 |
PJEVAČ GRUPE PARNI VALJAK AKI RAHIMOVSKI |
|||||||||||||||
|
AKI - NIZOZEMSKO DRVO ZA BRODOGRADNJU Novi album "Live at S.C. - Kao nekad" izašao je prije mjesec dana i interes je zaista velik. CD se dobro prodaje i mislim da je to pun pogodak. Radi se, naime, o obradi naših starih pjesama. To je na neki način nastavak 'unplugged' koncerta iz ZKM-a. Međutim, nisu sve stvari "bez struje", a osim rocka ima tu i soul i latino ugođaja. Dvije su skladbe nove, nisu do sad nigdje objavljene; Srcekrad i Mir na jastuku. Nakon četvrt stoljeća zapažene prisutnosti na domaćoj glazbenoj sceni, ovaj bend zaista nije potrebno posebno predstavljati. Nije samo riječ o rokerima koji su obilježili mladalačke tulume brojnih, sad već sredovječnih, generacija, već se radi o glazbenicima koji svoje obožavatelje i štovatelje osvajaju i među današnjim tinejdžerima. Dovoljno je reći Parni valjak - institucija hrvatskog rock 'n' rolla i konstanta naše estrade. S Akijem Rahimovskim, pjevačem grupe razgovarali smo uoči početka koncertne turneje koja promovira njihov novi album "Live at S.C. - Kao nekad". Tajna dugovječnosti - Malo je bendova u svijetu uopće koji opstaju tolike godine. Koja je tajna dugovječnosti Parnog valjka? - Tajna je u ljutim papričicama! Obožavam tabasco i sve što je papreno pa tako i ljuti rock 'n' roll. Šalu na stranu. Dvije najvažnije stvari koje su nas održale na okupu tolike godine su dobra pjesma i pošten međusobni odnos. Ono što radiš treba te veseliti, to je vrlo jednostavna stvar. Ako mene raduje ono što radim, konkretno to što pjevam, onda će i publiku. - Uz ime vašeg benda nikada se nisu povezivali nikakvi skandali i bombastični tračevi, što je danas zaista rijetkost. Kako odolijevate žutilu i čuvate svoju privatnost? - Mi nismo nikada obraćali pažnje na tračeve, niti smo takvim trikovima pokušavali graditi karijeru. Uvijek nas je zanimala samo glazba i kvalitetna pjesma, na tome smo i gradili svoj imidž. Međutim, istina je da mnogi raznim smicalicama dolaze u žarište medijske pozornosti. Mi u to ne vjerujemo, naše je jedino sredstvo naša glazba i prijateljstvo. - Kako je sve počelo? - Počelo je negdje '75. godine kada sam ja sa svojom grupom Torr iz Makedonije došao na Boom festival u Zagreb. Hus je tu nastupao s Grupom 220, zapazio me i ponudio mi je upražnjeno mjesto pjevača u svojem bendu. Radili smo tri mjeseca, a onda se Grupa 220 raspala iz vrlo jednostavnog razloga. Naime, dečki nisu bili spremni profesionalno raditi, njima je glazba uglavnom bila hobi. Tako smo Hus i ja oformili Parni valjak, a od dečki iz stare skupine pridružio nam se samo Jurica Pađen. Turneja počinje - Upravo ste pred novom turnejom? - Da, promoviramo novi album "Live at S.C. - Kao nekad", oficijalni početak hrvatske turneje je riječki koncert, potom ćemo ove godine napraviti još pet, šest nastupa po velikim gradovima, a onda nastavljamo koncertirati u veljači slijedeće godine širom zemlje. - Zanimljivo da su vam gosti na koncertima klape? - Tako je, u Zagrebu je to klapa Šufit, a u Rijeci je naš gost klapa Luka. Cure iz riječke Luke su sjajne, pokazat će to i sa skladbom "Sve još miriše na nju", koju će otpjevati u svojoj obradi. - Kako zvuči Parni valjak u klapskoj izvedbi? - Sjajno! - Kako se danas nosite s ritmom turneje, a kako je to bilo nekada? - Kad si mlad svejedno ti je gdje spavaš i kako si smješten, sada smo ipak malo komotniji. Zapravo možemo si priuštiti dobre uvjete, nije to nikakav luksuz, samo potreba. Iako u nama kucaju srca dječaka, godine se osjećaju pa zato tražimo solidan smještaj i dobar odmor. Svaki je koncert i fizički napor pa je prije toga nužna dobra priprema da bi se stvar profesionalno obavila. - Kakve su vaše prognoze za novi album? - Izašao je prije mjesec dana i interes je zaista velik. CD se dobro prodaje i mislim da je to pun pogodak. Radi se, naime, o obradi naših starih pjesama. To je na neki način nastavak 'unplugged' koncerta iz ZKM-a, iako nisu sve stvari bez struje, a ima tu osim rocka i soul i latino ugođaja. Dvije su skladbe nove, nisu dosad nigdje objavljene; Srcekrad i Mir na jastuku. Album je jedna kombinacija zvukova i obrada, naša igra koja je uspješna pa je zato dijelimo i s publikom. - Što mislite o današnjoj domaćoj glazbi? - Scena je bogata, ali nažalost, ima previše izvođača. Ne bih želio da me netko krivo shvati, ali naša je estrada prenatrpana. U tom se mnoštvu svega i svačega puno toga dobrog gubi... - Biste li nekoga izdvojili kao kvalitetnog i perspektivnog? - Ima ih dosta, ali nikoga ne bih posebno izdvajao. Primjerice, riječka rock scena je dosta živa. No, glavni je problem mladih bendova nedostatak novca. Zbog toga ta klupska scena ne može isplivati na površinu, ne mogu si oni priuštiti turneje i gostovanja po ostalim gradovima, a klubove ne mogu zamijeniti velikim sportskim dvoranama jer su one naravno finacijski nedostižne. Nadajmo se da će boljim standardom doći i bolja vremena za glazbenike. Novogodišnja gaža - Osijek - Koga vi slušate u slobodno vrijeme? - Meni je radio stalno upaljen, tako da čujem svašta. A kad smo kod favorita, onda je to definitivno stara garda koja je žarila i palila po stadionima, to su naravno Rolling Stonesi i Pink Floyd. Volim slušati i nešto mlađi bend Simple Minds. Ma sve što je u glazbi aktualno prođe kroz moje uši. - Imate li novogodišnju gažu? - Da, naravno. Prošle smo godine završili i počeli godinu u Rijeci i bio je to jedan od naših najuspješnijih nastupa. Ove ćemo godine primorsku buru zamijeniti slavonskim sjevercem, svirat ćemo u Osijeku. - Mislite li da su honorari za novogodišnje aranžmane precijenjeni? Cifre se vrte i oko pedesetak tisuća maraka na noć. - Pa ne znam, ne želim procjenjivati nečiju glazbenu vrijednost prema novcu koji dobiva. Ako netko želi dati taj novac, nek' ga pjevači uzmu. Međutim, nisam siguran u točnost tih podataka, mislim da se ne barata s pravim svotama. Obiteljska furka - Kako se relaksirate od stresa koji neminovno posao javne osobe nosi sa sobom? - Kao i sve u životu i ovaj posao ima svoje dobre i loše strane. Ima tako i stresa, a on uglavnom proizlazi iz činjenice da stvari u našoj branši baš ne funkcioniraju kako bi trebale. Ipak moram biti optimističan pa reći da napredujemo jer je bolje negoli je bilo. Što se opuštanja tiče, ne činim ništa posebno, kad stignem, odem na nogomet. Inače je to čista porodična furka, provodim vrijeme sa suprugom, kćerkom i sinom. Volim se posvetiti i kućnim ljubimcima, imam psa i dvije mačke. Obožavam kuhati kad zato imam vremena. Ja sam u obitelji zadužen za razne kulinarske specijalitete, a žena za kolače. - Otkrijte neki svoj specijalitet. - Uglavnom volim pikantna, paprena i ljuta jela. Kuham kada mi to posao dopusti, ne prečesto, ali kad nešto pripremam, onda se tome temeljito posvetim. Priznajem samo jela koja se spravljaju sporo i dugo. Pizzu i ostale fast-food proizvode ne smatram hranom. - Bavite li se katkad enigmatikom? - E, kad smo kod enigmatike otkrit ću vam jedan kuriozitet. Nekad sam u križaljkama često nalazio na pojam "nizozemsko drvo za brodogradnju", a odgovor je bio aki. To nitko nije znao, tko se još bavi nizozemskim stablima. A sada sve češće za ta tri potrebna slova u bijelim poljima, koja nedostaju slagačima križaljki, nalazim natuknicu "pjevač Rahimovski". Eto, križaljke su me prosvijetlile, sada znam odakle mi potječe ime. Autor:
Sandra Sabovljev |
