Klub Baraka postoji od 1996. godine. Zahvaljuju�i upornosti nekih ljudi i razumijevanju gradske vlasti, mladi Kutine po prvi puta dobivaju prostor u kojem mogu autonomno raditi, dru�iti se i organizirati svoje aktivnosti. Radi se o drvenoj baraci koju je za vrijeme rata koristila Hrvatska vojska. Kada smo ga dobili na kori�tenje, prostor je bio u prili�no lo�em stanju - sami smo volonterskim radom uveli struju, obojili zidove, popravili devastirane zidove i prozore, znaju�i da time stvaramo prostor u kojem �e biti ugodno ne samo nama, ve� i nadolaze�im generacijama mladih Kutin�ana. Danas je Baraka jedan od najboljih underground klubova u Hrvatskoj. Ovih godina Baraka je ugostila gotovo sve hrvatske bendove i ve�inu slovenskih, a gostovali su i mnogi bendovi iz Njema�ke, Austrije, Ma�arske, �e�ke, Italije, Jugoslavije, BiH, Francuske, �panjolske, SAD-a i Brazila.
Osim koncerata, u Baraci su odr�ani i mnogi performansi, izlo�be, tematske ve�eri, slu�aonice i amaterske kazali�ne predstave. To je i mjesto u kojem ve�ina kutinskih bendova odr�ava probe.
Jedan od najva�nijih godi�njih doga�aja je tradicionalni vi�ednevni multimedijalni festival Organizirani kaos, koji se redovito odr�ava od 1996. godine.
Ako imate bend i �eljeli bi svirati u Kutini, ili nas samo �elite posjetiti i dru�iti se s nama, javite se na [email protected].

Baraka postoji od 1996. godine.
Prostor je nastao kao jedan logi�an slijed tada�njeg �ivota u ovom gradu. Da bi smo dobro razumjeli ne�to �to promatramo moramo to isto na �to bolji na�in povezati sa nekom cjelokupno��u toga vremena. Baraka je izrasla na stihijskim trenucima entuzijazma i akcije na polju organizacije zajedni�kih aktivnosti odre�enih interesnih skupina. Sve �to se doga�alo i doga�a u Baraci rezultat je rada pojedinaca koji su svoje vrijeme tro�ili na na�in na koji najbolje mogu zaboraviti vrijeme. U trenucima takvoga rada �ovjek prelazi odre�ene nivoe aktivacije. Taj rad se ne vr�i sa odmakom ve� ga tjera jedna pozitivna emocionalna komponenta koja stvara potpunu identifikaciju sa grupom i njezinim radom. U tom trenutku pojedinac �iri granice svoga bi�a. To je izlet u svijet kolektivne euforije koji ti daje onoliko koliko mu dopusti� da prodre u tebe. Tada zapravo vidi� da nitko ne promatra iste stvari i tek po prvi puta ima� vremena posuditi tu�i pogled da bi dobio uvid u raznolikost vibriraju�e istine bivstvovanja. Ne mo�e se povu�i granica me�u ljudima iako je to jedina �ovjekova te�nja - samodeterminiranost. �elim vidjeti koliko ja utje�em na druge, a koliko i kako oni na mene. �to je to �to mene �ini mnome a nekog drugoga njime? Taj racionalni na�in dovodi do gubitka identiteta i do velike optere�enosti same pa�nje, jer ne mo�e� istovremeno biti ne�to i isto to sagledavati izvana. Najjednostavnije re�eno. Nemogu�e je istovremeno biti i misliti. �to vi�e mislim to manje jesam. Kada razmi�lja� o onome �to jesi, �to predstavlja�, tada se tvoj plamen postojanja, tvoje iskonsko ja, smanjuje jer je raspr�eno mislima koje vrludaju i te�e ka identifikaciji tebe. Taj proces nikada ne prestaje jer nikada ne mo�e� re�i stop. To je to. Ne�e svijet stati. Ti �eli� zavr�iti misao ali ne. Ni jedna misao ne trpi �ig vje�nosti. Ona govori jako malo. Za�to? Jer nije tvoja. Ono �to si ti ti mislima ne mo�e� obuhvatiti. To mo�e� jedino biti. Svaka identifikacija smanjuje uvid u cjelokupnost jer zanemaruje osnovnu �ovjekovu karakteristiku - uronjenost u cjelokupnost. Na po�etku bilo �ega je uvijek identifikacija. Vremenom ona bi trebala postati akcija, a kada se akcija utemelji onda treba ukloniti identifikaciju i pustiti da akcija te�e. Identifikacija je inicirala akciju ali za njom vi�e nema potrebe.
Iako netko izvana mo�e re�i da npr. Einstein ne�to konkretno zna. Kada bi pitali Einsteina da li ne�to zna, on bi rekao da nije ba� siguran, ali da je na putu da sazna. On se ne nalazi unutar pojmova kao promatra�. Pojmovi se nalaze unutar njega dok ih stvara. Nedeterminiranost determinira (stvara misao) i identificira se sa misli (stvara privid determiniranosti sebe). Ovime samo �elim skrenuti pa�nju na razli�itost promatranja izvan akcije i unutar akcije.
Strah - odre�uje re�im opstanka, ali u principu je optere�enost opstankom. Strah me nestajanja samog sebe. Strah je entitet koji se vrti u petlji. Strah smanjuje nivo opstanka a istovremeno je posljedica smanjivanja nivoa opstanka. Strah zarobljava jednu jedinu identifikaciju u petlji i na taj na�in se �eli utemeljiti u jednoj jedinoj perspektivi. Strah govori da je mogu�e jedino ono �to on identificira. Kada potpuno preuzme kontrolu, tada generira stvarnost. To je u par rije�i sotona. To je ono �ega se ljudi boje jer su to i znaju. Nemogu�e se bojati ne�ega �to ne poznaje�. Mo�e� se bojati samo onoga �to iskonski zna� i �to si iskusio. Apsurdno je to �to se ljudi boje nepoznatoga ne zato �to im je ne�to nepoznato, ve� zato �to imaju neku ideju o tom nepoznatom. Oni se boje vlastite ideje o nepoznatom. Sve je nepoznato. Nemojmo se zavaravati. Strah se boji, a ne ja. Ja imam strah. Kolektivni strah je tako�er petlja, ali puno ve�e amplitude i brzine. On u jako kratkom vremenu stvara velike promjene, ali ve�inom u smjeru destrukcije. Strah nema svijest. On je entitet koji posu�uje svijest da bi �ivio. On tako�er �eli determinirati sebe ali za to su mu potrebni ljudi. Mi smo mu hrana. Strah vlada. Ne vladaju politi�ari ve� strah vlada njima. Za�to je strah u�ao u dru�tveni �ivot ljudi? On je parazit. Nesamostalni polu�ivot ili koncept koji zbog mehanizma dinamike i vremena te�i �irenju vlastitog polubitka. On te�i ka �irenju zato �to ne shva�a da to �irenje uni�tava i njegovu poluegzistenciju. Strah je koncept koji je postojao puno prije ljudi. Na ljudima se manifestira i fizikalno. Rak. To je materijalizirani strah.

Mavvetnirala