|
| 2.c
vs. 1.b |
Možda
neki nisu uopznati sa aktivnostima muškog dijela razreda pa
eto, ako niste znali do sada, u nasoj školi se održava po dva
nogometna turnira godišnje i vaši supatnici iz školskih klupa
nisu lak plijen. Dapače, prošlogodišnja senzacija - jedini prvi
razred ikada u polufinalu i osvajanje trećeg mjesta nažalost
nije jako odjeknulo jer se desila greška u logistici (Jurin)
pa rezulatati nisu javno objavljeni. Sada kada sam vas malo
uveo u našu bogatu klupsku povijest mogu krenuti s novijim vijestima.
Dakle, prošlogodišnje treće mjesto, godina dana više iskustva,
odlazak najjače momčadi (kojoj je na čelu bio nesavladivi golman
Matija Jurin), Davidova nabrijavanja, visoka očekivanja nas
samih zapravo su nas više sputavala nego podizala. Ali nismo
se predali-dolaskom na teren vratio nam se onaj poznati oštar
pogled i želja za pokazivanjem nogometnog umijeća (koje smo
naučili čitajući Horacijevu ''Ars nogometicu''!) . Turalija
i ja stigli smo među zadnjima, i pao nam je kamen sa srca kada
smo vidjeli našeg velikog vođu i dirigenta naše momčadi Ivana
Konosića kako se zagrijava. Već je bilo lakše jer smo po rasporedu
trebali igrati s trenutno najjačom momčadi 4c (koji u svom sastavu
ima Matea Šmidu, nemilosrdnog parača protivničkih mreža koji
igra u vršku napada najbolje vrste naše škole). Naravno, kako
ništa nije savršeno pa tako niti naš turnir, na kraju smo igrali,
sa satom zakašnjenja, sa 1.b. Trebala nam je pobjeda za samopouzdanje.
Utakmica sa prvim razredima trebala bi biti samo malo jači trening,
ali nitko nije sa sigurnošću mogao to znati.
Da Vam predstavim današnji sastav: Ivan Konosić, Marko Turalija,
Tomislav Radišić, David Adesola Bankole, Joško Jurin, Luka Ostojić,
golman Krešimir Starčević i Goran Marković. Početna petorka
sastojala se od: Kreše, Konosića, Turalije, Davida i mene. Od
prvog zvižduka suca Pilipovića (tip ne da nema pojma o nogometu
i suđenju nego bi mu netko trebao zabraniti pristup svim nogometnim
igralištima u bližoj i daljnjoj galaksiji!!) znalo se tko će
ovdje diktirati igru. Utakmica je pocela našim ranim vodstvom.
Presjekao sam loptu koju je njihov golman (inace odličan danas)
krivo, umjesto svom igraču, dodao meni, ja Konosiću, a kad je
između njega i gola samo lopta i protivnički golman već se može
pisati gol. Tako je i bilo! 1:0!
Potkraj prvoga poluvremena gotovo ista pogreška desila se i
našem vrataru (sva sreća, već smo pomislili da je vanzamaljac
jer je prije toga obranio nekoliko odličnih udaraca). 1:1!
Moram naglasiti da je obrana u prvom dijelu bila, usprkos primljenom
pogotku, besprijekorna ponajviše zahvaljujući Turaliji koji
je cijelo vrijeme bio u obrani. Drugo poluvrijeme krenulo je
postavom: Krešo, Konosić,Turalija, Jurin i David, umjesto kojeg
je vrlo brzo ušao Pinky. Ubrzo je sjevnuo i drugi naš gol! Konosić
je primio loptu od Pinkya prošao igrača, napravio si mjesta
za šut i okinuo snažno i precizno, ali protivnički vratar skida
tu loptu i odbija je nazad do Konosića koji sad, u duplo težoj
situaciji, iz mrtvog kuta zabija za 2:1!
Već je bilo lakše i počeli smo se češće mijenjati. Izašli su
Turalija i Jurin, ušli Rade i ja. Premda smo vodili igra nam
nije bila na zadovoljavajućoj razini. Previše propuštenih šansi
bile nam je najveći problem, a na to nas je ljubazno vičući
upozoravao Konosić.
Konačnih 3:1 postavio sam zahvaljujući upravo njegovom dodavanju
sa otprilike šest metara. Dosta smo se pred kraj svađali oko
izmjena i igra nam nije bila blistava, ali smo ipak pobijedili.
To je jedino bitno. David je igrao dobro i u napadu i u obrani
a Rade i Jurin su odlično u drugom poluvremenu mijenjali Turaliju.
Svi dečki su se trudili ali nam treba još malo treninga za bolju
igru. Jer kako se kaže, odlika velikih momčadi je da pobjeđuju
i kada loše igraju, a druga odlika velikih momčadi je da im
forma raste kako turnir izmiče. Tako nam je ostao gorak okus
u ustima ali i slatko slovo na papiru s rezultatima!
Do sljedeće nedjelje Vaš
goc
|
|
page made bay: Boss;
Zagreb
last change at: 6.8.2003;
corporation with webwayteam
|
