OBUZDAJMO DINARCA
U SEBI
Ovo o ~emu }u ovdje pisati do skora je
bila tabu tema. Kamo sre}a da se o tome
smjelo pisati i govoriti bar prije 30
godina! Jer, dok god se svatko od nas ne suo~i sa istinom bar o
svom karakteru ( a bilo bi dobro i o porijeklu) do tada ne mo`e biti
nikakvih spektakularnih pomaka na bolje. Ako svatko od nas i dalje bude tvrdio
i sebi i drugima da je on idealan i da je sve {to je on uradio idealno i kao
takvo ne treba da se mijenja, ni{ta se kod nas ne}e promijeniti na bolje, a
bolji `ivot ostat }e samo pusta `elja za ve}inu nas.
Nakon svih nesretnih dogadjanja na
Balkanu, sve vi{e preovladava ubije|enje da je
glavni krivac za sve to svijest stanovni{tva. Kroz surovu historiju i razne strane
uticaje, stanovni{tvo ovih na{ih prostora je podijeljeno raznim vje{ta~kim
granicama, satjetrano u razne torove i maksimalno
me|usobno suprotstavljeno. U
skladu s tim formirao se neki njihov
specifi~ni pogled na svijet i neka njihova specifi~na svijest. Na`alost, i
jedno i drugo ga konstantno
onemogu}avaju da dosegne ono {to se zove bolji `ivot.
Kako se
ona isto~nja~ka izreka koja ka`e: Mijenjaju}i svijest mijenjamo
svijet, sve vi{e prepoznaje i kod
nas kao veoma korisna mudrost, to je treba slijediti i primijeniti u
`ivotu. Ali kako kad je poznato da ~ovjek najte`e mijenja svoju svijest?!
U zadnje vrijeme se sve ~e{}e ~uje od
strane pametnih, obrazovanih i
dobronamjernih ljudi da se bolji `ivot ne}e mo}i dosti}i uz dosada{nje
poglede na svijet i dosada{nju svijest i savjest stanovni{tva. Me|utim, ove tvrdnje obi~nom ~ovjeku ostaju nedovoljno jasne, ~ak imaginarne, a
time i beskorisne. Zbog toga }u ja, u
ovom tekstu, poku{ati ilustrovati ove stavove mnogobrojnim primjerima iz literature i stvarnog `ivota,
te tako omogu}iti svakom da u navedenim karakternim osobinama prepozna bar
dijeli} svojih osobina, da ih prizna bar sebi samome i da se potrudi
promijeniti ih u cilju boljeg `ivota.
Dakle, ako ~ovjek u jednom trenutku
shvati da je upravo on najve}i krivac
za to {to nam je domovina u ovakvom haosu i {to se u njoj tako te{ko
`ivi i ako mu se pri tom uka`e na to da
promjenom svoje svijesti i svog pona{anja mo`e doprinijeti promjeni stanja na
bolje, mo`e postati motiviran za promjenu svog pona{anja. A tek to }e biti pravi po~etak njegovog puta u bolji `ivot. Da li }e
stvarno i dosti}i taj bolji `ivot zavisi u mnogome i od toga koliko ljudi je
krenulo tim putem, jer }e od toga zavisiti i brzina promjena koje
}e rezultirati boljim uslovima `ivljenja.
Dodu{e, ne mo`e se re}i da se kod nas ne doga|aju ba{ nikakve promjene,
ali se na`alost mora konstatovati da se
te promjene odvijaju veoma sporo i da njihove rezultate mnoge dana{nje generacije ne}e do~ekati.
Naime, ovakva spontana i maksimalnom
opstruirana promjena stanja je toliko
spora da je vi{e primjerena `ivotnom vijeku kornja~e ( koji je nekoliko stotina
godina), negoli `ivotnom vijeku ~ovjeka ( koji je oko 70-ak godina). Budu li se
u promjene stanovnici tako sporo i te{ko uklju~ivali, ne}e se skoro
formirati kriti~na masa
takvih stanovnika koji bi mogli povu}i te promjene, bez obzira na opstrukciju
onih ostalih. Dakle, svi oni koji
`ele da ipak stignu osjetiti blagodati boljeg `ivota, moraju
se aktivno uklju~iti i maksimalno
doprinijeti da promjene u na{em dru{tvu teku {to br`e, tj. da se takriti~na
masa svjesnih stanovnika {to prije
dostigne.
U zadnje vrijeme se na sve strane ~uje kako je dugotrajnim uru{avanjem socijalizma i potonjim stanjem haosa i rata potpuno i{~ezao sistem pravih vrijednosti, a na njegovom mjestu se instalirao sistem obrnutih vrijednosti. Tako se do{lo u situaciju da nam elitu predstavlja kvazielita, te da umjesto znanja, rada i po{tenja cijenimo ( i obilato pla}amo) dilentatizam, lopovluk, korupciju, demagogiju i licemjerstvo. Svako dru{tvo sa takvim nakaradnim sistemom vrijednosti mora propasti, pa ni na{e ne}e biti iznimka. Upravo zbog toga ni 8 godina nakon zavr{etka rata, te{ko da ima ikakvog pobolj{anja situacije.
Znaju}i sve ovo, trebalo bi samo (!?) promijeniti svijest,
svoje stavove i svoje pona{anje i stvari bi se po~ele ubrzano mijenjati na
bolje. Ali, to ne}i i}i tako lako sve dok
svatko od nas ne obuzda Dinarca ( Balkanca) u sebi..
Kao prva te{ko}a na koju se pri tom
nailazi je priznanje svakog od nas da
u nama zaista ~u~i Dinarac. Ve}ina
na{eg stanovni{tva ne zna ni pribli`no pravu historiju Balkana pa mnogi od njih potpuno neosnovano sebe
smatraju raznim etni~kim
~istuncima, {to
je potpuno apsurdno ako se ima u vidu bar mali dio raznih mije{anja i migracija
na ovim prostorima, u toku
historije. Ali, ako budemo po{teni bar
prema sebi, ako ve} to ne}emo prema drugima, prepoznajmo bar karakterne osobine Dinarca u svojim
karakternim osobinama ( ako ve} mnogi
ne}e da priznaju prisustvo dinarskih gena) i poku{ajmo ih obuzdati. To }e biti
dovoljno, za po~etak.
Za mnoge nesre}e i neda}e stanovnika Balkana krivo je njihovo
pona{anje. Zbog njihove neinformisanosti
i neprosvje}enosti postoji sklonost ka fatalisti~kom gledanju i pona{anju. Naime, ljudi obi~no misle
ovako: Ja
sam onakav kakav jesam. Kao {to je neka osoba ro|ena visoka ili niska, plavooka
ili sme|eoka, debela ili mr{ava, tako je i sa pona{anjem. Neki su ljudi ro|eni
sa samopouzdanjem, drugi su povu~eni, neki su inteligentni, neki tupi..
Me|utim, nau~na istra`ivanja su samo u neznatnoj mjeri potvrdila takvo
fatalisti~ko gledanje. Svi smo mi ro|eni sa {irokim spektrom mogu}nosti. Zato
bi trebalo da budemo zainteresovani da se oslobodimo bar onih oblika pona{anja koje smo posisali sa maj~inim mlijekom,
ukoliko su se pokazali kao neadekvatni, a koji nisu upisani u
na{ genetski kod. Mi smo ih samo nau~ili posredstvom
okoline u kojoj `ivimo. Me|utim, ~ak i
one koji su upisani u na{ genetski kod, mo`emo bar djelomi~no obuzdati i
staviti pod kontrolu. To drugim rje~ima
zna~i da svaki svjestan pojedinac mo`e da uti~e na svoje pona{anje u
`eljenom smjeru. Mnogobrojnim eksperimentima u eksperimentalnoj
psihologiji dokazano je da se
razli~iti oblici pona{anja, pod odre|enim uslovima, mogu
nau~iti, te da se od nau~enog pona{anja, opet pod odre|enim uslovima, pojedinac
mo`e odu~iti. Me|utim, treba biti svjestan da to nije ni lako ni jednostavno.
Ali, ipak je mogu}e! ^udesna zamr{enost psihi~kog ustrojstva ~ovjeka ote`ava to
sama po sebi, a posebno kad je u
interakciji sa uticajima okoline koju je ~esto veoma te{ko kontrolisati. Ipak,
vrijedi poku{ati!
A kakav je u stvari taj Dinarac koji ~u~i
u nama? Prema istra`ivanjima uglednog antropogeografa Jovana Cviji}a na Balkanu
se, uslijed raznih uticaja, formiralo vi{e karakternih grupa o ~emu se vi{e
podataka mo`e na}i u njegovoj knjizi BALKANSKO POLUOSTRVO. Me|u tim grupama
postoje dvije ekstremne: dinarska i rajinska, ~iji karakterni elementi se
prepoznaju u ve}ini karakternih crta i dana{njih stanovnika Balkana. Po svemu sude}i, upravo te karakterne crte
na{eg stanovni{tva su u najve}oj mjeri krive za njegovu zlu sudbinu, pa zbog
toga svatko tko prepozna i{ta od tih
osobina u svom karakteru, morao bi se
maksimalno potrudi da ih elimini{e ili bar obuzda.
Psihologija balkanskog ~ovjeka
^udan je balkanski ~ovjek. Ako netko sa strane posmatra
njegovo pona{anje, analizira njegove stavove i posmatra njegovo djelovanje u
okviru dru{tva u kojem `ivi, ne mo`e da se oslobodi utiska da taj ~ovjek konstantno radi u korist svoje {tete! Zbog
toga nije ~udo {to mu se to sve vra}a na najgori mogu}i na~in: kroz ratove,
bijedu i nesre}u svake vrste. Ne ka`e uzalud narodna poslovica: Svatko je kova~
svoje sre}e. Ali i nesre}e! Naj`alosnija ~injenica na Balkanu je upravo ta {to
je ovdje bilo i jo{ uvijek ima mnogo,
mnogo vi{e kova~a nesre}e negoli kova~a sre}e, a to se skr{i kao nesre}a
i na jednima i na drugima. Zato svaki stanovnik Balkana treba da bude iskren
bar prema sebi i da analiziraju}i
objektivno svoje pona{anje, ~injenje i ne~injenje postane
svjestan svojeg vlastitog udjela u nesre}ama koje se de{avaju balkanskom
stanovni{tvu i njemu samome.
Psihologija ~ovjeka kao vi{eg bi}a je vjerovatno bar
sli~na (ako mo`da ne i ista) u svim
krajevima svijeta, ali je ona razli~itim tradicijama, religijama, politi~kim
sistemima, prosvje}ivanjem i obrazovanjem u mnogome korigovana i usmjeravana,
planski ili neplanski, u pozitivnom ili negativnom smislu. Ovdje na Balkanu, u
nedostatku ozbiljnih politi~kih sistema, svi ovi razni uticaji su se reflektovali
na stanovni{tvo uglavnom negativno tako
da se konstantno ima situacija koja bi
se mogla uporediti sa ra{timovanim
orkestrom. Tako razne tradicije, umjesto da doprinose bogatstvu kulture, one samo unose razdor i
zabunu u stanovni{tvo koje je u tom smislu veoma {aroliko. Religije djeluju jo{
pogubnije, potpuno destruktivno zahvaljuju}i
~injenici da ih mnogobrojni zlonamjernici konstantno
zloupotrebljavaju u svrhu svojih vlastitih ciljeva, shvataju}i njihovu mo}.
Ozbiljnih politi~kih sistema na Balkanu nikad nije ni bilo, a {to se
obrazovanja i prosvje}ivanja ti~e ono je uvijek na margini i nikad nije bilo
su{tinsko ve} uvijek samo formalno. Zbog toga je balkanski ~ovjek upravo takav
kakav je. Da bi ga bolje upoznali, dajmo rije~ onima koji su ga najbolje
poznavali i koji su ga u svojim djelima bezbroj puta opisali.
Ivo Andri}, u ZNAKOVIMA PORED PUTA, ka`e:
^ovek koji nastoji da poraste tako {to u svojim, a zatim u sva~ijim o~ima
umanjuje sve oko sebe, da bi to postigao, on primenjuje nadljudski i neljudski
visoka merila na sva~ija dela i postupke. Pred njegovim sudom ne mo`e niko
opstati, ni tu meru izdr`ati, pred njim se sve spu{ta, povija i smanjuje do
nepostojanja. Jedinica mjerenja je nula. Kad tako sve oceni, premeri i sravni
sa zemljom, onda se pobedni~ki pro{eta tom pustinjom, kao melanholi~an
trijumfator, `ale}i se na nesposobnost ljudi i nesavr{enost stvari. A iza
njegovih le|a odmah se ispravlja i di`e sve {to je on svojim merenjem oborio i
unizio i dobija ponovo svoju stvarnu meru i visinu koju je oduvek imalo. Ali
on, on se nikad ne okre}e da bi pogledao iza sebe, ide samo napred,
pobedni~ki i sigurno, i meri i obara
sve, a sam ni{ta ne zna do to i ni~eg nema do svojih visokih merila, i svog beskrajnog
zadovoljstva zbog njih.
Slijede}i citat iz istog djela ka`e: Na
kraju, svi ra~uni i sve ispitivanje, sve se svodilo na jedno: pravo prokletstvo
njegovog `ivota dolazilo je od visokog mi{ljenja koje je imao o sebi. I {to je
najgore, on toga nije bio svestan; to mi{ljenje je `ivelo u njemu kao {to `ivi
u nama na{ krvotok i stalno lu~enje `lezda, a mi ga nismo svesni, ne znamo ga,
ne ose}amo i ne vidimo druga~ije do po
njegovim krajnjim posledicama. To je ~oveka zavodilo na hiljade krivih puteva i
pogre{nih zaklju~aka u `ivotu, nagonilo ga da uzroke svim svojim mnogobrojnim
neda}ama i nezadovoljstvima, i svim protivre~nostima svog `ivota -tra`i tamo
gde oni nisu i ne mogu biti.
U slijede}em citatu iz istog djela, Ivo Andri} ka`e:
Istinski ponos dovoljan je sam sebi. Samo, istinski ponos je redak. Mnogo ~e{}e
susre}emo oholost, sujetu, uobra`enje: nekad su pod njegovim vidom i
imenom, a nekad goli, bez maske. Oni nikad nisu dovoljni sami sebi. Da bi se
potpuno ispoljili i iz`iveli, njima
treba tu|e divljenje i priznanje, ~esto i tu|e poni`enje; oni su za onoliko
ve}i za koliko drugog umanjuju, a ta veli~ina nikad im nije dosta, stoga su
stalno nemirni, u pokretu, tra`e}i na {ta bi mogli da se popnu i izdignu, dok
je ponos uvek miran, zadovoljan onim {to je i gde je, i samo ne da nikom na
sebe. Ponosni ljudi, prirodno, ~esto stradaju zbog svog ponosa, ali im njihov
ponos poma`e da podnesu svako stradanje. Naprotiv, sujetni ljudi se i
poni`avaju da bi zadovoljili svoju sujetu i, naravno, ne uspjevaju u tome, jer
sujeta se, kao }udljiva `ena iz r|avog dru{tva, odjednom okre}e i predbacuje im
ono {to su zbog nje u~inili.
Na jednom
mjestu Ivo Andri} pi{e:
Nekad davno napisao sam da je jedna od ~ovekovih slabosti njegova mala i
ograni~ena sposobnost predvi|anja, naro~ito kad su u pitanju ne sitne i
svakodnevne, nego krupne i sudbonosne stvari. ( To ne zna~i da nije oduvek i
svuda bivalo izuzetnih, velikih ljudi koji su bili sposobni da svetlo{}u svoga
duha obasjaju u`a ili {ira podru~ja budu}nosti.) Ali bez obzira na tu na{u
ograni~enu sposobnost predvi|anja, i svaki od nas obi~nih ljudi treba da
razvija i usavr{ava svoje umne i moralne snage i da savesno vr{i svakodnevne
du`nosti i poslove, kako bi mogao spreman do~ekati tu te{ko predvidljivu
budu}nost i sa {to vi{e razuma, hrabrosti i ljudskog dostojanstva stati pred
svaki zadatak i svako nepredvi|eno isku{enje, koje ona mo`e da donese.
^esto smo primorani da se zapitamo jesu li neki od ljudi koji su bili (ili jo{ uvijek jesu) na
vode}im funkcijama u politici uop}e normalni ljudi? Prema zvani~nim medicinskim
statistikama poznato je da je u svakoj populaciji prisutan ogroman postotak
ljudi za koje se to ne bi moglo re}i. Zbog toga je neophodno obezbijediti
mehanizme koji bi mogli sprije~iti dolazak takvih ljudi na vlast. Ako se to ne
obezbijedi, manijaci poput Hitlera,
Staljina, Lenjina i mnogih drugih bit }e i u budu}e u mogu}nosti da izazivaju
katastrofe poput onih koje su takvi psihopatski bolesnici izazvali. Da je
takvih bolesnih politi~ara bilo ( a i
sad ih ima) na politi~koj sceni Balkana, neosporno je. Zato nije slu~ajno {to
se u ZNAKOVIMA PORED PUTA na{ao i ovaj odlomak:
Jeste
li primetili koliko ludaka i manijaka ima oko nas? Obratite pa`nju, pa }ete
videti. I kod onih koje smatramo normalnim javi se povremeno blesak nekog ludila,
ili ne~eg {to li~i na ludilo, potraje du`e ili kra}e, pa pro|e kao da nije
nikad ni postojao. Ali vi posle toga znate na ~emu ste i gde da svrstate toga
~oveka. Istina, ima i takvih sa kojima se dru`ite ili vi|ate godinama, a da
nikad niste primetili ni{ta {to bi moglo da li~i na ludilo. To zna~i samo da
taj nije imao prilike da se oda. Ili vi niste umeli da vidite. Jer, primetili
vi to ili ne, mo`ete slobodno uzeti kao pravilo da u svakom od ovih oko vas ima
kvasac ludila, ovakvog ili onakvog, ve}eg ili manjeg. (Razume se da to va`i i
za vas, li~no, u odnosu prema drugim ljudima.)
Razli~ite su i mnogobrojne sitne ili krupne vrste du{evnih
poreme}aja od kojih ovi ljudi pate, nekad primetno, a nekad skriveno, ali mi se
~ini da ih ponaj~e{}e napada i zanosi ludilo
veli~ine, golema{tvo raznih oblika i stepena.
Analiziraju}i
pa`ljivo psiholo{ke osobine stanovni{tva svoje domovine, Ivo Andri} dalje ka`e:
^esto mi se ~ini da je od svih na{ih ljudskih r|avih
osobina najte`e podnositi samovolju. Lak{e se branimo od svakog drugog zla nego
od nepredvidljive i neura~unljive }udljivosti, od ose}ajnog i misaonog nereda
sirovih i surovih ljudi. Svaki se r|av nagon pre ili posle zadovolji ili smiri,
a samovolja nas prati i goni stalno, susre}e gde to ne o~ekujemo, poga|a gde se
ne nadamo, jer se ona ne zaustavlja ni pred ~im. Samovoljni i osioni
ljudi, kakvih u nas ima dosta, u svakom
vremenu i u svima redovima, nanose dru{tvu vi{e {tete nego pijanci, kradljivci
ili ubojice. I plemenitija ose}anja, kojih samovoljni ljudi nisu potpuno
li{eni, unapred su otrovana i obesna`ena njihovom samovoljom koja mo`e da
stvara samo nered i pusto{, u njima i oko njih.
I Me{a Selimovi} je bio obdaren nekom vrstom sklonosti za
analiziranje psiholo{kih osobina ljudi iz svog okru`enja. Njegova djela su
prepuna takvih analiza ili bolje re~eno, od njih se i sastoje. Citirajmo ne{to
od toga:
..Imao
sam jednu nepo`eljnu osobinu, ni od koga nikad nisam tra`io nikakvu uslugu.
Mojoj nezavisnosti ljudi su postavljali razne prepreke. Namjerno ili prirodno,
neva`ni i zavisni ljudi uvijek nailaze na podr{ku ja~ih. Ja sam uvijek i{ao
uspravno, ni{ta nisam tra`io {to mi normalno ne pripada, sa svakim sam
razgovarao ravnopravno, ne sagibaju}i ni ki~mu ni {iju. Primijetio sam da
~ovjek ne smije da bude nezavisan a jo{ manje pametan, jer }e ga sna}i mnoge
nevolje..
..Ne volim ljude koji rade kod kadije. Da mu je ki~ma od
`eljeza pukla bi za dva mjeseca. Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija
prije dodira. Sli~an je vodi, nema svog oblika, prilago|ava se sudu u koji ga
uspu. Ni{ta mu nije gadno, ako mu je korisno, jer je imao jedan cilj u `ivotu:
da uspije..
..[to ima vi{e skloni{ta iza kojih se ljudi kriju, sve je
vi{e prostora za ljudsko zlo. ^ovjek uvijek izmisli razlog izvan sebe, da bi se
oslobodio od odgovornosti i krivice, {to je podsticaj za zajedni~ku
neodgovornost. Te{ko ~ovje~anstvu dok je tako!..
..Sve }e pro}i, gospodine,- govorio je tihi Ibrahim
Paro (TVR\AVA) . Ali kakva je to
utjeha? Pro}i }e i radost, pro}i }e i
ljubav, pro}i }e i `ivot. Zar je nada u tome da sve pro|e?..
..Mislim da je naziv ta~an: otpadnik, konvertit, ~ovjek
koji je promijenio vjeru. Bili smo hri{}ani, pa smo ostavili staru vjeru i
uzeli novu, okupatorovu. Zar to nije otpadni{tvo? Me|utim, ja sam ipak vezan za
bosansko i muslimansko porijeklo i uvjeren sam da je na{a slo`enost ( zbog dugogodi{njih tu|ih navika koje smo
prihvatili) zbog ~udne istorije, zbog stvorenih kompleksa, zbog hiljada
spletenih ~vorova izuzetno bogata stvarala~kim mogu}nostima.
Mo`da su svoju prevjeru pla}ali ve}om revno{}u u novoj
vjeri.
S nejasnim osje}anjem stida zbog porijekla, i krivice zbog
otpadni{tva, ne}emo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato
zadr`avamo vrijeme u strahu od ma kakvog rje{enja.
Emocionalna pozlije|enost mo`e u nama okrenuti u potpuni
nihilizam i cinizam ili u neutoljivu emotivnu glad ili buntovni{tvo, otpor,
te`nju za nezavisno{}u svih ljudi i svih vjera, stalno osje}anje povrije|enosti
koje se nikad i ni~im ne mo`e rekompenzirati, zbog ~ega je ~ovjek stalno u
stavu odbrane.
[to re}i na ovo?
Religije su danas u razvijenim zemljama li~na stvar svakog pojedinca. Tako bi
trebalo da bude i kod nas. Sve drugo je zloupotreba. Najopasnija zloupotreba je
kad se religija izdigne na nivo dr`ave i kad religijska pripadnost postane
kriterij za odre|ivanje prava svakog pojedinca, pa ~ak i prava na `ivot! Takvo
ne{to je jo{ uvijek prisutno na Balkanu, a prema tome se mo`e i suditi o nivou
kulture te sredine. Sa `aljenjem se mora konstatovati da sredina u kojoj va`e
ovakva pravila, nije daleko odmakla od kulturnog nivoa srednjeg vijeka. Takvo ne{to sebi ne
smije dozvoliti dr`ava koja `eli da bude smatrana ozbiljnom dr`avom. Danas, kad
se zna {ta je religija, odakle poti~e i sa kojom svrhom je uvedena, bilo bi
normalno da svatko bira sebi religiju u skladu sa vlastitim potrebama.To je u
razvijenim zemljama ve} uobi~ajeno. Kad bi se to i kod nas odoma}ilo, vi{e se o
konvertitstvu ne bi sudilo na isti na~in kao u srednjem vijeku. Tada je konvertit
smatran odmetnikom i po toj osnovi su mu naturani razni kompleksi, zbog kojih
se u njemu javljala `elja da pobije sve pripadnike svoje prija{nje vjere, kako
bi zameo trag svog konvertizma. Kao posljedica takvih pona{anja nastala je
poslovica:Gori
poturica od Tur~ina. Takva pretjerana lojalnost konvertita je djelomi~no
bila uslovljena i `eljom da se dodvori svojim novim savjernicima, a to su bili
~esto osnovni razlozi za vr{enje mnogobrojnih pokolja u toku historije. Sa
stanovi{ta dana{njih demokratskih shvatanja, konvertitstvo nije za osu|ivanje.
To je naprosto stvar li~nog izbora. Ina~e, kompleks konvertizma nametnule
su svojim vjernicima vjerske zajednice, kako bi sprije~ile osipanje ve}
ste~enih vjernika. U tom cilju su kori{tene razne metode prijetnji, prisila,
straha, ucjena i naturanja kompleksa konvertizma. Dana{njem ~ovjeku, koji ima
bar osmogodi{nju {kolu, ne bi vi{e slu`ilo na ~ast da se na taj na~in da
izmanipulisati od strane bilo koje religijske grupe.
Ako
pravilno shvatimo poruke na{ih pisaca
zaklju~it }emo da su nam oni `eljeli savjetovati da svatko od nas
prepozna kod sebe iste takve mane i da ih, u svom vlastitom interesu, poku{a
bar obuzdati.
Kako su ovdje citirani odlomci iz djela na{ih pisaca, to je
o~igledno da se radi o opisivanju
karaktera ljudi sa na{eg podru~ja. Me|utim, time se ne `eli re}i da su svi
drugi ljudi van ovih balkanskih
podru~ja, bolji. Niti govora! Oni su samo uspjeli ( ili ih je ne{to na to
prisililo) da svoje takve lo{e osobine stave
pod kontrolu, bar u onolikoj mjeri u kolikoj je to neophodno da one ne bi,
u ve}im razmjerama, zagor~avale `ivot i
njima i ostalima. [to se ti~e stanovni{tva Balkana, ono jo{ nije dostiglo taj
stepen razvoja svijesti na kojem bi moglo samo zaklju~iti da ga takve
karakterne osobine vuku u propast, a do
sada se nije na{ao nitko dovoljno svjestan i sposoban da stanovni{tvu nametne takav kodeks pona{anja
u kojem bi se takve karakterne
osobine okvalificirale kao lo{e, nepo`eljne i opasne. A u interesu je
svakog stanovnika Balkana da se bar ne{to u~ini u tom smislu. Jer takva
situacija, kakva je sada na Balkanu, ne mo`e odvesti narode Balkana u bolju
budu}nost jer ne postoje nikakvi zdravi moralni principi ( niti bilo kakvi
mehanizmi) koji bi onemogu}ili da ljudi
sa lo{im psiholo{kim osobinama lako
dolaze do najvi{ih instanci vlasti, da se tu dugo zadr`avaju i uzrokom su
katastrofa koje su bile pogubne u
pro{losti, koje su pogubne u sada{njosti
a bit }e pogubne i u budu}nosti
( ako budu}nosti uop}e i bude).
Sa `aljenjem se, pored svega gore re~enog, mora jo{
konstatovati da je osnovna `ivotna filozofija stanovnika Balkana ona koja se
mo`e iskazati re~enicom: Da kom{iji crkne krava ( pa makar i moja crkla)! To
je, dodu{e, izum neprosvije}ene, primitivne sredine. Sama
~injenica da je ta ideja na Balkanu jo{ uvijek veoma prisutna, mora ozbiljne ljude navesti na razmi{ljanje. Zna~i li
to da smo mi na Balkanu jo{ uvijek prevashodno primitivna sredina? Ono {to
najvi{e u`asava je ~injenica da je ovakva filozofija
`ivota jednako zastupljena
kod nepismenih kao i kod
univerzitetskih profesora!
I kod
njema~kog naroda postoji poslovica koja ka`e: Die reinste Freude ist die
Schadefreude. To bi u slobodnom prevodu zna~ilo: Naj~istiji oblik radovanja je
zlobno likovanje nad nevoljama onih kojima zavidimo, a {to bi se moglo smatrati
identi~nim sa onim gore re~enim. Me|utim, po stepenu razvoja koji je dostiglo
njema~ko dru{tvo, mora se zaklju~iti da je filozofija `ivota iskazana gornjom
sentencom potisnuta i marginalizovana, te nije vi{e u stanju da iza sebe ostavlja pusto{. Na`alost, na Balkanu je
ona jo{ uvijek u `i`i `ivota i predstavlja
osnovu za gra|enje sopstvenog stava ve}ine pojedinaca prema ostalim iz
svog okru`enja, pa i {ire. Naravno, sva ~injenja
vo|ena ovom destruktivnom maksimom su krajnje destruktivna, a to vu~e ~itavo
dru{tvo nazad. Svaka nova, dolaze}a generacija nema {ta bolje da nau~i od
prethodne do to isto, zbog ~ega i ona postaje ista takva ( ili jo{ gora), a {to je iza{lo na vidjelo posljednjih godina na Balkanu. Kao rezultat
dugogodi{njeg prisustva ovakvog circulos
vitiosus-a, o~igledna je sve ve}a prisutnost primitivizma me|u svim
slojevima stanovni{tva. A
primitivizam nije ne{to ~ime bi se neko dru{tvo moglo ponositi. Naprotiv. Iako
bi svatko iole razuman brzo i lako mogao uvidjeti negativne posljedice
ovakve svoje `ivotne filozofije (
~ak i na sebe samoga), `alosno je da to ne uvi|aju ~ak ni oni koje smatramo obrazovanima. Jer, da to uvi|aju,
borili bi se protiv nje, a ne bi bili njeni najdosljedniji privr`enici, kao
{to to jesu. Pa zar nije vi{e nego
o~igledno da ako mojem kom{iji ne crkne
krava, bit }e vi{e mlijeka i mesa za sav narod. A taj narod, ako bude bolje `ivio, bolje }e i raditi, {to }e
voditi ka bogatijem dru{tvu i bogatijoj dr`avi. A u bogatijoj dr`avi bit }e
bolje i zdravstvo i {kolstvo i sudstvo i privreda i penzije i sve ostalo. A to
zna~i da }e i meni biti bolje! Zar svaka osoba ne bi trebalo da te`i k tome
i da radi samo ono {to vodi ka takvom cilju? A na{ balkanski ~ovjek se
upravo suprotno pona{a! On ne samo da
`eli da kom{iji crkne krava, nego }e
~ak uraditi sve {to god mo`e da se to
i desi, a ni najmanje mu ne}e
biti `ao svog truda. Pri tom mu ni u jednom trenutku ne}e pasti na pamet da se
zapita: [ta ako takvih kao ja ima mnogo? [ta ako su svi takvi? Kud }e nas to
odvesti? Da li }u ja, kao jedinka, na kraju od toga svega imati korist ili
{tetu? Balkanski ~ovjek je toliko ograni~en u dometu svog razmi{ljanja da ne
mo`e shvatiti kako su to sve na{e
zajedni~ke krave i ako sa njima ide sve dobro, onda se i mi svi
mo`emo nadati nekom boljitku. A ako ne ide, svi mo`emo o~ekivati samo propast.
Osim toga treba imati na umu da pored razo~arenja, uzbu|enja i `urbe jo{ i mr`nja, zavist i pakost kvare du{evnu
harmoniju ~ovjeka i prizivaju glavobolju i bolesti svake vrste. Svi oni koji se
u takvom dru{tvu raznim kriminalnim radnjama i sitnim i krupnim pakostima
obogate, bogatstvo ne}e mo}i obdr`ati, a pogotovo to ne}e po}i za rukom
njegovim potomcima, jer ratovi se ovdje javljaju u ciklusima a za sobom
ostavljaju pusto{...
Su{tina balkanskog mentaliteta ( koji
vu~e porijeklo od Dinaraca, a tih gena
i manira imaju svi stanovnici Balkana), je i
ve}a sklonost ka usmenoj negoli pisanoj komunikaciji, {to ima za
posljedicu nesklonost ka ~itanju knjiga. Takav epski mentalitet po{tuje tu|u
li~nost {to ima za posljedicu individualnost. Me|utim, ta osobina, iako se sama
po sebi ne bi mogla okarakterisati kao lo{a, funkcioni{e samo u manjim
zajednicama, gdje svatko svakog zna. Kad ~ovjek iz takve sredine do|e u sredinu
u kojoj je anoniman, on ~esto zaboravi svaki moral, jer ga tu vi{e nije stid
svojih suseljana koji ga znaju kao
po{tenog, moralnog ~ovjeka, te je sklon da radi sva{ta {to se ne bi moglo
smatrati moralnim. Sjetimo se samo onih snimaka, koje smo vidjeli na hrvatskoj
televiziji za vrijeme rata, a koji su prikazivali automobile sa zagreba~kom registracijom ~iji su vlasnici u
prikolicama, nakon pada Srpske krajine,
nemilosrdno plja~kali sve i sva{ta i vozili to ku}i u Zagreb, jer su vjerovali da ih tu nitko ne}e vidjeti i prepoznati. (Me|utim,
vidjeli su ih i snimili snimatelji hrvatske televizije!) Proradili u njima geni primitivizma! Takvih primjera je
bilo bezbroj, na svim stranama.
Osim prethodno navedenih negativnih osobina ovom stanovni{tvu
bi se mogla pripisati i pretencioznost, osornost i netrpeljivost. Naime, na{e
stanovni{tvo je sklono pretjerivanju i megalomaniji. Osrednjost ih ne
zadovoljava i samo ne{to veli~anstveno ih mo`e pokrenuti na akciju. Oni rade
svoj posao nevoljno, smatraju}i sebe pozvanim za lak{e i bolje pla}ene poslove,
a ~esto nemaju sposobnosti ni za to {to rade. Kod nas bi svaki radnik htio biti
direktor! Dodu{e, veoma ~esto se mogu na}i primjeri da netko bez stvarnih
zasluga i sposobnosti zauzima visok polo`aj, {to je dalo
pravo i onima drugima da smatraju kako im takvo mjesto pripada. Tome je naro~ito
doprinijela skoro pedesetogodi{nja politika negativne kadrovske selekcije i mogu}nost da bravar bude {ef
dr`ave, a nesvr{eni u~itelj glavni ideolog i teoreti~ar tog politi~kog sistema. Zbog toga se kod nas, gotovo redovito, na najvi{im
funkcijama mogu na}i ljudi koji imaju toliko oskudno znanje da ~ak nisu ni
svjesni da im tu nije mjesto, te se
doime kao budali je more do koljena.
Tako|er postoji sklonost ka kompliciranju jednostavnih
stvari ( [to bi jednostavno kad mo`e
komplikovano?), kao i te`nja ka prepri~avanju
Markovih konaka
umjesto konkretnog rada.
Jedna od velikih mana dinarskog mentaliteta je sklonost da
se marginalne razlike pretvaraju u provalije, neznatno razila`enje u mi{ljenju
izaziva trajno neprijateljstvo. Kao da dvoje ne mogu imati razli~ite ukuse,
razli~ite politi~ke orijentacije a biti dobri prijatelji ili se bar uva`avati.
Valjda je to razlog {to Slaveni do`ivljavaju Zapad kao emocionalnu pustinju, a
Zapad Slavene kao ljude koji se
pretjerano uzbu|uju niza{to, {to se mo`e ilustrovati slijede}om anegdotom:
Za{to Srbin pote`e revolver ako mu netko ka`e da je
magarac?- pitao
Englez nekog na{eg ~ovjeka. Pa zar je mogao druga~ije da reaguje?-
za~udi se on. Mogao
je, ako se razmi{lja ovako: Prvo, tko
je on da sudi o tome? Drugo: mo`da je ~ovjek u pravu.-posavjetuje
Englez.
Drugim rje~ima
moglo bi se re}i da je narod bez tolerancije i trpeljivosti zbirka ostra~}enih
i me|usobno nepomirljivo sukobljenih pojedinaca. Javne i privatne diskusije se
pretvaraju u li~ni obra~un, drski i grlati odnose pobjede, a ~ak ih ni javno mnijenje ne osu|uje. Na{iroko se primjenjuje ona narodna utuk na utuk , ne odgovara se argumentom
na argument, nego se ide na ~ovjeka ( ~ak i toljagom, kamenom, revolverom) a pogotovo bla}enjem i omalova`avanjem.
Postoji op}a nestrpljivost da se saslu{a drugoga. Kultura govora ( i op}enito
kultura) zahtijeva da se saslu{a drugi, da mu se ne upada u rije~, da se tek
poslije pauze i razmi{ljanja odgovori, po{tuju}i sagovornika i njegove
argumente.
Pritajena
ili otvorena mr`nja prema istaknutim li~nostima nije specifi~nost samo na{eg
stanovni{tva ( iako je veoma istaknuta crta na{eg balkanskog mentaliteta), niti
je vezana isklju~ivo za samoupravni socijalizam ( mada se tamo uzdigla do nivoa osnovne filozofije `ivota). Ovaj manir je
poguban za svako dru{tvo u kojem eskalira, pa bi ga trebalo dr`ati pod
kontrolom. U tom cilju bi trebalo da roditelji svojoj djeci ve} u
osnovnoj {koli savjetuju: Nemojte
mrziti druge iz razreda zato {to bolje od vas
sastavljaju pismene radove ili {to bolje znaju matematiku. Mo`da }e oni
jednog dana izmisliti lijek koji }e vama spasiti `ivot. U svakom slu~aju ve}a
je vjerovatno}a da }e to u~initi oni, negoli
oni koji ne znaju ni matematiku ni svoj materinji jezik.
Na`alost,
samoupravni socijalizam je potencirao tu osobinu kod masa. Osnovni
razlog za to je bio harizmatski vo|a koji nije trpio oko sebe pametne i
karakterne ljude. To se prenijelo na sve spratove hijerarhijske piramide,
uklju~uju}i i prizemlje. Zbog toga je
samoupravni socijalizam iza sebe ostavio kadrovsku pusto{, koja nas je dovela u
ovako te{ku situaciju, a njene posljedice se ne mogu popraviti desetlje}ima,
tj. ba{ toliko dugo koliko su trajali i uzroci.
Samoupravni socijalizam je nalagao uniformnost mi{ljenja,
njegovane stereotipe. Pametni i kriti~ni umovi bili su prisiljeni da se brane
}utanjem. U protivnom, izmislili bi im se grijesi i bili bi osu|eni na loma~u.
To je hranilo zadovoljstvom prazne du{e socijalista- na}i neku izmi{ljenu manu
u velikom ~ovjeku i time utje{iti sebe u svom osje}aju inferiornosti.
Me|utim, bez velikih umova i jakih karaktera, nema
progresa. Netko ~ak re~e: Da bi se imala domovina, treba imati jak
karakter. Utoliko je jedno dru{tvo stvarala~kije, ukoliko podsti~e i nagra|uje
inventivnost, pamet i karakter, a suzbija i ka`njava lijenost, glupost i
beskarakternost. Svi veliki narodi,
oni koji su dali doprinos razvoju civilizacije, znali su to. S obzirom kako se radilo kod nas zadnjih
pedesetak godina ( a i dalje se u tom
pogledu radi isto), zar smo mogli pro}i
bolje i zar se, bez radikalnih promjena u svijesti, imamo ~emu nadati?
Prosje~an ~ovjek
zato te`i uravnilovci. On u hijerarhiji vrijednosti vidi sopstvenu smrt jer uspostavljanje
hijerarhije vrijednosti svodi svakog prosje~nog ( i ispodprosje~nog) na njegove
skromne dimenzije,
oduzima mu pravo na neodgovornost i na slobodu u razaranju.
Tako|er, uspostavljanje hijerarhije vrijednosti otvara polje individualnom
stvarala{tvu {to omogu}uje formiranje duhovne elite- karijatide hrama kulture
~iji portal nije ni{ta drugo do lice moderne civilizacije kojoj i mi pripadamo.
Nipo{to se ne smije zaboraviti da bez velikih ljudi, bez podsticanja izuzetno sposobnih nema
napretka i da se njihovim sputavanjem dolazi do toga da neznalice odlu~uju o
va`nim stvarima i da }e od toga svima biti gore. U svjetlu toga, neka se
svaki stanovnik Balkana upita koliki je njegov vlastiti doprinos ovom kaosu
u koji smo dospjeli. U tom pogledu su nevini samo oni koji su bili digli
svoj glas oprotiv takvih nakaznih filozofija `ivota i zbog toga, na razne
na~ine, stradali. Svi ostali su sukrivci jer su }utali a time takve pojave
odobravali. Sad u`ivaju u plodovima
takvog svog (ne)djelovanja.
Kod balkanskog stanovni{tvo primjetljiva je jo{ jedna opasna osobina primitivizma koja
se ogleda u omalova`avanju `ena.Ve}ina balkanskih mu{karaca iz straha da `ene
ne ugroze njihovu ( bijednu) poziciju, sa svim svojim kompleksima,
frustracijama i primitivizmom, svaki poku{aj `ene da bude ravnopravna sa
mu{karcem, automatski progla{avaju feministi~kim pokretom. Me|utim, `ene ne
`ele da prevazi|u mu{karce i da budu iznad njih, ve} samo `ele da
stoje sa njima rame uz rame i da participiraju u svemu, ~ak i u politici
gdje se donose sudbonosne odluke po pitanju sudbine ~itavog naroda, a gdje se
mu{karci nisu ba{ pokazali razboritima i uspje{nima. Pogotovo ne ovi na
Balkanu. Pri tom je interesantno da su u tom pogledu najugro`enije one `ene za
koje se posumnja da su pametne. Njih treba
jo{ i uni{titi! Naravno, obja{njenje za to le`i u podsvjesnom priznanju Balkanca da je on u stvari minoran,
a `eli da bude superioran. Tu njegovu navodnu superiornost mo`e da ugrozi i
samo jedna pametna `ena! Zato se svaki Balkanac sa toliko strasti ostrvi na
takvu `enu, ma gdje da se ona pojavi, a naro~ito ako se pojavi u blizini
njegovog radnog mjesta! U tom pogledu su isti gotovo svi mu{karci sa ovog
podru~ja bez obzira na formalno obrazovanje. I ova osobina nije specijalnost Balkana ve} ostatak primitivizma.
Jednom prilikom je ameri~ka glumica Barbara Strejsend izjavila: Postoji potreba omalova`avanja uspje{ne `ene. Vjetovatno
to nije rekla bez razloga, ve} je to osjetila na vlastitoj ko`i. Me|utim, u
ameri~kom dru{tvu se, izgleda, uspje{no nose sa ovakvim ostatkom primitivizma
{to se mo`e zaklju~iti po broju
uspje{nih `ena u ameri~kom dru{tvu. A slobodnih strelaca sa osobinama primitivizma svakako da i tamo
ima i uvijek }e ih biti. Samo, njihov uticaj je ipak pod kontrolom. Za na{u
sredinu se to ne bi moglo re}i. Kod nas
upravo takvi kolo vode!
Velika je {teta {to se sposobnosti `ena jo{ nikad nisu znatnije cijenile i
koristile na ovom podru~ju. Mo`da je ba{ to razlog {to je situacija na Balkanu
jo{ uvijek takva kakva jeste. Mo`da je ba{ zbog toga stanovni{tvo u nedozvoljivim razmjerama obrazovno zapu{teno. Mo`da je ba{ to razlog
{to se ratovi na ovom podru~ju javljaju
tako ~esto. Jedno je sigurno: `ene u tome nisu imale nikakvog udjela jer
su odlu~uju}u rije~, do sada, na ovom podru~ju uvijek i jedino imali mu{karci!. Pogledajmo do ~ega je to dovelo.
Zato `ene imaju pravo da ka`u: Da su
u svemu tome bar nekakvog udjela imale `ene, sigurno je da ne bi bilo sve tako
crno kao {to jeste. Ovu tvrdnju je
te{ko argumentovano opovr}i! Nju balkanski mu{karci opovrgavaju jedino galamom
i nasiljem.
U toku ovog rata
iza{la je na vidjelo jo{ jedna, neobja{njiva karakteristika balkanskog stanovni{tva, a to je: op}a
destruktivnost. Ne ogleda se to samo u strasti za ru{enjem neprijateljiskih (!?) ku}a, ve} svega {to se mo`e smatrati
tekovinom civilizacije, uklju~uju}i tu
i ono {to je njima samima neophodno za koliko-toliko normalan `ivot. Sa
stanovi{ta zdravog razuma, ova pojava je potpuno neobja{njiva i jedino
prihvatljivo obja{njenje bi bilo: silazak sa uma takvih pojedinaca! Navedimo
samo jedan takav drasti~an primjer: @eljeznica Republike Srpske je ~itavo
vrijeme rata gotovo besplatno prevozila narod. Zaposleni na @eljeznici ili nisu
primali nikakvu naknadu za svoj rad ili je ona bila simboli~na samo da se ne bi
moglo re}i da ba{ ni{ta ne primaju. Za uzvrat, od svog naroda, bili su
nagra|eni ne~uvenim vandalizmom nad objektima i
sredstvima za rad svog preduze}a. Svi vagoni koji su saobra}ali za vrijeme
rata, potpuno su demolirani i uni{teni, tako da su se i po zimi putnici morali
voziti vagonima bez prozora i vrata, sa izrezanim meblom na sjedi{tima. Kad se
rat zavr{io, odgovorni u @TP-u su pomislili da je doba ludila pro{lo i
nabavili su polovne vagone u inostranstvu, kako bi i na{e stanovni{tvo
moglo da se vozi u prevoznom sredstvu
dostojnom ~ovjeka, a ne u vagonima koji vi{e ni stoci ne bi odgovarali.
Me|utim, slijedilo je veliko razo~arenje: u veoma kratkom roku, i ovi vagoni su do`ivjeli istu sudbinu! Ne mo`emo a da se ne zapitamo
kakvi i koji ljudi su se vozili u tim vagonima u inostranstvu kad su vagoni
mogli poslije vi{egodi{nje upotrebe jo{
biti prodati kao polovni, u izvanrednom stanju, a koji i kakvi se to ljudi voze u tim vagonima, koji nakon upotrebe u toku istog perioda, mogu samo zavr{iti na otpadu? [ta re}i o
kulturi jednih i drugih i kako se ne upitati: Zaboga, tko sve ne spada u ljude?
Pa zar takvi ljudi uop}e zaslu`uju da imaju prevozno sredstvo? Izgleda da ih je trebalo ostaviti da idu
pje{ice ili na konju kao u srednjem vijeku, kad im progres i civilizacija ne
odgovaraju. Takvi nisu ni{ta bolje ni zaslu`ili. Jedino je {teta ( i nepravda) {to ono malo normalnih i
kulturnih ljudi mora da trpi posljedice pameti
i rada tih divljaka, koji se ni sa stokom ne bi mogli uporediti, a da
se pri tom stoka ne povrijedi! Kako mi onda da ne budemo siroma{no dru{tvo?
Ve}inu balkanskih stanovnika krasi jo{ jedna ~udna karakteristika za koju nisam
sigurna da li je naslije|ena ili ste~ena. Radi se o nevjerovatnoj sklonosti ka
primanju mita, korupciji i mogu}nosti
da se narod lako potkupi za male pare. Mo`da je ta sklonost ostala iz doba
Turske Carevine jer je ta dr`ava sva bila zasnovana na tome, ali ti maniri su
kasnije bili preuzeti i od strane komunista, i rekla bih tamo jo{ usavr{eni.
Kao takvi imaju pro|u i danas, a pogubni su za sudbinu i dr`ave i naroda. Zbog
toga su, mo`da, sve dosada{nje dr`ave na Balkanu i propale jer je to krajnje
nezdrava osnova na kojoj po~iva neka dr`ava. Upravo bih na ovom mjestu bilo
korisno opisati metod kojim su [vajcarci, jo{ u l6. stolje}u oslobodili svoju
vlast mita i korupcije. Na zidu gradske vje}nice u Bazelu postoji freska iz tog
doba koja predstavlja detalj iz jedne perzijske legende. Na fresci je predstavljen tron na kom sjedi glavni
sudija a tron je presvu`en ko`om prethodnog sudije, njegovog oca, koji je po
nalogu kralja smaknut zbog primanja mita, a njegovom ko`om je presvu~en tron na
kom }e sjediti sve budu}e sudije! Okrutno, zar ne? Svakako neprimjereno
dana{njem dobu, ali se ne mo`e osporiti efikasnost! Me|utim, ne{to drugo sam
htjela ovim da ka`em: Nije ~udo {to narod koji se jo{ od tada beskompromisno
bori protiv mita i korupcije ima danas tako uspje{nu dr`avu, kao {to nije ni
~udo {to narod koji jo{ ni danas nije
stavio na dnevni red pitanje borbe protiv te nemani, ni danas nema ni{ta {to bi iole moglo da li~i na pravu dr`avu!
Jedna od veoma lo{ih i kontraproduktivnih karakteristika ljudi sa ovih prostora je velika sklonost ka laganju. Naravno, ne mo`e se tvrditi da su svi skloni tome, ali se sti~e utisak da nedopustivo velik procenat stanovni{tva jeste sklon laganju. Mo`da je takvim sklonostima doprinijela ~injenica {to je komunisti~kli politi~ki sistem sav bio zasnovan na la`ima pa je upravo takve osobe izbacio na povr{inu zbog ~ega se mo`e ste}i utisak da je dominantna osobina balkanskog stanovni{tva- la`ljivost. Recimo ne{to vi{e o tome.
Psihoterapeut Brad Blanton u svojoj knjizi ISKRENOST BEZ
REZERVE poru~uje: laganje je lo{e po va{e zdravlje, istina mo`e da bude lijek.
On predla`e terapiju istinom, s obzirom da la` ostavlja posljedice i na fizi~ko
zdravlje. Mnogi ~ira{i, osobe koje pate od nesanice ili imaju tegobe sa debelim
crijevom uop}e ne pomi{ljaju da su
uzroci tih smetnji mno{tvo malih la`i kojima se svakodnevno slu`e. Ljudi nisu
svjesni toga da ih la`i ko{taju mnogo vi{e nego {to uop}e mogu pomisliti.
Me|utim, dr Jovan Mari}, {ef Katedre za psihijatriju Medicinskog fakulteta u
Beogradu smatra da ipak postoji jedna prilika kad je bolje slagati nego
re}i istinu. To je kad se procijeni da bi istina dramati~no pokvarila odnose jer
druga strana nije dovoljno zrela da prihvati istinu. U svakom drugom
slu~aju je ipak bolje re}i istinu. Ja se ne bi slo`ila sa ovim, jer smatram da
}e suo~enje sa istinom, bez obzira kakva ona bila, doprinijeti sazrevanju i takvih pojedinaca.
Op}oj poplavi la`i i laganja doprinose pojedini politi~ki
sistemi. Nakon tridesetogodi{njeg iskustva vezanog za samoupravljanje koje je
bilo prepuno dvoli~nosti, licemjerja i zamjene teza, mnogi pojedinci su
shvatili da u takvom sistemu prolazi samo la`, tj. da je la` jedino {to se mo`e
dobro unov~iti. Zbog toga su generacije i generacije, `ive}i u takvom
ambijentu, odmalena shvatile da se treba pona{ati licemjerno. U nekim krajevima
se licemjerno pona{anje podr`ava jo{ i od strane religijskih slu`benika, pa se jedan normalan ~ovjek ne
mo`e uop}e sna}i u takvoj sredini. Neki psihijatri su svojevremeno poku{avali da uka`u na to da samoupravljanje
kvari me|uljudske odnose ( pomo}u ove
ideologije lako su se plja~kale {iroke
narodne mase od strane kriminaliziranih politi~ara lojalnih re`imu), jer la` dominira na sastancima i
zborovima, ali su zbog toga ~esto imali neprilika, a nau~na istra`ivanja vezana
za ove sociopatolo{ke pojave su im bila zabranjena.
Ina~e, psihijatrija razlikuje dva nivoa la`ljivosti:
patolo{ku la`ljivost ( poznatu
kao sindrom Minhauzen) i obi~nu la`ljivost. Prva se smatra bole{}u a
druga defektom moralnosti. O~igledno da se u gornjem odlomku radi o ovoj
drugoj. Ipak, bez obzira na materijalne i dru{tvene koristi koje su pojedinci
sticali laganjem, mora se priznati da `ivot zasnovan na la`ima ne mo`e biti
lijep. Brzo po~inju nesanice, ko{marni snovi, preznojavanja i drugi neprijatni
simptomi. Jer, te{ko je `ivjeti na dva kolosjeka i kontrolisati oba. Neminovno
se mora desiti gre{ka koja }e u~initi da se la`ov zaplete kao pile u ku~ine,
a tada slijedi suo~enje sa istinom. Svaki
potencijalni la`ov bi
se morao upitati: Jesam li spreman na to?
Zavist ili jal je
jedna od velikih karakternih mana Dinaraca. Ivo Andri} u vezi s tim re~e:
Te{ko onom koji mora da unizi nekog drugog, da bi se on sam izdigao, ili bolje
re~eno: da bi imao iluziju da se izdigao. Ili: U Stambolu ti mogu oprostiti sve, samo uspjeh
ne-pi{e
Andri} u OMER PA[I LATASU, dok u
SJE]ANJIMA Me{e Selimovi}a stoji: Bosna je te{ka, teretna zemlja. U njoj nije
`ivjeti lako. Pogotovo ako si centimetar vi{i od ostalih. A meni je sudbina
dodijelila taj centimetar i osudila me na vje~ito ispa{tanje.. Ako se pored svih mogu}ih opstrukcija ipak
negdje uspije progurati i pojaviti neki
pametan, uspje{an i vrijedan ~ovjek, malo tko }e njegovu uspje{nost pripisati
njegovim dobrim osobinama i njegovom
trudu i radu. U vezi s tim novosadski
novinar Ratko Dmitrovi} ka`e: Oni koji se ozbiljno bave (a ima i takvih ),
psihoanalizom srpskog kolektiviteta, tvrde da }e Srbin Srbinu oprostiti sve osim
uspeha. Bilo da se on ( uspeh) sastoji u kravi koja daje vi{e mleka, ku}i vi{oj
za tridesetak centimetara, kolima sa ja~om kubika`om, du`im brkovima ili sl.
Takva prednost ra|a kod Srbina sumnju, a ona se formira u dilemu: da li je
ukrao ili mu je netko poklonio? U svakom slu~aju nema priznanja za sposobnost. Medjutim, ne odnosi se to samo na Srbe, ve}
na sve one koji imaju dinarskih gena i manira, a to su manje-vi{e svi stanovnici Balkana.
Mnogo sam razmi{ljala o poplavi ki~a na Balkanu. Nisam bila
sigurna da li i sklonost ka ki~u treba pripisati lo{im psiholo{kim osobinama
balkanskog stanovni{tva ili uslovima `ivota u kojima su se ti narodi na{li, ili
jednom i drugom. Bilo kako bilo, potrebno je ne{to re}i i o ovom fenomenu, jer
i on u mnogome doprinosi stanju kaosa kod nas.
Ki~ je pseudoumjetnost i za njegovu pojavu i procvat
potrebni su slijede}i uslovi:
-op}a degradacija dru{tva,
-materijalni siroma{tvo
-marginalizacija pravih vrijednosti od strane vlasti pa i
dru{tva
u cjelini,
-destimulacija obrazovanih ljudi da se bave kulturnim
djelatnostima jer se od tog posla ne mo`e `ivjeti,
-zatvaranje dru{tva u sebe i njegova izolacija.
To sve stvara plodno tlo za
bujanje korova zvanog ki~. U tom
smislu ki~ je parazitska pojava protiv koje se veoma te{ko boriti, kad se
jednom ukorijeni. Potpuno istrebljenje ki~a je nemogu}e, ali je veoma te{ko
i njegivo svo|enje u podno{ljive granice
kad mu se dozvoli da u|e u svaku poru `ivota. Jedini na~in borbe je
razvijanje osje}aja naroda za prave vrijednosti i ve}a ulaganja u istinsku
kulturu, te nametanje te istinske kulture
stanovni{tvu {to je mogu}e jedino sistematskim i adekvatnim obrazovanjem
i prosvje}ivanjem. Ki~ se ba{ zato i
javio {to nije postojalo pravilo vrednovanja istinskih vrijednosti, pa su one
marginalizovane. U tom vakuumu pojavio se ki~ kao nadomjestak, surogat istinske
kulture zbog stagnacije u razvoju pravih vrijdnosti. Ki~ je ekvivalent
duhovne propasti jednog dru{tva, a koli~ina ki~a je direktno srazmjerna dubini
posrtanja tog dru{tva. Kad bi se sad odjednom i uspjeli ukloniti svi oni
uslovi koji su doveli do pojave ki~a, `ilavog ki~a }e se i dalje biti te{ko
osloboditi jer u pozadini stoje velike materijalne koristi koje pojedinci
izvla~e plasiraju}i narodu ki~ i guraju}i ga tako sve dublje i dublje u glib. Svaka
kultura koja se zatvori sama u sebe i prestaje da saobra}a sa svjetskom
kulturom, mora postati `rtvom ki~a jer praznine koje tim zatvaranjem
nastaju, popunjavaju se ki~em u nedostatku
dovoljno vlastitih pravih
vrijednosti. Jer, ki~ je nastao iz potrebe da se uljep{a sumorna stvarnost u
uslovima bijede i izolacije i svega {to nosi lo{a situacija, ali on nije
adekvatan nadomjestak za ono {to nedostaje, ve} predstavlja jednu plitku
obmanu i kamufla`u koja ima pro|u samo kod
onih ljudi ~ije obrazovanje i svijest nisu na zavidnom nivou. Ali,
ako takvo stanje predugo potraje, sve ve}i je broj `rtava ki~a, pa i me|u onima
koji nisu na tom nivou, ali ih dugo trajanje takve situacije prisililo na takvo
srozavanje. Ako se takvi uslovi predugo odr`avaju, prijeti opasnost da
kompletno dru{tvo postane `rtva ki~a, tj. pseudokulture. A ako neki narod, umjesto kulture i umjetnosti ima
pseudokulturu i pseudoumjetnost kao
svoju duhovnu odrednicu, onda je to i
pseudonarod..
Prema izjavi Danila Ki{a, poznatog jugoslavenskog
knji`evnika, koju je dao u jednom intervjuu 1973. godine, pojava ki~a je usko
vezana sa pojavom nacionalizma. Nije ~udo {to je to on ba{ tada izjavio, s
obzirom da se ve} tada na na{im
prostorima po~eo osje}ati zadah ki~a i
nacionalizma, na {to je veliki pisac uzaludno poku{ao da upozori. Svaka navodna
kultura koja se zatvori sama u sebe je nedostatna i plodno tlo je za pojavu
ki~a. Zato nije ~udno {to se u jednom od brojeva zagreba~kog GLOBUS-a, mogla
pro~itati izjava kolumniste Zvonimira
Berkovi}a, koji ka`e Franjo Tu|man je vjerovatno jedan od najve}ih
proizvo|a~a ki~a na svijetu. Nije
onda ni ~udo {to ga hrvatska {tampa naziva
operetni vrhovnik! A bio je istovremeno mo`da i najve}i proizvo|a~ nacionalizma na svijetu, {to potvr|uje ispravnost tvrdnje Danila Ki{a.
Za~udo, stanovni{tvo je mnogo manje sklono ki~u negoli je bio njihov
predsjednik. Za razliku od ovog stanovni{tva, stanovni{tvo Srbije, Crne Gore, a
naro~ito Republike Srpske ima zapanjuju}e veliku sklonost ka ki~u i to
prvenstveno u muzici.
Ki~ se ne javlja samo u muzici ( iako je tu najo~igledniji) ve} u svim ostalim oblastima, kako umjetnosti, tako i `ivota uklju~uju}i tu politiku i historiju.
Historija koja je pretvorena u mit ili ki~ ne mo`e biti nikome u~iteljicom `ivota, pa ni Srbima i Hrvatima. Nije Broz sam kriv {to je
toliko dugo ostao na vlasti nego i narod koji ga je podr`avao, za {to nije
kriva samo mo} tog naroda nego i njegova slabost.- ka`e Predrag Matvejevi}.
Zato ki~ treba na vrijeme preduhitriti
i sprije~iti ina~e }e pojedinci i
dru{tvo postati njegovom `rtvom, {to podrazumijeva da se samo istinskom
kulturom i istinskom umjetno{}u mo`e pobijediti ki~. Ostalo je sve prazna
pri~a. Osnovne karakteristike ki~a u muzici su: nespretno mije{anje stilova,
naglasak na izazivanju nekih trenutnih i plitkih pobuda, poziv na mr`nju,
osvetu i proklinjanje, upotreba ne vi{e od polovice oktave muzi~ke ljestvice,
naivan sadr`aj bez ikakvih poruka i dubljih emocionalnih pobuda i sl. Ili, op}enito: takva muzika ne mo`e
izazvati ni{ta pozitivno u emocijama i razmi{ljanjima svojih slu{alaca, ve}
samo primitivizam, destrukciju i sl., za razliku od pravih umjetni~kih djela
koja kod posmatra~a izazivaju pozitivne emocije i pobu|uju na stvarala{tvo.
Poplava ki~a u muzici je naro~ito izra`ena na podru~ju
Srbije i BiH, {to je vjerovatno i jedan od razloga toliko dubokog posrnu}a
stanovni{tva. Jer takva muzika ne mo`e potstaknuti slu{atelja ni na kakvu konstruktivnu
akciju, ali zato mo`e na destruktivnu, {to je i vidljivo na svakom koraku.
Ali, Balkanski mentalitet ne podrazumijeva samo strogo dinarske osobine. Uslovljeno historijskim doga|anjima i raznim drugim uslovima dio stanovni{tva je si{ao sa planina u doline, pomije{ao se sa prido{licama i da bi tamo opstao, morao je promijeniti karakter. Na`alost, iz potrebe da u uslovima raznih okupacija uop}e pre`ivi, oti{ao je u drugu krajnost. Tako se formirao tzv. rajinski mentalitet ( po poznatom antropogeografu Jovanu Cviji}u) koji ima tako|er mnoge lo{e osobine od kojih su se mnoge odr`ale u balkanskom stanovni{tvu do danas. Te osobine najbolje je prikazao Ivo Andri} u pripovjeci PROBA:
.. Ono,
bi neki Petar \u|ut iz Busova~e, udovi~ko i sirotinjsko dijete, slabunjavo i
stidljivo, mirno i poslu{no, a zdato za knjigom mimo svu ostalu bra}u. Ve}
zarana dade ga majka u manastir u {kolu, i s godinama postane od njega fratar
kakvog u Bosni nije bilo po skromnosti i poslu{nosti. Ali nije on bio skroman i
poslu{an {to je u du{i takav, nego {to nije imao snage ni hrabrosti da se ikom
odupre i ka`e: ne. [to god mu ko tra`i, on da; {to mu se naredi, on poslu{a. Ni
na kakvu uvredu ne odgovara i ni od kakve se nepravde ne brani. A kad u nas
samo osjete takvog ~ovjeka, navaljuju posao na njega kao na mrtvu kobilu i svak
zna da mo`e s njim da radi {ta ho}e. Vidi Petar \u|ut da nije pravo {to se sa
njim radi, i ne samo da vidi nego se i buni u sebi i izgovara to poluglasno - sebi
u njedra. I toliko se ogor~i svojim ro|enim ogor~enjem da mu suze udare na o~i,
ali on na kraju proguta i svoje suze i svoje ogor~enje. Vidi on i ina~e mnoge stvari i nepravedne i
ru`ne oko sebe, ali kad treba da ka`e {ta misli, njemu se zave`e jezik i stegnu
vilice pa ne umije rije~i da progovori, samo glavom klima i sve odobrava, iako ne misli tako, a u sebi se
pojede {to ne mo`e da ka`e ono {to vidi i {to misli. I tako {ute}i i
klimaju}i glavom na sve oko sebe, fra Petar i ostari ne stigav{i nikad da prevali preko zuba cijelu
misao i punu istinu. Tako i smrt za vrat. Kad sti`e na onaj svijet, fra Petar
se zaputi pravo na rajska vrata, ko veli
ako je iko zaslu`io to sam, beli ja. Ali tu nai|e na veliko iznena|enje.
Isprije~io se sam sveti Petar i ne da
mu u raj. Za{to? Zato, ka`e, {to treba da ide{ prvo u ~istili{te da tamo
okaje{ grijehe. Kakve grijehe imam ja
koji sam manji od makova zrna, pita \u|ut. E, to ti i jest grijeh
{to nisi obijelio zuba i kazao istinu ni onde gdje si to po bo`jem i ljudskom
zakonu morao da uradi{, {to si pre}erao u poniznosti i poslu{nosti toliko da se dragom Bogu zgadilo na njegovog
stvora. Slu{aj {ta ti ka`em: nema raja za \u|ute i \u|utovi}e. Nego ti da
ide{ prvo u ~istili{te...
Ako ste pa`ljivo pro~itali ovaj odlomak ( i razumjeli ga),
morali biste se sjetiti koliko ste se puta vi u `ivotu pona{ali kao \u|ut i to
sebi, bar sada priznati. Tako|er, ako `elite biti iskreni i po{teni prema sebi
i drugima, morate biti svjesni toga koliko ste takvim pona{anjem doprinijeli
razvoju situacije u ne`eljenom smjeru, {to je rezultiralo ovim ratom. I ne
samo takvo pona{anje dana{njih
generacije, ve} i svih prethodnih bilo je
glavni uzrok svih stradanja balkanskih naroda. Dakle, poruka pisca je
jasna: budite ljudi a ne |u|uti
. Ako imate argumente, borite se da ih nametnete onima koji ih nemaju, ili, {to
je jo{ va`nije, podr`ite u borbi svakog onog tko ima argumente. Nemojte se
uvu}i u svoju lju{turu i ~ekati da se
netko drugi izbori za va{e bolje sutra, a da vi pri tom ostanete
neogrebeni. Jer, morate biti svjesni toga
da ako je i taj drugi, na koga vi ra~unate, |u|ut kao i vi , ili, ako
su, ne daj bo`e, manje-vi{e svi |u|uti, to onda zna~i da to bolje
sutra ne}e nikad ni do}i. Tako|er to onda zna~i da vi ne samo da ne}ete
iza}i neogrebeni, ve} vam se
mo`e desiti da ostanete i bez glave. I ne samo vi, ve} i va{e potomstvo.
Ulo`ite zato dijeli} sebe za bolju
budu}nost vas i va{ih potomaka. Balkansko stanovni{tvo decenijama
~uva svoju stra`njicu kao najve}u
vrijednost, a onda, bez razmi{ljanja, `rtvuje glavu ni za {ta. Zbog toga je od
neobi~ne va`nosti preduzeti prave mjere u pravo vrijeme, pa se ne}e
ni do}i u situaciju da se `rtvuju
toliki `ivoti. U ovom posljednjem ratu izgubilo je `ivot preko 200 000 ljudi
(ta~an broj se nikad ne}e saznati jer oni koji su do toga doveli, namjerno nisu
vodili ta~nu evidenciju o tome jer je svaka `rtva na njihovu du{u). Tko zna
koliko je osaka}enih, a preko 3 miliona ljudi je ostalo bez svog doma, a gotovo
svi preostali su u trajnoj
bijedi. Za{to? Nitko nema odgovora na to pitanje. A kako se to uop}e
moglo dogoditi? Zato {to je ve}ina stanovni{tva ex-Yu |u|utirala 50 godina
~uvaju}i svoju stra`njicu!
Iz Cviji}evog BALKANSKOG
POLUOSTRVA saznajemo da su se na teritoriji Balkana formirali razli~iti
karakterni tipovi. Me|utim, u toku 20. stolje}a desila su se mnoga preseljavanja
i mije{anja stanovni{tva tako da se
danas te{ko mo`e prepoznati ta karakterizacija, a jo{ manje se mo`e
teritorijalno odrediti. Me|utim, svako od nas mo`e u svom karakteru
prepoznati neke elemente karaktera Cviji}evih tipova. Ovdje }emo se
osvrnuti samo na bosanski varijetet u
koji spadaju i pravoslavni i
muhamedanci ( muslimani) i katolici koji `ive na ovom prostoru. Zahvaljuju}i
vjerama, oni se poprili~no razlikuju po karakterima, iako poti~u od iste
etni~ke grupe, {to je dokaz da se na karakter i pona{anje ~ovjeka mo`e uticati,
tj. da se ne mora biti onakav kakav je tko ro|en, kao {to je i re~eno na
po~etku ovog teksta. Na takve razlike u osobinama je kod pravoslavnih i
muhamedanaca ( prema terminologiji sa po~etka 20. stolje}a) uticala isklju~ivo
religija, a kod katolika u podru~ju srednje Bosne je osim religije uticala jo{
i izmje{anost tih dinarskih stanovnika sa rudarima Sasima i drugima, {to se
tako|er odvijalo pod uticajem Katoli~ke crkve. Naravno, tu se misli samo na
starije katoli~ko stanovni{tvo Bosne, a ne na ono katoli~ko stanovni{tvo koje
je nastalo pokatoli~avanjem pravoslavnih od vremena dolaska Turaka pa do danas
( prete`no u Hercegovini). To staro katoli~ko stanovni{tvo poti~e iz doline
Rame i rudarskih krajeva Kre{eva, Fojnice, Kiseljaka, Vare{a, gdje su tada{nji
vladari dovodili rudare Sase da im razvijaju rudarstvo. Oni su formirali svoje
kolonije i dovodili su i svoje porodice. Kasnije su se mije{ali sa lokalnim
dinarskim stanovni{tvom, ali su religiju morali zadr`ati po{to su konstantno
bili pod budnim okom sve}enika katoli~ke crkve. To katoli~ko stanovni{tvo je
oko 1290. do{lo pod pasku franjevaca,
koji su im dodatno formirali karakter i psihi~ke osobine. Zato se u mnogome i
razlikuju od muhamedanaca i pravoslavnih iz istog podru~ja. Pravoslavni su
uglavnom zadr`ali izvorne karakterne osobine dinarskog tipa ( jer se pravoslavna crkva nije uop}e
trudila da taj narod okupi i formira),
a muhamedanci su pod uticajem Kurana, islama, mentaliteta okupatora i pod
uticajem isto~nja~ke kulture, znatno izmijenili svoj dinarski mentalitet. Ipak,
jezik se sa~uvao, a muhamedansko plemstvo je ~esto sa~uvalo i svijest o svom
porijeklu. Mnogi su imali i podatke o svom porodi~nom stablu, a zadr`ali su i
svoja prezimena na -vi} i -i}. Poislamljeno dinarsko stanovni{tvo ~uva
uspomenu na svoje porijeklo ~ak vi{e nego pravoslavno stanovni{tvo, ali im to
ne smeta da sebe smatraju ve}im muhamedancima i od samog sultana. Ipak se mora
priznati da me|u dinarskim muhamedancima ima mnogo manje lijenosti i nemara nego me|u pravim Osmanlijama i drugim
muslimanima jer se kroz kuranske propise i u~enja i kroz trulo tursko
gospodstvo ipak probijaju i osje}aju one `ivahne dinarske crte. Zbog toga i
me|u bosanskim muhamedancima ima radinih seljaka, inventivnih i po`rtvovanih
ljudi kojima kuran i islamski fatalizam
nisu posve sputali njihove genetske karakterne osobine. Ali, ipak je po dinarskim muhamedanskim
varo{ima, kroz historiju, bilo mnogo puke sirotinje ( fukare) koja gotovo ni{ta nije radila a koja je bila zadovoljni
sa malo. Na`alost, i danas ima
takvih mnogo na Balkanu, nezavisno od
vjere koju ispovijedaju.
Iako u balkanskim zemljama Turci nisu ostavili gotovo ni jednu ( ili nesrazmjerno malo s obzirom
da su ovdje bili oko 500 godina)
zna~ajnu tvorevinu, niti ikakvog
zna~ajnijg traga svoje kulture, ipak nisu pro{li kao nomadska horda,
zahvaljuju}i ~injenici {to su tu ostali tako dugo. Njihov uticaj je ostavio
traga u `ivotu pokorenih naroda: promijenio im je mentalitet. Ovaj uticaj nije
isklju~ivo turskog porijekla jer su oni donosili i uticaje iz drugih pokorenih
podru~ja: prednje Azije, Indije, Kine. Zato ih je pravilnije nazvati uticajima
tursko-isto~nja~ke civilizacije, negoli samo turskim uticajima.
Bosanski su muslimani bili najrevnosniji privr`enici nove
vjere, daleko ve}i nego ostali
muslimani u Turskom carstvu. Razlog za to su vjerovatno psihi~ke osobine
dinarskog tipa. Njima je u po~etku bilo neugodno {to su napustili staru vjeru.
Te{ko im je padalo {to su bili u istoj sredini sa onim sunarodnicima koji to
nisu uradili, a {to ih je na taj postupak konstantno podsje}alo. Da bi dokazali
da su bili u pravu {to su prihvatili novu vjeru, trudili su se da je prika`u
boljom i poku{avali su i nasilni~kim
metodama da i ostale privedu novoj vjeri. Izgleda da je ta te`nja bila ( a mo`da je jo{ i sada) mnogo ja~a kod
dinarskih ljudi, vrlo osje}ajnih i oholih, nego kod ostalih koji su pre{li na
islam. Zbog toga su nemirni i nemaju miran, ~vrst i odre|en duh. Tome jo{
doprinosi stalno prisustvo pravoslavnih koji nisu promijenili vjeru i njihovo
povremeno zadirkivanje u tom smislu.
[to se ti~e bosanskih katolika, o njihovom duhu strogo vodi
ra~una katoli~ka crkva. Ona se konstantno, dosljedno i sistematski trudi da
svojim vjernicima izbri{e svako sje}anje na njihovo porijeklo i uspje{no im
usa|uje vjerovanje da su oni i njihovi
preci, oduvijek bili katolici ( a zadnjih 150-ak godina i ~istokrvni Hrvati)
iako to nema nikakve veze sa stvarnim ~injeni~nim stanjem, tj. sa historijom.
Me|utim, oni igraju na kartu da ve}ina tog stanovni{tva nikad ne}e ni saznati
svoju pravu historiju, a ona nekolicina koja je i sazna, ne mo`e ( ali i ne}e) , u tom smislu da pou~i ovu ve}inu.
U Bosni se mo`e vidjeti koliko je katoli~ka crkva, a
naro~ito franjevci uticala na karakterno formiranje bosanskih katolika. Jedva
da bi se moglo i pretpostaviti da je od dinarskog ~ovjeka mogu}e stvoriti ovako
krotke, smirene ljude kao {to su bosanski katolici, {to je dobro, ali samo ako
se ima mjera. U slu~aju prekora~enja mjere poslu{nost postaje kontraproduktivna
jer omogu}uje zloupotrebu i manipulaciju nedostojnu ~ovjeka kao razumnog bi}a.
Tako je nastala diferencijacija u karakteru i pona{anju
izme|u pravoslavnog i katoli~kog
dinarskog stanovni{tva. Jer, kao {to je poznato, crkva Svetog Save se nije ba{
mnogo trudila i uticala na formiranje karaktera svojih vjernika i na njihovo
obrazovanje.
U postkomunisti~kom politi~kom mozaiku Evrope po~etkom
devedesetih me|usobno su se suprostavile dvije historijske opcije: demokracija
i mitologija. Prva je ponudila narodima Poljske, ^e{ke, Slova~ke i Ma|arske
mir, prosperitet, ekonomsku izgradnju i duhovnu obnovu, a druga je narodima
Rusije i biv{e Jugoslavije ponudila rat, krv, ubijanje, ru{enje i op}enito
destrukciju nevi|enih razmjera. Naime, nakon sloma real socijalizma, na
teritoriji prethodne Jugoslavije redom su se
uspostavili re`imi u kojima, prema rije~ima zagreba~kog etnologa dr
Dunje Rihtman Augu{tin, vladaju:
-socijalna bijeda,
-civilizacijska zapu{tenost,
-ruralni primitivizam i
-zakoni hajdu~ije,
u ~emu je lako prepoznati
elemente dinarskih karakternih crta. Zbog kompleksa, sujete, pakosti, inata i
sli~nih karakternih devijacija, na`alost mnogobrojnih pojedinaca, u na{em dru{tvu je stvorena atmosfera u kojoj
je opasno biti bolji, pametniji, radiniji. A
to sve je rezultiralo u krvavim ratovima i sveop}oj konstantnoj bijedi. Da li mo`e svatko od nas sagledati koliku ulogu u tome su igrali dinarski geni od kojih bar neki ~u~i u
svakom od nas?
S
obzirom na sve ovo gore izlo`eno, zar mo`e itko od stanovnika Balkana tvrditi
da u njegovom karakteru nema ba{ ni{ta
od takvih manira i
dinarskih gena? Dodu{e, netko ih ima
u ve}oj, a netko u manjoj mjeri. Netko ih
potiskuje i kontroli{e, a netko
se sa njima razme}e i hvali, ali
kod svakog su prisutni. Zato, kao {to re~e urednik lista ARGUMENT, Ratko
Dmitrovi}:
[to prije razbijemo iluziju
kako smo politi~ki zreo, svestan, mudar i ~astan narod, pribli`}emo se
vratima iza kojih stanuje bolji `ivot.
Zato bi zadatak mladih
bio: nemojte prihvatiti lo{e osobine svojih prethodnika, jer ako to i vi
uradite, uni{tit }ete {ansu i sebi i svojim potomcima da bolje `ive na ovim
prostorima. Zato se korigirajte,
promijenite svoju svijest. Ovaj tekst je imao cilj da vam pomogne da
prepoznate te lo{e osobine i da sagledate pogubnost njihovog djelovanja, te da
se adekvatno odredite prema njima.
Mo`da se netko ne}e slo`iti sa svim
onim {to sam iznijela u ovom tekstu. Bit }e mi drago ako mi se javi sa svojim
argumentima da o tom prodiskutujemo.
Jer, zaboga, svima su nam puna usta demokratije, tolerancije i po{tivanja tu|eg
mi{ljenja. Neka to ne bude samo
deklarativno!
Posebno }e mi biti drago ako se bar netko oglasi sa nekim tekstom koji
bi imao za cilj i mogao doprinijeti usapostavljanju boljeg `ivota za
sve gra|ane na ovim na{im prostorima.