RECENZIJA KONCENTRATA (1984.-2005.)
SLIČNE STRANICE:
Album "Koncentrat 1977.-1983."
Album "Koncentrat 1984.-2005."
Trideset godina je respektabilna brojka. Institucija hrvatskog mainstream rocka kojoj se često s razlogom tepa kao "hrvatskim Stonesima" najavili su da im 31. prosincem tekuće godine ističe rok trajanja i da više neće održavati privid sloge, bratstva i jedinstva. Profesionalci kakvi jesu uvijek će znati zadržati osmijeh na usnama i ostati dostojanstveni, kao što ih se često opisuje od strane generacijskih kolega kritičara i fanova koji su trajali i starili s Parnim Valjkom zajedno. Hus i Aki kao starosjedioci, vremenom zamijenjeni Sfeci, uz prokušane session muzičare, posudbe iz vječnih rivala Prljavaca (Brk), tokom tri desetljeća diskografije dobro su se nosili kao muzičari koji vješto utapaju i prilagođavaju obrasce prepoznate na primjeru inozemnih bendova u povlaci od "Beatlesa do Stonesa". Na dvostrukoj kompilaciji sabran je pregled izdanja grupe za Jugoton i pravnog sljednika Croatia Records, točnije od 1984. kada su zvali na hvatanje ritma, sve do prošlogodišnje najave pretežno sunčanog vremena s upitnikom na kraju. Sabranih 35 hitova podsjetit će na Husove skladateljske i tekstopisačke manirizme, Akijev vokal koji je uvijek dijelio publiku na štovatelje i mrzitelje, prokušanu ritam sekciju. Nemoguće je zanijekati im održavanje konstante rada bez znakovitih padova. Igra na sigurno je bila priroda Husove taktike. Nakon prve faze grupe (1976. - 1984.) moglo se slutiti, s dobrom izvjesnošću koliki će omjer balada, a koliki "veseljaka" albumi sadržati, koliko će nostalgije oplahnuti romantičnog Husa. Moglo se kladiti da će uvijek biti standardne svirke, da neće biti ludila, da će upaljači u dvoranama gorjeti ako ste njihova "gene". Klinci su ih voljeli zbog staraca, starci ih nisu puštali jer su ih podsjećali na neviniju glazbenu scenu. Naramak skladateljskih predvidljivosti uvijek bi iznjedrio nekoliko bisera, trademarkova pouzdanog benda koji je dugo bio okosnica srednje struje hrvatskog rock and rolla. Nezahvalno ih je imenovati jer nabrajanjem bi zarolali neprekidiv niz. Sve što se zbivalo tokom tri desetljeća nisu bile znakovite turbulencije uzrokovane promjenama članstva, vječnim rivalstvom s Kazalištem. Čini se da su tri desetljeća mogla proći i kao tri godine. Umjesto puštanja da traje, ovim je potezom Valjak vrlo vjerojatno sačuvao dostojanstvenu uspomenu kod poklonika. Ako ih pak niste obožavali, za poštovanje je ostalo mjesta.
Anđelo Jurkas music.vip.hr
