LAMBCHOP, 27.4.2004., Zagreb, Kino SC

+

MARK OLSON & THE CREEKDIPPERS, 7.5.2004., Zagreb, Kset

+

DEAD MOON, 9.5.2004., Zagreb, SKUC Pauk

Stra�no mi je krivo �to sam na kraju od cijelog �edno Uho spektakla vidio samo a-must koncert Lambchopa i krasnu svirku obiteljskog benda Marka Olsona i njegove neuroti�ne supruge Victorie Williams, ali eto, tako je ovaj put ispalo. Za Faust nisam imao love (akreditacije za Lamchop i Faust odobravala je SC Agencija, suorganizator tih dvaju koncerata koji su se jedini odr�ali u Kinu SC, a ne u najkultnijem svjetskom klubu studenata jednog faksa, Kej-Setu), Lali Puna koncert je pao na prvi maj (koji je u mom �ivotu ipak rezerviran za penjanje na brdo i degustiranje vina mojih prijatelja. Nikad ne ka�em nikad, dodu�e, jer kako je krenuo, Mate bi na slijede�i prvi maj u Zagreb mogao dovesti i neke veli�ine u rangu jednih Sonic Youth. Fun fact: organizatori pro�logodi�njeg Sonic Youth koncerta u Beogradu trenutno su u zatvoru, haha), a momci iz Chicago Undeground Tria ek�uali �ive u bekstejd�u Kseta i na stejd� se penju svakih par mjeseci, tako da �u ih jednom sigurno pogledati.

Ah, Lambchop. �to da ka�em? Do�li su nam definitivno u najboljem trenutku njihove karijere, premda jo� uvijek nisam �uo fri�ki, dvostruki album Aw C'mon / No You C'mon. Nevjerojatno je koliko ga Hrvata ve� jest �ulo, sude�i po reakcijama. Meni je preostalo (preostalo definitivno nije prava rije�, ali ajde) da u�ivam u krasoticama s divnog pretpro�logodi�njeg Is A Woman albuma, kojih je, falabogu, bilo pregr�t, a ja sam se najvi�e topio za vrijeme I Can Hardly Spell My Name, My Blue Wave i nevjerojatne The New Cobweb Summer - to vam je ona s najljep�om minimalisti�kom bas-sax dionicom na svijetu, hvala gospo�ici Deanni Varagona. A kad smo ve� kod �lanova benda, pravi smrtni grijeh bio bi zaboraviti Tonya Scotta, �iji je klavir, uostalom, i u�inio Is A Woman onakvim bezvremenim remek-djelom (naravno, ne sumnjam da bi Kurt Wagner i bez Scotta smislio ne�to drugo, jer ovdje se ipak radi prvenstveno o sjajnim pjesmama a ne aran�manima, a Kurt je autor i glazbe i tekstova).

Najpoznatiji svjetski parketar upucavao se "slavnoj publici", a mi smo se upucavali njemu uzornim reakcijama. Gromoglasan pljesak, dizanje sa stolica, smijanje na njegove dosko�ice, skandiranje naslova osobnih favorita - sve po peesu. Nisu odsvirali Cigaretiquette, no ja sam ipak zapalio prvu cigaretu ve� sredinom tre�e pjesme. Po�to smo Sandra, Ilirka, Georg i ja sjedili u najzadnjem od zadnjih redova, nitko nas nije �potao zbog pu�enja u kino-dvorani, a da je, nadam se da bih bio dovoljno kul da redaru otpjevam prvi stih spomenute pjesme (--I'm smoking! I'm smoking again--), ina�e s Lambchop kompilacije rariteta Tools In A Dryer.

�to jo�? Svi smo o�ekivano popizdili od sre�e na Up With People, a Josip Viskovi� je sa�uvao slomljeni i odba�eni nokat Kurta Wagnera. Mo�da se jednog dana obogati, a sude�i po bedasto sretnim licima ljudi nakon koncerta, ne bih se �udio da kupac nokta bude upravo iz Hrvatske.

Nisam gledao pro�li zagreba�ki koncert Mark Olsonovih Creekdippersa, no Marin je nakon te svirke kupio sve Markove cedeove koji su se mogli kupiti, tako da sam i o�ekivao i dobio pregr�t tople pozitive kakvu mogu stvoriti samo ovakvi intimisti�ki, obiteljski americana bendovi koji su, ba� kao i furiozni jazz-majstori, psihodeli�ni manijaci koji razgovaraju s kozmi�kim silama i uvijek recentni post-rock heroji, u Ksetu prona�li svoj omiljeni klub. Trebam li re�i da je atmosfera bila poslovi�no krasna i da su se Mark, Victoria i de�ki morali vratiti na ionako za Kej-Set sasvim prosje�na 2 bisa?

Markova draga, Victoria Williams, pjevala je otprilike jednak broj pjesama koliko i sam Olson i dobro da jest, jer se ne vi�a �esto takva jedna shizofreni�na neuroti�arka koja u jednom trenutku zvu�i kao kre�tava beba, u drugom kao luda baba, pa kao Billie Holliday, pa pomalo kao Beth Gibbons, a cijelo vrijeme kao jedna i jedina Victoria Williams.

Rulja kao da se najvi�e razdragala na How Can I Send Tonight (There To Tell You), no i Still We Have A Friend In You je razgalila mnoga srca. Najvi�e smijeha, pak, bilo je za vrijeme prvih stihova jedne od pjesama s novog, politi�ki obojenog Creekdippers ep-a. Naime, tekst (na sjajnoj i urnebesnoj gospel-country-folk podlozi) ide ovako nekako: -I'm gonna punch George Bush / And women will sing praises over his beaten body-. Uglavnom, vratite nam se brzo.

�to se Dead Moon ti�e, nema tu kritika, a pogotovo gonzo-kritika, �to re�i (premda �e vam Aleksandar Draga�, na primjer, zasigurno poku�ati objasniti mnogo toga). Kod ovakvih bendova, publika je jedino mjerilo, a ljudi koji su ovu nedjelju (i nije neki dan za rokenroul, ali s druge strane, hej!!!, svaki dan je dan za rokenroooul!) do�li u Pauk pokazali su �to misle o Dead Moonu.

Ja stra�no volim vidjeti uzajamnu ljubav izme�u benda i publike, no ovaj put nisam sudjelovao, nego ba� kao neki dosadni stari glazbeni novinar stajao na sigurnoj udaljenosti od stejd�a, tu i tamo gnjave�i Sandru pijanim imitiranjem (Marin je taj dan slavio ro�endan) Fred Coleovog vokala.

Nekako su mi puuuuno bolje zvu�ale stvari koje pjeva Toody, basistica i Fredova �ivotna dru�ica (Fred i Toody imaju po 56 godina i skidam im kapu ve� zbog �injenice da se tokom godina nisu razvodnili, usporili ili pretvorili u neku alternativnu, ali jednako zastra�uju�u verziju Rolling Stonesa. Citat iz press-materijala: --te�ko je na�i zadovoljniji bend od Dead Moona i sretniji ljubavni par od Freda i Toody--). Fredov vokal za mene je ipak too much. Ono, na dip parplovski na�in too much. Stvari s Toody na vokalu jednostavno zvu�e puuuno energi�nije, slobodnije i, da, mla�e.

Oliver mi je nakon koncerta rekao da je jednom do�ivio puno bolji koncert Dead Moona, da je ovaj put zvuk bio premutan, a Fredova gitara nekako premalo topla (svije�a je i ovaj put gorjela, naravno). Ja nikako nisam mogao prije�i preko Fredovog vokala. Ali, ka�em, ja u ovom slu�aju nemam pravo glasa. Jo� jedan citat iz press-materijala: -- te�ko je na�i nekoga tko do te mjere �ivi krv, suze i znoj rock'n'rolla--. �to bih ja tome mogao dodati? Pljuva�ku? Ne ovaj put.

Preuzeto sa Zbrdazdola