 |
KONCERT U RIJECI 6. 12. 2001. |
|||||||||||||||
|
Husein Hasanefendić Hus najavljuje veliki koncert u riječkoj Dvorani mladosti kojim će promovirati najnoviji album "Live At S.C. - Kao nekad" bit će spektakl Žao mi je da se u Hrvatskoj rad domaćih bendova omalovažava u odnosu na inozemne. Najbolji primjer tomu jest cijena ulaznice. Recimo, nedavno je u zagrebačkom Domu sportova gostovala grupa "Depeche Mode". Ulaznica je bila 280 kuna. Osobno ne smatram da su oni četiri, pet ili šest puta bolja grupa od "Parnog valjka" kako nam to sugerira cijena ulaznice U četvrtak, 6. prosinca, proslavljena rock grupa "Parni valjak" održat će veliki koncert u riječkoj Dvorani mladosti. Početak koncerta najavljen je za 20 sati, a cijena ulaznice je 35, odnosno 40 kuna na dan koncerta. Koncertom u Rijeci popularni će "Valjak" započeti seriju nastupa u Hrvatskoj kojima će promovirati svoj najnoviji album "Live At S.C. - Kao nekad" na kojem su, valja spomenuti, gostovali: Oliver Dragojević, Drago Mlinarec, Nina Badrić i Davor Gobac. Izuzetno hvaljeni live album nastao je tijekom dvaju nastupa koji su održani 31. svibnja i 1. lipnja u nekoć kultnoj zagrebačkoj dvorani Studentskog centra. Riječki koncert "Parnog valjka" bit će, kako se moglo čuti na nedavnoj konferenciji za novinare, svojim repertoarom vrlo blizak albumu "Live At S.C." kojim je grupa dala presjek 26 godina svoje glazbene karijere. "Parni valjak" nastupit će u svom "big bend" izdanju. Sudeći prema dosadašnjim nastupima, "Valjak" je itekako rado viđen gost u Rijeci. Gotovo je svaki njihov ovdašnji nastup protekao u posvemašnjoj euforiji publike, pa stoga ne bi trebalo sumnjati niti u koncertni spektakl u četvrtak koji najavljuje lider grupe Husein Hasanefendić Hus na početku razgovora: - Čini mi se da se riječka publika u minulih godinu dana, od našeg posljednjeg nastupa u Rijeci, zaželjela "Parnog valjka". Naši koncerti u Rijeci, inače, uvijek su zračili nekom posebnom "vibrom" i činjenica je da tu imamo veliki broj glazbenih istomišljenika. Stoga je odabir Rijeke za početak naše turneje posve logičan potez. Ono što mislim da treba naglasiti jest da će "Valjak" nastojati riječki koncert odraditi na maksimalno visokoj razini. Zbog toga ćemo pozornicu okrenuti prema tribini i time ćemo postići daleko bolji zvuk negoli klasičnim postavljanjem bine prema parteru. Istina, time će u dvoranu stati puno manje ljudi, no daleko nam je važnije da se posjetitelji koji dođu osjećaju ugodno. Bitna razlika u odnosu na koncert "Parnog valjka" za doček 2001. godine u Rijeci jest to što će se ovog puta naplaćivati ulaz. Bojite li se možda lošeg odaziva? - Ne! Ne znam zbog čega bismo se trebali bojati!? Novogodišnji koncerti, doduše, posebne su situacije u kojima grad daruje. Ali, zar nije logično da se ulaznice za koncerte naplaćuju? Naravno, no čini se kao da je postalo pravilo da će dvoranski koncert, nekog domaćeg benda, završiti s fijaskom? - Žao mi je da se u Hrvatskoj rad domaćih bendova omalovažava u odnosu na inozemne. Najbolji primjer tomu jest cijena ulaznice. Recimo, nedavno je u zagrebačkom Domu sportova gostovala grupa "Depeche Mode". Ulaznica je bila, ako se ne varam, 280 kuna. Osobno ne smatram da su oni četiri, pet ili šest puta bolja grupa od "Parnog valjka" kako nam to sugerira cijena ulaznice. Dapače, ne mislim da su išta bolji. Imaju samo zemljopisne sreće, da su rođeni u Engleskoj i govore jezik kojima se služe milijuni ljudi. Dakle, Hrvati su hendikepirani malim brojevima. No, i kad bismo stavili nešto veću cijenu ulaznice nego inače, uvjeren sam da bi nas mediji vrlo oštro kritizirali. Pisalo bi se sigurno kako se članovi "Parnog valjka" žele obogatiti. To je naravno nonsens jer i "Valjak" također ima visoke troškove koncertne produkcije, pa ukoliko nemamo sponzora za koncert, najčešće završimo u gubitku. Što mislite koliko bi se publike okupilo na vašem koncertu kad bi cijena ulaznice iznosila kao za "Depeche Mode", 280 kuna? - Malo njih. Razlog tomu prije svega vidim u predrasudi, mišljenju kako ulaznica za domaći bend automatski mora stajati znatno manje nego za inozemni. U takvim uvjetima domaći su bendovi dovedeni do pred zid jer, vratit ću se na produkciju koncerta, cijena dvorane je jednaka i za naše i za strane grupe, također i cijena koncertne opreme, s tim da smo mi u daleko nepovoljnijem položaju kad je riječ o reklami. Naime, mediji će uvijek biti skloni pisati o koncertu inozemnih izvođača, čak su u stanju podignuti veliku galamu, a da to bend neće ništa koštati. No, malo njih to zna prepoznati. Znam, isto tako, da na našoj estradi ima svega i svačega, i nekad mi je neugodno biti dijelom te i takve estrade na kojoj su njezini sudionici na svašta spremni. No, jedan njezin dio ipak se može ponositi svojim glazbenim standardima i da nema te jezične barijere, siguran sam da bi i oni bili u kategoriji glazbenog superstara. Ali, za narušavanje glazbenih vrijednosti krivi su i sami estradnjaci ne birajući gdje će, u koje vrijeme, pred kakvom pubikom i za koji honorar svirati. - Naravno da smo si dijelom i sami krivi. Ali, ako se netko odlučio profesionalno baviti glazbom, onda on od te glazbe i živi. Znate, na malom i siromašnom hrvatskom glazbenom tržištu nemamo previše izbora. Jer, da je standard cijene ulaznice, za izvođače iz A kategorije, 40 ili 50 maraka, onda sigurno oni ne bi trebali rasprodavati koncerte svirajući u svakakvim disko-klubovima u kojima su uvjeti za nastup neadekvatni, a k tomu svirka započinje u kasnom večernjem terminu i to najčešće pred "krivom" publikom. Međutim, neki su glazbenici prisiljeni i na takve uvjete ne bi li osigurali egzistenciju. No, ipak ne mogu a da ne osudim one glazbenike koji pristaju na uvredljive ponude za nastupe u šatorima u kojima je cijena ulaznice 15 kuna, u koju je još uključena i litra piva. Što osjećate prema zagrebačkoj dvorani Studentskog centra u kojoj je nastao vaš novi live album "Kao nekad"? - Rock and rollom zarazio sam se upravo u toj dvorani. U njoj su održane prve gitarijade, svirali su brojni rock bendovi koje sam kao klinac gutao. Jednostavno, riječ o zaboravljenom prostoru velikog značenja za našu glazbenu kulturu. Bilo bi zgodno da se tradicija nastavi. U čitavoj toj priči, k svemu tome, s uma se smeće činjenica da ipak "Parni valjak" na svojim koncertima okupi desetak tisuća ljudi, što znači da smo zahvatili 1 posto stanovnika Zagreba. Taj 1 posto znači da bi se, da smo američki bend, na našem kocertu, recimo u New Yorku, okupilo 100 tisuća ljudi na nekom stadionu. Hoću reći da je "Parni valjak" jednako snažan bend kao i sve te silne glazbene zvijezde iz inozemstva. Autor: Srđan Brajčić |
