|
|
Tko još ne zna za Parni valjak i njihove
legendarne komade, kao što su (Prokleta) Nedjelja, U prolazu, Jesen u meni…
Oduvijek sam htjela ići na njihov koncert, jer su mi svi uvijek govorili
kako dobru zabavu pripreme. Obično je brzo nestalo karata, a sada sam je
kupila već dva tjedna prije! Zatim sam po školi ispitivala tko još ide,
pa su sve rekli, eh ne, ja imam spoj, ja imam zabavu, ja sam već bila... Pa
zar da sada idem sama? Zadnji tjedan pred koncertom sam po školi hodala kot ožeta cuna,
dok me jednog lijepog dana Tina nije pitala što nije u redu. Ja sam joj sve
lijepo objasnila, a ona je rekla da i ona ide sama jer se Rudi razbolio. Kako ja
volim Tinu! Opet je bilo sve OK i odahnula sam jer više nisam trebala ići
na koncert s mamom i njenom kolegicom. No dobro, inače je sve u redu, samo
da se ide! Tko je očajan, je očajan…
I tako smo tog prelijepog, hladnog, prvog proljetnog dana, odnosno, večeri,
krenuli prema sportskoj dvorani na Planini. Ljudi je bilo kao...muha, a ja sam
razmišljala da li ću uopće moći ući. No, najprije su
nas na ulazu dobro prepipalo "ako netko ne nosi sa sobom slučajno
kakav pištolj ili nešto drugo opasno". Ja naravno nisam imala na sebi ništa
takvoga, pa su me lijepo pustili pa sam krenula prema tribinama. Jedva sam
čekala kad će se pojaviti Tina i početi koncert. Tina je konačno
došla, uređena kao za kakav vrući spoj, a dovela je i Luku, koji je
bio tako sladak da bi ga pojela...
Konačno! Koncert je počeo, doduše s malim zakašnjenjem, ali neka im
bude. Parni
valjak je ipak Parni valjak. Prvih pet komada nisam znala jer su bili s novog
albuma, dok je Tina pored mene uživala. Tribine niti nisu bile pune, pred
pozornicom je bilo dovoljno mjesta za 500 ili više ljudi, ali se atmosfera već
zagrijavala jer su počeli svirati starije komade. Pored nas su plesale
dvije curice pa smo i nas dvije ustale i počele im raditi konkurenciju. I
to kakvu!! Može vam biti žao da niste i vi bili ondje!! Tina i ja smo tako
rasturale da se sve prašilo! Ako sam prije rekla da je bilo hladno, sada mi je
znoj curio, govoriti ionako nisam više mogla jer smo Tina i ja pjevale…no
dobro, recimo rađe da smo se derale! Prof. Kopačeva, da li možda
dajete instrukcije???
Tina je stalno imala neke smiješne komentare, ili na one dvije curice pored
nas, ili na Akija koji je skakao gore-dolje po pozornici. Bio je odlično
odjeven, ali je zbilja malen. Tina je rekla da je kao patuljak, a druge primjedbe
uglavnom nisam čula. Oko ponoći se Aki s bandom počeo
pozdravljati, ali su ipak došli natrag na pozornicu i odsvirali još nekoliko
komada. Koncert je bio gotov, a Tina je vikala za mnom da hoće vidjeti
članak u ponedjeljak ujutro na njenom stolu. A što mi drugo preostaje,
Tini nitko ne želi protusloviti... pa nisam ni ja.
Autor: Tanya
http://krt.s-gim.kr.edus.si/krt20/clanki/33.asp
|
