|
|
"Parni valjak" večeras
u 20 sati održava veliki koncert u Trsatskoj Dvorani mladosti
"Parni valjak" za
sve generacije
Od početaka "Valjak"
je bio i ostao rock band, gradskog usmjerenja
RIJEKA - "Parni
valjak" (danas u sastavu Aki Rahimovski, vokal, Husein Hasanefendić - Hus,
tekstovi, glazba, gitara, Berislav Blažević - Bero, klavijature, Marijan Brkić
- Brk, gitara, Zvonimir Bučević - Buč, bas, Dražen Scholz - Šolc, bubnjevi
i Kristina Rupčić - Tina, prateći vokal) prvi je album snimio danas već
(pre)daleke 1976. godine. Već sam aktivni opstanak na glazbenoj sceni punih
dvadeset i pet godina zaslužuje u najmanju ruku poštovanje i iskreno
divljenje. A ako se tome doda da su svih tih dvadeset i pet godina bili puni
dobrih albuma punih hitova koji se i dan danas rado slušaju među svim
generacijama i koncerata na kojima se vide i djedovi i bake i unuci i unuke,
onda pred tim treba skinuti kapu.
"Dnevne paranoje"
kritičara
Od prvog albuma
"Dođite na show" do današnjih "Zastava" ili "Live At
S.C. - Kao nekad", "Valjak" je bio i ostao rock band, gradskog
usmjerenja, uvijek u svom prepoznatljivom "filmu", nikad spreman na
kompromise sa aktualnim trendovima i "narodnjavom" radi veće
komercijalnosti.
Dio mladih
glazbenih kritičara, najčešće bez (ikakvog) glazbenog obrazovanja, koji uzdižu
u nebesa samo ono što je trendovsko (hip hop, house, rap, elektronika), a što
kod nas makar pet šest godina kaska za svijetom i utapa se u pukom fotokopirnom
imitatorstvu pokreta, glazbe i stihova, govori o "Valjku" kao o preživjelom
dinosaurusu, jer nije u aktualnim trendovima. "Dnevne paranoje", rekao
bi Hus i odmahnuo rukom...
"Parni
valjak" nije imao samo odlične pjesme već i uvijek nadahnute i proživljene
koncerte, na kojima se i po znoju na licima glazbenika vidio užitak i velika
iskrena energija uložena u svirku. Voljeli su show, uporni su u svom
"filmu", svojem viđenju glazbe. Svi albumi "Valjka" (znate,
onog Parnog) nisu bez razloga bili platinasti ili zlatni. I najveći broj
"Porina" koje je itko dosad dobio nisu slučajnost ni slučajan sklop
okolnosti, nego talenta, kvalitete i rada. Pred pet godina, dvadesetogodišjnicu
rada grupa je proslavila snimanjem sjajne "unplugged" retrospektive
"Bez struje - Live in ZeKaeM", krunskim dokazom da reakcije publike na
skladbe Huseina Hasanefendića - Husa i njegovih suradnika ne ovise o potrošnji
struje na pozornici. Njihov neosporni kvalitet i stalno kompozitorsko - izvođačko
napredovanje privuklo je pažnju i predstavnika moćne kompanije "Warner
Chapell" koja od 1996. zastupa "Parni valjak" u Europi i
predstavlja diljem svijeta njihove glazbene uratke.
Druga mladost
"Valjka"
Mladenački ideali
spojeni s iskustvom donose i lanjske "Zastave" ("Valjak"
stvarno nikad nije mjenjao zastave i uvijek je na njima pisalo jedino
"LJUBAV") i ovogodišnji "Live at S.C. - Kao nekada". Ako
Parni valjak" stvarno misli nastupati dok god ih publika bude voljela i željela
slušati, onda će stvarno morati nastupati do duboke, duboke starosti. S
prepoznatljivim autorskim i izvođačkim pečatom ni briljantne
"Zastave" ni "Live At S.C. - Kao nekada" nisu, koliko god to
može zazvučati neuvjerljivo i pretenciozno, kao ni "Bez struje - Live in
ZeKaeM", tek puko prigodničarsko svečarsko svođenje računa za godišnjice,
već početak novog kreativnog razdoblja Huseina Hasanefendića i njegovih
suradnika. Retrospekcija da, ali bez bolećive nostalgije. Zato Hus, "Pusti
nek' traje" i Nina, kad Aki kaže "Ugasi me", ne obraćaj pažnju...
Parafrazirajući
pjesmu, možemo se složiti, Hus, Aki & društvo - vrijeme je na vašoj
strani!
Autor: Vinko
Peršić
Novi list, četvrtak, 6.
prosinca 2001.
|