|
|
Dok sam bio mlad, slava mi je
bila jedan od bitnih motiva za sviranje - priželjkivao sam da budem
poznat, da me cure zamijete... Danas bih volio hodati po cesti incognito.
Ipak, još se znam prošvercati, a s Akijem je prava ludnica - kaže
frontman "Parnog valjka"
Da nisam glazbenik:
Kao klinac neko sam vrijeme sebe vidio kao budućeg jako dobrog odvjetnika.
Pravo mi se činilo kreativnim i intrigiralo me uglavnom pod utjecajem
filmova i serija. Ipak, jako sam rano prepoznao svoju putanju i odlučio se
za glazbu.
Počeo sam svirati:
Još u osnovnoj školi. Sviđalo mi se kad bih na radiju čuo bendove iz
svog vremena, posebno "Beatlese", uvijek bi mi se popravilo raspoloženje. U početku
nisam imao pojma o čemu se radi, polako sam počeo shvaćati da su
to neki dečki koji sviraju neke električne gitare. Krenuo sam na tečaj
gitare u školi, ali malo pomalo odustao sam od teorije i posvetio se praksi. Do
tada sam se bavio mnogim stvarima, hokejom, rukometom, nogometom, ali kad sam
otkrio gitaru, znao sam da je to ono pravo.
Popularnost:
Dok sam bio mlad, slava mi je bila užasno važna i bio je to jedan od
bitnih motiva za sviranje - biti poznat, da me cure zamijete... Bilo mi je
gala kad sam vidio da su nam negdje objavili neku fotku ili kad me netko
negdje prepoznao. Danas bih vrlo rado ukinuo sliku, razdvojio audio i
video, jer su mi postali bitni drugi razlozi: važnija mi je sama glazba,
što se njome kaže i kako se kaže. Više bih volio hodati po cesti
incognito. Ipak, još se znam prošvercati, a s Akijem je prava ludnica.
Najuspješniji album:
"Bez struje" je nesumnjivo naš najuspješniji album. On je
potukao sve moguće rekorde i postao trostruko platinast.
Najdraži album:
Ni za jedan album ne mogu reći da mi je najdraži jer za svaki imam
svoj unutarnji prigovor u stilu "mogao sam to i bolje". Ipak,
spomenuo bih "Vruće igre" kao iznimno drag album jer je značio
svojevrsnu prekretnicu - bend je dobio novu postavu, a pridobili smo i
novu, kvalitetniju publiku.
Najdraže priznanje:
Postoje dvije vrste priznanja: jedno je priznanje publike, odnosno broj
prodanih albuma, a drugo je nagrada struke. Idealno je kada se poklope
oba, kao što se nama dogodilo s albumima "Buđenje" i
"Bez struje", za koje smo dobili Porine, a po prodaji su bili
platinasti. Međutim, najslađe priznanje za uspješan rad mi je
kad čujem da ljudi pjevaju moje pjesme.
Tajna uspjeha:
Veselimo se onome što radimo, glazbu volimo i ne doživljavamo je kao
zanat. Svoj posao ne odrađujemo hladno, profesionalno, nego su stalno
prisutne emocije, možda čak previše. I dan danas smo nervozni prije
nastupa. Osim toga, kad pišem, ne mogu zanatski smišljati rime nego
moram izbaciti iz sebe ono što sam intenzivno odmaštao ili proživio da
bi nam na kraju i publika vjerovala.
Kao otac sam:
Imam djecu tinejdžere i mislim da nisam strog otac. Ponekad moram
upotrijebiti klasičan očinski autoritet i takve su mi situacije
pomalo smiješne, uglavnom pokušavam s njima biti kompa. Ne gnjavim ih
previše, bitno mi je da su dobre osobe, a oko škole se previše ne
uzrujavam jer sam i sam sve to prošao.
Kako doživljavaju moju popularnost:
Mojoj djeci ne znači ništa moja popularnost. To nije razlog da se
prave važni, dapače, njima je to nešto posve normalno. Kad idem
negdje svirati koncert, oni kažu da "tata ide na put".
Filmovi:
Volim sve žanrove i nemam omiljenoga glumca. Gledam sve, od drame do
komedije, iako izbjegavam drame jer mi je dosta drame u životu.
Primjerice, gledao sam "Peti element" i za mene je to odličan
film - iz njega nisam naučio ništa novo i pametno, ali je
spektakularno napravljen. To cijenim; ako je film i napravljen zanatski,
neka to bude vrhunski zanatski.
Sport:
Nisam fanatik sporta. Volim i pratim tenis, koji je omiljen sport većine
u bendu i često ga igramo. Nogomet gledam kad se igraju važne
utakmice i tad se pretvaram u pravog navijača, ali samo kad naši
klubovi igraju sa stranima. Domaće prvenstvo me ne zanima.
Velika želja:
Volio bih imati opet 18 godina, ali znati ovo što sada znam. S vremenom se sve
mijenja, sada bih svakome poželio najprije zdravlje, a prije mi ne bi pala na
pamet tako "staračka" misao. Sve o čemu sam maštao uglavnom
je vezano uz posao i, kad ostvarim jedan cilj, pojavljuje se drugi i tako
unedogled. Trenutačno bih želio da se probijemo na inozemnom tržištu i
za to postoje uvjeti, no najprije moramo odsvirati turneju za promociju novog
albuma.
Životno načelo:
Hodati uzdignuta čela, da se u svakom trenutku mogu pogledati u
ogledalo bez neugode. Uvijek kažem da čovjek nosi obraz koji traje.
Kod kuće slušam:
Glazbu slušam najmanje kod kuće jer imam najmanje vremena. No, zato
je slušam u autu ili kombiju, gdje imamo vrlo moćno ozvučenje.
Pokušavam slušati sve jer ne volim niti raditi samo u jednom stilu,
kamoli slušati samo jednu vrstu glazbe. Sve dolazi u obzir osim techna,
variram od "Oasisa" do "Aerosmitha".
Slobodno vrijeme:
Budući da se bavim slobodnom profesijom, čini se da bih trebao
imati slobodnog vremena, ali nažalost nije tako. Kad ulovim koji slobodni
trenutak, čitam ili sviram, a prije spavanja pogledam neki film.
Ljeti u pravilu ne radimo i nadoknađujemo propušteno, a skijanje je
ritual koji mi nitko ne može oduzeti ni po koju cijenu.
Teen,
studeni 1997
|
