25 GODINA "PARNOG VALJKA" 

Trajati znači biti kvalitetan i dosljedan

Pred dvoranom Graberje u Varaždinu u srijedu 27. prosinca vladala je neopisiva gužva, jer onih koji su željeli biti svjedocima jubilarnog koncerta "Parnog valjka" bilo je na tisuće. Upravo tim koncertom "Valjak" je proslavio 25 godišnjicu svirke, a čast da ih udome sa specifičnim repertoarom imali su samo odabrani gradovi u Hrvatskoj. Dan prije, u utorak, "Parni valjak" je nastupio u Koprivnici, a na staru godinu u Rijeci.

Varaždinski koncert je okupio šaroliku publiku, od tinejdžera do onih koji su to bili prije dvadeset i više godina. Za štovatelje i brojne fanove legendarnog hrvatskog rock-benda vrijeme je stalo, štoviše vratilo se unatrag. Dva sata prije očekivane rock priredbe, u Čakovcu smo nakratko uzrupirali Akija Rahimovskog vokalnog solistu koji je u "Parnom valjku" od prvog dana.

Povratak sportskim dvoranama

Kako ste proveli Božić?

Ja sam bio doma. Dečki su se isto posvetili sebi i obitelji jer smo uzeli dva dana odmora nakon rođendanskog koncerta u Zagrebu. Radili smo "paket" koncerata za Centar za razminiravanje, odnosno za djecu stradalu od mina. To su bili koncerti u Zadru, Osijeku, Karlovcu i Sisku. Tu akciju nastavljamo i iza Nove godine. Doslovce smo svaki dan na putu, tako da smo ta dva dana Badnjaka i Božića iskoristili da se odmorimo.

Publika vam je uglavnom ostala vjerna. Kakva je ona na ovim posljednjim koncertima koje si spomenuo?

Pa izvrsna. Doista. Možda je to indikativno jer u novije vrijeme malo tko radi pravi koncert za masu pa si onda i publika da malo više oduška. Odlučili smo ponovno ući u sportske dvorane, jer nastupi po diskotekama doista više nisu za izdržati. Nadam se da nećemo ostati sami i da će nam se u tome pridružiti i drugi hrvatski bendovi. Diskoteke su nas ne samo zamorile, već smo izgubili i kontakt s publikom koja ima naviku i običaj otići na koncert, kojoj recimo vrijeme u diskoteci - gdje se pjeva tek od ponoći ili sat iza ponoći - ne odgovara. Tako i mlađem naraštaju postajemo nedostupni, a drugo i mi kao muzičari smo u jednom čudnom bioritmu, jer doći u sedam navečer, postaviti opremu i napraviti tonsku probu, a onda čekati tri, četiri sata da počnemo s koncertom je teško, jer na kraju kući odlazimo u nekakvom polusnu i premoru. Neću reći da to nije imalo svog efekta, imalo je. Međutim, s vremenom su nam diskoteke donijele i taj kontraefekt u kojem jednostavno ljudi gube neke navike, a nama se krug publike sužava. Za ovih posljednjih koncerata smo imali odličan odaziv i vrlo smo zadovoljni viđenim - publika se vraća u sportske dvorane u jedno normalno vrijeme od osam, pola devet. Tako sve generacije imaju prilike doći i pratiti naš nastup. Ne želim omalovažiti diskoteke, naprotiv, koncert je u manjim prostorima također poželjan, ali u nekakvo normalnije vrijeme.

Ima onih koji na koncert dolaze s podmlatkom, a sami su počeli slušati "Parni valjak" kad su bili tinejdžeri!

Meni je drago što smo tako dugo zajedno. U 25 godina "Valjak" je možda imao sreću da doživi jako malo ružnih stvari, koje su se uglavnom izgubile u hrpi onih dobrih. Kad se osvrnem unazad, mogu reći da čvojek ugodno može ostariti svirajući i dajući dio sebe publici koja ga prati. Zadnja turneja će nam vjerojatno biti po staračkim domovima, ha, ha. Radimo dušom i srcem, ali ne bi bilo posla "Valjku" da Hus kao autor pjesama nije toliko maštovit i nadaren. Mi smo uvijek bili iskreni. Hus mi na koncertu zna reći da stanem i završim jer "sutra imamo drugi koncert", ali onda ga ne slušam. Jer ako publika diše, pjeva i pleše s nama, onda dajem sve od sebe. Iskrenost i očekivanja publike su zapravo najbolji kredit "Parnom valjku" da i naredni put stane pred nju.

Imate sponzora s dubokim džepom?

Pa ući u sportsku dvoranu i pripremiti vrhunsku produkciju, nije lako, ni jeftino. I zato nam treba financijska pomoć, jer da je kupovna moć mala ne treba niti spominjati. Tuborgu kao našem sponzoru možemo samo zahvaliti, jer su apsolutno korektni i uz njihovu smo pomoć uspjeli oformiti normalnu cijenu ulaznice za koncerte.

Imali ste zajedničku promo akciju?

Da, imamo CD s tri pjesme na kojem je "Mir na jastuku", trenutno prvi na Hit Depou, zatim snimku s koncerta na Šalati u Zagrebu i jednu s albuma "Zapjevaj" (vjerojatno se misli: pjesma "Zapjevaj" s albuma "Zastave"). Taj CD je za blagdane bio prigodan poklon za kupljenih šest boca Tuborga.



Stabilan sastav

Sastav vam se već dvanaest godina nije promijenio. Je li to dobro?

Da, zadnja postava je toliko zajedno. Berislav Blažević je na klavijaturama, Dražen Šolc na bubnjevima, Husein Hasanefendić Hus naš šef i Zorislav Preksavec koji se nažalost na zagrebačkom koncertu odjavio. On je otišao u diplomaciju, radi u Ljubljani kao neka vrst kulturnog atašea i mislim da je dobro da je tamo čovjek koji kuži naš glazbeni mentalitet i stanje u kulturu. Preksija je zamijenio Damir Bučarić Bučko, po meni jedan od najboljih basista u Hrvatkoj, koji je svirao s "Mayalesima", "Songkillersima" i drugim dobrim, potvrđenim bendovima. Na kraju tu sam ja kao vokal.

Rock ambasador vam je otišao u Ljubljanu, ali "Parni valjak" je u Sloveniji već dugo naš ambasador.

Puno smo radili na tome da se i slovensko tržište otvori za nas iz Hrvatske. Njihova publika se ne razlikuje od naše, voli dobru glazbu i ležernu zabavu, ali su i kritičari. Oni su dobra publika, osim toga jedan stari jazz muzičar mi je rekao: "Ne postoji sinek loša publika, samo loš izvođač. Publika je uvijek dobra."

U svim bivšim republikama osim jedne

Što bi vam značilo otvaranje prostora i tržišta bivše Jugoslavije?

Ne znam, zasad "Valjak" svira u svim bivšim republikama osim jednoj i mislim da će proći još jedno vrijeme prije nego se tamo uputimo. Sviramo u mojoj Makedoniji, u veljači i ožujku idemo u BiH, pa na našu obalu. Krajem ožujka pak bi trebali otići preko bare, u Ameriku gdje imamo dogovorenih deset koncerata. Poslije toga spremamo novi album, no o tome kad dođe vrijeme.

Je li "Parni valjak" uvijek bio rock band?

Pa mi smo u bazi uvijek bili rock band. Kao i svi muzičari volimo koketirati s nekim drugim kreacijama i trendovima, uzimali smo ono što je dobro i spajali s rockom. U 25 godina svašta uspijete probati. Tu moram spomenuti i jedan promašaj naše matične kuće Croatia Records koja je pred najezdom techna pokleknula. Naime, dva DJ-a su ponudila preradu pjesme Kaži ja u techno. To je nama u konačnici zvučalo neprepoznatljivio i bili smo protiv toga da se s time izađe na tržište. Međutim CR je lansirala pilot-single, čak se vrtio spot s kojim nismo imali baš nikakve veze, ali eto. Techno glazbenici su nam rekli da je stvar super napravljena, ali nama to nije značilo ništa. Vani se isto "cover" verzije obrađuju u disco verzijama, technu i drugima, ali kod nas to nije zvučalo dobro. Ima onih koji su se zaprepastili i pitali što se to "Valjku" dogodilo, ali mi smo ostali dosljednji. To je bio izlet pa možemo reći "i to smo probali".

Ima li nešto u ovih četvrt stoljeća što biste posebno izdvojili?

Joj, to mi je teško reći, bilo je puno svega, toliko da bismo uz pomoć dobrog scenariste snimili seriju od nekoliko desetaka nastavaka. Ali, ono što definitivno mogu potvrditi je da me dosad, i vjerojatno će u budućnosti, energijom najviše puniti publika. Nije to samo energija, već i obaveza prema publici da joj od sebe daš najbolje. Meni uvijek kažu da je Aki na stageu potpuno druga osoba od one u svakodnevnom životu. Nisam zvijezda, toga kod nas niti nema. Zvijezde žive vani, one na taj način žive, novac im stvara podlogu da žive poput zvijezda. Toga tu nema, ali zvijezda sam možda u svom poslu, jer mislim da ga radim dobro.

Čakovec u veljači

Imate li plan za narednih 25?

Ne, nek nam samo Bog da zdravlja, a ostalo će doći samo po sebi. Ali, znaš kad čovjek proživi 25 godina i u njima nešto napravi, misli zašto ne još toliko. "Valjka" će biti onoliko koliko i njegove publike, koliko onih koji će nas slušati. Imamo dovoljno iskustva da pružimo priliku i mlađim naraštajima, jer trajati ne znači samo fizički opstati, već ostati kvalitetan. Poput "Rolling Stonesa", primjerice.

Kad ćete u Čakovec?

Na redu ste u veljači.


 

Svi "Valjkovi" albumi Na svojoj prvoj ploči "Dođite na show!" iz 1976. godine članovi zagrebačkog "Parnog valjka" su nizom odličnih koncertnih nastupa potvrdili da su istinski rock band. Prvi postav činili su Zlatko Miksić, Jurica Pađen, Husein Hasanefendić, Srećko Antonioli i Aki Rahimovski. Drugom pločom su obećali da će ići glavom kroz zid, a na trećoj (inače prvoj ploči u međunarodnoj distribuciji) su isticali da su gradski dečki koji osim svirke vole i priče. Na četvrtom albumu "Vruće igre" su otkrili najomiljenije teme članova utemeljitelja - Akija i Husa. "Vrijeme je na našoj strani" su snimili 1981. u Švedskoj. Osamdesete i devedesete godine su definitivno njihove - tiraži su milijunski, dobitnici su brojnih zlatnih i platinastih ploča. Sadašnji postav je stalan od 1988. godine kada su za snimanja albuma "Sjaj u očima", ritam sekciju osvježili mladošću, ali i novim glazbeničkim idejama. Basist Zorislav Preksavec i bubnjar Dražen Scholz su se pridružili Akiju i Husu, nakon čega dolazi i klavijaturist Berislav Blažević. Posljednji dodatak "Parni valjak" je zabilježio 1991. godine kad im se pridružio gitarist Marijan Brkić i prije mjesec dana kad je na mjesto Z. Preksavca došao Damir Bučarić. 1995. su obilježili 20 godina rada. Tada su snimili "unplugged" retrospektivu "Bez struje - Live in ZeKaeM". Želja za glazbenim napredovanjem i održavanjem vrhunskih svjetskih sviračkih standarda, privukla je pažnju kompanije Warner chapell koja od 1996. zastupa "Parni valjak" u Europi i diljem svijeta. Nakon uspješnog albuma "Samo snovi teku uzvodno" iz 1998. godine, "Valjak" se ponovno priklanja gitarističkom zvuku kakav se može raspoznati i na albumu "Zastave" iz 2000. godine. Hus kao pisac sjajnih pjesama sučeljava životno iskustvo i mladenačke ideale. Njegov i rad njegovih kolega je danas na vrhuncu kreativne moći.

Autor: A. Ličanin
www.medjimurje.hr