina ~ak  ne zna ni da postoji, a kamoli  koliki joj je zna~aj i kako je forsirati. Zbog toga su takvi ljudi rijetki, a njihova vje{tina u tom pogledu je obi~no priro|ena       ( ne{to kao talenat) ili ste~ena u porodici ili eventualno na nekom kursu         ( kakvih u razvijenim zemljama ima sve vi{e i vi{e). Na`alost, kod nas, pored toga {to se o tome ni{ta ne zna ( a samim tim ni{ta u tom smislu i ne preduzima), jo{ se i oni rijetki talentovani  pojedinci sputavaju i onemogu}avaju      na sve mogu}e na~ine a naro~ito kroz politiku koja  se pokazala besprijekorno funkcionalnom  jedino po tom pitanju. Zbog toga }e u ovoj knjizi biti ne{to re~eno i o tome. Naravno ne sa pretenzijom da se narod pou~i u tome smislu, ve}  da ga se upozori na postojanje i ove dimenzije `ivota i da mu se uka`e  na njenu va`nost za uspje{nost u poslu i `ivotu uop}e. Vi{e detalja o tome, oni znati`eljniji ( a rekla bih i savjesniji) mogu saznati iz knjiga popularne psihologije.

            Iako je umije}e opho|enja sa ljudima va`no u svim politi~kim sistemima, ipak se mora naglasiti da je u dru{tvenim ure|enjima slobodne inicijative ono va`nije nego igdje. Od njega direktno zavisi poslovni i svaki drugi uspjeh pojedinca a samim tim i njegova egzistencija. A mi smo sada  ba{ na po~etku stvaranja takvog dru{tvenog sistema. Treba li onda uop}e nagla{avati koliko }e to biti va`no za na{e stanovni{tvo u vremenima koja dolaze?

            “Velika je razlika izme|u onoga {to jesmo i {to bismo trebali biti. Koristimo samo mali dio na{ih tjelesnih i umnih zaliha. Uop}eno govore}i, ljudsko bi}e `ivi ispod prosjeka svojih sposobnosti. Obdareno je svakakvim sposobnostima od kojih se mnogima nikada ne slu`i.”, rekao je ameri~ki filozof Viljem D`ejms. Gore pomenute knjige }e vam pomo}i da otkrijete, razvijete i upotrijebite neke od tih neiskori{}enih sposobnosti.

            Prilikom dono{enja odluke kako }ete se ophoditi prema drugim ljudima imajte uvijek na umu: ljudi su krvavi pod ko`om i nisu prvenstveno bi}a razuma ve} bi}a osje}aja, podlo`na predrasudama, ispunjena ponosom i ta{tinom. Ako o tome budete vodili ra~una, ~init }ete manje gre{aka i bit }ete uspje{niji. Zato, umjesto da  na pre~ac osu|ujete ljude, poku{ajte da ih razumijete. Nastojte da doku~ite uzroke njihova pona{anja, {to }e biti mnogo korisnije od pukog kritiziranja. Razumijevanje ra|a saosje}anje, toleranciju i dobrotu. A da bismo to mogli, moramo imati  na umu da svaki zdrav, odrastao ~ovjek `eli:

            -zdravlje i dug `ivot,

            -dovoljno hrane,

            -dovoljno sna,

            -novac i sve {to novcem mo`e kupiti,

            -sretan spolni `ivot ,

            -dobrobit vlastitoj djeci i

            -osje}aj da ne{to zna~i.

Gotovo sve navedene `elje bivaju, u manjoj ili ve}oj mjeri, zadovoljene osim jedne koja je isto tako duboka kao ona za snom ili isto tako potrebna kao ona za hranom, a koju je najte`e zadovoljiti. To je ona koju Frojd naziva `eljom za osobnom veli~inom, a Davej  `eljom da budemo va`ni . Ljudi su toliko `eljini pa`nje i priznanja da ponekad doslovno polude u nastojanju da ih dobiju. Znaju}i to, zamislite kakva ~uda mo`ete posti}i odaju}i iskreno priznanje ljudima u svakodnevnom `ivotu! Me|utim, nemojte pogrije{iti, te umjesto priznanja isporu~iti nekome laskanje! Laskanjem }ete rijetko {ta posti}i kod pametnih ljudi jer je laskanje plitko, sebi~no i neiskreno. Ipak, ono ima pro|u kod nekih ljudi  i to prvenstveno kod onih koji toliko `ude za priznanjem da su spremni progutati bilo {ta ba{ kao {to ~ovjek koji umire od gladi ne}e oklijevati da jede travu i korijenje. Pitat }ete se, kakva je razlika izme|u priznanja i laskanja? Priznanje je iskreno, a laskanje neiskreno, tj. priznanje izvire iz srca a laskanje iz jezika. U vezi s tim postoji i poslovica: Ne boj se neprijatelja koji te napada, nego prijatelja koji ti laska.

            Znati postupati sa ljudima veliko je umije}e, a jedan od najboljih savjeta za provo|enje tog umije}a dao je Henri Ford ovim rije~ima:  ” Ono se sastoji u sposobnosti da sagedamo stav drugog ~ovjeka, te da uzmognemo posmatrati stvari s njegovog stanovi{ta kao sa svog vlastitog.” Ovo pravilo je toliko jednostavno i toliko jasno da bi svatko, iole pametan, morao shvatiti njegovu vrijednost i pona{ati se u skladu sa njim. U stvarnom `ivotu, na`alost, ve}ina ljudi naprosto se na njega ne obazire. Svijet vrvi od grabe`ljivaca i sebi~njaka. Stoga rijetki pojedinci, koji nesebi~no poku{avaju pomo}i drugima, imaju malo takmaca i puno uspjeha. Oven D. Jang je rekao:” ^ovjek koji se znade staviti u ko`u drugih ljudi i gledati stvari njihovim o~ima, ne treba brinuti za vlastitu budu}nost.” Ta osobina je u psihologiji poznata pod pojmom empatija, a temelji se na svijesti o vlastitim emocijama. Na`alost, na{e {kole su odavno prestale da odgajaju djecu, ve} ih samo obrazuju ( i to neadekvatno), tako da su sve sada{nje zrele generacije emocionalno nepismene. Valjda ba{ zbog toga, u zadnje vrijeme, mo`e se ponegdje  od stru~njaka za psihologiju ~uti vapaj za potrebom  razvijanja emocionalne inteligencije koja podrazumijeva vje{tinu komuniciranja osobe sa svojom okolinom.  To drugim rije~ima zna~i da su psiholozi  (na`alost, samo oni) postali svjesni da  je dana{njem ~ovjeku, vi{e nego ikad ranije, potrebno ostvariti dobru koordinaciju izme|u razuma i osje}aja, a to se podrazumijeva upravo pod pojmom emocionalne inteligencije. Ne mo`e se re}i da je to posve nova kategorija u psihologiji, jer je postojalo i ne{to pod ~im se to podrazumijevalo i ranije - bio je to karakter. Me|utim, kako se ta kategorija uslijed svega {to se doga|a u zadnjih nekoliko decenija potisnula  gotovo potpuno na marginu ( a bez nje se o~igledno ne mo`e), to se javila potreba njene renesanse, pa makar i pod drugim imenom.

            Mnogo je ljudi na svijetu koji u toku {kolovanja u~e Vergilijeve stihove,vi{u matematiku i sl., a da nikad ne proniknu u tajne vlastite prirode. Oni naprosto i ne znaju da je to mogu}e, jer im o tome nitko nije nikad govorio. O tome govore upravo knjige  iz oblasti popularne psihologije. Iz njih }ete saznati kako da upoznate samoga sebe, a samim tim i druge ljude, {to }e uticati na porast sposobnosti opho|enja sa drugim ljudima.  Da biste u tome uspjeli, svakodnevno na|ite vremena za razmi{ljanje o vlastitom pona{anju i analizirajte gre{ke koje ste u toku tog dana na~inili. Na kraju nedelje napravite rezime u stilu: Kakve sam gre{ke u~inio u toku nedelje? [ta me je na njih navelo? Kakve su one posljedice izazvale? Kako sam mogao bolje postupiti? Kakvu sam pouku izvukao iz takvog pona{anja?

            Budete li se pona{ali u skladu sa gore re~enim, bit }ete u mogu}nosti da i kod svojih bli`njih ( i ne samo njih) pobudite `elju za pozitivnim, konstruktivnim djelovanjem. “Ako to postignete, cijeli svijet }e biti uz vas, a ako ne - ostat }ete sami.”, ka`e Overstrit.

            @elite li imati prijatelje me|u ljudima, morate za njih ne{to u~initi: morate im posvetiti vremena, energije, nesebi~ne ljubavi i pa`nje. Tako|er morate pri susretu s ljudima biti srda~ni i veseli i pokazati iskreno interesovanje za njih i njihove probleme. Ne ka`e slu~ajno stara kineska poslovica:”Tko se ne zna smje{kati, neka se ne igra trgovca.” Naravno, to se ne odnosi samo na trgovce. Vedar smje{ak koristit }e svakom ljudskom bi}u i u raznim situacijama.

            Tako|er imajte na umu da su ljudi toliko ponosni na svoja imena, te se slobodno mo`e re}i  da je  ~ovjeku njegovo ime najsla|a i najva`nija rije~ na svijetu. Zato pamtite imena i oslovljavajte ljude {to ~e{}e imenom.

            @ivot svakog ~ovjeka krcat je problemima razne vrste. Zbog toga, dobrog slu{atelja jednako cijene velikani kao i obi~ni ljudi. Stara je istina da mnogi ljudi odlaze ljekaru zbog toga {to im je potreban slu{atelj pred kojim }e mo}i istresti sve svoje probleme. Na`alost, ljudi se sasvim druga~ije pona{aju i naj~e{}e uop}e ne slu{aju {ta im sagovornik govori jer su u mislima zaokupljeni onim {to oni imaju namjeru re}i sagovorniku, tj. onim {to njih li~no ti{ti. @elite li da vas ljudi izbjegavaju, preziru i da vam se smiju iza le|a, poslu`ite se ovim receptom: nikad ne slu{ajte {to vam ljudi  govore ve} pri~ajte o sebi bez prestanka. Mnogi se, na`alost, pridr`avaju tog recepta. To su gnjavatori prepuni sebe, opijeni vlastitom veli~inom, zaljubljeni u vlastito ja. Treba znati da ~ovkoji koji govori samo o sebi, on i misli samo na sebe.  A “^ovjek  koji misli samo na sebe je neodgojen ~ovjek, bez obzira na formalno obrazovanje”, rekoao je Batler, predsjednik kolumbijskog sveu~ili{ta. Zato, `elite li postati dobar sagovornik, pretvorite se u pa`ljivog slu{atelja. @elite li  postat zanimljivim, zanimajte se za ljude i njihove probleme i uspjehe. Da, potaknite svoga sagovornika da vam pri~a o svojim uspjesima. Imajte na umu da va{eg sagovornika vi{e zanimaju njegovi  problemi, `elje i uspjesi, negoli va{e brige. U tom pogledu trebalo bi u~iti od  Ruzvelta, ameri~kog politi~ara. Svi koji su ikad razgovarali s njim bili su iznena|eni {irinom i raznovrsno{}u njegova znanja. Bilo da je razgovarao sa seljakom, umjetnikom, politi~arom ili diplomatom, on je za svakoga znao na}i pravu rije~, sa svakim zapodjenuti zanimljiv razgovor. Kako mu je to uspijevalo? Prije svakog najavljenog posjeta on se potrudio da sazna ne{to vi{e o sklonostima i zanimanjima doti~ne osobe, pa bi  onda do duboko u no} prelistavao knjige ~itaju}i sve {to bi mu do{lo pod ruku u vezi sa odgovaraju}om temom. Kao veliki dr`avnik, Ruzvelt je shvatio da najkra}i put do ~ovjekova srca vodi preko razgovora o stvarima za koje se ~ovjek `ivo zanima.

            Kad bi se uspjelo  u tome da se balkanski ~ovjek navede da prihvati bar ne{to od onog o ~emu se govorilo u prethodnom tekstu, `ivot na Balkanu bi postao ljep{i i bolji. Naravno, ni{ta ne mo`e preko no}i. Oni koji su shvatili zna~aj takvih promjena u pona{anju i shvatanjima ~ovjeka, neka svojim primjerom poku{aju navesti bar svoje bli`nje na razmi{ljanja u tom smislu. tj. neka im stave bubu u glavu  koja }e ih  bar poticati na takva razmi{ljanja.

            A kakav je to uop}e balkanski ~ovjek i za{to je neophodno da on promijeni svoje razmi{ljanje, shvatanje i pona{anje?

 

 

 

            Psihologija balkanskog ~ovjeka

 

 

            ^udan je balkanski ~ovjek. Ako netko sa strane posmatra njegovo pona{anje, analizira njegove stavove i posmatra njegovo djelovanje u okviru dru{tva u kojem `ivi, ne mo`e da se oslobodi utiska da taj ~ovjek  konstantno radi u korist svoje {tete! Zbog toga nije ~udo {to mu se to sve vra}a na najgori mogu}i na~in: kroz ratove, bijedu i nesre}u svake vrste. Ne ka`e uzalud narodna poslovica: Svatko je kova~ svoje sre}e. Ali i nesre}e! Naj`alosnija ~injenica na Balkanu je upravo ta {to je ovdje bilo i jo{  uvijek ima mnogo, mnogo vi{e kova~a nesre}e negoli kova~a sre}e,  a to se  skr{i kao nesre}a i na jednima i na drugima. Zato svaki stanovnik Balkana treba da bude iskren bar prema sebi i da analiziraju}i  objektivno svoje pona{anje, ~injenje i ne~injenje postane svjestan svojeg vlastitog udjela u nesre}ama koje se de{avaju balkanskom stanovni{tvu i njemu samome.

            Psihologija ~ovjeka kao vi{eg bi}a je vjerovatno bar sli~na  (ako mo`da ne i ista) u svim krajevima svijeta, ali je ona razli~itim tradicijama, religijama, politi~kim sistemima, prosvje}ivanjem i obrazovanjem u mnogome korigovana i usmjeravana, planski ili neplanski, u pozitivnom ili negativnom smislu. Ovdje na Balkanu, u nedostatku ozbiljnih politi~kih sistema, svi ovi razni uticaji su se reflektovali na stanovni{tvo  uglavnom negativno tako da se   konstantno ima situacija koja bi se mogla uporediti sa  ra{timovanim orkestrom. Tako razne tradicije, umjesto da doprinose  bogatstvu kulture, one samo unose razdor i zabunu u stanovni{tvo koje je u tom smislu veoma {aroliko. Religije djeluju jo{ pogubnije, potpuno destruktivno zahvaljuju}i  ~injenici  da  ih mnogobrojni zlonamjernici konstantno zloupotrebljavaju u svrhu svojih vlastitih ciljeva, shvataju}i njihovu mo}. Ozbiljnih politi~kih sistema na Balkanu nikad nije ni bilo, a {to se obrazovanja i prosvje}ivanja ti~e ono je uvijek na margini i nikad nije bilo su{tinsko ve} uvijek samo formalno. Zbog toga je balkanski ~ovjek upravo takav kakav je. Da bi ga bolje upoznali, dajmo rije~ onima koji su ga najbolje poznavali i koji su ga u svojim djelima bezbroj puta opisali.

            Ivo Andri}, u ZNAKOVIMA PORED PUTA, ka`e:” ^ovek koji nastoji da poraste tako {to u svojim, a zatim u sva~ijim o~ima umanjuje sve oko sebe, da bi to postigao, on primenjuje nadljudski i neljudski visoka merila na sva~ija dela i postupke. Pred njegovim sudom ne mo`e niko opstati, ni tu meru izdr`ati, pred njim se sve spu{ta, povija i smanjuje do nepostojanja. Jedinica mjerenja je nula. Kad tako sve oceni, premeri i sravni sa zemljom, onda se pobedni~ki pro{eta tom pustinjom, kao melanholi~an trijumfator, `ale}i se na nesposobnost ljudi i nesavr{enost stvari. A iza njegovih le|a odmah se ispravlja i di`e sve {to je on svojim merenjem oborio i unizio i dobija ponovo svoju stvarnu meru i visinu koju je oduvek imalo. Ali on, on se nikad ne okre}e da bi pogledao iza sebe, ide samo napred, pobedni~ki  i sigurno, i meri i obara sve, a sam ni{ta ne zna do to i ni~eg nema do svojih visokih merila, i svog beskrajnog zadovoljstva zbog njih.”

            Slijede}i citat iz istog djela ka`e:” Na kraju, svi ra~uni i sve ispitivanje, sve se svodilo na jedno: pravo prokletstvo njegovog `ivota dolazilo je od visokog mi{ljenja koje je imao o sebi. I {to je najgore, on toga nije bio svestan; to mi{ljenje je `ivelo u njemu kao {to `ivi u nama na{ krvotok i stalno lu~enje `lezda, a mi ga nismo svesni, ne znamo ga, ne ose}amo  i ne vidimo druga~ije do po njegovim krajnjim posledicama. To je ~oveka zavodilo na hiljade krivih puteva i pogre{nih zaklju~aka u `ivotu, nagonilo ga da uzroke svim svojim mnogobrojnim neda}ama i nezadovoljstvima, i svim protivre~nostima svog `ivota -tra`i tamo gde oni nisu i ne mogu biti.”

            U slijede}em citatu iz istog djela, Ivo Andri} ka`e:” Istinski ponos dovoljan je sam sebi. Samo, istinski ponos je redak. Mnogo ~e{}e susre}emo oholost, sujetu, uobra`enje: nekad su pod njegovim vidom i imenom, a nekad goli, bez maske. Oni nikad nisu dovoljni sami sebi. Da bi se potpuno ispoljili i iz`iveli , njima treba tu|e divljenje i priznanje, ~esto i tu|e poni`enje; oni su za onoliko ve}i za koliko drugog umanjuju, a ta veli~ina nikad im nije dosta, stoga su stalno nemirni, u pokretu, tra`e}i na {ta bi mogli da se popnu i izdignu, dok je ponos uvek miran, zadovoljan onim {to je i gde je, i samo ne da nikom na sebe. Ponosni ljudi, prirodno, ~esto stradaju zbog svog ponosa, ali im njihov ponos poma`e da podnesu svako stradanje. Naprotiv, sujetni ljudi se i poni`avaju da bi zadovoljili svoju sujetu i, naravno, ne uspjevaju u tome, jer sujeta se, kao }udljiva `ena iz r|avog dru{tva, odjednom okre}e i predbacuje im ono {to su zbog nje u~inili.”

            Na  jednom mjestu  Ivo Andri} pi{e:” Nekad davno napisao sam da je jedna od ~ovekovih slabosti njegova mala i ograni~ena sposobnost predvi|anja, naro~ito kad su u pitanju ne sitne i svakodnevne, nego krupne i sudbonosne stvari. ( To ne zna~i da nije oduvek i svuda bivalo izuzetnih, velikih ljudi koji su bili sposobni da svetlo{}u svoga duha obasjaju u`a ili {ira podru~ja budu}nosti.) Ali bez obzira na tu na{u ograni~enu sposobnost predvi|anja, i svaki od nas obi~nih ljudi treba da razvija i usavr{ava svoje umne i moralne snage i da savesno vr{i svakodnevne du`nosti i poslove, kako bi mogao spreman do~ekati tu te{ko predvidljivu budu}nost i sa {to vi{e razuma, hrabrosti i ljudskog dostojanstva stati pred svaki zadatak i svako nepredvi|eno isku{enje, koje ona mo`e da donese.”

            ^esto smo primorani da se zapitamo jesu li neki od  ljudi koji su bili (ili jo{ uvijek jesu) na vode}im funkcijama u politici uop}e normalni ljudi? Prema zvani~nim medicinskim statistikama poznato je da je u svakoj populaciji prisutan ogroman postotak ljudi za koje se to ne bi moglo re}i. Zbog toga je neophodno obezbijediti mehanizme koji bi mogli sprije~iti dolazak takvih ljudi na vlast. Ako se to ne obezbijedi, manijaci poput  Hitlera, Staljina, Lenjina i mnogih drugih bit }e i u budu}e u mogu}nosti da izazivaju katastrofe poput onih koje su takvi psihopatski bolesnici izazvali. Da je takvih bolesnih politi~ara  bilo ( a i sad ih ima) na politi~koj sceni Balkana, neosporno je. Zato nije slu~ajno {to se u ZNAKOVIMA PORED PUTA na{ao i ovaj odlomak:

            “Jeste li primetili koliko ludaka i manijaka ima oko nas? Obratite pa`nju, pa }ete videti. I kod onih koje smatramo normalnim javi se povremeno blesak nekog ludila, ili ne~eg {to li~i na ludilo, potraje du`e ili kra}e, pa pro|e kao da nije nikad ni postojao. Ali vi posle toga znate na ~emu ste i gde da svrstate toga ~oveka. Istina, ima i takvih sa kojima se dru`ite ili vi|ate godinama, a da nikad niste primetili ni{ta {to bi moglo da li~i na ludilo. To zna~i samo da taj nije imao prilike da se oda. Ili vi niste umeli da vidite. Jer, primetili vi to ili ne, mo`ete slobodno uzeti kao pravilo da u svakom od ovih oko vas ima kvasac ludila, ovakvog ili onakvog, ve}eg ili manjeg. (Razume se da to va`i i za vas, li~no, u odnosu prema drugim ljudima.)

            Razli~ite su i mnogobrojne sitne ili krupne vrste du{evnih poreme}aja od kojih ovi ljudi pate, nekad primetno, a nekad skriveno, ali mi se ~ini da ih ponaj~e{}e napada i zanosi ludilo veli~ine, golema{tvo raznih oblika i stepena.”

            Analiziraju}i pa`ljivo psiholo{ke osobine stanovni{tva svoje domovine, Ivo Andri} ka`e:

            “^esto mi se ~ini da je od svih na{ih ljudskih r|avih osobina najte`e podnositi samovolju. Lak{e se branimo od svakog drugog zla nego od nepredvidljive i neura~unljive }udljivosti, od ose}ajnog i misaonog nereda sirovih i surovih ljudi. Svaki se r|av nagon pre ili posle zadovolji ili smiri, a samovolja nas prati i goni stalno, susre}e gde to ne o~ekujemo, poga|a gde se ne nadamo, jer se ona ne zaustavlja ni pred ~im. Samovoljni i osioni ljudi,  kakvih u nas ima dosta, u svakom vremenu i u svima redovima, nanose dru{tvu vi{e {tete nego pijanci, kradljivci ili ubojice. I plemenitija ose}anja, kojih samovoljni ljudi nisu potpuno li{eni, unapred su otrovana i obesna`ena njihovom samovoljom koja mo`e da stvara samo nered i pusto{, u njima i oko njih.”

 

            I Me{a Selimovi} je bio obdaren nekom vrstom sklonosti za analiziranje psiholo{kih osobina ljudi iz svog okru`enja. Njegova djela su prepuna takvih analiza ili bolje re~eno, od njih se i sastoje. Citirajmo ne{to od toga:

             

             ..“Imao sam jednu nepo`eljnu osobinu, ni od koga nikad nisam tra`io nikakvu uslugu. Mojoj nezavisnosti ljudi su postavljali razne prepreke. Namjerno ili prirodno, neva`ni i zavisni ljudi uvijek nailaze na podr{ku ja~ih. Ja sam uvijek i{ao uspravno, ni{ta nisam tra`io {to mi normalno ne pripada, sa svakim sam razgovarao ravnopravno, ne sagibaju}i ni ki~mu ni {iju. Primijetio sam da ~ovjek ne smije da bude nezavisan a jo{ manje pametan, jer }e ga sna}i mnoge nevolje..

            ..Ne volim ljude koji rade kod kadije. Da mu je ki~ma od `eljeza pukla bi za dva mjeseca. Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija prije dodira. Sli~an je vodi, nema svog oblika, prilago|ava se sudu u koji ga uspu. Ni{ta mu nije gadno, ako mu je korisno, jer je imao jedan cilj u `ivotu: da uspije..

            ..[to ima vi{e skloni{ta iza kojih se ljudi kriju, sve je vi{e prostora za ljudsko zlo. ^ovjek uvijek izmisli razlog izvan sebe, da bi se oslobodio od odgovornosti i krivice, {to je podsticaj za zajedni~ku neodgovornost. Te{ko ~ovje~anstvu dok je tako!..

            ..Sve }e pro}i, gospodine,- govorio je tihi Ibrahim Paro  (TVR\AVA) . Ali kakva je to utjeha? Pro}i }e i radost, pro}i }e  i ljubav, pro}i }e i `ivot. Zar je nada u tome da sve pro|e?..

            ..Mislim da je naziv ta~an: otpadnik, konvertit, ~ovjek koji je promijenio vjeru. Bili smo hri{}ani, pa smo ostavili staru vjeru i uzeli novu, okupatorovu. Zar to nije otpadni{tvo? Me|utim, ja sam ipak vezan za bosansko i muslimansko porijeklo i uvjeren sam da je na{a slo`enost             ( zbog dugogodi{njih tu|ih navika koje smo prihvatili) zbog ~udne istorije, zbog stvorenih kompleksa, zbog hiljada spletenih ~vorova izuzetno bogata stvarala~kim mogu}nostima.

            Mo`da su svoju prevjeru pla}ali ve}om revno{}u u novoj vjeri.

            S nejasnim osje}anjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadni{tva, ne}emo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadr`avamo vrijeme u strahu od ma kakvog rje{enja.

            Emocionalna pozlije|enost mo`e u nama okrenuti u potpuni nihilizam i cinizam ili u neutoljivu emotivnu glad ili buntovni{tvo, otpor, te`nju za nezavisno{}u svih ljudi i svih vjera, stalno osje}anje povrije|enosti koje se nikad i ni~im ne mo`e rekompenzirati, zbog ~ega je ~ovjek stalno u stavu odbrane.”

            Ako pravilno shvatimo poruke pisaca  zklju~it }emo da su nam oni `eljeli savjetovati da svatko od nas prepozna kod sebe iste takve mane i da ih, u svom vlastitom interesu, poku{a bar obuzdati.

            Kako su ovdje citirani odlomci iz djela na{ih pisaca, to je o~igledno da se  radi o opisivanju karaktera ljudi sa na{eg podru~ja. Me|utim, time se ne `eli re}i da su svi drugi ljudi van ovih  balkanskih podru~ja, bolji. Niti govora! Oni su samo uspjeli ( ili ih je ne{to na to prisililo) da svoje takve lo{e osobine stave pod kontrolu, bar u onolikoj mjeri u kolikoj je to neophodno da one ne bi, u ve}im razmjerama, zagor~avale `ivot  i njima i ostalima. [to se ti~e stanovni{tva Balkana, ono jo{ nije dostiglo taj stepen razvoja na kojem bi moglo samo zaklju~iti da ga takve karakterne osobine vuku u propast, a  do sada se nije na{ao nitko dovoljno svjestan i sposoban da  stanovni{tvu nametne takav kodeks pona{anja u kojem bi se  takve karakterne osobine okvalificirale kao lo{e, nepo`eljne i opasne. A u interesu je svakog stanovnika Balkana da se bar ne{to u~ini u tom smislu. Jer takva situacija kakva je sada na Balkanu, ne mo`e odvesti narode Balkana u bolju budu}nost jer ne postoje nikakvi zdravi moralni principi ( niti bilo kakvi mehanizmi)  koji bi onemogu}ili da ljudi sa lo{im psiholo{kim osobinama  lako dolaze do najvi{ih instanci vlasti, da se tu dugo zadr`avaju i uzrokom su katastrofa koje su  bile pogubne u pro{losti, koje su pogubne u sada{njosti  a  bit }e pogubne i u budu}nosti.

 

            Sa `aljenjem se, pored svega gore re~enog, mora jo{ konstatovati da je osnovna `ivotna filozofija stanovnika Balkana ona koja se mo`e iskazati re~enicom: Da kom{iji crkne krava ( pa makar i moja crkla)! To je, dodu{e, izum  neprosvije}ene, primitivne sredine. Sama ~injenica da je ta ideja na Balkanu jo{ uvijek veoma  prisutna, mora ozbiljne ljude navesti na razmi{ljanje. Zna~i li to da smo mi na Balkanu jo{ uvijek prevashodno primitivna sredina? Ono {to najvi{e u`asava je ~injenica da je ovakva filozofija  `ivota jednako zastupljena kod  nepismenih kao i kod univerzitetskih profesora!

I kod njema~kog naroda postoji poslovica koja ka`e: Die reinste Freude ist die Schadefreude. To bi u slobodnom prevodu zna~ilo: Naj~istiji oblik radovanja je zlobno likovanje nad nevoljama onih kojima zavidimo, a {to bi se moglo smatrati identi~nim sa onim gore re~enim. Me|utim, po stepenu razvoja koji je dostiglo njema~ko dru{tvo, mora se zaklju~iti da je filozofija `ivota iskazana gornjom sentencom potisnuta i marginalizovana, te nije vi{e u stanju da iza sebe ostavlja pusto{. Na`alost, na Balkanu je ona jo{ uvijek u  `i`i  `ivota i predstavlja  osnovu za gra|enje sopstvenog stava ve}ine pojedinaca prema ostalim iz svog okru`enja, pa i {ire. Naravno, sva ~injenja vo|ena ovom destruktivnom maksimom su krajnje destruktivna, a to vu~e ~itavo dru{tvo nazad. Svaka nova, dolaze}a generacija nema {ta bolje da nau~i od prethodne do to isto, zbog ~ega i ona postaje ista takva ( ili jo{ gora),  a {to je iza{lo na vidjelo  posljednjih godina na Balkanu. Kao rezultat dugogodi{njeg prisustva ovakvog circulos vitiosus-a, o~igledna je sve ve}a prisutnost primitivizma me|u svim slojevima stanovni{tva. A primitivizam nije ne{to ~ime bi se neko dru{tvo moglo ponositi. Naprotiv. Iako bi svatko iole razuman brzo i lako mogao uvidjeti negativne posljedice ovakve  svoje  `ivotne filozofije ( ~ak i na sebe samoga), `alosno je da to ne uvi|aju ~ak ni oni koje  smatramo obrazovanima. Jer, da to uvi|aju, borili bi se protiv nje, a ne bi bili njeni najdosljedniji privr`enici, kao {to  to jesu. Pa zar nije vi{e nego o~igledno da ako mojem kom{iji ne crkne krava, bit }e vi{e mlijeka i mesa za sav narod.  A taj narod, ako bude bolje `ivio, bolje }e i raditi, {to }e voditi ka bogatijem dru{tvu i bogatijoj dr`avi. A u bogatijoj dr`avi bit }e bolje i zdravstvo i {kolstvo i sudstvo i privreda i penzije i sve ostalo. A to zna~i da }e i meni biti bolje! Zar svaka osoba ne bi trebalo da te`i k tome i da radi samo ono {to vodi ka takvom cilju? A na{ balkanski ~ovjek se upravo suprotno pona{a! On  ne samo da `eli da kom{iji crkne krava, nego }e ~ak uraditi sve {to god mo`e da se to  i  desi, a ni najmanje mu ne}e biti `ao svog truda. Pri tom mu ni u jednom trenutku ne}e pasti na pamet da se zapita : [ta ako takvih kao ja ima mnogo? [ta ako su svi takvi? Kud }e nas to odvesti? Da li }u ja, kao jedinka, na kraju od toga svega imati korist ili {tetu? Balkanski ~ovjek je toliko ograni~en u dometu svog razmi{ljanja da ne mo`e shvatiti kako su to sve na{e zajedni~ke krave  i  ako sa njima ide sve dobro, onda se i mi svi mo`emo nadati nekom boljitku. A ako ne ide, svi mo`emo o~ekivati samo propast. Osim toga treba imati na umu da pored razo~arenja, uzbu|enja i `urbe  jo{ i mr`nja, zavist i pakost kvare du{evnu harmoniju ~ovjeka i prizivaju glavobolju i bolesti svake vrste. Svi oni koji se u takvom dru{tvu raznim kriminalnim radnjama i sitnim i krupnim pakostima obogate, bogatstvo ne}e mo}i obdr`ati, a pogotovo to ne}e po}i za rukom njegovim potomcima, jer ratovi se ovdje javljaju u ciklusima a za sobom ostavljaju pusto{.

            Su{tina balkanskog mentaliteta ( koji vu~e porijeklo od Dinaraca, a vidjeli smo da tih gena imaju svi stanovnici Balkana), je i  ve}a sklonost ka usmenoj negoli pisanoj komunikaciji, {to ima za posljedicu nesklonost ka ~itanju knjiga. Takav epski mentalitet po{tuje tu|u li~nost {to ima za posljedicu individualnost. Me|utim, ta osobina, iako se sama po sebi ne bi mogla okarakterisati kao lo{a, funkcioni{e samo u manjim zajednicama, gdje svatko svakog zna. Kad ~ovjek iz takve sredine do|e u sredinu u kojoj je anoniman, on ~esto zaboravi svaki moral jer ga tu vi{e nije stid svojih suseljana  koji ga znaju kao po{tenog, moralnog ~ovjeka, te je sklon da radi sva{ta {to se ne bi moglo smatrati moralnim. Sjetimo se samo onih snimaka na TV koji su prikazivali  automobile sa zagreba~kom registracijom ~iji su vlasnici u prikolicama, nakon pada Srpske Krajine,  nemilosrdno plja~kali sve i sva{ta i vozili to ku}i  u Zagreb, jer   su vjerovali da ih tu nitko ne}e vidjeti i prepoznati. Proradili u njima   “  geni primitivizma”!

            Osim prethodnih osobina ovom stanovni{tvu bi se mogla pripisati i pretencioznost, osornost i netrpeljivost. Naime, na{e stanovni{tvo je sklono pretjerivanju i megalomaniji. Osrednjost ih ne zadovoljava i samo ne{to veli~anstveno ih mo`e pokrenuti na akciju. Oni rade svoj posao nevoljno, smatraju}i sebe pozvanim za lak{e i bolje pla}ene poslove, a ~esto nemaju sposobnosti ni za to {to rade. Kod nas bi svaki radnik htio biti direktor! Dodu{e, veoma ~esto se mogu na}i primjeri da netko bez stvarnih zasluga i sposobnosti zauzima visok polo`aj, {to je “dalo pravo”  i onima drugima da  smatraju kako im takvo mjesto pripada. Tome je naro~ito doprinijela skoro pedesetogodi{nja politika negativne kadrovske  selekcije i mogu}nost da bravar bude {ef dr`ave, a nesvr{eni u~itelj glavni ideolog i teoreti~ar  tog politi~kog sistema.

            Tako|er postoji sklonost ka kompliciranju jednostavnih stvari            ( [to bi jednostavno kad mo`e komplikovano?), kao i  te`nja ka “prepri~avanju Markovih konaka” umjesto konkretnog rada.

            Jedna od velikih mana dinarskog mentaliteta je sklonost da se marginalne razlike pretvaraju u provalije, neznatno razila`enje u mi{ljenju izaziva trajno neprijateljstvo. Kao da dvoje ne mogu imati razli~ite ukuse, razli~ite politi~ke orijentacije a biti dobri prijatelji ili se bar uva`avati. Valjda je to razlog {to Slaveni do`ivljavaju Zapad kao emocionalnu pustinju, a Zapad Slavene  kao ljude koji se pretjerano uzbu|uju niza{to, {to se mo`e ilustrovati slijede}om anegdotom:

            “Za{to Srbin pote`e revolver ako mu netko ka`e da je magarac?”- pitao Englez nekog na{eg ~ovjeka. “Pa zar je mogao druga~ije da reaguje?”- za~udi se on. “Mogao je, ako se razmi{lja ovako:  Prvo, tko je on da sudi o tome? Drugo: mo`da je ~ovjek u pravu.”-posavjetuje Englez.

             Drugim rije~ima moglo bi se re}i da je narod bez tolerancije i trpeljivosti zbirka ostra~}enih i me|usobno nepomirljivo sukobljenih pojedinaca. Javne i privatne diskusije se pretvaraju u li~ni obra~un, drski i grlati odnose  pobjede, a ~ak ih ni javno mnijenje ne osu|uje.  Na{iroko se primjenjuje ona narodna utuk na utuk , ne odgovara se argumentom na argument, nego se ide na ~ovjeka ( ~ak i toljagom, kamenom, revolverom)  a pogotovo bla}enjem i omalova`avanjem. Postoji op}a nestrpljivost da se saslu{a drugoga. Kultura govora ( i op}enito kultura) zahtijeva da se saslu{a drugi, da mu se ne upada u rije~, da se tek poslije pauze i razmi{ljanja odgovori, po{tuju}i sagovornika i njegove argumente.  S obzirom na sve ovo gore navedeno, zar mo`e  neki od naroda  Balkana tvrditi da nema takve manire i dinarske gene? Ako ipak tvrdi, molim da iznese protivargumente      ( ako ih ima).

            Citirajmo ponovo Andri}a:”I kad ljude grdimo sa puno razloga, ne smemo izgubiti ose}anje mere i granice. Stvarajte i utvr|ujte nove mere, ali ne prezirite stare i ne razarajte ih bez potrebe, jer na njima ~esto po~inju nove.”

            Pritajena ili otvorena mr`nja prema istaknutim li~nostima nije specifi~nost samo na{eg stanovni{tva ( iako je veoma istaknuta crta na{eg balkanskog mentaliteta), niti je vezana isklju~ivo za samoupravni socijalizam ( mada se tamo uzdigla  do nivoa osnovne filozofije `ivota). Ovaj “manir” je poguban za svako dru{tvo u kojem eskalira, pa bi ga trebalo dr`ati pod kontrolom.  U tom cilju bi roditelji  trebali svojoj djeci ve} u osnovnoj {koli  savjetovati: “Nemojte mrziti druge iz razreda  {to bolje od vas  sastavljaju pismene radove ili {to bolje znaju matematiku. Mo`da }e oni jednog dana izmisliti lijek koji }e vama spasiti `ivot. U svakom slu~aju ve}a je vjerovatno}a da }e to u~initi oni, negoli  oni koji ne znaju ni matematiku ni svoj materinji jezik.”

            Na`alost,  samoupravni socijalizam je potencirao tu osobinu kod masa. Osnovni razlog za to je bio harizmatski vo|a koji nije trpio oko sebe pametne i karakterne ljude. To se prenijelo na sve spratove hijerarhijske piramide, uklju~uju}i i prizemlje.  Zbog toga je samoupravni socijalizam iza sebe ostavio kadrovsku pusto{, koja nas je dovela u ovako te{ku situaciju, a njene posljedice se ne mogu popraviti desetlje}ima, tj. ba{ toliko dugo koliko su trajali i uzroci.

            Samoupravni socijalizam je nalagao uniformnost mi{ljenja, njegovane stereotipe. Pametni i kriti~ni umovi bili su prisiljeni da se brane }utanjem. U protivnom, izmislili bi im se grijesi i bili bi osu|eni na “loma~u” . To je hranilo zadovoljstvom prazne du{e socijalista- na}i neku izmi{ljenu manu u velikom ~ovjeku i time utje{iti sebe u svom osje}aju inferiornosti.

             Me|utim, bez  velikih umova i jakih karaktera, nema progresa. Netko ~ak re~e: Da bi se imala domovina, treba imati jak karakter. Utoliko je jedno dru{tvo stvarala~kije, ukoliko podsti~e i nagra|uje inventivnost, pamet i karakter, a suzbija i ka`njava lijenost, glupost i beskarakternost. Svi  veliki narodi, oni koji su dali doprinos razvoju civilizacije, znali su to.  S obzirom kako se radilo kod nas zadnjih pedesetak godina ( a i dalje se  u tom pogledu radi  isto), zar smo mogli pro}i bolje i zar se imamo ~emu nadati?

             Prosje~an ~ovjek zato te`i uravnilovci. On u hijerarhiji vrijednosti vidi sopstvenu smrt jer uspostavljanje hijerarhije vrijednosti svodi svakog prosje~nog ( i ispodprosje~nog) na njegove skromne “dimenzije”, oduzima mu pravo na neodgovornost i na slobodu u razaranju. Tako|er, uspostavljanje hijerarhije vrijednosti otvara polje individualnom stvarala{tvu {to omogu}uje formiranje duhovne elite- karijatide hrama kulture ~iji portal nije ni{ta drugo do lice moderne civilizacije kojoj i mi pripadamo.

            Nipo{to se ne smije zaboraviti da  bez velikih ljudi, bez podsticanja izuzetno sposobnih nema napretka i da se njihovim sputavanjem dolazi do toga da neznalice odlu~uju o va`nim stvarima i da }e od toga svima biti gore. U svjetlu toga, neka se svaki stanovnik Balkana upita koliki je njegov vlastiti doprinos ovom kaosu u koji smo dospjeli. U tom pogledu su nevini samo oni koji su bili digli svoj glas oprotiv takvih nakaznih filozofija `ivota i zbog toga, na razne na~ine, stradali. Svi ostali su sukrivci jer su }utali a time takve pojave odobravali.  Sad u`ivaju u plodovima takvog svog (ne)djelovanja.

            Kod balkanskog stanovni{tvo primjetljiva je  jo{ jedna opasna osobina primitivizma koja se ogleda u omalova`avanju `ena.Ve}ina balkanskih mu{karaca iz straha da `ene ne ugroze njihovu ( bijednu) poziciju, sa svim svojim kompleksima, frustracijama i primitivizmom, svaki poku{aj `ene da bude ravnopravna sa mu{karcem, automatski progla{avaju feministi~kim pokretom. Me|utim, `ene ne `ele  da  prevazi|u mu{karce i da budu iznad njih, ve} samo `ele da stoje sa njima rame uz rame i da participiraju u svemu, ~ak i u politici gdje se donose sudbonosne odluke po pitanju sudbine ~itavog naroda, a gdje se mu{karci nisu ba{ pokazali razboritima i uspje{nima. Pogotovo ne ovi na Balkanu. Pri tom je interesantno da su u tom pogledu najugro`enije one `ene za koje se posumnja da su pametne. Njih treba  jo{ i uni{titi! Naravno, obja{njenje za to le`i u podsvjesnom  priznanju Balkanca da je on u stvari minoran, a `eli da bude superioran. Tu njegovu navodnu superiornost mo`e da ugrozi i samo jedna pametna `ena! Zato se svaki Balkanac sa toliko strasti ostrvi na takvu `enu, ma gdje da se ona pojavi, a naro~ito ako se pojavi u blizini njegovog radnog mjesta! U tom pogledu su isti gotovo svi mu{karci sa ovog podru~ja bez obzira na formalno obrazovanje. I ova  osobina nije specijalnost Balkana ve} ostatak primitivizma. Jednom prilikom je ameri~ka glumica Barbara Strejsend izjavila: “ Postoji potreba omalova`avanja uspje{ne `ene.” Vjetovatno to nije rekla bez razloga, ve} je to osjetila na vlastitoj ko`i. Me|utim, u ameri~kom dru{tvu se , izgleda, uspje{no nose sa ovakvim ostatkom primitivizma {to se mo`e zaklju~iti po  broju uspje{nih  `ena u ameri~kom dru{tvu. A slobodnih strelaca  sa osobinama primitivizma svakako da i tamo ima i uvijek }e ih biti. Samo, njihov uticaj je ipak  pod kontrolom. Za na{u sredinu se to ne bi moglo re}i. Kod nas  upravo takvi  kolo vode!

            Velika je {teta {to se sposobnosti  `ena jo{ nikad nisu znatnije cijenile i koristile na ovom podru~ju. Mo`da je ba{ to razlog {to je situacija na Balkanu jo{ uvijek takva kakva jeste. Mo`da je ba{ zbog toga stanovni{tvo  u nedozvoljivim razmjerama  obrazovno zapu{teno. Mo`da je ba{ to razlog {to se ratovi na ovom podru~ju javljaju  tako ~esto. Jedno je sigurno: `ene u tome nisu imale nikakvog udjela jer su odlu~uju}u rije~, do sada, na ovom podru~ju uvijek i jedino imali  mu{karci!. Pogledajmo do ~ega je to dovelo. Zato imamo pravo da ka`emo: Da su u svemu tome bar nekakvog udjela imale `ene, sigurno je da ne bi bilo sve tako crno kao {to jeste.  Ovu tvrdnju je te{ko argumentovano opovr}i! Nju balkanski mu{karci opovrgavaju jedino galamom i nasiljem.

            U toku ovog  rata iza{la je na vidjelo jo{ jedna, neobja{njiva karakteristika  balkanskog stanovni{tva, a to je: op}a destruktivnost. Ne ogleda se to samo u strasti za ru{enjem neprijateljiskih  ku}a, ve} svega {to se mo`e smatrati tekovinom civilizacije, uklju~uju}i  tu i ono {to je njima samima neophodno za koliko-toliko normalan `ivot. Sa stanovi{ta zdravog razuma, ova pojava je potpuno neobja{njiva i jedino prihvatljivo obja{njenje bi bilo: silazak sa uma takvih pojedinaca! Navedimo samo jedan takav drasti~an primjer: @eljeznica Republike Srpske je ~itavo vrijeme rata gotovo besplatno prevozila narod. Zaposleni na @eljeznici ili nisu primali nikakvu naknadu za svoj rad ili je ona bila simboli~na samo da se ne bi moglo re}i da ba{ ni{ta ne primaju. Za uzvrat, od svog naroda, bili su nagra|eni   ne~uvenim vandalizmom nad objektima i sredstvima za rad svog preduze}a. Svi vagoni koji su saobra}ali za vrijeme rata, potpuno su demolirani i uni{teni, tako da su se i po zimi putnici morali voziti vagonima bez prozora i vrata, sa izrezanim meblom na sjedi{tima. Kad se rat zavr{io, odgovorni u @TP-u su pomislili da je doba ludila  pro{lo i nabavili su polovne vagone  u  inostranstvu, kako bi i na{e stanovni{tvo moglo da se vozi  u prevoznom sredstvu dostojnom ~ovjeka, a ne u vagonima koji vi{e ni stoci ne bi odgovarali. Me|utim, slijedilo je veliko razo~arenje: u veoma kratkom roku,  i ovi vagoni su do`ivjeli  istu sudbinu! Ne mo`emo a da se ne zapitamo akvi i koji ljudi su se vozili u tim vagonima u inostranstvu kad su vagoni mogli poslije vi{egodi{nje upotrebe jo{  biti prodati kao polovni, u izvanrednom stanju, a koji i kakvi se to ljudi  voze u na{im vagonima, koji nakon upotrebe  u toku istog perioda, mogu samo zavr{iti na otpadu? [ta re}i o kulturi jednih i drugih i kako se ne upitati: Zaboga, tko sve ne spada u ljude? Pa zar takvi ljudi uop}e zaslu`uju da imaju prevozno sredstvo?  Izgleda da ih je trebalo ostaviti da idu pje{ice ili na konju kao u srednjem vijeku, kad im progres i civilizacija ne odgovaraju. Takvi nisu ni{ta bolje ni zaslu`ili. Jedino je {teta    ( i nepravda) {to ono malo normalnih i kulturnih ljudi mora da trpi posljedice pameti  i rada tih divljaka, koji se ni sa stokom ne bi mogli uporediti, a da se pri tom stoka ne povrijedi! Kako mi onda da ne budemo siroma{no dru{tvo?

            Ve}inu balkanskih stanovnika krasi  jo{ jedna ~udna karakteristika za koju nisam sigurna da li je naslije|ena ili ste~ena. Radi se o nevjerovatnoj sklonosti ka primanju mita, korupciji i  mogu}nosti da se narod lako potkupi za male pare. Mo`da je ta sklonost ostala iz doba Turske Carevine jer je ta dr`ava sva bila zasnovana na tome, ali  ti maniri su bili preuzeti i od strane komunista, i rekla bih tamo jo{ usavr{eni. Kao takvi imaju pro|u i danas, a pogubni su za sudbinu i dr`ave i naroda. Zbog toga su, mo`da, sve dosada{nje dr`ave i propale jer je to krajnje nezdrava osnova na kojoj po~iva neka dr`ava. Upravo bi na ovom mjestu bilo korisno opisati metod kojim su [vajcarci, jo{ u l6. stolje}u oslobodili svoju vlast mita i korupcije. Na zidu gradske vje}nice u Bazelu postoji freska iz tog doba koja predstavlja detalj iz jedne perzijske legende. Na fresci  je predstavljen tron na kom sjedi glavni sudija a tron je presvu`en ko`om prethodnog sudije, njegovog oca, koji je po nalogu kralja smaknut zbog primanja mita, a njegovom ko`om je presvu~en tron na kom }e sjediti sve budu}e sudije! Okrutno, zar ne? Svakako neprimjereno dana{njem dobu, ali se ne mo`e osporiti efikasnost! Me|utim, ne{to drugo sam htjela ovim da ka`em: Nije ~udo {to narod koji se jo{ od tada beskompromisno bori protiv mita i korupcije ima danas tako uspje{nu dr`avu, kao {to nije ni ~udo {to narod koji jo{ ni danas nije  stavio na dnevni red pitanje borbe protiv te nemani,  ni danas nema ni{ta {to bi   iole moglo da li~i na pravu dr`avu!

U dana{nje vrijeme, kad se tek u~imo vi{estrana~ju na Balkanu, primjetno je da politi~ari dr`e svoje glasa~e za veoma glupe i kao takve  uspiju jeftino da ih kupe.  Najinteresantnije u svemu tome je {to ih kupuju za njihov sopstveni novac! Naime, penzionerima se dugo vremena ne ispla}uju penzije, a zatim im se takve obezvre|ene isplate pred same izbore, ~ime politi~ari namjeravaju kupiti njihove glasove. [ta re}i za one glasa~e kod kojih to uspijeva?

 

            Mnogo sam razmi{ljala o poplavi ki~a na Balkanu. Nisam bila sigurna da li i sklonost ka ki~u treba pripisati lo{im psiholo{kim osobinama balkanskog stanovni{tva ili uslovima `ivota u kojima su se ti narodi na{li. Bilo kako bilo, potrebno je ne{to re}i i o ovom fenomenu, iako nisam posve sigurna da li ba{ na ovom mjestu.

            Ki~ je pseudoumjetnost i za njegovu pojavu i procvat potrebni su slijede}i uslovi:

            -op}a degradacija dru{tva,

            -materijalni siroma{tvo

            -marginalizacija pravih vrijednosti od strane vlasti pa i dru{tva   

             u cjelini,

            -destimulacija obrazovanih ljudi da se bave kulturnim

             djelatnostima jer se od tog posla ne mo`e `ivjeti,

            -zatvaranje dru{tva u sebe i  njegova izolacija.

To sve stvara plodno tlo za bujanje korova zvanog ki~. U tom smislu ki~ je parazitska pojava protiv koje se veoma te{ko boriti, kad se jednom ukorijeni. Potpuno istrebljenje ki~a je nemogu}e, ali je veoma te{ko i  njegivo svo|enje u podno{ljive  granice  kad mu se dozvoli da u|e u svaku poru `ivota. Jedini na~in borbe je razvijanje osje}aja naroda za prave vrijednosti i ve}a ulaganja u istinsku kulturu, te nametanje te istinske kulture  stanovni{tvu {to je mogu}e jedino sistematskim i adekvatnim obrazovanjem i prosvje}ivanjem.  Ki~ se ba{ zato i javio {to nije postojalo pravilo vrednovanja istinskih vrijednosti, pa su one marginalizovane. U tom vakuumu pojavio se ki~ kao nadomjestak, surogat istinske kulture zbog stagnacije u razvoju pravih vrijrdnosti. Ki~ je ekvivalent duhovne propasti jednog dru{tva, a koli~ina ki~a je direktno srazmjerna dubini posrtanja tog dru{tva. Kad bi se sad odjednom i uspjeli ukloniti svi oni uslovi koji su doveli do pojave ki~a, `ilavog ki~a }e se i dalje biti te{ko osloboditi jer u pozadini stoje velike materijalne koristi koje pojedinci izvla~e plasiraju}i narodu ki~ i guraju}i ga tako sve dublje i dublje u glib. Svaka kultura koja se zatvori sama u sebe i prestaje da saobra}a sa svjetskom kulturom, mora postati `rtvom ki~a jer praznine koje tim zatvaranjem nastaju, popunjavaju se ki~em u nedostatku  dovoljno vlastitih  pravih vrijednosti. Jer, ki~ je nastao iz potrebe da se uljep{a sumorna stvarnost u uslovima bijede i izolacije i svega {to nosi lo{a situacija, ali on nije adekvatan nadomjestak za ono {to nedostaje, ve} predstavlja jednu plitku obmanu i kamufla`u koja ima pro|u samo kod  onih ljudi ~ije obrazovanje i svijest nisu na zavidnom nivou Ali, ako takvo stanje predugo potraje, sve ve}i je broj `rtava ki~a, pa i me|u onima koji nisu na tom nivou, ali ih dugo trajanje takve situacije prisililo na takvo srozavanje. Ako se takvi uslovi predugo odr`avaju, prijeti opasnost da kompletno dru{tvo postane `rtva ki~a, tj. pseudokulture. A ako  neki narod, umjesto kulture i umjetnosti ima pseudokulturu i pseudoumjetnost  kao svoju duhovnu odrednicu, onda je to  i pseudonarod..

            Prema izjavi Danila Ki{a, poznatog jugoslavenskog knji`evnika, koju je dao u jednom intervjuu 1973. godine, pojava ki~a je usko vezana sa pojavom nacionalizma. Nije ~udo {to je to on ba{ tada izjavio, s obzirom da se ve} tada  na na{im prostorima  po~eo osje}ati zadah ki~a i nacionalizma, na {to je veliki pisac poku{ao da upozori. Svaka navodna kultura koja se zatvori sama u sebe je nedostatna i plodno tlo je za pojavu ki~a. Zato nije ~udno {to se u jednom od brojeva zagreba~kog GLOBUS-a, mogla pro~itati izjava  kolumniste Zvonimira Berkovi}a, koji ka`e “ Franjo Tu|man je vjerovatno jedan od najve}ih proizvo|a~a ki~a na svijetu.”  Nije onda ni ~udo {to ga hrvatska {tampa naziva operetni vrhovnik!A bio je istovremeno mo`da  i najve}i proizvo|a~ nacionalizma na svijetu, {to   potvr|uje ispravnost tvrdnje Danila Ki{a.

            Ki~ se ne javlja samo u muzici ( iako je tu najo~igledniji) ve} u svim ostalim oblastima `ivota uklju~uju}i tu  politiku i historiju.” Historija koja je pretvorena u mit ili ki~ ne mo`e biti nikome u~iteljicom `ivota, pa ni  Srbima i Hrvatima. Nije Broz sam kriv {to je toliko dugo ostao na vlasti nego i narod koji ga je podr`avao, za {to nije kriva samo mo} tog naroda nego i njegova slabost.”- ka`e Predrag Matvejevi}. Zato ki~ treba na vrijeme  preduhitriti i sprije~iti ina~e }e  pojedinci i dru{tvo postati njegovom `rtvom, {to podrazumijeva da se samo istinskom kulturom i istinskom umjetno{}u mo`e pobijediti ki~. Ostalo je sve prazna pri~a. Osnovne karakteristike ki~a u muzici su: nespretno mije{anje stilova, naglasak na izazivanju nekih trenutnih i plitkih pobuda, poziv na mr`nju, osvetu i proklinjanje, upotreba ne vi{e od polovice oktave muzi~ke ljestvice, naivan sadr`aj bez ikakvih poruka i dubljih emocionalnih pobuda i sl.  Ili, op}enito: takva muzika ne mo`e izazvati ni{ta pozitivno u emocijama i razmi{ljanjima svojih slu{alaca, ve} samo primitivizam, destrukciju i sl., za razliku od pravih umjetni~kih djela koja kod posmatra~a izazivaju pozitivne emocije i pobu|uju na  stvarala{tvo.

 

            Iako }e na prvi pogled zvu~ati ~udno,  treba re}i da se psihologija, ili bolje re~eno psihijatrija, bavi  i problemom zara}enih naroda. Postoje i stru~njaci za ovu oblast me|u kojima treba spomenuti dr Vamika Volkana, profesora psihijatrije na sveu~ili{tu u Vird`iniji, porijeklom ciparskog Tur~ina. On se specijalizirao za konflikte izme|u etni~kih grupa i u tom cilju je formirao multidisciplinarni tim  koji se sastoji od psihoanaliti~ara, psihijatara, psihologa, histori~ara, politologa i biv{ih diplomata. Oni svi zajedno izu~avaju psihologiju velikih grupa, odnosno njihove konflikte. Rezultatima ovakvih istra`ivanja koristi se i ameri~ka vlada. Da se posveti ovim izu~avanjima, dr Vamika je podstakla ~injenica da psihologija identiteta naroda  predstavlja veliku nevidljivu silu koja se upli}e u svaki segment `ivota- od ekonomije do pravnih pitanja i uzrok je iracionalnim odlukama- {to je on primijetio u svojoj domovini. Dr Volkan ka`e  da se uglavnom radi o sukobima me|u susjedima i da zajednice mnogo lak{e se oporave od  drasti~nih gubitaka koji su uzrokovani elementarnim nepogodama negoli od trauma koje im je prouzro~io susjed. On smatra da sukob na Balkanu obi~no proisti~e iz sukoba me|u susjedima koji su se borili oko zemlje.  Oni koji zakopavaju svoje mrtve na nekom mjestu, pola`u pravo na tu zemlju.  Ali, problem nastaje kad dvije grupe  zakopavaju svoje mrtve  na istoj zemlji. U  takvim konfliktnim situacijama ~ovjek se `eli sakriti pod svoj etni~ki {ator, a to zna~i da mora biti siguran gdje mu je mjesto.  To je ~esto veoma te{ko utvrditi, pa su zbog toga i male razlike veoma zna~ajne, {to identitet grupe ne mo`e dopustiti, pa zdu{no radi na uve}avanju tih razlika.  Zbog toga su isfabrikovani  razni jezici na Balkanu, a ni jedan stranac ne mo`e uo~iti razliku izme|u srpskog, hrvatskog i bo{nja~kog.  I ne samo stranac. A te razlike se ba{ iz gore navedenih razloga potenciraju. Ako je granica nejasna, dolazi do konflikta.

            Etni~ki sukobi se obi~no javljaju u onim sredinama gdje je borba za zemlju jo{ uvijek zna~ajna jer  zemlja jo{ uvijek predstavlja simbol mo}i i ugleda.  U civiliziranijim sredinama je zemlja kao takva izgubila zna~aj jer se mo} i ugled mo`e ostvariti na mnogo drugih, efikasnijih na~ina, te je ta glad za zemljom manje uo~ljiva, a samim tim i etni~ki sukobi s e rje|e de{avaju. Za me|uetni~ke sukobe je karakteristi~no da se oni cikli~ki javljaju, zamru pa se pojave.  Poslije konflikta uvijek mora pro{i neki period potreban da strane opla~u svoje gubitke. Traume koje strane nose su sna`an osje}aj. On uklju~uje nesvjesne procese, tako da i slijede}e generacije upadaju u zamku nezavr{enog posla..

            Jedna od veoma lo{ih i kontraproduktivnih karakteristika ljudi sa ovih prostora je velika sklonost ka laganju. Naravno, ne mo`e se tvrditi da su svi skloni tome, ali se sti~e utisak da nedopustivo velik procenat stanovni{tva jeste sklon laganju.  Mo`da je takvim sklonostima doprinijela ~injenica {to je komunisti~kli politi~ki sistem sav bio zasnovan na la`ima pa je  upravo takve osobe izbacio na povr{inu zbog ~ega se mo`e ste}i utisak da je dominantna osobina balkanskog stanovni{tva- la`ljivost. Recimo ne{to  vi{e o tome.

            Psihoterapeut Brad Blanton u svojoj knjizi ISKRENOST BEZ REZERVE poru~uje: laganje je lo{e po va{e zdravlje, istina mo`e da bude lijek. On predla`e terapiju istinom, s obzirom da la` ostavlja posljedice i na fizi~ko zdravlje. Mnogi ~ira{i, osobe koje pate od nesanice ili imaju tegobe sa debelim crijevom  uop}e ne pomi{ljaju da su uzroci tih smetnji mno{tvo malih la`i  kojima se svakodnevno slu`e. Ljudi nisu svjesni toga da ih la`i ko{taju mnogo vi{e nego {to uop}e mogu pomisliti. Me|utim, dr Jovan Mari}, {ef Katedre za psihijatriju Medicinskog fakulteta u Beogradu smatra da ipak postoji jedna prilika kad je bolje slagati nego re}i istinu. To je kad se procijeni da bi istina dramati~no pokvarila odnose jer druga strana nije dovoljno zrela da prihvati istinu. U svakom drugom slu~aju je ipak bolje re}i istinu. Op}oj poplavi la`i i laganja doprinose pojedini politi~ki sistemi. Nakon tridesetogodi{njeg iskustva vezanog za samoupravljanje koje je bilo prepuno dvoli~nosti, licemjerja i zamjene teza, mnogi pojedinci su shvatili da u takvom sistemu prolazi  samo la`, tj. da je la` jedino {to se mo`e dobro unov~iti. Zbog toga su generacije i generacije, `ive}i u takvom ambijentu, odmalena shvatile da se treba pona{ati licemjerno. U nekim krajevima se licemjerno pona{anje podr`ava jo{ i od strane religijskih  slu`benika, pa se jedan normalan ~ovjek ne mo`e uop}e sna}i u takvoj sredini. Neki psihijatri su poku{avali da uka`u na to da samoupravljanje kvari me|uljudske odnose  ( pomo}u ove ideologije lako su se  plja~kale {iroke narodne mase od strane kriminaliziranih politi~ara lojalnih  re`imu) jer la` dominira na sastancima i zborovima, ali su zbog toga ~esto imali neprilika, a nau~na istra`ivanja vezana za ove sociopatolo{ke pojave su im bila zabranjena. Tako|er nisu smjeli ni{ta re}i ni vezano za uticaj jezuitizma koji se plasirao preko oltara, a  su{tina mu je tako|er bilo licemjerje. Ina~e, psihijatrija razlikuje dva nivoa la`ljivosti: patolo{ku la`ljivost ( poznatu kao sindrom Minhauzen) i obi~nu la`ljivost. Prva se smatra bole{}u  a  druga defektom moralnosti. O~igledno da se u gornjem tekstu radi o ovoj drugoj. Ipak, bez obzira na materijalne i dru{tvene koristi koje su pojedinci sticali laganjem, mora se priznati da `ivot zasnovan na la`ima ne mo`e biti lijep. Brzo po~inju nesanice, ko{marni snovi, preznojavanja i drugi neprijatni simptomi. Jer, te{ko je `ivjeti na dva kolosjeka i kontrolisati oba. Neminovno se mora desiti gre{ka koja }e u~initi da se la`ov  zaplete kao pile u ku~ine, a tada slijedi suo~enje sa istinom. Svaki  potencijalni  la`ov  bi  se  morao  upitati: Jesam li spreman na to?

            U tom smislu vrlo je ilustrativan slijede}i primjer: Prilikom pobjede na nekom takmi~enju sportiskinji Jasni [ekari}  su ~estitali na pobjedi svi prisutni osim  ekipe Republike Hrvatske. Povodom toga Jasna je izjavila: “ Stalno su motrili na njih i zato sve razumijem. Mi smo mirni i opu{teni, oni optere}eni. Ali, to je ipak njihov problem.” Zaista je te{ko onima koji moraju da la`u  ne samo ono {to ka`u ve} i ono {to osje}aju. Tako smo stigli do pitanja morala.

 

 

 

            Moral

 

 

            [ta je zapravo moral? Definicija ka`e: Moral je skup pravila  nekog odre|enog dru{tva o sadr`aju i na~inu me|usobnih odnosa ljudi i ljudskih zajednica. Moralnost zna~i: ispravnost, po{tenje, ~estitost, krepost, vrlinu i etiku uop}e. Pod etikom se podrazumijeva nauka o moralu koja vr{i vrijednosnu procjenu i  ukazuje na prave i istinske vrijednosti.

            U kontekstu gore re~enog, ako se osvrnemo oko sebe, nakon skoro pedeset godina ignorisanja svega onoga {to se podrazumijeva pod etikom i nakon ovog posljednjeg rata, opravdano se pitamo: Je li igdje jo{ i{ta ostalo od onoga {to se podrazumijeva pod moralom? Sa `aljenjem moramo konstatovati da su u dana{njim dr`avama na Balkanu  potpuno poreme}eni svi sistemi vrijednosti  potencirani etikom i moralom i da moral koji dolazi od strane organizovanog dru{tva ne postoji. A kako bi i postojao kad uop}e ne postoji ni organizivano dru{tvo? Ovo {to se trenutno ima na Balkanu je haos  do  haosa! Zar se organizovanim i moralnim dru{tvima mogu nazvati dru{tva u kojima ne funkcioni{e ni  policija, ni  sudstvo, ni  {kolostvo, ni  zdravstvo, ni  privreda, a na cijeni su, umjesto rada i stvarala{tva, kriminal, plja~ka vlastitog naroda, {uplje ideologije, religijska diskriminacija, la`i, prevare i obmane svake vrste i sve  {to je tome sli~no. Zbog toga, nakon toliko godina pro`ivljenih u takvom okru`enju bez morala, samo su izrazito ~vrsti, savjesni i dobronamjerni ljudi ostali moralni. Naime, u tom periodu su sru{ene sve istinske moralne norme, a nametnute neke nove, koje bi po eti~kom kriteriju  prije mogle da se nazovu amoralom nego moralom. A dru{tvo bez morala je dekadentno  i ono ne  samo da ne mo`e naprijed nego ne mo`e ni opstati. Ovakva situacija u postkomunisti~kom vremenu je stvorila prostor teolozima da nametnu tezu kako je socijalisti~ki poredak odbacio crkvu i njene moralne norme, a da pri tom nije obezbijedio nekog novog ~uvara morala  To i jeste i nije ta~no. Da socijalisti~ki re`im nije obezbijedio ~uvara morala, to je ta~no.  A kako je i mogao kad socijalisti~ki poredak ne zagovara pravnu dr`avu, ljudska prava i sl., {to u stvari  jedino mo`e da uspostavi pravi istinski moral? Nasuprot tome, socijalisti~ko-komunisti~ka ideologija favorizuje politi~ki voluntarizam, licemjerje, la`, privredni kriminal i sl. [to se ti~e moralnih normi koje navodno uspostavlja i ~uva religija, one su vrlo diskutabilne.  U vrijeme kad su nastajale dana{nje religije nije bilo pravnih dr`ava i me|unarodnih organizacija pa su bili dobro do{li bilo kakvi  op}i propisi koji bi uveli bar malo reda u tada{nje haoti~ne uslove `ivota. Mo`da su neki od tih propisa i mogli donekle zadovoljiti u to doba. Me|utim, sasvim je deplasirano tvrditi da su  sve moralne norme koje propisuju religije nastale prije hiljadu i vi{e godina primjerene potrebama dana{njeg ~ovjeka ili dru{tva u cjelini. Naime, neke religije favorizuju kao ideal i takve vrline koje u sebi nemaju ni{ta ljudskog. One tra`e potpuno predavanje bogu, napu{tanje dru{tva, svojine pa i porodice i zahtijevaju krajnju uzdr`anost i asketizam, te sa prezirom gledaju na stvarne ljudske vrline. Jasno je da se religiozni moral zasniva na ideji boga, ali kad bi taj i takav bog slu`io kao uzor moralnog pona{anja    (a morao bi), onda bi ~ovjek morao biti okrutan, prevrtljiv, hirovit, ne bi mogao da istinski voli  ( jer njegov bog svoju ljubav u trenu pretvara u mr`nju), a natprirodne vrline bi se zasnivale na zanesenosti i zabludi. Posmatraju}i protivrje~ni lik i isto takvo pona{anje kr{}anskog boga, nijedan pravi  kr{}anin ne bi  mogao imati one moralne dosljednosti i ustaljenosti bez kojih je nemogu}e govoriti o moralu i njegovoj koristi za ljude. [tavi{e, religiozni moral ima pogubne posljedice za dru{tvo. Svugdje gdje on vlada iz temelja se ru{e moralna shvatanja: ljudi se mrze umjesto da `ive u ljubavi; u stalnom su sukobu umjesto da poma`u jedni drugima; oni se ubijaju i progone, preziru i uni{tavaju; najmanja razlika u njihovim religijskim u~enjima (sekte) ~ini ih netrpeljivim neprijateljima. Dakle, neredi, nesloga, mr`nja i nesre}a obilje`avaju puteve religioznog morala!

            Uprkos nekorisnom i izopa~enom moralu kojemu religije  u~i ljude, njegove pristalice se usu|uju da ka`u da bez religije ne bi bilo morala. Ali {ta uop}e zna~i biti moralan, npr., u kr{}anskom smislu? To zna~i neprekidno se moliti, posje}ivati crkve, kajati se, uzdr`avati se od zadovoljstva, `ivjeti u pobo`nosti i povu~enosti. Kakvo dobro mo`e proiza}i za dru{tvo iz ovakvih djelatnosti ?  Ako ovakav moral vodi vjernike u nebo, on je na zemlji veoma nekoristan.

            Treba razlikovati religiozni moral od politi~kog. Prvi stvara svece a drugi korisne gra|ane. Jedan stvara ljude nekorisne ili ~ak {tetne po dru{tvo, a drugi treba da stvara korisne i aktivne ~lanove dru{tva koji su u stanju da ispunjavaju zadatke mu`a, oca, prijatelja, druga, gra|anina.

            Ni{ta nije bolja situacija kad je u pitanju doprinos moralu od strane islama. Zar je moralno prisiljavati  pripadnike drugih religija na prihvatanje islama koji im ne odgovara? Zar je moral prisiljavati svoje sljedbenike da se u svakom trenutku ( tj. kad god nekom nesavjesnom i vlastoljubivom  mo}niku padne na pamet) fizi~ki `rtvuju za Alaha ? Kamo to mo`e drugdje odvesti osim u rat? A rat je, ipak, najgora mogu}a pojava.

            Religije su razorile ljudski razum i moralan `ivot, iskvarile politiku     ( daju}i joj neograni~enu mo}),  izazivale ratove, unijele nemir u ~ovjeka, rasprostrle zlo i patnju, neznanje i glupost,  a tra`e od nas da im priznamo njihove navodne zasluge!

            Umjesto nezaslu`enog priznanja, ograni~imo im uticaj. U tu svrhu treba favorizirati  prosvje}ivanje, uni{titi  neznanje koje vodi u zablude. U doba prosvjetiteljstva ~esto se govorilo: Znanje }e zauvijek satrti ~udovi{te koje  je rodio mrak ljudske du{e i uma, ono }e raskinuti okove kojima je zlo okovalo ~ovjeka. U nekim sredinama se to desilo, ali u nekima jo{ nije.

            Zato se ipak mora re}i da je priroda ta ( a ne religija i njen smu{eni bog)  koja upu}uje ljude da budu moralni. Nije potrebna nikakva bo`ja intervencija da bi ~ovjek shvatio da je nepravda predmet prezira i nesre}e, da ljudi treba da se poma`u, da zlo {kodi i donosi  propast  svima, da dobro u`iva op}e priznanje. To sve proisti~e iz iskustva.

            Religija ( i svaka dogma, op}enito) ne razara samo moral. Ona isto tako doprinosi i neprocjenjive {tete istinskoj politici, ona izopa~ava njena na~ela, nepovratno odbacuje sigurnost, slobodu pravdu, unosi u politiku hir i samovolju. Ona {titi tiranine i voluntariste i dozvoljava njihovu neodgovornost i svirepost. Dovoljno je pogledati kakva je situacija u dr`avama u kojima civilna vlast nije odvojena od religijske. To su sve islamske zemlje osim Turske. Ni u jednoj od tih zemalja kr{}anska manjinska  zajednica ne `ivi na civiliziran na~in, pa ~ak ni  muslimanska  koja je ve}inska. Nasuprot tome, u kr{}anskim dr`avama ( u kojima je crkva odvojena od dr`ave)  islamske manjinske vjerske zajednice `ive na civiliziran na~in, kao {to skoro re~e ser Alfred [erman, biv{i savjetnik Margaret Ta~er. On je tako|er konstatovao da muslimani nisu bili diskriminisani ni u jednoj Jugoslaviji, a Srbi i Hrvati jesu u  Otomanskoj Carevini, zbog ~ega je strah ovih drugih od ponovnog uspostavljanja takve dr`ave sasvim opravdan.

            Jasno je da amoralni ljudi na vlasti slu`e negativnim primjerom svojem narodu u pogledu morala. Zato narod sam mora sprije~iti da mu na vlasti budu amoralni ljudi, a to mo`e jedino ako je potpuno svjestan svog prava, svoje mogu}nosti i svoje obaveze da to u~ini. Pri tom mora biti svjestan toga da }e jedino smjenjiva vlast koja se neprestano podvrgava procjeni svoje (ne)uspje{noasti biti, kroz to, prisiljena da bude moralna. Kao takva, jedino }e ona mo}i  obezbje|ivati  uslove u kojima }e narod morati biti moralan. Ne mo`e se o~ekivati da se narod pona{a po onoj popovskoj: “Nemojte vi raditi {to mi radimo, ve} vi radite {to vam mi ka`emo.” Tako su se pona{ali i komunisti, a i sad je jo{ tako jer se tog sindroma komunizma jo{ dugo ne}emo osloboditi. U takvoj situaciji onaj tko je to htio poslu{ati bio je moralan, a onaj koji se ugledao na vlastodr{ce, bio je nemoralan. Pri tom je ovaj drugi, na`alost, bolje prolazio. To je dovelo do potpunog kraha morala! Do sad, na balkanskim prostorima vaspitanje i moral nisu uop}e zanimali vlast. Ona je konstantno pokazivala najdublju ravnodu{nost prema najbitnijem faktoru koji doprinosi sre}i naroda i dr`ave.

            Moral mo`e da uspostavi samo pravna dr`ava, a odr`avati ga mo`e svjestan narod kroz pravilno shvatanje i kori{tenje svojih demokratskih prava, onemogu}uju}i tako da se na vlasti dugo odr`avaju amoralni politi~ari koji  sigurno vode dr`avu i narod u neku novu propast. Sama pomisao na mogu}nost smjenjivanja, natjerat }e politi~ara da bude moralan  i efikasan

 

 

 

            Psiholo{ki  tipovi na Balkanu po Cviji}u

 

 

            Odavno su nau~nici opazili zajedni~ke osnovne etni~ke crte Srba, Hrvata, Slovenaca pa i  Bugara. Osim {to govore varijantama istog jezika imaju i mnogo zajedni~kih karakternih crta, a ni fizionomije im se ne razlikuju. Mo`da se jedino ne{to vi{e razlikuju Bugari, s obzirom na znatnu koli~inu azijatskih gena koju im je ostavilo nametljivo malobrojno azijatsko plame Bugara koje se slaveniziralo sa ve}inskom slavenskom masom stanovni{tva sa tog podru~ja. Zbog toga su poprimili slavenski jezik, ali su ipak zadr`ali azijatsko ime.

            Preostale tri grupe se bitno razlikuju od Bugara po intelektualnoj i moralnoj osjetljivosti, jako razvijenim osje}ajem simpatije, koji ~esto prelazi u strast i mo`e se izroditi u netrpeljivost. Srbo-Hrvati se jo{ odlikuju i bogatom ma{tom, zanosom i odu{evljenjem ili ukratko: jako izra`enim idealizmom. Me|utim, ne mo`e se re}i da su svi stanovnici Balkana  takvih psihi~kih i karakternih osobina. Zbog raznih lokalnih uticaja, raznih okupatora koji su du`e ili kra}e bili prisutni na pojedinim dijelovima Balkana, ovo etni~ki  identi~no stanovni{tvo, razvilo je niz razli~itih karakternih tipova i varijeteta. Te razli~nosti su u~inile da se stvori odre|eni regionalni `ivot sa jasnim razlikama. Dugogodi{njim istra`ivanjima na terenu i detaljnom analizom podataka, Cviji} je do{ao do zaklju~ka da se stanovni{tvo Balkana ( sa izuzetkom Grka na jugu) mo`e svrstati u ~etiri tipa:

 

            -dinarski,

            -centralni,

            -isto~nobalkanski i

            -panonski.

 

Oni, naravno, nisu bili razdvojeni nekim o{trim granicama ni u Cviji}evo doba, a pogotovo to nisu danas, osamdeset godina kasnije. U tom periodu izvr{ena su jo{ mnoga manja i ve}a seobena kretanja grupa i pojedinaca, koja su toliko izmije{ala to stanovni{tvo, da se sad ve} jedva mo`e govoriti o nekim tipovima. Ipak }e ovdje ne{to biti re~eno i o tome.

 

 

 

 

 

            Dinarski tip

 

Tu spadaju {umadijski, erski, bosanski, muhamedanski (prema Cviji}evoj terminologiji) i jadranski varijetet. Dinarski ljudi su `ivog duha i tanane inteligencije. Obdareni su `ivom i raznovrsnom osje}ajno{}u i ~esto se povode za svojom ma{tom koja je vrlo `iva i bogata, kao i za prvim impulsom odu{evljenja i srd`be. U svojim akcijama se obi~no inspiri{u pobudama moralne i duhovne vrste; materijalni interesi imaju ulogu drugog reda. Da bi se izazvao maksimum njihove snage, treba dirnuti u njihovu osje}ajnost, osjetljivost, u njihov individualni i nacionalni ponos; treba ista}i pitanje ~asti ili ideal pravde i slobode. To su glavni uzroci strasti koji pokre}u dinarske ljude kao i uzroci sukoba koji se  me|u njima javljaju. Otuda proisti~e sretan ili nesretan tok njihova `ivota, mnogo vi{e nego {to poti~e od sebi~nosti i lakomosti.

            Velike narodne tvorevine vezane su za dinarski tip, otkud poti~u samouci  Vuk, Njego{, Kopitar, Pre{ern i mnogi drugi. Kolika je dinarska darovitost vidi se u pore|enju sa Bugarima ( ali i sa mnogim drugima) koji nisu imali takvih samouka.

            Dinarski  tip se znatno izmijenio do{av{i u druge sredine: [umadiju, jadranski dio, u`i~ki kraj, Bosnu. Natjerale su ga `ivotne prilike na to. Tako je kod [umadinaca kruti tradicionalizam skoro i{~ezao, a na ra~un njega javile su se druge osobine kao {to su velika upornost, manja sklonost pri~anju i epskom pjevanju, a ve}a ka radu .

            Pod Erom se podrazumijeva stanovnik najvi{ih dinarskih oblasti. Oni govore ijekavski a iseljavali su se u [umadiju, u panonsku oblast i u jadransku oblast. Da bi  se tamo odr`ali, morali su postati lukavi i primiti neke osobine stanovni{tva tog kraja. Me|utim, karakterne crte Dinarci su zadr`ali negdje u dubini i kad se uka`e prilika ili potreba, one se opet pojavljuju. Zato su skloni hajdu~iji. Imaju i veliku sklonost ka nauci i {kolovanju i ako nemaju priliku za to, postaju samouci, ali ne odustaju.

            U bosanski varijetet spadaju i pravoslavni i muhamedanci i katolici koji `ive na ovom prostoru. Zahvaljuju}i vjerama, oni se poprili~no razlikuju po karakterima, iako poti~u od iste etni~ke grupe, {to je prilog tvrdnji sa po~etka ovog odlomka da se na karakter i pona{anje ~ovjeka mo`e uticati, tj. da se ne mora biti onakav kakav je tko ro|en. Na takve razlike u osobinama je kod pravoslavnih i muhamedanaca uticala isklju~ivo religija, a kod katolika u podru~ju srednje Bosne je osim religije uticala jo{ i izmje{anost tih dinarskih stanovnika sa rudarima Sasima, {to se tako|er odvijalo pod uticajem katoli~ke crkve. Naravno, tu se misli samo na starije katoli~ko stanovni{tvo Bosne, a ne na ono katoli~ko stanovni{tvo koje je nastalo pokatoli~avanjem pravoslavnih od vremena dolaska Turaka pa do danas. To staro katoli~ko stanovni{tvo poti~e iz doline Rame i rudarskih krajeva Kre{eva, Fojnice, Kiseljaka, Vare{a, gdje su tada{nji vladari dovodili rudare Sase da im razvijaju rudarstvo. Oni su formirali svoje kolonije i dovodili su i svoje porodice. Kasnije su se mije{ali sa lokalnim dinarskim stanovni{tvom, ali su religiju morali zadr`ati po{to su konstantno bili pod budnim okom sve}enika katoli~ke crkve. To katoli~ko stanovni{tvo je oko 1290.  do{lo pod pasku franjevaca, koji su im dodatno formirali karakter i psihi~ke osobine. Zato se u mnogome i razlikuju od muhamedanaca i pravoslavnih iz istog podru~ja. Pravoslavni su uglavnom zadr`ali izvorne karakterne osobine dinarskog tipa ( jer se pravoslavna crkva nije uop}e trudila da taj narod okupi i  formira), a muhamedanci su pod uticajem Kurana, islama, mentaliteta okupatora i pod uticajem isto~nja~ke kulture, znatno izmijenili svoj dinarski mentalitet. Ipak, jezik se sa~uvao, a muhamedansko plemstvo je ~esto sa~uvalo i svijest o svom porijeklu. Mnogi su imali i podatke o svom porodi~nom stablu, a zadr`ali su i svoja prezimena na -vi}  i  -i}. Poislamljeno dinarsko stanovni{tvo ~uva uspomenu na svoje porijeklo ~ak vi{e nego pravoslavno stanovni{tvo, ali im to ne smeta da sebe smatraju ve}im muhamedancima i od samog sultana. Ipak se mora priznati da me|u dinarskim muhamedancima ima mnogo  manje lijenosti i nemara nego me|u pravim Osmanlijama i drugim muslimanima jer se kroz kroz kuranske propise i u~enja i kroz trulo tursko gospodstvo ipak probijaju i osje}aju one `ivahne dinarske crte. Zbog toga i me|u bosanskim muhamedansima ima radinih seljaka, inventivnih i po`rtvovanih ljudi kojima kuran i  islamski  fatalizam  nisu posve  sputali  njihove genetske  karakterne osobine. Ali, ipak je po dinarskim muhamedanskim varo{ima, kroz historiju, bilo mnogo puke sirotinje   ( fukare) koja gotovo ni{ta nije radila a koja je bila zadovoljni sa malo.

            Iako u balkanskim zemljama Turci nisu ostavili ni jednu zna~ajnu tvorevinu, nikakvog zna~ajnijg traga svoje kulture, ipak nisu pro{li kao nomadska horda, zahvaljuju}i ~injenici {to su tu ostali tako dugo. Njihov uticaj je ostavio traga u `ivotu pokorenih naroda: promijenio im je mentalitet. Ovaj uticaj nije isklju~ivo turskog porijekla jer su oni donosili i uticaje iz drugih pokorenih podru~ja: prednje Azije, Indije, Kine. Zato ih je pravilnije nazvati uticajima tursko-isto~nja~ke civilizacije, negoli samo turskim uticajima.

            Bosanski su muslimani bili najrevnosniji privr`enici nove vjere, daleko ve}i nego  ostali muslimani, kako na Balkanu, tako i {ire. Razlog za to su vjerovatno psihi~ke osobine dinarskog tipa. Njima je u po~etku bilo neugodno {to su napustili staru vjeru. Te{ko im je padalo {to su bili u istoj sredini sa onim sunarodnicima koji to nisu uradili, a {to ih je na taj postupak konstantno podsje}alo. Da bi dokazali da su bili u pravu {to su prihvatili novu vjeru, trudili su se da je prika`u boljom i poku{avali su  i nasilni~kim metodama da i ostale privedu novoj vjeri. Izgleda da je ta te`nja bila ( a  mo`da je jo{ i sada) mnogo ja~a kod dinarskih ljudi, vrlo osje}ajnih i oholih, nego kod ostalih koji su pre{li na islam. Zbog toga su nemirni i nemaju miran, ~vrst i odre|en duh. Tome jo{ doprinosi stalno prisustvo pravoslavnih koji nisu promijenili vjeru i njihovo povremeno zadirkivanje u tom smislu. Zato je duh bosanskih muhamedanaca neuravnote`en i kolebljiv.

            [to se ti~e bosanskih katolika, o njihovom duhu strogo vodi ra~una katoli~ka crkva. Ona se konstantno, dosljedno i sistematski trudi da svojim vjernicima izbri{e svako sje}anje na njihovo porijeklo i uspje{no im usa|uje vjerovanje da su oni  i njihovi preci, oduvijek bili katolici ( i Hrvati) iako to nema nikakve veze sa stvarnim ~injeni~nim stanjem, tj. sa historijom. Me|utim, oni igraju na kartu da ve}ina tog stanovni{tva nikad ne}e ni saznati svoju pravu historiju, a ona nekolicina koja je  i sazna, ne mo`e ( ali i ne}e) , u tom smislu da pou~i  ovu ve}inu. Tako da ovo stanovni{tvo mo`e o~ekivati uskoro  tvrdnju ( ako to ve} nije i bilo) da su jo{ i Adam i Eva bili katolici ( i Hrvati).

            U Bosni se mo`e vidjeti koliko je katoli~ka crkva, a naro~ito franjevci uticala na karakterno formiranje bosanskih katolika. Jedva da bi se moglo i pretpostaviti da je od dinarskog ~ovjeka mogu}e stvoriti ovako krotke, smirene ljude kao {to su bosanski katolici. Svi oni  kao ov~ice slijede svoje duhovne pastire kao {to ka`u  sami franjevci. Tako je nastala diferencijacija u karakteru i pona{anju izme|u pravoslavnog  i katoli~kog dinarskog stanovni{tva. Jer, kao {to je poznato, crkva Svetog Save se nije ba{ mnogo trudila i uticala na formiranje karaktera svojih vjernika i na njihovo obrazovanje.

            Jadranski varijetet ima i danas osobine vrlo sli~ne stanovni{tvu [umadije jer su i jedni i drugi dinarskog porijekla ( uz neke specifi~ne primjese), ali  i sa posljedicama uticaja mediteranskog okru`enja. Kao i ostalo mediteransko stanovni{tvo odlikuje se `ivahno{}u. Manje nego drugi balkanski narodi zahva}eno je fatalisti~kom rezignacijom. Lako se snalazi u raznim prilikama i radije }e se poslu`iti mudro{}u i diplomatijom nego borbom. Me|utim, kod njih ima vi{e ta{tine nego kod ostalih Dinaraca. Osjetljivi su na plemi}ke titule i iz njihovih redova se katkad regrutuju avanturisti. Ovo su generalne psihi~ke osobine primorskog stanovni{tva. Me|utim, u pojedinim krajevima koji su geografski izdvojeni, i imali su neku svoju historiju, javljaju se i pokrajinske osobine i lokalni duh. Takav je slu~aj sa Istrom i Kvarnerskim otocima. U Istri ima, ju`no od ]i}a vi{e starog stanovni{tva; na planini je stanovni{tvo dinarskog tipa a u centralnom dijelu je stanovni{tvo karakternih osobina sli~nih varo{kom stanovni{tvu Ju`ne Srbije. Stanovni{tvo Istre i Kvarnera je veoma vrijedno, mirno i uravnote`eno i ~esto po strani velikih pokreta koji odu{evljavaju dinarsko zale|e. Vrlo su pobo`ni i vole unutra{nji `ivot ( kao Slovenci u primorju i karstu).

            Dubrova~ko stanovni{tvo, ~ija republika je propala u 19. stolje}u,  dosta dugo je sa~uvalo  mnogo svojih tada{njih osobina. Osim tradicija koje su im zajedni~ke sa dinarskim, Dubrov~ani su isticali i svoje vlastite tradicije. Iako su se stare porodice utopile u doseljeni~ku masu, ipak su zadr`ale duh preduzimljivosti, sklonost za knji`evnost i prefinjen ukus.  Stanovni{tvo se odlikovalo blago{}u i uljudno{}u, ugla|eno{}u, taktom i razborito{}u. Tim se osobinama ima zahvaliti {to su uop}e imali tako prosperitetnu republiku, jedinstvenu  po svojoj vrsti i {to su nalazili na~ina da ona egzistira i napreduje i u najte`im uslovima. Danas je to takvo dubrova~ko stanovni{tvo u mnogome izmije{ano sa novoprido{lim Dinarcima  (prete`no Hercegovcima) koji i dalje konstantno pristi`u u tu sredinu i mijenjaju joj znatno psiholo{ke osobine, tako da je jedva ne{to ostalo od onih lijepih osobina koje su egzistirale u vrijeme Dubrova~ke Republike. Mo`da se nigdje ne vidi kao na primjeru Dubrovnika kako, ali sna`na grupa, ovdje romanska grupa, koja je sebi nametnula red, disciplinu, plan i ~vrsto se dr`ala tradicije, mogla da stvori zna~ajan centar i umjela se koristiti doga|ajima i surevnjivostima izme|u susjednih dr`ava. Mo`da je ja~anju Dubrovnika pripomogao i jedan etnografski momenat: sna`no stanovni{tvo njegovog  zale|a, koje je konstantno priticalo i oja~avalo ga. Me|utim, ta romanska grupa se veoma ~uvala od tog dinarskog zale|a. Bilo im je jasno da }e se  jedno malo romansko naselje smje{teno na jednoj hridi, te{ko sa~uvati od asimilacije sa kopnenim stanovni{tvom, te su u tom smislu preduzeli sve mogu}e za{titne mjere. Uveli su sistem mjera da pot~ine i preobraze slavensko stanovni{tvo koje je priticalo u Dubrovnik i da tako sa~uvaju svoj romanski red i civilizaciju. Jedna od tih mjera je bila i vjera. Vjerska netolerancija je podignuta na nivo dr`ave, te se u Dubrovniku nije trpjela nikakva druga vjera osim katoli~ke. Tako su se branili od prodora pravoslavne vjere iz svog zale|a, od slavenskog misticizma i nediscipline, koja se poslije velikih seoba pod Turcima, morala osje}ati. Me|utim, Dubrovnik se nije u tolikoj mjeri {titio od dolaska fizi~kog elementa iz zale|a jer se vremenom sve vi{e osje}alo da ta romanska grupa, zatvorena u sebe, pada u fizi~ku dekadenciju. Zato je svaki pravoslavni stanovnik iz zale|a, koji je htio ostati u Dubrovniku, kao prvo morao promijeniti vjeru, a zatim se i potpuno asimilirati. Dubrov~ani su se toga pravila strogo pridr`avali i onda kad su svoju oblast pro{irivali na podru~ja  Stonskog Rata i Konavla, koja su bila naseljena pravoslavnim stanovni{tvom. I danas postoje porodice iz tih podru~ja, koje su katoli~ke vjere, ali su zadr`ale svoju slavu. Neki su bili primorani da svoje slavske ikone maskiraju, pa se one i danas mogu na}i prilikom ru{enja nekih starijih objekata. Dubrov~ani su imali pretenzije da se i dalje teritorijalno pro{ire na podru~je niske Hercegovine, Huminu sa Trebinjem, Bile}u i Klobuk.  Poznati su njihovi napori u tom smislu kod sultana, bosanskih vladara i \ur|a Brankovi}a. Mo`da je {teta i  za civilizaciju, a za Balkan sigurno jeste, {to u tome nisu uspjeli. Zahvaljuju}i tako strogim pravilima, u Dubrovniku se postiglo potpuno stapanje romanskog stanovni{tva sa prido{lim pravoslavnim stanovni{tvom iz zale|a, kao nigdje na jadranskom podru~ju. Srpski jezik kojim su u po~etku govorili samo ni`i slojevi koji su  regrutovani iz stanovni{tva zale|a, vremenom  je prodro i u aristokratske krugove i postao doma}i jezik i bogatijih porodica i plemstva.  Takvo {ta, prema op}im saznanjima, mo`e da se desi samo ako  je stanovni{tvo ~iji je to jezik, ve}insko. Time se izvr{ila potpuna asimilacija romanskog stanovni{tva sa stanovni{tvom iz zale|a, s tim {to je od romanske grupe ostao duh, vjera, dr`avno ustrojstvo a novoprido{lo stanovni{tvo je dalo jezik i fizi~ko prisustvo.

            Od Arbanasa sjeverne Arbanije iseljenih u Kosovo i Metohiju, formirao se u tursko vrijeme  naro~it socijalni i psihi~ki varijetet, ~ija je glavna karakteristika anarhi~no stanje i unutra{nja uzrujanost. U zemlji matici oni su `ivjeli organizovani u fisove. Nemaju historijskih tradicija ali su njihove plemenske zajednice ( fisovi) ~vrste. Unutra{nji red i odnosi su  se zasnivali na besi i krvnoj osveti. Imaju razvijen osje}aj za ~ast i ponos. U materijalnom pogledu je to najprimitivnije i najsiroma{nije stanovni{tvo Balkana. Na Kosovo i Metohiju su se doselili Arbanasi iz raznih fisova i time izgubili fisnu organizaciju i njene tekovine. Zbog toga je prete`na maksima njihovog pona{anja nasilje; nasilje i prema pripadnicima svojeg naroda, prema poarbana{enim Srbima i prema Srbima. Turska vlast  se nije ni trudila da tu uvede nekakav red i li~nu i imovinsku sigurnost. Neki od Arbanasa postali su turski begovi i kao takvi maksimalno se osilili nad ukupnim stanovni{tvom. Da ironija bude ve}a, mnogi od njih su bili poarbana{eni Srbi. U ovoj uzavreloj, haoti~noj sredini, Turci su samo haos  jo{ pove}avali. Uslijed svega toga nigdje na Balkanu nije bilo manje li~ne i imovinske sigurnosti stanovni{tva. Svaki ~ovjek je `ivio sam za sebe, ogra|en visokim zidom i u svakom je gledao svog neprijatelja. Kao u `ivotinjskom svijetu! Uvijek se polazilo od logike: bolje je da ja njega ubijem nego on mene. Na`alost, situacija se ni do danas nije bitnije izmijenila.

 

            Diferencijacija uslijed promjene vjere. Od prelaska Ju`nih Slavena na kr{}anstvo i podjele kr{}anstva na isto~no i zapadno, nije me|u njima bilo toliko promjena vjere kao u tursko doba. Prije ove epohe, Balkansko poluostrvo je bilo kr{}ansko i jedina prevjeravanja su se vr{ila unutar samog kr{}anstva i bila su jednosmjerna ( tj. izvorni kr{}ani su se prevjeravali u novoformirane katoli~ke kr{}ane). Naime, katoli~ka crkva je nastojala da {to vi{e pripadnika kr{}anstva pridobije za svoju novoosnovanu katoli~ku crkvu. Pri tom je bila beskurpulozna. Ne{to prije progla{enja katoli~ke crkve, tradicionalno kr{}anstvo je bilo do`ivjelo jo{ jednu znatnu kritiku i udar. Javila se jedna nova sekta, bogumilstvo, koja je u stvari bila kritika kr{}anstva i koja se sa podru~ja Bugarske gdje je i nastala, postepeno {irila po Srbiji, a kasnije i dalje. Pripadnici ove sekte bili su proganjani od srpskih vladara pa su bje`ali u Bosnu, jer su bosanski vladari bili tolerantniji prema njima s obzirom da tradicionalno kr{}anstvo u Bosni nije bilo tako ~vrsto kao u Srbiji, a katoli~anstvo se jo{ nije  bilo pojavilo. Tako su bogumili na{li svoj mir u Bosni. Ali ne za dugo. Nakon formiranja katoli~ke crkve, po~eli su progoni bogumila po Bosni vezani za te`nju katoli~ke crkve da ih pokatoli~i. Taj lov na bogumile trajao je do dolaska Turaka. Oni bogumili koji  nisu jo{ tada bili pobjegli dalje u Evropu i oni koji se nisu  bili pokatoli~eni, da bi se spasili od terora katoli~ke crkve, olako su prelazili na islam tra`e}i tamo spas. Upravo zbog beskurpuloznih i nasilni~kih metoda preobra}anja na katoli~ku vjeru, ne samo bogumila ve} i pravoslavnih, javili su se veliki antagonizmi izme|u pravoslavne i katoli~ke crkve. U Bosni i Slavoniji pojavljuju se franjevci ( po nalogu pape) koji razvijaju veliku prozelitsku revnost  i  smatraju svojom du`no{}u obra}anje inovjernika na katoli~ku vjeru.

             Poznata je ~injenica, ~im se ljudi izdvoje u grupe, partije, klase i sl., onda se izme|u njih javlja netolerancija, osje}aj suprotnosti, zavisti, mr`nje. Ove pojave su intezivnije {to su grupe vi{e zatvorene u sebe i  tako, u uskom krugu izgrade ideologiju ne stupaju}i dovoljno u kontakt sa drugim grupama i ne sporazumjevaju}i se. A to je najvi{e nagla{eno ba{ kod vjerskih grupa, ~iji se predstavnici bave ljudskom du{om i njenim spasenjem. One, zasnivaju}i se na hiljadugodi{njim dogmama i na~inu mi{ljenja, svoju vjeru smatraju jedino spasavaju}om. Zbog toga se zao{trila  i oja~ala vjerska raznolikost, najte`e naslije|e koje je ostalo iza turskih vremena i  mleta~ke i austrijske okupacije. Okupator je oti{ao, ali je jabuka razdora  ostala i ona dalje sije svoje zlo sjeme, a narod je nedovoljno u~en i prosvije}en da bi se toga otresao!

            U nekim oblastima su postojale preddispozicije za promjenu vjere, kao npr. u Bosni i  Zahumlju kod bogumila i pravoslavnih jer nije bilo ~vr{}e organizovane pravoslavne crkve ( a i centrala je bila daleko) i u Arbaniji (Albaniji), gdje kr{}anstvo nije ni uhvatilo dubljeg korijena. Na islam je odmah pre{lo zate~eno plemstvo jer je to bio jedini na~in da sa~uva imanje, a prelazila je masovno i sirotinja nadaju}i se da }e pod drugom vjerom prestati biti sirotinja, kao {to joj je bilo i obe}avano. Ali, kako je turska vlast trajala tako dugo i kako je bila sve beskurpuloznija, preobra}ali su se u islam i drugi, kako bi uop}e opstali. Ako to nisu htjeli, onda su morali bje`ati, pa su se u tursko doba de{avale mnnoge zabilje`ene i nezabilje`ene seobe.

             Te seobe  su redovito bile popra}ene prevjeravanjima i  to se obi~no radilo o katoli~enju i unija}enju pravoslavnog stanovni{tva koje je pobjeglo od turskog terora i nasilne islamizacije i doselilo se na teritoriju gdje je slu`bena vjera bila katoli~anstvo  (naro~ito za vrijeme Marije Terezije). Najvi{e katoli~enja je bilo u Dalmaciji, Slavoniji i Bosni. Poslije progla{enja katoli~ke crkve, Dalmacija je postala oblast crkvene borbe izme|u Vizantije i Rima, jer je Rim nastojao da protjera Vizantiju i njen uticaj i da nametne svoj, u ~emu je i uspio. Otada se u Dalmaciji forsira samo Katoli~ka crkva i katoli~ki vjerski objekti. Zbog toga se sve ~e{}e po~inje de{avati da pravoslavno stanovni{tvo nema u blizini svoje crkve i svog sve{tenika, pa je bilo prisiljeni da tra`i usluge katoli~kog sve{tenstva i da posje}uje katoli~ke crkve. Tako su vremenom i potpuno prelazili na katoli~ku vjeru. Franjevci navode mnoge primjere masovnog pokatoli~avanja pravoslavnog stanovni{tva Dalmacije, Bosne i Slavonije uz opasku da ona katoli~enja manjih grupa ne mogu ni pobrojati. I zaista, mnogo vi{e je pravoslavnih tada pokatoli~eno nego {to se mo`e na}i u zapisima. Mnoga katoli~ka bratstva predstavljaju pokatoli~ene pravoslavne starince, {to pamte pokatoli~ene porodice oko Mostarskog blata, u Hrasnu i drugdje. Ima mnogo starih doseljenika iz Crne Gore koji su danas katolici ( i Hrvati!), kako tvrdi  dr Vladimir Dedijer. Osim toga, poznato je da u Bosni i Hercegovini ima bratstava ~iji dijelovi pripadaju pravoslavnoj, katoli~koj i muslimanskoj vjeri. Monsinjor Buli}, na{ znameniti arheolog ka`e da su splitski i vrani~ki Buli}i starinom iz mostarske okoline, gdje ih ima i pravoslavnih i muhamedanaca, pored ovih koji su danas  katolici. Interesantan je i slu~aj pravoslavne porodice Lu{en iz Zvornika. Jedan dio porodice, da bi izbjegao islamizaciju, pobjegao je u Kranjsku. Tamo je primio katoli~ku vjeru i germanizirao se u 17. stolje}u. I sad ih ima po Koru{koj, a jedan od njih, sudija ~uvao je neku vrstu ~itulje- porodi~nog stabla iz koje je vidljivo da su preci do{li iz Zvornika. Neki od germaniziranih potomaka pre{li su u Njema~ku, gdje je jedan od njihovih potomaka bio profesor  antropologije na Berlinskom univerzitetu i on je ovu pri~u o svom porijeklu ispri~ao dr Jovanu Cviji}u.

            Naro~ito mnogo slu~ajeva katoli~enja navode franjevci Zlatovi} i Batini}, precizno, knjigovodstveno. Podaci o tome, prema navodima Zlatovi}a, nalaze se i u arhivima Vatikana. Ti izvje{taji izgledaju  ovako:

            .. Godine l648. visova~ki franjevci prevedo{e lo ooo du{a iz Bosne u katoli~ku vjeru; sam `upnik {ibenske varo{i otac Juro Markovi} pridru`i jedinstvu katoli~kog zakona 77 du{a; na po~etku be~kog rata franjevci Franjo Marjanovi} i Ivan Kne`evi} dovedo{e iz Hercegovine 2000 du{a i pokatoli~i{e ih; godine 1739. franjevci pokatoli~i{e u Vrgorcu oko 1000 pravoslavnih; u vremenu od 1702.-1273. je l601 du{a u okolini Slavonskog Broda prevedena u katoli~ku vjeru i u ostalim dijlovima Slavonije i Srema; itd, itd..

            Katoli~enju je veoma mnogo doprinio An|elo Zvjezdani} koji je bio pravoslavne vjere a u katoli~ku je pre{ao kao mladi} i postao starje{ina franjeva~kog reda u Bosni.

            U nekim krajevima je zabilje`eno i preobra}anje muhamedanaca u katoli~ku vjeru a to je uslijedilo nakon slabljenja turske carevine i povla~enja Turaka sa nekih teritorija. To se prvenstveno odnosi na podru~je Dalmacije, Like i Slavonije. Tu je katoli~enje tako precizno i savjesno obavljeno da danas nema ni jednog muhamedanca na tom podru~ju. A bilo ih je, ni{ta manje nego na drugim podru~jima. O tom svjedo~e i neka prezimena  kao He}imovi}, Begovi}, Bego, Turkovi}, Turek, Dizdar, Mustapi} i sl. Tu je dokaz za tvrdnju da su preci nekih od nas mijenjali vjeru i po nekoliko puta. Dinarsko stanovni{tvo Like bilo je kr{}ansko- pravoslavno. Zatim su do{li Turci pa je moralo pre}i na  islam  (prvenstveno ono koje je `ivjelo u nizinama a `eljelo je tu i da ostane), a zatim su oti{li Turci a do{li Mle~i}i, pa je moralo pre}i na katoli~anstvo! I do kad tako?

            Najmanje slu~ajeva promjene vjere je bilo kod katolika. Onaj tko je jednom postao katolik, bio je pod konstantnim nadzorom katoli~ke crkve i on nije mogao ni smio promijeniti vjeru. Zabilje`eno je samo ne{to malo slu~ajeva prelaska na kalvinizam  (Podravina), a samo  poneki su primili  islam, dok  postoji samo jedan zapisan podatak  da je jedna manja grupa katolika pre{la  natrag na pravoslavlje ( Srem).

            Premda je Cviji} najsveobuhvatnije istra`ivao balkansko stanovni{tvo, postojali su jo{ neki nau~nici koji su se bavili istra`ivanjem pojedinih grupa stanovni{tva. Radi pore|enja rezultata bilo bi interesantno spomenuti zagreba~kog nau~nika Dinka Toma{i}a koji je 30-tih godina analizirao zna~ajke dinarske kulture ( i stanovni{tva) i  koji je zaklju~io da u dinarskoj kulturi va`no mjesto zauzimaju kult oru`ja i herojski kodeks, te`nja za dominacijom, netolerantnost prema  suparnicima, urotni{tvo i sklonost ka  revolucijama, te zavisnost o uzbu|enjima i senzacijama. Tako|er, Dra`en Lali}, splitski sociolog skoro je u NACIONALU izjavio da se {to{ta od toga manifestiralo u protestima u vezi sa slu~ajem Norac. Na skupu u Splitu ( gdje su ve}inom bili prisutni stanovnici Hercegovine i Dalmacije -zna~i nekada{nji ili sada{nji Dinarci) bilo je ljudi u narodnim no{njama, sa kuburama pa i sa konjima, a pjevale su se pjesme u desetercu i gudilo se na guslama! ( To nam je odnekud  dobro poznato!). I {to je najparadoksalnije u svemu tome: svi su oni  bili VELIKI HRVATI i borili se za HRVATSKU STVAR!

            Sociolog Lali} dalje tvrdi da dinarska kultura ne po{tuje zakon, opire se vlasti, ne prihvata autoritete i sklona je plja~ki i hajdu~iji, a ne mo`e bez mitova i svetinja. Nasuprot tome, moderno dru{tvo, jedino  u kojem mo`emo ostvariti visok `ivotni standard i ostale tekovine razvijenog Zapada, ne mo`e se  graditi na emocijama, mitovima i svetinjama ( npr.  nedodirljivi sveti domovinski rat), jer se tako ~ini velik civilizacijski korak nazad, koji je, uostalom, 90-tih i napravljen. Zato je za Balkan va`no uspostaviti most izme|u razli~itih kultura, mentaliteta te politi~kih opredjeljenja.  Najve}i problem Balkana je ba{ u tome {to nikad nije bilo ( ili je bilo premalo) takvih ljudi-mostova koji su bili spremni da pove`u razli~ite kulture. Na`alost, upravo je vi{e bilo onih koji su se trudili da suprotstave jedne kulture drugima.

 

 

 

 

 

            Centralni tip

 

            Stanovni{tvo ovog tipa zauzima sredi{nji dio Balkanskog poluostrva tj.kosovsko-metohijski, vardarski kao i okolni predio.

            U pore|enju sa ostalim tipovima ovdje je prenagla{ena arhai~nost obi~aja (staroslavenski, starobalkanski i tursko-vizantijski), sa ~ime se stapaju i druge osobine kao osobine poti{tene klase ( zbog dugotrajne okupacije). Kroz te osobine provla~i se jedna naro~ita realisti~na crta. Zbog dugotrajnog robovanja Turcima u ovom tipu se razvila poti{tena ni`a klasa: raja. Karakteristike ove klase, dodu{e, nisu ni etni~ke ni stalne i one su postepeno i{~ezavale sa novim nara{taljima koji nisu vi{e `ivjeli pod okupacijom. Me|utim, one su toliko duboko bile ukorijenjene da su se odr`ale kroz vi{e nara{taja, a osje}aju se i danas. Istina, rajinske osobine nisu samo vezane za centralni tip, ve} se javljaju i u nekim dijelovima dinarskog i panonskog tipa ( odnosno, svagdje gdje se dugo morala trpjeti tu|a vlast). Od mnogobrojnih rajinskih osobina najuo~ljivija je tzv. mimikrija, tj. podr`avanje gospodara u obi~ajima, odijevanju i sl. Tako su u tim podru~jima pravoslavni nosili ~ak{ire, dimije i fes, a u predjelima gdje je bilo Arbanasa, arbana{ko odijelo. Ovom spolja{njom mimikrijom stanovni{tvo se ~uvalo od mu~enja i nasilja. Ali, ona je polako i sigurno vodila ka poislamljivanju i poarbana{ivanju. Samo po sebi se razumije, da ~im pravoslavac postane musliman, prestaje potreba za mimikrijom. [tavi{e, iz psiholo{kih razloga, on postaje najlju}i nasilnik prema svojim datada{njim sunarodnicima i ba{ takvi su zaslu`ni za toliki stepen poni`enja svojih sunarodnika. Najizra`enija karakterna crta rajinskog tipa je pretjerana poniznost prema svima koji nisu raja. Zbog toga postaju prituljeni, skriveni, nepovjerljivi i podmukli; naviknu se na pretvaranje i podlost jer im to poma`e da opstanu. Spremni su ~ak da svom gospodaru pozajme svoju `enu! Zbog toga je u tim oblastima zaostalo mnogo turskih ( ili op}enito isto~nja~kih) gena u slavenskom stanovni{tvu. (Prema rimskim zapisima slavensko stanovni{tvo je bilo plavih o~iju, svijetle puti, crvenkasto-`ute kudrave kose, a  me|u dana{njim stanovnicima tog kraja preovladavaju tamnoputi sa isto~nja~kom fizionomijom, mada se ne mo`e tvrditi da su to sve geni takvog porijekla, s obzirom da je i starobalkansko stanovni{tvo bilo tamne kose i o~iju, a slavensko stanovni{tvo se i sa njima pomije{alo). Bilo je mnogo slu~ajeva kad su `ene i djevojke bivale otete od strane gospodara ( i ne samo njih), poislamljene i prisiljene da tamo ostanu i ra|aju njima djecu. Ovo je naro~ito ~esto bilo kod Arbanasa. Na taj na~in su slavenski geni ostavili traga u potonjim turskim i arbana{kim nara{tajima.

            Moralna mimikrija se naro~ito razvila u nekim varo{ima, koje su bile pod silnim uticajem arbana{kog nasilja i bezvlla{}a, kao npr. u \akovici i Debru. Nakon {to bi pravoslavac koji je morao prihvatiti mimikriju primio time sve {to je tursko i arbana{ko, nije mu bilo te{ko da primi jo{ i vjeru i potpuno se potur~i ili poarbana{i. U po~etku su na staroj vjeri ostajale samo `ene ili samo stare `ene. Kad one pomru, porodica postaje potpuno arbana{ka i islamska. Oni koji nisu na to pristajali, `ivjeli su u vje~itom strahu od ro|enja do smrti. U Makedoniji su govorili: “Mi  i  u snu  bje`imo ispred Turaka i Arnauta.”

            Iz svih tih razloga razvile su se izrazite  karakterne osobine raje: nedostatak iskrenosti i otvorenosti, odsustvo juna~kog ili vite{kog duha, osje}aj zavisti, mr`nje i pakosti. Me|utim, treba znati da te mane nisu genetske prirode ve} su posljedica surove vladavine  okupatora koju su podnosili. U tom pogledu centralni tip nije nikakav specifikum. Iste osobine su se razvile i na drugim podru~jima gdje je stanovni{tvo dugo trpilo surovu okupatorsku vlast.

             Kako svako zlo ima ivoje dobro, tako  i ovi ljudi imaju  nevjerovatno razvijeno psiholo{ko osje}anje da procjene ljude, njihove osobine i strasti, a svoja opa`anja obi~no zadr`e za sebe ( za razliku od ljudi dinarskog tipa). Tako|er treba pomenuti da ovi ljudi imaju vi{e dara za lirsko, negoli za epsko pjevanje. Njihova inteligencija je obi~no upravljena na materijalne obzire i li~ni interes. Imaju veliku mo} prilagodljivosti najrazli~itijim dru{tvenim sredinama ( ali i politi~kim sistemima). Vrlo brzo primaju tekovine materijalne kulture i spoljne znake civilizacije, ~ime se lako izjedna~avaju sa civilizovanom sredinom u kojoj se na|u.

            Varo{ko stanovni{tvo u ovom podru~ju je vrlo religiozno, ali su  poslovnu djelatnost i moral vezan za nju posve izdvojili od vjerskih propisa. Oni ne smatraju grijehom prevaru u poslovnom odnosu. Ali moral, u u`em smislu, u pogledu odnosa izme|u mu{karaca i `ena je mnogo ~vr{}i nego kod katolika. Tako|er nisu vjerom sputani da koriste metodu podmi}ivanja  za postizanje ciljeva na svim poljima, {to im je ostalo od Turaka (  to je sredstvo koje se maksimalno koristi u  Turskoj).

Zbog specifi~nosti uslovljenih historijom, geografskim uslovima i stranim uticajima, unutar centralnog tipa formiralo se nekoliko varijeteta i mnogo grupa. Sve one nose neke zajedni~ke osobine svojstvene centralnom tipu, ali posjeduju i mnoge razli~nosti. Za detaljinija obavje{tenja vidjeti  BALKANSKO POLUOSTRVO, Jovana Cviji}a.

 

 

Isto~nob-balkanski tip

 

 

Stanovni{tvo isto~nobalkanskog tipa zauzima oblasti na istoku Balkanskog Poluostrva, tj. donjodunavsku plo~u, sliv Marice sa Trakijom, doline Rodopa i Pirina prema Egejskom moru. Tu se formirao slavensko-bugarski narod. Slavenima koji su se nalazili na donjedunavskoj plo~i pridolazila su azijatska plemena Bugara, Pe~enjeza i Tatara, koja su se manje ili vi~e stopila sa Slavenima. Iz ovog je proiza{la etni~ka razlika izme|u ovih i ostalih balkanskih  slavenskih naroda. Osim toga, i  vizantijski i turski uticaji su  vr{eni najdu`e ba{ na ovim prostorima. Zbog toga ovo stanovni{tvo nije bilo zahva}eno uticajem renesanse, ve} je njihova kultura pro`eta tursko-isto~nja~kim elementima. Dok su njihovi zapadni sunarodnici,  osim pod turskom vla{}u bili jo{ i pod mleta~kom i austro-ugarskom vla{}u, oni su ostali samo pod turskom vla{}u, nakon propasti Vizantije. Uslijed toga je njihova civilizacija ( i historija) ostala jednostavnija. Oni su prete`no pravoslavne vjere.

Bugari se, u pogledu etni~kog sastava razlikuju od drugih balkanskih Slavena, jer su mje{avina Slavena i azijatskih plemena ( zbog ~ega ih neki poku{avaju ne svrstati u Slavene). Me|utim, to su obi~no bile ideje nadahnute politikantskim pobudama. Budu}i da ih jezik vezuje za Slavene ( a jezik je stariji i od nacije i od politike), oni ipak tu pripadaju. Da je to opravdano potvr|uje i iskustvo koje ka`e da u  slu~aju mije{anja etni~kih grupa zadr`ava se redovito jezik one koja je bila mnogobrojnija.

            Za Bugare je karakteristi~no da su samo ni`i slojevi primili islam, za razliku od Bosne gdje ga je uz sirotinju primilo i plemstvo. Ovo islamsko stanovni{tvo nema onog ponosa i vite{kog duha kao {to ga imaju bosanski  muslimani ( a {to je svakako posljedica njihovih dinarskih gena). Ovo stanovni{tvo je sna`no i zdravo, ali sa jako izra`enim osobinama sebi~nosti i grabe`ljivosti. Zbog te{kog `ivota koji su imali za vrijeme turske ( ali i  gr~ke) okupacije, kod seljaka se razvio velik osje}aj mr`nje prema varo{kim i {kolovanim ljudima. Me|utim, po{to se gradsko  stanovni{tvo regrutuje iz takvog seoskog stanovni{tva, zajedni~ka osobina i ve}ine intelektualaca ( tj. pseudointelektualaca) i politi~ara je upravo mr`nja i sebi~nost. Zbog toga su zavist i mr`nja op}e karakteristike akcije u individualnom i kolektivnom `ivotu. To je velika ko~nica uspje{nom razvoju. Sve je kod njih, kako se ~ini, li~ni ra~un, a jedina metoda kojom im se mo`e nametnuti  pravo i red je sila.  ^ini se da kod njih gotovo i nema bole}ivosti, du{evnosti koja je jedna od dominantnih osobina Slavena. Bugari su ozbiljni, neveseli i ~esto sumorni ljudi. Neprijatelji su svake {ale. Veselost i velikodu{nost oni smatraju srpskom rabotom.  Oni ne cijene vite{ka djela i smatraju ih djetinjarijama. A za vrijeme rusko-turskog rata 1877.-78., kad su se Bugari oslobodili turskog jarma, Josip Rajnah je konstatovao:” ^im je me|u njih uba~ena rije~ sloboda, oni su shvatili da to zna~i da mogu neka`njeno zauzimati tu|e dobro i osloba|ati se susjeda koji im smeta.”

Vjeruju}i da radi za svoju vlastitu korist ( kao {to je uvijek  i jedino radila ), Rusija je  Sanstefanskim ugovorom poku{ala da stvori  Veliku Bugarsku, koja je trebalo da obuhvati i velik dio srpskih oblasti. Ova joj kombinacija nije uspjela na Berlinskom kongresu, ali je postala program bugarske politike. Time je bila podr`ana njena megalomanija, a {to je imalo za posljedicu strahovita zvjerstva koja su u kasnijim ratovima  Bugari sprovodili nad srpskim stanovni{tvom. Svakog Srbina bi trebalo da ~udi sklonost nekih politi~ara  prema majci Rusiji ( kao {to oni ka`u), iako historija pokazuje da je Srbima, mo`da najve}e zlo, ipak dolazilo od Rusije. Me|utim, bugarska megalomanija se nije ispoljavala samo prema Srbima. Njena pretjerana pohlepnost dovela ju je u suprotnost sa pravima i drugih balkanskih naroda, tako da je Bugarska danas prili~no izolovana  dr`ava od koje  zaziru  svi njeni susjedi.

Bugari su   mi{ljenja da treba raditi samo za materijalnu korist. U toku svoje historije ovaj narod se nikad nije `rtvovao za ideal koji ne bi donosio neke li~ne koristi. La` i lukavstvo su dopu{teni ako se pomo}u njih dolazi do koristi. Izuzeci su veoma rijetki. Ni kod inteligencije ta crta sebi~nosti nije ubla`ena, te skorojevi}i nisu nigdje tako mnogobrojni kao me|u ovim stanovni{tvom. Spori su u shvatanju, marljivi i istrajni u naporima, lakomi na }ar i vrlo {tedljivi. Li{eni su do nevjerovatnog stupnja svake sklonosti za razmi{ljanje, svake `elje za napretkom i moralnim pobolj{anjem. Jire~ek, nau~nik koji je u Bugarskoj bio ministar prosvjete ka`e:” Bugare smatraju za jak narod ali bez dara za duhovni rad.” Ministar Kalaj je govorio da Bugare precjenjuju i da je politi~ki talenat jednog Stambulova usamljen, a bugarska inteligencija je generalno bez talenta.

Nemogu}e je pre}utati bugarska varvarstva i svireposti u Prvom svjetskom ratu. Nigdje u Evropi nije bilo po~injeno toliko zlo~ina kao u srpskim oblastima koje su zauzeli Bugari. Oni su htjeli iskoristiti priliku u kojoj su bez ikakve moralne kontrole poku{ali da iskorijene narod koji je tu `ivio i bio prepreka njihovim osvaja~kim ambicijama.

Bugari nisu ni{ta izumjeli i time doprinjeli op}em napretku, a sude}i prema njihovim sklonostima, oni }e se i dalje najbolje snalaziti u oblasti materijalne kulture. Oni su u nekoliko navrata imali jaku dr`avu, ali ni tada nisu podizali crkve i manastire niti su imali svoju umjetnost kao Srbi.  Me|utim, iako su veliki materijalisti, ipak su u biti siroma{ni, kakva im je i dr`ava. Razlog za to je {to su pretjerani sebi~njaci i nemaju kolektivnu svijest, tj. ne shvataju da se ne{to od li~nog mora `rtvovati za zajedni~ko, da bi se to zajedni~ko jednog dana odu`ilo tom li~nom. U sportu su postizali zapa`enije rezultate jedino u individualisti~kim sportovima ( gimnastika i atletika), a nismo ~uli da imaju neku uspje{nu ekipu u nogometu, ko{arci ili ne~em sli~nom. Oni su, po uzoru na Evropu, stvorili univerzitet, Akademiju nauka, pozori{te, umjetni~ku {kolu, ali nisu dali knji`evnike i umjetnike od onakve vrijednosti kakve su dali ostali Slaveni. Mo`da je to u vezi sa oskudicom idealizma koja je osnovna crta njihova karaktera, a koji su ba{tinili od azijatskih plemena ~ije gene  tako|er posjeduju.

 

 

Panonski tip

 

Najve}i dio teritorija sa ovim stanovni{tvom je geografski izvan Balkanskog poluostrva, a obuhvata panonsku niziju i isto~ne Alpe. Me|utim, to stanovni{tvo je ipak balkansko po svom porijeklu i mentalitetu.

I tu postoji nekoliko varijeteta; slavonski, sremsko-banatski, slovena~ko-alpski varijetet i nekoliko grupa: zagreba~ka, zagorska i prava slovena~ka.

U historiji ovog podru~ja treba razlikovati dva karakteristi~na doba: doba do najezde Turaka i doba od dolaska Turaka. U toku ovog prvog doba historija  ovog podru~ja je uglavnom vezana za historiju Njema~ke, Austrije i Ugarske.

Slovenci su bili naselili  vara`dinsku, zagreba~ku i kri`eva~ku oblast, Kranjsku, [tajersku, Koru{ku,  ~ak do Linca i Blatnog jezera i dodira sa ^esima. Me|utim, najezdom Mad`ara  i Nijemaca to podru~je je u mnogome reducirano. Stanovni{tvo zagreba~ko-zagorske grupe je jezikom i etni~kim osobinama vezano za Slovence, mada je kasnije   ( poslije dolaska Turaka na Balkan) prihvatilo jezik dinarskih {tokavaca a tek negdje u 18. stolje}u po~inju se nazivati Hrvatima. Do tad su se nazivali Slovencima. Najvi{e od starog srednjevjekovnog stanovni{tva je opstalo  ba{ u tom podru~ju i u Turopolju. U ostalim podru~jima dominiraju doseljenici iz dinarskog podru~ja koji su  dolaskom pod vlast katoli~ke dr`ave, morali primiti katoli~anstvo, a kasnije, na osnovu toga  su pohrva}eni. U ove krajeve do{lo je dosta i stanovni{tva iz stare Hrvatske  (podru~je izme|u Like i Karlovca), a naro~ito plemstva koje je obi~no nazivano {ljivarima, s obzirom da je otuda poticalo njihovo bogatstvo. Hrvatski pisac \alski je u svojim djelima gotovo savr{eno prikazao osobine tog plemstva.  One podsje}aju na osobine dinaraca ali sa promjenama koje su posljedica `ivota u novoj sredini. Kod njih se zapa`a plahovitost, osjetljivost i odu{evljenje, a u dr`anju su bili puni dostojanstva. Vremenom su podlegli zarazi germanskih obi~aja, te ~esto koriste njema~ke rije~i. Narodni govor za njih nije bio otmjen. Nove dinarske doseljenike nisu voljeli (  zaboravili su  svoje porijeklo ili su `eljeli da ga zaborave) a nazivali su ih Vlasima. Tako|er su prezirali i Slovence nazivaju}i ih Kranjcima ili nekim pogrdnim imenima ( kr~marima ili zelena{ima). Voljeli su lagodan `ivot i zabave. I danas je primjetno da stanovni{tvo ovih krajeva voli kojekakva slavlja ( zabave) i sl. Pri tom imaju nevjerovatno mnogo smisla da to organizuju na najbolji mogu}i na~in, ~esto i preko svojih mogu}nosti. I ne samo slavlja ve} i neki vanjski privid  ili imid` blagostanja, koji ne mora nu`no da prati i bogatstvo su{tine. Kao ostatak karakternih osobina tog plemstva je i veoma primjetan snobizam.

Seljaci su bili kmetovi na njihovim imanjima, ali sredinom 19. stolje}a situacija se mijenja i oni dobijaju manje parcele. Zbog velikog prira{taja stanovni{tva bijedno `ive i mnogi ~lanovi porodica odlaze u gradove. Imali su darovitih ljudi, kao {to je bio Vatroslav Jagi}, profesor Univerziteta u Be~u i poznati lingvista. Ina~e su vrijedni i radini: gaje {ljive i lozu. Po mentalitetu podsje}aju na [umadince. Dok je plemstvo znalo ne{to o svojoj historiji, kmetovi nisu znali ni{ta. Oduvijek su bili pokorni vlastima i disciplinirani. Mrze sve koji koji ne govore njihovim dijalektom jer ih smatraju strancima. Takve nazivaju Vlasima. Veoma su religiozni, do fanatizma.

Od njih se prili~no razlikuje prava slovena~ka grupa. U Beloj Kranjskoj i [tajerskoj neosjetan je prelaz izme|u zagorske i prave slovena~ke grupe. I ovdje preovla|uje staro stanovni{tvo sa kojim su se izmije{ali balkanski doseljenici, danas potpuno asimilirani. Me|utim, sjeverno od Ljubljane, u Koru{koj, gotovo je sve staro slovena~ko stanovni{tvo. Tu su bili mnogi izvrgnuti germanizaciji, pa se ne mo`e utvrditi u kolikoj mjeri su izmije{ani sa njima a u kolikoj su samo ponjem~avani.  ^esto je kroz historiju jedini dozvoljeni jezik bio njema~ki. Kao i ^esi, i oni su zbog dugotrajne okupacije usvojili njema~ke metode i organizaciju, {to im je veoma koristilo. Gotovo da su bez historijskih uspomena jer je njihova historija samo tiha borba da ih potpuno ne germanizuju.

 

Slavonski varijetet. Glavne psihi~ke osobine ovog stanovni{tva bi se mogle iskazati kao osje}ajnost koja se dijeli sa drugima, dobrota koja ide do slabosti. Ove osobine podsje}aju na rusku du{u, u obi~ajima i narodnim umotvorinama ima mnogo ostalih balkanskih uticaja. Time to stanovni{tvo potsje}a na stanovni{tvo Ma~ve i sjeverne Bosne. Po{to je zemlja izrazito plodna, bez obzira {to su seljaci dugo `ivjeli kao kmetovi plemstvu ( koje je ~esto bilo stranog porijekla), ipak su dobro `ivjeli, kao i seljaci u moravskoj Srbiji. Varo{i su se sporo razvijale, a u njima su dominirali Nijemci i Jevreji, ali su i oni, ve} kroz nekoliko generacija, bivali pohrva}eni. Ina~e, stanovni{tvo je vrijedno i vrlo odano u`ivanjima. Po Lovreti}u njihove su epske pjesme jo{ na po~etku 2o. stolje}a bile iste kao u Sremu i u balkanskim zemljama. U vrijeme Cviji}a jo{ su se mogli na}i starci koji su znali pjesme o Marku Kraljevi}u, Vuku Mandu{i}u i caru Lazaru. Na cijeni su i lirske pjesme koje su sli~ne pjesmama iz moravske Srbije. ^ulni je `ivot kod njih neobuzdan. Toj bujici strasti `ene daju ton. Izgleda da ih mu{karci samo slijede. Uostalom, ni u jednom podru~ju na Balkanu  odnosi izme|u mu{karca i `ene nisu tako slobodni a `enski moral tako labav. ^esta je i prekomjerna upotreba alkohola, a bogatstvo koje pru`a plodna zemlja omogu}avalo  im  je da nabavljaju skupe stvari iz Be~a i Pe{te.

 

Sremsko-banatski varijetet. U ovom varijetetu koji je vrlo blizak slavonskom odr`alo se vi{e balkanskih osobina. Osim Srba sa Kosova, Metohije i sjeverne Srbije, ovdje su do{li i doseljenici iz Bosne i Hercegovine pa ~ak i iz Dalmacije ( oko Mitrovice, Karlovaca i Surduka). Neke osobine tog stanovni{tva su se pod tu|inskiom upravom znatno izmijenile.  Osjetljivi su ako im netko dirne u narodnost i vjeru, tj. odlikuju se `arkim rodoljubljem. Dali su mnoge velikane poput lingviste \ure Dani~i}a, filozofa Dositeja Obradovi}a, pjesnika Jovana Jovanovi}a Zmaja, vojvodu  Radomira Putnika, nau~nika  Mihajla Pupina i dr. Pod uticajem mad`arske sredine i tu|inske vlasti razvile su se neke specifi~ne karakterne osobine: vje{tina da se prikrije intimno osje}anje, otu`na ugla|enost koja je ~esto prelazila u odsutnost dostojanstva i dr.  Ovim nisu bili zahva}eni seljaci. Me|utim, ekonomskim prosperitetom i gradsko stanovni{tvo je izgubilo taj osje}aj i postalo samouvjereno do te mjere da se po~ela buditi i nacionalna svijest pod tu|inskim jarmom, {to je rezultiralo u progla{enjem Srpske Vojvodine u Ugarskoj.

 

 

 

Zaklju~ak

 

 

U ovom poglavlju nastojala sam skrenuti pa`nju na zna~aj psiholo{kih osobina stanovni{tva i njihov uticaj na sudbinu ~ovjeka i naroda u cjelini. Tako|er sam nastojala pokazati  od kud poti~u  psiholo{ke osobine ~ovjeka i uvjeriti ga da se one nu`no ne sti~u s ro|enjem. A ako je tako, onda nisu ni nepromjenjive, te je sve one osobine koje su {tetne, mogu}e ali  i nu`no mijenjati.  Ovoj oblasti, kod nas, gotovo da nitko nije obratio pa`nju, sa izuzetkom pionirskih radova Jovana Civiji}a.  Velika je {teta {to se poslije njega nitko nije prihvatio  rada na nastavku istra`ivanja u ovoj oblasti.

Cviji} je poseban zna~aj pridavao migracionim tokovima. U biolo{kim ukr{tanjima raznorodnog stanovni{tva ( kojih je na Balkanu bilo  zaista mnogo, premnogo), raznim kombinacijama i rekombinacijama, s pravom je tra`eno obja{njenje i za fizi~ki i duhovni razvoj doti~nog stanovni{tva. Ova Cviji}eva obja{njenja potvrdila su i kasnije egzaktna biolo{ko-genetska, psiholo{ka i populaciona prou~avanja o ~emu postoji obimna literatura.  U tim istra`ivanjima je u~estvovala Laboratorija za antropologiju Instituta za medicinska istra`ivanja i medicinu rada JAZU u Zagrebu pod rukovodstvom prof. dr P. Rudana sa saradnicima i potvrdila Cviji}eve tvrdnje u pogledu stanovni{tva na dalmatinskim otocima.  Ovo su potvrdila i etnolingvisti~ka istra`ivanja dr Anite Sujold`i}, saradnice Laboratorije za antropologiju istog Instituta.

Velika je {teta {to je zbog predrasuda i sumnijvih politi~kih interesa obrada ovih pojava uglavnom prestala poslije Cviji}a, ili, ukoliko je negdje i nastavljena, to je bilo upravo na onakav r|av na~in koga se on gnu{ao: tendenciozno i ispolitizovano. U svakom slu~aju, ovaj njegov rad ostaje pionirski u  mnogo ~emu, a njegove rezultate }e biti te{ko opovr}i. Njegov primjer i dalje ostaje veliki izazov pravim nau~nicima koji  oni moraju prihvatiti ako ho}e da ispune svoj zadatak.

Ne bi trebalo napominjati, jer se samo po sebi razumije, da  i organizacija rada u raznim krajevima, te na~in pona{anja prema ljudima, razne dr`avne i dru{tvene mjere u velikoj mjeri zavise , izme|u ostalog, i od osobenog psihi~ko-karakternog tipa doti~nog stanovni{tva. Zbog tog o tome  treba voditi ra~una ako se `eli biti uspje{an. Proizvodnost rada i funkcionisanje politi~kog sistema nesumnjivo zavise od toga. Naravno, tu treba unijeti vi{e novih nau~nih metoda, preciznijeg posmatranja i voditi ra~una o novim faktorima koji dovode do promjena.  Zato treba kriti~ki, nau~no  preispitati Cviji}eve rezultate, respektuju}i zna~aj ovog pitanja, ~ega je Cviji} bio potpuno svjestan.

Budu}i da oblast antropogeografije nije zainteresirala nau~nike ovog podru~ja poslije Cviji}a, te se nije i{lo dalje sa ovim istra`ivanjima, mogu}e je da neke konstatacije, koje su va`ile do 1918. ( kad je iza{la knjiga BALKANSKO POLUOSTRVO), sada vi{e ne va`e. Treba se nadati  da je ovim poglavljem bar ukazano  na to da su karakterne osobine svakog od nas, osim {to su uslovljene genetski, u velikoj mjeri  i produkt sredine.

 Ali, ima jedan  veoma bitan aspekt koji Cviji} nije elaborirao. Kao {to se iz historije Balkana vidi, svaki stanovnik Balkana nosi u sebi konglomerat raznih gena svojih predaka koji su bili raznolikog porijekla. Na taj na~in formirao se jedan amalgam koji je imao sve pretpostavke da postane jedan narod. U tom narodu bi, kao i u svakom drugom ( npr. talijanskom, engleskom, francuskom, njema~kom i sl.) bilo ljudi raznih karaktera i ni jedan tip karaktera ne bi bi bio dominantan, ba{ kao ni u prethodno pomenutim narodima. Me|utim, na Balkanu, kao historijskoj vjetrometini i raskrsnici, ~esti su bili okupatori koji su prema lokalnom stanovni{tvu primjenjivali razne metode prisilne asimilacije, ~ime su podijelili balkanski narodi po karakteru!. Naime, neki okupatori su asimilaciju provodili ognjem i  ma~em, pa su oni boja`ljiviji i kompromisniji stanovnici Balkana radije pristajali na dobrovoljnu asimilaciju ili prevjeravanje, nego da budu proganjani, diskriminisani ili ubijani. Neki drugi okupatori su smatrali da je efikasnije namamiti lokalno stanovni{tvo nekim beneficijama i obe}anjima     ( pa makar ona bila i la`na), da se dobrovoljno prevjere i asimiliraju, a onim preostaloma koji ne zagrizu taj mamac, obi~no je trebalo  pokazati zube . Tko nije pokleknuo ni pred pritiscima  ni pred namamljivanjima, morao se skloniti sa puta, a to je naj~e{}e zna~ilo: povu}i se daleko u brda i planine, gdje okupatorske dr`ave nisu imale interes da uspostavljaju  svoju vlast ( i svoj zulum, naravno). Na taj na~in su se na Balkanu formirale skupine stanovnika koje svaka za sebe pokazuju neke  svoje sli~ne  karakterne osobine  (popustljivci, kompromisa{i, lakomci, boja`ljivci, tvrdoglavci i sl.), koje su se kasnije proglasile narodima! Takvi narodi, usudila bih se re}i, su krnji i nisu u stanju, svaki za sebe, formirati stabilnu dr`avu. To je sigurno jedan od va`nijih faktora {to su dr`ave na Balkanu nestabilne. Jer, za stabilnost jedne dr`ave potrebno je da u stanovni{tvu budu zastupljeni svi karakteri, a ne samo neki. Dodu{e, zbog postojanja tzv. recesivnih gena , ne mo`e se tvrditi da su u narodu koji se formirao od skupine npr. popustljivaca ili tvrdoglavaca ba{ svi skloni  popu{tanju, odnosno  tvrdoglavosti, ali se mora priznati da ta komponenta dominira u karakterima kod ve}ine pripadnika tako nastalog naroda. Ovo je vi{e nego o~igledna stvar, mada se do sada nije jo{ nitko na{ao me|u nau~nicima tko bi imao hrabrosti, u ovakvom politi~kom okru`enju kakvo stalno postoji na Balkanu, da ovo iznese.

Upravo zbog gore izne{enih razloga, danas se mo`e primijetiti da osnovna karakterna crta onih stanovnika Balkana koji  jo{ i  danas nose naziv Srbi  je pretencioznost, osornost, rje~itost i sklonost epskoj etikeciji. Oni su zadr`ali svoj stari identitet i svoju vjeru, {to su skupo platili  povla~enjem u planinske zabiti, odakle  konstantno  silaze i mje{aju se ponovo sa onim svojim sunarodnicima koji su ostali u nizinama i prihvatili sve {to su morali prihvatiti da bi tu ostali. S obzirom na takve tendencije, ako se u me|uvremenu ne pojave neki novi okupatori sa srednjevjekovnim manirima, moglo bi se desiti da se u daljoj budu}nosti  opet konstitui{e taj integralni balkanski narod od svojih krnjih dijelova. A tek tada }e na Balkanu biti mogu}a egzistencija neke normalne dr`ave. Do tada }e  sve dr`ave koje se ovdje budu uspostavljale, morati biti umjetno odr`avane. Sjetimo se one poznate Du~i}eve misli: “Treba imati jak karakter da bi se izgradila domovina.” O~igledno da me|u stanovnicima Balkana ima premalo takvih, karakternih ljudi  a da bi se mogla izgraditi stabilna i trajna dr`ava koja bi stanovnicima Balkna bila prava domovina. Da bi se to konstatovalo ne treba nikakva nau~na analiza jer stvari su vi{e nego  o~igledne gdje god da bacite pogled. Gotovo na svim klju~nim polo`ajima  su uvijek bili beskarakterni ljudi kojima je najva`niji njihov li~ni interes. Zato su i rezultati takvi kakvi jesu.

Me|utim, svoje karakterne osobine  ( ili bar one lo{e i opasne ) svatko mo`e, bar u izvjesnoj mjeri, korigovati.  Da bi u tome uspio, morao bi upotrijebiti svoj razum, pomo}u njega izanalizirati svoje osobine, prema nekim op}im moralnim normama ih verificirati kao lo{e ili dobre, te snagom volje, one lo{e korigovati. Ako bi bar jedan dio stanovni{tva to u~inio, `ivot bi nam svima postao bolji i ljep{i. A zatim bi trebalo navesti ili na neki mudri na~in prisiliti i one ostale da to urade. Jer sasvim je izvjesno da su karakterne osobine nekih pojedinaca, koji su imali odlu~uju}u rije~ u klju~nim historijskim trenutcima, doprinjele tome da se stalno ide u ponor.  A lo{e kartakterne osobine pojedinaca u masi, a time i same mase, su  omogu}ile takvima da to nesmetano rade.  Eto, neka svatko kontroli{e svoj karakter i svoje pona{anje koliko mo`e, ~ime }e biti pod kontrolom i karakter mase, a samim tim i karakter onih koji su se uspjeli popeti na stepenicu sa koje odlu~uju o na{oj sudbini…

Jasno je da su se poslije l918. desila jo{ mnoga premje{tanja stanovni{tva koja su zasigurno imala za posljedicu da su se i one meke granice izme|u pojedinih tipova  i varijeteta koje je Cviji} u svoje doba konstastovao, jo{ vi{e relativizirale, a ponegdje mo`da i potpuno nestale. A ako nisu, daljim mije{anjima i doga|anjima vjerovatno im slijedi takva sudbina. A tada }e se takve osobine mo}i prepoznati samo kod  pojedinaca koji }e biti dio psihi~ko-karakterno-mentalnog konglomerata dru{tva i nitko ne}e ni znati odakle takve ne~ije karakteristike poti~u. A to ne}e biti ni va`no..

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                           V 

 

 

 

BALKANSKI  GEOPOLITI^KI  ^VOR 

 

 

Uvod

 

 

Balkansko poluostrvo je prostor izuzetan po svojim gelo{kim, klimatskim, strate{kim i saobra}ajnim osobinama, {to mu je i predodredilo ovakvu krvavu historiju. Naime, te{ko je na}i na Zemlji neki prostor koji ima istovremeno toliko prednosti oli~enih u povoljnoj klimi, rudnim bogatstvima, lijepim predjelima, plodnoj zemlji, staroj kulturi, polo`aju itd. Zbog toga nije ni ~udo {to su se na tom prostoru, tokom historije, ukr{tali ( a i danas se ukr{taju) mnogi strani interesi. Ba{ zbog toga je  stara latinska izreka Divide et impera ( zavadi pa vladaj) naj~e{}e bila primjenjivana ba{ na ovim prostorima. Jer, dozvoliti balkanskom stanovni{tvu da se ujedini na zdravim osnovama, te da formira stabilnu, jaku, uglednu, demokratsku, pravnu dr`avu, zna~ilo bi svim pretendentima na ove prostore kraj iluzija o osvajanju ovog prostora samo za sebe. Zbog toga se od strane takvih, budno prati sve {to se de{ava na Balkanu, kako bi se tako ne{to na vrijeme sprije~ilo, a oni i dalje imali {ansu  (ili bar nadu) da }e ovi prostori jednog dana potpasti pod njihovu vlast. Zbog toga je Balkan i danas, u dru{tvenom     ( a i u svakom drugom ) pogledu morao postati i ostati - dronjav prosjak! Jer, kao takav, on dopu{ta da razni pretendenti na njega gaje iluzije o zauzimanju Balkana samo za sebe. Me|utim, i to je opasna iluzija, jer, kad bi to i uspjelo jednom od njih ( kao {to je to  kroz historiju bilo uspjelo Turcima), oni drugi, nezadovoljni takvim rje{enjem, rovarit }e i ~ekati svoj trenutak kad }e ostvariti svoje `elje. Me|utim, sve te smjene okupatora, najskuplje  je pla}alo ( a i dalje }e pla}ati ) stanovni{tvo Balkana, ako se u me|uvremenu dovoljno ne prosvijeti i ne opameti.

Zbog svega toga, kad se spomene Balkan, u glavi prosje~nog Evropljanina javljaju se asocijacije na surovu stvarnost, vje~no klanje naroda, vje~ita trka plemena po {umama sa oru`jem u ruci, otuda poti~u svi ratovi i svjetski zapleti, podru~je nepristupa~no evropskoj civilizaciji, sve je daleko od savremenih ideja i duhovnih vrijednosti. Me|utim, oni koji bolje poznaju historiju ( a takvih je me|u Evropljanima veoma malo), znat }e da su korijeni evropske kulture ba{ u balkanskom helenizmu, u Vizantiji i da se kr{}anstvo preko Balkana {irilo na ostatak Evrope, {to zna~i da je najprije uhvatilo korijena ba{ na Balkanu ( a  u  vrijeme Nemanji}a i kri`arskih ratova, Fridrih Barbarosa  koji je bio gost na dvoru Nemanji}a  bio je  zaprepa{ten kad je vidio da se tamo koristi vilju{ka, dok je on jeo rukama!). Oni Evropljani koji ovo znaju i koji se snalaze u zamr{enom geografskom, etnografskom i historijskom kompleksu Balkana, koji u tri civilizacije koje se ovdje sudaraju tra`e obja{njenje za kulturu i historiju Balkana, oni }e shvatiti zavojeva~ke orgije, politi~ka i ekonomska prodiranja sa Istoka i Zapada i razumjeti uboge narode koji su se sticajem okolnosti na{li na ovoj geopoliti~koj vjetrometini izme|u Evrope i Azije. Ali takvih je jako malo..

 

 

 

Uloga  religija u politici

 

 

Religije su u ovom dijelu svijeta odavno konstitutivni element nacije i nacionalne dr`ave i to u mnogo ja~oj mjeri nego igdje na svijetu. Kod njih religiozni faktor igra ulogu kohezije i mobilizacije. Zagreba~ki etnolog dr Dunja Rihtman Augu{tin ~ak tvrdi da religije u odre|enim trenucima djeluju suprotno njihovom poslanju, ~ime pospje{uju neprijateljstvo, {to smo i mi imali prilike do`ivjeti. Zbog toga se i  dr Rihtman pita kako je moglo dolaziti do takvih krvoproli}a me|u pripadnicima etni~kih skupina koje su toliko sli~ne. Odgovor bi bio: zbog religija i njihovih negativnih djelovanja.

Religija i etni~ka pripadnost nisu nigdje tako usko povezane kao na Balkanu. Zbog toga i ovaj  najnoviji sukob ima sve karakteristike etnonacionalisti~ke konfrontacije sa religioznim crtama. Stanje se  jo{ komplikuje time {to se trenutni religiozni, jezi~ki i etni~ki kriterijumi ne poklapaju. Razlog {to se Brozova Jugoslavija nije mogla konstituisati kao [vajcarska je u tome {to Broz, autokrata, nije dozvoljavao demokratiju. Ista situacija je i sada u BiH, ali i u ostalim dr`avicama koje su nastale na ru{evinama te Jugoslavije. Poku{aj da se stvori nacionalna dr`ava po uzoru na nacionalne dr`ave Zapadne Evrope, uvijek vodi u rat. Jer, ako bi  BiH  trebala da postane nacionalna dr`ava, npr. muslimana,   ( sa kojim ciljem  oni tra`e podr{ku Turske, Irana i drugih islamskih zemalja), to automatski stvara paniku kod pravoslavnih i katolika, te oni odmah tra`e pomo}  od Srbije i Hrvatske. Razlog je svakako taj {to zulum koji je nad njima pet stotina godina provodila turska vlast, nikad ne}e biti zaboravljen na ovim prostorima i s time se mora ozbiljno ra~unati. Ako bi se,  pak, poku{ala uspostaviti srpska  nacionalna dr`ava na tom prostoru, preostalo stanovni{tvo, zbog nedostatka demokratije, ne bi se  osje}alo sigurnim u takvoj dr`avi, a osim toga, ako dr`ava nije demokratska, moglo bi se desiti da pravoslavlje postane slu`bena religija. A oni su od  pravoslavlja davno pobjegli! A  eventualno uspostavljanje hrvatske ( tj. katoli~ke) dr`ave na tom prostoru izaziva posebnu paniku  kod ostalog stanovni{tva imaju}i u vidu katoli~ku isklju~ivost  koja je etni~ki o~istila Hrvatsku pa se nije drugom nadati ni na teritoriji BiH. Zna~i, u BiH se svatko boji svakoga! Opasnost od etnonacionalizma je trajna nelagoda  ne samo na teritoriji BiH ve} i na Balkanu, ali i u Evropi, a  ovo  najnovije stradanje naroda na Balkanu je svima pokazalo besmislenost etnonacionalizma, tj. projekta ~istih mononacionalnih dr`ava.

            Nacionalne religije su  pre~esto na Balkanu dignute na nivo dr`ave. Razlog za to je historijske prirode jer su narodi na Balkanu u crkvama ~esto imali posljednje uto~i{te kulturalne slobode za vrijeme dugih vremena politi~ke pot~injenosti. Crkve su za njih stolje}ima bile garant njihovog etni~ko-kulturnog identiteta. Naime, za vrijeme turske okupacije Turci su  na neki na~in dozvoljavali postojanje kr{}anskih enklavica koje su nazivali miletima. To je podrazumijevalo zajednicu naroda zasnovanu na pripadnosti istoj religiji. Takvih mileta je na okupiranim teritorijama bilo veoma mnogo. Njihovi pripadnici su u`ivali slobodu kretanja po ~itavoj imperiji, a svoje unutra{nje odnose ure|ivali su u skladu sa svojom religijom. Me|utim, za njih su va`ili stro`iji propisi i bili su obavezni na ve}e da}e nego oni koji su pre{li na islam. Milet nije, mao nikakvu pripadaju}u teritoriju, te je ~esto bio izvrgnut protjerivanjima i seobama sa jednog  na drugo mjesto u carevini, pa ~ak i van carevine. Pripadnici mileta su se `enili prete`no me|usobno. Ovo obja{njava za{to su etni~ke, kulturne i religiozne karte u nekada{njoj otomanskoj  Jugoisto~noj Evropi ovako {arene. U 19. stolje}u   po~eli su se mileti otomanskog carstva preobra`avati u nacije. Tako su pripadnici katoli~kih mileta postajali Hrvati ({to je kasnije potencirala i Austro-Ugarska kako bi taj dio stanovni{tva i teritorija pripojila sebi a {to bi joj kasnije omogu}ilo lak{i prodor na Istok), a pripadnici pravoslavnih mileta Srbi. Nakon propasti Otomanskog carstva, intelektualne  i politi~ke elite balkanskih naroda razvijaju vizije i aspiracije za {to vi{e podru~ja mileta. Tako su nastali projekti Velike Bugarske, Velike Albanije, Velike Srbije, Velike Hrvatske, Velike Rumunije, Velike Gr~ke.. Pri tom su se velike sile sna`no mije{ale i koristile etnonacionalisti~ke ideje lokalnih elita da bi zadovoljile svoje vlastite aspiracije i postigle korist, usput stvaraju}i famu da je Balkan nemiran ignori{u}i ~injenicu da ga ba{ one ~ine nemirnim. Tako su, iz geopoliti~kih, religioznih ili drugih motiva podr`avale: Rusija Veliku Bugarsku, Francuska Veliku Srbiju, Njema~ka i Austrija Veliku Hrvatsku, Britanija Veliku Gr~ku itd. Pri tom  je va`no napomenuti da ni u kojem slu~aju nije bila u pitanju ljubav ili simpatija ~im neke elite obmanjuju svoj narod, ve} goli interes. Ina~e, u politici nije nikad u pitanju ljubav ve} uvijek i  jedino samo interes. Da nije tako zar bi danas mogli biti saveznici Njema~ka, Japan i USA? Gra|anski se  ratovi na Balkanu mogu jedino razumjeti ako se uzmu u obzir  i  uticaji velikih sila. U svim slu~ajevima rat se vrtio oko pitanja: koja od lokalnih grupa je dobila podr{ku velikih sila za svoju hegemoniju na Balkanu. A pravi uzrok konflikta na Balkanu le`i u tome {to jo{ nije uspio da se obavi prelazak od propalog otomanskog poretka  bezteritorijalnog mileta sa kvazi-dr`avnom autonomijom na zapadni sistem nacionalnih dr`ava sa ~vrstim teritorijalnim granicama. Zbog toga se, generalno, smatra da su svi ovi narodi nezreli i nesposobni da formiraju stabilnu dr`avu, te im se stalno nude ili name}u neki staratelji. Naravno, ta starateljstva obavezno prema{e kompetencije, {to onda dovodi do revolucija i ratova i tako u nedogled.

 

 

 

            Uticaj velikih sila

 

 

Najve}om nesre}om za balkansko stanovni{tvo se ipak smatra dolazak Turaka po~ev od 1354. i njihovo vi{evjekovno zadr`avanje na Balkanu. Prodor, osvajanje i dugo zadr`avanje turske okupacije na balkanskim prostorima ostavili su previ{e antropogeografskih posljedica. Turskom najezdom do{lo je do velikih pomjeranja, mije{anja i islamizacije stanovni{tva i utapanja u varvarizam. Ovo kulturno nazadovanje Balkana, Evropa nikad nije shvatila ( najvjerovatnije iz razloga: “Tu|a ruka svrab ne ~e{e”). Da se davno zamr{eni balkanski ~vor ne razmrsi niti poslije  propasti turskog carstva i odlaska Turaka, doprinijela je dugotrajno provo|ena islamizacija velikog dijela domicilnog stanovni{tva. A na koji na~in je do islamizacije tog stanovni{tva dolazilo opisano je u djelima nekih na{ih pisaca, me|u kojima se posebno mora izdvojiti Ivo Andri}, koji je, da bi njegova djela bila {to realnija, godinama preturao po svim dostupnim svjetskim arhivima. Tako se na{a historija bolje mo`e nau~iti iz djela Ive Andri}a nego iz zvani~nih nau~nih i {kolskih knjiga koje su bile pod uticajem teku}e politike. Kakvi su bili ciljevi islamizacije, dobro je poznato    ( prodor islama u Evropu), a kakve su posljedice tog procesa na kasnija zbivanja na ovim prostorima, pokazuju kasniji ratovi na Balkanu.

Evropa nikad nije razmi{ljala o zajedni~kom Balkanu. Ona se o Balkan te{ko ogrije{ila i 1914. i 1941. i 1991. Poznato je da je velika agresivna evropska grupacija, tzv. liberali, `eljela da dokraj~i posao koji je prije vi{e od jednog vijeka zapo~ela be~ka politika, sa osloncem na Vatikan a to je  sprovo|enje jezuitizma maskiranog frazama eurocivilizacije i gra|anskog dru{tva.  Da je ta politika bila samo ~ista hipokrizija, dokaz je {to su ba{ oni doprinijeli da pojam balkanizacija  postane sinonim za me|uplemensku zava|enost. Jer, ova politika je podsticala sukobe, poma`u}i ~as jednima, ~as drugima sa dugoro~nom te`njom stvaranja malih dr`avica-satelita ( u zadnjih nekoliko godina je od {est balkanskih dr`ava napravljeno deset). Evropska politika, uz pomo}  velikih sila, uvijek je presu|ivala i arbitrirala, stalno se mije{aju}i u odnose stvorenih dr`ava.  Ovo je tim opasnije {to na Balkanu nije mogu}e povu}i jasne etni~ke granice jer vlada etnografsko {arenilo, tj. narodi ( ili etni~ke grupe) se me|usobno pro`imaju. Zatim, tu se susre}u tri religije ( a religije na neprosvje}en i nedovoljno obrazovan narod kakvi su balkanski narodi, imaju veliki uticaj), a i tri velike civilizacije ( isto~nokr{}anska, zapadnokr{}anska i islamska), me|u kojima postoji uzajamno nepovjerenje, suparni{tvo i otvoreno neprijateljstvo. Zato je Balkan najnestabilnije podru~je u Evropi. Ovdje se vijekovima javljaju teritorijalne pretenzije jednih susjeda prema drugima koji se obi~no obrazla`u potrebom ispravljanja nepravdi  i zaokru`ivanja nacionalnog etnikuma i drugim neprihvatljivim i neopravdanim razlozima. Zbog toga ovdje ima dovoljno prilika za uplitanje vanregionalnih ~inilaca, prvenstveno velikih sila  koje nikad nisu voljele stabilan Balkan i koje su mu uvijek prilazile sa predrasudama i razbojni~ki, vr{e}i razli~ite politi~ke, vojne, ekonomske i druge pritiske, intervencije i izazivanja lokalnih ratova.

Ovakvoj situaciji znatno  doprinose i sami narodi koji su me|usobnim trvenjima uvijek stvarali krize okretanjem prema pro{losti i ~iji lideri su uvijek tra`ili pomo} izvana. A ta pomo}, umjesto da je smirivala strasti i sukobe, ona ih je upravo podsticala i raspirivala, zbog ~ega tu nema trajnog mira. To je stranim silama omogu}avalo da bez naknade eksploati{u {ume i rudna bogatstva Balkana. Zato Balkan nikad nije pripadao Balkancima i nikad se njegovi narodi nisu branili zajedno. Svaki narod je imao svoju  silu koja je {titila njihove i svoje ( vi{e svoje nego njihove) interse. Ako bi se neki narodi i slo`ili  (primjer: Jugoslavija 1918.), velike sile bi ih razbile        ( 1941. i 1991.). Nikad Balkanu nije bilo dozvoljeno da se brani regionalno    ( ve} samo sitno nacionalno i etni~ki) zbog ~ega je i ostao bure baruta. Danas zapadni svijet koristi muslimane da se ne bi stvorila srpska nacionalna dr`ava u granicama srpskih etni~kih prostora ( a njoj bi mogli pristupiti opet ostali balkanski narodi kad shvate kakve igre i za{to Zapad igra sa njima), a njih obmanjuju praznim obe}anjima da }e im omogu}iti stvaranje islamske dr`ave u BiH. To nikada ne}e biti, a kad bi i bilo, i sami muslimani bi od toga imali samo {tetu.To bi i za njih zna~ilo okretanje to~ka historije unazad, jer ve}ina balkanskih muslimana su ipak civiliziran narod, za razliku od ve}ine ostalih muslimana u svijetu. Ova strategija se zasniva na tome da bi muslimani trebalo da ja~aju hrvatsku ideju u BiH, a time navodno i zapadni duh i civilizaciju, s tim da je Drina tisu}ljetna granica dviju civilizacija  ( {to za ozbiljan nau~ni svijet predstavlja glupost i besmislicu). Ja ne znam gdje muslimani u tim kombinacijama vide realnu {ansu da dobiju svoje mjesto, kao takvi, tim vi{e {to je vi{e nego o~igledno da zapadnoj civilizaciji nije ni na kraj pameti da za{titi muslimane kao takve, ve}  su im namjere da ih pokatoli~e ( {to se vidi i po elaboratima Benjamina Kalaja, austro-ugarskog okupacionog namjesnika u BiH).

Opravdano se mnogi pitaju za{to je  najve}a hajka, kroz ~itavu historiju Balkana, bila usmjeravana uvijek na Srbe i njihovu dr`avu. Za{to srpsko nacionalno pitanje uvijek nastoji da se marginalizuje? Razlog za to su ba{ gore navedene tendencije velikih sila: da se nipo{to ne stvori ~vrsta, velika i stabilna dr`ava na Balkanu. A Srbi bi u stvaranju takve dr`ave odigrali ulogu nekog Pijemonta, jer su najbrojniji, jer su rasprostranjeni na najve}oj teritoriji na Balkanu i jer mnogi narodi Balkana imaju mnogo njihovih gena ( da  se ba{ ne ka`e da su od njih postali). Me|utim, velike sile  su to, za sva vremena, sprije~ile uz pomo} ba{ tih ostalih, manjih naroda. Zbog toga su za svagda propale sve {anse da se stvori takva dr`ava na Balkanu. I ne treba vi{e ni te`iti tome, a pogotovo ne treba to poku{avati. Pogotovo ne poslije ovog rata. Bolju budu}nost treba tra`iti u  uspostavljanju demokratije, u marginalizaciji religije i etnonacionalizma i   u  regionalnom    ( ali ekonomskom, a ne politi~kom) povezivanju.

Posebno je neobja{njivo ( bar na prvi pogled) uplitanje SAD-a u probleme Balkana. Me|utim, i tu postoji obja{njenje. Zaista, obja{njenja SAD vlasti da na Balkanu {titi svoje nacionalne interese zvu~i licemjerno, pa ~ak i smije{no. Takvo obja{njenje oni daju prilikom svakog njihovog uplitanja u tu|e probleme ( primjer: Sudan, Afganistan, Bliski Istok itd.). Me|utim, ameri~ki narod tra`i od svojih vlasti detaljnija obja{njenja, i ako ih ne dobiju, vlast ne mo`e ra~unati na njihove glasove  na slijede}im izborima. Zato je ameri~kom narodu, javno, putem stredstava javnog informisanja obrazlo`eno kakvi  se to nacionalni interesi SAD-a {tite na Balkanu. Obja{njenje je otprilike ovakvo:

Daju}i verbalnu podr{ku ( ali samo verbalnu!) stvaranju islamske dr`ave u Bosni i Hercegovini, Amerikanci su sebi obezbijedili naplatu tih usluga od arapskih zemalja kroz beneficije pri kupovini nafte. Naime, oni  zauzvrat kupuju enormne koli~ine nafte  po smije{no niskim cijenama  od arapskih zemalja ( osim Libije koja je to odbila pa je zbog toga pod konstantnim sankcijama) i tu naftu tankerima prevoze u ispraznjela nalazi{ta nafte i u napu{tene rudnike soli u SAD. Kako zalihe te nafte nisu beskona~ne ( procjenjuju se na tridesetak godina), to }e se, zavisno od toga koliko dugo }e mo}i podgrijavati te`nju  BH muslimana za stvaranje islamske dr`ave u BiH, mo`da sti}i i da potpuno iscrpe nalazi{ta  nafte na Arabijskom poluostrvu, nakon ~ega }e propasti sve arapske dr`ave na tom podru~ju. Treba li jo{ re}i da }e tada Jevreji mo}i bez problema da se ra{ire po tom prostoru i treba li jo{ re}i da iza svega stoji Jevrejski lobi, ili je to sad ve} posve razumljivo? A valjda su sad razumljivi i ameri~ki nacionalni interesi na Balkanu?  A to, {to }e se u me|uvremenu balkanski narodi izjesti me|usobno, to je  samo njihov problem i to se nikog u Americi ne ti~e, {tavi{e, to bi im mogalo  dobro do}i da taj ispra`njeli prostor upotrijebe  za neke druge namjene. To je samo jo{ jedna dodatna povoljna okolnost, a na{ narod bi rekao: Tko umije, njemu dvije!

Ako se podsjetimo da su Englezi poslije bitke kod Austerlica jasno pokazali da `ele Evropu razbiti na niz patuljastih dr`avica koje bi stalno bile u sukobu, a oni bi im prodavali oru`je i ostali provijant, te od toga dobro `ivjeli, onda se ne bi trebali ~uditi uplitanju  USA i drugih na Balkanu. USA su to u~inile i samim Englezima ( od kojih su izu~ili zanat) razbijaju}i njihov COMMONWELT, a i danas dobro `ive od niza ratova na globusu koje izazivaju i odr`avaju, a kad im  vi{e ne  donose korist, gase.

 

 

 

Novi svjetski poredak-NSP

 

 

            Ideja  NOVOG SVJETSKOG PORETKA  (NSP) se prvi put prikazuje u radu Richarda Gardnera  pod naslovom TRNOVIT PUT U NSP, objavljenom u ~asopisu FOREIGN AFFAIRS od aprila 1974, gdje se, izme|u ostalog, posebno nagla{ava potreba uni{tenja suvereniteta svih dr`ava, s tim da se to obavi stvaranjem obru~a djelomi~ne ali stalne erozije oko svake suverene dr`ave, ~ime }e se posti}i mnogo vi{e nego  zastarjelom tehnikom frontalnog napada ( tj. rata), a sve u cilju nametanja judeoprotestantskog ( odnosno liberalkapitalisti~kog) modela ekonomije  koji ve} ozbiljno ugro`ava mnoge pozitivne ustanove i tradicije nacionalnih ekonomija. Ili drugim rije~ima, bolest od koje  neizlje~ivo pati anglosaksonski svijet, prijeti da zarazi i evropski kontinent! Da bi  u tome uspio,  Va{ington, u prvom redu,  plasiraju}i  svoje jeftine proizvode             ( proizvedene pomo}u planiranih subvencija), poku{ava da uni{ti evropsko ratarstvo  i  evropsko selo koje je oduvijek  i svuda bilo osnova nacionalne kulture, pa i ekonomije, a zatim i sve ostalo {to dr`ave ~ini dr`avama, narode narodima a ~ovjeka ~ovjekom.

            Evropski mir je dugo po~ivao na temeljima Versajskog i Trijananskog ugovora, {to Va{ington svojim intervencionizmom  upravo sada ru{i, kako ka`e administrator rata u BiH, Jevrejin Richard Holbruck.  A on ka`e da su upravo sada sru{eni temelji evropskog mira iz Versaja i Trijanina. A {ta to zna~i? Zna~i da su danas sve granice unutar Isto~ne Evrope i izme|u Isto~ne Evrope i Njema~ke ( pa i {ire), otvorena pitanja. Svjesne toga, dr`ave koje su time zahva}ene nastoje da daljnji mir kupuju pla}anjem reketa  va{ingtonskim iznu|iva~ima koji su ih s tim ciljem i doveli u ovu poni`avaju}u situaciju. Naime, skoro svaka postkomunisti~ka dr`ava ima nacionalne manjine sa strasnim ili potencijalnim secesionisti~kim ambicijama koje podgrijavaju  i hu{kaju va{ingtonski emisari kao u slu~aju biv{e Jugoslavije. Upravo zbog toga se te zemlje utrkuju koja }e prije u}i u NATO ili bar u PARTNERSTVO  ZA MIR ( {to je svojevrsna ~ekaonica za ulazak u NATO), jer su svjesni uspje{nosti va{ingtonske ratnohu{ka~ke politike a i prisustva nacionalnih manjina na svojoj teritoriji preko kojih Va{ington plasira svoju ratnohu{ka~ku politiku ( kao {to je to bio slu~aj u SFRJ, u  BiH i u Jugoslaviji). U toj trci za ulazak u NATO poma`e im upravo NATO ~ine}i im “veliku uslugu”  vezanu za nabavku oru`ja koje mora biti saobra`eno oru`ju NATO-a. Da bi se ono kupilo, treba se zadu`iti kod Me|unarodnog monetarnog fonda (MMF), naravno, pod vrlo nepovoljnim uslovima, {to ve} ionako siroma{ne i prezadu`ene dr`ave ~ini jo{ zadu`enijima. Tako se upada u |avolji krug  tzv. du`ni~ke ekonomije ~iji je jedan od ciljeva ( ali ne i krajnji) uzurpacija dr`avne vlasti u domenu ekonomije  od strane MMF-a. Time se bitni element suvereniteta neke dr`ave predaje stranoj sili, a {to bi se najbolje moglo opisati jednom beogradskom basnom sa po~etka {ezdesetih godina: Mo`e mi{ biti i genijalan, ali kad se na|e u mi{olovci, sa njim je gotovo.

            Univerzalna formula tobo`njeg ekonomskog napretka koju MMF name}e svuda sastoji se od nekoliko elemenata ( ~iju razornost znatno uve}ava i njihova me|usobna sprega), a to su:  slobodno tr`i{te, zdrava konkurencija, privu}i strani kapital, potpuna privatizacija, klizni te~aj monete i podsticajna poreska politika, a {to sve rezultira u najve}em zlu XX vijeka - u du`ni~koj ekonomiji!  Sve ove “ blagodati” koje natura va{ingtonska politika imaju samo i jedino egoisti~ke porive, mada su tako lijepo umotane u razne oblande da uspiju obmanuti  pseudoelite kratke pameti zemalja `rtava i predstaviti im se kao altruisti~ke.  Izanalizirajmo ih redom.

             Uspostavljanjem slobodnog tr`i{ta  nastoji se ukloniti ili svesti  na minimum sve dr`avne za{tite doma}e  proizvodnje, od carinskih barijera do subvencija privrednih grana i subjekata od vitalnog zna~aja za nacionalnu ekonomiju (  kod ku}e Va{ington tako ne radi, jer su sebi dozvolili i carine i subvencije). Li{ena za{tite, doma}a proizvodnja ( koja zapo{ljava doma}e stanovni{tvo) skoro redovito biva uni{tena agresijom stranih roba, ~esto  lo{ijeg kvaliteta, ~ije su cijene ni`e silom kvantiteta    ( ali i nekvaliteta), a {to se  licemjerno naziva zdrava konkurencija. Zahtjev za otvaranjem doma}eg tr`i{ta  redovito prati i nalog da se ukinu ili bar drasti~no smanje sva ograni~enja spram  operacija stranih investitora. Taj element se obi~no reklamira kao mjera privu}i  strani  kapital, a u stvari je rije~ o mjeri koja cilja da olak{a osvaja~ki  i plja~ka{ki pohod stranog kapitala koji svugdje  nastoji da realizira jedna~inu: minimalna investicija =maksimalan profit! Svuda gdje su uklonjene sve prepreke liberalisti~kom razmahu  amoralnosti  gornje  jedna~ine     ( a {to se posti`e gore navedenim mjerama), o~ituje se  galopiraju}i  proces  razaranja dru{tvenog  tkiva i  prirodnog ambijenta. To su  doslovno zone {irenja pustinja nihilizma, zone sumraka svega ljudskog i  zone  ekolo{kih  katastrofa. Interesantno je da se ameri~ka plutokratija           ( vlast bogata{a) tako pona{a i u svojoj zemlji. Imali smo prilike  u emisijama NATIONAL GEOGRAPHY  da vidimo  kakve su pusto{i  i na ameri~kom tlu ostavile kompanije za eksploataciju zlata. Tamo vi{e ni trava ne raste, a kamoli ljudi! Kada iskoristi sve {to mo`e i  sve otruje i zagadi, strani kapital napu{ta proizvedenu pustinju i seli  ka novom plijenu, ka nekoj novoj dr`avi  ~iji suverenitet po~inje da  nagriza po ve} mnogo puta isprobanom receptu i tako dok ne uni{ti  ~itavu  planetu Zemlju i  njeno stanovni{tvo. Imaju}i  ovo u vidu, nije ~udo  {to ameri~ki glasnogovornici i politi~ari, bez imalo  ustru~avanja  izjavljuju da  Amerika brani svoje nacionalne interese i u BiH i  na Kosovu i u Iraku itd.

            Za razliku od ameri~ke, najrazvijenije privrede svijeta poput njema~ke i japanske, pru`aju sasvim suprotan primjer su{tine privre|ivanja. Kod njih je profit podre|en drugim ciljevima: od stabilnosti   i  razvoja do dru{tvenih i nadmaterijalnih potreba.

            Nametanjem potpune privatizacije i tranzicije  kreatori  NSPa  obezbje|uju   da potpuna rasprodaja nacionalnog bogatstva ( u bescjenje, naravno), odnosno materijalne nezavisnosti, postane obavezna. Pri  tom  treba imati na umu da strani kapital ~esto  kupuje  i one nacionalne industrijske komplekse koji su  mu na  inostranom  tr`i{tu  bili konkurenti     ( ili bi mu to mogli biti i  na lokalnom tr`i{tu), sa ciljem da ih zatvori kako bi se na lak i jeftin na~in rije{io konkurencije. Naravno, radnici nisu njegova briga.

             Jednaku nihilisti~ku svrhovitost  ima i zahtjev MMF-a da “pacijenti”  prepuste  nacionalne monete  kliznom te~aju , odnosno stalnoj devalvaciji. Taj element op{te formule MMF-a za samoubistvo nacionalnih ekonomija biva reklamiran kao idealno i nu`no sredstvo pobolj{anja kompetitivnosti  doma}ih proizvoda na stranim tr`i{tima.

             Na kraju  ovakvog “lije~enja pacijenta” od strane dr. MMF, uni{tena je svaka iole ambicioznija proizvodnja i onemogu}en proizvodni  razvoj  jer  pacijent   nema vi{e {ta da ponudi stranim investitorima i stranim tr`i{tima osim sopstvene zemlje ( koja mo`e poslu`iti prvenstveno za odlaganje  radioaktivnog i sli~nog otpada) i sirovina, polufabrikata i jeftine radne snage, te masovnih emigracija  izazvanih rastu}om  bijedom. Izlo`ena rastu}em pritisku masovnog nezadovoljstva a li{ena prihoda silom podsticajne poreske politike  koja  strane  ulaga~e  ~esto i dugoro~no osloba|a poreskih obaveza, dr`ava je prinu|ena da bud`etske deficite namiruje pozajmicama koje uve}avaju njenu prezadu`enost  i  podlo`nost  ucjenama i  diktatima MMF-a.

            Tako smo do{li do pojma du`ni~ka ekonomija  koji predstavlja novi oblik kolonijalizma, koji preko MMFa  name}e  ameri~ka  plutokratija, tj. vladavina bogata{a. Ovaj parazitizam je ve} obuhvatio ~itav svijet, dakle ne samo nerazvijene ve} i mnoge razvijene zemlje koje su i najve}i  du`nici. [irom svijeta du`ni~ka ekonomija proizvodi socijalna raslojavanja i bijedu te pokre}e  mase  gladnih  ka razvijenim zemljama, {to je  jedan politi~ar  prokomentarisao na slijede}i na~in:  “Ovo je  |avolji krug  koji kreditiranjem izaziva bijedu, a {to iziskuje sve nova i nova zadu`ivanja koja dalje produbljuju bijedu.”

            Zbog toga Drago{ Kalaji}, poznati srpski geopliti~ar ka`e:” Ja nisam  za anglosaksonski liberalni kapitalizam koji inzistira na zadu`ivanju, ve} za njema~ki tip kapitalizma koji je privredno uzdigao Njema~ku, Japan , Kinu i jo{ neke dr`ave, koji }e privu}i one investitore koji }e zajedno sa nama preuzeti rizik (i podijeliti dobit, naravno).”

            Kao {to se moglo zaklju~iti iz prethodnog, MMF je glavni policajac lihvarske internacionale ( tj. ameri~kih bogata{a) koji  svako kreditiranje  uslovljava izvr{avanjem strukturalnih prilago|avanja  privrede i  politike zajmotra`ioca, sa ciljem da ga u~ine sve slabijim, odnosno sve podlo`nijim parazitskoj eksploataciji, te ekonomskim i politi~kim ucjenama. [to je ve}a slabost dr`ave ~ijom ekonomijom  posredno  ili  neposredno upravlja MMF- to su slabije njene odbrane od parazitizma. Prema opa`anju D`ejmsa Morgana, ekonomskog komentatora BBC-a, za razliku od starog kolonijalizma, novi kolonijalizam   je  okupacija koju vr{e  globalne  kompanije bez  posredstva  dr`ava, pod za{titom i uz pomo} MMF-a, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije. Prema rije~ima Edvarda Gold{mita, brata najuspje{nijeg berzanskog {pekulanta, “zemlja koja je uzela zajam od MMF-a postaje neformalna kolonija”. Rezultat toga je da je ~itav svijet obuzet spiralom dugovanja koja ga sve br`e okre}e i povla~i u propast ( sli~no kao vrtlog).

 

            U  postoje}oj situaciji jedinu stvarnu  alternativu spram perspektive samoubistva nacionalnih ekonomija, zvane strukturalno prilago|ivanje po mjeri NSP, pru`aju ekonomske politike azijskih zemalja. One su  “pro~itale” namjere ameri~ke plutokratije i na vrijeme pripremile strategiju odbrane  usvajaju}i  ekonomsku strategiju koja je dijametralno suprotna onoj  slobodnog tr`i{ta. U njima dr`ave ( uz pomo} ekspertskih timova) imaju svoju ulogu u planiranju ekonomije i  u izboru industrija koje valja razvijati ili pomagati subvencijama. Tu je doma}e tr`i{te rezervisano za lokalnu industrijsku proizvodnju, a uvoz i strane investicije su podvrgnute najstro`im ograni~enjima. Ukratko  njihovi  indeksi  visokog  rasta  nisu  plod  zapadnja~kih strukturalnih prilago|ivanja  po mjeri MMFa ili Svjetske banke, ve} su rezultat odlu~nog otpora njihovim nalozima.

 

            Lakovjernim  i  potkupljivim politi~kim pseuidoelitama kratke pameti zemalja koje su namera~ili  da  osvoje, stru~njaci MMF-a pokazuju idili~ne prospekte ozdravljenja njihovih ekonomija, koji su tako vje{to la`irani da bi se pred njima postidjeli  svi manipulatori  i  prodava~i magle  iz sistema real-socijalizma. Kad se te pseudoelite jednog dana i osvijeste, ve} su postale toliko bogate ( plja~kanjem vlastitog naroda i primanjem mita  od stranih kapitalista), da im vi{e nije stalo do ekonomske dobrobitnosti  ni  svog  naroda ni svoje  dr`ave te samo slegnu ramenima uz konstataciju: Pojma nismo imali da }e ta strukturalna prilago|ivanja  po mjeri  me|unarodne zajednice ( ~itaj: Amerike) imati tako visoku cijenu a da }e se ekonomske dobrobiti  unedogled ~ekati. I ni{ta! Pojeo vuk magare! Ne{to sli~no bi se moglo desiti, i to  vrlo brzo i Republici Srpskoj, ako se  preduze}a progla{ena za strate{ka, u bescijenje  rasprodaju stranim kapitalistima, od ~ega }e koristi imati samo oni koji se u tom trenutku zateknu u Vladi. Zato se i vodi tako bespo{tedna borba izme|u biv{ih i sada{njih ~lanova Vlade. Pa i izme|u stranaka koje sad u~estvuju u Vladi.

 

            Iz svega gore re~enog proizlazi da svi deklarisani oblici i ciljevi  Atlanskog pakta ( od NATO-a do PARTNERSTVA ZA MIR)  zapravo su  moderni  metodi  prinude ili iznude, prostije zvane reket. Pristupaju}i NATO-paktu, svaka zemlja ~lanica preuzima obavezu da sopstveno naoru`anje saobrazi  odgovaraju}im standardima, dakle da kupuje oru`je made in USA.  To je prva, ali ne i najzna~ajnija  dobit od reketiranja  `rtve, posredstvom {irenja NATO-a. Najgore u svemu je ipak to {to budu}e ~lanice NATO-a ne}e mo}i to oru`je kupiti svojim novcem ( jer ga nemaju), ve} novcem  pozajmljenim od  ameri~kih banaka u okviru novog kolonijalizma zvanog du`ni~ka ekonomija , sa  posljedicama produbljivanja ekonomske politi~ke i svake druge zavisnosti i ucjenjivosti. A glavni cilj {irenja NATO pakta u projekcijama va{ingtonskih stratega je osvajanje sve novih i novih prostora za oplo|ivanje njihova kapitala, silom vojne pretnje ili intervencijom. Vojnici iz evropskih zemalja bi trebali da tu poslu`e i ginu umjesto ameri~kih, u svrhu osvajanja evropskih prostora ( pa i {ire) u  korist  ameri~ke plutokratije, tj. ameri~kih bogata{a, koji  stoje  iza svega  ovoga. Na tu ratnu perspektivu ukazuje i nova definicija prirode NATO-pakta, nametnuta prije dvije godine. Umjesto obrambeni savez,  NATO je sad savez za odbranu interesa . Zna~aj te promjene  definicije je dobro uo~io njema~ki politolog Rajnhard Muc: “ Od obrambenog saveza  do saveza za odbranu interesa, semanti~ka razlika je mala, ali stvarna razlika je ogromna! Odbrana zna~i odbijanje napada na vlastita dobra, dok intervencija,  koja se podrazumijeva pod odbranom interesa,  zna~i napad i mije{anje u prava i dobro drugoga, a to je upravo suprotno odbrani. Ako je za legitimnost  takvog  pona{anja  dovoljan samo vlastiti interes, onda to ru{i sve norme me|unarodnog  prava i dovodi nas ponovo do prava ja~ega. Sama ~injenica da su zvani~nici va{ingtonske politike obznanili da je cio svijet  zona ameri~kih interesa, onda je, potencijalno, cio svijet zona  intervencija NATO pakta radi odbrane ameri~kih interesa.

             Tragi~no stanje evropske svijesti i savjesti pokazuje kukavi~luk, kako evropskih generala, tako i evropskih  (pseudo)elita da jasno dignu glas protiv ameri~ke hegemonije, {to olak{ava ameri~kim bogata{ima da rasture i pokore Evropu. Jedina opasnost  koje se pri tom  pribojavaju je eventualni savez Rusije i Kine, iako su svjesni  da su Rusiju ve} okupirali i u politi~kom i u ekonomskom smislu i sveli je u stanje skoro potpune kolonijalne pot~injenosti  ( oko 200 mld dolara duga MMF-u i Svjetskoj banci). Rusija se te{ko mo`e izvu}i iz pand`i  ameri~ke  plutokratije  u  koje su je uvalili  Jelcin i njegova svita, a jedini eventualni izlaz bi joj bio kineski model razvoja koji predstavlja kombinaciju brzog ekonomskog razvoja i autoritarne kontrole, ~ega ruska pseudoelita ne `eli postati svjesna jer joj ovakvo stanje odgovara, a narod je kratke pameti, kao uostalom i svagdje drugdje gdje je ameri~ka plutokratija stavila svoju {apu.

 Ameri~ka politika je su{tinski  protiv Evrope, {to uspavana Evropa jo{ ne vidi (ili ne}e da vidi).  Razlog za to je, izme|u ostalog, i kompleks ni`e vrijednosti Amerike zbog ~injenice da Evropa ima  i historiju i tradiciju i kulturu, dakle sve ono {to Amerika nema. Zato je Evropa stalni `ivi izazov za  Ameriku, koji treba  sru{iti  teritorijalno i etni~ki jer ona predstavlja smetnju izgradnji  NSP-a. Kakve su {anse Evrope da se odbrani? Gotovo nikakve jer ona nema ni volju za to. Tamo gdje je duhovno oslabljeno, nitko nije spreman umrijeti za op{tu stvar, {to je redovita pojava u dru{tvima  posve}enim kultu materijalnog blagostanja, kakvo je postalo i evropsko dru{tvo. U takvoj situaciji ne predstoji ni{ta drugo do  beskrajni  ustupci, odlaganja i izdaja  ( {to Evropa konstantno i ~ini) ili drugim rije~ima: kupovanje vremena, dok  problem ne rije{i netko drugi ili dok se problem ne rije{i sam od sebe. Aleksandar de Val uo~ava da je taj kult  materijalnog blagostanja, sa svim njegovim obmanama i samoobmanama,  donijela  i nametnula Evropi  ameri~ka vojna, politi~ka i ekonomska okupacija nakon Drugog svjetskog rata. Po istom autoru Evropljani sada nemaju drugog izbora osim onog izme|u  pre}utnog pristajanja na islamizaciju  ili  pak povratka duhovnim vrijednostima svojih predaka i volji borbe protiv dalje dekadencije i amerikanizacije. Ovo drugo }e i}i veoma te{ko iz dva razloga: prvo- evropsko stanovni{tvo  nije svjesno opasnosti koja mu prijeti, a drugo- evropske dr`ave  u svom sastavu imaju  vrlo efikasnog trojanskog konja u liku Velike Britanije. Naime, naro~ito prljavu ulogu unutar Evrope  igra Velika Britanija. Ona je ta koja po nalogu Amerike konstantno opstruira ujedinjenje Evrope. U svojoj izdaji i bezna~ajnosti, ovom trojanskom  konju, prema  Drago{u Kalaji}u poznatom srpskom geopliti~aru koji istra`uje ovu oblast umjesto jednog ~itavog instituta, sada  bi vi{e odgovarao naziv  KEPEC BRITANIJA umjesto VELIKA BRITANIJA. Sada{nji status ove dr`ave iskazan u nazivu KEPEC BRITANIJA je najbolji dokaz ispravnosti opa`anja Henrija Kisind`era koji je rekao: “Biti neprijatelj SAD je opasno, ali biti prijatelj SAD je kobno”. To bi se moglo prema razmi{ljanju njema~kog generala von Lohauzena iskazati i druga~ije. Naime, samo oni koji povr{no osmatraju vojne pojave, misle da je  onaj tu~eni istinski  neprijatelj. Me|utim, u ratu je neprijatelj onaj kome se `eli nanijeti {teta. Tako se ~esto desi  da stvarni neprijatelj uop{te nije izlo`en vojnom napadu. [tavi{e, nekad biva progla{en i saveznikom! Zato ne uzvra}a i ne brani se, pa ga je lako u~initi vazalom ili ga uni{titi. To je bila omiljena taktika Rimljana od kojih su je preuzeli Amerikanci. A `rtve su takvi naivci kao Velika Britanija koja je svoju naivnost skupo platila te od velike kolonijalne i pomorske sile postala - KEPEC BRITANIJA! Zahvaljuju}i tome ameri~ki projekt pot~injavanja Evrope svojoj volji i svojim interesima nezaustavno napreduje.

 

Sudbina Evrope koju joj je namijenio Va{ington je tako tragi~na da }e, za po~etak, uskoro rezultatirati time da hri{}ani Evrope, od Ljubljane do Atine, imaju samo tri izbora: seobu, postati ponovo potla~ena raja ili se odmetnuti u hajduke, ~emu vodi forsiranje zelene transverzale.  Postepeno }e zelena transverzala, za koju se Amerika zdu{no zala`e,  u}i duboko i  u ostali dio Evrope i od nje napraviti to isto. Da to nije prazna pri~a potvr|uje i ~injenica da }e kroz deset godina svaki drugi stanovnik Evrope biti musliman, a s obzirom na demokratiju i princip jedan ~ovjek- jedan glas, nije te{ko zaklju~iti da }e Kuran  postati ustav Evrope. Evropa to  zasad ne `eli  da vidi, ali je sasvim  sigurno da }e sa tim morati suo~iti.  O~igledno je da va{ingtonska strategija koristi  islam  kao pomo} za realizaciju svoje politike pa ga zato podr`ava gdje god on  ugro`ava Evropu i evropske  hri{}anske interese. Pitat }ete se za{to je odabran ba{ islam  za strate{ke potreba mondijalizma. Razlog je u tome {to je islam, u svojoj su{tini, identi~an protestantizmu jer je jednako osvaja~ki, jednako proiza{ao iz jedne judeohri{}anske jeresi, ima jednaku ambiciju da pot~ini  cjelokupnu planetu univerzalnom i totalitarnom teolo{ko-politi~kom sistemu. Zar jedni i drugi zaista misle da sve nacije, svi narodi i sve kulture treba da budu izbrisane ideologijom  i  praksom  njihove uravnilovke?  Po opa`anju francuskog politologa @an-@il Maliarakisa, u ~asopisu  Voulaiore iz augusta 1995. prvi se odao izdaji Evrope, iz svojih sitnosopstveni~kih interesa, Franjo Tu|man stvaraju}i savez sa Izetbegovi}evim islamistima, formaliziraju}i  hrvatsko-muslimanski savez koji je dopustio Turcima  da  pro{ire svoje prisustvo na   evropskom  tlu,  a {to je do tada bilo ograni~eno. Franjo Tu|man }e zbog toga  svakako na}i svoje mjesto u historiji, za ~im je `udio, bez obzira {to bi se to moglo prokomentarisati  narodnom  poslovicom: ^ega se pametan stidi, time se budala ponosi. Kao rezultat takve politike, jednog dana }e i u Evropi nastati onakav isti haos kakav je va{ingtonska politika instalirala u Latinskoj Americi.  Ba{ iz ovog primjera se najbolje mo`e vidjeti  da  se protagonisti NSP-a   ni najmanje ne trude da  igdje uspostave ikakav poredak, ve} samo  nastoje  ( i uspijevaju) da svaki eventualni postoje}i  kakav-takav poredak pretvore u haos, a svoje `rtve dr`e u pokornosti silom ucjena i sankcija, korupcijom pseudoelita, te vojnih pretnji i udara, sa ciljem da iz `rtve izvuku {to ve}u korist,  sasvim ravnodu{no spram njenom stradanju. Tu se ogleda i zasljepljenost ameri~ke plutokratije koja ne vidi da time sije~e granu na kojoj sjedi , te da  }e uni{tenjem `rtve stvoriti pretpostavke i za vlastito uni{tenje, jer }e uni{tenjem `rtve nestati i  osnova na kojoj po~iva njezin  parazitizam. Historijsko iskustvo svjedo~i da su sve takve sile  brzo do{le i  jo{  br`e oti{le, ostavljaju}i za sobom samo dugo pamtljive tragove pusto{enja i zlo~ina.

 

Nakon {to se sagleda kompletna situacija u svjetlu prethodno izlo`enog, postavlja se opravdano pitanje: Kako dalje i kako se otrgnuti inerciji koja vodi u propast? Veliki njema~ki filozof Karl Jaspers je 1945, u trenutku vrhunca katastrofe koju je izazvala isto takva politika osvajanja svijeta,  poru~io svom narodu:

 

“Znanje jedino mo`e sprije~iti  katastrofu. Ono omogu}ava ~ovjeku da izmijeni svoj `ivot.”

 

Ali tu postoji nepremostiv problem. Kako premostiti ponor izme|u znanja i vlasti, kako raspolo`iva znanja dovesti do onih na vlasti, koji su redovito umi{ljeni da sve znaju, da su najpametniji, a u stvari bi se na njih sa punim pravom mogla primijeniti narodna poslovica: Budali je more do koljena. U prilog ove tvrdnje je i skora{nja izjava kapetana Dragana, ~uvenog instruktora kninskih specijalaca koji je rekao:” Ne smatram da su na{e elite toliko maliciozne, koliko neobrazovane, nestru~ne i neinformisane. Oni naprosto ne znaju da rade posao koga su se prihvatili, pa otuda nije ~udo {to su napravili haos u svim institucijama po~ev od vojske, policije, privrede, {kolstva, komunalnih slu`bi, zdravstva pa sve do ku}nih savjeta!” Takvo neznanje i nesposobnost prisutno kod ruske pseudoelite onemogu}uje da se iskoriste strate{ke prednosti i neizmjerna prirodna bogatstva za dobrobit naroda i dr`ave. Zbog toga nije ~udo {to je ruski general Jazov jednom prilikom izjavio: “Izgubili smo Tre}i svjetski rat ne ispaliv{i ni jedan metak.”  Kad je takva pseudoelita uspjela da uni{ti dr`avu sa tolikim prirodnim potencijalom, nije ~udo {to  ove sitnobalkanske pseudoelite  uspijevaju da u kratkom periodu uni{te svoje domovine. Neznanje tj. nepoznavanje op{tih objektivnih zakonitosti  ustrojstva svijeta i vlastitog pona{anja prijeti da uni{ti  ~itav ljudski rod. Ako se savremena civilizacija uskoro ne “otrijezni”, mo`e se desiti da se ljudski rod ugu{i u vlastitom neznanju!

 

 

 

          [ta se de{avalo u Hrvatskoj i BiH u vremenu 199l.-95.

 

 

            Jo{ uvijek je primjetno, iako je ve} pro{lo vi{e godina u miru, da ve}ina stanovni{tva jo{ uvijek  ne zna {ta nam se desilo u periodu izme|u 1991. i 1995. godine. Dodu{e, neki se samo prave da ne znaju. Jo{ je gr~ki filozof Seneka rekao da je put do istine otvoren svima, ali se ona govori samo onima koji su je spremni ~uti. Upravo zbog toga prijeti velika opasnost da nam se takvo ne{to ponovi i u bli`oj ili daljoj budu}nosti. Zato bi narodu trebalo, jednostavnim narodnim jezikom, objasniti su{tinu i uzroke ove kataklizme, na ~emu rade samo rijetki pojedinci. Me|utim, i oni to rade na takvim mjestima kao  {to su Akademija nauka, stru~ni ~asopisi, nau~ne knjige i sl., {to je apsolutno nedostupno {irokim narodnim masama. Dodu{e, dr Mi}o Carevi} pi{e o tim doga|anjima  i u formi malih d`epnih knji`ica koje imaju ve}u {ansu da dospiju do ve}eg broja ~italaca, ali jo{ uvijek do nedovoljno velikog broja. Tira`om od hiljadu primjeraka, uz pretpostavku da svaku od tih knjiga pro~ita  najmanje deset ~italaca ( {to je vrlo optimisti~no posmatranje), zna~i da }e sa  njihovom sadr`inom biti upoznato jedva deset hiljada ljudi. [ta je sa ostalim stanovnicima BiH, ali i biv{e Jugoslavije? 

            U knjizi  KRAJ  ILUZIJA, dr Carevi} iznosi mnoge relevantne podatke o gre{kama, o uzrocima gre{aka i o  njihovim posljedicama koje su rezultirale ovakvom katastrofom. Kako je to, izgleda, jedini nau~nik i jedini autor koji je otvoreno i nau~no ( a ipak pristupa~no) progovorio o ovim problemima, za pisanje ovog potpoglavlja bit }e kao literatura kori{tena uglavnom ta knjiga. Mora se konstatovati, kao {to recenzent ove knjige dr Turja~anin  ka`e, da je dr Carevi} pokazao veliko umije}e da u kratkom tekstu tematizuje brojna zna~ajna pitanja: pravna, filozofska, sociolo{ka, psiholo{ka, antropolo{ka itd., kritikuju}i u prvom redu glupost, kukavi~luk i izdaju.  Prema rije~ima dr Turja~anina, iako je velik rizik povrede postoje}e tradicije upustiti se u popravljanje svog naroda ( zbog ~ega je i Sokrat izgubio `ivot), dr Carevi} je vje~iti opozicionar i kriti~ar nakaradne vlasti i ~itavo vrijeme se pona{ao kao trijezan me|u pijanima.

            U dru{tvu vladaju zakoni dru{tvene evolucije. Te zakone ~ovjek treba da spozna kako se ne bi sa njima sudarao. A kako to sudaranje izgleda, pokazuje vjersko-etni~ki rat na prostoru Hrvatske i BiH i stvaranje dru{tva koje vi{e li~i na nakazu nego na savremeno dru{tvo. Me|utim, sudaranje ovih dru{tava sa dru{tvenim zakonima mo`e biti samo privremeno, jer ugro`ava ~ovjekovu egzistenciju. Dru{tvo se prije ili kasnije mora vratiti na nu`ne istorijske puteve razvoja, ina~e bi nestalo.

            Materijalisti~ka filozofija u~i da su ljudi tvorci svoje vlastite historije, sada{njosti i budu}nosti. Ali, oni ne mogu stvarati historiju proizvoljno, nego na osnovu datih i zate~enih uslova. Nacionalisti~ki pokreti na prostoru biv{e Jugoslavije ignorisali su te uslove i poku{ali proizvoljno, voluntaristi~ki da stvaraju neki svoj svijet van uslova, mjesta i vremena i napravili pravi pakao, dru{tvenu kataklizmu.

            ^injenica je da ima mnogo krivaca za ovo {to se desilo na Balkanu, jer zlo kad se desi - krivi su i oni koji su spavali. Po|imo redom.

            Prodor zapadnih sila na Balkan star je vi{e od sto godina ( ako se zanemare konstantne vatikanske aspiracije koje datiraju jo{ od 1054. godine) - tj. od Berlinskog kongresa 1878. godine. Ministarstvo inostranih poslova Austro-Ugarske je uo~i aneksije BiH 1908. pripremilo dokument u kom se upozorava da austro-ugarska granica ne}e biti sigurna dok se ne u~ini kraj velikosrpskim snovima o ujedinjenju Srba. Zbog toga su Srbi, od tad pa do dana{njih dana, konstantno optu`ivani za sve i sva{ta, {to se potvrdilo i 199l. kad su Mok, Gen{er, Van de Bruk i sli~ni optu`ili Srbe za nacionalno ugnjetavanje ostalih naroda u Jugoslaviji, {to apsolutno nije bilo ta~no. Sa tim  “ argumentima”  Njema~ka je u Mastrihtu ucijenila saveznike da odmah priznaju secesiju Slovenije, Hrvatske, a zatim i BiH iako je prethodno bio dogovor da se problem Jugoslavije mo`e rje{avati samo u paketu. Takvo pona{anje osudili su Sajrus Vens, D`ejms Bejker, Henri Kisind`er, Lord Karington, Voren Kristofer i druga imena svjetske politi~ke scene, jer je ovakvim pona{anjem zapaljen rat na Balkanu. Svatko mo`e vidjeti ( ako ho}e) da je taj rat posljedica politike germansko-vatikanskog bloka potpomognutog sa retrogradnim i destruktivnim snagama iz biv{e Jugoslavije. Srbi su ponovo satanizovani, progla{avani agresorima, jedinom oazom omra`enog komunizma i sl. Prema njima je bilo dozvoljeno sve, kao prema ameri~kim Indijancima (za {to su naro~ito mnogo razumijevanja  i  iskustva imali  Amerikanci).

            U postoje}oj konstelaciji me|unarodnih odnosa (gdje  presudnu ulogu igraju sopstveni interesi) Srbi se nisu sna{li, prvenstveno zbog politi~ki nesposobnog vodstva. Zbog toga su upali u zamke nacifa{izma, ugledavaju}i se na etnose oko sebe, ne shvataju}i da  ono {to je dopu{teno Jupiteru nije dopu{teno volu ( kao {to ka`e stara latinska poslovica). Zbog toga su progla{eni  agresorima, {to sa stvarno{}u nema nikakve veze i predstavlja ~istu gebelsov{tinu i   krajnju hipokriziju. Zar nije krajnje licemjerje jednom narodu oduzeti konstitutivnost, proglasiti ga nacionalnom manjinom i o~ekivati od njega da na to ne odreaguje? A njihova prirodna reakcija progla{ena je agresijom!

            Dr`ava koja je tu, u tom trenutku postojala, nije ni{ta uradila u cilju za{tite tog svog konstitutivnog naroda. Jo{ sramnije se ponijela JNA i njeno rukovodstvo, koji su skoro pedeset godina parazitirali na le|ima jugoslavenskih naroda a nisu  bili u stanju da ga za{titi od kataklizme koja im je prijetila. Sve zbog odsustva elementarnog patriotizma i vojne profesionalnosti. Usaljeni, nesposobni generali ~uvali su samo svoje stra`njice a narod i dr`avu su prepustili zloj sudbini. Narodi koje je Jugoslavija izvukla iz tamne pro{losti  (tamnog vilajeta) i zaostalosti, kidisali su na nju  1991/92. i ponovo se vratili u pro{lost, kao da im je tamo i mjesto.  Zato ovaj rat i ne dade junake, ali dade mnogo novih “generala” i mnogo odlikovanja ( ni za {ta). Time su  narodi biv{e Jugoslavije, bez iznimke, pokazali i dokazali da jo{ nisu stasali u politi~ke narode i zato je malo vjerovatno da }e, kao takvi, opstati.

             Pametno vodstvo ( i isto takvi narodi) bi trebalo da nastoje promjene ka boljem ostvarivati bez velikih potresa i revolucija. Kod nas na Balkanu se svaki put sve sru{i da bi se onda iz pepela ponovo gradilo. Me|utim, i tad se ne pravi ni{ta bolje. U najboljem slu~aju promijeni se forma, a su{tina ostane ista ili se na isto svede. Sada bi trebalo kona~no svima biti jasno ( iako  mnogima jo{ uvijek nije) da se jugoslavenski socijalizam nije morao do temelja sru{iti  zajedno sa svim njegovim tekovinama, ve} ga je trebalo radikalno transformisati. Na`alost, za to nije bilo dovoljno potrebne snage jer je bilo premalo onih ljudi koji su toga ve} tada bili svjesni, a destruktivnoj rulji sa isto takvim kratkovidnim i destruktivnim vodstvom je bilo lak{e sve sru{iti i okrenuti se ka pro{losti. Oni nisu bili u stanju da vide dalje od nosa, jer da jesu, ve} tada bi im se bilo nametnulo pitanje: [ta }e biti kad se sve sru{i? Tko }e to, kad i na ~iji ra~un ponovo izgraditi? A {ta }e biti sa nama do tada?

            Ono {to se desilo poslije ru{enja Jugoslavije predstavlja najretrogradniji period u historiji ovih naroda, jer su nakon toga stvoreni totalitarni, genocidni re`imi. Na jednom okruglom stolu u Va{ingtonu Tu|man je nazvan najopasnijim politi~arem u Evropi a njegov re`im totalitaristi~kim i genocidnim. On je, naizgled, uspio zahvaljuju}i tome {to je iza sebe imao evropski neofa{izam a ispred sebe kmekave i jadne Srbe kakvih u historiji nikad nije bilo. Zato se Tu|man mogao juna~iti . Njegov prethodnik ( i uzor) Ante Paveli} nije bio te sre}e pa je ve} 1942. godine  morao bodljikavom `icom ograditi svoje  gradove. Velikom umi{ljenom diktatoru Tu|manu, koji je uobrazio da }e od Hrvatske napraviti regionalnu silu i kona~no stvoriti Veliku Hrvatsku, od ovih Srba nije prijetila nikakva opasnost, {to njemu nije smetalo da ih proglasi agresorima  opasnim po Hrvatsku. Dodu{e, opasnost nije prijetila Hrvatskoj, ali Tu|manu mo`da i jeste, pogotovo kad se imaju u vidu njegove sulude, genocidne ideje, na koje se moglo  o~ekivati da Srbi odreaguju. Svakom iole  razumnom ~ovjeku bi trebalo biti jasno da je to isto kao da su zeca optu`ili da je napao lisicu! Zbog toga su uzalud pali svi oni hrvatski sinovi koje je Tu|man zapalio da se bore protiv srpskog agresora.

Ovo {to se desilo na Balkanu u ovom ratu predstavlja najve}e zlo na{eg vremena. Na ovom uzorku nacifa{izma i savremeni svijet je pokazao svoje nakaznosti i dekadenciju - i Amerikanci i Nijemci i Francuzi i Englezi. Podr`avanjem nasilne secesije Slovenije, Hrvatske i BiH, u cilju razbijanja Jugoslavije, imperijalisti~ke snage sa Zapada su zapalile po`ar koji sada nisu u stanju da ugase, a koji ih je mnogo ko{tao. Naravno, oni ne bi bili uspjeli u tome da nisu imali kvislinge u liku dva senilna starca, koji su u predve~erje svog `ivota iskoristili svoj neuki i primitivni narod da ostvare svoje mladala~ke snove i  da u|u u historiju, bar i na ovakav na~in, kad to nisu do tada uspjeli na neki dostojanstveniji na~in. I napravili su potop, a u historiju su zaista u{li, ali na takav na~in za koji bi se svaki normalan ~ovjek stidio      ( ili bi ga bar pekla savjest): na isti na~in kao i Hitler! A iskreno govore}i, bilo bi im bolje da su ostali anonimni nego {to su se na ovaj na~in proslavili.

Globalni problemi svijeta su pove}anje siroma{tva, nezaposlenosti, gladi, bole{tina, ekolo{ke zaga|enosti i ratova, {to se odnosi i na razvijene. Ali, oni  takve svoje probleme nastoje da preko palube prebacuju na takve zemlje kao {to su ove na Balkanu, te tamo podstrekavaju  nemire i ratove. Iz tog razloga su sada{nju dekadentnu, reakcionarnu orijentaciju u Hrvatskoj i BiH podupirale evropske hegemonisti~ke desne snage, ali i sa te`njom da se ponovo infiltriraju na Balkan, {to je sli~no situaciji u Vijetnamu, Zairu, Bliskom Istoku, Somaliji i drugim takvim podru~juma.  Dejtonski sporazum im je pokvario ra~une i kad bi se uspio u cjelosti realizirati, takve {anse vi{e ne bi imali. Zbog toga, za narode BiH bi bilo od velike koristi da shvate kakvu im je {ansu dao Dejtonski sporazum i da ga ni na koji na~in ne podrivaju ( niti da podr`avaju lidere koji to rade), jer takav sporazum koji nudi ure|enje BiH kao jedne vrste slo`ene dr`ave, realne unije - za po~etak nije malo. Dalje sve zavisi od implementacije. Ako ona bude neuspje{na, situacija }e krenuti u pravcu protektorata i na taj na~in obnovi ne~ega {to nam je poznato u formi austrougarske aneksije. Ili jo{ gore, mo`e se desiti da narod konstantno curi  kroz granice  i zbog sve lo{ijih uslova `ivota  odlazi nepovratno u svijet, pa }e ova podru~ja, jednog dana, postati pusti predjeli pogodni samo za safari, {to je moj otac predvidio jo{ prije trideset godina, isto  kao i ovaj rat. Jer, provjerena narodna poslovica ka`e: ^ija ovca, toga i livada.  Malobrojno stanovni{tvo koje tu ostane, a bit }e to ono najprimitivnije, `ivjet }e po rezervatima, kao ameri~ki Indijanci.

O~uvanje Jugoslavije bilo je u interesu svih njenih naroda a pogotovo  Srba, Hrvata i muslimana koji su u Jugoslaviji bili najrasprostranjeniji i ~inili njeno vezivno tkivo. Me|utim, stvarni interesi naroda izgubili su bitku sa sopstvenim nacionalizmom i me|unarodnim banditizmom. Zbog brzopletosti pri priznavanju secesije jugoslavenskih republika EZ je napravila nekoliko strate{kih gre{aka, {to joj historija ne}e oprostiti.

Kao prvo, priznala je nasilnu secesiju i dr`avnost republika biv{e Jugoslavije koje nisu imale ni jedan od uslova dr`avnosti, iako je prethodno bilo dogovoreno da }e se ovaj problem rje{avati u paketu.

Kao drugo, ona je u{la u rat svrstavajuy}i se na jednu stranu  (tzv. rat putem posrednika), dovela je na vlast nacionaliste i separatiste, koji su krivi za najve}a pusto{enja i zlo~ine na Balkanu, umjesto da ih je uputila u  Hag.

Evo {ta su o grubim gre{kama oko Jugoslavije i secesije izjavili neki svjetski politi~ki autoriteti:

-Sajrus Vens:” Prerano priznavanje jugoslavenskih republika bila je katastrofalna gre{ka. Trebalo se dr`ati Ha{kog sporazuma koji nije  dozvoljavao priznavanje biv{ih jugoslavenskih republika dok se ne postigne sveobuhvatno politi~ko rje{enje. To nije po{tovano, {to je bila fatalna gre{ka.”

-D`ejms Bejker: “ Slovenija i Hrvatska su uzro~nici gra|anskog rata u prethodnoj Jugoslaviji.  Njihovo nasilno otcjepljenje, koje je u suprotnosti sa Helsin{kom poveljom, direktno je uvuklo Jugoslaviju u ratne i krvave obra~une.”

-Henri Kisind`er:” Zapadne zemlje su morale dva puta razmisliti prije nego su priznale BiH, ~ije su granice u etni~kom, jezi~kom  i historijskom smislu nespojive sa tradicionalnim shvatanjem nacije i dr`ave. Kako su zapadni dr`avnici i politi~ari mogli i da pomisle da bi Srbi, Hrvati i muslimani, ~ija je mr`nja razorila Jugoslaviju, mogli da koegzistiraju i zajedno `ive u jednoj, jo{ manjoj unitarnoj dr`avi?”

-Lord Karington: “ Rano priznavanje Hrvatske nedvosmisleno je zna~ilo prekid konferencije o Jugoslaviji. Postoji realna opasnost da }e sad i BiH podnijeti zahtjev za samostalno{}u {to }e zapaliti BiH.”

-Voren Kristofer:” U ~itavom procesu priznavanja otcjepljenih republika po~injeno je mnogo gre{aka. U tom pogledu Nijemci snose posebnu odgovornost, jer su ubijedili ostale subjekte me|unarodne zajednice da popuste.”,itd.,itd.

Poslije ovih izjava nije li jasno gdje su uzroci tragedije u Hrvatskoj i BiH, tj. da su se tri gladijatora me|usobno uni{tavala za tu|e interese. Me|utim, to nije smetalo dijelu svjetske zajednice i muslimansko-hrvatskim nacionalistima da rat pripi{u srpskoj “agresiji”, iako za to nisu imali ni jedan jedini argument.Oni su naprosto umjesto sile argumenata koristili argument sile.

Za rat u BiH, pored me|unarodnih faktora, odgovornost snose i sva tri nacionalna vo|stva. Sve tri strane su u~estovale u tome, s tim da su neki to pripremali a neki to prihvatili. Na kraju su svi bili agresori jedni na druge, iako nisu svi prvi po~eli! Zato su svi odgovorni. O stepenu njihove odgovornosti trebalo bi da presudi neki objektivni sud, svakako ne onaj  ve} podobro kompromitovani Ha{ki. Ako se to, zbog  konstelacije snaga u svijetu ne desi, presudit }e sud historije, kad-tad. Ali, ne ~ekaju}i to, u interesu svakog stanovnika u BiH i Hrvatskoj je da objektivno  pogleda na sve {to se desilo i da ne obmanjuje sebe ( i druge) da je zlo radila samo ona  druga strana. Sve strane su  prihvatile oblike etni~ko-vjerskog rata: etni~ko ~i{}enje, progon i pogrom pripadnika drugih naroda, plja~ku i paljenje. Koja od tri strane u BiH to nije radila? Tko je onda ovdje bio agresor a tko nije? Mo`e li to ijedna strana  tvrditi a da ne la`e? Me|utim, kolike su razmjere toga bile na svakoj od tih strana, ne mo`e se pau{alno govoriti jer to nije jo{ nau~no istra`eno i utvr|eno, a  mo`da nikad ne}e ni biti. Jedan od  najboljih pokazatelja je svakako broj izbjeglica, a ima ih mnogo na sve tri strane. Jedno je sigurno: nisu pobjegli od dobra ve} od zla!

Stvarne uzroke rata u BiH najbolje je opisao poznati re`iser Emir Kusturica. On ka`e: “Multietni~ko Sarajevo danas ru{i ona ista sila koja je sru{ila Jugoslaviju. U toj Jugoslaviji Hrvati i Slovenci nisu htjeli da `ive pod srpskom dominacijom. Danas bosanski Hrvati i bosanski Srbi ne `ele muslimansku dominaciju. Paradoksalno-ali istinito: muslimani  do`ivljavaju sudbinu Srba iz biv{e Jugoslavije.”

Dejtonskim sporazumom, po kom je stvorena unija sa dva entiteta koja se nikako ne bi mogla protuma~iti kao suverena BiH, me|unarodna zajednica je indirektno i stidljivo priznala svoju gre{ku po~injenu aktom priznavanja BiH, ako ne i ostalih dr`avica na razvalinama Jugoslavije. Sada, kad je Dejtonskim sporazumom, snagama SFOR-a i IPTF-a nametnut mir na ovom podru~ju, trebalo bi narod da se okrene ka onim snagama koje  }e mu ponuditi vi{e nego su mu za vrijeme rata nudile nacionalisti~ke snage. A nudile su mu, umjesto obezbje|ivanja elementarnog pre`ivljavanja, samo grb, zastavu, himnu, boga, nove nazive ulica i nove praznike ( za vrijeme kojih narod nije imao {ta da skuha za ru~ak, a kamoli da ih dostojno proslavi) i -pogibiju.  To je, u stvari, i jedino {to nacionalisti~ki nosioci vlasti mogu da ponude svom narodu. Zato narod koji i dalje glasa za takve lidere, pre}utno im daje  podr{ku  za takvu politiku, pa prema tome, nema pravo ni da se nada i~em boljem.

Imali smo krsta{ke ratove i varvarska vremena, ali te{ko da je ikad ovako bilo, da je na scenu provalilo ovoliko ru{ila{tva i divlja{tva i javilo se ovoliko ekstremnih i mahnitih ljudi. Postavlja se pitanje iz kojih istorijskih dubina i deponija su narodi izvukli ove nakaznosti divlja{tva? Ili, da nije prethodni period skoro pedesetgodi{njih frustracija i potiskivanja stvarnih,  nerije{enih problema rezultirao u ovakvoj nakaznosti pojava?  Ili je tada{nji politi~ki sistem upravo generisao takve mediokritete? Bilo kako bilo, ovo ludilo je svima narodima donijelo toliko {tete i nesre}e da se to za vijeke vjekova ne}e mo}i ispraviti. I budu}e generacije }e nositi obilje`je ovog vremena u kom je sada{nja generacija napravila najve}a mogu}a zla, sve u ime nacije, kri`a, krsta, polumjeseca, usta{ke, ~etni~ke i fundamentalisti~ke islamske ideologije u `elji da sve postoje}e sru{i i obezvrijedi a da ni{ta novo ne pru`i.

 

 

 

Rat u BiH.

 

 BiH se mogla spasiti od rata i ratnih razaranja da je ostala na jugoslavenskoj ideji. Ona nije mogla imati i koku i jaje: da izvr{i secesiju i da ostane jedinstvena, unitarna dr`ava. Ona je morala dijeliti sudbinu SFRJ, u ~ijem ru{enju je u~estovala. Brzopletim i neargumentovanim priznavanjem secesionisti~kih republika, posebno BiH, zapadno-evropski lideri su gurnuli i stanovni{tvo SRBiH u mra~ne godine vjersko-etni~kog rata. Odmah nakon toga etnonacionalisti nastoje da u BiH stvore tri jezika i tri historije, a narodi BiH govore  jednim jezikom i imaju  jednu, zajedni~ku historiju. To odra`ava bijedno stanje dru{tvene svijesti, na prvom mjestu inteligencije. Mo`e li se onda uop}e govoriti o tome da imamo inteligenciju? Njen prete`ni dio ~ine puki, formalni, nedovr{eni intelektualci kakve je jedino i generisao prethodni  politi~ki sistem favoriziraju}i ba{ takve kroz svoju politiku negativne kadrovske selekcije. A ako je inteligencija takva, ona nije u stanju da bude nosilac razumijevanja dru{tvenih situacija, pa to nema tko da to izvr{i za neuki narod. Zbog toga se opet name}e potreba novog prosvjetiteljstva, da bi se iza{lo iz refeudalizacije i }orsokaka u koje nas je uvela nesuvisla politika.  U tom bi trebalo prvorazrednu ulogu da odigra ba{ inteligencija i to ona prava, koje izgleda, gotovo i nema. A ako je i ima, bar u tragovima, ona bi morala da iza|e iz anonimnosti i da se nametne kao kreativna dru{tvena snaga. U ovom ratu, Balkan se pokazao kao rezervat ludaka, me|u kojima su mnogi bili navodni intelektualci.  Me|utim, ni strani intelektualci  nisu se pokazali ni{ta bolji. Bar ne oni  koji su imali uticaja na vlast  i medije. Cijele grupe njih podmazivale su nacifa{izam na Balkanu, davale iskrivljenu sliku stanja, vr{ile satanizaciju Srba. Sjetimo se samo pri~e o silovanju pedeset hiljada muslimanki od strane srpskih vojnika, koja je do kraja obrukala inostrane intelektualce-novinare.  Ako ni zbog ~ega onda  bar zbog one Napoleonove konstatacije ( na osnovu koje je on osporavao silovanje kao mu{ko krivi~no djelo), a koja glasi: “@ena sa podignutom suknjom je mnogo br`a nego mu{karac sa spu{tenim pantalonama. “ Pogotovo ako je taj mu{karac  jo{ bio pod punom ratnom spremom, a kao vojnik  morao  je biti! Na ~elu takve propagande i politike bili su klju~ni evropski novinari, urednici, politi~ari i drugi intelektualci ( ili “intelektualci”). Prema stradanju Srba u Hrvatskoj Evropa je pokazala svoje profa{isti~ko lice. Tek su ponegdje progovorili intelektualci da izraze svoje negodovanje zbog stradanja jednog cijelog naroda, koji je natjeran u biblijski egzodus, izlo`en stravi~nom uni{tavanju od povampirenog fa{izma, {to je Evropa mirno posmatrala  i jo{ to podupirala! Nakon toga, zar se i{ta pozitivno mo`e re}i o savremenim evropskim intelektualcima? Gotovo svi su svoj obraz intelektualca prodali  za ve}u ili manju {aku dolara ( ili maraka, svejedno).

Ono {to od po~etka ovog rata poku{ava da ostvari u BiH fundamentalisti~ka islamska desnica, zbog ~ega je i zapo~eo rat u BiH, a to je da stvori unitaristi~ku samostalnu i nezavisnu BiH sa vladavinnom muslimanske ve}ine, te{ko da }e ostvariti jer na svaki takav poku{aj Srbi i Hrvati }e reagirati te`njom za podjelu i odvajanje.  Pa zar nije realno o~ekivati da neki evropski narod, na pragu 21. stolje}a, bje`i od islama kao |avo od krsta? Pogotovo ako taj narod dobro zna {ta je islam jer ga je taj  trao pet stotina godina!

Zbog toga je BiH uvedena u agoniju bez presedana.  U pojedinim mjestima vladao je zakon d`ungle, pravo ja~ega da oplja~ka, isprebija, iz stana izbaci, ubije  a da za to nikom ne odgovara, jer nema kome. ^ovjeka nitko nije {titio, niti se on imao kome obratiti za pomo}. Njegov `ivot nije vredio ni{ta. U gradovima i naseljima je bilo sve manje i manje gra|ana, jer su se sklonili u SRJ, Hrvatsku i inostranstvo. Te{ko se pre`ivljavalo. Carevali su teroristi, lihvari, plja~ka{i, {verceri, siled`ije, kriminalci, hoh{tapleri, moralni idioti. Preostale gra|ane mu~ile su iste nevolje: siroma{tvo, kako pre`ivjeti, strah i bezna|e.

Ovaj etni~ko-vjerski rat se mo`e shvatiti kao me|usobno etni~ko-vjersko i materijalno uni{tavanje do temelja, poslije ~ega nastaje pusto{ i zaga|enost ne~ovje~stvom. Pa i sad, kad je ovo uni{tavanje skoro prestalo, na pojedinim podru~jima te{ko da }e itko vi{e `ivjeti. Ina~e, veoma dugo, `ivot }e biti  veoma te`ak jer su uni{tena sela i gradovi, industrija, saobra}ajna infrastruktura, komunikacije, pokidani odnosi me|u ljudima i porodicama. Ovo je bio sukob ostra{}enih nacionalista koji pojma nemaju {ta su htjeli i {ta su u~inili.  Protivnik se mogao poraziti, ali ne i civilizacija. A oni su ba{ to poku{ali. Ovakvi rezultati rata su bili normalna posljedica nakaradne zastarjele ideologije ( jedna vjera, jedna dr`ava, jedna nacija) i njene  metodologije, {to je ekvivalentno okretanju to~ka historije prema nazad.  Zbog toga je rat bio  totalno varvarski. On je izvr{io podjelu “poslova”: vojska je osvajala i {titila osvojeno, drugi e{aloni su i{li za njom i plja~kali, ru{ili i palili, a tre}i, privilegovani, koriste}i institucije sistema i poluge vlasti, je {vercovao, plja~kao, bavio se sivom ekonomijom. Postojao je i ~etvrti e{alon koji je izgonio pripadnike drugih naroda iz ku}a i stanova, da bi iste zaposjeo i prisvojio. Tako se dru{tvo raslojilo na dobre doma}ine i sirotinju u Republici Srpskoj i na uspje{ne poduzetnike i sirotinju u MH federaciji. Ovi prvi su postali to {to su postali isklju~ivo otimaju}i od onih koji su zbog toga postali sirotinja.

Majstori nacionalisti~ke obmane i licemjerja uvukli su neuk narod u krvavi rat, uvjeravali ga da vidi ono ~ega nema i za sva ta stradanja, patnje, pusto{ i bezna|e ponudili mu entitet, potpuno ogoljen i opusto{en.

Kao posljedica takvog vo|stva, zava|eni narodi su bili izlo`eni stradanjima i patnjama bez presedana, zbog anahrone nacionalisti~ke politike pomo}u koje je politi~ka mafija poku{ala da lije~i svoje komplekse. Jo{ ni do danas nitko od njih nema snage da prevlada kompekse sa kojima je u{ao u rat. U bezna|u u koje su doveli svoj narod, nije ~udo {to se sve okon~alo  pozivanjem boga u pomo}, kao da se radilo o stvarnom kri`arskom ratu. Crkva je postala ponovo sredi{te ispolitizovanog dru{tvenog `ivota neprosvije}enog naroda, ba{ kao na po~etku srednjeg vijeka.

Nesposobni da odgovore na izazov vremena, nacionalisti~ke vo|e su na{le izlaz u povratku tradiciji.. Ako se pogleda personalni sastav onih koji su poveli narode u BiH, druga~ije nije ni moglo biti.  Neprikosnoveni vo| svih Hrvata ( pa i BH Hrvata) Tu|man,  progla{en je ocem nacije ( valjda po uzoru na papu). Izetbegovi} je progla{en trinaestim imamom ( {to mu je dalo za pravo da po svijetu {eta omotan ~ar{avom  sa sandalama na nogama i tako bruka BH  narode predstavljaju}i se kao predsjednik BiH), a  Karad`i} se javio kao provi|enje, te je u tom svojstvu instrukcije za vo|enje politike i vojske primao li~no od boga ( kako je sam izjavio na SRT-u).Ovakva personifikacija li~nosti u mit je mogu}a samo u zaostalom, primitivnom, birokratizovanom dru{tvu u kom dr`avno-partijski aparat uvla~i vo|u u mre`u isticanja i obo`avanja, a sam vo| je preslaba li~nost da bi se od toga obranila.  Kod balkanskih naroda je to ve} tradicija. Nei`ivljeno dru{tvo mora pro}i kroz faze za koje se mislilo da su iza njega.

Poslije gorkog iskustva trebalo bi o~ekivati otre`njenje od nacionalisti~ke ekstaze i tra`enje izlaza na sasvim nekoj drugoj strani, {to dalje od ovih “svetaca “.Na`alost, pored svih tragedija u ovom ratu, jo{ nitko ne osu|uje svoje glavne aktere, ve} samo one druge. Od  svojih jo{ uvijek prave mit. Muslimani i Hrvati sami sebe i dalje obmanjuju tvrde}i kako njihovi lideri nisu krivi jer nisu optu`eni u Hagu, te svu krivicu svaljuju na Karad`i}a.  Karad`i} jeste  mnogo kriv, bez ikakve sumnje, a pogotovo  u odnosu na svoj narod. Zbog toga srpski narod mora biti zahvalan me|unarodnoj zajednici {to je uklonila Karad`i}a iz politike, jer, da to nije u~injeno, on bi svoj narod vodio i dalje u borbu za krst ~asni i slobodu zlatnu, sve do posljednjeg Srbina! Me|utim, isto bi tako trebali biti zahvalni me|unarodnoj zajednici muslimani i Hrvati da je kojim slu~ajem  i njih oslobodila od njihovih ratnih, jo{ gorih lidera. Na`alost, nije to u~inila, a narod je neuk i nesposoban da to sam uvidi i sam uradi. Oni nisu izvukli nikakve korisne pouke za budu}nost, iz ove kataklizme,  te i dalje predstavljaju  materijal pogodan za manipulaciju .

Me|unarodna zajednica je Dejtonskim sporazumom poku{ala bar da popravi svoje gre{ke, ali su rezultati, bar za sada,  veoma mr{avi. Nema nikakvog opipljivog rezultata osim {to je silom nametnut mir koji mo`e da se odr`ava samo silom izvana.  Dodu{e, Dejtonski sporazum ru{i cijelu strategiju  nacionalnih partija SDA, HDZ i SDS  koju su one nastojale ostvariti u ovom ratu. To je strategija etni~ki ~istih nacionalnih dr`ava i refeudalizacija cijelog dru{tvenog sistema. Zato te partije nastoje da sru{e Dejtonski sporazum, jer on prijti da sru{i njih. A narod je, uglavnom, jo{ uvijek slijep, gluh i glup, te ih podr`ava, ~ime radi u korist svoje {tete. Zbog toga }e se osloba|anje od genocidne ideologije i prakse sporo odvijati, a u skladu s tim }e se veoma sporo situacija pobolj{avati i normalizirati ( ako se uop}e bude pobolj{avala), {to }e prvenstveno zavisiti od napretka u svijesti stanovni{tva. Ako je ova generacija nesposobna da i{ta u svojoj svijest promijeni na bolje, za ikakvo  vidnije pobolj{anje trebat }e ~ekati da ova generacija pomre, a neka nova, neoptere}ena ovim la`ima i petljanijama, stasa.

Ako politiku vode mediokriteti, sebi~ni, egoisti~ni ljudi koji su po pravilu i primitivni, politika obavezno sklizne sa normalnih dru{tvenih tokova: ona se pretvara u la`, manipulaciju i tiraniju. Zbog toga se u ovom ratu nastojalo najprije rehabilitovati usta{tvo i po tom osnovu podi}i usta{ki pokret na nivo oslobodila~kog pokreta( {to je la`), te na to zasnovati jedinstvenu nacionalnu dr`avu. Ugledav{i se u njih, odmah su postali nacionalno svjesni  i muslimani te su krenuli istim putem. I jedni i drugi, svjesni svoje slabosti, prethodno su se udru`ili, {to je trebalo da simbolizira vezivanje njihovih zastava u ~vor. To je probudilo tre}u stranu (Srbe) , te su oni napre~ac shvatili  da je vrag odnio {alu  i preduzeli mjere da se odbrane.  Me|utim, po~inili su katastrofalnu gre{ku: vratili su sli~nom mjerom, pozivaju}i tako|er aveti pro{losti, tj. ~etni{tvo, {to je iskori{teno  kao osnov za njihovu satanizaciju. Iako su i jedni i drugi i tre}i poku{ali da rehabilituju davno kompromitovane ideoligije, ipak su se kola slomila samo na Srbima, jer oni jedini nisu prethodno obezbijedili uticajnog mentora koji }e im stajati uz bok i  omogu}iti im da urade ovaj protivprirodan ~in okretanja to~ka historije nazad. Zbog toga su progla{eni agresorima, zlo~incima, silovateljima i sl.  Ostali su to sve isto radili, ~ak i u mnogo ve}oj mjeri, a da se ne govori o tom da su pored toga jo{ i prvi po~eli, ali  su njihovi mentori isposlovali kod me|unarodne zajednice da ih se amnestira od odgovornosti.  To bi moglo u budu}nosti uroditi opet takvim istim, krvavim plodovima, o ~emu me|unarodna zajednica ne vodi ra~una jer nju zanima samo trenutni  sopstveni interes. Onaj koga bi to trebalo da brine ( a to je narod), ne vidi dalje od nosa, pa sve ide kako ide. Vrijeme za takve ideologije je definitivno pro{lo te restauracija fa{izma  i  islama, kako sada tako i u budu}nosti, ne}e uspjeti, ali svaki eventualni poku{aj njihove restauracije mora opet rezultirati novim ratom.

Najve}e etni~ko ~i{}enje poslije Drugog svjetskog rata u Evropi izvr{io je Tu|man, zbog ~ega }e svakako u}i u historiju, kako je i `elio. [to se ti~e tog nacifa{isti~kog re`ima u Hrvatskoj, on se relativno dugo odr`ava, {to , s obzirom na njegovu anahronost nije se moglo o~ekivati, jer svaka takva protivprirodna pojava se relativno brzo zdo|e  . Ipak, ova pojava se mogla desiti i tako dugo odr`avati zahvaljuju}i ~injenici {to je Zapad obolio od raznih bolesti, me|u kojima  i  od nacifa{izma, od ga }e se morati po~eti braniti, da ne bude od njega opet uvu~en u ( staru) novu kataklizmu. Zbog toga, iako je me|unarodna zajednica znala za razmjeru veli~ine zlo~ina nad Srbima u Hrvatskoj, ipak je tolerisala i ~ak podr`avala hajku na njih i proglasila ih agresorima, {to se kosi sa logikom zdravog razumom. To su naro~ito podsticale Njema~ka i Amerika.

Sredina  u kojoj vlada nacionalizam ili joj se on mo`e nametnuti je dru{tvo nisko socijalizovano i nedovr{eno, a najve}i naboji nacionalizma su se javili ba{ u Hrvatskoj.

Rat koji je zapo~eo u Hrvatskoj i njegovo pro{irenje na BiH, za {to se Tu|man napadno zalagao, nije morao da se pro{iri na BiH da su muslimani imali razumno vodstvo.  ^ak i nakon vezivanja zastava u ~vor i stvaranja  koalicije sa Tu|manom, muslimani su imali {ansu na popravni, koju je njihov lider Alija Izetegovi} ( koga ~ak  neki muslimanski intelektualci jo{ i danas smatraju bogom), odbacio.  Naime, on je bio ~ak potpisao Kutiljerov plan koji je predlagao kantonizaciju BiH, {to bi otklonilo ratnu opasnost, ali je on taj svoj potpis povukao (!?), po nagovoru Amertikanaca, nakon ~ega je zapaljen rat u BiH. Od same pobjede  SDA na izborima pred ovaj rat, muslimanska nacionalna fundamentalisti~ka elita zasnivala je svoju politiku na ( samo)obmani da }e sti}i do unitarne islamske Bosne. Obra}anje ameri~koj administraciji za vojnu intervenciju, u ~ijoj funkciji su inscenirani masakri  sopstvenih civila u ul. Vase Miskina i na pijaci Markale u Sarajevu, je zaista bio prozirna i brutalna ujudurma, ali  djelomi~no uzaludna jer do obe}ane vojne intervencijwe ipak nije do{lo, zahvaljuju}i trenutnoj ravnote`i svjetskih sila. 

Za vrijeme petogodi{njeg rata trajala je planetarna, apsolutno neargumentovana satanizacija Srba, koju je Zapad organizovao po Gebelsovim metodama. Srbi su opti`ivani kao glavni ( i jedini) krivci za rat, dok je druga strana prikazivana kao nevina `rtva.  Onaj mali dio  razumnih nije mogao da proguta tu udicu, ali zato ona primitivna, priglupa rulja jo{ i danas u to vjeruje. Na`alost, me|u njima ima i nekakvih navodnih intelektualaca! Zahvaljuju}i tome, ve}ina muslimana i  danas `ivi u iluziji da su oni za ovaj rat potpuno nedu`ni ( iako su bili onaj presudni teg na vagi) i da su oni `rtve srpske agresije. S obzirom da nemaju pravih intelektualaca koji bi im te iluzije razbili, vrlo je vjerovatno da }e sa njima   `ivjeti do smrti, a za to vrijeme }e se uzaludno nadati normalizaciji `ivota i su`ivotu sa drugim narodima. Dok god ne bude svatko od u~esnika u ovom ratu bio u stanju da objektivno sagleda i svoj doprinos  ovoj katastrofi ( pa makar se on sastojao “samo” u glasanju za pogre{nu stranku ili pogre{nog lidera), su`ivota ne}e biti. Jer, kad se zlo desi, krivi su ~ak i oni koji su spavali, kako ka`e pjesnik Matija Be}kovi}.

Sada, kad su se ambicije muslimanskih fundamentalista ( ali i hrvatskih i srpskih nacionalista) utopile u Dejtonskom sporazumu, bilo bi korisno to definitivno shvatiti. Na`alost, to shvata, za sada, samo srpska strana, a ostali se jo{ “ritaju “ u nadi da }e bar iskam~iti reviziju Dejtonskog sporazuma ako ne i samo ru{enje istog. U tu svrhu je Haris Silajd`i} ( kog se sje}amo iz ratnih dana kao ~ovjeka koji je svoje svako medijsko istupanje zapo~injao i zavr{avao zahtjevom za skidanje embarga na uvoz oru`ja) napisao prijedlog za sijaset zakona kojima bi trebalo modifikovati Dejtonski sporazum  (naravno, po njegovom mi{ljenju), a sve sa namjerom da osna`i muslimanskoj strani nadu za ostvarenje unitarne, islamske Bosne. Osim toga, sad treba nekako i upotrijebiti to silno oru`je za ~ije dopremanje u  BiH se tako uporno zalagao, a koje je pla}eno povelikom hrpom petro-dolara. Do sada nisam primijetila da je itko ozbiljno shvatio te litanije, te bi one mogle zavr{iti kao mrtvo slovo na papiru, {to bi za narode BiH bilo i najbolje, jer im je svima rata preko glave. Ako tamo uop}e ima intelektualaca, bilo bi neophodno da se {to prije prihvate prosvje}ivanja svog naroda, umjesto {to ih i dalje indoktriniraju pustom `eljom za islamskom Bosnom. Ina~e, za vrijeme trajanja ~itave ove kataklizme, iz redova muslimanskog naroda primje}en je samo jedan pravi intelektualac, dr Emir Bu{atli}, banjalu~ki stomatolog, koji se usudio, u doba najve}e islamske euforije u BiH, da javno upozori svoj narod da ideologija Alije Izetbegovi}a vodi muslimannski narod i BiH u potpunu propast. Umjesto da bude od svog naroda zbog toga cijenjen i na rukama no{en, on je bio popljuvan i omra`en. Pa ~ak jo{ i danas, kad je valjda sve jasno, muslimanski narod i njegovi “intelektualci “ se tako isto pona{aju prema njemu.

[to se Srba ti~e, tu bi se mogla primijeniti ona izreka: samo je glupost beskona~na. Dodu{e, nije se moglo  o~ekivati da Srbi ne odreaguju na akt EZ i promjene u ustavu Hrvatske po ~emu se njima oduzima konstitutivnost i ~ime se oni progla{avaju nacionalnom manjinom  ( makar u tim aktima stajalo ~ak i to  da }e biti nacionalna manjina po najvi{im svjetskim standardima - {to predstavlja vrhunski cinizam, ako ne i idiotizam), ali se ipak ne mo`e opravdati na~in na koji su odreagovali. [tavi{e, sa takvim na~inom reakcije su vi{e koristili ba{ onima koji su od njih htjeli napraviti apatride, negoli odbrani svojih ustavnih, zakonskih i prirodnih prava. Takva reakcija je dala pokri}e   ( iako providno i apsolutno neargumentovano) da se Srbi proglase “ agresorima“. Li{iti jedan narod domovine i prava na konstitutivnost naroda i nazvati ga agresorom je van zdrave pameti.

Srbi nisu imali sposobno rukovodstvo ( a ni mentora) niti su definisali svoj cilj, a o organizovanoj vojsci da se i ne govori. Ono vojske, kadra i organizacije {to je ostalo od JNA, vi{e je {tetilo nego koristilo. Srbi nisu imali ni znanje, ni opredjeljenje, ni mudrosti za izuzetno zamr{ene odnose na prostoru biv{e SFRJ, posebno BiH, a nisu imali ni realan stav prema svijetu koji ih okru`uje. Zbog toga su se razmetali izjavama kako }e protivnike lako pobijediti kad to odlu~e i da se bore samo  lijevom rukom. ^ak je vrhovnokomanduju}i izjavio:” Lako }emo mi sa njima ( misle}i na Tu|manovu vojsku), oni su osjetljivi na ljudske `rtve.“  Zna~i li to da oni, Srbi, nisu? Kako se pona{ala komanda, sti~e se utisak da zaista nisu bili.  A kako bi i bili kad su prethodno sve svoje mu{ke potomke i ro|ake sklonili  preko Drine? SDS je bila jedina stranka u ovom vijeku ~iji funkcioneri su bili izuzeti da idu na front,  dok je u bici na Mojkovcu ( 1916.) serdar Janko u rat poveo i svoju sedamnaestogodi{nju k}erku. A gdje su bili sinovi sada{njih srpskih serdara? A nije bio rijedak slu~aj da su komanduju}i i{li iza svoje vojske! Za ovu vrstu rata ogromna ve}ina oficira nije bila dorasla ni stru~no, ni ideolo{ki, ni politi~ki ni moralno. Oni su bili pravi diletanti jer nisu imali potrebnog znanja, a ni talenta i patriotizma. Od JNA su nasljedili potpuno propalu vojnu strategiju, taktiku, ideologiju i politiku, pa su mnoga rati{ta pretvorili u zonu sumraka, gdje nepotrebno ostavi{e `ivote mnogi  patriotski orjentisani vojnici. Zbog toga, “ majstori“ ovog rata treba da odgovaraju za zlo~ine prema vlastitom narodu i pred narodnim sudovima. Zloupotrebljavaju}i ideju slobode i stvarne nacionalne ugro`enosti Srba, nacionalisti su to iskoristili i zaveli narod u pogre{nom pravcu, u kom je morao pro}i kako je pro{ao, tj. gubitni~ki.  Svaku nepotrebnu pogibiju su pravdali  “obja{njenjem” - pa rat je! Kao da je netko `elio taj rrat pa sad mora i da trpi pogibiju kao njegovu posljedicu! A bilo je raznih pogibija, ~ak i takvih pored kotla za pe~enje rakije! Nekad su Srbi imali svoje junake koji su `rtvovali sebe za narod i dr`avu, a zadnjih pedeset godina ( a naro~ito zadnjih deset) Srbi su imali  samo takve “junake” koji su `rtvovali svoj narod za sebe i svoje interese!

Srbe je od potpune propasti u koju ih je dovela SDS i takvo vojno rukovodstvo, spasio Dejtonski sporazum. Da se on nije desio, muslimani i Hrvati bi uz pomo} NATO-a protjerali Srbe iz BiH, kao {to ih je Tu|man  pomo}u NATO-a protjerao iz RSK.

Od strane srpskog i politi~kog i vojnog rukovodstva, toliko je ~esto bio pozivan bog, da se sti~e utisak kao da je to bila neka vrsta krsta{kog rata, ili bi se to mo`da moglo bolje objasniti ako bi se reklo da su oni tu svoju vojsku doveli u takvu poziciju da joj je samo bog mogao pomo}i! Nije bio rijedak slu~aj da su takvi rukovodioci duhovno trovali umornu i malaksalu vojsku, pozivali imaginarne i svevi{nje sile umjesto da su se oslonili na dobru organizaciju i snagu vojske. Rezultat takve taktike je bilo protjerivanje kompletnog naroda sa mnogih prostora koja su zatim, bez borbe, zauzeta od druge vojske. Da stvar bude jo{ gora, ta druga vojska se tad hvalila kako je nadja~ala srpsku vojsku i na tom je gradila svoj imid` velike, slavne i dobro organizovane vojske, a u su{tini nije bila ni{ta bolja od te iste gubitni~ke vojske, koja je negdje pobjegla ~ak i prije naroda.  Razlika je bila samo u tome {to je ta vojska imala uz sebe NATO sa najsavremenijom teledirigovanom tehnikom. Ta situacija je sli~na onoj  tragikomi~noj situaciji iz kaubojskog pokera{kog vica u kojem i jedan i drugi partner imaju po ~etiri asa, samo {to pobjednik uz to ima jo{ i - pi{tolj! Osim toga, srpska obrana je malaksavala i zbog kriminala i {verca, dok nije kona~no pora`ena bez borbe.  Srbi su u ovom ratu pro{li kako su pro{li, prvenstveno zahvaljuju}i dilentantskom i nerazumnom rukovodstvu. To rukovodstvo nije htjelo prihvatiti ni~ije savjete. Na pregovore su odlazili apsolutno nespremni, za razliku od muslimana i Hrvata koji su doslovno slijedili uputstva svojih mentora, {to najbolje ilustruje slijede}a izjava  dr Budimira Ko{uti}a :”Gospodin Tu|man sko~i ta~no onoliko koliko mu gospodin Gen{er ka`e.” A srpsko rukovodstvo  je malo po malo, respektuju}i samo instrukcije koje su stizale od boga vodilo ka slabljenju i vanjske i unutra{nje pozicije Republike Srpske i i{lo prema porazu. Totalni poraz je prekinut Dejtonskim sporazumom.

Srbi su u ovom ratu ubijani kao psi, bez osude zlo~ina od svjetske zajednice ( Meda~ki d`ep, Zapadna Slavonija, Gospi}, bombardovanje izbjegli~kih kolona kod Petrovca i Novog Grada i drugdje) jer nisu imali efikasne organizacije da se brane. Oni su uni{tavani kao {to su uni{tavana indijanska plemena, za {to je svjetska zajednica imala veliko razumijevanje.   Za to vrijeme se komandni kadar razmetao raznim {upljim izjavama i pozivao na pravoslavlje.  U postoje}oj me|unarodnoj konstelaciji snaga, uz ovakav oficirski sastav srpske vojske i sa vrhovnim komandantom koji je instrukcije za vo|enje rata primao od boga, srpski narod nije imao {anse  za pobjedu. Sada su prisutni poku{aji opravdavanja tih gre{aka, kao i rata koji nije bio vite{ki, ni juna~ki( kao {to se cijelo vrijeme tvrdilo, dok se nije vidjelo  “ da je car go” -kao {to ka`e dr Carevi}), ve} kukavi~ki, ru{ila~ki i plja~ka{ki. On po ciljevima i na~inu vo|enja predstavlja pravi idiotizam!

[to se ti~e pona{anja ~etnika u pro{lom i ovom ratu, mora se konstatovati da je to najkontraverzniji mogu}i pokret. Oni se u tim ratovima nisu ba{ pokazali kao  branioci otad`bine i svog naroda  (osim nekih iznimaka), ve} su vi{e bili okrenuti koko{arenju i plja~kanju, a naro~ito siled`ijstvu i ubijanju pripadnika vlastitog naroda.  Oni su prete`no srbovali u pozadini, {vercovali, plja~kali i {enlu~ili. Time su potpuno kompromitovali ovaj pokret, koji  u vrijeme svog nastanka nije bio takav. Zbog toga nisu ni mogli posti}i neke zapa`enije ratne rezultate.

Sli~no njima, ~im su negdje zaokru`ili neki svoj zami{ljeni teritorij, Srbi su otpo~injali borbu za vlast, {to je karakteristi~no za primitivan svijet, iako vlasti ni na pomolu jo{ nije bilo. Umjesto stvaranja organizacije za borbu i otpor, oni su se prihvatili ru{ila{tva, plja~ke, paljenja i sl., ugledaju}i se  na hrvatsku vlast koja je  istim takvim manirima  dobila me|unatodno priznanje, dok je srpska progla{ena hajdu~kom i agresivnom! ( Sve je relativno, kao {to re~e Ajn{tajn.)  Upravo su ovakva suluda pona{anja Srba i njihovih ~elnika omogu}ila Tu|manu da neo~ekivano lako ostvari svoje mra~ne ciljeve.  Zbog toga se mo`e re} da su u ovom ratu Srbi porazili sami sebe! A {to se ti~e naroda koji je mamlaze podr`avao i tovio, on se raspr{io na sve strane svijeta.  Za svoju sudbinu ne treba okrivljavati Tu|mana i njegove usta{e jer oni su samo radili svoj posao. A za{to Srbi nisu radili svoj? Za slobodu se treba `rtvovati i dobro potruditi a ne {enlu~iti. Tko se prepusti sudbini, to i nije narod i zavr{it }e kao Srbi u Krajini, tj. na smetli{tu historije. Srpski nacionalisti su napravili strate{ku gre{ku, zbog koje su izgubili ovaj rat, {to su se, ugledav{i se na muslimane i Hrvate, umjesto oslobodila~kog rata, vodili etni~ko-vjerski rat i time zagadili cijelu svoju historiju. Trebalo je voditi rat koji bi sve odnose u BiH vratio na stanje ZAVNOBiH-a. Ovakav rat, ni slu~ajno, nisu mogli voditi i dobiti Karad`i} i Kraji{nik. Ali to nije razlog da se Srbi nazivaju agresorima, kako to jo{ i  danas ~ine SDA , HDZ i gotovo sve stranke u BiH ( jer su i  radili samo ono isto {to i SDA i HDZ, tj. vodili etni~ko-vjerski rat). Ostali su se u zadnje vrijeme u{utili, shvativ{i valjda  da takvim izjavama vi{e {tete sebi  nego Srbima, {to ovi drugi jo{ nisu shvatili. Zaista je jadno i `alosno gledati navodne opozicionare iz MH federacije kad se pojave  ( iako rijetko) za okruglim stolovima na SRT-u ili OBN-u, kako jedno vrijeme objektivno diskutuju pa se gledalac ponada da bi ne{to od te opozicije moglo i biti, a onda odjednom, unerede metlu preko dr{ke ( kao {to narod ka`e), ka~e}i se za srpsku agresiju, nakon ~ega ode mast u propast! Ako netko od sagovornika argumentovano opovrgne tvrdnju o  srpskoj agresiji, taj opozicionar se pona{a kao da mu je maca odgrizla jezik, {to je i razumljivo jer nema ni jednog argumenta da tu svoju tezu odbrani. Time momentalno izgubi svaki kredibilitet kod auditorijuma, pa se i ono malo objektivne diskusije na po~etku, mora pripisati pukom slu~aju a ne stvarnom znanju i stavu. Zato bi takvim opozicionarima bolje bilo, kad ve} nisu u stanju ( a ne mogu ni biti jer nemaju ni jednog argumenta za to )  da odbrane svoju tezu  o agresiji, da se za nju i ne ka~e. Ima jedna latinska poslovica koja bi im, u takvim situacijama, dobro do{la da je znaju, a ona ka`e: Da si {utio, ostao bi filozof. To drugim rje~ima zna~: Da si {utio, mi ne bi bili u prilici da saznamo da  si budala i neznalica, ve} bi mislili da mo`da zna{ i ono {to stvarno ne zna{!

 

Pitanje ratnih zlo~ina i zlo~inaca. Ameri~ka administracija je naivno mislila da }e demoniziranjem Karad`i}a kao zlog duha i njegovim ukljanjanjem, kao hiru{kom intervencijom, rije{iti  problem ratnih zlo~ina u BiH i na taj na~in amnestirati svoje {ti}enike-zlo~ince na Balkanu. Ona naprosto ne smije da stavi pred taj isti sud sve vojne i politi~ke vo|e iz Hrvatske i MH federacije koji su zapalili najstra{niji rat u istoriji ovog podru~ja, jer je i ona sukrivac ( i to veliki) i trebali bi i njeni politi~ari da idu u Hag zajedno sa njima. Jer, ako optu`e Aliju Izetbegovi}a, on }e se braniti da mu je bilo nare|eno od ameri~ke administracije, a ako prozovu Tu|mana, on }e se braniti Gen{erom.  Zbog toga se nastoji uhvatiti nekoliko `trvenih jaraca  i da se preko njih operu.  Karad`i} jeste kriv, ali ima  podosta onih koji su krivlji od njega a i prije njega su zapo~eli ovu kataklizmu.  Me|utim, oni su jo{ za{ti}eni kao medvjedi u {umi. Dokle? Dokle god tako bude, nema normalizacije situacije na Balkanu, pa ni u BiH. A mora se priznati da se, u tom pogledu, nije krenulo sa mrtve ta~ke. To se , uglavnom, pravda naivnim obja{njenjem: treba Karad`i}a odvesti u Hag i sve }e biti rje{eno. A {ta ako ne bude ( a ne}e sigurno)? [to }e biti slijede}a obmana? Dok god se ni`u obmane, ne mo`e biti napretka. U Hag treba najprije poslati sve krupnije ribe od Karad`i}a koje su zapalile ovaj rat, a zatim, naravno,  i njega koji ga je prihvatio. A ne obrnutim redosljedom.  Sada{nja situacija je takva da se samo muhe love, a slonovi prolaze. Ako se inzistira na takvom,  obrnutom redosljedu, to prvenstveno od suda pravi cirkus jer je van pameti da se Karad`i}u koji je prihvatio ovaj rat sudi prije nego Aliji Izetbegovi}u koji ga je osmislio i zapo~eo. Izetbegovi} je u tom cilju ~ak odbio da bude predsjednik Jugoslavije da bi mogao realizirati svoje sulude zamisli iz Islamske deklaracije, iako je bio duboko svjestan da to vodi u krvavi rat, {to je i sam izjavio. Ali, on je bio spreman da plati tu cijenu za realiziranje svojih fiks-ideja ( {to je tako|er izjavio), a na`alost, naveo je i svoj narod da tako misli. A {ta tek re}i o Tu|manu i njegovoj krivici? Me|utim, kolika god bila ta krivica, mora se re}i da on sam ni{ta ne bi mogao da nije vezao ~vor  sa Izetbegovi}em. To mu je dalo snagu i mogu}nost da smanji pogibiju svog naroda ( a time i njihov eventualni revolt), na ra~un muslimana. Nek se oni bore i za Tu|manove fiks-ideje, kad ve} ho}e! Zbog toga je Izetbegovi} najodgovorniji i morao bi prvi biti su|en u Hagu, da je Hag pravi sud, a ne politi~ka lakrdija. On je bio onaj presudni teg na kantaru od kog je direktno zavisilo ho}e li ili ne}e biti rata u BiH. Zbog toga je i dalje veoma opasan, jer kako je zapalio ovaj rat, mogao bi to opet u~initi, tim vi{e {to ga nije stigla zaslu`ena kazna, a njegove ( ipak:puste) `elje iz Islamske deklaracije jo{ nisu ostvarene..  Na putu njihove realizacije, isprije~io se Dejtonski sporazum. Zato ga treba sru{iti, za {ta se muslimansko rukovodstvo naj`e{}e zala`e.  To  ujedno treba biti podstrek dobronamjernim rukovodstvima druga dva naroda da se ba{  intenzivno zala`u za dostojno po{tovanje i sprovo|enje Dejtonskog sporazuma. U srpskom entitetu je to aktuelna vlast, ali i skoro polovina naroda ve} shvatila, a kod Hrvata to, izgleda, shvata samo Kre{imir Zubak i  njegovi malobrojni  glasa~i, zbog ~ega se agonija produ`ava.

Na Balkanu su izvr{eni zlo~ini genocida koje su prete`no izvr{ile paravojne formacije za ~ije divljanje su odgovorni Tu|man, Izetbegovi} i  Karad`i} sa njihovim politi~kim i vojnim saradnicima. Ali, u~injeni su i zlo~ini protiv mira, {to se prvenstveno odnosi na Vatikan, Gen{era, Kola, Kinkela, Moka, Van de Bruka, Cimermana i glavne perjanice NATO-a, koji je direktni i indirektni agresor na ovom prostoru. Zbog toga se Tu|man i Izetbegovi} i ne pozivaju u Hag, jer bi tamo, sigurno,sa `eljom da obrane sebe, morali re}i ~ili posilni su bili. A to bi, ako bi sud imalo bio sud u pravom smislu te rije~i, moralo na sud dovesti prethodno pobrojanu gospodu.  Ali na`alost, od toga nema ni{ta, bar za sada.  U Americi se na{ao jedva jedan ugledan  i hrabar novinar, Dejvid Bajdner, koji je povodom osnivanja Ha{kog suda izjavio na njema~koj ( !?) televiziji :” . . mo`e, ali onda prvo Gen{er, pa svi drugi redom.“  Me|unarodna zajednica je odnose postavila  na glavu: krupne ribe je dovela na vlast, a sitne lovi i {alje u Hag. Dok god ne budu odgovarale krupne ribe ne}e ni{ta biti ni od mira ni od Dejtonskog sporazuma, a o normalizaciji prilika da se i ne govori.

Da je kojim slu~ajem istina da su  samo Srbi agresori u ovom ratu, ~ime bi se onda objasnila sva ona stradanja naroda i sva ona razaranja na podru~jima  gdje Srba nije bilo ili tamo gdje su protjerani odmah na po~etku rata jer su bili manjina ( npr. u podru~ju Mostara, u Cazinskoj Krajinii Srednjoj Bosni i dr.) Kod ovog pitanja posrnu svi zagovornici teorije o srpskoj agresiji. Srbi su sa mnogo vi{e argumenata mogli nazvati muslimane i Hrvate agresorima jer su ih iz ravnopravnog konstitutivnog naroda degradirali u nacionalnu manjinu, stvorili mh-koaliciju protiv njih, izvr{ili nad njima pogrom i pokolj, te ih protjerali sa  njihovih vjekovnih ognji{ta. Me|utim, muslimani i Hrvati su imali  podr{ku Amerike i Njema~ke, {to je bio dovoljno jak “argument”da nikakvi drugi argumenti ne va`e. Kako ina~e objasniti ~injenicu da  Hrvatska nije progla{ena agresorom na dr`avu BiH iako je njena vojska cijelo vrijeme rata bila aktivna na teritoriji BiH?-a. Ovakav rat , ni slu~ajno, nis

           

 

            Rat u BiH je bio pravi ambijent za eksploziju nacionalizma, paravojnih formacija, pojavu lumpenbur`oazije oli~ene u mafija{ko- profiterskom sloju koji se obogatio putem plja~ke, {verca i ratnog lihvarstva. Time smo dobili novu frakciju potro{a~ki nezaja`ljive i primitivne bur`oazije ~iji kapital ne}e nikad postati industrijski. To je sasvim suprotno o~ekivanjima SDS lidera koji u takvima vide dobre doma}ine. Ovaj dio nove parazitske bur`oazije je u savezu sa politi~kom oligarhijom, bukvalno iznutra razarao dr`avnu i dru{tvenu svojinu, pravnu dr`avu i sve privatizovao, uklju~uji}i i samiu dr`avu. Time je retrogradni proces kulminirao u sveop}u krizu dru{tva, {to ga je odvelo na svjetsku periferiju, pa je BiH postala najsiroma{nije podru~je biv{e SFRJ.

            Za svoje stoljetne frustracije Hrvati su optu`ivali Srbe, a svoju tragi~nu historiju muslimani poku{avaju rije{iti vra}anjem islamu i idejama Izetbegovi}eve Islamske deklaracije. Ali, ni jedni ni drugi u tom ne}e na}i ni rje{enje ni satisfakciju, jer ni frustracije ni kompleksi se ne mogu na taj na~in lije~iti, ve} upravo na suprotan: okretanjem ka civilizaciji a ne okretanjem ka pro{losti, {to su u~inila ova dva  naroda a zatim za sobom povukla i tre}i. Rezultat svega je stvaranje sitnih nacionslisti~kih dr`avica koje se temelje na nizu zabluda i obmana kao posljedici frustrirane i nedozrele svijesti njihovih lidera. Kao takve nemaju {ansu da opstanu. A kako bi i imale kad ve} tre}u godinu nakon rata narod i dalje glasa za ratne lidere koji su ih i poveli u ovaj  etni~ko-vjerski rat sa ciljem da tako izlije~e svoje vlastite komplekse nacionalnog narcizma i paranoju?  Time su ovi narodi pokazali da se jo{ identifikuju sa negativnim uzorima. Zato ovaj rat i nije bio rat u kom se vr{ilo nadmetanje u vojnoj vje{tini, hrabrosti, juna{tvu, ve} u varvarizmu, kukavi~luku, grupnom “juna{tvu”  nad nemo}nima u pozadini, rat bez primjera u historiji. Ovaj rat je dao neograni~ene mogu}nosti kriminalno-nasilni~kog, zlo~ina~kog pra`njenja i samopotvr|ivanja dru{tveno i psihi~ki bolesnih osoba. Umjesto isticanja ljudskog, ~ovje~jeg suvereniteta, nacionalisti~ka dru{tva isti~u etni~ki suverenitet i subjektivitet, vr{e glorifikaciju tradicije, pro{losti, praznovjerja, obnavlja se totalitarizam i tiranija. Ovo {ta se desilo za posljednjih sedam godina na prostoru biv{e Jugoslavije, a pogotovo u BiH, pokazuje da mi jo{ nismo iza{li iz srednjeg vijeka i u{li u novi vijek. Dakle, u odre|enom istorijskom trenutku kad je trebalo na}i snage ( i pameti) da se napravi radikalan korak i pre|e na put civilizacijskog demokratskog napretka- takvih snaga  i takve pameti nije bilo. Umjesto njih, javile su se retrogradne snage koje su obnovile stari arsenal pseudovrijednosti, me|u kojima je autarhi~na nacionalna zajednica sa kojom se ne mogu na}i putevi za budu}nost.

             Bez obzira na to {to ni jedan narod nije ni{ta dobio ovim katastrofalnim ratom ve} samo izgubio, ve}ina njih i dalje podr`ava one koji sabotiraju Dejtonski mirovni sprazum ( ili ga poku{avaju prekrojiti po svojim potrebama- {to se svodi na isto), a time i mir u BiH. Ako se on sru{i, buknut }e opet rat u BiH, a mo`da i {ire. Nije li zbog toga jasno da postoje}i ratni lideri treba da budu zamijenjeni novima koji }e narod izvla~iti iz ovog stanja na put progresa, a ne  dr`ati ga na sada{njim, u`asnim, pozicijama sa tendencijom pogor{anja? Jer, sada{nja potpuna bijeda razara dru{tvene odnose, izaziva masovne patnje, odsustvo svih ljudskih prava i sloboda, dominaciju kriminalaca i kriminala i promovisanje istih takvih lidera i lider~i}a u nacionalne heroje - to je sada{njica BiH. Ovdje bi se ipak  moralo postaviti pitanje, za{to ratni lideri vuku poteze u korist novog rata a ne mira? Pa naprosto zato {to  su prestankom rata izgubili pogonsko gorivo sa kojim su `arili i palili!

            Na{  narod uglavnom reagira emotivno i refleksno, nedovoljno svjesno i organizovano, jer dotle nije jo{ stigao. Naime, on nema u glavi nikakvih premisa  sa kojima bi operisao u cilju pravljenja logi~kih zaklju~aka, pa se zato lako pali za {to mu nisu potrebni argumenti ve} samo galama i patetika. [to je jo{ tragi~nije, mnogi intelektualci pokazuju iste manire.

            Stanje tri godine poslije  potpisivanja Dejtonskog sporazuma upozoravalo je da nikakve pozitivne promjene ne}e biti dok su na vlasti nacionalne stranke. U MH entitetu to do skora gotovo nitko nije shvatio, dok u Republici Srpskoj je to shvatilo ne{to vi{e od polovice bira~kog tijela. Da bi to poprimilo neke ve}e razmjere, bilo bi potrebno da se  prava opozicija      ( stranka za BiH na ~elu sa Silajd`i}em tu nikako ne bi mogla da se ubroji) oba entiteta ujedini oko minimalnog programa ru{enja  nacionalno-oligarhijske i autokratske vlasti, oko uvo|enja demokratije i stvaranja jednog civilizacijskog dru{tvenog sistema. Dok god budemo taoci glavnih krivaca ovog rata, mira i progresa na ovom prostoru ne}e biti. Isto tako ne mo`emo postati demokratska i progresivna zemlja dok ne ka`emo ta~no i po{teno {ta se ovdje dogodilo i tko po~ini tolike zlo~ine. Glavni zlo~inci se ne mogu skrivati iza nekoliko prokazanih zlo~inaca koji treba da odu u Hag. Krivica ne mo`e biti kolektivna, ve} pojedina~na, kako ka`e krivi~no pravo.

            Posebna pri~a su izbori  u BiH, ali i {ire. Da bi izbori bili koliko-toliko demokratski, trebalo je iz njih isklju~iti one koji su  napravili ovaj pakao. @alosno je da su akteri genocida bili glavni akteri na izborima i jo{ su to, mada im podr{ka polako slabi.  Time su dobili legitimitet i legalitet za pakao koji su napravili, a me|unarodna zajednica je u~estovala u toj lakrdiji. Ako se prisjetimo {ta je bilo sa nacistima po zavr{etku drugog svjetskog rata             ( upu}eni su na sud), onda nam je zaista nejasno kako je naciste iz ovog rata me|unarodna zajednica, umjesto na sud, dovela na vlast!?  Zbog toga mo`emo re}i da je ta zajednica pala na ispitu izborne demokratije u Hrvatskoj i BiH, a Albert [vajcer je bio u pravu kad je rekao:”Demokratija je velika ideja, ali }e  jo{ bolje biti kada se do nje stvarno i do|e.”  O~igledno je da u BiH ne}e tako brzo do}i jer njen dolazak opstruiraju svi, pa ~ak i me|unarodna zajednica kojoj su puna usta demokratije i ljudskih prava. Po{to je BiH najzamr{enije podru~je u Evropi, to se samo uspostavljanjem demokratskih i ravnopravnih odnosa mo`e stvoriti  stabilan zajedni~ki `ivot u njoj, jer politika ne smije biti izraz emocija i lude glave, ve} izraz zajedni~kih `ivotnih interesa. Oni koji su narode uveli u etni~ko-vjerski rat, sada, niti  ho}e, niti su u stanju da ih vode u miru. Zbog toga BiH ne}e mo}i niti da se konstitui{e kao dr`ava, a kamoli da se krene u pravcu obnove sve dok se ne istisnu svi akteri rata iz trke za vlast. Jedino pod tim uslovom bi bilo mogu}e da se stvori realna osnova za stvaranje dobro organizovane i efikasne dr`ave, koja bi onemogu}ila haos i anarhiju i mobilisala sve raspolo`ive potencijale u cilju obnove zemlje. Takve dr`ave nije bilo ni u vrijeme rata, niti je sada ima, a ako se i dalje zadr`i nacionalisti~ki kurs sa presvu~enim liderima i lider~i}ima, ne}e je nikad ni biti. Bez obvzira na sve to, narod i dalje  u velikom broju glasa za ratne lidere i ratne stranke! Takav narod li~i na samoubicu koji je sebi presjekao vene i ni{ta ne preduzima da se spase. U ovakvoj situaciji onaj malobrojni kreativni ( da ne ka`em razboriti) dio stanovni{tva razmi{lja kud da krene. A kad i oni odu, ona rulja presje~enih vena }e na smetli{te historije jer tada ne}e  ni teoretski vi{e biti nikoga da ih spasava.

            Proces rekolonizacije, eksploatacije i osiroma{enja ovog podru~ja, te ugro`avanje prava i sloboda - bitna su karakteristika sada{njeg stanja. Ako se ne izvr{i obnova dostojanstva `ivota ljudi , nemamo {ta o~ekivati: stvorit }e se jo{ jedna golet i demografska pusto{, povoljna jedino za safari! Zbog toga se sada{nje stanje u BiH mora hitno mijenjati, a ne zata{kavati i pacificirati, kako se ne bi nastavila agonija do propasti.

            U BH federaciji i dalje vladaju ljudi koji ugro`avaju Dejtonski sporazum a time i mir  u BiH, ~ime se jo{ jednom potvrdilo da u miru ne mogu narod voditi isti ljudi koji su ga vodili u ratu, iako narod za njih uporno glasa. Zna~i li to da taj narod opet `eli rat? Zbog toga takvom narodu treba otvoreno re}i da nije nikakvo cvije}e  i ne treba mu podilaziti ispraznim floskulama poput one: narod sve zna, narod sve vidi, koja se ~esto ~uje na predizbornim skupovima.

            Nacionalne oligarhije su se pokazale potpuno nesposobne da upravljaju dru{tvom u Hrvatskoj i BiH. Zato je  stanje bilo te{ko izdr`ivo i gra|ani  su se osje}ajli nesigurno i ugro`eno, jer nacionane dr`ave nisu ni{ta u~inile po pitanju pravde i socijalne sigurnosti. Sad se situacija neznatno promijenila, ali o boljitku jo{ nema ni govora.

            Ako se pogleda tko je te nacionalisti~ke pokrete vodio i tko ih i danas vodi, vidimo da su ti ljudi po svom karakteru defektni, a ipak su bili u stanju da la`ima obmanu svoj narod i uvuku ga u najve}u nesre}u. I tu je problem svih problema!

            Historija je nedvosmisleno potvrdila da ni pokreti, ni grupe, ni pojedinci koji su bili nosioci konzervativnih i reakcionarnih oblika `ivota nikad nisu postali nosioci demokratskih i civilizacijskih procesa. Prema tome, ni sada{nji nosioci mr`nje i isklju~ivosti, retrogradnih dru{tvenih oblika ne}e nikad postati nosioci savremenih dru{tvenih potreba. Oni  naprosto nisu postigli ni biolo{ki, ni dru{tveni nivo  razvoja da mogu upravljati ovako komplikovanim dru{tvenim problemima, ~ak kad bi i htjeli.

            U demokratskim i civiliziranim zemljama dr`avnici i politi~ari se pribojavaju svog naroda. Mi smo valjda jedinstveno podru~je gdje se narod boji politi~ara, strahopo{tuje ih i ide za njima na svoju {tetu. Zbog toga oni nemaju potrebu da mijenjaju svoju politiku i da rade za narod, ve} rade samo za sebe. Hrvatski akademik Vlatko Silobr~i} ka`e: “Nema javnosti rada politi~ara, pa nema ni korektiva, a oportunizam koji pokazuju oni koji nisu na vlasti je samo kratkoro~na korist, ~ega oni nisu svjesni. Svatko tko vr{i vlast treba imati svijest o op}em dobru, a to nitko nema. Jedino je vidljiva pohlepa pa se slobodno mo`e re}i da politi~ari nemaju za cilj op}e dobro, ve} samo svoje dobro.” Ako ne na|emo izlaz iz ovog stanja, mogli bi se  uskoro sru{iti kao kljuse pod teretom jer politi~ari, u takvim uslovima, postaju sve nezaja`ljiviji, a narod sve siroma{niji. Unato~ tome, mali patuljasti zatvoreni entiteti i dr`avice i dalje se opiru promjenama, a na njihovom ~elu opstaje primitivna, za savremene potrebe potpuno neobrazovana nacionalisti~ka oligarhija.  Me|utim, stvarna sloboda etni~kih grupa i naroda ne mo`e se posti}i u takvom entitetu ili dr`avi ve} samo  ukidanjem autarhi~nosti i otvaranjem prema svijetu, te razvijanjem ljudskog a ne etni~kog suvereniteta.

            Proklamovanu demokratiju te{ko da }e do`ivjeti i civilizovanija dru{tva koja su odavno na njenom putu, a pogotovo ne  na{e sada{nje generacije. Pogotovo ne u vidu ve}e participacije gra|ana u odlu~ivanju o bitnim dru{tvenim procesima. Tim vi{e {to smo mi podru~je bez ikakve demokratske tradicije, siroma{nog i polupismenog naroda, sa dominacijom sitnobur`oaskog malogra|anskog mentaliteta koji je i razbio Jugoslaviju. Pokazalo se kroz historiju da {to god je  neki narod manji, nerazvijeniji, on je nacionalno zagri`eniji, ispunjen tjeskobom i svojim frustracijama, te sa `eljom da postane velik i va`an. Demokratija podrazumijeva modernu  dr`avu i pravno ure|eno dru{tvo. U BiH ( ali i {ire) ni{ta od tih pretpostavki jo{ nema.

            Zato zaklju~imo: mir je suvi{e dragocjen cilj, da bi se prepustio onima koji su neodgovorno  u{li u ovaj rat sa svojim iracionalnim ciljevima.  Dakle, nema nikakve mogu}nosti da }e dru{tvo iza}i iz sada{nje krize  na sada{nji na~in. Sada sve, uglavnom, zavisi od toga da li  smo spremni da pogledamo istini u o~i, obilje`imo gre{ke i krivce i krenemo drugim putem. Jer, ako se neki put pokazao lo{im, ne treba biti uporan i}i njime do kraja ( tj. do potpune propasti) a zatim prizivati kojekakve kacige ( kao {to su radili na po~etku ovog rata pojedini ratni lideri kad su vidjeli u kakvu katastrofu su uvukli svoj narod). Ako se  tome prepustimo, na{a perspektiva je mra~na. Tim vi{e {to su sa tim kojekakvim kacigama na na{u teritoriju dove`eni i razni kontaminatori u formi osiroma{enog uranijuma i sli~nog, koji }e desetlje}ima ( a mo`da i stolje}ima) izazivati bolesti i deformacije budu}ih nara{taja.

 

 

 

Konfuzije vezane za pojam nacije

 

 

U Velikoj Britaniji, Francuskoj, USA i [vajcarskoj nacija se shva}a kao politi~ka zajednica gra|ana koji su jednaki pred zakonom, nezavisno od socijalnog polo`aja, porijekla, jezika ili religije. U Njema~koj i Italiji, gdje je mnogo kasnije do{lo do ujedinjenja i stvaranja dr`ave, pojam nacije je vezan za zajedni~ku pripadnost jeziku i kulturi. Tko slijedi onaj prvi pojam nacije, taj ignori{e etni~ke razlike, a tko onaj drugi, taj ih potencira iz ~ega se mo`e izroditi etnonacionalizam. A etnonacionalizam polazi od utopije da dr`ave treba da budu prilago|ene nacijama ( Cuius regio eius natio- ~ija zemlja toga i nacija), {to je dovelo do pojave nacizma i fa{izma. Ovaj princip je donio Evropi u 20. stolje}u stra{nu ljudsku bijedu jer je uzrokovao ratove, mnogobrojne genocide, protjerivanja i razaranje. Skup{tina Ujedinjenih naroda je 1948 prihvatila sporazum po kojem je genocid me|unarodno ka`njiv ~in, nezavisno od toga da li se vr{i u ratu ili miru. U konvenciji iz 1948.  genocidom je ozna~en zlo~in protiv ~ovje~anstva, koji je usmjeren protiv pripadnika jedne grupe sa namjerom da se  potpuno ili djelomi~no uni{ti jedna nacionalna, etni~ka, rasna ili religiozna grupa stanovni{tva. Pored fizi~kog uni{tenja pod to spadaju sve mjere koje stvaraju `ivotne osnove koje potpuno ili djelomi~no dovode do fizi~kog uni{tenja jedne grupe, koje prouzrokuju ozbiljna o{te}enja tjelesnog ili duhovnog integriteta pripadnika grupe, kao i  ograni~enje ra|anja i prisilno prevo|enje iz jedne grupe u drugu grupu. O genocidu ( ili holokoustu) treba razgovarati, razotkrivati ga i ka`njavati, a ne ga zata{kavati  i potiskivati u zaborav, {to se ~esto ~ini. Me|utim, takvi razgovori su mogu}i samo u slobodnom, demokratskom dru{tvu.

[to se ti~e pojma nacije na Balkanu, tu je  tek konfuzija. Na primjer: ako jedan Srbin primoran da prihvati katoli~anstvo ili islam, on automatski mora  prestati biti Srbin i mora  promijeniti i naciju jer mu pravoslavna crkva vi{e ne prizna da je Srbin, po{to nije vi{e pravoslavac, iako je zadr`ao sve svoje gene! Me|utim, ako netko bude pokatoli~en, taj automatski postaje Hrvat, bez obzira na gene, tj.bez obzira bio on Srbin, [iptar ili bilo {ta drugo. A {ta tek re}i za konfuziju koju je unijelo progla{avanje vjerske pripadnosti nacijom!? Pa zar je onda uop}e nacija na Balkanu ozbiljna kategorija? Me|utim, bila ona ozbiljna ili ne, ona kroz stolje}a,  u sprezi sa religijama, izaziva krvoproli}a i ratove koji za sobom ostavljaju pusto{.

Balkan se ne mo`e urediti kao dana{nja Evropa, na ~emu Evropa konstantno inzistira. Multikulturalno dru{tvo Balkana temeljilo se na sistemu koji je podupirao mije{anje naroda, religija i jezika, a dana{nja Evropa, s njenim ocrtanim nacionalnim dr`avama, jasnim granicama i teritorijama, polazi  od potpuno druge koncepcije. Zbog toga podr{ka ( i inzistiranje) Evrope  na uspostavljanju takvog sistema na Balkanu kakav ona ima, nu`no dovodi do ratova.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Situacija u BiH

 

Na`alost, i dalje su prisutne tendencije stvaranja unitarne  (nacionalne) dr`ave na teritoriji BiH. Ne mo`e se sa sigurno{}u utvrditi da li to dolazi i od muslimandskog `ivlja ili samo od njihovih lidera. Me|utim, po{to lideri za takvu politiku jo{ uvijek imaju podr{ku svojih glasa~a  u izuzetno visokom procentu, htjeli ili ne htjeli, moramo zaklju~iti da su to i `elje muslimanskog `ivlja. Cilj je: realizirati islamsku dr`avu na Balkanu pod svaku cijenu. A ta cijena mo`e biti izuzetni visoka, uz posve neizvjestan rezultat! Zato bi trebalo da se duboko zamisli svaki  stanovnik BiH, koji i dalje podr`ava takve lidere i da procijeni je li voljan i spreman da ponovo ratuje za islamsku dr`avu i Alaha? Zar se nije i previ{e ispatio i umorio u takvom beskorisnom ratu koji je upravo ( navodno) zavr{en ? Mo`da ono stanovni{tvo koje je rat provelo u BiH i ne misli vi{e tako. Me|utim, ono stanovni{tvo koje je najprije glasalo za ovaj rat, a zatim diglo sidro  i pobjeglo da vrijeme rata provede {to dalje od BiH sad ponovo `eli i podr`ava unitarnu BiH za koju bi ponovo netko drugi trebalo da gine. A za{to i ne bi? Oni }e opet pobje}i da se sklone na vrijeme, kako se ne bi prolila ni jedna kap njihove sopstvene krvi i kako bijedu i tragediju `ivota u ratnim uslovima ne bi podijelili sa svojim sunarodnicima. Oni u tom ve} imaju iskustva. Zato nije ni ~udo {to i dalje agitiraju za unitarnu  ili drugim rije~ima, za ponovni rat. Jer treba biti po{ten, svjestan i realan i priznati: Rata u BiH ne bi bilo da je bio prihva}en prijedlog usvajanja veta u Skup{tini SR BIH kojim bi se garantovala nacionalna ravnopravnost svakog gra|anina BiH. Onaj tko nije htio da prihvati pravo veta u slu~aju da su ugro`eni nacionalni interesi jednog od konstitutivnih naroda u BiH, nije htio ni da prizna njihovu konstitutivnost a time ni ravnopravnost. A zna se tko je to bio: ultranacionalisti~ka stranka islamske orijentacije SDA.  Drugi put kad se mogao spre~iti rat, ponovo  se desilo ne{to sli~n. Naime, nakon pristajanja  svih strana u BiH na Lisabonski sporazum koji je garantovao da rata ne}e biti, Alija Izetbegovi} je sutradan povukao svoj pristanak {to je dovelo do rata.  Muslimani jo{ i danas `ive u iluziji da oni nisu krivi za rat, a upravo je suprotno: oni su najodgovorniji za rat i oni su potpalili fitilj. Znamo da su oni svi redom glasali za otcjepljenje od Jugoslavije, a poznato je da svako nasilno mijenjanje granica  nosi u sebi rizik od rata i krvoproli}a, a da se ne govori jo{ o odbijanju veta u skup{tini SRBiH i o povla~enju potpisa sa Lisabonskog sporazuma. Bilo bi zaista zanimljivo ~uti na ~emu oni temelje tvrdnju o svojoj navodnoj nevinosti. Osim ako  je ne temelje na imaginarnoj agresiji za koju tako|er nemaju valjanog temelja!  Zato  se ne mo`e na~initi ni jedan  uspje{an korak ka pomirenju i formiranju zajedni~kog `ivota. Nije ~udo {to se skoro @ak Klajn zapitao: “ Da li uop}e mogu one politi~ke li~nosti i one politi~ke stranke koje su ovaj narod uvele u rat, da ga vode u miru?” Naravno da ne mogu. Zato mora  svaki glasa~ biti svjestan svoje krivice  ukoliko i dalje glasa za takve stranke i takve lidere, jer zajedno s njima priziva rat. Svaki glasa~ bi trebao biti svjestan situacije prije, za vrijeme i poslije rata, te nastojati bar sad, poslije rata, da ne u~ini ponovo istu gre{ku koja }e dovesti do novog rata.  Zato treba prihvatiti Dejtonski sporazum onakav kakav je ( jer “Sloboda po~inje sa spoznajom nu`nosti.”, kao {to re~e Hegel) a ne raditi na njegovoj reviziji  a time i na njegovom ru{enju. Mora se priznati da nam je Dejtonski sporazum donio mir i zato ga moramo cijeniti, jer, kako jednom re~e Vili Brant: “ Mir nije sve, ali bez mira ni{ta nije mogu}e.”  U zadnje vrijeme se po~elo operisati sa pojmom duh Dejtona, {to mo`e biti veoma opasno i mo`e stvari vratiti na po~etak  ( tj. na po~etak rata), prema mi{ljenju ser Alfreda [ermana. Dejtonski sporazum kao kompromisno rje{enje daje najve}i mogu}i stepen integralizacije BiH na politi~kom planu. Vi{e, ne samo da ne treba, ve} bi bilo i veoma opasno. Ina~e, prema mi{ljenju savremenih histori~ara i politologa, budu}nost ne samo  BiH i Balkana ve} i ~itave Evrope je u kantonizaciji. Naravno, ako se `eli mirna budu}nost bez ratova. Kantoni pru`aju dovoljnu sigurnost narodu koji je u ve}ini, da ne}e, u nekoj unitarnoj tvorevini, jednog dana biti preplavljen i majoriziran ve}inskim narodom iz nekog drugog kantona. Istovremeno, manjinskim narodima obezbe|uju sva ljudska i gra|anska prava, kao i prava da `ive u svom ili tu|em  kantonu.[to se ti~e ekonomskih veza, njih ne treba nikome naturati, jer iskustvo nas u~i da se svako naturanje zavr{i ratom. U to, poslije ovog rata, ne bi trebalo vi{e itko da sumnja. Zato treba pustiti da ekonomsko ( pa i svako drugo) povezivanje ide spontano, zavisno od obostranih interesa pojedinaca, grupa, preduze}a pa i kantona. Sve drugo bi moglo biti opasno. Naravno, to sve mo`e funkcionisati  samo uz potpunu povezanost saobra}ajnica i potpunu slobodu kretanja. Takav sistem ve} gotovo stolje}ima funkcioni{e u [vajcarskoj. Zato je [vajcarska ostala po{te|ena od svih evropskih ratova iako se nalazi u srcu Evrope. [vajcarska je kao dru{tvena i historijska cjelina mnogo slo`enija od BiH, a dugo `ivi u miru i aktivnoj koegzistenciji ~etiri naroda koji govore ~etiri razli~ita jezika. Ne mo`e se re}i ni da su svi postoje}i dijalekti njema~kog jezika sli~niji njema~kom knji`evnom jeziku negoli  su ~ak makedonski i slovena~ki sli~ni  knji`evnom srpsko-hrvatskom jeziku.  Naprotiv: ~ovjek koji govori knji`eni srpski  (ili  hrvatski)  lak{e }e razumjeti i onog koji govori slovena~ki i onog koji govori makedonski nego {to }e netko tko govori njema~ki knji`evni jezik razumjeti nekog koji govori Basel-dijalekt.Na teritoriji biv{e Jugoslavije isforsiralo se nastajanje tri ili ~etiri jezika od jednog jedinog srpskog  jezika (osim ve} ranije formiranih slovena~kog i makedonskog), rukovode}i se pri tom isklju~ivo politi~kim a ne lingvisti~kim razlozima. Jer, nitko ne mo`e dokazati da je razlika izme|u tih novokomponovanih jezika i mati~nog ni sli~na a kamoli ista kao izme|u njema~kog, francuskog i talijanskog. U stvari, sa stanovi{ta lingvistike, uop}e je nema. Ve}ina rije~i koje se sad izvla~e iz naftalina  kako bi se pomo}u njih na silu stvorila neka razklika izme|u novokomponovanog i mati~nog jezika su rije~i koje  pripadaju tom jednom, zajedni~kom jeziku ali su pomalo arhai~ne i napu{tene. Poznato je da je jezik `iva kategorija, podlo`na dijalektici, a ne neka fosilna pojava. Zbog toga se u toku du`eg perioda neke rije~i sve manje koriste dok se na kraju potpuno ne izbace iz upotrebe. Mo`ete zamisliti koliko je smije{an onaj koji ih u nekom trenutku prona|e i ubaci u moderan jezik! Osim toga, u istu svrhu stvaranja umjetnih razlika unutar istog jezika, poseglo se za pravilima za kovanje rije~i koja va`e u njema~kim jeziku, te za iskrivljenim vokabularom iz turskog jezika. [ta re}i na ovo? Unaka`en jezik! Takve stvari mogu imati pro|u samo kod neobrazovanogi i nastranog naroda koji mo`e progutati teoriju po kojoj su svi sposobni za sve  (koja nam je ostala u naslije|u iz Brozovih vremena), pa tako i politi~ari mogu da se bave lingvistikom. Na{ poznati muzi~ar Goran Bregovi} je povodom takvih doga|anja vezanih za jezik rekao:“To sve je jedan jedini, na{ jezik, i besmisleno je da iza svake novonastale  dr`avne granice dobija drugi naziv.” Sli~no je reagovao i Boris Buden, autor zapa`ene knjige politi~kih eseja BARIKADE koji ka`e:” Ja sam duboko uvjeren da su hrvatski i srpski  isti jezik. Koliko znam, nitko ozbiljan ne tvrdi da su to, u lingvisti~kom smislu, dva jezika. Ja jezik, u prvom redu razumjevam kao sredstvo komunikacije. Ne pridajem mu nikakva nadrealna i metafizi~ka svojstva, a najmanje mi je jezik potreban kao kolijevka nacije. Razli~itost izme|u hrvatskog i srpskog jezika priznat }u jedino ako na HTV-u ikad ugledam titlovan tekst kad govori neki Srbin.”  A  ameri~ki diplomata @ak Klajn, prilikom odbijanja bo{nja~ke strane da potpi{e ugovor o specijalnim vezama sa Hrvatskom navode}i kao glavni razlog ~injenicu {to je ugovor pisan na hrvatskom jeziku, ka`e:” Hrvatski i srpski jezik se razlikuju samo u tri rije~i.”, a neki navodni bo{nja~ki jezik pri tom nije ni spomenuo! U svemu ovom je ipak naj`alosnije to {to je ~injenica, da smo govorili istim jezikom uzeta kao mana, a ne iskori{tena kao prednost i dobra polazna osnova za civiliziranu i demokratsku kooperaciju. Za{to je to uspjelo i onima koji ne govore iste jezike ( kao {to su [vajcarci ) a ne uspjeva onima koji govore isti jezik? Odgovor se nalazi u praksi visokog nivoa politi~ke demokratije koji ve} dugo uskla|uje razlike izme|u politi~kog i kulturnog identiteta svojih  dr`avljana. To bi mogao biti model za budu}i razvoj ne samo BiH i Balkana ve} i ~itave Evrope.   Zavisno od pona{anja stanovni{tva u BiH, mogla bi i BiH postati neka vrsta [vajcarske  na Balkanu. Za po~etak nek to bude bar u politi~kom smislu ( {to obezbje|uje po{tivanje Dejtonskog sporazuma). Ako se u tome uspije, mogla bi jednog dana BiH postati druga [vajcarska i u ekonomskom i kulturnom smislu. U suprotnom, ostat }e Balkan  tamni vilajet u onom najru`nijem smislu. Nikakva unitarizacija ni  evropeizacija po analogiji na ameri~ki melting pot  ne dolazi u obzir za integraciju ni Evrope ni Balkana.  Budu}nost Evrope nije u konstruisanju neke zajedni~ke nacije, ali nije ni u Evropi zajednica nacija, ve} je u Evropi jednakopravnih dr`avljana, koji u tom politi~kom okviru ne}e izgubiti svoj etni~ki odnosno nacionalni identitet. To je recept od kog se treba krenuti u BiH, a zatim nastaviti na Balkanu i {ire.

 

 

 

Uloga Broza i komunizma

 

 

Do danas se veoma malo uradilo na raskrinkavanju zlo~ina koje su ~ovje~anstvu po~inili komunisti. Dodu{e,  o tim zlo~inima se mnogo zna, ali se sti~e utisak da se  malo, ili gotovo ni{ta nije uradilo  na tom da se sa tim podacima upoznaju {iroke narodne mase, {to ima za posljedicu da jo{ i danas postoje mnogi nostalgi~ari koji `ale {to Broz, Staljin i sli~ni nisu mogli da `ive vje~no!  A da znaju {ta su ta dva hoh{taplera uradila narodu, `alili bi za tim {to nisu umrli ~im su se rodili. Me|utim, ti ljudi nisu ni znali kud treba da idu, pa su im se zato takve vo|e ~inile dobrima, jer, kako re~e  ameri~ki biznismen  Majkl \or|evi}:”Kad ne znamo kud idemo, svi putevi su dobri.”  Upravo zato nisu mogli ni primijetiti da je komunisti~ka partija pred ovaj rat ve} bila toliko retardirana  i zalutala pa nije ni  ~udo {to je uni{tila sve, kao {to ka`e Lordan Zafranovi} poznati jugoslavenski re`iser.

Pri~u da je u Brozovoj Jugoslaviji bilo bolje nego u isti~noevropskim zemljama demantovali su doga|aji u zadnjih desetak godina. To {to se nije nigdje desilo, desilo se ovdje, u Brozovom ELDORADU, zato {to se tu najvi{e lagalo. Ovo zlo se pripremalo skoro pedeset godina, uz konstantno laganje i obmanjivanje stanovni{tva. Da bi i  poslije Tita bio Tito,  pobrinuo se li~no Broz, {to mu je omogu}ilo da jo{ i iz groba zagor~ava `ivot ovim narodima. Svojom zlonamjernom politikom besprijekorno provo|ene  negativne kadrovske selekcije po{lo mu je za rukom da nas  u potpunosti li{i kadrova za du`i vremenski period na svim poljima ~ime je prouzrokovao potpuni kadrovski kolaps a  {to predstavlja najsavr{eniju blokadu svakog dru{tva. Svojom jezuitskom politikom  pozivao je omladinu da u~i i da se {koluje, a onda ju je indirektno  prisiljavao da odlazi  na Zapad. Tako su desetlje}ima odlazili oni najinteligentniji, a zemlja je bila prepu{tena onima drugima koji su, strepe}i za svoje pozicije morali biti i slijepi pored o~iju i gluhi pored u{iju.

Tko je zapravo bio Broz, pouzdano se ne zna, ali se pretpostavlja da je bio sin jedne be~ke prostitutke ma|arskog porijekla i jednog njenog klijenta ma|arskog Jevrejina. Sigurno se zna da nije bio zagorski sin, jer ga  negdje oko 1947. godine nije prepoznao  njegov navodni brat  iz Kumrovca kad ga je posjetio, o ~emu govori Brozov poslijeratni sekretar Ljubodrag \uri} u svojim memoarima. Tad se ispostavilo da je pravi Josip Broz trebao biti bez nekih prstiju na ruci, dok  je ovaj podmetnuti  imao sve prste na ruci. Pravo ime mu je bilo Ferenc Ambroz, a podmetnut je jugoslavenskim narodima od strane Kominterne ( tj. Staljina) sa zadatkom da za sva vremena uni{ti mogu}nost postojanja jugoslavenske dr`ave i jugoslavenske ideje ( jer je jugoslavenski kralj podr`avao rusko plemstvo koje je oktobarska revolucija rastjerala po svijetu). Nije isklju~eno da je usput radio i za neke druge poslodavce. Vrhunskom hipokrizijom jezuitskog karaktera uspio je da obmane ve}inu stanovni{tva, upravo pri~ama i navodnim zalaganjima za Jugoslaviju, a  ispod `ita je radio sve {to je mogao da je trajno uni{ti. I uspio je. Poslije njega, nikad vi{e ne}e mo}i vaskrsnuti ideja jugoslavenstva  jer ju je on maksimalno kompromitovao. Najvi{e je naudio Srbima iz razloga {to se oko njih ta ideja jugoslavenstva, kao oko nekog Pijemonta, konstantno vrtjela. Ser Alfred [erman je jednom prilikom izjavio:”Hoh{tapler  Kominterne Broz naudio je Srbima vi{e nego svi drugi neprijatelji kroz historiju.” Bez obzira na to, svi ostali narodi biv{e Jugoslavije su se odrekli Broza jer mu nisu mogli  oprostiti {to ih je pedeset godina dr`ao na slijepom kolosjeku i onemogu}avao privredni i dru{tveni prosperitet, iako im u drugom smislu nije naudio. Dapa~e, u mnogome ih je pomogao. Samo su Srbi, iz  potpuno iracionalnih razloga jo{ na Titovom putu. ^ime to objasniti ako ne pravoslavnim mazohizmom? Veliki srpski pjesnik Matija Be}kovi} je to ovako prokomentarisao:” Ako se neko ve`e za mrca ( mrtvaca), taj mora s njim i oti}i. A taj mrtvac mo`e biti i mrtva ideja. Srbija se vezala za  mrca- komunisti~ku ideju i tu nema budu}nosti.”  Izgleda da Srbi nisu nikad ~uli onu, Blez Paskalovu:” Obavezni smo da mislimo.” Valjda zato te{ko skre}u s njegovog puta, mada je sada ve} i onima najglupljima jasno da je Broz bio mutna institucija, neka vrsta podmeta i da je vodio politiku “poslije mene potop”. I bi potop!

Skoro se pojavila knjiga CRNA KNJIGA KOMUNIZMA plod istoriografskog truda {estorice autora koja }e kona~no raskrinkati zlo~ina~ku su{tinu ove ideologije i tako zavr{iti ono {to je svojim svjedo~enjima u knjizi ARHIPELAG GULAG zapo~eo Aleksandar Sol`enjicin. Prema  podacima iz ove knjige ideologija komunizma kao zlo neslu}enih razmjera, pobila je preko osamdeset milona ljudi {to daje za pravo, svakom iole ozbiljnom analiti~aru, da upore|uje posljedice komunizma sa posljedicama nacizma i fa{izma, na {tetu prvog zbog vi{estruko ve}ih zlo~ina~kih u~inaka uz  kori{tenje istih metoda. Kako je ova istina sporo izlazila na svjetlo dana, opravdano se postavlja pitanje zbog ~ega je tako bilo i u ~ijem interesu. Sti~e se utisak da je slika holokousta nad Jevrejima poslu`ila da sakrije mnogo ve}i zlo~in komunista, iako su ba{ komunisti bili ti koji su izmislili masovni teror kao instrument totalitarnog re`ima zasnovanog na jednopartijskoj vlasti. U Rusije se masovni teror pojavljuje odmah po preuzimanju vlasti od strane bolj{evika, tj. dvadeset godina prije nego su u Njema~koj po~eli istrebljivati Jevreje, mentalne bolesnike i nesposobne. Arhivi otkrivaju da je istinski motor terora bio Lenjin li~no, za koga je politika bila stalni gra|anski rat . Prona|eni su mnogobrojni dokumenti kojima je Lenjin davao nare|enja za streljanja, uzimanje talaca, vje{anja. Ono {to je poslije uradio Staljin, sigurno bi bio uradio i Lenjin, jer je on prvi tim putem krenuo, ali ga je rana smrt  (kao posljedica poku{aja atentata) sprije~ila u tome. Me|utim, u Staljinu mu se na{ao dostojan  sljedbenik..   Skoro ~etrdeset godina prije uspostavljanja ovog zla, tj. prije Oktobarske revolucije, vizionar Fjodor Dostojevski prozreo je dvostrukost  komunisti~ke ideologije koja jedno obe}ava a sasvim drugo smjera. U svojoj knjizi ZLI  DUSI on je prozreo zlo~ina~ku su{tinu komunizma i naum tiranije i terora iza floskula o slobodi i pravdi. To isto zlo, pred vlastitim o~ima nisu vidjele ili nisu htjele da vide generacije intelektualaca i politi~ara koji su slijepo slijedili i neposredno ili posredno sau~estvovali u tom zlu, a po definiciji  trebalo je da  vr{e ulogu `ive savjesti.  Mnogi od njih su ~ak slavili komunisti~ka zlodjela, kao Luj Aragon i Maksim Gorki. Lenjin je bukvalno primijenio onu biblijsku ( iako navodno nije bio religiozan): “Tko nije sa mnom taj je protiv mene.” [tavi{e, on ju je jo{ i pro{irio sa: taj mora umrijeti. To je u praksi zna~ilo da protivnik komunizma osim {to mora biti pobije|en i poni`en, mora biti jo{ i likvidiran.

Ipak se mora priznati da komunizam nije nikao na tlu Rusije iako je tu na{ao plodno tlo za razvoj. Ostaje ipak ~injenica da su komunizam u Rusiju ubacili sa Zapada, pomo}u Lenjina, radi uni{tenja pravoslavne carevine i radi genocida nad ruskim narodom i njegovom elitom, ne toliko na klasnoj koliko na rasnoj i religijskoj osnovi mr`nje. Ostaje jedino da se objasni  kako je to bilo mogu}e.  Obja{njenje bi bilo isto kao u slu~aju ovog najnovijeg rata na Balkanu: Ruski narod je bio nedovoljno obrazovan, neprosvije}en, neinformisan ili drugim rije~ima: sa povezom preko o~iju, sa vatom u u{ima i sa pticom u glavi! A sa takvim narodom se mo`e uraditi sve {to nekom padne na pamet.

Strahote koje je proizveo komunizam nije mogu}e ukratko predstaviti. Neki od malobrojnih pre`ivjelih Staljinovih logora{a ( iako se takvi na prste mogu izbrojati), uspjeli su da se vrate iz Sibira.  Zahvaljuju}i knjigama koje su kasnije napisali, javnost je saznala o razmjerama terora vr{enog nad njima. Na{i pre`ivjeli logora{i Karlo [tajner i Jagica Ore{ki su sa svojim knjigame  7000  DANA U SIBIRU i SIBIRSKI PE^AT ostavili  stra{na svjedo~anstva o zlu zvanom komunizam.

O logici progona koje je Staljin organizovao u toku dvadesetih i po~etkom tridesetih godina  protiv politi~kih i klasnih neistomi{ljenika moglo bi se  i govoriti s obzirom da je to osnovna karakteristika svakog totalitarnog sistema, ali je sa stanovi{ta logike nemogu}e objasniti za{to je Staljin od 1936. po~eo progoniti i masovno ubijati svoje vlastite ljude, svoje mar{ale, generale, ministre, vjerne partijske i privredne funkcionere, ~ak i policajce, tj. svoje najbolje oslonce u vlasti. U Staljinovim mu~ili{tima uni{tavani su veliki knji`evnici, vojni stratezi, komandni kadar. To se Staljinu osvetilo 1941. kad su mu Nijemci zakucali na vrata i bez ikakvih problema prodrli ~ak do Volge i Kavkaza jer nije bilo stru~nog vojnog kadra koji bi uspje{no organizovao obranu.  Me|utim, zahvaljuju}i herojskom otporu ruskog naroda, masovnosti i jakoj zimi, Rusija se uz velike `rtve ipak odbranila. Za{to je Staljin  po~eo suditi i ubijati strane komuniste koji su poput Jagice Ore{ki i Karla [tajnera u njegovoj dr`avi vidjeli jedinu apsolutno spasonosnu nadu, a u njegovoj li~nosti svemo}no nadahnu}e i besprekorni autoritet? Ove doga|aje nije mogu}e objasniti nikakvom, pa ni politi~kom logikom i prona}i im ikakve zdravorazumske motivacije.  Oni se mogu ubrojiti jedino u one paradoksalne historijske situacije kad jedna vlast ili jedna li~nost na vlasti po~inje djelovati posve iracionalno, protivno svakoj logici pa i logici vlastitih interesa.  Pored deformacije koje su izvedene iz nakaradnog sistema totalitarne i li~ne vlasti, tu se neminovno upli}u i elementi socijalne paranoje i psihopatski aspekti vode}e li~nosti. Uostalom, zar ~ovjek koji je otjerao u smrt vi{e od dvadeset miliona apsolutno nevinih pripadnika svog vlastitog naroda ( i to prvenstveno intelektualce i stru~njake) mo`e biti ~ovjek bez ozbiljne psihijatrijske dijagnoze? I zaista, na osnovu obducijskih nalaza vezanih za stanje njegovog mozga, ljekari su potvrdili ove pretpostavke. Staljin je bio lu|ak! 

Ovdje se ipak mora postaviti pitanje, kako je bilo mogu}e da informacije o zlu koje se de{avalo za vrijeme  Staljina nisu dopirale do javnosti u zapadnim zemljama? To se, u prvom redu, ima zahvaliti nekim objektivnim posmatra~ima. Naime, Staljin je, kako bi pred cijelim svijetom opravdao ne~uvene zlo~ine, pozvao nekoliko poznatih svjetskih intelektualaca ( danas bi rekli stranih posmatra~a). Oni su, nakon povratka u svoje zemlje, izjavili da su sudski postupci korektni i nisu potvrdili kao istinito ni{ta od onoga {to je raznim tajnim kanalima doprlo u svijet. Me|u  tim intelektualcima bio je istaknuti njema~kli romanopisac Lion  Fojhtvagner (Feuchtwagner).  On je ~ak kasnije izjavio da je SSSR pravna dr`ava i da su svi optu`eni po~inili najte`a zlodjela protiv svoje zemlje. Kako to objasniti? Da li su ti intelektualci bili toliko naivni da ih je Staljin uspio  prevesti `edne preko vode, ili ih je za takve la`i platio enormno visokim sumama novca? Jo{ podlije se ponio engleski advokat Prit koji je kao posmatra~  prisustvovao insceniranim su|enjima. Nakon povrartka iz Moskve je ~ak objavio bro{uru o procesima u SSSR-u u kojoj je svijetu predstavljeno staljinisti~ko pravosu|e kao vrhunac pravednosti (??) Upu}eni su znali da je to Prit uradio za novac, a ne iz naivnosti.

Staljinizam je svjetskom komunisti~kom pokretu nanio golemu {tetu koja se nikad ne}e mo}i ispraviti. Mnogi komunisti~ki funkcioneri su nastojali da se to zlo zata{ka i time po~inili medvje|u uslugu komunizmu, jer istina ne mo`e da {teti. Zbog toga bi se moglo desiti da komunisti~ki pokret do kraja propadne.

Da li je staljinizam kona~no mrtav? Mo`da u nekim svojim najsurovijim oblicima i jest, ali bilo bi vi{e nego naivno vjerovati da je prirodnom smr}u Staljina umro i staljinizam. Staljinizam je karakteristika i Brozovog re`ima, samo je tamo bio manje fizi~ki, a vi{e psihi~ki brutalan. Zato  svaki narod mora biti stalno na oprezu, da mu se ponovo ne desi staljinizam u nekoj varijanti.  Najbolja garancija za to mu je da nipo{to, nikad vi{e ne dozvoli da mu se netko popne na vlast i tu ostane. Takav se obavezno, kad -tad, mora preobraziti u malog ili velikog Staljina. Zato, najbolja vlast je ona koja se ~esto mijenja!

 

 

 

Uloga Evrope

 

 

Ipak, sve treba gledati kroz Evropu, ~iji mi dio i jesmo i nismo. Kako se kad uzme. Sa tehni~ko-tehnolo{kog stanovi{ta Evropa je u usponu. Me|utim, napredak jedne civilizacije ne treba mjeriti samo tehni~ko-tehnolo{kim napretkom, ve} i duhovno-moralnim razvitkom ~ovjeka, tj. njegovim moralnim usavr{avanjem. Zbog svega ovoga {to Evropa ~ini Balkanu, neminovno je ~ekaju metastaze davna{njih bolesti. Njena lo{a politika crtanja granica izme|u Istoka i Zapada, podsticanje borbi za stvaranje dr`avica i paradr`avica, dijeljenja naroda po etni~kom i religijskom  kriteriju i dijeljenjem svega {to joj mo`e omesti strate{ka i ekonomska  (sirovinska) nadiranja ili jednostavnije re~eno njen pretjerani egoizam, ne mo`e rezultirati ni~im dobrim ni za nju samu. Jer postoji ne{to {to se metafori~no naziva bumerang .

Prvo raspolu}ivanje na Balkanu po~elo je podjelom Rimskog carstva  na Isto~ni i Zapadno, a zavr{ilo se 1054. godine podjelom kr{}anstva na pravoslavlje i katolicizam. Zatim, od 14. stolje}a po~inje borba protiv nadiru}eg islama  koja, prema dana{njim pokazateljima, jo{ nije zavr{ena. Da sve ne bi bilo prejednostavno Austro-Ugarska i Rusija su se 1876. godine dogovorile  da se  nikad ne podr`ava ni jedna borba na Balkanu koja bi vodila homogenizaciji balkanskih naroda ( a time i Balkana), a posebno se na Balkanu ne smije formirati  jaka slavenska dr`ava. Poslije toga, neshvatljivo je da jo{ i danas itko na Balkanu  o~ekuje  bilo kakvu pomo} od Rusije.

I danas Evropa budno pazi na to  {ta se de{ava na Balkanu i dr`i se istog pravila: Nipo{to  ne dozvoliti stvaranje jake dr`ave na Balkanu.  Po tom zadatku je na Balkan do{ao i NATO. Evropa je na Balkan prebacila NATO kao strate{ku polugu zapadne politike sa ciljem da obezbijedi dominaciju i kontrolu teritorija na podunavsko-crnomorskom, jadransko-egejskom, i egejsko-sredozemnom pravcu do naftnih izvora.  A kontrola ovih pravaca  jeste kontrola Balkana, Sredozemlja i Bliskog istoka. Naime, interesi velikih zapadnih sila ne mogu se bezbjedno ostvarivati na Istoku, ako ne budu osigurani  navedeni pravci u zale|u. Pri tom balkanske narode nitko ni{ta ne pita.  Da bi ih se sprije~ilo da oni uop}e i{ta pitaju, baci se kost me|u njih pa se oni me|usobno zabave svojom mukom, dok netko tre}i uzima korist za sebe. Stoga balkanski ~vor ostaje trajno `ari{te kriza.

 

 

 

Zaklju~ak

 

 

Struje nekih razumnijih politi~ara Zapada poku{avaju da nekako povoljnije rije{e balkanski problem. Otuda i mno{tvo prijedloga na tu temu: Mala Srednja Evropa, Balkanija, Evroslavija, Balkan regija, Balkanski OEBS, Podunavske zemlje i dr. Svi ovi prijedlozi su manjkavi i ne sti~e se utisak da bi ijedan od njih mogao biti u potpunosti realizovan.

Budu}i da je Balkan geografski ipak u Evropi, najrealnije je o~ekivati da }e on, jednog dana, dobiti svoje mjesto u  Evropskoj Uniji.

Po~etkom devedesetih godina stvorena je Evropska Unija od dvanaest ~lanica. Tim je obuhva}ena teritorija na kojoj `ivi oko ~etiri stotine miliona stanovnika i predstavlja jedinstvenu Evropu u kojoj se ostvaruje pluralisti~ka demokratija  i u kojoj se gradi svijest o jedinstvenom evropskom kulturnom identitetu. Za to vrijeme mnogo je u~injeno na stvaranju zajedni~kih normi pona{anja u mnogim oblastima `ivota.

Poslije promjena na politi~koj sceni Isto~ne Evrope porastao je obostrani interes i tih zemalja i Evropske Unije za br`e i bli`e povezivanje. U tom kontekstu o~ekivati je da }e biti stvoren veliki prostor zajedni~kih interesa i uskla|enog pona{anja i sa regionom Balkana, bez obzira na stroge kriterijume prijema u ~lanstvo. Naime, Evropa nastoji da ni~im ne dovede u pitanje svoj polo`aj i imid` ekonomski najrazvijenije oblasti. Radi se o ekonomskoj sili svijeta koja pokriva petinu svjetskog uvoza i izvoza, a na njenoj teritoriji se nalazi sedam od deset najrazvijenijih dr`ava svijeta, sa prosje~nim dohotkom po stanovniku od 10 500 dolara godi{nje.

Danas, u vrijeme velikih promjena, EU te`i i {irim integracionim procesima, vjerovatno obuhvataju}i i Balkan. Tim vi{e {to ve} postoji dovoljno saznanja da destrukcije do kojih je dovodila dosada{nja politika Evrope prema Balkanu, ugro`avaju i samu Evropu.  Naravno, Evropa mora biti veoma oprezna pri toj integraciji kako bi se osigurala u smislu da ona evropeizira  Balkan, a ne da Balkan balkanizira  Evropu.

            Izgleda da je kona~no postalo svima jasno da se balkanski sindrom  i vje~no bure baruta ne mogu neutralizirati nikako druga~ije nego integracionim procesima u regionalne balkanske a zatim evropske tokove. Koji uslovi su za to potrebni, zna se: vi{estrana~ka vlast, demokratija, ljudska prava, marginalizacija religija, odricanje od teritorijalnih pretenzija i  bacanje koplja u trnje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

          VI

 

 

 

PROCES  DEMOKRATIZACIJE  NA  BALKANU

 

 

            Uvod

 

 

            Umjesto uvodom, po~nimo sa dva odlomka iz djela na{ih poznatih pisaca, koji }e nam slikovito pokazati {to svojim gra|anima donosi nedemokratsko okru`enje. U svojem djelu  DERVI[ I SMRT Me{a Selimovi} ka`e:

            “Jednom mi je pokazao bogalja D`emaila.. Obogaljio se sam. U pi}u je o{trim no`em udarao svoja stegna, dok nije isjekao sve `ile i mi{i}e, pa je i sad, piju}i, zabadao no` u sasu{ene patrljke ne dozvoljavaju}i nikom da mu pri|e, niti je ko mogao da ga savlada, tolika mu je snaga jo{ ostala u rukama. D`email je na{a prava slika. Snaga na patrljcima. Sam svoj krvnik. Obilje bez pravca i smisla,- rekao je Hasan.

            -[to smo to onda mi? Lude? Nesre}nici?-

            -Najzamr{eniji ljudi na svijetu. Ni sa kim istorija nije napravila takvu {alu kao sa nama. Do ju~e smo bili ono {to danas  `elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni ne{to drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mo`emo vi{e nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihva}eni. Kao rukavac {to ga bujica odvojila od majke rijeke, i nema vi{e ni toka ni u{}a, suvi{e malen da bude jezero, suvi{e velik da ga zemlja upije. S nejasnim osje}anjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadni{tva, ne}emo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadr`avamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rje{enja. Preziru nas i bra}a i do{ljaci, a mi se branimo ponosom i mr`njom. Htjeli bismo da se sa~uvamo, a tako smo se izgubili, da vi{e ne znamo ni {to smo. Nesre}a je {to smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i ne}emo iz nje. A sve se  pla}a, pa i ljubav. Zar smo mi slu~ajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznje`eni i tvrdi, veseli i tu`ni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar bez razloga pu{tamo da `ivot prelazi preko nas, zar se bez razloga uni{tavamo, druga~ije nego D`email, ali isto tako sigurno? A za{to to ~inimo? Zato {to nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, zna~i da smo po{teni, svaka ~ast na{oj ludosti!”

            Tako ka`e Me{a Selimovi} preko usta svojih literarnih likova. Iako  se ovdje radi o ta~no odre|enoj grupaciji stanovni{tva, ipak se mora priznati da se na Balkanu velik dio stanovni{tva pona{a kao D`email, tj. mazohisti~ki, a mazohizam je bolest psiholo{ke prirode.U vezi s tim, dr Du{an Kosovi} ka`e da je mazohizam na ovim prostorima vi{e nego evidentan, a uzrok mu ne le`i samo u prirodi ljudi ve} i u historijskim okolnostima. Po definiciji, mazohizam je u`ivanje u patnji, radost patnje. Izgleda da je kod nas historijski izvje`bano to osje}anje i pona{anje, a i jedan je od  uzroka  ovako te{ke i krvave historije. Dr Kosti} dalje ka`e da je taj mentalitet toliko prisutan da su istra`iva~i na{ih karakternih osobina zaklju~ili da je mazohizam na{eg naroda ve}i i od sadizma svake aktuelne vlasti, zahvaljuju}i ~emu se takve neuspje{ne vlasti tako dugo podnose i zato nema su{tinskih promjena.  Po mi{ljenju Rebeke West   motiv kr{}anske golgotske `rtve je, u svetosavskoj interpretaciji, odredio sudbinu srpskog naroda jo{ od cara Du{ana a pogotovo od kneza Lazara koji se opredijelio za carstvo nebesko. Tako je spremnost na `rtvu, odnosno opredjeljenost za carstvo nebesko, na`alost, vremenom postao kriterij srpskog patriotizma. Ako je netko mazohista samo za sebe  i  ako njegov mazohizam nema posljedica na ostatak populacije, tragedija nije velika, jer i izbor mazohizma kao vlastite `ivotne filozofije mo`e biti stvar li~nog  izbora svakog pojedinca. Me|utim, problem nastaje onda kad se mazohizam nametne sveukupnom stanovni{tvu kao jedina `ivotna filozofija, {to je gotovo konstantno slu~aj sa balkanskim stanovni{tvom. Iako je velik dio ovog stanovni{tva psihi~ki zdrav, ipak mora trpjeti posljedice mazohizma  koji mu je nametnut od onog drugog dijela stanovni{tva, jer dosada{nji politi~ki sistemi nisu  dopu{tali nikakav drugi izbor. Uvijek je bilo po onoj narodnoj:” Ve`i konja gdje ti aga ka`e!” Jedinu {ansu za izbavljenje naroda Balkana iz ralja mazohista i mazohizma pru`a demokratsko dru{tvo. U tom slu~aju }e oni koji su skloni mazohizmu, slobodno mo}i da ga upra`njavaju za svoju du{u, ali i na svoj ra~un, a drugi ljudi }e imati pravo i mogu}nost da za sebe izaberu neku druga~iju, prihvatljiviju  filozofiju `ivota.

 

             Isidora Sekuli} ka`e:

            “Tako smo i mi, kao i Irci, sanjala i neplodne bund`ije. Tako i nas nikada ne privla~i pravi cilj, tako i mi nikada ne tro{imo snagu onde gde treba. U svakom radu i zadatku vidimo senzaciju, li~nu ambiciju i snove. A kad ekstaza pro|e, stvar izgleda neznatna, sitna i nedostojna. Kod nas nema jedinstva izme|u onoga {to treba i {to se mora i onoga {to se radi. U mislima umemo biti stvarni a u delima ne. Silu misli tro{imo na raspravljanje nesporazuma i nesuglasica, a prakti~no bi bilo, ne opa`ati ih. Logika i praktika su daleki srodnici, a premudrost  je vrlo ~esto nemudrost. Gde god nas je, svugde te{ko `ivimo. Ili se branili, ili se ne branili, zlo prolazimo. Ili kamenom o lonac ili loncem o kamen, te{ko loncu. Tako je i sa nama, rasturenima, siroma{nima i nemarnima. Stoga nam je potreban jedan naro~it moral ljubavi prema narodnoj stvari. Mi nemamo vremena da ~ekamo prirodno sazrevanje narednih generacija. Mi moramo sa postoje}im generacijama stvarati i graditi. U svakom poslu koji smo poveli, prevideli smo cilj i nikad do{li do stvarnih rezultata. Ljubav prema radu za op{te dobro treba da postane kod nas, ne uverenje, nego vera, vera koja }e zameniti ro|a~ke i plemenske veze. Te vere mi jo{ nemamo; nemamo vere u stalnost  stvarnog rada i zato, kad razvijemo energiju, mi ne stvaramo i ne gradimo, ve} ru{imo ili nam se snaga pretvara u ma{tanje i snove. Ali treba ve} jednom po~eti snevati snove koji }e se ostvariti. Jer ako }e nam `ivot i istorija biti samo lepa pesma, predstoji nam opasnost. Jer, sve lepe pesme se tu`no zavr{avaju..  Zato, napred ve} jednom  krenimo na ozbiljan rad. Da istrajemo na njemu, to nam je sad glavni zadatak.”

            Iako napisan jo{ 1911. ovaj tekst je i danas aktuelan. Takva lutanja naroda, o kojima govori prethodni tekst, podsticana su od strane nedemokratskih politi~kih ure|enja. @alosno je, ali se mora konstatovati da se situacija od 1911. do danas, u tom  pogledu, nije ni malo promijenila na bolje. [tavi{e, mo`da je i gora.

 

 

 

 

            Zamr{enost situacije na Balkanu

 

 

            Politi~ka i svaka druga situacija na Balkanu je krajnje zamr{ena. Postoji mnogo razloga koji su kroz historiju doprinosili ovoj zamr{enosti. Na`alost i danas postoje mnogi razlozi koji doprinose ne samo odr`avanju takve zamr{enosti ve} i njenom daljnjem pove}avanju, te spre~avaju svaki poku{aj eventualnog  raspetljavanja i razrje{enja takve situacije.

            Jedan od najzna~ajnijih faktora koji doprinose zamr{enosti situacije na Balkanu je sigurno tzv.  sindrom konvertizma  koji, bez obzira bio on pritajen ili eksponiran, uvijek iznova pobu|uje ljude da se iracionalno pona{aju. A takvo pona{anje ne mo`e donijeti ni{ta dobro niti  tim ljudima, niti njihovom okru`enju.

            Po{to je ogromna ve}ina balkanskog stanovni{tva vjeru  ( a ~esto i nacionalnost) mijenjala po nekoliko puta u toku historije, nije ~udo da je kod potomaka takvih predaka sindrom konvertizma vi{estruko potenciran. Mo`da bi potomci takvih predaka i `eljeli da se njihovo porijeklo i historijat zaborave, ali im oni  koji tu vide {anse za razne zloupotrebe ili oni koji sebe smatraju u tom pogledu  ~istuncima ( iako sasvim neosnovano), u nekim  povoljnim trenucima  to pominju. Zbog toga se ponovo javljaju kompleksi, bijes, mr`nja i sli~no {to ponovo dovodi do zlo~ina i ratova. Poznata je ~injenica da su najve}a zvjerstva za vrijeme Drugog svjetskog rata na na{im prostorima vr{ile usta{e regrutovane iz redova stanovni{tva koje se na katoli~ku vjeru ( i u hrvatsku naciju) konvertovalo zadnje, tj. za vrijeme austrougarske okupacije BiH, a poticalo je iz zapadne Hercegovine. To su bili novi konverti koji jo{ nisu preboljeli taj proces konverzije, te je sindrom konvertizma kod njih bio najja~e izra`en. Oni su te`ili da se poka`u {to revnosniji kao pripadnici nove vjere, a `arko su `eljeli da zatru svaki trag svog konvertizma, kako bi  se oni osje}ali  i kako bi ih drugi smatrali pravim pripadnicima nove vjere, a ne konvertima. Da bi u tome uspjeli, morali bi poubijati sve one pripadnike svog dotada{njeg naroda koji se nisu konvertovali. I oni su savjesno krenuli tim putem..

            Me|utim, niti su imali pravo na neku prednost oni koji su se konvertovali niti oni koji nisu. Svi su oni isti narod, istih korijena. I jedni i drugi mogli bi biti sretni samo u takvom politi~kom sistemu koji  nagla{ava njihovu sli~nost i potencira ravnopravnost, a ne potencira i  ne izmi{lja njihovu razli~nost ( {to neminovno, kad-tad, mora dovesti do konfrontacija i ratova). Sam ~in konvertizma svaki savremen ~ovjek mora shvatiti kao stvar li~nog izbora, a naslije|eno shvatanje konvertizma kao jeresa poti~e iz davnog srednjeg vijeka kad je postojala ogor~ena borba izme|u starih i novih religija za potencijalne vjernike. Pri tom je logi~no  da je konvertizam progla{avan od strane svake religije za jeres jer nijedna religija nije mogla dozvoliti da joj se osipaju ve} ste~eni vjernici. Svaki civiliziran ~ovjek mora biti svjestan da je kroz razna mije{anja predaka u toku historije balkanski ~ovjek postao konglomerat raznih gena koji odre|uju njegovu individualnost, tj. njegove dobre i lo{e osobine, a samo one mogu biti opipljiva razlika izme|u pojedinih stanovnika Balkana. Sve drugo je opasna iluzija.

            Dana{nji  stanovnici Balkana ne treba da ispa{taju zbog konvertizma  svojih predaka, niti zbog zlo~ina koje su u ime tog konvertizma po~inili ti preci, osim ako te zlo~ine opravdavaju i odobravaju. U tom slu~aju }e svakom biti jasno da su i oni, u nekim za to povoljnim uslovima, spremni da  po~ine takve zlo~ine. Pri tom treba imati na umu da je }utanje o tim zlo~inima i njihovo zata{kavanje tako|er znak odobravanja i jedino se tako mo`e shvatiti. I sama narodna poslovica ka`e: ]utanje je znak odobravanja. Zna~i, nitko normalan ne}e predbacivati dana{njem ~ovjeku zlo~ine koje su po~inili njegovi preci, ako on sam te zlo~ine osudi. Me|utim, ako o njima bude }utao ili ih, ne daj bo`e, bude opravdavao, svatko }e ga smatrati potencijalnim po~initeljem istih takvih zlo~ina i u skladu s tim }e se prema njemu i pona{ati. U svakom slu~aju, ne}e ga gledati blagonaklono, ve} sa podozrenjem, strahom i mr`njom, a to opet vodi u neki novi rat.

            Ve} je odavno poznato da je poluistina daleko opasnija od potpune istine, jer ona dozvoljava da je svatko nadopuni ~ime ho}e da bi postala potpuna. Naravno, ona tada ne postaje potpuna istina, ve} upravo obrnuto: skoro potpuna la` ! S obzirom da kod nas nikad nije bilo dozvoljeno narodu da sazna potpunu istinu  o bilo ~emu {to se njega, njegove historije i njegove sudbine ticalo, pa ~ak ni o njegovom porijeklu, mogu}e su bile razne manipulacije narodom u ime nekih poluistina, za ne~ije tu|e interese.

            Burna historija je na Balkanu stvorila toliko zamr{enu situaciju da je nikakva politi~ka podjela Balkana ne mo`e uspje{no rije{iti. Potpuna iluzija je rje{avanje situacije na Balkanu pravljenjem nacionalnih banana dr`avica kao i pravljenje velikih vi{enacionalnih dr`ava bez postojanja istinske demokratije. Ni totalitarne anacionalne dr`ave tipa Brozove Jugoslavije ( koja u stvari nije ni bila anacionalna) ne mogu dati zadovoljavaju}e rezultate. Jedino {to bi moglo  pomo}i da se trajno rije{i pitanje Balkana jeste: demokratizacija i demilitarizacija Balkana. Na ovom prvom, navodno, sada radi me|unarodna zajednica. Ne bi  bilo razloga  da se sumnja u njezine dobre namjere da nije prije po~etka ovog rata napravila nekoliko  katastrofalnih gre{aka podr`avaju}i stvaranje nacionalnih banana  dr`avica ~ime je  upravo inicirala rat na ovim prostorima. Da li je to uradila zbog nepoznavanja su{tine situacije na Balkanu? Malo je vjerovatno. Da bi mogli u takvo ne{to povjerovati, morali bismo sada vidjeti neke njene efikasnije poteze u smislu ispravljanja takvih gre{aka. Na`alost, trenutno se jo{ ni{ta takvo ne nazire. Pojedini nacionalisti~ki lideri koji su poveli ovaj rat, jo{ uvijek u`ivaju  neograni~enu podr{ku me|unarodne zajednice za svoju ideologiju i politiku i nitko ih ne poziva na odgovornost. Mo`da je razlog za takvo pona{anje me|unarodne zajednice neka unutra{nja borba unutar nje same, gdje se sukobljavaju ne~iji  interesi sa dobrim namjerama ostalih subjekata me|unarodne zajednice. Ako je to u pitanju, nama  jedino ostaje da se nadamo da }e ovi drugi nadvladati. Samo da se u me|uvremenu, pod pritiskom onih prvih, opet ne desi rat na ovom prostoru koji }e opet dovesti do toga da njihove gre{ke pla}a balkansko stanovni{tvo svojim `ivotima! Ali, balkansko stanovni{tvo, ako je bar malo zrelije nego {to je bilo na  po~etku ovog rata, ne bi to smjelo dozvoliti.

            Bilo kako bilo, stanovni{tvu Balkana ostaje da se uklopi u demokratske promjene, da ih podr`i i da ne dozvoli da ga u me|uvremenu      ( niti ikad vi{e) itko potpali za neku ideologiju ( kakve su religije, komunizam ili ne{to sli~no). Svaki stanovnik Balkana treba da bude svjestan toga da se ratovi vi{e ne vode pu{kama, pa ~ak ni tenkovima. O prednosti na bojnom polju ( ako se sad uop}e mo`e vi{e govoriti  strogo o bojnom polju) odlu~uju teledirigovani projektili, roboti, kompjuteri, sankcije i sl. U takvim uslovima ~ovjek mo`e biti samo topovsko meso, kako se nekad govorilo. I Me{a Selimovi} u svom djelu DERVI[ I SMRT ka`e:

            “Zar nam nije dosta snage {to klade valja i praznog juna{tva iza kojeg ostaje samo pusto{? Zar nerazumni o~evi smiju tako da odre|uju sudbinu svoje djece, ostavljaju}i im u amanet patnju, glad, dugo siroma{tvo, strah od svoje sjenke, kukavi~luk kroz pasove, ubo{ku slavu `rtve?”

            A u djelu TVR\AVA, isti pisac ka`e:

            “ Dugo me mu~ila nekorisna misao, kako je glupo i nepravedno {to su izginuli toliki dobri  ljudi, za neku ma{tariju kojoj ni imena ne zna{. Pa da su i odr`ali taj nesre}ni Ho}in, da su osvojili tu|u zemlju, {ta bi se promijenilo? Da li bi bilo vi{e pravde a manje gladi, pa ako bi  i  bilo, zar ljudima ne bi zastajao zalogaj u grlu ako je otet od tu|e muke? Da li bi sre}no `ivjeli? Ne bi, ni malo. Pametni Mula Ibrahim ka`e da to nije ni glupo ni nepravedno. To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se me|u sobom. Zato svaka pametna carevina potra`i neki Ho}in, da pusti zlu krv narodu i da nagomilano nezadovoljstvo odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni {tete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, ko je ikad ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po ~inu, djeca po pameti. I nikad ne}e biti druga~ije.”

 

            Ne mo`e nitko tvrditi da ovaj posljednji rat na Balkanu nije bio, u su{tini, vjerski. Grupa islamskih fundamentalista, vidjev{i tu svoju li~nu ra~unicu, pristala je da po nagovoru islamske centrale poku{a formirati islamsku dr`avu na Balkanu. Pri tom je Vatikan vidio   tu odmah  neku svoju korist iskori{tavanjem vjerskog fanatizma muslimana za realizaciju svojih ciljeva. To nije ni{ta ni ~udno, ni novo, ni neobi~no.Uvijek su postojali i postoje pojedinci, grupice ili institucije koje samo ~ekaju neku povoljnu situaciju na terenu, pa da otpo~nu realizovanje svojih  dobro sra~unatih namjera. Naravno, oni to ne rade iz prostog entuzijazma. U pozadini su velike pare kojima se pla}aju takve usluge. Jedino {to je ~udno je to da se muslimanski `ivalj  dao obmanuti od strane te grupe, a da se prethodno nije zapitao: ho}e li nemuslimanski `ivalj  u BiH dobrovoljno pristati na muslimansku majorizaciju nakon petstogodi{njeg iskustva sa islamskim terorom nad njima? Sigurno ne}e, a to onda zna~i rat. Pa nisam poludio da za to glasam i da u~estvujem u tome. U ratu se gube glave, sa obe strane. I ne samo to: rat zna~i glad i svaku drugu bijedu. Ja sam obi~an ~ovjek, nisam ba{ pretjerano ni religiozan, koji samo `eli da u miru provede ostatak svog `ivota. Ne}u da se borim za {irenje islama i formiranje islamske dr`ave na Balkanu. Pa nije islam ni{ta {to bi sebi ~ovjek po`eljeti mogao. Sve zemlje u kojima vlada islam krase bijeda, nemiri, prljav{tina, bolesti i zaostalost. Pa to ne mo`e  biti cilj ni jednog imalo prosvje}enog ~ovjeka! Islam nije ni{ta {to obe}ava bolji `ivot. Naprotiv. Osim toga, islam zahtijeva od svojih vjernika da se u svakom trenutku `rtvuju za interese islama, ne {tede}i ni svoju djecu. Zar da tako rasipam ovo svoje ( naj~e{}e dvoje) djece?

             Ali, da bi  ~ovjek ovako rezonovao, on mora ne{to i da zna. Treba, prije svega da bude svjestan posjedovanja svog razuma  i  obaveze ( koju ima kao ljudsko bi}e) da ga koristi. Oni muslimani koji su  postali toga svjesni     ( na`alost tek nakon gre{ke koju su po~inili daju}i  na izborima glas vjerski prenagla{enoj stranci), pobjegli su na sve strane svijeta da izbjegnu posljedice takvog glasanja. A oni drugi su toga tek danas postali svjesni kad pla~u nad poginulima, nad nestalima, nad ljudima u izbjegli{tvu i ljudima koji su bez krova nad glavom i kad svi skupa `ive u velikoj bijedi.  Me|utim, ve}ina njih jo{ i sad ili ne}e ili ne mo`e da  zaklju~i tko ih je u ovu nesre}u doveo. Kako druga~ije objasniti ~injenicu da  na izborima jo{  uvijek toliko mnogo glasa~a glasa za te iste politi~are? A mo`da  nisu toliko ni krivi jer se ama ba{ nitko ne trudi da o tome pravilno obavijesti narodne mase. [tavi{e i dalje ih obmanjuju raznim la`ima.

 U prethodnim vremenima bilo je vi{e umnih ljudi koji su o ovim problemima pisali u svojim djelima, sa `eljom da prosvijete svoj narod, kako ne bi  pravio ovakve gre{ke. Izgleda da je onih koji su ih razumjeli bilo premalo, ili se njihov glas nije ~uo. Na`alost, ta djela su, zbog toga, ostala strana {irokim narodnim masama. ^itali su ih jedino intelektualci, mada bi se moglo zaklju~iti po pona{anju mnogih od njih, da ih  ni oni nisu najbolje razumjeli.  Velika je ironija ~injenica da je trebalo da se dogodi ovaj nedavni tragi~ni rat da bi djelo humaniste, skeptika i vizionara, dobitnika Nobelove nagrade za knji`evnost 1961. godine, koji je naslu}ivao tragediju zemlje koju je volio, bilo na pravi na~in vrednovano. Tek sad  poneki pojedinci  naglas spominju Andri}evo PISMO IZ 1920.  i  druga djela  koja imaju proro~ki karakter. Jer, visoko vrednovanje koje zaslu`uje Andri}evo cjelokupno djelo nema porijeklo samo u briljantnim literarnim kvalitetima, u historijskoj vjerodostojnosti ve} i u njegovoj proro~koj  viziji o onome {to  Bosni  prijeti na kraju 20. stolje}a. Na neki na~in je mo`da i obja{njiv ( iako ne opravdan) animozitet muslimanskog stanovni{tva prema ovom velikanu, ~iju bistu su u rodnom Vi{egradu 1991. godine sru{ili islamski ekstremisti, s obzirom da je njima netko od njihovih politi~ara i kulturnih radnika  utuvio u glavu da je Ivo Andri} ru`no pisao o muslimanima. To naravno nije ta~no i podsje}a na izjavu  Tode Kurtovi}a, jednog od {eraf~i}a  Brozove real-socijalisti~ke ma{inerije koju je on dao nakon pojave knjige  NO@ Vuka Dra{kovi}a: “Ja knjigu nijesam ~itao ali je osu|ujem kao nacionalisti~ku.” (?!) I oni sigurno nisu ~itali djela Ive Andri}a, a sude o njima. Jer da jesu, znali bi da je  Ivo Andri}  bio realista. Jednom prilikom poznati re`iser Emir Kusturica je rekao da ne mo`e cijeniti one ljude koji omalova`avaju Ivu Andri}a. I ja bi se slo`ila sa njim. Ivo Andri} je pisao i lijepo i ru`no o muslimanima, ba{ kao i o  svima drugima. Da bi bio {to objektivniji i realniji, on je historijske  i  svake druge podatke za svoja djela crpio iz svih dostupnih svjetskih arhiva. A ako je stvarnost nekad bila ru`na, svaki normalan ~ovjek bi trebalo da bude svjestan ~injenice da se historija ne mo`e promijeniti. O njoj treba realno govoriti, osuditi ono {to ne valja, pohvaliti ono {to valja i ne dozvoliti da nam se ru`na historija ponovi u budu}nosti.  To je mogu}e posti}i jedino takvim objektivnim pristupom. Svako falsifikovanje historije omogu}uje da se njeni ru`ni segmenti (ratovi) ponove. Zbog takvih  friziranja  i falsifikovanja historije za vrijeme Broza, djela Ive Andri}a i Me{e Selimovi}a kao najboljih poznavalaca prilika i psihologije stanovni{tva na na{im prostorima ( i drugih takvih pisaca i pjesnika), ostala su nepoznata onima kojima su bila namijenjena. [teta. To su bila djela koja su mogla slu`iti kao priru~nici za `ivot na ovim prostorima. U njima je svatko iole razuman mogao prepoznati sebe i osjetiti kritiku  upu}enu od strane pisca njihovim li~nim manama.  Zatim, trebalo je, u skladu s tim, da se koriguje. Da je tako bilo, ne bi bilo svih onih gre{aka koje su ljudi  ~inili, a koje su dovele  i do ovog rata i  do sveukupne moralne i materijalne bijede. To je ujedno i razlog {to ovaj tekst obiluje citatima iz dijela ovakvih pisaca (i nau~nika) koji su imali iskrene namjere da pomognu svom narodu i sprije~e budu}e katastrofe. Na`alost, nitko ih u tome nije podr`ao. Da njihov trud ne bi bio posve uzaludan, u ovom tekstu kori{teni su mnogi citati iz tih djela, sa istom namjerom sa kojom su bili i  napisani. Jedan od najbriljantnijih me|u tim citatima, svakako je odlomak iz pripovijetke PROBA Ive Andri}a:

 

            “Ono, bi neki Petar \u|ut iz Busova~e, udovi~ko i sirotinjsko dijete, slabunjavo i stidljivo, mirno i poslu{no, a zdato za knjigom mimo svu ostalu bra}u. Ve} zarana dade ga majka u manastir u {kolu, i s godinama postane od njega fratar kakvog u Bosni nije bilo po skromnosti i poslu{nosti. Ali nije on bio skroman i poslu{an {to je u du{i takav, nego {to nije imao snage ni hrabrosti da se ikom odupre i ka`e: ne. [to god mu ko tra`i, on da; {to mu se naredi, on poslu{a. Ni na kakvu uvredu ne odgovara i ni od kakve se nepravde ne brani. A kad u nas samo osjete takvog ~ovjeka, navaljuju posao na njega kao na mrtvu kobilu i svak zna da mo`e s njim da radi {ta ho}e. Vidi Petar \u|ut da nije pravo {to se sa njim radi, i ne samo da vidi  nego se i  buni u sebi i izgovara to poluglasno - sebi u njedra. I toliko se ogor~i svojjim ro|enim ogor~enjem da mu suze udare na o~i, ali on na kraju proguta i svoje suze i svoje ogor~enje.  Vidi on i ina~e mnoge stvari i nepravedne i ru`ne oko sebe, ali kad treba da ka`e {ta misli, njemu se zave`e jezik i stegnu vilice pa ne umije rije~i da progovori, samo glavom klima i sve  odobrava, iako ne misli tako, a u sebi se pojede {to ne mo`e da ka`e ono {to vidi i {to misli. I tako  {ute}i i  klimaju}i glavom na sve oko sebe, fra Petar i  ostari  ne  stigav{i nikad da prevali preko zuba cijelu misao i  punu  istinu. Tako i smrt za vrat. Kad sti`e na onaj svijet, fra Petar se zaputi pravo na rajska vrata, k‘o veli  ako je iko zaslu`io to sam, beli ja. Ali tu nai|e na veliko iznena|enje. Isprije~io se sam sveti  Petar i ne da mu u raj. Za{to? Zato, ka`e, {to treba da ide{ prvo u ~istili{te da tamo okaje{  grijehe. Kakve grijehe imam ja koji sam manji od makova zrna, pita \u|ut. E, to ti  i  jest  grijeh  {to  nisi  obijelio zuba i kazao istinu ni  onde gdje si  to  po bo`jem i ljudskom zakonu morao da uradi{, {to si pre}erao u poniznosti  i  poslu{nosti  toliko da se dragom Bogu zgadilo na njegovog stvora. Slu{aj {ta ti ka`em: nema raja za \u|ute i \u|utovi}e. Nego ti da ide{  prvo u ~istili{te.”

           

            Ako ste pa`ljivo pro~itali ovaj odlomak ( i razumjeli ga), morali biste se sjetiti koliko ste se puta vi u `ivotu pona{ali kao \u|ut i to sebi, bar sada priznati. Tako|er, ako `elite biti iskreni i po{teni prema sebi i drugima, morate biti svjesni toga koliko ste takvim pona{anjem doprinijeli razvoju situacije u ne`eljenom smjeru, {to je rezultiralo ovim ratom. I ne samo  takvo pona{anje dana{njih generacije, ve} i svih prethodnih bilo je  glavni uzrok svih stradanja balkanskih naroda. Dakle, poruka pisca je jasna: budite ljudi a ne |u|uti . Ako imate argumente, borite se da ih nametnete onima koji ih nemaju, ili, {to je jo{ va`nije, podr`ite u borbi svakog onog tko ima argumente. Nemojte se uvu}i u svoju lju{turu i ~ekati da se netko drugi izbori  za va{e bolje sutra, a da vi pri tom ostanete neogrebeni. Jer, morate biti svjesni toga  da ako je i taj drugi, na koga vi ra~unate, |u|ut kao i vi , ili, ako su, ne daj bo`e, manje-vi{e svi |u|uti, to onda zna~i da to  bolje sutra ne}e nikad ni do}i. Tako|er to onda zna~i da vi ne samo da ne}ete iza}i  neogrebeni,  ve} vam se mo`e desiti da ostanete i bez glave. I ne samo vi, ve} i va{e potomstvo. Ulo`ite zato  dijeli} sebe  za bolju budu}nost vas i va{ih potomaka. Balkansko stanovni{tvo  decenijama  ~uva svoju stra`njicu kao najve}u vrijednost, a onda, bez razmi{ljanja, `rtvuje glavu ni za {ta. Zbog toga je od neobi~ne va`nosti preduzeti  prave mjere u pravo vrijeme, pa se ne}e ni do}i u situaciju  da se `rtvuju toliki `ivoti. U ovom posljednjem ratu izgubilo je `ivot preko 200 000 ljudi (ta~an broj se nikad ne}e saznati jer oni koji su do toga doveli, namjerno nisu vodili ta~nu evidenciju o tome jer je svaka `rtva na njihovu du{u). Tko zna koliko je osaka}enih, a preko 3 miliona ljudi je ostalo bez svog doma, a gotovo svi  preostali  su  u  trajnoj  bijedi. Za{to? Nitko nema odgovora na to pitanje. U svemu je najtragi~nije to da  oni, koji su doveli narod u ovu katastrofu, opet na izborima dobijaju najvi{e glasove tog  istog naroda. Dokle tako? Pa to je pravi mazohizam! Zar ova zadnja tragedija narode Balkana nije ni~emu nau~ila?

            Rat na ovom prostoru se tako dugo odr`ao zahvaljuju}i, u najve}oj mjeri, ~injenici {to se nije uspjelo zaustaviti ratno profiterstvo. Ono je produ`ilo rat. Naime, lideri koji su u  ratnom profiterstvu i kriminalu na{li ~arobnu formulu enormnog boga}enja, nastojali su da rat produ`e {to je mogu}e vi{e, jer je  trajanje takvog rata bilo direktno proporcionalno sa veli~inom bogatstva ste~enog na taj na~in. Eventualni prekid rata zna~io bi i kraj takvom boga}enju a mo`da i pozivanje na odgovornost. Kako je takvo {ta bilo mogu}e? To je zbog toga {to nitko nije pitao stanovni{tvo {ta o tome misli, tj. nije bilo demokratije, pa su odluke donosile elite. A tko su  uop}e elite na Balkanu? Poznati zagreba~ki etnolog dr Dunja Rihtman Augu{tin ka`e:

            “Tradicionalna autoritarna sklonost je da netko po{tuje samo onu normu koju je sam postavio, dok mu zakonska norma slu`i za ukras - svojstvo je na{ih elita. Taj polo`aj imale su  komunisti~ke elite, a imaju ga i dana{nje. Problem je {to su sve na{e elite nastajale iz ratova, a znamo iz kojih krajeva su ratnici. Oni sa sobom donose prvenstveno sto~arske, vojni~ke, dinarske obi~aje. Takve elite, vo|ene mentalitetom nasilja, nepo{tovanja zakona, stjecanja imovine bez rada, name}u takvo pona{anje i ~itavom dru{tvu. Kod nas je politika proizvela mafiju, a mafija politiku. Policija to ne `eli da vidi  (jer i sama u tom u~estvuje), a parlamenti {ute jer su korumpirani.”

            Kad je ve} rije~ o pedigreu  balkanskih lidera, sa `aljenjem se mora konstatovati da im se  ( za period prije nego {to su postali elite) pripisuju: kriminal, silovanje, incest, ubistva i samoubistva roditelja, ludilo kod bliskih ~lanova porodice i sl., {to amoralnim glasa~ima djeluje kao stimulans da ba{ za takve glasaju. U razvijenim zemljama lideri ne smiju imati takvih mrlja  ni u {iroj porodici, jer }e to ina~e opozicija iskoristiti kao oru`je u borbi za glasa~e, s obzirom da tamo{nji glasa~i takve devijacije u porodici ne smatrtaju pozitivnim karakteristikama, kao {to ih smatraju balkanski bira~i. Zato se opozicija u tim zemljama `estoko trudi da liderima vladaju}e stranke pripi{e bar brakolomstvo i preljubu ako ve} ne mo`e ne{to drugo.

            Jedan od razloga {to se situacija na Balkanu nikako ne razrje{uje je vjerovatno i taj {to su `ene Balkana (a to je 50% stanovni{tva) potpuno isklju~ene iz politike (ili su marginalno zastupljene samo iz razloga da se ne bi moglo re}i da su potpuno isklju~ene). To je vjerovatno naslje|e koje nam je ostalo iz turskog doba. Treba imati na umu da `ene imaju, u situacijama opasnim po opstanak, sasvim druga~iju logiku koja proizlazi iz ja~e izra`enog instinkta za samoodr`anje, te je prava {teta {to se ova prirodna osobina `ena nikad nije koristila pri dono{enju bitnih odluka u interesu naroda Balkana. Da su `ene imale ikakav zna~ajniji uticaj na politiku, sigurno je da nam historija ne bi bila toliko krvava, ili bar ne ova najnovija.  Toliko uzaludno rasipanje ljudskih `ivota kojem su doprinijeli mu{ki  politi~ari, sigurno bi bilo sprije~eno. U jednoj od najprosperitetnijih dr`ava svijet, u [vedskoj, `ene su zastupljene u parlamentu sa 40%, a u vladi sa 50%! Osim toga, vode}i sveukupnu politiku, mu{karci su na Balkanu  vodili i politiku obrazovanja zbog ~ega sad imamo obrazovno zapu{teno stanovni{tvo. Balkansko stanovni{tvo (osim jednog veoma malog procenta) je toliko obrazovno zapu{teno da mu samo dugotrajna, dobro smi{ljena i uporna politika obrazovanja mo`e pomo}i da uhvati korak sa svijetom. A takvo obrazovanje, na osnovu prethodno vi|enog, politi~ari mu{karci nisu u stanju da organizuju jer oni naprosto nemaju svijest o zna~aju obrazovanja, a manjak te svijesti ima dugoro~ne  negativne posljedice jer su rezultati odgo|eni. To se odra`ava na sve segmente `ivota uklju~uju}i i privredu, jer da bi ina bila napredna i konkurentna, treba stalno istra`ivati, tj. potrebna joj je znanost. Po{to je `enama uskra}eno da imaju neki zna~ajniji uticaj na politiku obrazovanja preko institucija dr`ave, trebalo bi da bar `enska udru`enja budu bolje organizovana i {ire zastupljena, te da ona, preko mogu}nosti koja imaju, poku{aju uticati bar na samoobrazovanje  `ena. Jer, obrazovanija `ena }e imati obrazovanije potomstvo. Veliki indijski mislilac Manhatma Gandi je  jednom prilikom rekao: “Kad obrazuje{ mu{karca, obrazuje{ jednog ~ovjeka. Kad obrazuje{ `enu, obrazuje{ ~itavu naciju.” Dakle, forsirajmo obrazovanje `ena na sve mogu}e na~ine (a ne samo preko profanisanih {kola {to se pokazalo posve nedovoljnim), jer }emo time br`e obrazovati ~itav narod. Jeste da je to mnogo te`e i sporije nego preko obrazovnih institucija koje su u rukama politike.. Me|utim, na njih se odavno vi{e ne mo`emo osloniti, a veliko pitanje je kad }e one  (i da li }e uop}e) postati ono {to bi po definiciji morale biti. Da bi se to desilo, morala bi demokratija dobro da pusti korijenje i morale bi `ene  imati ve}eg uticaja na politiku obrazovanja. Balkansko stanovni{tvo je do sada ~ekalo da takvo ne{to urade mu{ki politi~ari, ali se to nije desilo. Zato se mora ne{to, vaninstitucionalno poduzeti, i to odmah, da stanovni{tvo ne bi, zbog  rezultata smu{ene politike mu{kaeraca potpuno izumrlo. Zato treba hitno po~eti obrazovati i prosvije}ivati `ene; one }e obrazovati svoju djecu, ta djeca }e obrazovati svoju djecu itd., a sva skupa vi{e ne}e biti slijepa i gluha glasa~ka ma{ina koja u nedogled produ`ava mandate nesposobnim, nedobronamjernim i pohlepnim mu{kim politi~arima. Tek tada }e se stvoriti uslovi da se u politiku uklju~i  bar izvjestan broj obrazovanih, pametnih i dobronamjernih `ena, kakve do danas nikad nisu imale takvu {ansu. Mo`da }e neki  od politi~ara, koji  u prethodnom tekstu prepozna sebe, burno reagovati na ovaj tekst, ali vjerujte, nemaju ni jednog prihvatljivog argumenta za odbranu. Mo`da }e kao argument navesti neki pisani zakon, ali mu nemojte vjerovati. Kod nas su ve}ina zakona samo formalno pokri}e za mnoge stvari, a  izme|u ostalog i  dokaz  za postojanje dr`ave.  A u stvarnosti je sve samo farsa i iluzija. Dodu{e, `ene su formalno ravnopravne sa mu{karcima i na prostorima Balkana. Me|utim, to je samo formalno ili ograni~eno. @ena ima jednako pravo na zaposlenje, ali nema isto pravo na napredovanje i polo`aj. To dodu{e nigdje ne pi{e, ali je praksa takva da `ena mora biti najmanje deset puta bolja od mu{karca da bi se izborila za isti tretman kad je u pitanju napredovanje i polo`aj. Mo`da bi ona to i mogla, a da na njenim ple}ima ne le`i sve ono {to le`i na ple}ima `ene u primitivnoj sredini. A Balkan je, nesumnjivo, primitivna sredina. Osim toga, svaka `ena je prisiljena da se bori sa raznoraznim opstrukcijama od strane mu{karaca u svojoj radnoj  (i op}enito `ivotnoj) sredini, koji svoju nesposobnost mogu zata{kati samo na taj na~in ako nitko drugi, iz njihovog okru`enja, tako|er nije postigao ni{ta vi{e nego oni. Jedna `ena koja je ne{to postigla, bez obzira  na sve ono {to joj jo{ le`i na ple}ima u ovoj primitivnoj sredini, je upravo kontra-primjer za  takve njihove tvrdnje. Zato je treba uni{titi ili bar onemogu}iti, pod svaku cijenu! Da se ne{to promijeni na bolje, ne mo`e se o~ekivati u ovakvim totalitarnim politi~kim sistemima koji se stalno uspostavljaju na prostorima Balkana, pa  `enama treba  preporu~iti da se aktivnije uklju~e u uspostavljanje demokratskih sistema na ovim prostorima. Ako nikako druga~ije, ono bar izlaskom na izbore i glasanjem za promjene. To podrazumijeva da uvijek treba glasati za nove, nikako za one koji su ve} bili na vlasti, a  koji nisu ni{ta dobro donijeli narodu. Oni se uvijek brane tzv.objektivnim te{ko}ama, tj. da nisu mogli ni{ta zna~ajnije uraditi u postoje}im uslovima. Me|utim, nemojte prihvatiti takav izgovor. Budite sigurni, da su bili sposobniji, uspjeli bi ne{to primjetljivo i kvalitetno uraditi i u najnepovopljnijim uslovima. To samo zna~i da oni nisu bili oni pravi  i da treba dalje tra`iti prave, jer  i narodna poslovica ka`e “Dobra prelja i na lo{em vretenu, dobro prede.” Oni, koji su novi i koji obe}avaju ne{to novo, mo`da }e to i ostvariti, a oni koji su stari,  ako do sada ni{ta nisu uradili, ne vjerujte im da  bi ikad i{ta dobro bili u stanju da urade. Nema koristi ako se izvr{i samo fizi~ka smjena vlasti, a narod to ni na koji na~in ne osjeti kao pozitivnu promjenu uslova `ivota ili stanja u dr`avi, kao {to re~e britanski ministar vanjskih poslova, Robin Kuk. Ne mo`emo stalno dozvoljavati popravne ispite  raznim diletantima, jer nam za to vrijeme pro|e `ivot u bijedi i ratovima!

            Zna~i, nije slu~ajno {to je Balkan bio, a ako se ne{to konkretno ne preduzme, i ostat }e  bure baruta. Zahvaljuju}i neprosvje}enosti ve}ine naroda vjerski ratovi, tipa ovog posljednjeg, na Balkanu }e i dalje biti mogu}i, iako su za ve}inu zemalja Evrope oni zavr{eni prije dvije stotine godina. A zavr{eni su zahvaljuju}i ~injenici da je ve} tada nivo svijesti tih naroda bio pre{ao  kriti~nu ta~ku, te su oni  jo{ tada  postavili religiju na mjesto koje joj pripada. Zato kod njih nisu mogu}i vi{e vjerski ratovi. Naime, kod njih su sve religije izjedna~ene po pravima ( i to ne samo deklarativno) i svedene na nivo li~nog interesa svakog pojedica, a {to im je omogu}ilo demokratsko ure|enje. Tako jedan  Belgijanac, Nizozemac, Francuz , Nijemac ili pripadnik nekog drugog zapadnoevropskog naroda ne}e ni u kom slu~aju biti spreman da bude u~esnik nekog novog vjerskog rata protiv pripadnika druge vjere zato da bi njegova vjera imala vi{e pripadnika i dominaciju nad ve}om teritorijom. On }e se neminovno zapitati kakav je tu njegov interes, {ta je njega briga kolika }e teritorija biti pod dominacijom Pape? A usput mo`e i glavu da izgubi! Kad o svemu ovom trezveno razmisli, ne}e glasati za stranke koje imaju takve programe. Glasat }e za one koji  obe}avaju svoje anga`ovanje na pobolj{anju ekonomskih prilika i koje mu nude bolji `ivot a ne rat i bijedu. Ponekad je te{ko prozreti namjeru stranki koje u su{tini nude rat, jer te njihove namjere su obi~no prikrivene. Me|utim, prosje~no inteligentan gra|anin mora biti u stanju da zaklju~i: ako neka stranka ima takav program u kom forsira jedan dio stanovni{tva (npr. jedne religije ili nacije), a drugi dio stanovni{tva ima namjeru da  prisili  na svoju ideologiju, svakom iole razumnom mora biti jasno da svaka vrsta prisile  u sebi krije opasnost od protivsile, a to onda zna~i sukob i rat! To nije te{ko bilo zaklju~iti ve} iz prvih promotivnih skupova novoosnovanih nacionalnih stranaka na teritoriji biv{e Jugoslavije, gdje se moglo ~uti:” Bosna }e biti islamska ili nikakva!”,” @rtvovat }emo milion Hrvata, da pobiju milion Srba da bismo ostali etni~ki ~isti!”, “ @rtvovat }emo mir da bi  Bosna bila cjelovita i suverena.” itd.  Pa zar je to uop}e bilo prikriveno? Zar je itko normalan, nakon toga, mogao da glasa za takve stranke? A glasalo se masovno! [ta iz toga zaklju~iti osim ili da taj narod nije bio normalan ili da je `elio rat. Bilo je, dodu{e, tada  na izborima i stranki centra ( od kojih su se neke na`alost  la`no predstavljale), ali su one do`ivjele potpuni fijasko. O~igledno je da svi ti ljudi koji su glasali za takve ratoborne stranke nisu jo{ ni blizo onog nivoa svijesti i kulture pri kojem bi se zapitali {ta }e on dobiti od te stranke i njene politike, ho}e li njegov kom{ija druge vjere  ( ili ateista) prihvatiti ovu religiju i ideologiju koju natura ova stranka. [ta ako ne}e?  Da su bili na potrebnom nivou svijesti,  ne bi se svojim glasanjem  dali podr{ku takvoj  politici.  A takva politika ( i rat kojem ona neminovno vodi) isklju~ivo je u interesu jedne grupe ljudi koji su se dokopali vrha stranke, a zatim pretenduju da se dokopaju i vrha vlasti, gdje }e nastojati da vje~no ostanu. Pri tom }e beskurpulozno plja~kati i iskori{tavati taj isti narod, ubje|uju}i ga pri tom da rade u njihovom interesu. Takva situacija }e se odr`avati zahvaljuju}i neobrazovanosti i neinformisanosti tog istog naroda. Jer, da je taj narod u stanju da bar sam sebi postavi koje pitanje tipa pitanja gore navedenih, ako ve} nije u stanju da analizira situaciju  sa uzro~no-posljedi~nog stanovi{ta, rodio bi se u njemu bar crv sumnje  u vjerodostojnost pri~e koja dolazi od takve stranke ili vlasti. A taj crv sumnje je ve} neka nada. Najgore je kad ideologija postane dogma, tj. kad joj svi vjeruju bez pogovora iako protivargumenti str{e na sve strane, a narod kao ovca ide  za ovnom-predvodnikom  koji nosi zvonce. Pa to je situacija nedostojna ~ovjeka, jer ~ovjek se od ovce ( i ostalih `ivotinja) razlikuje razumom koji bi trebalo da ima. Za{to narod ne koristi svoj razum? Jedno od obja{njenja je inercija koja ga je obuzela u prethodnom sistemu  real-socijalizma gdje je razum bila zabranjena kategorija. Drugo obja{njenje je strah, tako|er nagomilan u prethodnom  politi~kom sistemu. Kakav strah i od ~ega? Da ne bude gore? Apsurdno! Pa ve} je toliko lo{e da ne mo`e biti gore! A osim toga, Me{a Selimovi} ka`e:

            “Ne vrijedi se vala ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Pro|e ~ovjeku `ivot u strahu,  pa kao da i nije `ivio.”

            Antinarodni re`imi (kakve  balkanski narodi jedino poznaju) uvijek su nastojali da putem straha dr`e narod u pokornosti. Nametnu im neki kompleks straha pa se ~ovjek i svoje sjenke boji a da uop}e ni ne zna u ~emu se sastoji ta njegova navodna krivica. U takvom ko{maru su `ivjeli svi gra|ani ~iste savjesti u Brozovom re`imu skoro pedeset godina! Me|utim, razni kriminalci, lopovi i kriminalizirani  funkcioneri i politi~ari bili su u tom re`imu apsolutno za{ti}eni. Ponekad bi  bio uhva}en i la`no optu`en netko iz one prve grupe, tek da se vidi kako postoje  dr`ava i sudstvo i kako ne mo`e svatko  raditi {ta ho}e, tj. lovili su muhe, dok su slonovi, za to vrijeme, prolazili! Zato, oslobodite se kompleksa nametnute krivice, budite spremni da se borite protiv takvog svog poni`avaju}eg polo`aja. Jer hrabar ~ovjek umire samo jedanput, a kukavica svaki dan, kao {to netko  pametan re~e. Nemojte dozvoliti da i poslije Broza bude Broz!  Ako ve}i dio stanovni{tva bude imao takav stav,  takvi re`imi }e biti nemo}ni.  Me|utim, ako bude vi{e |u|uta nego pravih, hrabrih i odva`nih ljudi, takvi re`imi }e jo{ dugo biti na{a stvarnost. [to se ti~e op}e situacije i uslova `ivota, oni }e ostati isti sa tendencijom stalnog pogor{anja. Zato, ne budite |u|uti nego ljudi i borite se za svoje bolje sutra. Nitko drugi to ne}e u~initi umjesto vas. Ako se svi  budete borili za svoje bolje sutra, onda }e ono i do}i, a ako ne, bit }ete  svi  i  dalje  u  glibu. Jer, re`im lako iza|e na kraj sa nekolicinom pametnih ljudi koji nastoje masi  otvoriti o~i. A ta masa se na kraju poka`e nedostojna `rtve tih pametnih ljudi, jer umjesto da ih podr`i, masa podvije repove i ~uva svoju stra`njicu. @alosno. Zato joj se sve tako vra}a. Upravo ovi ratovi koji  se javljaju u ciklusima i konstantna bijeda kao njihova posljedica, ra~uni su koje mi svi pla}amo zbog takvog pona{anja na{ih prethodnika. Takvu  cijenu }e pla}ati i na{i potomci zbog eventualnog takvog na{eg pona{anja.

            Uo~ljiva je te`nja na{eg naroda da  o~ekuje od svih  onih  koji u~estvuju ili se bore za vlast budu uvijek jednoglasni  da nema izme|u njih nikakvog verbalnog duela i borbe mi{ljenja, tj. da sve bude u dobro poznatom stilu iz pro{lih vremena: ne talasaj! Tako se navikavao narod pedeset godina. Me|utim, sve lo{e navike treba mijenjati. A ova je katastrofalno lo{a! Dr Pavao Braj{a ( psiholog i psihijatar iz Vara`dina) ka`e: “Sva|a je znak zdravlja i `ivota, a nema je jedino u patolo{koj sredini. Zato treba od malih nogu odgajati djecu da se sva|aju, jer tako ih osposobljavamo za `ivot. Najve}u posljdedicu  nesva|anja osjetili smo mi sa podru~ja biv{e Jugoslavije. Da smo se u njoj konstruktivno sva|ali, do krvoproli}a sigurno ne bi do{lo.”

            Zaista, da je 1968. godine  nakon studentskih nemira ( koje, na`alost radnici nisu podr`ali a {to im se strahovito osvetilo, pa zbog toga danas lutaju naokolo nezaposleni i gladni kao gluhe kuje) u Beogradu, totalitarni re`im Josipa Broza zamijenjen demokratijom ( kao {to su tra`ili studenti), jugoslavensko stanovni{tvo bi se bilo podijelilo po socijalnoj i politi~koj osnovi, a ne po nacionalnoj  (odnosno vjerskoj), kako se podijelilo nakon toga ( a {to je verifikovano ustavom iz 1974.). Umjesto toga studenti su dobili stra{ne batine ( i sve ostalo {to sljeduje onima koji se pobune protiv totalitarnog re`ima), incident je zata{kan  da  narod ne bi saznao istinu, a nacionalisti su digli glavu i po~eli ucjenjivati re`im {to je rezultiralo ustavom iz 1974. i ratom iz 1991. I pored svega {to je ovo stanovni{tvo do`ivjelo, i dalje pri`eljkuje situaciju u stilu  ne talasaj i jedino u nju vjeruje. Pri tom ne shva}a da je iza paravana zvanog  ne talasaj ra|eno sve iza le|a naroda, protiv interesa naroda, za interes male grupe ljudi, {to je dovelo i do ove najnovije katastrofe. Svakom normalnom ~ovjeku ne bi trebalo da smeta {to postoji velika borba izme|u stranaka pri formiranju i vr{enju vlasti. To je upravo ono {to je dobro i zdravo, tj. ono {to mo`e jedino dovesti do, za narod, dobrog rje{enja. Jer, ako rje{enje dolazi iz jednog centra, naj~e{}e jedne osobe, vjerovatnost gre{ke je mnogo ve}a nego vjerovatnost ispravnog rje{enja, ali i vjerovatnost zle namjere. Ne ka`e se uzalud, vi{e ljudi vi{e vidi i vi{e zna. Zato ih treba pustiti da iznose svoje mi{ljenje, da se sva|aju, a ne da  samo prihvataju odluke donesene u nekim uskim centrima mo}i, bez pogovora, kao religijsku dogmu. Da je demokratizacija balkanskog prostora zapo~ela bar poslije smrti Broza, kad ve} nije mogla za vrijeme njegova `ivota, ovaj posljednji rat bi bio izbjegnut, a mi bi danas bili  dio Evrope. Ovaj rat ne slu`i na ~ast balkanskom stanovni{tvu. Svi koji su u njemu na bilo koji na~in sudjelovali, pokazali su  i  dokazali svoju neprosvje}enost, svoj primitivizam i  op}enito svoju neciviliziranost. Da smo se i sa nivoa prije ovog rata po~eli uklju~ivati u savremene tokove `ivota, s obzirom da smo na Brozovom slijepom kolosjeku proveli gotovo pedeset godina, trebalo bi nam mnogo vremena da dostignemo Evropu. Me|utim, ovim ratom je nasilno okrenut to~ak historije nazad, te smo sad u mnogo ve}em zaostatku za ostatkom Evrope, pa ~ak i  za onim njenim isto~nim dijelom ispred kog smo bili prije ovog rata. U prilog te tvrdnje ne treba ni{ta drugo re}i osim da taj dio Evrope jo{ od 1990. pomalo hvata korak  za zapadnom Evropom u na~inu privre|ivanja, u nauci, u {kolstvu, u demokratiji i dr., a mi  smo  za to vrijeme najprije ru{ili i uni{tavali materijalna dobra, ubijali se me|usobno, uni{tili sve  kakve-takve dr`avne institucije i na{li se ponovo u periodu varvarstva, nakon ~ega sad ponovo izgra|ujemo tu istu infrastrukturu, popravljamo ku}e i lije~imo sve ostale ratne rane.  A najgora rana od svih je ponovna aktuelizacija mr`nje, nepovjerenja i antagonizama. Sa takvom ba{tinom  bit }e se te{ko uklopiti u ono {to se zove demokratsko dru{tvo. Da vidimo kakva je trenutna situacija na teritoriji Balkana. Po|imo redom.

             Slovenija je  prva zapo~ela ru{enje Jugoslavije jer je bila svjesna koliko joj je du`na, u svakom pogledu. Bojala se da ti ra~uni, sad kad vi{e nije bilo Broza i Kardelja da je od toga za{tite, ne stignu na naplatu.  Zato je `eljela da {to prije pobjegne i  izgleda da je u tome uspjela. Me|utim, slovenski politi~ari nikad nisu bili svjesni ~injenice da neopravdano skupa slovena~ka roba  mo`e biti konkurentna samo na strogo zatvorenom i  visokim carinama za{ti}enom tr`i{tu kakvo je bilo tr`i{te biv{e Jugoslavije. Na tom tr`i{tu je siroma{no jugoslavensko stanovni{tvo bilo prisiljeno da kupuje slovena~ke strojeve za pranje rublja po cijeni od 1000 DM, dok su se takve iste ma{ine  u Austriji prodavale po 500 DM. Zahvaljuju}i ~injenici {to je ve}ina carinika na tom podru~ju bila slovena~ka, Slovenci su te svoje ma{ine kupovali po 500 DM u Austriji i prenosili ih bez carine u Sloveniju. Za to vrijeme  svi  neslovenci su ih morali pla}ati po 1000 DM! Tako se de{avalo da je siroma{no jugoslavensko stanovni{tvo kupovinom svake takve ma{ine za sebe, istovremeno moralo da plati i jednu takvu ma{inu za bogatijeg Austrijanca, Nijemca ili Slovenca. Isto je bilo i sa ostalom robom. Razni snobovi su  kupovali slovena~ku robu u ubje|enju da je bolja od ostale robe na jugoslavenskom tr`i{tu, {to apsolutno nije bilo ta~no. Ta roba je imala samo bolju ( i skuplju ) reklamu, koju su tako|er pla}ali ti isti kupci, odnosno snobovi. Sad Slovenci moraju da se probijaju na zapadnoevropskom i svjetskom tr`i{tu, {to im sa takvim cijenama i kvalitetom koji ne prati cijene, nikako ne uspijeva. Tamo cijene  odre|uju zakoni potra`nje, ponude, konkurencije i kvaliteta. Zato Slovenci budno motre {ta se de{ava na teritoriji biv{e Jugoslavije i koriste svaku eventualnu povoljnost  da starim kupcima ponovo uvale svoju  preskupu robu. Dodu{e, u po~etku idu sa ni`im damping  cijenama koje im ne obezbje|uju bog zna kakvu dobit, ali se nadaju, kad se stanovni{tvo ponovo navikne na njihovu robu, da }e se  mo}i vratiti  one

visoke cijene. Naravno, pri tom obilato ra~unaju na faktor snobizma nedovoljno obrazovanog i  nedovoljno prosvije}enog naroda. Me|u takvima uvijek ima dovoljno  pokondirenih tikvi , tj. ba{ toliko koliko Slovencima treba da im uvale svoju preskupu robu koju nitko na zapadu ne}e. Oni se nadaju da }e se na taj na~in  ponovo na ovim prostorima uspostaviti  za njih onakvi povoljni uslovi kakve su  im decenijama  obezbje|ivali  Broz i  Kardelj. Mo`da je to i mogu}e, ako ovo stanovni{tvo, za ovih sedam godina golgote, u smislu sazrevanja, nije daleko oti{lo. Na teritoriji Republike Hrvatske se toga boje, pa ni{ta nisu htjeli prepustiti slu~aju. Otpo~ela je kampanja kojom se stanovni{tvo otvoreno poziva: KUPUJMO HRVATSKO. Time su Slovenci izgubili ovaj dio  tr`i{ta biv{e Jugoslavije. Zato im jo{ ostaje nada da se izbore za ostatak tog tr`i{ta, gdje su politi~ari toliko zaokupljeni svojim sitno i krupno spostveni~kim interesima, borbom za vlast i odr`avanje vlasti i privilegija     ( {to je jo{ uvijek najunosniji biznis  na ovim prostorima)  da im takva akcija jo{ nije ni pala na pamet.

            [to se ti~e Hrvatske, ona sve vi{e tone u glib, kamo ju  je polako ( a mo`da i ne toliko polako), ali sigurno  dovela  HDZ stranka. Ona  je prsvojila sebi, ili prodala za vlastiti ra~un, manje-vi{e sve {to su gra|ani Hrvatske (ali i Jugoslavije) stvarali skoro pedeset godina na tom podru~ju. I ne samo to.  Sada{nja vlast, a doskora{nja  opozicija govori o silnim milijardama dolara duga koji je Hrvatske stekla  od osamostaljivanja do danas. Taj dug, navodno, prema{uje ukupan dug biv{e Jugoslavije ( a on je iznosio dvadeset milijardi dolara). Osim toga, Hrvatska je nakon protjerivanja 1/3 svojeg stanovni{tva, ostala bez velikog broja proizvo|a~a  (zdrave)  hrane, tako da sad uvozi skupo holandsko meso  zbog ~ega gra|ani strepe da se s tim mesom ne uveze i virus kravljeg ludila, umjesto da imaju svoje zdravo i jeftino meso ( i  ostalu hranu) sa prostora Banije, Like, Zapadne Slavonije, Korduna i Sjeverne Dalmacije i drugih  nepotrebno ratom devastiranih podru~ja. Dodu{e, u Hrvatskoj se, bar naizgled, najbr`e lije~e ratne rane. Na tom podru~ju ima najvi{e obnovljenih ku}a pa i infrastrukture. To sve netko pla}a. Ni{ta to ne}e biti badava. Sve }e to platiti, u vidu nekih kredita sa pozama{nim kamatama, budu}e generacije. A da li je to sve uop}e trebalo gra|anima Hrvatske? Profesor Zagreba~kog sveu~ili{ta dr Stipe [uvar ka`e:” Nije. Da je bilo samo malo pameti, to se sve moglo izbje}i. Pokojni dr Jovan Ra{kovi} je tra`io za srpsko stanovni{tvo samo kulturnu autonomiju i zajednicu pet sjevernodalmatinskih op}ina. Ali, vladaju}i HDZ je to sa indignacijom odbio.” Zatim je izvr{io izmjene ustava kojima  su  Srbi izba~eni iz ustava i svrstani u nacionalne manjine. Nakon toga su slijedile razne represalije kako bi se srpsko stanovni{tvo sprije~ilo da adekvatno reaguje na takve nemoralne i nelegalne izmjene ustava. Po~eli su progoni, ubojstva i op}i teror. Posljedica svega ovoga je da Hrvatska ima 1/3 svojih gra|ana u progonstvu, sa uni{tenom imovinom na koju pola`u pravo i u ~emu }e ih me|unarodna zajednica  sve vi{e podr`avati. Hrvatska }e sama odlagati svoje uklju~enje u evropske institucije tako dugo dok privatnu imovinu ne prestane smatrati ideolo{kom kategorijom. Jer, u grupaciji zemalja u koje Hrvatska `eli da se uklju~i, imovina je neprikosnovena i njen status ne zavisi od nacionalnosti ( ili religijske pripadnosti) vlasnika.

             To  je sve  cijena, ne za bolje sutra  gra|ana Hrvatske, nego za bolje i danas i sutra  jedne {a~ice  tada{nje vladaju}e elite. Postavlja se opravdano pitanje, kako je bilo mogu}e zavesti i prevariti hrvatski narod? I jo{ jedno pitanje: kako ga je mogu}e, i nakon svega {to se desilo, i dalje  obmanjivati i varati? Obja{njenje za to je dato u prethodnim poglavljima, jer i hrvatski narod je genetski isto {to i ostali narodi Balkana, a jo{ je pod enormno velikim uticajem katoli~ke crkve. Dodu{e, velik procenat hrvatskog stanovni{tva je uvidio svoju gre{ku. Zbog  davanja podr{ke  stranci HDZ  i sad se osje}a izmanipulisanim i prevarenim. Me|utim, dugo nije preduzimao ni{ta da tu gre{ku ispravi, tj. pona{ao se tipi~no  |u|utski  i valjda o~ekivo da to netko drugi uradi umjesto njih. Povrh svega uhvatila ih je jo{  i apatija, pa ni na izbore nisu izlazili, ~ime  su olak{avali  daljnji ostanak te stranke na vlasti. A u ~emu je zapravo rje{enje? Rje{enje je u slijede}em: Obavezno iza}i na izbore i glasati za nekog iz prave opozicije, pa makar vam se ni ta stranka  naro~ito ne svi|a. I kona~no su to uradili. Nu`no je da gra|ani shvate da nikakva promjena ne mo`e biti gora od postoje}eg stanja, tj. nema ni{ta gore od u{an~ene vlasti koja je odavno zaboravila tko ju je birao i za koga bi trebalo da radi. Zbog toga radi samo za sebe..

            Hrvatska je, dodu{e dobila novu vlast, ~ak ka`u demokratsku,  ali izgleda da se malo {ta promijenilo na bolje, ili se pak suvi{e sporo mijenja. U tom smislu vrlo je ilustrativna skora{nja izjava velikog jugoslavenskog re`isera Lordana Zafranovi}a, rodom iz okolice Splita, koji je 1991. morao  pobje}i od Tu|manovog re`ima u ^e{ku gdje i danas `ivi i radi, a koji  u intervjuu datom ~asopisu REPORTER ka`e: Danas i pored izmjene vlasti nije stvorena nikakva bolja situacija nego {to je bila za vrijeme Tu|mana i pro}i }e jo{ mnogo godina dok se strasti ne sti{aju da bi se film mogao gledati kriterijumima koji su umjetni~ki, a ne politi~ki ili ne znam kakvi. Jo{ uvijek nije takva situacija da ja mislim  o Hrvatskoj kao zemlji gdje bih mogao slobodno da stvaram. Ogromna propagandna ma{inerija stvorila je toliko mr`nje da se nikakvim lijekom ne mo`e vratiti na ono {to je nekad bilo, jer uvijek ostaje netko drugi tko je kriv za tvoje nevolje-tog drugog treba likvidirati pa }e biti sve u redu. To su radili Nijemci sa @idovima, Hrvati sa Srbima, Srbi sa Albancima, Albanci sa Srbima  itd. I to se tako cikli~ki ponavlja ve} prema tome kolike su krize i na koga bi se mogla baciti krivnja za vlastitu nesposobnost, za ne{to {to je u vlastitom tkivu bolesno.  

            Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, tu je te{ko uop}e zapo~eti pri~u. Rata u BiH tako|er ne bi bilo da je bilo samo zrno pameti. Da je u predve~erje ovog rata   u skup{tini SRBiH  bio prihva}en prijedlog srpske strane da se usvoji institucija veta koju bi svaka nacija mogla upotrijebiti u slu~aju da budu ugro`eni njeni nacionalni interesi, rata ne bi bilo. Me|utim, muslimanska strana je to bez razmi{ljanja odbila, iz ~ega su se odmah mogle prozrijeti njene namjere za dominacijom nad drugim nacijama. Katoli~ka strana se tada nemu{to pona{ala zbog ~ega i danas ima velikih problema u MH federaciji, a koje je tada, da je podr`ala srpski prijedlog, mogla elegantno rije{iti i sprije~iti rat. Ali njima je tada bila udarila u glavu Velika Hrvatska, od koje ipak ne}e biti ni{ta. Posljedica svega ovoga je u`asni rat na ovom prostoru  koji je cijelu BiH doveo zamalo nazad u srednji vijek. Da se  nije energi~nije umije{ala ma|unarodna zajednica i zaustavila rat, rat bi trajao do posljednjeg stanovnika BiH. Naravno, pre`ivjeli bi samo lideri. Stanovni{tvo BiH je najvi{e stradalo. Vi{e od polovine stanovni{tva su izbjeglice. O broju poginulih se ne smije ni govoriti. O invalidima i siro~adi bolje da se i ne govori. A tek o razru{enim ku}ama i uni{tenoj infrastrukturi?! Bosna se od ovoga nikad ne}e mo}i oporaviti. A sve zbog jednog nepromi{ljeno odbijenog veta koje nije moglo ugroziti nikoga  po{tenih namjera!  A u politi~kom smislu rezultati ( ili posljedice) ovog rata su da je  Bosna sad tako ure|ena da je u njen politi~ki sistem indirektno ugra|ena ona, tada odbijena, institucija veta. To drugim rije~ima zna~i da muslimani nisu ostvarili svoju te`nju za dominacijom koju su htjeli  sebi osigurati odbijanjem veta u skup{tini SRBiH, pa su ovaj rat posve uzaludno vodili. Me|utim, oni ne odustaju. Svaki njihov potez i svako ~injenje je pro`eto takvim istim tendencijama.  Mo`da tako vi{e ne misli  narod kojem je svega pun kofer,  ali aktuelno rukovodstvo  i  dalje tako misli i tako radi. A za{to i ne bi kad im za to netko  pla}a milionima dolara? Zbog toga stalno spominju jedinstvenu, cjelovitu, suverenu, unitarnu BiH, ~ime posti`u upravo suprotan efekt. Naime, ostalim narodima u BiH se od toga kosa di`e na glavi, a da ne govorim o tome kako svaki stav i svaki poku{aj muslimanskog rukovodstva najprije analiziraju sa tog stanovi{ta. To zna~i: {to bude vi{e  potencirana i nametana  cjelovita, suverena, neovisna itd. BiH, to }e ona biti  udaljenija i imaginarnija. Nema ni{ta silom. Zbog toga, ~im muslimani po~nu da potenciraju cjelovitu i unitarnu Bosnu, ove druge dvije nacije se odmah okre}u svojim  maticama i u njima  tra`e spas od ponovne islamizacije. I {to je jo{ gore, time se odga|a po~etak rje{avanja svih bitnih problema na ovom podru~ju, a Damaklov ma~  rata stalno visi  iznad BiH. Bolje bi bilo svima da svoje stare propale ambicije pokopaju ( pri tom je veoma va`no kojim redosljedom: kad se muslimani odreknu cjelovite i unitarne Bosne, tad }e se i ovi drugi odre}i stremljenja ka svojim maticama) i da poku{aju da se uklope u {eme koje im je odredila me|unarodna zajednica. A me|unarodna zajednica je odredila Bosni i Hercegovini okvir sli~an onome koji u [vajcaraskoj besprijekorno funkcioni{e. Tamo nikakvi  politi~ari ne pokazuju ni nacionalisti~ke ni unitaristi~ke tendencije, niti tendencije dominacije jedne nacije nad drugom. Dok god ne bude tako i u BiH, uvijek }e postojati podozrenje, nepovjerenje i sumnja u sve ono {to druga strana predla`e, radi ili poku{ava da nametne. Uvijek }e biti prisutno pitanje: [ta se iza toga krije?  U takvim uslovima se ne mo`e naprijed. Nije slu~ajno  poznati svjetski nau~nik Albert Ajn{tajn jednom prilikom izjavio: “ Mir se ne mo`e odr`ati silom. On se mo`e posti}i jedino razumijevanjem.”  A u BiH nitko nikog ne razumije.

            Zbog toga nema rje{enja u BiH dok god su jake one stranke i oni lideri koji su poveli ovaj rat. Zato bi stanovni{tvu trebalo otvoreno re}i: “Ako `elite ponovo rat, onda ih i dalje podr`avajte i birajte. Oni ne znaju ni{ta drugo nego to {to su vam pokazali!”

            U srpskom entitetu je  velik broj stanovnika to bio ranije shvatio i dao podr{ku socijaldemokratima, {to pokazuju  rezultati izbora i razna doga|anja. Me|utim, to su bili la`ni socijaldemokrati koji su nastavili da plja~kaju svoj narod i kona~o ga doveli do dna, kamo ga ~ak ni SDS nije uspjela dovesti!  Nova vlast koja je iza njih do{la na{la je prazan bud`et i dugova za vrijednost  polovine bud`eta od idu}e godine, kako ka`e novi premijer, a svi bud`etski potro{a~i nisu primili plate za zadnjih 3-6 mjeseci i u {trajku su! Nije ~udo {to su mnogi glasa~i, u bezna|u, ponovo glasali za SDS. Me|utim, u BH federaciji je situacija jo{ uvijek tragi~na. Na zadnjim izborima je za onu stranku koja  ih je  povela u rat glasalo preko 90% hrvatskih glasa~a glasa~a, a ipak ne{to manje za SDA muslimanskih glasa~a. Tako da sad u polovini kantona imaju vlast SDP a u polovini SDA.

            Stanovni{tvo BiH treba da podr`ava one politi~are i one stranke koje ne podsti~u promjenu sada{njeg statusa naroda u BiH  (jer svaka promjena u tom smislu vodi opet u rat), a isti~u ljudska prava, ravnopravnost, demokraciju i ekonomiju.  Suvi{e je opasno podr`avati one koji i dalje prote`iraju  cjelovitu (  iza ~ega se krije : muslimanska), suverenu i sl. BiH, bilo otvoreno ili skriveno. Takva politika mo`e dovesti ponovo do rata, a svaki stanovnik BiH treba sam sebe da upita: “Treba li meni opet rat? [ta sam od onog prethodnog imao? “ Pri tom treba znati da oni politi~ari koji su nas doveli u rat, ni{ta drugo i ne znaju, te nam ne mogu biti adekvatne vo|e u miru. Oni to naprosto ne znaju, jer nemaju nikakvih premisa u glavi koje su potrebne za rje{avanje mirnodopskih problema.

            [to se ti~e SR Jugoslavije, tamo je situacija tragi~na i bez rata. Totalitarni re`im Josipa Broza nastavio je preko vladaju}e stranke svoje egzistiranje na tim prostorima. To zna~i, kod njih je i  poslije Tita Tito. Zbog toga je situacija na tom podru~ju  bila gotovo isto tako tragi~na i prije NATO bombardovanja kao i na prostorima gdje se ratovalo. Jedino tada nije bilo  ru{evina, a sad ima i toga. Prethodna vladaju}a stranka se konstantno pravdala te{kim objektivnim uslovima, ali jedini pravi razlog za tako te{ko stanje je nesposobnost i nedobronamjernost vladaju}e stranke i njene ideologije. U su{tini svega je nedostatak pravne dr`ave, a pojam pravne dr`ave je nespojiv sa komunisti~kom ideologijom. Osim toga treba naglasiti da je pravoslavlje religija ve}ine stanovni{tva, a to opet zna~i odsustvo bilo kakvog smisla za red i kolektivitet. Dodu{e, komunisti su svojoj ideologiji promijenili ime, ali nisu i su{tinu. Su{tina je i dalje komunisti~ka. Neoboriv dokaz za to je: prisustvo voluntarizma i odsustvo pravne dr`ave (u neograni~enim koli~inama!). Da je vladaju}a stranka odmah po dolasku na vlast po~ela da radi na uspostavljanju pravne dr`ave, demokratije i nesocijalisti~ke ekonomije, sad bi SR Jugoslavija bila  dr`ava  sa ovih prostora koja je najspremnija da se uklju~i u Evropu. Na`alost, upravo je obrnuto.  Tamo tek predstoje veliki problemi. [iptarsko stanovni{tvo, neobrazovano i nesvjesno dana{njih trendova u svijetu jo{ uvijek se pona{a kao da `ivi u srednjem vijeku i u skladu za tim ~ezne za Velikom Albanijom, a me|unarodna zajednica ih u tome podr`ava, bar na terenu. Pri tom nisu svjesni da ta Velika Albanija ( osim liderima koje netko za to dobro pla}a ) ni{ta dobro ne}e donijeti, a da bi se do nje do{lo treba `rtvovati mnogo ljudskih `ivota i jo{ {to{ta drugo. Nakon svega toga, njenom uspostavljanju se ipak mo`e suprostaviti me|unarodna zajednica i sve }e biti uzalud. Isplati li se za tako ne{to neizvjesno i problemati~no polo`iti tolike `rtve? Osim toga pogledajmo dosada{nju malu  Albaniju. Ona je takva da joj je svaki njen stanovnik suvi{an i da je svaki Albanac koji `ivi na teritoriji bilo koje druge dr`ave iz okru`enja ili  dalje, sretan {to ne `ivi u svojoj domovini. Kako god mu bilo da bilo, svagdje mu je bolje nego u njegovoj domovini. Pa zar treba te`iti i `rtvovati `ivote da bi  prostor na kom se vodi takav te`ak i lo{ `ivot postao jo{ ve}i?  Zato je {iptarskom stanovni{tvu bolje da `ivi u Jugoslaviji, jer kakva je, takva je, ipak je bolja od Albanije. A pogotovo bi im bilo bolje kad bi Jugoslavija postala demokratska pravna dr`ava. Zato bi bilo najbolje da preduzmu potrebne  mjere i prisile re`im na uspostavljanje pravne dr`ave, kad to ve} nije u stanju da uradi srpsko pravoslavno stanovni{tvo, kom je pojam pravne dr`ave i kolektiviteta apsolutno stran ( jer je stran i pravoslavnoj ideologiji). SPS nije bila u stanju da formira pravnu dr`avu, jer je strankama takve ideologije pojam pravne dr`ave imaginaran. To dokazuje ovih prethodnih 10 godina vrtnje u krugu! Takve stranke, iako su zvani~no promijenile ime ( a mo`da formalno i program) i dalje rade po onoj staroj, kroz pedeset godina nau~enoj praksi real-socijalizma. U  praksi  ( i ideologiji) takvih stranaka suvi{e je mnogo voluntarizma a da bi se mogla formirati pravna dr`ava. Da je SPS uspjela ili bar poku{ala da formira pravnu dr`avu na svojoj ~itavoj teritoriji i da je uspjela svagdje osim na Kosovu, tad bi se moglo re}i  da na Kosovu nije uspjela zbog {iptarskog mentaliteta. Me|utim, na ~itavoj teritoriji SR Jugoslavije nema pravne dr`ave. Pa nisu valjda [iptari za to  krivi?

            [to se ti~e svijesti {irokih narodnih masa, ona je na istom nivou kao i kod ostalih balkanskih naroda, {to ne ~udi, jer su svi pribli`no istog etni~kog porijekla i pribli`no istog (ne)obrazovanja. Zbog toga se tako pona{aju i  u pogledu izbora i ostalih prava koja imaju. Dodu{e, te{ko je procijeniti koliki je uticaj ovog faktor na rezultate izbora, a koliki je uticaj falsifikovanja rezultata. Me|utim i mogu}nost falsifikovanja rezultata ( bez posljedica po falsifikatore) je tako|er rezultat |u|utizma ovog naroda. Me|utim, ipak je kona~no dogorjelo do noktiju   i  na zadnjim izborima je  pobijedila opozicija.  U svemu tome je ~udno da su gra|ani sad odjednom sa 50 % glasova glasali za Vojislava Ko{tunicu, a svih ovih prethodnih godina nisu mu davali vi{e od 3% glasova, iako je on jedini na politi~koj sceni Jugoslavije izgledao kao ~ovjek na svom mjestu. Ho}u da ka`em: Zar im je trebalo 10 godina lutanja da to shvate? Pa i Djindji} i Dra{kovi} i njima sli~ni problemati~ni lideri su  na svim izborima dobijali vi{e od njega!

            [to se ti~e Biv{e Jugoslavenske Republike Makedonije  (BJRM), i njih je njihov separatizam skupo ko{tao. Dok Evropa ide ka integraciji, balkanske enklave te`e separatizmu. A separatizam je osobina jednog drugog dru{tvenog ure|enja: feudalizma. Kako okretanje to~ka historije unazad nije nikom donijelo boljitak, nije moglo donijeti ni stanovni{tvu ovog podru~ja, ~emu su se oni uzalud nadali. Kroz separatizam su, prvenstveno, izgubili veliko jugoslavensko tr`i{te, pa sad svoj pradajz, jabuke, paprike, gro`|e i dr. nemaju kome da prodaju. Ali, to je cijena koju su morali platiti za samostalnost. A kolika je i kakva ta samostalnost i da li su njene tekovine opravdale njenu cijenu, nek o tom razmi{ljaju sami stanovnici. I njima bi, kao i drugima, bilo bolje da su forsirali pravnu dr`avu, ljudska prava i demokratiju nego separatizam i neku imaginarnu samostalnost! Ve} sad ih tim istim, njihovim oru`jem separatizma i samostalnosti, bije {iptarska nacionalna manjina ( koja }e, ako ve} i nije, uskoro postati ve}ina) .

            [to se ti~e Albanije, kod njih ni nakon smjene vladaju}e stranke, situacija nije postala ni{ta bolja. Albanija je i dalje dr`ava kojoj su suvi{ni svi njeni stanovnici ( iako nije gusto naseljena). Kako druga~ije objasniti konstantno bje`anje stanovnika Albanije na sve strane svijeta? Albanski politi~ari nisu u stanju da dovedu u red ni tu malu Albaniju, a apetiti im neprestano rastu za  veliku  Albaniju! Ima li ta megalomanija ikakvo racionalno obja{njenje? U stvari, ima li ikakva megalomanija racionalno obja{njenje? Prema onome kako im dr`avu  ure|uju njihovi politi~ari, svaki Albanac bi trebao biti sretan da ne `ivi u svojoj dr`avi, ve} u tu|oj. Nigdje mu ne mo`e biti gore nego u njegovoj  dr`avi. Bar je do sada tako bilo, a nema nikakvih nagovje{taja da bi se ne{to u tom smislu moglo promijeniti na bolje. Problem albanskog stanovni{tva nije u veli~ini dr`ave, ve} u njenoj organizaciji. A prema onoj Aristotelovoj “Svaki narod ima vlast kakvu zaslu`uje.”, moglo bi se zaklju~iti da bi se Albanci morali mnogo i radikalno mijenjati na bolje, kako bi zaslu`ili bolju vlast. Naro~ito u pogledu obrazovanja. Takve, neobrazovane i neinformisane, svaki lider koji se do~epao vlasti, mogao je zloupotrebljavati i plja~kati koliko je htio. Zato je i nastojao da ni{ta ne u~ini u pogledu prosvje}ivanja svog naroda. Jer prosvije}en i obrazovan narod ne bi trpio takve lidere kakve trpi neprosvije}en i neobrazovan narod. Albanski narod je stolje}ima trpio takve vladare i lidere dok jednog dana neka plja~ka {tednih uloga nije  prelila ~a{u.  Nakon toga slijedila je neka mini revolucija koja je smi{ljeno razvodnjena i prevedena na teren religijskih antagonizama i sve je palo u vodu. To je ina~e proku{an recept na Balkanu: Podijeli ( na religijskom osnovu), pa vladaj! Tako se ni ovom malom revolucijom nije ni{ta promijenilo na bolje, bar {to se  naroda ti~e. Promijenila se stranka i lider, ali je uskoro sve postalo isto kao i prije. Jedna vlast zamijenjenjena je drugom, isto tako lo{om i nedobronamjernom, a albansko stanovni{tvo je nastavilo da spas tra`i u ilegalnom bje`anju u inostranstvo. Za Albaniju i Albance bi jedini spas bio kad bi se politika napustila islamski kurs i orjentisala se ka zapadu, Evropi i demokratiji. Me|utim, to nema tko da uradi jer svaki lider~i} koji se dokopa vlasti biva dobro potpla}en od bogatih islamskih zemalja da bi ustrajao na islamskom kursu, {to svaki od njih, s obzirom da takvom izazovu ne mo`e odoljeti, prihvati.  A albanski narod je toliko neobrazovan, zaostao i primitivan da naprosto ne mo`e vidjeti gdje bi tu bilo rje{enje. Zato ide linijom manjeg otpora : bje`i iz Albanije.

            Situacija u Bugarskoj nije ni{ta bolja nego u ostalim balkanskim zemljama. Osnovni razlog je isti kao i u ostalim balkanskim zemljama: neobrazovanost stanovni{tva. Ono zbog toga nije u stanju da artikuli{e svoje zahtjeve ni jednoj  aktuelnoj  vlasti i nije u stanju da je prisili da radi u interesu naroda. Zato, koja god vlast do|e, ona nakon {to se u~vrsti, radi isklju~ivo za svoj interes. Zato se i bugarsko stanovni{tvo mora jo{ mnogo, mnogo popravljati ( tj. prosvje}ivati), kao i ostalo balkansko stanovni{tvo, da bi zaslu`ilo bolju vlast ( tj. da bi je prisililo da bude bolja za narod).

            Jedina iznimka u ovom pro{irenom tamnom vilajetu  Balkana je Gr~ka, zemlja koja se smatra kolijevkom evropske civilizacije, ali i demokratije. Zato bi bilo veliko ~udo kad bi sindrom totalitarizma jo{ i danas uspijevao na njenom tlu. Ali ne uspjeva. Gr~ka je demokratska zemlja u kojoj su norme demokratije sastavni dio i politi~kog sistema i svijesti ljudi. Me|utim, nisam ba{ sigurna da bi tako bilo da Gr~ka nije u{la u EZ i po osnovu toga  bila prisiljena da prihvati norme protestantskog pragmatizma, makar u ekonomiji. Da je ostala pod isklju~ivom dominacijom 2000 godina stare pravoslavne religije, veliko je pitanje da li bi se danas ne{to tako moglo re}i za ovu dr`avu.  To je sli~na situacija kao i kod katoli~kih zemalja Zapadne i Ju`ne Evrope koje su pod uticajem susjednih protestantskih zemalja pre{utno prihvatile norme protestantskog pragmatizma i zahvaljuju}i tome dostigle zavidan stepen razvijenosti. U protivnom bi bile sli~ne latinskoameri~kim zemljama kriminala, haosa i vojnih pu~eva.  Upravo zbog uticaja EZ na Gr~ku pod pojmom  Balkan i Balkanci, u onom ru`nom smislu, ne podrazumijevaju  se Gr~ka i Grci. Oni samo geografski pripadaju ovom podru~ju.

 

            Narodi Balkana su jo{ uvijek skloni da feti{iziraju svaku vlast, smatraju}i valjda podsvjesno da je ona od boga dana. Dodu{e religije su to usa|ivale u glave stanovnika kroz stolje}a i milenijume. Me|utim ne zna~i da je to istina. Nakon demistifikacije religija, ne treba im vi{e vjerovati bez pogovora, a pogotovo im ne treba vjerovati da vlast poti~e od boga. Onaj tko i danas jo{ tako misli, trebalo bi kona~no da shvati da je ~ovjek  (a ne `ivotinja), da ima mozak i da ima obavezu da ga koristi, pa neka o svemu, kona~no razmisli. Jo{ uvijek je primjetno na Balkanu da ljudi vole biti stavljeni, postavljeni, oktroisani i sl., jer tako im je lak{e, ili bar izgleda lak{e, {to je naslije|e zaostalo iz  real- socijalizma. Ponovo smo u zamci govora kolektiva ( a ne individue), ponovo je omiljena fraza glas naroda .Nastoji se sve zgurati u masu jer je  sa masom lak{e manipulisati.  A pod tom firmom se mo`e doslovce prodati sve. Intelektualci smetaju dru{tvu koje  nije na stepenu razvoja koje odgovara vremenu  po pitanju svijesti i samosvijesti,- kako ka`e Predrag Matvejevi}. On dalje ka`e: “ @elim vjerovati da ima ljudi koji su na vlasti, a na pameti su im velika plemenita djela. No, ve}ini je interes sebi~an, samo grabe` i lopovluk, a to se onda preslikava i na ni`e slojeve.”

            Nauka o dru{tvu je daleko oti{la i plodovi njenih istra`ivanja se uveliko koriste u svijetu za pobolj{anje uslova `ivota svakog ~ovjeka. Po{to je nauka op}e dobro, za{to bi se stanovni{tvo Balkana dobrovoljno odreklo kori{tenja tog dobra?

            O vlasti je mnogo toga re~eno, upravo sa ciljem da se demistifikuje, ali balkansko stanovni{tvo jo{ uvijek gleda u vr{ioce vlasti kao u nedodirljiva i bezgre{na stvorenja. Njih narod Balkana ne poziva na odgovornost zbog neizvr{avanja njihovih obaveza, ne tra`i od njih polaganje ra~una i ne ka`njava ih zbog zloupotreba vlasti. U takvoj sredini funkcija vlasti ne podrazumijeva nikakvu odgovornost, nikakve obaveze, ve} samo privilegije. Zbog toga nije  nikakvo ~udo {to se  na{i politi~ari, koji se jednom uspiju  dokopati vlasti, na sve mogu}e na~ine bore da na toj vlasti ostanu zauvijek. A neobrazovan i neinformisan narod im ide na ruku. Zato, da bi se vlast ispravno shvatila i  ispravno tretirala, razmotrimo neke citate koji je otkrivaju.

            Me{a Selomovi} u djelu DERVI[ I SMRT ka`e:”[to se ti~e vlasti, ona je uvijek te{ka, uvijek }e nas prisiljavati na ono {to nam nije drago.”  U djelu TVR\AVA, isti pisac ka`e:”Rekao je, sje}am se i sad, da postoje tri velike strasti: alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izlije~iti, od tre}e nikako. Vlast je najte`i porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao ~arobni kamen jer pribavlja mo}. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji slu`i svakoj budali koja ga dr`i. Odvojeni, ne predstavljaju ni{ta; zajedno kob su ovog svijeta. Po{tene i mudre vlasti nema, jer je `elja za mo}i bezgrani~na. ^ovjeka na vlasti podsti~u kukavice, bodre laskavci (tzv. evet efendije, IvoAndri}: OMER PA[A LATAS), podr`avaju lupe`i i njegova predstava o sebi uvijek je ljep{a nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mi{ljenje, a sebi prisvaja pravo da  sve zna i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan jer i pametni brzo izgube razbor. Odmah stvaraju vje~ne zakone, vje~na na~ela, vje~no ustrojstvo i ve`u}i vlast uz boga  ( crkvu), u~vr{}uju svoju mo}. I niko ih ne bi oborio da ne postaju smetnja drugim mo}nicima.

            Neko mora povesti narod. U tom slu~aju vo|e bi stekle ugled i zasluge. I {ta bi se desilo? Po~eli bi da `ive od tih zasluga, koje bi svakog dana postajale sve ve}e, njihov ugled bi se pretvorio u mo}. Tako bi umjesto stare vlasti, dobili novu, mo`da i goru. To je istorija vlasti od pamtivijeka.

            Te{ko dr`avi za koju je opasan jedan jedini ~ovjek. A nije on opasan po dr`avu, ve} za nekoga ko misli da je dr`ava.”

            Ivo Andri} u ZNAKOVIMA PORED PUTA ka`e:”Onaj koji ho}e da vlada ili koji je sticajem okolnosti doveden  u polo`aj da mora da vlada nad ljudima i ljudskim vrednostima, morao bi dosta toga da zna i razume, i jo{ vi{e da ose}a. Svejedno da li se ta njegova vlast prostire nad nekim skromnim ku}anstvom ili nad mnogoljudnom i prostranom dr`avom. Ali pre svega takav vladalac mora da zna i razume, ili bar naslu}uje i poga|a, koje su mere i granice ljudskog duha i tela, {ta sve `iv ~ovek mo`e da pomisli, ka`e i u~ini pod pritiskom mnogostrukih i nejasnih nagona koji u njemu ne prestaju da se smenjuju od ro|enja do smrti. Ako to ne zna, on ne}e nikada mo}i dobro, pravedno ni korisno vladati i upravljati ni sa dve ma~ke ili tri pileta, a kamoli manjim ili ve}im brojem ljudi.”

            Don Ivan Grubi{i}, katoli~ki sve}enik ka`e:” Nema te svetinje koju vlast nije spremna iskoristiti i staviti u svoju slu`bu, bilo javno, bilo pritajeno. Mislim da u mnogim stvarima Crkva u Hrvatskoj nije dala izri~itu podr{ku vlasti, ali svojom {utnjom i nereagiranjem svakako je sukrivac. Ne reagiraju}i na takve stvari stekao se utisak kako se sa njima sla`e, a to se potvrdilo i nekim izjavama sa njihove strane. U svakom dru{tvu vlast u rukama jednog ~ovjeka postaje apsolutna, a onda  postaje i apsolutno korumpirana. ^ovjek je naprosto slab, a da ne bi iskoristio sve mogu}nosti vlasti i zato ga treba izvana kontrolirati, bio on predsjednik dr`ave ili bilo koji drugi funkcioner. Kod nas je takva kontrola izostala a ako u dr`avi ne vlada zakon i pravda, onda demokracija postaje maksimalna anarhija i maksimalna nepravda. To i se dogodilo jer nije profunkcionirala pravna dr`ava i njeni zakoni. Vr{ioci vlasti se neopravdano izgovaraju ratom . Me|utim, vladavina prava u takvom stanju kakvo je ratno, je mnogo potrebnija nego u miru. Rat najmanje smije biti anarhi~na situacija. Rat je upravo ona situacija kada moraju do krajnjih granica funkcionirati pravila pona{anja i dr`ava koja se temelji na zakonu. Rat ne mo`e biti isprika. Tim vi{e {to anarhija u ratu mo`e dovesti do poraza. Da su funkcionirale pravne dr`ave  za vrijeme rata, one bi same sudile svojim ratnim ( i svakim drugim) zlo~incima. Jer zlo~in je zlo~in bez obzira bio on izveden u ratu ili miru. Me|utim, po{to se to nije desilo, formiran je me|unarodni sud u Haagu, kojeg sada novonastale dr`ave do`ivljavaju kao diktat sa strane i kao poni`avaju}i akt. Sude}i prema svemu, takve dr`ave ni{ta bolje nisu ni zaslu`ile.”

           

            Do sada su, na ovim prostorima, u vlasti u~estovali samo ljudi koje ne krase nikakve moralne vrline. Mo`da su i neki moralni bili tamo zalutali. Me|utim, ako su `eljeli da tamo i ostanu, morali  su se prilagoditi  ostalima, a to zna~i izgubiti moral. U protivnom, po oprobanoj metodi lova na vje{tice  takav bi bivao  tako etiketiran i ocrnjen  da se vi{e nikada nije mogao od toga oprati. [to je naj`alosnije, nitko od ostalih ljudi se nije usudio da ga podr`i ili brani, ~ak je, boje}i se represalija nad sobom, morao da i glavu okre}e od njega. Takve nakaradne vlasti se ne bi bile mogle odr`ati u zdravom dru{tvu u kojem postoji mogu}nost konstruktivne sva|e i borbe mi{ljenja, ve} u bolesnim sredinama u kojima postoje armije  |u|uta i podrepa{a koji podr`avaju takvu vlast, ulizuju joj se u cilju svoje neke bijedne koristi, nedostojne ~ovjeka. Takvi podmitljivi i poslu{ni su  uvijek bili  prividno omiljeni kod takvih patolo{kih vlasti jer je uvijek bilo  puta do njih, a njihova podr{ka se mogla jeftino kupiti. Najgori su bili oni po{teni, kojima ni{ta ne treba, koji nemaju ljudskih slabosti, a znaju samo za neki vi{i zakon, obi~nom ~ovjeku te{ko shvatljiv, kao {to ka`e Me{a Selimovi}. Takvi |u|uti nemaju upori{ta u svojoj vlastitoj vrijednosti, uvijek zavise od nekog vi{eg i uvijek mogu da budu kusur u ne~ijem ra~unu. Ukoliko bi odnekud i do{la neka ozbiljnija kritika na takvu vlast, oni bi odmah, na brzinu bili spremni da `rtvuju nekoliko  `rtvenih jaraca i to ba{ iz redova onih odanih |u|uta. Na taj na~in bi se jednokratno oprali  od navedenih mana ili propusta, dokazali samokriti~nost (?) i dalje nastavili po starom.

             Uz malo vi{e savjesti, hrabrosti i znanja  i balkansko stanovni{tvo bi se zauvijek moglo osloboditi takvih nakaradnih vlasti. Lijek za to je demokratizacija. Ali, demokratizacija nije pilula koja se uzima prije ili poslije jela i ne smije se tako shvatiti. Demokratizacija je proces koji traje i u kojem  moraju u~estvovati svi stanovnici. Da bi to mogli, moraju ne{to znati i biti dobro informisani, a ne smije im nedostajati ni hrabrosti. Jer, nema demokratizacije sa |u|utima! Sa njima je mogu}e samo tapkanje na mjestu, tumaranje naokolo i vra}anje nazad. Zato nemojte dozvoliti sebi da budete |u|uti. Budite ljudi dostojni po{tovanja. Samo tada }ete imati pravo i osnov da cijenite sebe, da vas pravi ljudi cijene te da se nadate boljem `ivotu.

            Mo`da nije toliko ~udno, mada nije opravdano, ako se |u|uti regrutuju iz onog dijela stanovni{tva koje je malo ili nikako obrazovano. ^udno  je, ali i `alosno, kad se kao  |u|uti pona{aju intelektualci.  Ivan Supek, hrvatski intelektualac svjetskog glasa, doskora{nji predsjednik HAZU, te jedan od najotvorenijih kriti~ara  aktuelne vlasti u Hrvatskoj ka`e:”Inteligencija je u{utkana, novine i televizija ne pozivaju ih na suradnju i javni govor, dok se Sveu~ili{te nalazi pod nadzorom vlasti. Hrvatska televizija je sramota, a njene dnevnike je  nemogu}e gledati. Vrijeme je da se intelektualci probude, a isto vrijedi i za studente koji su potpuno utihnuli. To su glavni problemi na{e politike. Mi smo uglavnom stara~ko dru{tvo, ne samo zbog ljudi iz biv{eg re`ima koji su sada na vlasti, nego i zbog ideja koje su stara~ke. Zbog toga Hrvatska ide prema izolaciji, {to je najgore {to se mo`e dogoditi. Neki intelektualci su vatreni branitelji re`ima. Oni me ne mogu za~uditi, jer u svim re`imima je bilo onih koji su se prodavali za malo novca i ~asti.  Nacionalizam je protivan kr{}anstvu koje je ipak univerzalna religija, pa me ~udi da su i dijelovi katoli~ke crkve u Hrvatskoj priklonili se vladaju}em HDZ-u a time i nacionalizmu. Treba odustati od kontinuiteta te`nji hrvatske neovisnosti iz vremena NDH, a time i od ideje podjele Bosne i Hercegovine. Hrvatska je politika neprekidno vukla taj usta{ki rep, {to je potpuno poremetilo njezine vrijednosti. Sa novom vlasti, umjesto jednopartijskog sistema dobili smo jednostrana~ki, {to je isto. Hrvatskom vlada diktator, autokrat koji sa svima vlada, {to je njegova deformacija jo{ iz vremena kad je bio na~elnik personalnih poslova u JNA. Okru`en je kastom ulizica. Zato je jedan od velikih problema Hrvatske u njezinom predsjedniku. U Hrvatskoj se ne shva}a zna~aj prosvjete i znanosti jer vlast ne razumije da budu}nost zemlje ovisi o tome. Hrvatska se u svijet mo`e ubaciti samo znanjem i inteligencijom.”  Na pitanje {ta misli o boga}enju predsjednika i njegove obitelji, Supek je rekao:” To nije dobro. Predsjednik bi trebao pru`iti primjer svojom skromno{}u i ~isto}om, kako bi imao moralni kredibilitet za iskorjenjivanje korupcije i sl. Hrvatska oporba nije se dobro postavila prema otima~ini dru{tvene imovine. Trebala je organizirati radni{tvo da se digne protiv toga.” Supek je osnovao Pokret za demokratizaciju i pravdu sa `eljom da se razvije demokratska svijest u ljudima, jer demokracija nisu samo izbori svake ~etvrte godine, gdje narod izabere predstavnike koji }e ga na posljetku prevariti. Supek dalje ka`e: ” Potrebno je stalno utjecati na vlast, {to je osobito va`no na lokalnoj razini. Treba inzistirati na ljudskim pravima i socijalnoj pravdi. Sigurno je da obi~an narod ima jo{ dosta morala, ali ga me|u politi~arima ima sve manje. Me|u onima na vlasti gotovo ga uop}e nema. No, jo{ je Frensis Bejkn (Francis Bacon) rekao da svaka vlast kvari, dok apsolutna vlast kvari potpuno. Da je Franjo Josip bio razumniji a ne tako zatupljen kao {to je ve}ina vladara, ne bi bilo  Prvog svjetskog rata, fa{izma i komunizma, nego bi europska povijest bila druga~ija.  Srednja Europa o~uvala bi se u obliku konfederacije. Ne podr`avam ideju Oca domovine, vo|e i velikog predsjednika, to su predod`be iz pro{losti. Dana{nji svijet to vi{e ne podnosi.”

            Htjeli ili ne htjeli, moramo priznati da se ovaj prethodni odlomak, doslovce, mo`e primijeniti na teritoriji ~itavog Balkana, s tim da se pojam Hrvatska i hrvatski zamijeni nekim drugim, odgovaraju}im. Drugim rije~ima, svaki stanovnik Balkana }e prepoznati takvu istu situaciju u svojoj dr`avi ili dr`avici,  i nau~iti mnogo koriosnoga u vezi  sa svojim  stavovima i pona{anjem.

 

            Zbog svega gore re~enog, stanovnici Balkana treba logi~ki da razmi{ljaju:”Ako postoje}a vlast u razumnom periodu ( 1-2 godine) nije donijela ni{ta dobro za narod, to onda zna~i da ili nije znala ili nije htjela da to uradi. U oba slu~aja, treba je odmah promijeniti. Mnogi neuki }e tada apati~no re}i:” Svi su oni isti, opet }e takvi do}i i opet }e nas oplja~kati. Bolje je da ostanu ovi, pa makar ni{ta ne rade, bar su se ve} do sad  dovoljno naplja~kali!” Kakva  li je to pogre{na logika!? Mo`da }e do}i isti, a mo`da i ne}e. Ako do|u isti, treba ih putem prijevremenih izbora ili ukazivanjem nepovjerenja, odmah, ~im se vidi da su isti, smijeniti. I tako redom dok ne nabasamo na jedne koji su bolji od prethodnih. Ako su takvi, nek budu do kraja mandata. Nakon toga, prema rezultatima njihovog rada neka svatko procijeni da li  im treba ili ne treba dati ponovo povjerenje. Ako se smatra da su rezultati mogli biti i bolji, treba {ansu dati onima koji tvrde da }e biti bolji od njih. Ako vas prevare, zna se: na idu}im izborima }ete im uskratiti svoj glas, a ako su toliko lo{i , ne treba im ni dozvoliti da budu na vlasti ni do kraja mandata. Ima lijek za to: provjera povjerenja ili vanredni izbori. U takvoj psiholo{koj situaciji, svatko tko do|e na vlast, nu`no }e ovako rezonovati: “ Pazi, ne {ale se. Ako ni{ta ne uradim, morat }u si}i! Ne}e vi{e da trpe nesposobne politi~are ni jednu jedinu godinu a kamoli pedeset godina!”

            Tek kad se do|e do ovog nivoa svijesti i bira~a i biranih, mo`e se o~ekivati neki boljitak. Do tada ni{ta.

             U  jednoj predizbornoj kampanji u  Republici Hrvatskoj neki opozicioni  kandidat je rekao:” Na{ narod je sku~en i upla{en. Nema razloga za to. On treba da bude glasan i da ima zahtjeve prema vlasti kojoj je ukazao povjerenje. Na taj na~in }e prisiliti institucije sistema da rade u interesu naroda. Bude li {utio, oni koji ~ine te institucije, radit }e samo u svom osobnom interesu.” U vezi s tim postoji jedna staroslavenska poslovica koja ka`e:- Tko {tedi jezika, kruha strada.” Nije te{ko primijeniti ovu izjavu i na ostala podru~ja Balkana. Situacija je svugdje ista. Zbog toga {to je {utio pedeset godina, narod je do`ivio i ovaj rat  i sveukupnu nesre}u koja ga je pratila. Bilo je dodu{e onih koji su shvatili {ta je na pomolu i poku{ali su da reaguju. Me|itim, nisu imali podr{ku mase. Sjetimo se, sve je po~elo sa problemima na Kosovu. Sjetite se i vi i budite po{teni prema sebi pa  priznajte da ste se tada pona{ali ili |u|utski ili arhimedovski.  Tako se pona{ala i  masa, tj.  po onoj Arhimedovoj: Nolite perturbare circulos meos (nemojte dirati moje krugove). Na kraju su bili dirnuti  svi, kao i Arhimed, koji je  svoj takav stav glavom platio. A nije jedini.

 

 

 

            Op}enito o demokratiji

 

 

            Prema definiciji, demokratija  zna~i vladavina naroda ili  politi~ki poredak u kojem vlast pripada narodu. U kvazidemokratskim dru{tvima se vladaju}a klika razbacuje pojmom vladavine naroda i narodu stvara privid da on sam bira svoju vlast. To se ostvaruje putem la`iranih izbora ~ije rezultate je ve} netko unapred osmislio i pripremio, a narod svojim  glasanjem  samo treba da im da legitimitet. Drugim rije~ima. Narod slu`i samo kao naivan  paravan za zakulisne me{etarije vladaju}e elite. Takvi su bili svi izbori odr`avani u Brozovoj Jugoslaviji, a i u drugim dr`avama real-socijalizma. Kao ostatak iz tog vremena mo`e se ~uti od ljudi skromnijih intelektualnih  mogu}nosti komentar sli~an ovome: - [ta }e nama toliko stranaka? Nek nam daju jednu, pa da biramo!(?!?) - Zato treba biti oprezan ( a ne naivan) i ne prihvatiti svaku demokratiju kao pravu demokratiju. Najvi{e zabuna u vezi sa demokratijom unosi nacionalizam. Treba znati da su demokratija i dr`ava historijski nastale prije nacije, pa prema tome i prije nacionalizma. Me|utim, i pored toga, ne mo`e se re}i da  nacionalizam izra`ava prezrelost ve} upravo nezrelost nacionalnog razvitka. U skladu s tim, historijski nezrela nacija je bli`a nacionalizmu jer historijska zrelost (odnosno nezrelost) obuhvata cjelinu dru{tvenosti (odnosno nedru{tvenosti) te nacije, ~iji bitan element je demokratija. U tom smislu se mo`e re}i da u demokratski razvijenim, i zrelim  nacijama nacionalizam ima manju {ansu na uspjeh jer mora savladati demokratsku svijest, mora je pobijediti jer je nacionalizam negacija demokratije, kao {to je i demokratija negacija nacionalizma. To zna~i da  nacija u kojoj je mogu}a pojava nacionalizma predstavlja nezrelu naciju, koja je mo`da silom (dekretom ili sl.) stvorena, a ne naciju koja se prirodno formirala kroz historiju. Interesantno je razmi{ljanje knji`evnika Danila Ki{a u vezi s tim. On je rekao: “Nacionalizam ljudima bez izgra|ene li~nosti daje identitet koji im nedostaje.”  Po analogiji s tim mogli bismo navesti slijede}u tvrdnju psihologa:”Psovke ljudima koji psuju, daju bogatstvo rje~nika koje im nedostaje”

            Nacionalizam je nadnacionalna kategorija, tj. vlast nad nacijom          ( narodom). Ne mo`e  a da se ne konstatuje da su pod nacionalisti~kom vlasti svi u strahu: i pripadnici doti~ne nacije i nacionalne manjine. Nad svima se vr{i teror ako nisu lojalni nacionalisti~koj vlasti! Prema tome, nacionalizam nije o~uvanje, spasenje i vaskrsenje nacije, ve} upravo suprotno: nacionalizam je upropa{tenje i kompromitovanje nacije! Pravo je licemjerje kad se nacionalizam poziva u svrhu nacionalnog opstanka i nacionalnog progresa nacije (naroda), jer se takvo ne{to ne mo`e dokazati. Naprotiv , nacionalizam tra`i slabost unutar svoje i drugih nacija da bi ih mogao pretvoriti u privatnu svojinu. On radi sukcesivno i sistematski - prvo pretvara svoju naciju u privatnu svojinu, potom njom kao sredstvom pretvara druge nacije u objekt svoje samovolje. Stoga je nacionalizam hegemonisti~an, imperijalan i totalitaran. Nacionalizam suprotstavlja svoju naciju drugim nacijama i time proizvodi nacionalni antagonizam. Pri tom se slu`i snagom dr`ave (vojska, policija, uprava-administracija, sudstvo), ali i monopolom nad drugim bitnim sistemima - informati~kim, ekonomskim, kulturnim, nau~nim, sportskim, religijskim i dr. Tu mo`e naro~ito biti bitan sistem religije i ako on dominira  takav nacionalizam se naziva kleronacionalizam  i predstavlja njegovu najmra~niju varijantu. Sa nacionalizmom je povezana i iz njega proizlazi i  jedna od najgorih mogu}ih socijalnih devijacija: genocid. On se javlja u formi nacizma, fa{izma i fundamentalizma. Nacionalizam reducira bogatu i sadr`ajnu strukturu dru{tvenog bi}a nacije na jednu dimenziju, i to arhai~nu dimenziju etnosa (porijeklo, preci), tj. na krv i tlo. Zato nacionalizam treba shvatiti kao vladavinu pro{losti nad sada{no{}u i budu}no{}u, vladavinu predhistorije nad historijom. Svugdje tamo gdje nije razvijena gra|anska demokratija, gra|ansko dru{tvo (sistem politi~kih i gra|anskih prava i sloboda), gdje nema ideje i prakse vladavine prava i zakona, nacionalisti~ko se uzdi`e nad nacionalnim, iracionalno nad racionalnim, neumno nad umnim, pro{lost nad sada{no{}u i budu}no{}u. [kolski primjer za sve to je HDZ-ovska Hrvatska!  Jedini lijek protiv svega toga je demokratija. Ona se predstavlja kao odnos ravnopravnosti, ali ne i jednakosti. Demokratija podsti~e nejednakost, jer upravo nejednakost daje kvalitet i progres. Da li bi uop}e bilo ikakvog progresa i pronalaza{tva da su svi ljudi bili jednaki tj. identi~ni? Pa oni bi se tad dojmili kao roboti, a zna se da roboti nisu kreativni. Koliko god daleko da je oti{la nauka, ipak jo{ nije u stanju ( a veliko je pitanje da li }e uop}e ikad i biti) da konstrui{e ure|aj koji }e se odlikovati inteligencijom i kreativno{}u ~ovjeka. Zato politi~ki sistem koji podsti~e kreativnost ( a time i nejednakost) ima perspektivu, a onaj koji je gu{i i prote`ira uravnilovku, osu|en je na propast. Zato je propao real-socijalizam.

            Nacionalizam i {ovinizam revitaliziraju i generi{u primitivizam. Primitivni mentalitet je primitivan po ~injenici arhajske, predhistorijske svijesti, svijesti bez svijesti i razuma. Primitivizam vra}a na scenu brutalnost i barbarizam. Kako druga~ije razumjeti ru{enje gradova, uni{tenje ljudskih naselja, spaljivanje biblioteka, skrnjavljenje spomenika i grobalja? A o ubijanju nedu`nih gra|ana da se i ne govori. Kako protiv ove brutalnosti i barbarizma? Samo sintezom uma i fizi~ke snage, samo demokratijom protiv tiranije, pluralizmom protiv monizma-centralizma, nacionalnom emancipacijom protiv nacionalisti~ke okupacije.

            Ni jedan, iole svjestan narod vi{e ne prihvata podre|enost i ugnjetavanje. Zato, potvrda postojanja demokratije u nekoj dr`avi je postojanje slobodne egzistencije naroda i ~ovjeka. Ako toga nema, demokratija se la`no predstavlja. Ako u jednom dru{tvu mo`e da pro|e stav: “Ja ne podnosim drugoga”, takvo dru{tvo se ne mo`e smatrati demokratskim. Dru{tvo u  kojem mo`e jedino da va`i stav: “Ja volim svoje ali po{tujem i tu|e”, mo`e se smatrati demokratskim.

 

               Po~etak i kraj XX stolje}a obilje`eni su u Evropi ra|anjem i umiranjem komunizma, ~ime je otvorena {ansa biv{im komunisti~kim zemljama da se vrate iz }orsokaka u kojem su bile 50-70 godina i priklju~e svjetskoj demokratskoj zajednici. Neke postkomunisti~ke evropske zemlje poput Poljake, ^e{ke, Slova~ke, Slovenije i Ma|arske ve} uveliko utiru demokratsku stazu vlastitog ekonomskog i politi~kog prosperiteta, dok  druge, poput Rusije, SR Jugoslavije, Hrvatske i BiH tek trebaju da se izbore za svoj demokratski put u budu}nost nakon krvavog raspada komunisti~kih dr`ava.

            U postkomunisti~kom politi~kom mozaiku Evrope me|usobno su se suprostavile dvije historijske opcije: demokracija i mitologija. Prva je ponudila narodima Poljske, ^e{ke, Slova~ke i Ma|arske mir, prosperitet, ekonomsku izgradnju i duhovnu obnovu, a druga je narodima Rusije i biv{e Jugoslavije ponudila rat, krv, ubijanje, ru{enje i op}enito destrukciju nevi|enih razmjera. Naime, nakon sloma real socijalizma, na teritoriji prethodne Jugoslavije redom su se  uspostavili re`imi u kojima, prema rije~ima zagreba~kog etnologa dr Dunje Rihtman Augu{tin, vladaju:

            -socijalna bijeda,

            -civilizacijska zapu{tenost,

            -ruralni primitivizam i

            -zakoni hajdu~ije.

 

Prema rje~ima dr Augu{tin, mitologizacija povijesti je naro~ito zahvatila  hrvatski etni~ki prostor, mada bi se sasvim opravdano moglo re}i da nije mimoi{la ni ostale prostore, iako su oni zahva}eni ovom bole{}u mnogo manje.

             U ovom trenutku neizbje`no se name}e pitanje je li me|unarodna demokratska javnost mogla vi{e u~initi na spre~avanju postkomunisti~ke kataklizme u biv{oj Jugoslaviji? Odgovor je, sigurno da, jer ta ista me|unarodna zajednica je na kraju zaustavila taj rasplamsali i zahuktali rat. Mora se biti svjestan toga da je operacija spre~avanja tog rata bila sigurno lak{e izvodljiva nego akcija zaustavljanja eskaliranog rata. Pa i narodna poslovica ka`e: Lak{e je sprije~iti nego lije~iti! A zna se da su se odr`ale samo one narodne poslovice koje su  nebrojeno puta  potvr|ene kroz `ivot i historiju. Za{to je ta akcija me|unarodne zajednice izostala mo`e se jedino objasniti postojanjem kojekakvih sopstvenih interesa pojedinih mo}nih dr`ava, koji su me|usobno bili suprostavljeni, a ticali su se ovog regiona.

 

            Demokratska politi~ka scena. Njema~ki model demokratije je karakteristi~an za ve}i dio Evrope. U glavnim crtama, na politi~koj sceni Evrope imamo slijede}u lepezu ideolo{kih i politi~kih orijentacija: (gledano sa lijeva na desno) anarhisti, komunisti, socijalisti, socijaldemokrati, demokr{}ani, liberali, narodnjaci, fa{isti.

            Anarhisti i fa{isti, manje-vi{e, ne postoje kao politi~ki organizovane stranke jer se radi o ekstremnim pokretima koji mogu privu}i ne{to malo egzibicionista u politi~kom `ivotu, a prakti~no nemaju nikakvog uticaja na bira~ko tijelo.

            Pored navedenih stranaka, u novije vrijeme se javljaju i stranke  zelenih, ali one su vi{e pokreti koji se mogu smjestiti bilo gdje, a zahvataju programe svih stranaka.

            Prema tome, uticaj na politi~ku scenu imaju ostale navedene stranke, a glavni uticaj imaju tzv. stranke centra.  Pri tom, u neka stabilna i normalna vremena najve}i je uticaj stranaka centra, a u neka smutna vremena (koja karakteri{e te`ak `ivot, ekonomske krize i sl.) mogu do}i do izra`aja lijeve i desne stranke, pa ~ak i one ekstremne (primjer fa{izma u periodu izme|u I i II svjetskog rata i primjer komunizma-realsocijalizma u periodu poslije I i II svjetskog rata). U takvim vremenima kad ljudi te{ko `ive, lako je one ljude, koji su nedovoljno obrazovani, neinformisani pa i priglupi, ubijediti kako je za njihovu nesre}u kriv narod druge religije ili nacije (kao {to tvrdi fa{izam) ili  onaj sloj naroda koji je imu}niji (kao {to tvrdi komunizam). Tendencionalnom propagandom takav narod se dovodi do neke vrste  ekstaze u kojoj izgubi i ono malo razuma {to je imao (ako ga je uop}e imao), te ga je tad mogu}e veoma lako instrumentalizirati u bilo ~ijem interesu. I eto nesre}e, rata, katastrofe. Veoma cijenjen filmski stvaralac biv{e Jugoslavije  Lordan Zafranovi} u vezi toga ka`e:”  Sasvim je sigurno da ovi oblici fa{izma koji su se javili 1991. na ovim prostorima imaju korijene u historiji, {to je sve skupa jedan proces. Do koje mjere se mo`e zaustaviti taj proces, to zlo- vjerovatno, kao i u drugim civiliziranim zemljama- demokracijom. To je sloboda koju bi trebalo da garantira pravni sistem {to bi onemogu}ilo da zlo preraste u masovnu katastrofi~nu situaciju.”

            Tipi~na stranka lijevog centra  su socijaldemokrati, a tipi~na stranka desnog centra su  demokr{}ani. Pandam ovim strankama u Engleskoj su laburisti i konzervativci, a u Americi  demokrati i republikanci. Trenutna politi~ka stabilnost Evrope poti~e upravo otuda {to su na vlasti stranke centra koje podr`ava velika ve}ina bira~kog tijela. U pojedinim periodima koje karakteri{e pojava ekonomskih fluktuacija bira~ko tijelo je sklono da daje ve}u podr{ku ili lijevim ili desnim strankama ( socijalistima ili liberalima). Me|utim i oni kad do|u na vlast , ne prekidaju u zna~ajnijem obimu kontinuitet politike stranke centra koja je bila na vlasti do tada. Zavisno od toga da li su na vlast do{li socijalisti ili liberali, desit }e se izvjesna friziranja zvani~ne politike koja u slu~aju socijalista idu na ruku onih koji su socijalno ugro`eniji, a u slu~aju liberala na ruku  onih ~iji je kapital ( profit) ugro`en. Ina~e ideologija socijalista te`i uravnilovci, dok ideologija liberala promovi{e individuu, li~nost  a ne kolektivitet. Na prvi pogled ova druga bi trebala biti  uglavnom pozitivnija, da nije oti{la u krajnost. Sli~no bi se moglo re}i i za onu prvu: ona se ne bi pokazala toliko lo{om, kao {to se pokazala u zemljama real-socijalizma, da nije tako|er oti{la u krajnost.  Za glasa~e je veoma bitno da budu svjesni slijede}eg: ako im je cilj miran, stabilan `ivot u dr`avi u kojoj vlada pravo, treba da  se opredijele za stranke centra. Ako se opredjeljuju za stranke koje inkliniraju na lijevo, moraju biti svjesni toga da im prijeti voluntarizam, nedostatak reda, rada i zakona, uravnilovka i sl., a ako se opredjeljuju za stranke koje inkliniraju ka desno, moraju biti svjesni da }e posljedica  vladavine takvih stranki voditi u  nacionalnu, religijsku, rasnu i svaku drugu diskriminaciju, a na kraju i u katastrofu zvanu rat. Stranke ljevice su socijalisti i komunisti, a stranke desnice narodnjaci             ( nacionalne stranke kao HDZ, SDA, SDS i sl) i fa{isti.  Stranke ljevice preferiraju politi~ki voluntarizam i sa njihovom ideologijom je nespojiv pojam pravne dr`ave i pravne sigurnosti. Kad nema pravne sigurnosti, onda nema ni ekonomske, jer pravna dr`ava je ipak osnovni preduslov za bolji `ivot. Jo{ davno netko je rekao:” Kapitalizam je neravnomjerna raspodjela bogatstva, a socijalizam je neravnomjerna raspodjela siroma{tva.” U svijetu obi~no vlada mi{ljenje da su pristalice konzervativnih stranki osobe koje imaju osje}aj za disciplinu, sposobnost za velika djela, nagla{en osje}aj za etiku i po{tovanje date rije~i. Za razliku od njih, vjeruje se da su  ljevi~ari povodljivi, neodgovorni, podmitljivi, jednom rje~ju lako kvarljiva roba. Me|utim, to se ne mo`e smatrati apsolutno ta~nim. U svakom slu~aju, bira~ima treba preporu~iti: Ako `elite koliko-toliko miran `ivot i ekonomsku  i pravnu sigurnost  ( {to bi svaki normalan ~ovjek trebalao da pri`eljkuje), klonite se stranki lijeve i desne orijentacije. Poklonite svoj glas  nekoj od stranki centra.

            U na{im uslovima se jo{ dugo ne}e mo}i govoriti o nekim op}im osobinama pripadnika desnih  ili lijevih stranaka. Zato  jo{ ni pripadnici tih stranaka nisu ta~no svjesni svojih obaveza  vezanih za zvani~nu orijentaciju stranke koja proizlazi, npr. iz njenog imena. Na{ narod je u tom smislu jo{ apsolutno neobrazovan. Kod nas je jo{ uvijek razumljivija religijska podjela nego strana~ka. To je upravo i razlog za mije{anje religije i njene ideologije u strana~je.

            Oznaka lijevo uvedena je pro{log stolje}a u francuskom parlamentu kad je opozicija zaposjela lijevu stranu, a vladina ve}ina  (konzervativci), desnu. To se zadr`alo u vi{estrana~kim komorama, tako da se pod lijevicom  podrazumijevaju predstavnici antimilitaristi~kih i socijalisti~kih programa. Sasvim je neumjesno da se pobornici jednostrana~kih totalitarnih re`ima zovu ljevi~arima ili desni~arima. To je pokazala socijaldemokratska  internacionala kad nije htjela prihvatiti u svoje krilo hrvatsku stranku SDP, kazav{i joj  time otvoreno da se la`no predstavlja. Iz istih razloga demokri{}anska unija Evrope nije u svoje dru{tvo prihvatila hrvatsku  vladaju}u stranku HDZ.

           

            Kad ~ovjekom ovlada gramzljivost za vla{}u, novcem i slavom, htjeti }e neprestano da ima jo{  vi{e mo}i, imetka i laskanja. To se ne mo`e pripisati samo nekim narodima i ne mo`e se dovesti u vezu sa genima. Toga naprosto ima svagdje gdje se stvore uslovi za to. Jedina efikasna metoda obuzdavanja tog vra`jeg trojstva pohlepe je demokratija. A demokratija nije naprosto vladavina izabrana ve}inom jer ve}ina ~esto grije{i ( pogotovo ako je slabo prosvije}ena). Stoga, demokratija mora uklju~iti i uva`avanje ljudskih prava, socijalne pravde i Povelje UN-a. Monteskjeova dioba na zakonodavnu, izvr{nu i sudsku vlast nije  bila dovoljna obrana od tiranije i korupcije. Dokaz za to su i pro{li i sada{nji re`imi na Balkanu. Kod svih njih je ta podjela ( dodu{e samo formalno) izvr{ena, a de{avaju se takve tiranije, korupcije i plja~ke naroda  da im se razmjera ni sagledati ne mo`e. Zato je u parlamentarnoj demokraciji ( gdje je najvi{i organ vlasti parlament -skup{tina)  neophodno  i postojanje nezavisnih medija informisanja i nezavisnih privrednih i kulturnih organizacija. Jedino takvo gra|ansko dru{tvo mo`e obuzdavati gramzljivost politi~ara i stvarati vidike u budu}nost. Velika je {teta {to je kreativna inteligencija vi{e zastupljena u dru{tvenim djelatnostima negoli u politi~kim strankama, a morala bi vi{e sudjelovati u dr`avnim tijelima, gdje se donose bitne odluke za zemlju. Tako se ~esto de{ava da politiku vode diletanti i amoralni tipovi, {to ima katastrofalne posljedice  za ~itav narod i dr`avu. Hrvatski akademik Ivan Supek, u vezi s tim ka`e: “Saborski zastupnici imaju pla}e i povlastice svejedno jesu li u stranci na vlasti ili nisu. Oni svojim pona{anjem stvaraju privid parlamentarne demokracije, a istina je sramotna sa sve: hrvatski Sabor je privjesak jednog anakroni~nog samovla{}a s iskrivljenim predod`bama o povijesti, naciji i svijetu. To vodi Republiku Hrvatsku nizbrdo. Izostanak 50% bira~a  na posljednjim izborima pokazuje kako je ve} gra|anstvo apati~no i nesklono svim politi~kim strankama.”  A za{to je tako? Zato {to ni u jednoj stranci nema  ljudi koji bi imponirali glasa~kom tijelu. [tavi{e, svi su im se zgadili! Me|utim, ti bira~i grije{e. Oni nisu svjesni  da  svojim neizlaskom na izbore proizvode gotovo isti efekat kao da su iza{li i glasali za vladaju}u stranku koja ih je razo~arala. Jer, zbog neizlaska tolikog broja bira~a na izbore, vladaju}oj stranci je potrebno daleko manje glasova za pobjedu nego {to bi joj bilo potrebno da su iza{li svi i glasali za opoziciju. A da se ne govori o tome da im je lak{e falsifikovati manji negoli ve}i broj listi}a, za slu~aj da im ustreba. Potpuno ista situacija je na ~itavom prostoru biv{e Jugoslavije, pa i {ire na Balkanu.

 

            Politi~ka scena na Balkanu. Pred gra|anima Balkana, u toku predizbornih kampanja, obi~no se na|e {iroka lepeza stranaka, od onih otvoreno ili skriveno nacionalnih i ekstremnih, preko partija umjerene gra|ansko-liberalne orijentacije do partija tzv. lijevog bloka. Ve}ina partija, manje ili vi{e opravdano, sadr`i u svom nazivu odrednicu demokratska  i ve}ina njih ima  gotovo kodificirane ciljeve izvedene iz demokratskih i civilizacijskih dostignu}a, {to mo`e biti pohvalno. Me|utim, koliko se dosljedno pojedine stranke pridr`avaju tih svojih programa, to je drugo pitanje. Mnogima to slu`i samo kao maska  da se prodaju bira~ima, a zatim gledaju svoja posla. Zato bira~, ako `eli da se izbori za demokratsko dru{tvo i da u`iva njegove tekovine, mora biti svjestan, informisan ~ovjek, kojem ne}e biti mogu}e prodati rog za svije}u,  ili bar ne u du`em vremenskom periodu.

      Ciljevi, koje manje-vi{e navode sve stranke u svojim programima su:

 

            1.pravna dr`ava ( jer za tim ve}ina stanovni{tva vapi),

            2.ravnopravnost svih ljudi bez obzira na dru{tveni status,

              starost, nacionalnu pripadnost, jezik, rasu, pol

              vjeroispovjest, politi~ko uvjerenje i obrazovanje,

            3.otvoreno dru{tvo kulturnih razlika i razlika u mi{ljenju,

            4.pluralizam vlasni{tva i njegovu  pravnu za{titu, slobodu

               privrednih, kulturnih i drugih inicijativa gra|ana,

            5.u~e{}e na izborima radi  participiranja u vlasti,

            6.ka`njavanje ratnih zlo~inaca,

            7.povratak prognanih, izbjeglih i raseljenih na svoja ognji{ta i

              vra}anje ( ili obe{te}enje) imovine,

            8.demokratsko djelovanje u svim sferama `ivota,

            9.o~uvanje i razvoj kadrovskog potencijala, itd.

              

           

Me|utim, stvarnost na Balkanu, a naro~ito u BiH je sasvim druga~ija, jer tu jo{ kolo vode nacionalne stranke. BiH je trenutno pod velikim vanjskim pritiskom, i to opravdano. Da nije tog pritiska, vladaju}e stranke bi jo{ odr`avale stanje rata, do posljednjeg stanovnika BiH. Ako se objektivno sagleda situacija u BiH, mora se zaklju~iti da bi izme|u dvije krajnosti: da se postoje}i pritisak zamijeni legalnim i optimalno dugim protektoratom ili da nas svijet ostavi na miru, ona prva bi bila manje pogubna u ovom trenutku. Ali ipak, kao {to re~e Ciceron, najbolji je srednji put. Naime, iz na{e historije je poznato da razni tutori nastoje prema{iti svoje kompetencije (primjer austrougarske okupacije BiH), {to se opet jednog dana zavr{i ratom. Zbog toga moramo biti sretni {to nam me|unarodna zajednica ne name}e novog tutora, ve} nastoji da uti~e na nas da stvorimo sami demokratske uslove i da biramo i kontroli{emo vlast na demokratski na~in. Iska`imo zato povjerenje me|unarodnoj zajednici, koja za sada sprovodi samo pritisak ( a ne i vlast) i progresivnim snagama na{eg podneblja, koje gledaju naprijed ( a ne nazad). Zato treba  na pravi na~in iskoristiti svoje bira~ko pravo i dati glas takvim, progresivnim snagama.

            Velika Britanija je zemlja duge demokratske tradicije. Jo{ daleke 1832. godine, na osnovu rezultata glasanja, svoj polo`aj  izgubio je lord Velington, nakon uspje{ne osmogodi{nje borbe protiv Napoleona. Uspjeh u ratu nije mu donio pravo na do`ivotni ostanak na vlasti, kao {to bi to bio slu~aj na Balkanu. Britansko glasa~ko tijelo je procijenilo da lord Velington, koji se odli~no snalazio na rati{tu, ne mora biti tako uspje{an  u mirnodopskim uslovima. Sasvim ispravno, ali , na`alost, veoma strano na{em ~ovjeku i glasa~u. Jedan od premijera Velike Britanije, prilikom svog naimenovanja, je rekao da ga ne}e rukovoditi ni jedna  ideologija ve} zdrav razum, a cilj }e mu biti bolji `ivot za ve}inu a ne za nekolicinu. Na pitanje novinara, {ta }e mu biti na prvom mjestu, on je odgovorio:”I na prvom i na drugom i na tre}em mjestu bit }e mi Velika Britanija.” Naravno, ako ovo bude samo prazno obe}anje, narod Velike Britanije }e to ubrzo prepoznati i strogo }e ga kazniti: tra`it }e da mu se ispita povjerenje prije isteka mandata i  uskratit }e mu svoj glas. Ho}e li se igdje  na na{im prostorima ikad dosti}i takav stepen demokratije? Dok god se to  ne dostigne, narodi Balkana ne}e imati {ansu da imaju politi~are koji }e raditi za interes cjelokupnog naroda i dr`ave, ve} upravo suprotno. Do tada }e imati i premijere i  sve druge politi~are koji }e biti vo|eni sumnjivim ideologijama ( a ne zdravim razumom), koji  }e se zalagati da  bude dobro  prvenstveno njima samima i nekolicini ljudi odanih njima ( a ne ve}ini)  i kojima }e i na prvom i na drugom i na tre}em mjestu biti samo i jedino njihov li~ni interes. S obzirom da je ona Aristotelova, da svaki narod ima vlast kakvu zaslu`uje, ve} nebrojeno puta dokazana  kroz historiju, to balkanskim narodima ostaje jedino da sebe su{tinski  mijenjaju, tj. popravljaju. Ako `ele bolje premijere i bolje vlade, a time i bolji `ivot, moraju ih zaslu`iti (tj. ste}i) svojim boljim pona{anjem. Na izborima, prvenstveno. 

 

            Kao relativno mali narodi, narodi Balkana ne smiju zaboraviti da su se na ovim prostorima dugo sukobljavali interesi Istoka i Zapada, kao i razli~iti interesi evropskih katoli~kih i pravoslavnih zemalja, te islama, {to se kontrolisano usmjerava i zloupotrebljava, a balkanski ~ovjek iznova putuje iz jedne grobnice u drugu, kao {to re~e  knji`evnik Miroslav Krle`a. Poslijeratno doba uvijek je za razumne ljude doba u kojem se smiruju strasti i izvla~e bolna iskustva i pouke. Jedna od osnovnih pouka jeste da se ne smijemo u tako zastra{uju}oj mjeri optere}ivati pro{lo{}u i me|usobnom razlikama.

            ^injenicu da jo{ uvijek na izborima pobje|uju nacionalne stranke, mo`da i ne treba toliko tragi~no shvatiti, pogotovo ako se da primijetiti da broj njihovih prista{a opada. ^ak i sami ~elnici takvih stranaka shvataju da njihovo vrijeme neumitno prolazi. Pomalo je paradoksalno, da jedan dobar dio  glasa~a u situaciji kad iza|e na bira~ko mjesto, glasa za svoju nacionalnu stranku i pored toga {to u sebi vjeruje da to nije dobar potez. Ali, eto, on tako mora jer }e i oni  drugi  u~initi to isto. Tako su svima zavezane ruke i um tom psiholo{kom blokadom koja bi bila komi~na da ne proizvodi tako tragi~ne posljedice.

            Sva demokratija le`i u pravilima koja moraju biti po{tovana i od strane pojedinca i od strane dr`ave ( vlasti). To bi doprinijelo stvaranju ambijenta u kom bi se ljudi mogli planirano pona{ati i planirano ostvarivati svoje ciljeve. Ovako, u postoje}em haosu, sve je nepredvidivo i nesigurno. Dodu{e, postoji  izvjestan  broj  stanovnika kojem ba{ taj haos odgovara i u kojem se oni dobro snalaze. Me|utim, haos ipak ne mo`e, u krajnjoj liniji, ni{ta dobro donijeti ni njima, kao ni ostalima. [to vrijedi {to su se neki ljudi u haosu enormno obogatili, kad haoti~na situacija ne obezbje|uje sigurnost tom njihovom bogatstvu? Sve {to su stekli u haosu, u haosu mogu i da izgube. Ako ne oni, onda  sigurno njihovi potomci. To je razlog {to je stanovni{tvo Balkana stalno siroma{no. Trajno postojanje haosa kao rezultat odsustva demokratije ( a time i pravne dr`ave), u periodi~no ponavljaju}im ciklusima, uni{ti sve {to je stvorilo stanovni{tvo jedne generacije. Zbog toga svaka slijede}a generacija uvijek po~inje od ka{ike, tj. od po~etka. [tavi{e, mnoge generacije po~inju od ka{ike i po  dva pa i vi{e puta. U takvim uslovima se ne mo`e daleko sti}i. U stvari, ne mo`e se nikud sti}i, osim u bijedu i ratove, gdje se balkansko stanovni{tvo, sa rijetkim prekidima, gotovo stalno nalazi.

            Da bi {to du`e ostale na vlasti, vladaju}e stranke uvijek izmi{ljaju neke nove na~ine pla{enja naroda. Tako je Broz narode biv{e Jugoslavije pla{io neprestano  vanjskim neprijateljim, a sada u BiH Srbe i Hrvate pla{e unitarnom BiH pod kontrolom muslimana, a muslimane pla{e totalnom dezintegracijom dr`ave i pripajanjem jednog dijela Srbiji a drugog Hrvatskoj. To se pokazalo kao vrlo uspje{no, jer se ratne stranke  dugo nakon rata jo{ odr`avaju na vlasti, iako ne postoji ni jedan valjan argument za njihov daljnji ostanak na vlasti. Isto va`i i za Brozov re`im koji je  skoro pedeset godina ostao na vlasti, sa katastrofalnim rezultatima po narode biv{e Jugoslavije. Postojali su neki ljudi koji su htjeli da prisile taj re`im na neke popravke, ali su svi redom zavr{ili  sa etiketama disidenata, dr`avnih neprijatelja i sl.  Tako|er postoji jedan manji broj mudrijih politi~ara i u sada{njoj BiH koji shvataju situaciju i svojim obra}anjem  narodu forsiraju ta~ke Dejtonskog sporazuma koji idu u prilog njihovog entiteta kako bi olak{ali prihvatanje tog sporazuma od strane naroda, tj. da bi  narod shvatio da  vrag nije tako crn kao {to izgleda. Ta praksa mo`e biti razumljiva i donekle opravdana ako je prati kona~na svijest o tome gdje su granice koje se ne mogu prije}i, zapravo koje je  opasno prije}i. Od svake stranke i svakog pojedinca u BiH treba zahtijevati usvajanje saznanja da naprosto nije mogu}e ni u jednom segmentu `ivota dokazati tvrdnju da je neprovo|enje Dejtonskog sporazuma, za bilo koji entitet u BiH, bolje od dosljednog sprovo|enja.  Mo`da se ne sla`emo sa vrstom i tipom karata koje nam je podijelila me|unarodna zajednica, ali svakako pravila igre moramo po{tovati. Ako to postignemo, ostvarili smo najdragocjenije - po{tovanje dogovora kao takvog, {to otvara mogu}nost za ve}e povjerenje i lak{e postizanje nekog novog dogovora, po{to svaka od strana stekne uvjerenje da }e dogovor biti po{tovan. Opstrukcijom i proizvoljnim tuma~enjima  jednog te istog dogovora, koji su potpisali, neki politi~ari se nadaju da }e taj dogovor, ako im ne odgovara, sru{iti ili bar modificirati u svoju korist. Me|utim, takvi potezi samo produ`avaju agoniju u kojoj se ama ba{ ni{ta ne radi  na pobolj{anju uslova `ivota stanovni{tva. A stanovni{tvo je strahovito iscrpljeno i osiroma{eno za ovih gotovo sedam  godina apokalipse i nije u stanju da takav status dalje podnosi. Posljedica toga su redovi pred  ambasadama prekooceanskih zemalja i konstantan odliv stanovni{tva koje je izgubilo svaku nadu da bi se  situacija ovdje mogla  ikad pobolj{ati. S druge strane, te`ak `ivot, dugotrajno neadekvatna ishrana, neadekvatna zdravstvena usluga, trajne frustracije i stres pove}avaju smrtnost stanovni{tva i skra}uju prosje~nu `ivotnu dob stanovnika koji su prisiljeni da ovdje ostanu. Sve to i jo{ {to{ta drugo, doprinosi pra`njenju teritorije koja }e, ako se tako nastavi u dogledno vrijeme ostati bez stanovni{tva. U isto vrijeme, vladaju}e stranke nisu sebe stavile ni iz daleka u sli~an polo`aj kao stanovni{tvo.  Naprotiv, prisvajaju}i nacionalna bogatstva, bud`et, sredstva iz strane pomo}i i kredita, pa ~ak i  ve}i dio humanitarne pomo}i samo za sebe, omogu}ili su sebi status koji se mo`e mjeriti samo statusom  arapskih {eikova. Time si obezbje|uju, izme|u ostalog, i materijalnu otstupnicu jer su svjesni da sistem koji su uspostavili, zbog svoje nakaradnosti, jednog dana mora pasti. U tom trenutku, kao ni do tada, uop}e ih nije briga {ta }e biti sa stanovni{tvom. A zna se {ta bi moglo biti: kao politi~ki nezrelo, bit }e stavljeno pod starateljstvo, koje }e jednog dana prerasti u okupaciju ( kao {to je bilo i sa austrougarskim starateljstvom). A onda opet slijedi borba za oslobo|enje i sve tako u krug. Ako bi staratelj bio, koliko-toliko dobronamjeran, moglo bi se to dojmiti kao spas. Ali {ta ako staratelj bude doju~era{nji neprijatelj, sa srednjevjekovnom ideologijom i srednjevjekovnim pogledima na `ivot i koji ni teorijski ne mo`e imati po{tene namjere?  U tom slu~aju to ne mo`e biti ni{ta drugo do novo ropstvo.

             Kakve namjere zapravo ima svijet u vezi sa politikom koju podr`ava na Balkanu te{ko je prozrijeti jer nema saglasnosti me|u ~lanicama me|unarodne zajednice. Ve} je re~eno da je naturanje koncepta nacionalnih dr`avica od strane  zapadnoevropskih dr`ava  (koje su i same na tom konceptu zasnovane), ve} vi{e puta dovelo do rata na ovim prostorima. Naime, na teritorijama na kojima su postojali turski  mileti, ne mogu se formirati jednonacionalne dr`ave. Svaki takav poku{aj do sada, zavr{io se ratom, pa i ovaj posljednji. Isto }e biti i sa svakim narednim. Ameri~ki melting pot (lonac za taljenje)  je tako|er nemogu}e primijeniti na ovim prostorima jer je stanovni{tvo ovih prostora veoma vezano za svoj kraj tradicijom i osje}anjima. Posve je druga~ija situacija bila kad je u pitanju ameri~ko stanovni{tvo koje je uglavnom nastalo od potomaka ljudi koji su ba{ pobjegli od stega tradicije, konformizma i kodeksa. Njih je bilo lako pridobiti za koncept melting pota. Inzistiranje na ovom konceptu u slu~aju BiH ( a i {ire), {to upravo radi Amerika forsiraju}i unitarnu BiH, mo`e imati ukus prisile, a prisila mo`e dovesti opet do nezadovoljstva i rata. To je sli~no kao i sa brakom na silu. Ja ne znam ni za jedan takav brak koji bi se mogao smatrati uspje{nim. A vi? Postoji  izvjestan broj stanovnika ovog podru~ja koji su prevazi{li sve raznovrsne stege od tradicije do religije i koji se osje}aju kao kozmopliti. Oni ne bi imali ni{ta protiv melting pota. Me|utim, njhov broj se u toku ovog rata drasti~no smanjio i oni sada predstavljaju  bezuticajnu manjinu. Da je bilo ovaj recept melting pota primijeniti prije ovog rata, {anse na uspjeh bi bile mnogo, mnogo ve}e. Sada su gotovo nikakve i nije preporu~ljivo, u  interesu mira i neke izvjesnije budu}nosti, naturati taj koncept. Objasnimo to malo detaljnije.

            U dvadesetom stolje}u do{lo je po ~itavom svijetu do velikih migracija stanovni{tva i kretanja izbjeglica, a u dana{njem vremenu su te pojave sve u~estalije. Za{to? “Zastra{uju}e rastu}i migracijski potencijali  na  na{oj  planeti  postaju nespojivi sa nacionalno-dr`avnom logikom”-, obja{njava nizozemski filozof Peter Sloterdijak,  “a njome ih je nemogu}e upravljati i integrirati.” Ameri~ka bajka o izmirenju ~ak i najproturje~nijih  kultura pou~ila nas je da je mit o kulturnom  melting potu  zvanom USA bio i ostao la`na iluzija. Nesjedinjivo ostaje nesjedinjivo, svaka kultura ostaje drugoj strana. Ne postoji stapanje ve} samo suo~avanje i sudaranje kultura. Jedina iznimka u tom su kozmoplitski nastrojeni ljudi. Iako je Diogen, prvi kozmopolita u svijetu, jo{  u davnom 4. st. p.n.e. rekao: “Ja sam kozmopolit, stanovnik svijeta”, ipak kozmopolitizam se do danas nije znatnije ra{irio. Ovom izjavom, Diogen je htio da se izdigne iznad primitivnih i provincijalnih razmirica gr~kih gradova-dr`avica, te izraziti svoju nezainteresiranost za politi~ki `ivot svojih savremenika. Danas se pod kozmoplitom smatra ~ovjek koji je spreman da u~ini napor da  bi se sporazumijevao sa strancima i kontaktirao sa njima u~e}i strane jezike i u~e}i o strancima, a ne zaziru}i od njih. Njega, osim toga, nikakva priraslost za zajednicu i teritoriju ne ve`e za jedno mjesto. On je duhovno odre|en, te se ne obazire na takve granice koje smatra proizvoljnim. On zahtijeva ~itav svijet za sebe i sve ljude za sunarodnike, te se svuda osje}a kao kod ku}e. Me|utim, koliki je broj takvih ljudi? Veoma, veoma mali. Zato se kozmopolitizam jo{ uvijek smatra iluzijom. Ali, sve ve}i broj problema je op}esvjetovni: ozonska rupa, efekt staklenika, ~ernobilski oblaci i sli~ni problemi koji ne poznaju dr`avne granice. Zato }e politi~ki zadaci u narednim stolje}ima biti: svjetski mirovni poredak, univerzalna zajednica, obrazovanje u kozmopolitskom duhu. To ne}e i}i lako jer su se bogati utaborili i ne dozvoljavaju da se pomije{aju sa siroma{nima iz straha da se to njihovo bogatstvo ne rasporedi i na njih. Oni vide, prije svega, vlastiti standard i boje se da ga siroma{ni ne ugroze. Nitko u svijetu nije spreman odre}i se ugodnosti, luksuza i bogatstva koje je ve}im dijelom stvoreno na u{trb tzv. tre}eg svijeta, tj. nerazvijenih i siroma{nih. Zapadnjaci jo{ uvijek bogatstvo smatraju li~nim dostignu}em a siroma{tvo li~nom krivnjom. Mora se priznati da je kozmopolitizam ipak na teritoriji   USA na{ao ne{to plodnije tlo nego u Evropi, zbog toga {to su evropski disidenti stvorili Ameriku takvom kakva je.

            Veliko je pitanje da li se Evropa zaista istinski zala`e za su{tinski  koncept multietni~nosti, multireligioznosti i multikulturalnosti, ako se zna da demokratski tokovi u Evropi idu u drugom pravcu. Evropa je ipak prostor unilateralizma, gdje su narodi, vjere i kulture ipak strogo  odijeljene, autonomizirane, ali, istina, bez zna~ajnijih konflikata su~eljavanja, osim u Baskiji i Sjevernoj Irskoj. U zadnje vrijeme ~uju se neke separatisti~ke te`nje i u Sjevernoj Italiji, te Ju`nom Tirolu. Ipak, stanje u Evropi je trenutno stabilno, bar dok su na vlasti stranke centra i dok  vlada relativno ekonomsko blagostanje..

            Zato se mo`e re}i da su trenutno jedino Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave  zemlja koja se i deklarativno i na djelu zala`e za ideju multietni~kog `ivljenja unutar jedne  te iste dr`ave, jer je  i sama najbogatiji konglomerat nacija, konfesija i kultura. Otuda je i razumljiv izra`eni politi~ki senzibilitet za stanje u BiH. Me|utim, ne mo`emo a da se ne zapitamo, kako to da je taj isti senzibilitet, za istu stvar, izostao kad je bila u pitanju biv{a Jugoslavija, koja je imala dobre preduslove za multietni~nost, multireligioznost i multikulturalnost, ~ak mnogo ve}e nego ih danas, poslije ovog krvavog rata, ima BiH? Jer, BiH poslije ovog krvavog rata ima slabe {anse, bar za izvjesno vrijeme, u pogledu realizovanja tih ideja. Njoj se to, u ovom trenutku, mo`e jedino silom naturiti, a ni{ta {to je natureno silom, ne mo`e dugo opatati i naj~e{}e se opet zavr{i nekim ratom. I sam Ajn{tajn je jednom prilikom rekao: “ Trajan mir se ne mo`e nametnuti silom, ve} samo razumijevanjem.”  Tim vi{e {to BiH nije blizu SAD-a da bi mogla u nju da se ugleda, ve} u  Evropi, gdje se ve}ina  dr`ava za tu multietni~nost, multireligioznost i multikulturalnost samo deklarativno zala`e, a va`e}a je jo{ uvijek ona srednjevjekovna: ~ija vjera, toga i dr`ava. [tavi{e, neke vi{enacionalne postkomunisti~ke zemlje ( poput Hrvatske i Rusije) poku{avaju represivnim mjerama amortizirati svoju multietni~ku strukturu pokazuju}i tako da su takve dr`ave jo{ uvijek daleko od prave demokratije, od multietni~nosti, multireligioznosti i multikulturalnosti. Ti principi }e jo{ dugo, dugo biti balkanski ( i ruski) neostvareni snovi. Pogotovo zbog lo{ih primjera u susjedstvu.

            [ta  nam onda ostaje? Ostaje  jedino kantonalni pristup poput onog u [vajcarskoj koji omogu}uje da se kulture na takvim prostorima susre}u i sudaraju i da egzistiraju jedne pored drugih, bez ikakvih pretenzija jednih na druge i bez ikakvih prisila. Sva eventualna pro`imanja i mije{anja treba pustiti da teku spontano. Svaki poku{aj bilo kakvog uticanja metodama prisile ili nametanja  u~init }e da se takvi procesi ba{ sputavaju, (zbog sumnje u po{tene namjere koja se zbog toga javlja), usporavaju, a mo`da ~ak i spre~avaju. Svakom trezvenom ~ovjeku bi trebalo biti jasno da se problem koji treba rije{iti, prethodno mora analizirati sa stanovi{ta njegova uzroka. To bi naro~ito trebalo da urade oni koji zagovaraju zajedni~ki `ivot na ovim prostorima. Treba biti svjestan ~injenice da stanovni{tvo Balkana jo{ ni iz daleka nije na onom stepenu kulture i svijesti koja bi mu garantovala miran zajedni~ki `ivot zasnovan na razumijevanju i toleranciji  vidi (PISMO IZ 1920., Ive Andri}a). Kao {to je i u ovaj zadnji rat krenuo slijepo i odano vjeruju}i svojim plemenskim starje{inama ( sa zatvorskim pedigreom), ovaj narod nema tu svijest kojom bi bio u stanju razlu~iti ni u budu}nosti kome treba vjerovati i tko je dostojan po{tovanja, a tko ne. Sa `aljenjem se mora konstatovati da  su sada{nji balkanski lideri ili  sami izvr{ioci kriminalnih radnji, silovanja i sl. ili su im roditelji bili psihi~ki poreme}eni ljudi, ubice i samoubice. Da  balkanski narodi  nisu  liderima problemati~nog morala a jo{ problemati~nijih namjera dali takvu bezrezervnu podr{ku, pitanje je da li bi oni mogli da nas odvedu u ovakvu katastrofu u kakvu su nas odveli. Naime, postoje desni~arske stranke  i u razvijenim zemljama, ali one nemaju veliku podr{ku naroda i zbog toga ne mogu ni da se pribli`e vlasti, a kamoli da je osvoje. One se samo ritaju  i time doprinose kompletnosti demokratske slike tog dru{tva. Takvu bi sudbinu bile imale i na{e nacionalne stranke da su narodne mase (a na`alost i mnogi intelektualci) bile prosvje}enije i savjesnije.  Sad postoje tendencije da se za isklju~ive krivce proglase vo|e ( i to ne sve nego samo neke) i da se uhvati i osudi nekoliko `rtvenih jaraca, a zatim da se sve ostalo ponovo zata{ka ( kao 1945.) i tako vegetira do nekog trenutka kad }e opet sve da bukne  u vidu nekog novog rata. Moramo biti svjesni ~injenice da su ovda{nji narodi oduvijek duhovno bili okrenuti le|ima jedni prema drugima a da su upori{ta svojih sudbina tra`ili u Istambulu, Moskvi, Be~u i Rimu. Zato bi po~etak realnog i kriti~kog razmi{ljanja o sebi, pa tek onda o drugima, bio po~etak kraja egoisti~nog nacionalnog pijanstva, a predstavljao bi i kraj optu`ivanja za sve zlo, nekog drugog. Ne vidim za{to bi svaki stanovnik koji je poletio da podr`i svoju nacionalnu stranku bio manje kriv za ovu katastrofu od lidera te stranke? Oni su jednako krivi! Zato svatko treba staviti na dnevni red svoju odgovornost i krivicu. Tek kad se to ra{~isti, treba razmi{ljati o odnosima prema drugima i o eventualnom zajedni{tvu s njima. A da bi to mogao sam sa sobom ra{~istiti svaki pojedinac, potrebno ga je prosvje}ivati. U tu svrhu neophodan je izvjestan period u kojem bismo `ivjeli u miru, jedni pored drugih, u kantonima tipa {vicarskih kantona ( pri ~emu se cijela Republika Srpska po Dejtonskom sporazumu mo`e smatrati  jednim kantonom), ~ije bi granice sa porastom svijesti stanovni{tva postajale sve mek{e. Naravno, tako ne{ta se ne mo`e posti}i nikakvom prisilom  jer je historija pokazala da se svako prisiljavanje na zajedni~ki `ivot balkanskih naroda zavr{ilo ratom, a iz hi storije treba izvu}i neke pouke. U svakom takvom kantonu }e ve}inski narod jednom shvatiti da ljubav prema vlastitom narodu ne mora se nu`no zasnivati na mr`nji i nadmo}i nad drugim narodom. Tek kad to shvati ve}ina pripadnika ve}inskog naroda u svakom kantonu, tad se mo`e smatrati da je taj narod postao zreo i mo`e da se ispili iz granica svog kantona. Do tada mu je bolje da tamo bude kako ne bi, osim sebe, unesre}ivao i druge narode. Po|imo dakle pravim putem. Da bismo bili uspje{ni treba poraditi na prosvje}ivanju naroda i na uspostavljanju demokratije i svih njenih popratnih elemenata. Politi~ki okvir ve} imamo: obezbijedila nam ga je me|unarodna zajednica kroz Dejtonski sporazum. Ostalo je na nama.

            Kakva je trenutno situacija na Balkanu u tom pogledu?  Po demokratiju, katastrofalna! Bez pretjerivanja se mo`e  slikovito re}i: demokratija na Balkanu je jo{ u pelenama!  Me|utim, i pored ove `alosne konstatacije, ipak se nazire neki tra~ak svjetla. ^injenica da  izbore po~inje da izbjegava sve ve}i broj glasa~a jeste i nije dobar znak. Kako se uzme. Ako se problem posmatra sa ta~ke gledi{ta da su glasa~i izme|u mogu}nosti:

 

            -da iza|u i glasaju za svoju nacionalnu stranku koja ih je

             uvela u rat i sada ih dr`i u bijedi i neperspektivnosti,

            -da iza|u i glasaju za neku od opozicionih stranaka za koju

              nisu sigurni je li prava opoziciona stranka ili je la`na ili

            -da uop}e ne iza|u na izbore,

 

odabrali  u velikom broju ovo tre}e, mo`e ukazati na to da su glasa~i kona~no po~eli razmi{ljati. To je u na{oj, relativno primitivnoj, sredini veliki napredak, jer, do sada su glasa~i, u ogromnom broju, glasali bez ikakvog razmi{ljanja za svog  ovna predvodnika i njegovu stranku. Dodu{e, ~injenica je da neizlazak velikog broja glasa~a na izbore mo`e dovesti do toga da stranka ovna predvodnika pobijedi i sa mnogo manjim brojem glasova zbog manjeg broja glasa~a iza{lih na izbore. To zna~i da su glasa~i neizlaskom na izbore doprinijeli  pobjedi  one stranke koja im se zgadila i  koja ih je dovela u apati~no stanje. Nadajmo se  da }e takvi glasa~i jo{ jednom razmisliti, do}i do prethodnog zaklju~ka i kona~no pravilno zaklju~iti {ta im je dalje raditi ako `ele bolji `ivot. U protivnom, nastavit }e da rade u korist svoje {tete.

            Mo`da je  donekle razumljiva apatija nekih glasa~a, ali svakako nije opravdana. Naime, ~esto se mo`e ~uti od takvih glasa~a: “[ta zna~i moj jedan glas prema svemu onom {to se de{ava na izborima i oko njih?”  Ali, ipak nisu u pravu, ~ak ako i sumnjaju u falsifikovanje izbornih rezultata. I tom prilikom mnogo je te`e, pa prema tome i manje izvodljivo,  falsifikovati ve}i broj glasa~kih listi}a nego manji. Nemojte potcjenjivati svoj glas. Sjetimo se narodne poslovice koja ka`e” Zrno po zrno poga~a, kamen po kamen pala~a.”  Dodajmo k tome ” Glas po glas - demokratija i bolji `ivot za sve nas.” Osim toga, uzmimo u obzir i slijede}e:

             U mnogim demokratskim dru{tvima {irom svijeta lako se sti~e osje}aj da zbog velikog broja ljudi koji glasaju {irom zemlje, glas jedne osobe ne mo`e ni{ta da promijeni.  A, u stvari  postoje brojni primjeri iz historije koji pokazuju da je jedan glas bio odlu~uju}i u dono{enju vrlo va`nih odluka. Evo nekih primjera:

 

            -1645.  Jedan glas je Oliveru Kromvelu dao kontrolu nad

              Engleskom.

            -1649. Jednim glasom je smaknut engleski kralj ^arls  prvi.

            -1776. Jednim glasom je engleski jezik, umjesto njema~kog,

              postao jezik SAD-a.

            -1845. Jednim glasom Teksas je postao dio SAD-a.

            -1868. Jedan glas je spasio predsjednika SAD-a Endrjua

             D`onsona.

            -1875. Jedan glas je promijenio ure|enje Francuske iz

             monarhije u republiku.

 

Osim toga, treba imati na umu i slijede}e:” Bog je tako htio, ali me ne bi nagradio da sam sjedio s rukama pod pojasom.”, ka`e Me{a Selimovi} u djelu DERVI[ I SMRT. Jedan ~uveni filozof je svojevremeno primijetio:” I najdu`e putovanje uvijek po~inje prvim korakom.” Zato, na~inimo ga. Va{ prvi  korak u bolji `ivot neka bude odgovorno pona{anje vas kao bira~a. Pri tom treba imati na umu: Sa politi~arima je kao sa ribama - bolje i ve}e treba tra`iti u svje`oj vodi. Samo kroz demokratsku proceduru mo`emo dobiti vo|stvo koje }e ciljeve odrediti prema realnom historijskom guberu. Nerealno je o~ekivati da }e oni, koji su do sada pravili samo gre{ke, mo}i uraditi ne{to {to ne}e biti nova gre{ka. Da bismo ne{to voljeli i po{tovali, moramo to dobro upoznati. Upoznajmo zato  pojam demokratije sa svih aspekata, a  to }e nam pomo}i da uvijek podsje}amo sebe i druge na na{a prirodna prava: pravo na `ivot, slobodu i vlasni{tvo. A ta prava mo`emo sa~uvati za sebe samo ako respektujemo i ~uvamo ista ta prava kod drugih ljudi. Sve drugo vodi u rat i bezumlje. Da bi se nekud krenulo iz  postoje}eg prisutnog mraka, neophodno je da se izvr{e strukturne promjene u dru{tvu, a to sa dosada{njim liderima nije mogu}e. Oni gra|ani koji to shvate, tra`it }e putem izbora nova lica, nove  nekompromitovane  politi~are. Bez uvrede za rijetke izuzetke, balkanski narodi su za pedesetak godina real-socijalizma postali skoro genetski komunisti {to se ogleda u ~injenici da ve}ina ljudi ne mo`e prihvatiti druga~ije mi{ljenje bez `elje za osvetom. Karakteristika tog komunisti~kog mentaliteta je i ~injenica da u svakoj op}ini postoji  lokalni dahija koji je u sprezi sa centralnom vlasti i koji, radi svog li~nog interesa, radi u njihovu korist, pri ~emu se proda ~ak i za neku bezna~ajnu sumu. Tako|er postojanje armije |u|uta mo`e se smatrati naslije|em real-socijalizma. Zahvaljuju}i njima bilo je mogu}e  voditi tajnu politiku gdje su razni lideri  prenjeli sve mehanizme vlasti iza scene.  Posljedica toga je bio zatvoren sistem ekonomije u kojem profitira samo nekoliko ljudi, zatvoren politi~ki sistem u kojem je mogu}e odr`avanje diktature, mediji su u funkciji jedne vulgarne propagande, jedne porodice ili jedne grupice ljudi. Time se dru{tvo neminovno dovodi u takvu krizu koju vi{e nije u stanju da rije{i nikakav lider, nikakav mesija. Oni bi, eventualno, mogli da djeluju po onoj narodnoj ” Sja{i Haso, da uzja{e Huso.”

             Da li uop}e postoji ikakav izlaz iz trenutne dubke krize  koja  bi se mogla nazvati prvenstveno dubokom krizom morala, a iz nje slijede sve ostale krize ( privredna, politi~ka, obrazovna itd.)? Prema rije~ima zagreba~kog ekonomskog analiti~ara dr Branimira Lokina izlaz postoji samo je pitanje ho}e li narodne mase  postati  dovoljno  svjesne, jake, jedinstvene i organizovane da prisile vlast na pristupanje takvom rje{avanju krize.  On je svjesan ~injenice da je {utnja  tradicionalna  pojava kod Hrvata ( a ja smatram da to va`i za skoro sve Balkance)  i zbog toga  rje{enja jo{ nema na pomolu, a ako tako ostane, ne}e ga ni biti.  Sa ciljem da upozori na dalekose`nost  nerje{avanja ove  duboke moralne krize, on je napisao knjigu HRVATSKA 2015.,  kojom `eli da upozori na dalekose`nost dana{njih odluka koje bi se mogle tragi~no reflektirati,   u demografskom smislu, ve} 2015. godine. [to se ti~e ove nove vlasti, ona nema {ansu da rije{i nagomilane probleme na na~in na koji ona to poku{ava jer  i kod njih  postoji onaj isti mentalni sklop  poznat nam iz socijalizma po kom, kad se netko popne na vlast, on postaje sveznaju}i i nepogre{iv, a kao takav ne treba nikakve savjete od stru~njaka. Dr Lokin je kriti~ar svih dosada{njih vlasti i poznat je kao stru~njak svjetskog glasa, me|utim, ni jedna vlast  do sada nije trebala njegove usluge, pa ni ova najnovija (!?). Da bi se bar po~elo izlaziti iz krize, potrebno je najprije reafirmisati odgovornost. U dana{njoj situaciji je  te{ko nametnuti odgovornost jer  taj pojam je kroz 50 prethodnih godina potpuno i{~ezao iz svijesti  stanovni{tva. Kako je poznato iz historije iz dubokih kriza ( a ova je nesumnjivo veoma, veoma duboka), se najlak{e izlazi diktaturom. Zbog toga dr Lokin predla`e diktaturu Sabora. A to zna~i da Sabor treba odabrati vladu u kojoj ne}e biti strana~kih pripadnika. ^lanovi  vlade moraju biti visoko stru~ni ljudi. Ako takvih nema kod ku}e, preporu~ljivo je anga`ovati ih iz inostranstva ( ali one iz prve klase a ne one iz tre}e!). Zajedno sa interesnim grupama ( npr. predstavnicima, penzionera, zdravstva i sl.) Sabor treba formulisati zadatak vladi i dati joj rok da taj problem rije{i.  Ako u tom roku ne bude nikakvog rezultata, vladu treba odmah  smijeniti i izabrati novu. To treba ponoviti 2-3 puta, a ako svi ti poku{aji  propadnu, treba  raspustiti Sabor i raspisati nove izbore. Upravo tako su radili Talijani  u vremenu od 1945.-1990. I za to vrijeme su od najnerazvijenije zemlje Evrope do{li u sam vrh me|u najrazvijenije.

             Zato ne budite optere}eni time da morate glasati za poznata imena     ( poznata po ~emu?), ve} radije glasajte za nepoznata lica sa realnim programom i realnim, konkretnim obe}anjima. Pri tom nemojte pasti u zamku nekih nakaradnih ideologija koje vama i va{oj naciji nude kule u oblacima. Sad imate vlastito, na`alost, krvavo iskustvo kako se takve avanture zavr{avaju. Svaka ideologija isklju~ivosti krije mogu}nost krajnjih tragedija. Na Balkanu se samo srlja iz jednog u drugi ideolo{ki koncept. Napu{ten je marksisti~ki koncept, a upalo se u koncept nacionalizma i isklju~ivosti. Manipulatori ljudskim sudbinama uvijek na|u tobo`e velike ideje da zamagle li~ne i grupne interese. A ljude ne mogu miriti ideologije, ve} humanizam, tolerancija i dijalog. Ideologije ih mogu samo posva|ati, jer su one uvijek isklju~ive i nepomirljive. Pomirenje nije mogu}e snagom vlasti ili pritisaka ve} samo snagom humanih ljudskih odnosa. Ne budu li stanovnici Balkana i dalje vodili  ra~una o svemu ovome i ne budu li se pona{ali u korist svojih interesa, do}i }e opet u situaciju u kojoj su bili u tursko doba, {to je slikovito opisao Me{a Selimovi} u djelu DERVI[  I SMRT:

            “Pominjali su samo ono {to se njih ticalo, samo {to je njih ti{talo. A ti{talo ih je mnogo {ta, nesta{ica, skupo}a, strah, velike i male nepravde, prazna obe}anja, puste godine, iznevjerene `elje, suvi{e ~este no}i, rane starosti, male ljubavi, velike mr`nje, nesigurnost, poni`enja, sav onaj jad {to se zove `ivot. Kupilo se, i skupilo, mnogo tih prnja, i sad su svoja nezadovoljstva izvikivali, kao na va{aru, ogor~eno pokazuju}i to svoje bogatstvo; poklanjali da primi ko ho}e, ili nudili u zamjenu, za mr`nju, ili za krv.”

 

 

 

            [ta sve podrazumijeva demokratija

 

 

 Velike promjene kojima je kineski predsjednik Deng poveo svoju zemlju u bolju budu}nost izvukle su Kinu iz dogmatske izolacije maoizma i povele je u kvazikapitalisti~ko ekonomsko ~udo. Tako se 1979.  godine Kina po~ela otvarati prema svijetu a te iste godine predsjednik Deng je izjavio da }e njegovoj zemlji trebati vrlo dug period za realizaciju potpune modernizacije. Da bi se to postiglo, dodao je, bit }e potreban novac i znanja sa Zapada. Od tada, Kina bilje`i privredni rast od 10% godi{nje, a Kinezi u prosjeku duplo vi{e zara|uju nego po~etkom osamdesetih. Cijene su ostale pribli`no iste, tako da Kinez sada mo`e kupiti automobil, televizor, pejd`er, mobilni telefon, kompjuter i dr. Kina, ne samo da se pribli`ila svjetskoj zajednici nego je i postala tre}a zemlja na svijetu po veli~ini ekonomije. Me|utim, Dengova privredna reforma nije dovr{ena i to je ugro`ava. Sa Dengovom filozofijom  `ivota i privre|ivanja u~inilo se mnogo. Sad treba tra`iti nove puteve, nove modifikacije. Jer, sve je podlo`no dijalektici, tj. sve se mijenja. Ni{ta ne mo`e da se cementira i takvim ostane do vje~nosti, jer biva prevazi|eno a time i neefikasno. Te`ak je prelazak sa real-socijalisti~kog dru{tvenog ure|enja na kapitalisti~ko i pravo je umije}e izvr{iti taj prelaz sa {to manje potresa. Kina je to uspjela, a Balkan nije. Dodu{e, ni Kina jo{ nije postala demokratska zemlja u kojoj je uspostavljena pravna dr`ava i tr`i{na ekonomija onog tipa kao u dr`avama zapadne Evrope, ali se ipak krenulo, pa makar i postepeno. Za pohvalu je  {to je Kina krenula pravim redosljedom: najprije je transformisala ekonomiju i tako obezbijedila realnu osnovu za daljnje promjene. Relativno ~vrste stege iz prethodnih vremena su u izvjesnoj mjeri jo{ ostale, {to je obezbijedilo izbjegavanje socijalnih nemira  (a mo`da i gra|anskog rata). Drugim rje~ima,  kod Kineza je bilo ono malo pameti, koje je nedostajalo na na{im prostorima da bi se izbjegao vjersko-gra|anski rat. Me|utim, sad, {ta je - tu je. Moramo i}i dalje u uslovima u kojima smo se na{li. Ti uslovi nisu nimalo povoljni za ono {to nas ~eka: zemlja je stradala od ratnih dejstava i pokrali su je vlastiti lopovi, narod je maksimalno osiroma{en, u ve}ini slu~ajeva ~ak i bez krova nad glavom, zadojen mr`njom. Da stvar bude jo{ gora, neprestano se saznaju neke nove istine o pokoljima, zatiranju stanovni{tva i masakrima. Skoro je na Ozrenu eshumirana grobnica sa sedamnaest srpskih boraca od kojih njih ~etrnaest  bili bez glava! Pa {ta je to? Da li je to zalog za budu}i zajedni~ki `ivot i pomirenje? Da li to prili~i evropskom stanovni{tvu 20. stolje}a, uz postojanje svih onih me|unarodnih konvencija o pona{anju u ratu, po~ev od @enevske  konvencije pa nadalje? Tome je dat nedovoljno izra`en publicitet, ~ime se zlo~ini kriju, umjesto da se objavljuju i osu|uju.  Ne ~ini li se to opet ona ista gre{ka iz 1945. kad su zlo~ini zata{kani zbog ~ega su se  sada opet ponovili? Ako se tako nastavi, ne samo da nam je pro{lost obilje`ena zlo~inima, nego }e nam i budu}nost biti isto takva. Kao {to re~e profesor Sveu~ili{ta u Zagrebu dr Dunja Rihtman Augu{tin:” O zlo~inima se mora re}i istina, ali to je mogu}e samo u demokratskom dru{tvu. U totalitarnom to ne mo`e nai}i na razumijevanje.” Zna~i li to da mi ponovo gradimo totalitarno dru{tvo, kad se, s obzirom na zlo~ine, pona{amo kao u totalitarnom dru{tvu? Demokratsko dru{tvo je lijek za mnoge na{e boljke , pa i za ovu koja  je ve} postala kroni~na. Zato je naprosto imperativ razvijati ga. [ta  sve u stvari podrazumijeva demokratija?

            Demokratija je, po definiciji, vladavina naroda. Naravno, to ne treba bukvalno shvatiti. Ne mo`e svaki ~ovjek preuzeti neku funkciju i sprovoditi  vlast. Ne mo`e, naprosto iz tog razloga {to svatko nije sposoban za to. Na`alost, prema rezultatima rada dosada{njih politi~ara, slijedi zaklju~ak: samo su nesposobni kod nas vr{ili vlast. To nije daleko od istine. Ali, name}e se pitanje: kako su mogli kao nesposobni  ostati toliko dugo na vlasti? Mogli su zato {to narod nije imao nikakvog uticaja na njihov izbor     ( reizbor). Dr`avni mehanizam je izgra|ivan upravo od strane takvih politi~ara i oni su ga  izgra|ivali i dogra|ivali tako da bude samo njima po mjeri i da im omogu}i vje~ni ostanak na vlasti, tj. njima i njihovim sljedbenicima. Ali, nova vremena donose nove obi~aje i nova pravila igre. Pred takvim promjenama se upravo nalazi balkanski prostor. Svojim pona{anjem balkansko stanovni{tvo treba da se izbori za te promjene, a ne da dozvoli da ga recidivne politike i recidivni politi~ari jo{ dr`e u dosada{njem glibu nedostojnom evropskog ~ovjeka 20. stolje}a. A oni bi to vrlo rado, jer svaki  dodatni dan njihovog ostajanja na vlasti ima za rezultat proporcionalno uve}anje njihovog bogatstva, koje konstantno otimaju od naroda. Zato ih je tako te{ko skinuti sa vlasti. Njima bi, u stvari, najvi{e odgovaralo kad bi ponovo do{lo do sukoba i rata, jer bi im to pru`ilo {ansu da se ponovo predstave kao (la`ni) spasioci naroda i da radi tih zasluga i dalje ostanu na vlasti. U takvoj situaciji ih nitko ne}e prozvati i pozvati na odgovornost za dosada{nje plja~ke i zloupotrebe vlasti. Narod }e se tada zabaviti  vidanjem svojih ratnih rana, ba{ kao i poslije ovog zadnjeg rata na Balkanu. Zato se tako pona{aju i rade sve u cilju  ponovne destabilizacije situacije.

            Demokratija, prije svega, podrazumijeva pravnu dr`avu, po{tivanje ljudskih prava i privatnog vlasni{tva. Uz to se podrazumijevaju jo{ slobodni mediji, profesionalna nezavisna policija i sudstvo i depolitizirana vojska. Stanovni{tvu Balkana su ovo potpuno nepoznate, imaginarne kategorije, s obzirom da ba{ ni{ta od toga nije postojalo na Balkanu od 1941. do danas. Naime, situacija je bila ovakva: privatna (  a i dru{tvena) imovina se tretirala kao Alajbegova slama, policija je ~uvala vladaju}i re`im od vlastitog naroda    ( umjesto da se brinula za li~nu i imovinsku sigurnost gra|ana), sli~no je bilo i sa vojskom, a o sudovima da se i ne govori. Tamo uop}e nije bilo profesoinalizma ni u tragovima, jer su sve sudske odluke dono{ene po instrukcijama politi~kih mo}nika, a ne po va`e}im zakonima. [to se ti~e medija, situacija je bila katastrofalna. Oni su slu`ili samo kao propaganda vladaju}e partije. A ljudska prava? Za njih nismo znali da postoje. Zato nije ~udo da se u djelima Me{e Selimovi}a ~esto mogu na}i odlomci koji iskazuju njegovo ogor~enje na pojave u dru{tvu koje su bile direktna posljedica ovakvog nakaradnog politi~kog sistema, od kojih }e  neki biti navedeni u narednom odlomku:

            “[ta se njega ti~e, on sanja o podmitljivima, njih najvi{e voli, jer ima puta do njih. Najgori su po{teni, kojima ni{ta ne treba, koji nemaju ljudskih slabosti, a znaju samo za nekalav vi{i zakon, obi~nom ~ovjeku te{ko shvatljiv.”

            “Najbolje ih smek{ava prijetnja, ako se ka`e tiho i ako se ne otkrije do kraja, jer nemaju upori{ta ni svoje vlastite vrijednosti, uvijek zavise od slu~aja i od nekog vi{eg, i uvijek  mogu da budu kusur u ne~ijem ra~unu.”

            “[to ima vi{e svetih skloni{ta iza kojih se ljudi kriju, sve je vi{e prostora za ljudsko zlo. ^ovjek uvijek izmisli razlog izvan sebe, da bi se oslobodio odgovornosti i krivice. To je podsticaj za zajedni~ku neodgovornost. Te{ko ~ovje~anstvu dok je tako.”

            Predugo egzistiranje takvog nakaradnog sistema  odr`alo se, izme|u ostalog, i zahvaljuju}i do savr{enstva razra|enoj politici negativne selekcije kadrova. Kao posljedica toga, nigdje, ni na kojoj  funkciji ili zna~ajnijem radnom mjestu nije mogao biti  obrazovan i stru~an ~ovjek. Jedini kriterij za postavljanje na takva mjesta je bio tzv. moralna podobnost,   pod ~im se podrazumijevala  apsolutna poslu{nost i lojalnost re`imu. Citirajmo  u vezi s tim, jedan aforizam iz tog doba:” Doti~ni drug je bio nesposoban privrednik, lo{ predsjednik op}ine, }utljiv delegat, ali mu je to sve bila dobra preporuka za vi{u funkciju.”  U vezi s tim poznata je i ona  izreka Me{e Selimovi}a:

            “Bosna je te{ka, teretna zemlja. U njoj nije `ivjeti lako. Pogotovo ako si centimetar vi{i od ostalih. A meni je sudbina dodijelila taj centimetar i osudila me na vje~ito ispa{tanje..”

            Taj problem je mu~io i Ivu Andri}a. Nije slu~ajno na jednom mjestu u OMER PA[I  LATASU rekao:” U Stambolu ti mogu oprostiti sve, samo uspjeh ne.” A duh Stambola je na ~itavom Balkanu uhvatio dubok korijen.

             Ali, ako se ikad na ovim prostorima uspostavi prava demokratija, problem negativne kadrovske selekcije }e se rije{iti sam od sebe ( jer demokratsko dru{tvo stimuli{e sposobne a ne sputava ih kao real-socijalisti~ko), a i onih skloni{ta  u kojima se krije zlo, a koja pominje Me{a Selimovi} u jednom od prethodnih citata, bit }e sve manje. Dodu{e, uvijek }e biti ljudi koji preziru zakon jer ih on ometa u njihovoj `elji da budu iznad svih i svega , tj. ljudi koji }e  privatizirati zakon .Ipak, ~injenica je da takvih ljudi ima mnogo manje nego onih koji mogu spoznati i prihvatiti nu`nosti i vrijednosti zakonskog pona{anja. Takvi ljudi }e shvatiti da nitko ne mo`e sebe staviti iznad zakona jer je to put u nezakonitost, a nezakonitosti podsti~u nezadovoljstva, a nezadovoljstva mogu da  se izrode u sukobe i ratove. Zato ljudi treba da  znaju svoja zakonska prava i kako da ih ostvare jer tada  se ne}e osje}ati tako bespomo}no. @alosna je ~injenica da je pojam zakona i zakonitosti, nakon toliko godina nezakonja i voluntarizma, balkanskom stanovni{tvu  potpuno imaginaran. Zato bi o nu`nosti i vrijednosti zakonskog pona{anja trebalo narod u~iti, i to jo{ u toku {kolovanja. Veoma je va`no biti u tom smislu pismen  (tj.  istinska pismenost ne podrazumijeva da ~ovjek zna samo ~itati i pisati, kao {to se obi~no misli). Svakom stanovniku pojedina~no i svakom novom nara{taju treba omogu}iti da se upozna sa nu`nostima i vrijednostima zakonskog pona{anja. Svaki ~ovjek treba da postane svjestan toga da mu se ni{ta lo{e ne mo`e desiti ako se pona{a u okviru zakona. A ako i bude nekom gre{kom ili namje{taljkom neopravdano optu`en, pravna dr`ava mu mora omogu}iti da se oslobodi te optu`be i da bude valjano obe{te}en. To do sada nije bio slu~aj. Zato su ljudi u Brozovom re`imu hodali naokolo sa osje}ajem da imaju oraha u njedrima ( iako ni{ta nisu zgrije{ili) jer nikad nisu znali tko i za {to ih mo`e la`no optu`iti, a u  okviru postoje}eg  pravnog sistema  nemaju nikakvu {ansu da doka`u svoju nevinostjer je taj sudski sistem imao zna~ajke lova na vje{tice To zna~i da je praksa  tog sudstva bila sli~na onoj jezuitskoj, inkvizicijskoj praksi pravog lova na vje{tice. To je tjeralo ljude da }ute, da glasaju po nare|enju, da la`no svjedo~e, i op}enito da budu apsplutno poslu{ni, tj.  da budu pravi, pravcati |u|uti. Kao takvi imali su neku {ansu da opstanu, pa ~ak i da napreduju. U protivnom prijetila im je opasnost da budu izba~eni sa posla ( ~ime im je oduzeto pravo na egzistenciju) i izop}eni iz dru{tva. I ne samo oni, ve} i njihova u`a a ponekad i {ira porodica. Zato je ovaj re`im i stvorio toliko |u|uta, te je Ivo Andri} morao da progovori o njima  bar literarno,  kroz lik Petra \u|uta.

            Nauka }e se jo{ dugo baviti pojmom komunizma i njegovih posljedica ne samo na ekonomiju ve} i na psihu pojedinaca. Taj nakaradni  politi~ki sistem je strahovito iskvario mentalitet stanovni{tva! Stanovni{tvu je bukvalno kao ~ip  u mozak kroz godine i desetlje}a ugra|ivana ideja da }e se za sve pobrinuti dr`ava i da je zakon tr`i{ta ne{to neprirodno i nehumano, a u vezi je sa baukom kapitalizma. Ljudi uop}e ne znaju {ta to zna~i biti pla}en  koliko vrijedi{ i koliko efektivno zaradi{ jer to nisu imali prilike niti da vide niti da osjete. Dapa~e, bilo je upravo obrnuto. Ljudi su poslu{no i{li po 40 godina na posao u dr`avne ( navodno sigurne) firme i za to dobijali neku platu od koje su skromno `ivjeli. Nitko  se nije ni u snu smio zapitati: do kad }e to tako mo}i? Ekonomisti su ve} tada znali da dru{tvo `ivi na ra~un budu}ih generacija. Jer, vi mo`ete sjediti u kafani danima, lumpovati, naru~ivati muziku, ali kad-tad do|e kelner da naplati ra~un, kao {to ka`e  ekonomista Dragan ^avi}, potpredsjednik Republike Srpske. Na{ kelner je prvi put do{ao  negdje osamdesetih kad je kona~no postalo jasno da }e na{a djeca otpla}ivati dugove za to lumpovanje. Tad su se politi~ari pravdali slijede}om nebulozom: Sistem je sjajan, samo ne funkcioni{e!  I {to je najgore od svega, narod samo pasivno sjedi i ne{to ~eka  jo{ od osamdesete , {to nikud ne vodi. Takvo stanje bi se moglo ilustrovati izrekom: Tko ho}e, na|e na~in, a tko ne}e, na|e izgovor. Na osnovu toga bi se moglo re}i da se narod podijelio na jednu malu grupu aktivnih ( na`alost uglavnom aktivnih u kriminalu i mafija{tvu) i veliku grupu pasivnih, kojima je jedino bitna ona: NE TALASAJ. Takvi }e se prilagoditi svim uslovima i oni su  ti zbog kojih lo{e `ivimo svi, dok  oni drugi  ne `ele da se prilagode postoje}im uslovima ve} `ele da ih mijenjaju i prilago|avaju sebi. Narod na ovim prostorima ve} veoma dugo `ivi  u uslovima koji su izme|u autokratije i kleptokratije, dvaju najprofitabilnijih zanimanja na Balkanu. Me|utim, upravo od istrebljenja ovih pojava koje imaju za posljedicu enormnu korupciju i bezkurpuloznu plja~ku vlastitog naroda, zavisi kad }e i da li }e  strani ulaga~i do}i. Oni ne}e da  dovedu svoj kapital u situaciju da postane plijen takve korumpirane kvazielite. Takve kakve su, na{e politi~ke kvazielite nemaju uop}e nikakve  druge vizije osim opstati  i  nekako dobiti slijede}e izbore, a u me|uvremenu {to se vi{e obogatiti i obezbijediti sebe i svoju porodicu za budu}nost.

            Skoro je na HTV, u okviru ciklusa MISLI 21.STOLJE]A, o ovim problemima vrlo kompetentno i nadahnuto govorio profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu dr Velimir Sri}a. Pri tom je konstatovao da je  stanovni{tvo naviklo da bude samo objekt ne~ijih manipulacija, {to }e se morati promijeniti. Bilo bi po`eljno da se to {to prije desi.   Po njegovom mi{ljenju najve}i problem, za koji se jo{ ne nazire rje{enje, je ~injenica da se u pogledu izbora i osobina menad`era ( novi izraz za direktore i rukovodioce) ni{ta nije promijenilo u odnosu na prethodno doba ni po ~emu a najmanje po pitanju njihovog mentalnog sklopa. I dalje  se menad`eri ne biraju po logici sposobnosti nego po logici podobnosti pa kao takvi li~e na somove koji  ~u~e u mulju i ~ekaju da plijen nai|e. Oni  sami ne poduzimaju nikakve akcije. A kako bi i poduzimali kad nemaju nikakvih vizija, a mo`da ~ak i ne znaju {ta je to vizija. Naime, trebalo bi najprije da   im se  dese neke promjene u glavi (psihi), pa bi se tek onda mogle o~ekivati i neke promjene u akciji. Drugim rije~ima, treba im demontirati onaj komunisti~ko-socijalisti~ki ~ip!  Na Balkanu se tradicionalno intelektualne vrijednosti minoriziraju, a ~esto znaju biti i povod za indirektne socijalne i ekonomske sankcije, {to je ukorijenjeno jo{ u prethodnom socijalisti~kom re`imu. Upravo zbog toga {to duhovno jo{ `ive u tom re`imu, na{i menad`eri su takvi da  ~im stupe na funkciju,budu}i da nisu u stanju da se potvrde znanjem, akcijom i sposobno{}u ( a jo{ manje su spremni da u~e ono {to ne znaju), oni gr~evito brane ste~eni polo`aj svim sredstvima, ne prezaju}i ni od intriga i korupcije. A kad se osjete krajnje ugro`enima, vra}aju se u pro{lost i brane se stvarnom ili izmi{ljenom pro{lo{}u, ba{ kao zadnjih deset godina ( mada nije bilo druga~ije ni prije toga : tj. stalno smo `ivjeli sa pro{lo{}u). Narod je sam za to kriv jer nikad nije vr{io pritisak na institucije.  U vezi s tim dr Sri}a ka`e: “Ja bi volio da se na skora{njem prosvjedu u Splitu  okupilo 150 000 ljudi da prosvjeduju zbog toga {to je njihovoj djeci nedostupan INTERNET. Ali takvo {ta  se ne}e nikad desiti.” Za razliku od njih, jedan Amerikanac }e odmah iza}i na ulicu i tra`iti od vlasti da ispuni obe}anja, jer on, Amerikanac, zato pla}a porez! Dalje, dr Sri}a konstatuje da u takvim dru{tvima  kakva su na{a najbolje prosperiraju prodava~i magle . Oni se uklju~e u stranku ( i bez stida prelaze iz jedne u drugu) da bi od nje za to svoje prodavanje magle dobili podr{ku. Zahvaljuju}i toj podr{ci nitko ih ne mo`e sru{iti, bez obzira na to {ta rade ( ili {ta ne rade, a trebalo bi da rade). U tom pogledu je sve potpuno ista kao i kad je vladao Savez komunista. Upravo zbog toga je politika kod nas krajnje nemoralna, ali to se mo`e mijenjati. Sve zavisi od naroda. Me|utim, i jedini alat kojim to narod mo`e u~initi se krivo shva}a. Naime, izbori su kod nas uvijek plebiscit protiv ne~ega, tako da i  ovi navodno novi (SDP i sl.) su isti kao i prethodni jer ni oni nisu formirali ekspertsku vladu. A navodno nisu zato jer dijeljenjem funkcija moraju nagraditi one koji su agitirali za njih i omogu}ili imda do|u na vlast.  Pojava takvog nagra|ivanja, u izvjesnoj mjeri, postoji i u demokratskim dr`avama. Me|utim, ta pojava ne mo`e destabilizirati njihov sistem koji je stabilan, ali je zato pogibeljna za   nestabilne sisteme kakvi su na Balkanu koji jo{ imaju lo{ kontinuitet ( SK, HDZ i sl.) Kad bi na{a politika zauzela ~vrst kurs prema pravnoj dr`avi i civilnom dru{tvu, kvaliteta bi do{la sama po sebi, ali to ide presporo, a u nekim podru~juma jo{ nije ni krenulo. Nezavisni intelektualci su ostali po strani. Kako ih animirati?  Jedini na~in je da se osjeti kako je kriterijumu podobnosti do{ao kraj. Kad se raspi{u iskreni konkursi ( a ne la`ni ili nikakvi), svatko od tih intelektualaca }e se sam javiti da doprinese na polju za koje je stru~an, jer }e tu osjetiti svoju {ansu. Oni ne}e da se partijski anga`uju pa da kroz to na kraju, zbog diletantizma i mafija{tva drugih budu kompromitovani. A kao partijski neanga`ovani, do sada nisu imali {anse.

            Ove nove banana dr`avice na Balkanu se mogu uporediti sa lo{im |akom koji ima 3-4 jedinice. [ta se u takvoj situaciji mora uraditi? \ak mora VI[E da u~i a MANJE da se igra.  Nitko od politi~ara da to primjeni na svoju banana dr`avicu.Tako|er treba se doma}inski pona{ati a ne imati preko dvadestet ministara. Jedna Kalifornija koja je  privredni i svaki drugi raj, ima samo pet ministara! I nama trebaju  radikalne promjene u tom smislu. Ali oni koji trebaju da izvr{e takve radikalne promjene nemaju tih vizija, jer nemaju ni dovoljno obrazovanj, a narod je jo{ slabije obrazovan pa ne shvata da se ne smije miriti sa vlasti koja nije u stanju da obezbijedi ve}i prirast bruto dohotka, jer sa ovim kakav je, trebat }e sto godina da se stigne Evropa. Dr Sri}a to ilustruje  slijede|im pore|enjem: Evropa je zec koji tr~i, a Hrvatska je pas zavezan za ku}icu! [ta li je tek BiH? Za to treba imati VIZIJE. A kad se to ima treba napraviti strategiju razvoja za slijede}ih deset godina, a onda treba sve snage usmjeriti u tom pravcu. Tako u~i protestantska religija, za razliku od ovih Balkanskih koja jo{ uvijek imaju samo onu srednjevjekovnu viziju: ste}i {to vi{e vjernika, pod svaku cijenu. Dr Sri}a dalje ka`e: “ Mi imamo pamet i znanje ali nam nedostaje okru`enje u kom mo`emo funkcionirati. Da imamo to okru`enje, javljale bi se i vizije.” Ovako, koja god se javi, nai|e n zid.   Za to vrijeme zec tr~i li tr~i! U informatici i jedan mjesec zna~i mnogo. Nisu samo ideje i strategija neophodni. Neophodno je promijeniti i nakaradni sistem vrijednosti u kom dominira zavist (jal). Ako se netko obogati na fer na~in ( ne otimaju}i od drugih, pla}aju}i porez) ne treba mu biti zavidan, a onog drugog koji se obogatio na nefer na~in treba nezavisno sudstvo sankcionisati. Jo{ ima jedna velika ko~nica svakom razvoju na ovim prostorima, a to je da se kod nas nikad ne te`i koncenzusu ve} uvijek nekog treba  pobijediti ( to je valjda  naslije|e iz dinarskog mentaliteta).

            Da se mo`e izaci iz ovakve situacije u kakvoj su narodi Balkana ima dokaza u svijetu. Na primjer: Finska. Oni su bili u strahovitoj situaciji nakon odvajanja od [vedske, u odnosu na koju su godinama imali kompleks. Nakon odvajanja, Finska je bila siroma{na zemlja koja je izvozila uglavnom sirovine. Danas, Finska je zemlja koja uspje{no konkuri{e toj istoj [vedskoj visokim tehnologijama ( NOKIA). Oni su izvr{ili radikalan zaokret, a na vi{e od 50% rukovode}ih pozicija su `ene. Zna~i li to da samo `ene mogu u~initi tako ne{to?

            Jasno je da  birokracija ne}e sama sebe popraviti. Inicijativa treba da krene od  vizionarske politike koja treba da ih prisili na popravljane. A da bi to mogla, mora poslu`iti kao uzor. A na{a politika je takva da je prije antiuzor nego uzor.

             Jasno je da se ljudi skloni po{tovanju zakona rijetko ra|aju. Oni to tek treba da postanu, a postati mogu jedino u sredini koja to potencira. Me|utim, ako ~ovjek u svojoj okolini vidi da bolje prolaze ljudi koji ne po{tuju zakon, logi~no je da }e se ve}ina ljudi  (kojima to mo`e stati u obraz) prikloniti tome tra`e}i u tome korist za sebe. Ali, ako se u toku {kolovanja nastoji uvjeriti budu}e generacije da se vi{e isplati po{tovanje zakona i ako se oni mogu u to uvjeriti u sredini u kojoj `ive, sigurno je da }e u takvom dru{tvu biti vi{e pristalica zakona nego bezakonja, ili, {tavi{e, bit }e ih sve vi{e i vi{e.  Njima }e se po~eti priklju~ivati i oni koji tome nisu skloni, ali su shvatili da ne po{tovati zakon postaje suvi{e opasno. Dodu{e, bit }e i onih koji to nikad ne}e prihvatiti. Ali, i za njih ima rje{enje: sudovi i zatvori. Zato bi trebalo po~eti sa obukom, u tom smislu, ~im prije. I u smjernicama Vije}a Evrope posebno se nagla{ava va`nost permanentnog obrazovanja stanovni{tva u pogledu stranih jezika,novog pristupa u~enju historije i geografije, te obrazovanju za demokratsko dru{tvo, gdje spada i pitanje po{tivanja zakona. Jasno je da to ne mo`e dati odmah zadovoljavaju}e rezultate, ali treba po~eti, i to odmah. Sjetimo se biblijske pri~e o sija~u sjemena gdje Krist ka`e:

            “ Neko sija~evo zrno }e pozobati ptice, neko }e pasti na kamenito tlo, neko }e pasti u trnje i trnje ga ugu{iti. Ali, neko }e pasti i na plodno tlo i stostruko roditi.”

             Sli~no je i sa po{tovanjem zakona. Vremenom }e biti sve vi{e onih koji }e se znati zakonski suprotstaviti onima koji sebe poku{avaju staviti iznad zakona. Tj. bit }e sve vi{e onih koji ne}e smatrati da je zakon forma koja se odnosi na nekog drugoga, nego upravo na sve i to na isti na~in.

 

            U okviru demokratskih mogu}nosti i prava spomenut }u samo neka, s obzirom da je demokratija {irok pojam i,  kao {to je re~eno, narod je potrebno dugoro~no, ciljano {kolovati u tom smislu. I u tu svrhu poslu`itv}emo se citatima poznatih ljudi.

 

            “Dobro naroda je vrhovni zakon.”

                                                Ciceron, rimski govornik i dr`avnik

           

            “Krajnja svrha zakona nije da ukine ili ograni~i, nego da

             o~uva i pro{iri slobodu.”

                                                  D`on Lok, engleski filozof

 

            “Dovoljno je samo da dobar ~ovjek ni{ta ne uradi, pa da zlo

             pobijedi.”

                                                 Edmund Bruk, irski politi~ar

 

            “Jedini stabilan oblik vladavine je onaj u kojem vlada zakon i

             koji ne zavisi ni od jedne osobe.”

                                                 Imanuel Kant, njema~ki filozof

 

            “Sloboda se sastoji samo od zavisnosti od zakona.”

                                                  Volter, francuski filozof

 

            “Sloboda govora i sloboda akcije bezna~ajne su bez slobode

             mi{ljenja.”

                                                    Nepoznat autor

 

Iz ove zadnje tvrdnje proizlazi zna~aj slobode medija. Jer, da bi ~ovjek mogao imati svoje mi{ljenje o raznim pojavama i doga|anjima, mora mo}i do}i do objektivnih informacija. On ima pravo na to jer mu je to ustavom zagarantovano. ^ak i ustavi balkanskih dr`ava sadr`e stavove vezane  za objektivno informisanje, ali su oni samo mrtvo slovo na papiru zbog egzistiranja totalitarnih re`ima na tom podru~ju. U demokratskim dru{tvima svakom gra|aninu je ustavom zagarantovano da ima pravo da: primi i daje necenzurisane informacije, iznosi li~ne poglede i ubje|enja, identifikuje razne stavove, do|e do odluke, napravi izbor, tra`i rje{enja. S druge strane sredstva javnog informisanja su obavezna da obavijeste javnost na vrijeme istinito i objektivno. U demokratiji  su nezavisni, po{teni i slobodni mediji bez pritiska i oni su osnovno pravo naroda garantovano od strane dr`ave. Ali, da se ne zavaravamo. Nije uvijek i svagdje tako ni u demokratskim dr`avama.  Stepen ostvarenja tih prava zavisi  prvenstveno od zrelosti, prosvje}enosti i informisanosti stanovni{tva. Naime. Uvijek  postoji  masa  uzurpatora ovih prava koji su uvijek spremni da kroz tu uzurpaciju sti~u neke svoje li~ne koristi. Ali, ako je svaki stanovnik dobro upu}en u svoja prava i na~in njihova realizovanja, te }e odmah reagovati na me{etarije takvih uzurpatora    ( bar na one koje se njega ti~u), me{etarenje }e biti sprije~eno, a bogami i ka`njeno. U takvim dr`avama i sudovi rade po slovu zakona i ustava. Naravno, na{em stanovni{tvu je to, s obzirom na iskustvo, nezamislivo. Osim toga mediji nisu samo za informisanje. Oni bi trebali ujedno i da svojim kulturnim i nau~nim programom  podi`u nivo ukusa, kulture i znanja  stanovni{tva.

            Da li ste znali da uop}e imate ova prava i da vam ih Ustav garantuje?  Da jeste, sigurno ne bi tolika desetlje}a podnosili politiku koja vam je uzurpirala ta prava i sve odluke donosila  u skrovi{tima, daleko od o~iju i u{iju naroda. Takve odluke nikako nisu mogle biti u unteresu naroda jer narod nije imao mogu}nost da se o njima izjasni i da na njih uti~e. Zato su i dovele narod u propast. Da  li je bar sad stanovni{tvo ovih prostora postalo svjesno da u zadnjih pedeset godina nikad nije imalo stvarno pravo glasa? Predstave koje su bile povremeno organizovane pod nazivom izbori , bile su samo farsa, a narod je slu`io kao paravan. Svjetska javnost je to znala, a znao je i veoma mali broj stanovnika  ovog podru~ja koji je mislio svojom glavom. Na`alost, oni nisu mogli ni na koji na~in uticati na eufori~nu masu koja je bila  gluha kod u{iju i slijepa kod o~iju  ( a o kori{tenju razuma da se i ne govori) i koja je na takvim cirkusijadama   jo{ i kolo igrala. Zato bi poruka dana{njim i budu}im generacijama bila: ne dozvolite nikad vi{e takvo manipulisanje vama niti od koga. Ne dozvolite nikad vi{e zakulisna odlu~ivanja. Zahtijevajte od onih kojima ste na izborima dali svoj glas da vas o svemu redovno obavje{tavaju i da vam pola`u ra~une. Ako ne}e, zna se: nisu opravdali va{e povjerenje i ru{ite ih. Ako ne mo`ete ( ili se ne usudite) nikako druga~ije, onda bar putem svog glasa. Glasajte za njihove konkurente! Nemojte potcjenjivati svoje bira~ko pravo. Ono zlata vrijedi, jer ima veliku snagu i veliku mogu}nost. Dok njime raspola`ete, bit }ete potrebni, imat }ete va`nost, tj. ne}ete biti zaboravljeni. U protivnom, imat }ete tretman ovce, kao {to ste ga imali u zadnjih pedeset godina.

            Za narode Balkana, velika enigma je i policija. Zbog toga neki sasvim po{teni  gra|ani ~esto zaziru od nje. Za{to? Zato {to policija na ovim prostorima nikad nije bila ono {to bi policija, po op}epriznatoj definiciji trebala da bude. Ona je bila sve drugo, samo ne ono {to je trebala biti. Prvenstveno je slu`ila vladaju}oj partiji  da bi se ona beskona~no dugo odr`avala na vlasti i u tom cilju je {pijunirala narod  da  sazna {ta tko govori protiv vlasti i da ga u}utka. Tako|er je u~estovala u kriminalnim radnjama za interes vladaju}e stranke, u kojima je i ona vidjela svoj interes. A re`im, da bi je nagradio za lojalnost, za`murio je na sve one protivzakonite radnje  pripadnika  policije  u svojem sitnospostveni~kom interesu.  A prava policija bi trebala da:

 

            -{titi ljudska prava gra|ana,          

            -sprovodi zakone,

            -obezbje|uje prava za slobodu i sigurnost gra|ana,

            -podr`ava me|unarodno priznate zakone,

           -sebe ne stavlja iznad zakona i da za sva kriminalna djela

             odgovara pred licem pravde,

            -se koristi za unutra{nju bezbjednost a ne za vanjsku odbranu,

            -ne prihvata i ne tra`i mito,

            -obavlja samo legalne poslove,

            -ne izvr{ava nelegalne naredbe svojih pretpostavljenih,        

            -pola`e zakletvu na ustav i pridr`ava ga se,

            -ne maltretira gra|ane,

            -odgovara izabranim civilnim vlastima a ne politi~kim

            strankama i vojnim zvani~nicima,

            -{titi gra|ane,

            -hapsi kriminalce bez obzira na etni~ku i svaku drugu

             pripadnost,

            -odr`ava javni red,

            -itd.

 

Ako se svojim pona{anjem i djelovanjem izborite za demokratski sistem vlasti, i ako ga budete redovno kontrolisali i prisiljavali  da se ne deformi{e, imat }ete  takvu, pravu policiju. U protivnom, imat }ete onakvu kao i do sada, koja vi{e {teti nego  {to koristi narodu.

 

            Kako se demokratski politi~ki sistem reflektuje na oblast ekonomije. Najva`nija oblast `ivota je svakako ekonomija jer je sve ostalo nadgradnja na nju.  Bez obezbje|enja ekonomske sigurnosti gra|ana i dru{tva u cjelini, svaki politi~ki sistem, prije ili poslije, mora propasti. Ono bi bilo bolje da propadne prije, jer bi se tim skratilo dugotrajno vegetiranje naroda u uslovima krajnje bijede. Ali, na`alost,to obi~no traje dugo, a kad i propadne, samo se jedan oblik neefikasnog sistema zamijeni drugim, isto tako neefikasnim ( {to je redovita pojava na Balkanu), a  bijeda i ratovi ostaju kao konstanta. Za prekidanje takvog ozlogla{enog za~aranog kruga, jedini lijek je: demokratija.

             Zna~i, da bi se stvorilo povoljno okru`enje za prosperitetan ekonomski razvoj, opet treba prisiliti politi~ki sistem da bude demokratski. Pri tom svaki gra|anin sa pravom glasa mora biti svjestan da ni jedan politi~ki sistem, bez obzira da li se in zvao  demokratski  ili ne, to, u su{tini ne}e biti, ako ga se na to ne prisili, zbog genetske gre{ke ugra|ene u svakom ~ovjeku koja se ispolji, ako ne prije, ono bar onda kad se on dokopa vlasti. Ne ka`e uzalud narodna poslovica: “Ako ho}e{ nekog da upozna{, daj mu vlast u ruke.”  Pod negativnim uticajem vlastoljublja pokvari se svaki ~ovjek, bez iznimke. Neki malo prije, a neki malo kasnije. Zato je velika odgovornost na  bira~kom tijelu, odnosno svakom bira~u, da ni jednom ~ovjeku na vlasti ne pru`i priliku za to. Takve negativne pojave sprije~it }e budu li konstantno motrili na rad ljudi u  vlasti, kritikovali ih, a po potrebi i smjenjivali. Jedino strah od smjenjivanja mo`e obuzdati vlastohleplje! Tada }e svaki ~ovjek na vlasti morati voditi ra~una o zahtjevima i potrebama gra|ana, ako `eli da ostane na toj funkciji do kraja mandata, a pogotovo ako `eli da produ`i jo{ jedan mandat. U protivnom, morat }e se  vrlo brzo vratiti u bazu {to je bila najve}a kazna za svakog iz prethodnog re`ima. Me|utim, oni nisu gubili funkcije zbog grijeha prema bira~kom tijelu, ve} zbog grijeha prema vrhu vlasti.

            Da bi ekonomski sistem efikasno funkcionisao, mora se favorizirati privatno vlasni{tvo. Prethodno se mora ukinuti kategorija dru{tvenog vlasni{tva  ili ponegdje, gdje je to neophodno, pretvoriti u dr`avno vlasni{tvo. To nije te{ko obrazlo`iti.  U prethodnom re`imu  u kojem je postojalo samo dru{tveno vlasni{tvo nad  preduze}ima i ustanovama, pojedinci su se pona{ali svojevoljno tj. uzimali su i plja~kali {ta su htjeli, radili kojekakve malverzacije u svoju korist i nikom nisu odgovarali za kriminal i proma{aje, pod uslovom da su bili lojalni  i poslu{ni aktuelnoj vlasti. Da se takvo {ta ne bi i dalje de{avalo, mora svaka imovina dobiti vlasnika koji }e se prema njemu doma}inski, savjesno, odgovorno i krajnje racionalno  pona{ati. Zbog toga nam uskoro predstoji privatizacija, kao ostavinska rasprava  propale real-socijalisti~ke dr`ave  i jo{ neki poduhvati    ( denacionalizacija i sl.) koji treba da  poku{aju ispraviti bar neke od katastrofalnih gre{aka   prethodnog politi~kog sistema real-socijalizma. Koliko }e se u tome uspjeti, te{ko je re}i, ali se poku{ati mora.

             U tom politi~kom sistemu su nemirni i kreativni ljudi bili sistematski gu{eni  i onemogu}avani u svom radu i djelovanju.  Zato oni, kroz trenutno otpo~ete promjene u politi~kom sistemu, vide {ansu za sebe, te se lako odlu~uju da pre|u u male privatne firme nadaju}i se da }e tu imati priliku da realizuju svoju kreativnost {to im je bilo onemogu}avano u dru{tvenim firmama real-socijalizma. U takvim privatnim  firmama mogu posti}i veliki uspjeh, ali i potpunu propast. Me|utim, to su krajnosti. Naj~e{}i slu~ajevi su iz tzv. zlatne sredine,  {to zna~i da mogu posti}i izvjestan uspjeh koji }e donijeti dobro i njima i vlasnicima firmi. Po{to nam svakako predstoji privatizacija i tranzicija     ( prelaz sa dru{tvenog vlasni{tva na privatno), to je {tetno za velika preduze}a da se sa time odugovla~i jer sve vi{e kreativnih, koji su radili i trunuli u takvim firmama,  gubi strpljenje i odlazi u male firme. Oni se nadaju da }e  im tamo biti pru`ena {ansa da iskoriste svoju kreativnost {to im u velikim firmama jo{ nije omogu}eno a vrijeme neumitno prolazi..

             Da bi se izvr{ila potpuna tranzicija iz socijalisti~kog  na~ina privre|ivanja u kapitalisti~ki, nije dovoljno samo izvr{iti privatizaciju dru{tvene imovine, ve} je potrebno stvoriti pravni i svaki drugi ambijent koji }e omogu}iti takvo preure|ivanje. To zna~i da je potrebno jo{ rije{iti skup problema pravne i fiskalne prirode  kako se ne bi desilo da je nedovoljno ure|ena dr`ava ko~nica takvih promjena. Kao prvi preduslov mora se spomenuti formiranje slobodnog tr`i{ta koje ne}e nikakvim granicama i carinama {tititi doma}u proizvodnju.  Doma}a proizvodnja treba da se {titi kvalitetom i cijenom. Kad bude u stanju time da se odbrani od konkurencije koja dolazi sa strane, tad }e biti u stanju  da bude konkurentna i  na tr`i{tu drugih zemalja. Drugi va`an faktor za uspje{nost tranzicije je stabilna, konvertibilna valuta, kakvu mi nikad nismo imali. Razlog za to je bilo konstantno rje{avanje naraslih socijalnih problema  do{tampavanjem novca bez pokri}a. Time se odga|ala agonija i produ`avalo vegetiranje prethodnog  socijalisti~kog sistema. U takvom dru{tvu nabujalih  problema i bijede svatko je bio svakom kriv, a pravi krivci su ostajali na vrhu, nedodirljivi i maksimalno privilegovani u svakom pogledu.  Njih nisu poga|ale ni bijeda ni nesta{ice ni bilo koje druge nesre}e, a za sve to su bili zaslu`ni ba{ oni i njihov nakaradni sistem  ~ije trajanje su nastojali na sve mogu}e na~ine produ`iti ~ime su u nedogled odlagali pravo rje{enje. Zato nije ~udo {to je u takvoj naelektrisanoj sredini lako do{lo do razbuktavanja rata. Bila je potrebna samo iskra, a i ona se lako na{la..  

            Slijede}i va`an preduslov za zapo~injanje obavljanja ikakve tranzicije je korektna i stimulativna fiskalna politika. Korektna u smislu zakona koji su za sve jednako va`e}i, a stimulativna u smislu da daje razne poreske olak{ice onima koji su voljni da dio svoje dobiti dalje ula`u u razna pro{irenja kapaciteta, ~ime se otvaraju nova radna mjesta i sl.

            Slijede}i preduslov je jasno, fumkcionalno zakonodavstvo koje }e maksimalno olak{ati dobijanje svih neophodnih dokumenata vezanih za legalizaciju privatne ili dioni~arske firme.

            Po{to se kod nas na dr`avnom nivou nije uradilo do sada bog zna {ta u tom smislu, neki sposobniji pojedinci su izgubili strpljenje i poku{ali da krenu obrnutim redom: uradili su {ta su mogli na lokalnom nivou vlasti u smislu obezbje|ivanja koliko-toliko povoljnih  preduslova za razvoj privatnog poduzetni{tva i na taj na~in  pomogli da se sa tim bar u njihovim sredinama krene sa mrtve ta~ke. I, za ~udo, bez obzira na sva ona ograni~enja koja dolaze od dr`ave, ipak su uspjeli. U vezi s tim vrlo je ilustrativna konstatacija g. [irbegovi}a,  gra|evinskog preduzetnika iz Gra~anice koji ka`e:”Na{a op{tina je, mimo dr`ave, uradila sve {to je mogla da pomogne privatno poduzetni{tvo. Tamo gdje nije mogla pomo}i, bar nije ni smetala. Time je doprinijela da se sa privatnim preduzetni{tvom najdalje oti{lo ba{ u Gra~anici.”  Sli~an poku{aj napravila je i op}ina  u Lakta{ima i tako|er je imala lijepih rezultata. Iz ova dva primjera je vidljivo da se mnogo toga mo`e uraditi i u haoti~noj dr`avi  ako se bar u nekim strukturama vlasti na|u ljudi koji imaju sluha za  novi dah vremena koji dolazi. Zato treba savjetovati bira~ima da bar u  svojoj sredini, tj. na lokalnom nivou glasaju za ljude u koje vjeruju, u ljude koji su ne{to korisno za svoju sredinu ve}  uradili i  od kojih mo`ete jo{ ne{to takvo o~ekivati. Ako se tako budu pona{ali bira~i na lokalnom nivou, sigurno }e na kraju i vlastodr{ci  na dr`avnom nivou biti prisiljeni da urade ono {to trenutna situacija zahtijeva, ina~e  postoji  opasnost da ih razumni bira~i na idu}im izborima skinu, s obzirom da su o~igledna ko~nica napretku. Ako ih se ne prisili na to, oni to nikad ne}e uraditi jer je njima dobro. Oni su  u ovakvom haosu za sebe  na{li  sigurne puteve enormnog boga}enja, pa  nemaju razloga da i{ta mijenjaju i jedino od ~ega strijepe je da netko ne pomuti njihove krugove. To {to zbog toga trpi narod, a dr`ava sve vi{e zaostaje za svijetom, njih nije briga jer se to ni na koji na~in ne reflektuje na njihov standard i nov~anik. Oni su odavno zaboravili tko ih je birao a sebe su poistovjrtili sa dr`avom kao {to je bio obi~aj u doba feudalizma. Za njih je narod samo ishlapjela glasa~ka ma{ina koju je lako obrlatiti sa nekoliko ideolo{kih fraza me|u kojima su  naj~e{}e one o nacionalnoj ugro`enosti i  sa neprijateljem ispred vrata.

             Kod otpo~injanja aktivnosti vezanih za privatno preduzetni{tvo, najve}i problem je kako obezbijediti po~etni kapital i kako  zaraditi svoj prvi milion maraka, kako se to simboli~no ka`e. U tom smislu nije mogu}e dati neki generalni savjet koji }e u svakom slu~aju biti valjan, ali se ipak mo`e re}i: morate imati neku ideju. Mo`da ve} imate ideju za neki preduzetni~ki pothvat, ali nemate potrebna po~etna sredstva koja bi vam obezbijedila realizaciju te ideje. U tom slu~aju imate nekoliko mogu}nosti. Najbolje je da na|ete ortaka koji ima novac ali nema ideju, te da ga ubijedite u perspektivnost va{e ideje. Ako uspijete, nemojte nipo{to ulaziti u posao a da prethodno niste ta~no precizirali me|usobne obaveze i sve ostalo {to je potrebno. Danas ve} postoje  privatne kancelarije koje vas mogu uputiti u pravnu regulativu  vezanu i za odnos prema dr`avi i za odnos prema partneru. Nipo{to ih nemojte eskivirati i raditi na divlje jer iz toga mogu proiza}i mnoge neprilike i veliko razo~arenje. Ili, ako ne uspijete na}i takvog partnera, poku{ajte dobiti neki kredit od me|unarodnih organizacija ili banaka pod {to povoljnijim uslovima otplate. Ako ste vi taj koji ima sredstva, a nema ideju, poku{ajte na}i nekoga tko ima ideju itd.  U svakom slu~aju, ideja vam ne}e pasti s neba. Da bi se ona rodila u va{oj glavi, morate imati mnogo premisa iz kojih je mogu}e da se konstrui{e neka ideja. A da biste to imali, morate: slu{ati i ~itati u medijima sve {to je u vezi sa ovom temom, pa i {ire, razgovarati sa drugim ljudima, obilazite privatne radnje, pijace, trgovine itd. U svakom slu~aju, ne mo`ete le`ati na kau~u, gledati bezvrijedne filmove i slu{ati ki~ muziku i pri tom se nadati da }e vam na pamet pasti neka korisna ideja. Naprotiv, tako mo`e samo da vam zar|a mozak, pa da zaboravite i ono {to ste do tada znali  jer takva vrsta umjetnosti  ne mo`e biti inspiracija  ni za kakvo korisno djelo.  Sa `aljenjem se mora konstatovati da su ove najnovije promjene koje nam predstoje zatekle nespremne stru~njake iz oblasti ekonomije i prava i da nam oni nisu pripremili gotovo nikakvu literaturu iz te oblasti kako bi nam olak{ali da prebrodimo ove te{ko}e koje nam predstoje. Neka  im to slu`i na ~ast. Ali, nadajmo se da ne}e jo{ dugo tako biti. Valjda }e i netko od njih shvatiti {ta mu je du`nost, pa }emo u narednom periodu mo}i na}i i takvu literaturu u na{im knji`arama ili bar ~itati  o tome u nekim progresivnijim i kvalitetnijim ~asopisima. Zato budite uvijek na izvoru doga|aja. Morate biti svjesni toga da u  vremenima  koja dolaze vi{e ne}e biti mogu}e da trideset i vi{e godina idete na jedan te isti posao i da tamo radite jednu te istu stvar i da od primanja na tom radnom mjestu mo`ete pre`ivjeti, a da pri tom ni{ta novo za to vrijeme niste nau~ili. Dolazi vrijeme koje tra`i ~ovjeka velikog op}eg znanja koji mo`e da se prilagodi promjeni zanimanja vi{e puta u toku radnog vijeka. Radnici svih struka, uklju~uju}i tu i one sa  najni`im i najvi{im obrazovanjem moraju biti spremni i voljni da stalno u~e i dopunski se obrazuju. Vrijeme koje dolazi ne}e dozvoliti nikome da mu mozak zar|a jer }e to, naprosto, biti pitanje opstanka. Po~etkom sva~ijeg radnog vijeka zapo~inje dugogodi{nja trka stalnog usavr{avanja. Tko se u tu trku ne uklju~i radit }e do kraja radnog vijeka isto ono {to i prvih dana, uz pretpostavku da }e uz taj uslov uop}e opstati na tom radnom mjestu ( {to je malo vjerovatno). Naravno, za isto tako malu platu! Onaj tko ho}e da `ivi bolje, morat }e vi{e da radi, da stalno bude u toku i da stalno u~i.

 

 

 

            Zaklju~ak

 

 

            U prethodnom  tekstu pojam demokratije se nebrojeno puta spomenuo u raznim kontekstima sa ciljem da ga svaki ~italac {to pravilnije i sveobuhvatnije shvati. Time }e biti smanjena vjerovatnost da se svakom pojedincu  pa i masi pod pojmom demokratije podvali  ne{to {to se nikako ne bi moglo podvesti pod taj pojam. Mo`e se desiti da oni ljudi koji su malo pote{ki  kad je u pitanju bilo kakvo u~enje i sticanje novih znanja  ponekad ka`u:” [ta je mene briga za demokratiju? Mo`e ona i bez mene, a i ja bez nje.” Na`alost, to nije ta~no. Svaki ~ovjek koji `eli dobro sebi, svojim najbli`ima, svojim potomcima i op}enito svojem narodu morat }e se aktivno uklju~iti u sva demokratska zbivanja koja nam predstoje. A da bi to mogao, mora ne{to i znati. Ovoliko koliko je izneseno u prethodnom tekstu, bit }e sasvim dovoljno za ve}inu stanovni{tva, ili }e biti dovoljno bar za po~etak. Za one koji `ele znati vi{e, bit }e u narednom periodu, nadajmo se, vi{e prilike za to. Treba o~ekivati da se i na{a sredstva informisanja, prvenstveno elektronska, {to aktivnije  uklju~e u forsirano obrazovanje naroda  za novonastale prilike. Za sada tamo sjede ljudi kojima takvo {ta jo{ nije palo napamet, {to  je slika i prilika njihovog (ne)profesionalizma. Ako  oni uskoro ne uklju~e u svoje programske {eme obrazovne emisije takvog karaktera koje bi bile namijenjene {irokoj populaciji, nije isklju~eno da }e ih na to prisiliti me|unarodna zajednica, {to bi bila svojevrsna sramota. Valjda mo`e neka dobronamjerna ideja  za dodrobit na{eg naroda do}i i od nas samih, a ne da nam sve, pa i to, mora naturati me|unarodna zajednica!

            Katoli~ki sve}enik iz Ka{tela Luka Vuco ka`e:” U demokraciji je najve}i resurs razvoja sam ~ovjek i njegova pamet. [to vi{e ljudi sudjeluje u tom procesu to je demokracija ve}a a rezultati razvoja bolji. Neki tvrde da su najve}e `ivotinje koje su `ivjele na svijetu, dinosaurusi, izumrli zbog toga {to im je razvoj krenuo u krivom smjeru. Bile su to divovske `ivotinje koje nitko nije ugro`avao te su zbog toga imale koko{ju pamet s kojom nisu mogle rije{iti novonastale probleme opstanka. Srednjevjekovlje, kao i autoritativni sustavi, a komunizam nam je najbli`i primjer, nisu dr`ali mnogo do ljudske pameti nego do posluha vo|i, koji jedini zna. Tako su se raspale dr`ave i sustavi jer su imali koko{ju pamet. Zato se mo`e tvrditi da razvoj dolazi od ljudi i njihove umje{nosti a ne od vlasti i predsjednika. U SAD-u do skora    ( tj. dok nisu  na vidjelo iza{le predsjednikove bludne radnje) malo tko je znao za ime predsjednika, a Amerika se uveliko razvijala. U Rusiji za Jelcina svi znaju, ali ljudi nemaju posla, a ako ga i imaju, od pla}e ne mogu `ivjeti. Ta velika zemlja podsje}a na dinosaurusa koji nije sposoban za `ivot, jer ga vodi pamet jednog ~ovjeka. Posve je jasno kojoj zemlji nalikuje Hrvatska ( a ja bi rekla: i ostale balkanske zemlje). Gdje god se vlast ve`e  uz predsjednika, on postaje VELIK i VA@AN, a zemlja MALOLJUDNA i SIROMA[NA. Kad je Tito polovinom sedamdesetih posjetio Njema~ku, jedan od gastarbajtera je rekao: “Oni imaju silnu zemlju, a mi silnog predsjednika. Ne mo`e se imati oboje.”Takva zemlja ne investira novac u ljudsku pamet nego u policijsko osiguranje predsjednika. [to god jedna tvrtka vi{e investira u pamet, to }e i njezin produkt biti bolji. I zada}a vlasti je ista: ona ne prodaje svoju pamet nego ostvaruje uvjete da pamet ljudi do|e do izra`aja. Sli~no kao {to seljak obra|uje zemlju da bi se razvile biljke. Zadatak novina i {kole nije da pri~aju intrigantske pri~e, nego da u~e pismenosti, jer }e nepismen narod trajno ostati u vremenu usmene predaje, na svoju {tetu. Ako vlast ne oslu{kuje pamet naroda, ostaje u srednjem vijeku    ( {to je o~igledno na osnovu mnogih srednjevjekovnih pojava u zadnje vrijeme). A takvo, srednjevjekovno okru`je gu{i svaki napredak jer gu{i svoje talente i op}enito svoju pamet. Ilustrativan je primjer jednog 19-godi{njeg mladi}a koji je napustio studije u totalitarnoj DDR i  kasnije na zapadu  doprinio da njegova tvrtka obr}e milijardske svote. Da li bi taj ~ovjek mogao uspjeti da je  `ivio i radio kod nas, tj. u zemlji koja nije pripremljena za njegovu pamet i umije{nost? Eto, upravo je to zada}a svake vlasti da svakom gra|aninu pru`i priliku da poka`e {to umije, jer bogatstvo svake zemlje po~iva na proizvodima pameti njezinih ljudi. A samo demokratsko dru{tvo to mo`e obezbijediti.”

            Iako je u  u ovoj  knjizi  pojam demokratije, pravne dr`ave, ljudskih prava, slobodnog tr`i{ta  a  indirektno i  liberalnog kapitalizma   ( koji to sve uklju~uje) nebrojeno puta spomenut  i to isklju~ivo u pozitivnom kontekstu, ne bi trebalo da se dru{tveno ure|enje koje se podrazumijeva pod pojmom liberalnog kapitalizma (koje danas egzistira u razvijenim zemljama svijeta) smatra idealnim. Me|utim, neosporno je, da je to sistem koji se do danas pokazao kao najbolji. S njim se, ni u kom pogledu, ne mo`e usporediti ni real-socijalizam ( koji je do kraja upropastio sve dr`ave u kojima je bio uspostavljen), niti prethodno propali feudalizam i rani kapitalizam. Mora se priznati da je najve}a zasluga liberalnog kapitalizma to {to je omogu}io slobodu stvarala{tva svakom pojedincu, {to je takmi~enje  na osnovu kvaliteta ( a ne nekih sumnjivih kriterija), {to se ostvarila sigurnost kroz pravnu dr`avu  kako za li~nu imovinu, tako i za sve ostalo. Osim toga postoji i institucija ljudskih prava, nekad malo vi{e a nekad malo manje po{tovana, a nekad, dodu{e, i zloupotrebljavana. Naravno, ni liberalni kapitalizam nije bez mana. Mnogi nau~nici smatraju da i on ve} odavno pokazuje znake dekadencije. To bi zna~ilo da }e i on, uslijed nekih negativnosti koje se gomilaju, jednog dana i propasti. Iz historije je poznato da je i Rimsko carstvo, nakon prvih ve}ih znakova dekadencije, po~elo da se survava. Me|utim, do njegove  potpune propasti pro{lo je jo{ oko ~etiristotine godina.Zato je te{ko re}i koliko dugo }e trajati propadanje liberalnog kapitalizma. Me|utim,  s obzirom na historijska iskustva, mo`da se ne}e ni dozvoliti da propadne liberalni kaspitalizam, ve} }e se uzroci koji doprinose njegovom propadanju, lije~iti u hodu. Na taj na~in stvorit }e se {ansa da liberalni kapitalizam preraste u neku svoju, savremeniju, bolju varijantu.

            [to se u stvari najvi{e predbacuje liberalnom kapitalizmu? U po~etku mu se predbacivalo da je prili~no okrutan i nehuman, da mnogi stanovnici nisu u stanju da se izbore za svoje mjesto pod suncem u okviru njegovih surovih pravila borbe na `ivot i smrt    (naravno, re~eno figurativno). Ne radi se tu o stvarnoj borbi na `ivot i smrt, ve} o borbi sa velikom konkurencijom na svjetskom tr`i{tu, gdje mnogi ne mogu da se sna|u, te padaju u bijedu. U ve}ini dr`ava je ovaj problem rije{en ubacivanjem socijalne komponente u zvani~nu politiku, tako da zahvaljuju}i njoj svatko ima mogu}nost da `ivi, koliko-toliko `ivot dostojan ~ovjeka. U nekim dr`avama je ova socijalna komponenta veoma nagla{ena ( [vedska, Kanada). Me|utim, i sada postoji jedna velika zamjerka liberalnom kapitalizmu, za koju  mnogi nau~nici smatraju  da }e  mu do}i glave. O ~emu se zapravo radi?

            Svjedoci smo sve ~e{}ih pojava samoubistava, droge, kriminala, psiholo{kih oboljenja i nekih oboljenja koja su posljedica svega prethodnog   ( AIDS i dr.) Prijete li ove pojave da uni{te, ne samo sistem liberalnog kapitalizma, ve} i ~itavo ~ovje~anstvo? Mora se priznati, sve te pojave su tekovina liberalnog kapitalizma. [ta je, u stvari, dovelo do ovih pojava? Zbog ~ega su u ekspanziji? Mogu li se sprije~iti ili bar usporiti i smanjiti?

Prema mi{ljenju stru~njaka iz oblasti psihologije i drugih dodirnih nauka, u pitanju je previ{e forsirana materijalna strana `ivota, a zapostavljena duhovna. ^ovjek ipak nije automat, pa da se sa njim postupa na takav na~in. ^ovjek je, prije svega, dru{tveno, osje}ajno bi}e, a sa takvim svojim osobinama, on ne mo`e do kraja dobro igrati ulogu automata. Zbog toga dolazi do unutra{njih konflikata u ~ovjeku, {to ga onda povede stranputicom.

            Prema tome, ako liberalni kapitalizam, kao {to je naknadno uveo socijalnu komponentu u svoju politiku, uvede naknadno i duhovnu, psiholo{ku komponentu, ima ve}e {anse na opstanak. Smatra se da bi neko budu}e dru{tveno ure|enje, koje bi moglo da zamijeni liberalni kapitalizam, bilo upravo takvo dru{tveno ure|enje koje bi se baziralo na svim pozitivnim tekovinama liberalnog kapitalizma (demokratija, ljudska prava, slobodno tr`i{te i dr.), ali bi uklju~ivalo  socijalnu i duhovnu komponentu koja je neophdna da bi ~ovjek ostao ~ovjek, li~nost, a ne automat. U protivnom, liberalni kapitalizam }e ~initi da dru{tvo ( i ~ovjek kao njegov osnovni element) bude sve bolesnije ( u op}em smislu) {to }e neminovno dovesti do propasti  dru{tva, a time i liberalnog kapitalizma. Tim vi{e {to nemilosrdna borba za egzistenciju  ograni~ava ljude da se {ire obrazuju i informi{u o onom {to se oko njih de{ava pa nisu nemogu}e degradacije i zloupotrebe principa i tekovina demokrtije od strane nekolicene vlastodr`aca  {to mo`e da rezultira u revitalizaciji fa{izma. Takvo ne{to se upravo sada de{ava a mo`e rezultirati  novim svjetskim ratom koji bi se, s obzirom na oru`ja kakvima se danas raspola`e, mogao pretvoriti u kataklizmu planete Zemlje, a rezultat je projekta NOVI SVJETSKI POREDAK koji ima sve elemente fa{isti~ke ideologije. Osim toga, kreatori ove ideologije smatraju da je protestantski individualizam doveo skoro do propasti zapadna dru{tva pa sad poku{avaju da to sprije~e nametanjem katoli~ke autoritarne demokratije, {to tvrdi na{ poznati histori~ar i geopoliti~ar dr Milorad Ekme~i}. Prema njemu, u toj  katoli~koj  klerikalnoj  demokratiji katoli~ka crkva  odre|uje pravila pona{anja i moral, {to smo mi dobro iskusili (u formi licemjerja i politike dvostrukih ar{ina) u ovom posljednjem ratu i oko njega.

 Zna~i, u su{tini, neobrazovanost i neinformisanost  je uzrok svih nevolja ~ovjeka i naroda. ^injenica da je podjela na dobre i lo{e   momke prihvatljiva upravo za neobrazovnu i primitivnu masu kojoj takvo gledanje omogu}uje da se ne udubljuje u ina~e kompleksne me|uljudske i me|udr`avne odnose, krije u sebi velike opasnosti. Takvi pogledi na  probleme neminovno vode ka stavu tipa: dobar Indijanac je samo mrtav Indijanac,  a koji poti~e sa teritorije USA i danas se {iroko primjenjuje {irom globusa na sve one koji  ne prihvataju  poni`enja i ropstvo. U svjetlu toga,  {to zna~e najvrednija ljudska prava kao {to su: pravo na slobodu mi{ljenja i slobodu izra`avanja? Ve}ina Amerikanaca  ta svoja prava nikad ne iskoristi! Upravo zbog toga se ponovo de{avaju balovi vampira  u izvo|enju |avoljih alijansi!  Ako se liberalni kapitalizam ne oslobodi po{asti koncentrisane u ideologiji NOVOG SVJETSKOG PORETKA, propast mu ne gine. A primjena ideologije katoli~e crkve  mo`e biti samo lo{a kratkotrajna terapija, nakon koje je sudnji dan pacijenta jo{ izvjesniji..

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

           

                        ZAKLJU^AK

 

 

 

            Nadam se da sam  ovakvim izborom tema uspjela zadr`ati va{u pa`nju do kraja ove knjige. Ovaj tekst svakako nije savr{en, niti takav tekst uop}e mo`e biti napisan. Ali, ovaj tekst je sigurnio prvi takve vrste na prostorima  Balkana.

            Osje}am potrebu da napi{em ne{to  i pod  naslovom ZAKLJU^AK, kao {to bi bio red  i obi~aj za ovakav tekst esejisti~kog karaktera. Ja svakako imam poruku koju bi uputila ~itaocima na kraju, ali ipak osje}am da je bolje da oni sami izvuku zaklju~ak iz prethodnog teksta. U svakom slu~aju }e to biti korisnije i za njih, i za mene i za sve nas jer }e to zna~iti da su shvatili  ovaj tekst.  Ako do sada  nisu znali mnoge podatke koji su ovdje navedeni, sad kad  su ~uli za njih  mo}i }e lak{e, svatko sebi, napisati  ZAKLJU^AK.  A ja sam se maksimalo trudila da sakupim {to vjerodostojnije, {to objektivnije i {to relevantnije podatke. Ako negdje nisam  do kraja uspjela u tome, oprostite mi, jer suvi{e je mnogo la`i, hipokrizije, neprofesionalizma i me{etarenja u   na{im sredstvima javnog informisanja i drugdje, pa je mogu}e da  su i mene, bez obzira na svu moju opreznost i ~itanje izme|u redaka, negdje obmanuli.

            Iako nemam namjeru da pi{em moj vlastiti zaklju~ak, ipak moram podsjetiti na ono {to je ve}  odavno poznato, a mo`e se vidjeti i na primjerima razvijenih dr`ava,  a to je da je red, rad i odgovornost osnova svakog uspjeha. Da bi stanovni{tvo  moglo udovoljiti u tom pogledu, osnovni preduslov je da bude prosvije}eno, obrazovano i informisano. Zna~i, ako `elimo bolji `ivot prosvje}ujmo se, obrazujmo se i informi{imo se!

            U svakom slu~aju, nije mi bila namjera da  vam saop{tim neku kona~nu verziju  razmi{ljanja o navedenim problemima, niti da vam dam definitivan odgovor na takva pitanja. U stvari, htjela sam samo da vas podstaknem da o svim takvim i sli~nim temama i sami razmi{ljate,  jer }ete tako  postati samosvjesna osoba kojom ne mogu manipulisati razni doma}i i strani me{etari, zarad svojih interesa, a na va{u {tetu. Ako sam uspjela da vam  bar stavim bubu u glavu, onda se ovaj moj veliki trud isplatio..

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                         LITERATURA

 

 

/1/   Altermatt, U.: Etnonacionalizam u Evropi. Je`-svjetionik,

       Sarajevo, 1997.

/2/   Andri}, I.: Sabrana djela, Svjetlost Sarajevo, Mladost 

       Zagreb, Prosveta, Beograd i dr.,1981.

/3/   Carnagie, D.: Psihologija uspjeha, I , II, III, Prosvjeta,Zagreb 1988.

/ 4/   Cviji}, J.: Balkansko poluostrvo, SANU i dr., Beograd, 1991.

/5/   Dra{kovi}, V.: Odgovori, Prosveta, Beograd, 1987.

/6/   D`aja, M.: Banjaluka u putopisima i napisima, III izdanje, 1973.

/7/   Holbah, P.: Razgoli}eno hri{}anstvo, Rad, Beograd, 1967.

/8/   Jefti}, M.: Od islamske deklaracije do verskog rata u BiH, Filip Vi{nji},

       Beograd 1993.

/9/   Jeleni}, fra J.: Kultura i bosanski franjevci, fototip izdanja iz

       1915,  Svjetlost, Sarajevo, 1990.   

/10/  Kanic, F.: Srbija-zemlja i stanovni{tvo, Srpska knji`evna zadruga

        Beograd 1985.

/11/  Op}a enciklopedija JLZ, Zagreb 1968.

/12/  Selimovi}, M.: Sabrana djela, Svjetlost,  Sarajevo 1977.

/13/  Sharpe, R., Lewis, D.: Faktor uspjeha, IV izdanje, Prosvjeta

        Zagreb, 1988.

/14/  Stojanovi}, M.: Veliko umiranje, Narodna i univerzitetska

        biblioteka Banjaluka, 1995.     

/15/  Kalaji}, D.: Ameri~ko zlo 2- Ogledi 1993-1998.,IKP

        Nikola Pa{i},Beograd 1998.

/16/  Carevi}, M., Kraj iluzija, Glas, Banjaluka 1998.

/17/  Qualaben, L.P.: A History of the Christian Church, Nelson/Sons,

        New York 1942

/18/  Ili}, R.: Op{ta nau~na teorija ( Op{ti svjetonazor),  Oslobo|enje,

        Banjaluka 1999.

/19/ Stojanovi}, M.: Politi~ko-geografski i geopoliti~ki aspekti

       globalizacije savremenog svijeta, Narodna i univerzitetska

       biblioteka, Banjaluka,1999.

/20/ Koljevi},N.: Od Platona do Dejtona-zapisi o dr`avi, Glas Srpski,

       Banjaluka 1996.

/21/ Stanojevi},O., Avrampvi},S.: Osnovi retorike i besedni{tva, Zavod za

       ud`benike, Beograd 1994.

 

 

^asopisi:

 

/1/  ARGUMENT, Beograd

/2/  BANJALU^KE NOVINE, Banjaluka

/3/  FERAL TRIBUNE, Split

/4/  GLOBUS, Zagreb

/5/  JUTARNJI LIST, Zagreb

/6/  NACIONAL, Zagreb

/7/  NEDELJNI TELEGRAF, Beograd

/8/  NEZAVISNE NOVINE, Banjaluka

/9/  SLOBODNA BOSNA, Sarajevo

/10/  SLOBODNA DALMACIJA, Split

/11/  TJEDNIK, Zagreb

 

Nau~ni radovi:

 

/1/  Stojanovi},M.: Geopoliti~ko prekrajanje Balkana, predavanja na

        PMF Banjaluka 1997.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                            SADR@AJ

 

 

PREDGOVOR……………………………………………….1

UVOD……………………………………………………… 5

I  HISTORIJA  PORIJEKLA BALKANSKOG

   STANOVNI[TVA……………………………………….11

            Umjesto uvoda ……………………………………..11

            Krivotvorenje historije u politi~ke svrhe…………….12

            Kratak izvod iz historije porijekla balkanskih naroda..26

            Zaklju~ak……………………………………………44

II  PROSVJE]ENOST  BALKANSKOG  STANOVNI[TVA              

            Uvod………………………………………………  49

            Situacija vezana za obrazovanje i mogu}nost njenog

            pobolj{anje………………………………………….53

            Zaklju~ak……………………………………………68

III  RELIGIJE NA BALKANU  ……………………………70

            Op}enito o religijama………………………………  74

            Kr{}anstvo…………………………………………..77

            Islam……………………………………………… 104

            Zaklju~ak…………………………………………  109

IV  PSIHOLOGIJA  BALKANSKOG  STANOVNI[TVA121

           Zna~aj poznavanja psihologije ~ovjeka……………  121

           Psihologija balkanskog ~ovjeka…………………… 127

           Moral………………………………………………141

            Psiholo{ki tipovi na Balkanu po Cviji}u……………144

            Zaklju~ak……………………………………………159

V  BALKANSKI  GEOPOLITI^KI  ^VOR            ………………163

Uvod………………………………………………   163

            Uloga religija u politici………………………………164

            Uticaj velikih sila…………………………………… 166

            Novi svjetski poredak-NSP…………………………169

           [ta se de{avalo u Hrvatskoj i BiiH od 1991-1995…..177

            Konfuzije vezane za pojam nacije……………………197

            Uloga Broza i komunizma……………………………202

            Uloga Evrope………………………………………   206

            Zaklju~ak……………………………………………  207

VI  PROCES  DEMOKRATIZACIJE  NA  BALKANU…  209

            Uvod…………………………………………………209

            Zamr{enost situacije na Balkanu……………………  211

            Op}enito o demokratiji……………………………… 236

            [ta sve podrazumijeva demokratija…………………  253

            Zaklju~ak……………………………………………..267

   ZAKLJU^AK……………………………………………. 273

   LITERATURA…………………………………………….275

   SADR@AJ………………………………………………. 277

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

            O  AUTORU

 

 

            Radojka ([aki}) Pra{talo ro|ena je 7.7. 1947. u Daruvaru kao prvo dijete  Damjana i Danice [aki}. Kasnije je dobila jo{ sestru i brata. Njeni roditelji, zbog prirode posla oca Damjana, mijenjali su ~esto mjesto boravka, pa je Radojka osmogodi{nju {kolu zapo~ela u Gerovu, nastavila u Hercegovcu, a zavr{ila u Bjelovaru. U tom gradu zavr{ila je i gimnaziju. Sve razrede u toku {kolovanja zavr{ila je odli~nim uspjehom. Nakon toga zavr{ila je i studij elektrotehnike na Elektrotehni~kom fakultetu u Banjaluci. Kao stipendista fabrike ^AJAVEC zaposlila se u toj Fabrici gdje je radila godinu i po dana, a zatim je pre{la na Elektrotehni~ki fakultet u Banjaluci.

            Godine l981. magistrirala je na Elektrotehni~kom fakultetu u Zagrebu ( oblast elektromagnetskih polja), a 1991. godine doktorirala je tako|er na Elektrotehni~kom fakultetu  u Zagrebu ( oblast mirotalasa). Sada radi na Elektrotehmi~kom fakultetu u Banjaluci. Majka je dvoje djece.

            Godine 1997. objavila je knjigu [TA JE KOMPJUTER, a uskoro treba da objavi dva ud`benika za predmete koje predaje na Elektrotehni~kom fakultetu u Banjaluci. Radi se o ud`benicima UVOD U RADIO-PREDAJNIE   i   UVOD U  MIKROTALASNU TEHNIKU ( u koatorstvu sa dr Du{ankom Stojanovi}), te knjigu MIKROTALASI U TEORIJI PRAKSI I MJERENJIMA..

             Pod uticajem oca Damjana vrlo rano je po~ela posmatrati politi~ka i sva druga doga|anja oko sebe, a pogotovo nakon {to joj je otac poklonio sabrana djela  Ive Andri}a.  U nemilim doga|ajima koji su se na ovim na{im prostorima po~eli de{avati 1991. godine,  odmah je prepoznala ono {to je njezin otac prognozirao jo{  od {ezdesetih godina.  U to vrijeme njena profesorica Olivera Josifovi} navela ju je da pro~ita i sabrana djela Me{e Selimovi}a, nakon ~ega  je po~ela da se intenzivno bavi  izu~avanjem i analiziranjem pojava na na{im prostorima, ali i {ire. Rezultat toga je i ova knjiga KNJIGA ZA BOLJI @IVOT NA BALKANU koju je napisala sa `eljom da i ostalim stanovnicima Balkana otvori o~i i da im uka`e na uzroke nesre}a koje im se  stalno  ponavljaju, sa `eljom da oni sami, prvenstveno svojim pona{anjem,  vi{e ne doprinose  takvom toku doga|aja.

            Ova knjiga bila je  zavr{ena jo{ 1998. godine. Na`alost, od dvadesetak mo}nih politi~ara, nau~nika, me|unarodnih i na{ih organizacija, banaka, osiguravaju}ih dru{tava i dr. nitko nije htio da pru`i niti moralnu, niti stru~nu, niti materijalnu pomo} za {tampanje ove knjige. [tavi{e, izgleda da nisu ni razumjeli {ta je pisac htio da ka`e, ili su smatrali da je knjiga suvi{e opasna, s obzirom da otvara o~i narodu, a za njih je ipak bolje da  narod  ostane slijep, gluh i glup.

            Na svu sre}u na{le su  se bar dvije osobe me|u njima koje u svojim razmi{ljanjima idu ispred svih njih, a uz to su jo{ i dobronamjerne pa `ele da narod ne bude vi{e slijep, gluh i glup.  To su vlasnici firme EKO&MMM  Marija  i Mirko Kne`evi}. Oni su pristali da financiraju {tampanje ove knjige, na ~emu im  je autor  veoma zahvalan, a vjerovatno ne}e biti samo autor.