|
|
INTERVIEW: HUSEIN HASANEFENDIĆ HUS, LEADER
"PARNOG VALJKA", GOVORI O NOVOME
ALBUMU TE O RAZLOZIMA ZBOG KOJIH BOJKOTIRA HRVATSKU TELEVIZIJU
Neke pjesme planirane za album "Zastave" su otpale. Činilo mi se
bedastim nakon izbora i promjena ići s pjesmama u jednom drugačijem političkom
kontekstu i s drugom zadaćom, a zacijelo bi se našlo i onih koji bi to
smatrali grebanjem za političku podobnost i publicitet. * Držim da kod
predstavnika takozvane urbane scene postoji nešto kao "klasno
neprijateljstvo" prema "Valjku", "Kazalištu", Gibonniju... Šteta, jer zajedno
smo mogli biti jači u zalaganju za javnu televiziju i razvoj cijele scene.
Upravo ste objavili novi album, očekuju vas promocije, turneja... Što to
znači za band koji obilježava čak 25 godina djelovanja?
- Bez obzira na minuli rad i staž, novi albbum je razlog postojanja grupe.
Pisanje novog materijala, rad u studiju, uzbuđenje u iščekivanju i osluškivanju
reakcija publike, prve svirke s novim materijalom, turneja... to je, kako kaže
reklama Coca Cole, "ono pravo". Sve ostalo je nažalost mnogo manje
zanimljiva kolotečina. Hrvatsko je tržište skromno, veliki koncerti su prava
rijetkost, a kada, što je imperativ preživljavanja, po peti put nastupite u
istoj diskoteci, brzo se zapitate ima li sve to čime se bavite ikakva smisla.
Nekad je situacija bila drugačija, tržište je bilo pet puta veće, turneje
su trajale mjesecima... No, premda desetljećima u samome vrhu scene, "Valjak"
nikada nije bio dominantna sezonska atrakcija niti masovni fenomen poput "Plavoga
orkestra", "Azre" ili "Bajage". Je li ta "suzdržanost" - koja vam je
nedvojbeno pomogla da punih 25 godina opstanete pri vrhu - planirana strategija
ili se radi o spletu okolnosti?
- Oko nas se zapravo nikada nije dogodila eeksplozija, nikada nismo izazvali
masovnu euforiju... Možda je točno da smo, što svjesno, što podsvjesno, sami
kumovali tome, držeći se suzdržano kada je trebalo učiniti presudan iskorak
i "nahajcati" atmosferu oko banda. Ne smije se smetnuti s uma da je do
euforija uvijek dolazilo uz izrazitu pomoć i presudnu podršku medija, a tu se
baš nismo pretrgali od napora da kapitaliziramo na dobrim recenzijama i uspješnim
turnejama. U konačnici dobro je da smo, kako kažete, bili stalno pri vrhu, ali
nikada u središtu euforije, premda bi nam, priznajem, koji put bilo dobro došlo
da se dogodila i eksplozija masovne popularnosti. Zapravo, najbliže tomu bili
smo nakon albuma "Vruće igre", kada smo, onako skockani, u odijelima,
i bili najbliži nekom ustaljenom imageu pop-banda, preciznije, power-pop grupe.
Gledajući unatrag, čini mi se da je dobro što je "Parni valjak" imao takvu
solidnu i postojanu putanju, da nije imao amplitude jer... lijepo je biti sam na
vrhu, ali je prizemljenje neminovno, i bolno.
"NEUŠTEKANI" FENOMEN
Kada biste se u retrospektivnom čitanju morali odlučiti za ključne
albume u "Valjkovoj" karijeri, što biste odabrali?
- Bez dvojenja su na prvome mjestu "Grradske priče", naš treći
album, koji je bio prava prekretnica. "Stranice dnevnika" objavljene
na toj ploči bile su uostalom naš prvi ozbiljni hit; skladba potpuno drugačija
od prijašnjih doskočica poput "Prevela me mala žednog preko vode"
ili "Ja sam parni valjak". Bila je to, volim kazati, naša prva
"pjesma s razlogom". "Gradske priče" su nam dovele novu i
kvalitetniju publiku; publiku koja nije samo drmala glavom kao headbangeri i
heavymetalci na našim prethodnim koncertima. Drugi bitan album su "Vruće
igre", a onda slijedi niz ujednačenih albuma. Ne bih ih međutim pojedinačno
isticao kao zaokružene "projekte" koji mogu ići uz bok spomenutim
albumima. Dovoljno sam samokritičan da mogu priznati da je tu bilo svega i svačega,
no taj poduži niz albuma imao je u pravilu dobre naklade, hit-dva na svakoj ploči,
po nekoliko pjesama koje traju do danas, ali i nekih manje uspješnih ili
neuspješnih brojeva. Sljedeća dva albuma koja moram svakako spomenuti su
"Buđenje" i live-album iz ZeKaeM-a...
"Bez struje - Live in ZeKaeM" nije samo odličan album svođenja
salda, zbirka općih mjesta iz vaše hitoidne pjesmarice te prvi domaći
unplugged-projekt nego i aposlutni diskografski fenomen. Album vam je donio hrpu
"Porina", goleme naklade a - što je najvažnije - postojano se
prodaje i danas...
- Točno, i doista ne znam kada ćee prodaja stati. Za naše uvjete prodana
naklada je impresivna: oko 34 tisuća CD-a i nešto više od 40 tisuća kaseta.
Kada pokušavam racionalno raščlaniti fenomen tog albuma, čini mi se da su
njegov uspjeh, ali i vrijednost uvjetovani spontanošću. Album nije nastao iz
kalkulacije ili otkrivene formule uspješnosti; nastao je u trenutku zasićenosti
banda elektrikom i naraslih frustracija iznuđenim svirkama u diskotekama. Kada
smo, želeći ponovo pronaći pravi razlog za svirku, počeli raditi unplugged,
već je odabir akustičnih instrumenata sam po sebi nužno podigao i adrenalin u
bandu, ali i sviračku razinu. Unplugged-nastupi postali su užitak, a koncerti
su se spontano pretvarali u prave tulume. Pomislili smo da bi bilo dobro snimiti
koncertni album koji bi uhvatio tu opuštenu atmosferu, ali, priznajem, nismo se
nadali da ćemo na kraju dobiti tako dobar materijal, a još manje da će se on
toliko svidjeti i našoj staroj, ali i novoj publici.
Album "Samo snovi teku uzvodno" bio je svojevrsni antipod
live-albumu iz "ZeKaeM-a", i to ne samo stoga što je studijski
projekt ili stoga što je možda vaš tehnički i produkcijski najbolji album
nego i zbog bitno slabije recepcije i kod kritike i kod publike?
- Bio je to cijeli niz nesretnih okolnosti.... Velika greška potkrala se s
nastupnim singlom "Kaži ja"... To je skladba koja mi je još uvijek,
u onoj izvedbi s albuma, jedna od naših najboljih novijih pjesama, no singl i
video-broj pojavili su se prije albuma u remiksu Eddyja i Dusa. Ne velim da je
to bilo loše, dapače, ali to nismo bili mi. Dio publike je zacijelo krivo
shvatio taj singl i očijukanje s elektronikom. Potom, čini mi se da su svi -
prije nesvjesno negoli svjesno - uspoređivali "Snove" s dosegom
"ZeKaeM-a", što je, dakako, pogrešno. Jer, ovo je bio studijski
album novog materijala, a ono pak niz dobro znanih hitova u koncertnoj izvedbi.
Zaustavila nas je i Akijeva nesreća, pa nismo ni svirali uobičajenu promotivnu
turneju... Dakle, niz krivih poteza i nesretnih okolnosti... Priznajem, možda
smo se nakon uspjeha "ZeKaeM-a" i malo uzoholili te previše opušteno
ušli u studio, držeći da će, pa ma što napravili, stvari ići svojim
sigurnim tokom. I, naravno, dobili smo po piksi. Ipak, držim da su
"Snovi" podcijenjeni, jer album ima dobrih pjesama, dio ih je doduše
ostao nedorečen, a i nije baš loše prošao na tržištu... Zaboravlja se da
se unatoč svemu prodao u 35 tisuća kopija.
DUH "BOLJE PROŠLOSTI"
Vaš novi album "Zastave" trebao je biti objavljen još prošle
godine?
- Da, ali smo zbog angažmana u predizbornojj kampanji koalicije odustali od
planiranog termina. Bilo mi je mrsko da mi pripišu da se koristim jeftinim
političkim publicitetom.
"Zastave" nisu, kako su neki možda mislili, album nabijen političkim
tekstovima, premda se, kao i na prijašnjim albumima, u metaforama dade
naslutiti i vaš politički stav...?
- Neke pjesme planirane za album su otpale.. Činilo mi se bedasto nakon izbora i
promjena ići s pjesmama koje su nastale u jednom drugačijem kontekstu i s
drugom zadaćom, a zacijelo bi se našlo i onih koji bi to smatrali grebanjem za
političku podobnost i publicitet. Odgađanjem izlaska ploče našli smo se u
procijepu između programa koji je izvorno bio predviđen za album i same činjenice
da su se okolnosti promijenile. Naravno, neke pjesme, poput "Dosta",
su ostale, premda se i one danas drugačije čitaju, a tu su i skladbe poput
"Zastave", sa stihom "moje zastave uvijek su iste"...
Već po običaju vaši tekstovi nisu parolaški politički, budući da i u
"Zastavama" i u "Dosta" o svakidašnjici govorite radeći
intimnu inventuru svojih "dnevnih paranoja"?
- Imam dojam da je ovaj album iscijeđeen iz mene te da je svojevrsno podvlačenje
crte pod sve dosad urađeno, premda je, naravno, prerano za neku hladnu,
racionalnu analizu.
"Sanjam", po osobnom sudu jedna od najboljih skladbi na albumu, možda
je najbolji primjer "pomirbe" vašega klasičnog autorskog rukopisa i
aktualnosti na sceni. Ona je tipičan iskaz "Valjka" danas, ali i primisli na
izvornu psihodeliju "Pink Floyda", Syda Barretta... koje su, eto, baš danas u
retro čitanjima izrazito kurentne?
- Ishodište skladbe je doista daleko u proššlosti, premda je točno da skladba
zvuči i jako moderno. Remiks Eddyja i Dusa za "Kaži ja" s prošlog
albuma bio je zagovor jedne glazbe koju osobno ne osjećam kao svoju. Sada se međutim
dogodilo da su neki novi bandovi počeli otkrivati psihodeliju i reciklirati
utjecaje glazbe na kojoj sam i ja odrastao i prema kojoj imam jak emocionalni
odnos. Dakle, ako netko danas citira rane "Pink Floyde" ili "Genesis" iz vremena
Petera Gabriela, ja se s tom glazbom lako mogu identificirati, jer to je glazba
iz mojih formativnih godina. To je glazba koja je uvijek bila u meni. I da se
nije pojavila nova psihodelija, snimio bih "Sanjam" jer to je onaj tip
"pomaknutih" ili eksperimentalnih pjesama koje smo i prije snimali.
Mnogi bi to zacijelo čitali kao retro, kao anakroni "trip" ili pak
eksperiment, no ispalo je da su to danas jako trendovske stvari.
ZLOĆUDNE DISKOTEKE
Album je kasnio zbog vaše kampanje za HSLS i SDP... Je li je svirka u
kazališnim prostorima bila zgodna koncertna uvertira za predstojeću turneju i
je li značila promociju banda? Uostalom na koncertima ste svirali i tri skladbe
s nove ploče?
- Ta turneja s osam nastupa nije imala izraavne veze s pločom, ali je svakako još
jednom pokazala gdje leži jedan od glavnih razloga krize na domaćoj sceni.
Takozvana "klupska scena" u Hrvatskoj - a riječ je o diskotekama u
kojima se mahom održavaju koncerti, a ne o klubovima kakav je nekoć bio Kulušić
- uništila je glazbu! Svi smo bili prisiljeeni nastupati u diskotekama, započeti
koncert u jedan iza ponoći, svirati u neprimjerenim uvjetima, i to pred
publikom od kojih je barem polovina došla da bi se zabavila, ubila vrijeme za
šankom, a ne da bi slušala koncert. Turneja u kazališnim prostorima bila je
čista suprotnost tome: tu je pozornica, primjerena rasvjeta, intimniji prostor,
ali i publika koja sjedi i koja je platila ulaznicu da bi slušala glazbu.
Naravno da je u tim uvjetima i koncert bolji jer publika koja pljeskom reagira
na skladbe prava je injekcija adrenalina za nas na pozornici...Valja vjerovati
da će postupno diskoteke ponovno postati diskoteke, a koncerti naći svoje
mjesto u pravim prostorima, jer bez takvih promjena teško da će scena izići
iz krize.
Neposredno pred izbore javnosti se predstavila neformalna udruga glazbenika
koji zagovaraju urbanu scenu; glazbu koja je izravno suprotstavljena
pseudonarodnjacima i šlageraju koji utjelovljuje Huljićeva "Tonika",
koja uživa veliku podršku moćne Televizije. Zašto se "Valjak" nije pojavio u
tom društvu?
- Nitko nas nije zvao, no imali smo - kako bi se kazalo - "solo
predstavu" na tu istu temu. Držim da su Coco iz Jinxa, Ripper i svi uključeni
u tu frontu urbane scene sasvim u pravu, da su opravdano gnjevni, no žao mi je
što u tu zajedničku frontu nisu željeli uključiti "Valjak" i Gibonnija. Jer i
mi smo pokušali nešto učiniti na promjeni postojećeg katastrofalnog odnosa
Televizije prema urbanoj glazbi, ali preko Hrvatske glazbene unije, preko
institucionalnih pritisaka na Televiziju. Nažalost, čini mi se da kod grupe
glazbenika koji se guraju pod nazivnik urbane scene postoji nešto kao, kako bi
nekoć kazali marksisti, "klasno neprijateljstvo" prema "Valjku",
"Kazalištu",
Gibonniju, odnosno prema uspješnijem segmentu pop/rock-scene. Stoga držim da
nas nisu zvali stoga što nas još uvijek doživljavaju kao
"oponente". Šteta, jer zajedno smo mogli biti jači.
VRTLOG KORUPCIJE
No ipak, upravo vi u javnosti slovite kao metafora otpora te kao
najgorljiviji zagovaratelj radikalnih promjena na Televiziji, posebice zbog
odnosa nedodirljive urednice zabavnoglazbenog programa Ksenije Urličić i
njezinih "podanika", prema glazbenicima "neuštekanim" u
"Toniku" ili neki drugi moćni klan?
- Stvari su jednostavne. Hrvatska televizijja i u zabavnoglazbenom, a ne samo
informativno-političkom programu mora postati javna televizija. Ksenija Urličić
je nesumnjivo odgovorna za postojeću situaciju. Uostalom, ona kao urednica
potpisuje taj program, pa bila "čista" ili ne, personificira sve loše
što se događalo s tim programom. Ukratko: na Televiziji vlada prljava igra, a
ja, ali i mnogi drugi, u toj se unfair utakmici niti mogu niti želim snaći. Čemu
trošiti golemu energiju za probijanje kroz barijere i serpentine
zabavnoglazbenog programa, čemu vaditi novce iz džepa da bi se izborilo pravo
za vrćenje spota ili za emitiranje na radio-stanicama? A tu govorimo o
dvadesetak ili trideset tisuća maraka kao "cijeni" za paket skladbi
koji bi se vrtio na mreži lokalnih radija. Priznajem, mislio sam da će se
poslije mene javiti još mnogi izvođači; oni koji, kada pričamo uz kavu,
bijesne i cvile zbog korupcije na HRT-u. Činilo mi se da će se stvoriti fronta
koja će primorati Televiziju na promjene, ali do toga nije došlo.
Zar nema reakcija na vaš bojkot i opetovane primjedbe?
- Ne. Na Televiziji su i dalje drski i bahaati. Upravo sam doznao da me na
posljednjem uredničkom kolegiju Ksenija Urličić počastila imenom
"prljavi Hus", a skandalozne je podatke o emitiranju spotova Huljićevih
izvođača protumačila njihovom kvalitetom, uz opasku da mu svi mi na tome
zavidimo, da su naši prosvjedi samo jal. Kod gospođe očito i dalje stoji
duboko uvjerenje da joj nitko ništa ne može. Na žalost, to je točno sve dok
se konačno otvoreno ne progovori o mitu, korupciji, nepotizmu; sve dok se
glazbenici ne prestanu bojati televizijskih "sankcija".
Autor: Zlatko Gall
www.feral.hr
|
