VILE
Ivan Vukadinoviæ, 1997


Tako mi svirepe repe i svih zlikovaca Mardara
Da li je dr. Dulitl arapski egzekutor
Vredni Hak, „Variola Vera Matoviæ“
1.

Sunce je umorno bacalo svoje poslednje zrake na zaliv . Crvena lopta veæ je dodirivala liniju gde se sreæu nebo i more . Bilo je to doba dana kada, inaèe azurno more dobija boju grimiza i purpura . Sa druge strane veæ se nazirao pun mesec .

U gradu se iz brojnih krèmi veæ èula glasna muzika, povremeno prekidana povicima. Palila su se prva svetla. Nasuprot tome, saobraæaj je zamirao. Trgovci su parkirali svoja vozila ispred svojih kuæa .

Bila je trinaesta godina vladavine Cezara Antonona Pija ili, kako æe se to kasnije reæi , 150, godina Posle Hrista ; grad je bio Gesoriakum, Galija . Sunce je još jednom zalazilo nad starom Imperijom.
 
3.
Ulica Germanija imala je sve osobine koje æe sliène ulice i kvartovi zadržati i 2000 godina kasnije . To je bila jedna od najstarijih ulica u gradu, koju su pre više od sto godina izgradili veterani sa granice na Rajni . Na ulazu je stajao slavoluk koji je izgradio jedan retkih centuriona koji su preživeli onaj èuveni pohod na Germane , posle kojeg je tadašnji Cezar zakukao: “Vrati mi moje legije!”

U ulici je sada bilo mnogo oronulih kuæa u kojima je uglavnom živela sirotinja . Bogatiji su se odselili u predgraða . Malo je zgrada ostalo iz prvog perioda . Uglavnom su ih pojeli požari . Dve-tri višespratnice , stare preko sto godina, bile su van upotrebe . Neki ljudi su propali kroz stepenice , pa ostali nisu hteli da rizikuju život stanujuæi u takvim æumezima . Ni mlaðe zgrade nisu bile u mnogo boljem stanju . U jednoj od takvih zgrada beše stanovao ubijeni Gulter .
           
4.
Arteks se popeo na prvi sprat, mesto zloèina . Na stolu je bila Gulterova lampa . Pored te lampe fenjeri još dva policajca osvetljavali su neveseo prizor .
        
Gulter je ležao ostavši u samrtnom grèu sa ružno isplaženim jezikom . Pored jezika, gajtan zategnut oko vrata odavao je naèin ubistva . U zgrèenoj ruci nalazio se razbijen bokalèiæ. Na bokalu i krhotinama bili su vidljivih tragovi krvi.
        
Osim Gultera u sobi je bio i rob koji je davao znake života, mada još uvek u nesvesti. Od policije u sobi su bili vodnik Komijus, dva pozornika i zamenik (i šef smene) Verzus. Nije bilo tragova premetaèine. Verzus je veæ ispitao vlasnika zgrade koji mu je rekao da je Gulter bio siromašan ribar. Od ribolova se nekad i moglo zaraditi, ali je pare uglavnom slao æerkama u Britaniju. Malo ušteðevine potrošio je na kupovinu roba kada je shvatio da stari i da mu je potreban rob radi pomoæi u ribolovu i kuæi. Nije imao neprtijatelja.
        
Verzus je ispitao i Valkiru, 18-godišnju riðu devojku sa drugog sprata koja je došla po vodu.(Gulterov stan je imao relativno dobar položaj jer samo prizemlje i prvi sprat mogli su imati vodu u rimskim zgradama). Velkira je bila vrlo potrešena i trebalo joj je èaša rakije da bilo šta kaže. Za istragu je bilo najbitnije da ona nije ništa u stanu dirala.
        
Braèni par u susednom stanu je tada veèerao i èuo dva udara, ali kako se posle stanje smirilo nisu smatrali za potrebno da vide šta se dešava.
        
Rob se uskoro probudio. Dali su mu da se okrepi. Nažalost, rob veæ mesec dana nije mogao da prièa a bio je i nepismen. Ipak na pitanje policije tražio je pero i nacrtao vile.
        
Arteksu nije bilo jasno šta vile znaèe u celom sluèaju. Gulter je bio zadavljen a da ga je neko ubio zbog vila bilo mu je nelogièno i isuviše morbidno, èak i za njegovo plicijsko iskustvo. Izdao je nareðenje svojim ljudima:
-Komijuse, sutra æete sa još jeednim policajcem otpratiti roba do Britanije i predati ga starijoj æerci. Saopštite æerkama i rodbini vest i raspitajte se kod ljudi koji su ga znali o svim bitnim informacijama. Sada æete organizovati sa dvadeset ljudi blokadu svih izlaznih puteva do jutra, kada æemo videti šta æemo dalje.

-Verzuse do sutra ujutru mobilišite ttrideset ljudi radi potere. Razmotrite moguænost pretresa stanova u gradu.

Trebalo je ispitati ljude u ulici, koji su mogli šta videti.Arteks je pošao kod obuæara preko puta. Obuæar je video kola kakva koriste putujuæi trgovci. Vozaè je na sebi imao plašt i veliki šešir. Slièno je bio obuèen i; èovek koji je ušao u zgradu tako da im nije video lica. Posle kraæeg vremena video je ubicu kako uskaèe u kola držeæi se za glavu. Nije ga video dok je izlazio iz zgrade , jer su kola zaklonila izlaz.

Mrak je veæ uveliko pao kada je Arteks stigao kuæi. Umoran je legao i razmišljao o sluèaju. Nije mu izgledalo kao pljaèka. Mislio je da je reè o serijskom ubici. Istina, oni obièno nemaju sauèesnike ali Carstvo je bilo puno raznih kultova, pa nije bilo iskljuèeno da je neki od njih poèeo sa nasumiènim ubistvima. Ako bi bilo uèinjeno još neko slièno ubistvo Arteks bi na kraju karijere imao vekiki sluèaj. Pre nego je zaspao pomislio je:” Višnji bogovi, ovaj posao me je uništio. Smrt mi veæ odavno ništa ne znaèi”. Osim toga Arteks je znao Gultera od ranije.
     
5.
Pre petnaest godina Gulter je isplovio svojom barkom iz svog sela na drugoj strani Kanala. Uhvatila ga je oluja i ujutru se zatekao na drugoj strani. Ovakvi prelasci nisu bili retkost. Ribari su se uglavnom vraæali kad oprave svoje barke ili skupe novac za put (u sluèaju da su ostali bez svog broda). Meðutim, Gulter je razmišljao da ostane. Arteks je tada bio zamenik. Gulter mu se prijavio i Arteks je rekao da mu se javi ponovo za dve nedelje
Kada se Gulter najzad odluèio da ostane Arteks je za njega veæ imao radno mesto doušnika. Kakvog doušnika? To ga je pitao i tadašnji prefekt. Pre svega lošeg. Krijumèari su veæ imali svoje veze, a razne konspiracije bile bi nepoverljive prema novajliji. Zaverenici bi tako mogli Gulteru da daju lažan trag, a lažan trag èesto može više da kaže nego ispravan. Tako bi se mogao otkrio naèin razmišljanja antidržavnih elemenata. Ovakva razmišljanja svideli su se tadašnjem prefektu.

Gulter nije imao šta da izgubi. Imao je 43 godine, udao obe æerke, i prijala mu je promena. Zato je i ostao u Galiji. Njemu je ipak reèeno da je pravi agent.

6.
Prednost ovakvog naèina razmišljanja videle su se kada je Serteks, galski hajduk, navodno poèeo da razmišlja o prelasku u Britaniju. Gulter je bio infiltriran u njegovu grupu, ali mu Serteks nije verovao. Zato ga je poslao preko Kanala da mu naðe veze za prelazak. Gulter je opsao odradio i Arteks je na svom radnom stolu imao spisak neprijatelja u Britaniji.

Na nesreæu, zbog pljaèkaških aktivnosti serteksa iz Rima je došao èak centurio pretorijanske garde. Arteks mu se morao staviti pod komandu sa svim personalom. Centurion je saznao za nameru prelaska i postojanja spiska koji Arteks nije hteo da mu da. Zbog odbijanja saradnje od strane Arteksa Centurion je organizovzo kohortu regularne vojske na blokadi Kanala. Odnosi Centuriona i perfekta su zahladneli. Centurion je pretio Arteksu odlaskom u Rim sa okovima na rukama. Na kraju su oobojica poslali glasnike u Luteciju.

I dok je centurion èekao u Gesornakumu Arteks nije gubio vreme. Sa još deset vigila otišao je na suprotan kraj Galije 250 km. ka jugu. Tamo je našao Serteksovu èetu i obavestio najbližu kohortu. Èeta je uskoro bila razbijena. Istovremeno je poslao èoveka koji je dostavio spisak jataka u Britaniji tamošnjim vlastima.

U Gesoriakumu vojska je veæ èekala Arteksa sa nalogom za hapšenje. Centerion je likovao. A onda je, na sreæu pre njega, u grad stigao glas o Arteksovom uspehu. Arteks se trijumfalno vratio, a centurion je prekomandovan u regularnu vojsku zbog nesposobnosti.

7.
Centurion je , odlazeæi, priznao poraz. Ponudio je Arteksu prelazak u legiju .

Arteks mu je odgovorio:

8.
Arteks se probudio uz krik . Sanjao je dan kada je prvi put okrvavio ruke u policiji .
Bilo je to davno . Arteks je imao tek dve godine službe u vigilima ; a veæ je bio vodnik verovatno zbog ranije službe u pomoænim trupama . Loše žetve još nisu prouzrokovale glad, ali nestašica se videla. Da nesreæa bude veæa, planirane trke dvokolica sa uèesnicima iz Galije, Britanije, Donje Germanije i èak Italije otkazane su. To je bio dovoljan razlog za pobunu .

Dve kohorte pomoænih trupa poslate su u unutrašnjost da se ne bi prikljuèile pobuni . Kohorta regularne vojske zauzela je luku i branila tvrðavu . Policija je trebalo da uðe u centar pobune, uguši je i tako opravda svoje postojanje .

Žarište je bilo baš u ulici Germanija. Tako æe Arteks okonèati karijeru tamo gde je i otpoèeo . Razularena masa je veæ dva dana razbijala, pljaèkala i palila . Kiša je spreèila ono najgore . Radnje u ulici odavno su opljaèkane pa se prešlo na stanove .

Tog popodneva vigili su stali pred ulazom u ulicu . Poslednji zraci popodnevnog sunca davali su njihovim oklopima krvav odsjaj . Oklopi su bili naèièkani sa raznim bodežima kako bi pri policija i pri odbrani zadavali udarce . Tako su panduri više lièili na gladijatore . Bila je to prava oprema za razbijanje demonstracija .

Prefekt Julijus , legenda i osnivaè policije u Gesorijakumu stao je ispred tridesetak vigila pa pobunjenim graðanima govorio :

Mada je kao kolovoða pobune kasnije razapet na krst neki Gal, u pobuni su uèestvovali i mnogi kolonisti . Ovde su èinili veliku veæinu. S druge strane, u policiji su bili uglavnom Gali. Tako su Gali sada branili Rimsko Carstvo od Rimljana. Ovakvi paradoksi uèvršæivali su jedinstvo Imperije .

Ove reèi prefekta uèinile su utisak na koloniste . Èuo se žamor odobravanja. Ipak, kamen iz mase pogodio je prefekta u glavu i odbio se od šlema. Julijus se zateturao na konju, pošao dva-tri koraka nazad . Razularena masa je jurnula . Prefekt je krarko komandovao:

9.
Dve grupe ljudi približavale su se jedna drugoj . Rulja je èas brzo napredovala, èas uzmicala, dobacujuæi kamenje i psovke. Policija je napredovala polako, ali sigurno . Iza vigila bilo je 30-ak lojalnih graðana sa motkama a iza njih 20 legionara . Legionari su trebali da priskoèe pre svega ako lojalnost graðana sa motkama doðe u pitanje . Ostatak njihove centurije bio je na izlazu iz luke spreman da reaguje .
        
Najzad su se sudarili . Julijus je sa konja lako odbio prvih par redova demonstranata, ali je došao u opasnost da ga obore pa se povukao unutar stroja . Arteks se tako našao u prvoj liniji . Isprva je koristio nož samo za pretnju i odbijanje udaraca, ali kada je njegov kolega pao na zemlju poèeo je da bode, pretvarajuæi se u mašinu za ubijanje .
Kao i svi Gali Arteks nije mnogo voleo Rimljane. Ipak, bio je romanizovani Gal i nije pomišljao o svojoj zemlji van Carstva . Sada, meðutim, mislio æe se osvetiti za Aleziju, poraz od pre dvesta godina u kome su Gali izgubili nezavisnost .
        
Smirivanje nereda uskoro je dobilo karakter uliène tuèe . Policija je i dalje napredovala, ali joj je poredak bio razbijen. “Lojalni” graðani su se svojski ukljuèili u tuèu udarajuæi buntovnike, ali ponekad i pandure . Neki su se veæ tukli izmeðu sebe. Legionari su nezainteresovano bacali teže povreðene na veliku volovsku zapregu .
        
U blizini Arteksa, rašèupana žena tridesetih godina udarala je maljem sve na šta naiðe . Arteks je izbegavao jer nije bio vaspitan da nanosi povrede ženama . Meðutim, malj mu se jednog momenta našao nad glavom . Munjevito je reagovao zabivšI ženi bodež u dijafragmu . Žena je zastala, pogledala ga ukoèenim pogledom i hladno se nasmešila . Njenim mukama došao je kraj .
        
Arteks se probudio sa ovom scenom pred oèima. Još se nije razdanilo, ali su se èuli petlovi. Poèinjao je novi radni dan.

10.
Dok je Arteks sanjao svoje košmare zgodna riðokosa devojka tiho se spustila na prvi sprat svoje zgrade. Na stepeništu su se èuli koraci pa je brzo otvorila prva vrata pored vrata ubijenog Gultera. Ostala je u mraku dok koraci nisu utihnuli. Tada je upalila lampu koja je bacila èkiljavu svetlost na malu prostoriju. Pogledala je pažljivo, ali ono što je tražila nije bilo u sobi. Ostalo joj je da ode praznih ruku .

11.
Priroda se budila. Iza brežuljaka crvenilo se Sunce. Seljaci su izvodili stoku na ispašu. Arteks je potražio policijsku barikadu na kojoj je bio vodnik Komijus.

Sluèaj mu se èinio još uvek bez motiva. Gulter jeste bio doušnik, ali veæ dugo nije bio aktivan. Osim toga kazna za potkazivanje je bila rezanje grkljana i stavljanje cveta u usta. Leševi potkazivanih tako su pronalaženi ujutro na trgovima što je bio jasan signal ljudima da ne prièaju isuviše.

Na okuci van grada osam vigila i Komijus kontrolisali su redak saobraæaj. Laki oklopi presijavali su se prvim sunèevim sjajem istaknuti crvenom bojom tunika. Arteks je upitao Komijusa da li su šta našli .
Komijus malo poæuta pa reèe :

12.
Kasnije je Arteks posetio policijsku kulu gde je sreo Verzisa. Odziv graðana bio je dobar i njih 35 ležalo je u spavaoni èekajuæi trubni znak. Verzis je izneo izveštaj povodom moguænosti pretresa:

Verzis je sa tri dobrovoljca ponovo otišao u Gulterov stan. Nisu našli ništa novo osim jednog detalja. U sobi pored ulazne prostorije nalazio se veliki orman. Iza ormana bila su vrata koja su vodila u jednu malu prostoriju iz koje se moglo izaæi u hodnik. Tragovi u prašini oko ormana odavali su da je skoro bio pomeran .
     
13.
Prošlo je nedelju dana i nije bilo pomaka napred. Komijus se vratio iz Britanije odakle nije mogao ništa da donese. Gulter odavno nije bio tamo, odlazio je samo povremeno, a rob nije progovorio. Samo se èudno ponašao kada je sa ostima trebalo da poðe u ribolov.
        
Arteks je rešio da obiðe Gulterovo radno mesto – obalu mora . Šetao je sa još nekoliko vigila pored plaže na kojoj su ribari velikim mrežama izvlaèili ulov. Drugi su sekli tune maèetama dok im je rad olakšavala stara ribarska pesma :
        
Aleluja, aleluja
Uhvatio jovo gruja
Na parangal, na parangal
Imaj srca – bubrega nemaj!
        
Odjednom su videli èoveka sa ranom na èelu. Prišli su mu polako, ali on je poèeo da beži. Arteks i ostali su jurnuli za njim, a on je pokušao da im umakne u sporedne ulice.

Ubrzo je stigao i do ulice Germanija. Tamo je begunac uleteo u prvu zgradu i poèeo da beži uz stepenice . Arteks je jurnuo za njim. Popeo se brzo do krova gde su ga noge strašno zabolele i izdale. Begunac je hrabro preskoèio na krov sledeæe zgrade, a sa tog krova na sledeæi. Vodnik Komijus koji je tu patrolirao video je let sa krova na krov i ušao u drugu zgradu. Popeo se na drugi sprat i odatle preskoèio na drugi sprat susedne zgrade. Hrabro je preleteo ta dva metra, iako je na sebi imao oklop. Uleteo je kroz prozor i video zaprepašæeno lice poznate mu devojke. Bila je to Valkira. Ona je vrisnula i poèela ubrzano da diše. Ispod tesne plave haljine nadimale su joj se velike grudi. Onda je pala u nesvest. Komijus je zastao, ali tog momenta nije imao vremena za nju. Kriminalac se veæ spuštao niz stepenice. Komijus je izleteo u hodnik i šèepao begunca. Dole ga je predao dvojici vigila iz patrole i rekao :

Zatim se popeo da vidi šta je sa devojkom .
     
14.
Arteks je sedeo na prvoj preèki merdevina . Bio je veæ star za ovakve jurnjave, a noge su ga bolele iz još jednog razloga .
Bilo je to pre dvanaest godina kada je još bio zamenik . Iz okoline grada su stizale vesti o nasilnom oslobaðanju robova, skrnavljenju lara i otmicama stoke. Ponegde su se nalazile odseèene glave konja i magaraca.
        
Sa desetoricom pandura Arteks je te davne noæi na nekom proplanku u brestovoj šumi naišao na veæu grupu ljudi. Bili su okupljeni oko vatre i èudno æutali. Arteks je iskoèio iza drveta i viknuo :
Letva ga je istog momenta pogodila u glavu i spustila na zemlju. Razvila se kratka bitka. Svuda su, kao trava, nicali novi ljudi . Jedan vigil je ostao mrtav, dva su bili teže ranjeni i povedeni sa Arteksom, a ostali su se razbežali .
        
Probudio se posle deset sati. U glavi mu je strašno zujalo. Video je jednog starca sa bradom koji mu se obratio :

Arteks je osetio užasan bol. Poslednje što je uspeo da kaže, pre nego je ponovo pao u nesvest bilo je:

Ono što Arteks nikada neæe saznati je to da æe u ime tog Boga biti prièinjena još mnoga nedela, a da se on bio namerio na u delu Carstva veæ èuvenu sektu hrišæana .
     
15.
Na drugom spratu poznate nam zgrade devojka je još ležala u nesvesti. Komijus je ušao, seo i stavio njenu glavu u svoje krilo. Nedugo zatim devojka se probudila i vodnik joj je dao da popije malo vode .

Valkiri se malo razbistrio pogled i pogledala ga je svojim zelenim oèima. Poèeli su razgovor. Komijus je isprva mislio da se zadrži samo pola sata, ali je ostao preko tri sata.
        
Valkira je bila sama . Majka joj je umrla pre godinu dana, a oca nikada nije poznavala. Rekli su joj da ih je napustio kad joj je bilo dve godine. Od svoje èetrnaeste dosta vremena je provela tražeæi oca i moleæi bogove da ga nikad ne pronaðe – jer znala je kakav je. Upoznala je mnoge ljude i èak jednom bila u Luteciji. Majka joj je bila kurva. Kada je umirala zaklela je gazdu zgrade da uèini sve kako se Valkira ne bi bavila tim zanatom. Zato joj gazda nije naplaæivao kiriju. Istina, okoristio se dvaput, ali više to nije hteo. Mesto toga tražio joj je priliku za udaju.
        
Kada je odlazio devojka mu reèe:

Komijus je, naravno, izašao vrlo sreæan. Trosatno odsustvo s posla nije ga uznemiravalo. Znali su gde je – da je bilo nešto hitno obavestili bi ga. Osim toga, šef smene Maks æe ga razumeti. I on je nekad bio mlad.
     
16.
Šef smene, iskusni policajac Maks ispijao je svoju popodnevnu dozu vina kada su mu doveli osumnièenog. Rekao je :

Posle dva sata dovedeni se veæ onesvestio pošto je priznao sve što je znao. Bio je krijumèar, a priznao je i tri ubistva, ali ne i ubistvo Gultera . Maks mu je prišao i polio ga kofom vode.
        
Maks se okrenuo batinašima :

17.
Gesoriakum je, u principu bio miran grad. Manje od pedeset pandura lako je održavalo red u populaciji od skoro 20000 ljudi. Grad je imao garnizon sa kohortom legionara i dve kohorte pomoæne vojske. Problemi su mogli nastati onih noæi kada je vojska izlazila u grad. Ovo nije bila takva noæ. Ovo je bila noæ kada je vodnik Komijus išao na prvi randevu sa Valkirom.
        
Popeo se na drugi sprat zgrade u ulici Germanija, pokucao dvaput i devojka mu je otvorila vrata. Lampa je na nju bacala slabu svetlost. Ispod crvene haljine videle su joj se istaknute bradavice, kratka haljina je otkrivala malo krive noge. Gledala ga je požudno i Komijus je znao da æe mu veèeras odati svoje tajne .
18.
Prošle su još dve nedelje, a u vezi sluèaja se još ništa nije rešavalo. U okolini grada dva seljaka je ubio grom, iako nije bilo vremenskih nepogoda , neki ljudi su naðeni mrtvi na putu iz nepoznatog razloga, jedan pastir je otkrio kamenje èudne boje i konaèno, ali ne i poslednje, munja koja je došla sa obale(?!) pogodila je vojni jedrenjak .
        Kilometar od mesta sa koga je munja sevnula, na putu, posle je viðen mrtav èovek po kome je gamizalo deset zmija. Ali ono što je stvarno èudno, niko od mornara sa broda, koji je bio pet milja od obale, nije se udavio. Mornari su èak izjavljivali da su sve lako preplivali, kao da ih je držala neka nevidljiva ruka. Okolinom se proneo glas o velikom Neptunovom delu. Prefekt je naredio èašæavanje Boga.
     
19.
Ispred Neptunovog hrama seljaci su doveli mnoštvo volova koji su trebali biti žrtvovani. Iza hrama su montirani ražnjevi na kojima æe se ti volovi uskoro okretati. Sve je mirisalo na tulum.
        
U hramu su na poèasnom mestu sedeli Arteks, gradonaèelnik i komandant gradskog garnizona. Ljudi su sprovodili volove koje je na izlazu iz hrama sveštenik ritualno klao. U hramu su izvoðene razne igre. Pred kraj ceremonije Arteks je zahvalno pogledao na Boga. Kako li je moæno izgledao Neptunov kip. Snažno telo bilo je na morskoj koèiji koju su vukle sirene. Jaka ruka stezala je osti. Arteks je pomislio kakva li je to moæna ruka koja je izbavila naše mornare. Pomislio je još nešto, ali za razmišljanje o toj ideji nije bilo vremena. Spremao se kermes.
     
20.
Arteks se probudio prekosutra ujutru. Glava ga je bolela, a želudac mu se okretao. Pored njega u krevetu je ležala nepoznata mu devojka. Nije se seæao prethodnog dana, niti je hteo da se seæa. Veæ se malo razbistrio kada se devojka probudila.

Arlet je stanovala u velikoj kuæi na brdu, u ulici Via Galia. Usput su videli zamenika Verzisa kako ide na posao. Na rastanku Arteks reèe Arleti:

Bilo je vreme da i on svrati do kule .
        
U policijskoj kuli bila su oba zamenika ljuti: jedan na drugog, a obojica veoma ljuti na prefekta.

21.
Uskoro se Semjuel pojavio u kuli. Arteks ga je upoznao sa sluèajem Gulter. Pokazao mu je crtež ostiju koji je nacrtao nemi rob – za sada jedini trag. Semjuel je precrtao osti i u toku razgovora nacrtao èoveka koji drži te osti .

Malo poæutaše pa Arteks zakljuèi :

22.
Valkira i Komijus znali su se bolje veæ tri nedelje, ali Valkira svom dragom još jednu stvar nije otkrila. Mislila je da je došao èas.
        
Tog jutra Komijus je posle noæne patrole došao na drugi sprat poznate zgrade. Devojka ga je veæ spremno èekala neobièno obuèena. Imala je na sebi kožnu haljinu i duboke èizme, kao da se sprema za lov ili boravak u šumi.

23.
Tri dana pošto je sa svojim prijateljem došao do neobiènog otkriæa Arteks se silno iznenadio kada je uzeo smenu .
        
Te veèeri u odaji šefa smene, pored Verzisa, èekali su ga glavnokomandujuæi svih vigila Galije, general Laudijus i komandant gradskog garnizona, Tit Kar .

Nastala je muèna tišina .

24.
Dva meseca pre ovog razgovora, Gulter je sa svojim robom Nestorom izvlaèio mrežu iz mora. Mreža je teško išla ,a uskoro su videli i zašto . U mreži su se nalazile osti duge oko dva metra koje su se èudno sijale. Nestor je protresao osti da bi ih oèistio od algi. Osti su zazvuèale kao harfa i Nestor se nasmejao. To je bio poslednji zvuk koji je izašao iz njegovog grla.
        
Pošli su kuæi. Gulter je, da bi ispitao težinu, uzeo osti kao da æe da ih baci i sluèajno ih uperio u neku vrbu. Iz ostiju je suknuo plamen i vrba se èaskom zapalila. Tada je Gulter shvatio svu vrednost predmeta koji je držao u rukama. Odmah je pomislio da ga proda.
        
Diskretno je tražio kupca. Raspitivao se samo kod nekoliko ljudi, jedan od njih bio je obuæar preko puta. Gulter je pokazao osti samo još jednoj osobi.
        
To je bila, njemu simpatièna i draga devojka iz susedstva, Valkira. Stari ribar joj je pokazao šta je to zanimljivo izvadio iz mora. Tada je potpisao svoju smrtnu presudu.

25.
Nalazili su se na proplanku. Devojci je vetar njihao kosu tako da je izgledala kao buktinja na jutarnjem suncu. Okrenula se mladom policajcu i najzad rekla:

Na proplanak poèeše da izlaze ljudi. Jedan od njih, star oko 35 godina i sa izgledom heroja, prišao im je .

Komijus je video ožiljak na njegovom èelu . Setio se kako je upoznao Valkiru I zašto je tad uhvatio èoveka sa sliènom ranom .

Nasta muèna tišina koju okonèa Vercignetoriks:

Komijus je seo na panj i razmišljao.

26.
Pešaèili su ceo dan kroz šume, livade i retke njive. Kasno uveèe našli su se na ivici veæeg proplanka.

Na sredini proplanka nalazili su se šatori, kružno postavljeni. U njima je mirno spavala veæa banda krijumèara. Najveæi šator u sredini odavao je položaj voðe bande.
        
Sa strane na kojoj su bili buntovnici šetao se samo jedan stražar. Pogodak iz samostrela ravno u grkljan ga je ubio neèujno. Èeta buntovnika polako je napredovala ka logoru.
        
Na znak Vercignetoriksa, uz zastrašujuæi urlik, buntovnici poèeše da upadaju u šatore i kolju sve prisutne. Kroz logor su se razlegli borbeni poklici, urlici, zapomaganje i ropac umiruæih. Izgledalo je da buntovnike ne može ništa zaustaviti da se dokopaju onoga za šta su mislili da je njihovo.
        
Tada se iz najveæeg šatora pojavi figura koja je nosila osti. Nanišanio je u najveæu koncentraciju pobunjenika i proplanak je uskoro osvetlila munja.
        
Grom je pogodio Vercignetoriksa i potpuno ga dezintegrisao. Na licima buntovnika pojavila se neverica I strah. Krijumèari su krenuli u protivnapad.
        
Valkira i Komijus su pobegli u šumu. Svuda po šumi su odjekivale eksplozije, a krijumèari su im bili za petama. Skoèili su u neku jarugu i oboje izgubili svest.
     
27.
Komijus se probudio u peæini. Deset metara dalje još uvek je spavala Valkira, ali on je nije mogao videti. U vidno polje mu je ušao druid.

Komijus je æutao slomljen. Na svaki njegov argument druid je imao tri svoja. Ipak, nije se moglo nazad. Posle nekog vremena upita :

28.
Razgovor sa Valkirom bio je teži . Na kraju je popustila zato što je videla voðu pobune kako bukvalno nestaje, a svoje saborce kako iz trenutka trijumfa naglo prelaze u panièno bekstvo. Ali Valkira je bila veæ kuvana i peèena sa pobunjenicima i u sebi je pristala samo privremeno da se smiri i bude lojalna. Možda nažalost, ovakva privremena smirivanja èesto postaju trajna.
        
Druid ih je odveo do svete brestove šume gde je trebao da bude Arteks, na èelu potere. U šumi je bila cela kohorta pomoæne vojske i trideset vigila. U obližnjem gradiæu trebali su dobiti pojaèanje od još trideset vigila iz Lutecije, a Maks je imao nareðenje da mobiliše 80 graðana za poteru. Arteks je vodio zaista respektabilnu silu. Kohorta je, istina, bila oslabljena za onu centuriju koju je opkolio požar, pa je mogao raèunati na, ukupno, petsto ljudi.
        
Na drugom kraju šume, oko drevnog svetilišta, skupilo se više desetina druida . To je bio jedan od razloga što je Arteks krenuo baš preko ove šume. Mogao je raèunati na njihovu pomoæ, bez obzira na politièka uverenja, jer im je bilo stalo da se povrati ravnoteža u Sili. Pored Arteksa bio je vezan zarobljeni krijumèar. Uskoro su naišli na starog druida, mladog policajca i riðu devojku .
     
29.
U vezanom krijumèaru Valkira je prepoznala obuæara od prekoputa njene zgrade.
-Video sam i da ova dvojica nisu ništta izneli (a rekao sam Arteksu da to nisam mogao da vidim). Preostalo mi je da uðem kod Gultera i potražim ono što mi je nudio na prodaju. Greškom sam otvorio susedna vrata i našao se u maloj prostoriji. Tamo su bile osti.

Skoèila je na njega, histerièno ga udarajuæi. Arteks je povukao nazad :

Arteks, Valkira i Komijus su se izdvojili .

30.
Arteks se popeo do svetilišta. Tamo su druidi završavali svoje misterije. Stari druid im se obrati:
- Èujte me braæo i kolege: Neekima su bogovi veæ rekli istinu, a nekima samo nagovestili...

Ipak æu reæi nešto što možda veæ znate. Neptunove osti su na kopnu, u Galiji, u rukama nepoštenih ljudi. Èovek koji je sa mnom ima moguænosti da preotme osti. Potrebno je samo da ih naðe. Oblikujmo vatru tako da može da vidi.
        
Ogromna vatra gorela je na sredini svetilišta. Druidi su mrmljali neke bajalice i vatra poèe da menja boju . Kada je plamen postao zelen poèeo je da menja oblik. Plamen je dobio oblik ogromnog starog hrasta. Velike grane nisu mogle same da se drže pa su ih pridržavale bakarne šipke. Arteks je prepoznao stari hrast 50km zapadno od Lutecije. Tamo su sada bile Neptunove osti. To mesto je bilo dosta daleko i Arteks je morao da požuri sa poterom.
     
31.
Voða bande krijumèara, Londens, imao je veæ mnogo ljudi na duši. Od svoje trinaeste godine švercovao je preko Kanala æilibar, drago kamenje, oružje i sve što bi se isplatilo. Kada se domogao nove robe bio je u naponu snage.

Obuæar iz ulice Germanija rekao mu je za osti još dok je Gulter bio živ. Londens se još razmišljao izmeðu kupovine i ubistva kada mu je isti obuæar doneo božansko oružje. Hitno je poslao svog èoveka kod Alariha, voðe Vandala, i njegov izaslanik je bio u taboru bande za tri nedelje. Odgovor je bio potvrdan, ugovorena suma velika. Ali, od poèetka nije sve išlo kao po loju. Londens, sreæom po njega nije prvi isprobao oružje koje je donosilo smrt onome ko ga upotrebi.

Kada su saznali da je upotreba fatalna krijumèari su promenili taktiku. Svakog dana svi osim voðe bande zavlaèili su ruku u kutiju i izvlaèili kliker. Klikeri su svi bili beli. Svi osim jednoga. Ko je izvukao taj, crni, kliker morao je da upotrebi osti toga dana, ako mu voða naredi. Kada je došlo do napada buntovnika, èovek zadužen za upotrebu oružja uhvatio je tutanj. Londens je bio prinuðen da sam upotrebi fatalno oružje. Nadao se da æe se izvuæi. Meðutim, pet dana posle toga nije se oseæao dobro. Bilo mu je vruæina i neke stvari su mu se priviðale.

Da upotreba oružja nije bila opasna, banda bi veæ odavno se probila do Vandala i tamo bi im predali osti (kako je bilo ugovoreno). Ovako, morali su da izbegavaju Rimljane i ostale koji bi mogli da ih ugroze. Pre napada buntovnika bilo ih je 120 ljudi, sada oko osamdeset. Istoèno od Gesoriakuma jedna rimska kohorta tražila je dezertere, možda je još bilo pobunjenih Gala, a i postojala je moguænost da se uzbune legije na Rajni. Zato se Londens odluèio za zaobilazni put, ne bi li se tako dokopao zemlje varvara. Prvo su krenuli na jugozapad , a ne na istok što je bio najkraæi put.
   

32.
Dan posle ceremonije u šumi potera je stigla u Samarabrivu, na pola puta izmeðu Lutecije i Gesoriakuma. U krèmi poštanske stanice Arteks je sazvao štab potere.
Štab su èinili Tit Kar, koji je upravao stigao, Verzis i stari druid, koji je bio ukljuèen zbog prirode zadatka. Na stolu je bila karta Galije.

Arteks razmisli pa reèe:

Posle nekog vremena Verzis upita:

Ali pitanje je bilo zanimljivo zapovedniku garnizona:

33.
Po okonèanju skupa Arteks je planirao da se prošeta ulicama grada. Meðutim, šetnja mu se okonèala i pre no što je poèela, jer èim je sišao niz stepenice èuo je poznat glas:

Pozvala je sinove Poliksa i Seltiksa, koji su imali 19 i 16 godina. Uskoro su se našli u prvoj krèmi. Vensicia je, kao i Arteks mogla dobro da povuèe, a i sinovi su bili na roditelje, tako da je bure piva poèelo brzo da se prazni. U toku veèeri Vensicia ga upita:

Poliks je nekada sa visine gledao na mlaðeg brata jer je veæ, kao kovaè, pristojno zaraðivao.

I tako se nastavljao pijani razgovor u zezatorskom stilu. Ipak, Arteks se sve vreme držao prièe o službenom putu za Luteciju. Znao je da ako bi rekao pravi razlog svog boravka ovde, imao bi problema da zadrži sinove da ne poðu s njim. Zadatak je bio opasan, ali više ga je brinulo da mu se sinovi ne bave istim poslom kao on.
     
34.
Prošla je ponoæ kada se Arteks jedva uspeo do svoje sobe u prenoæištu. Seo je na krevet, a soba se okretala oko njega. Iako mu je bilo teško da misli o bilo èemu, imao je dve brige: da se naspava i da ga porodica ne vidi kako odlazi s vojskom. Potera je trebalo da krene ujutru u pola sedam, baš kada i koèija za Gesoriakum. Rešenje se samo nametnulo. Pozvonio je i uskoro se pojavi vojnik koji mu je dodeljen kao posilni.

Kada je rešio ovaj problem mogao je mirno da zaspi. Nije ništa sanjao.


    35.
Kohorta pomoæne vojske, ojaèana vigilima i podeljena na pet delova, polako se probijala kroz šume Galije. Veæ pet dana su ovako putovali i Arteks je svakog dana bio u drugoj centuriji. Nadao se da æe biti meðu onima koji naiðu na bandu krijumèara. Dan je bio lep. Sunce se probijalo kroz krošnje drveæa i davalo oklopima zelenkastu boju. Sa ovom centurijom bio je rasporeðen vodnik Komijus. Prišao je Arteksu i obratio mu se:

36.
Èetiri dana posle ovog razgovora centurija kojom je komandovao Tit Kar umorno se probijala kroz, nešto gušæu, šumu. Njihov druid je nešto osetio, pa su malo promenili pravac. Išli su stazom kojom se tera stoka kada je sa udaljenosti od preko sto metara sevnula munja, a u sredini kolone se prolomila eksplozija. Dim i vatra su se širili, a lica vojnika i vigila dobijala su panièan izraz. Meðutim, komandiri desetina iskoèili su nekoliko metara pozadi i preteæi isukali maèeve. Strašni pogledi ovih Germana i Britanaca odavali su da æe saseæi svakoga ko pokuša da beži. Jednu dugu sekundu centurija se mislila da li æe napred ili nazad. Onda je Tit Kar urliknuo “Za mnom” i potrèao prema mestu sa koga je munja ispaljena.
        
Centurija je krenula u juriš uz urlik od koga se ledila krv u žilama. Krijumèari su imali problem što su se postavili sa strane. Tako se sad prema njihovoj zasedi našao èitav front vojske. Pucano je još dvaput iz oružja, ali je jedini efekat bilo spaljeno drveæe. Krijumèari su odapinjali strele i skakali sa drveæa, bacajuæi se na vojsku, ne bi li ih zaustavili.
        
Ali vojnici su bili ohrabreni što im sad ni božansko oružje ne može ništa. Sekli su sve pred sobom i približavali se èoveku koji je držao osti. Krijumèar je bežao sporo jer su ga teške i dugaèke osti zadržavale. Na kraju je bacio osti koje je u letu uhvatio drugi krijumèar. Sekundu kasnije prvome se zabila strela u leða. Drugi je uperio osti prema desetini koja ga je progonila. Desetina je uskoro nestala u vatri i dimu. Krijumèar se izgubio u gustoj šumi.
        
Potraga je potrajala još dva dana i ukljuèile su se druge centurije. Tit Kar je, meðutim, znao u startu da su se krijumèari, za sada, izvukli. Ipak je bio sreæan. Pokazalo se da hrabra, disciplinovana i organizovana vojska može suprotstaviti svakom oružju, èak I božanskom. Ako se ovako ponela pomoæna vojska, šta bi tek uradili legionari ili pretorijanci. Rim je ipak poèivao na stabilnim temeljima.
     
37.
Posle ovog okršaja krijumèari nisu više dolazili u bliski kontakt sa rimskom vojskom. Imali su stalno utisak da im je potera za petama, a ponekad bi viðali neke izvidnice. Ipak, bez veæih problema su prešli Rajnu i približavali se granici Carstva.
        
Potera nije bila jedini problem za krijumèare. Skoro svi koji su upotrebljavali osti razboljevali bi se od èudne bolesti. Neki su umirali, a nekima je (privremeno) bilo bolje. Njihov voða, Londens, bio je najduže bolestan. Po telu su mu se otvarale rane, a otkako su prešli Rajnu morali su da ga nose što im je usporilo kretanje.
        
Ipak, približavali su se mestu susreta sa Vandalima. Èetiri dana po prelasku Rajne u tabor krijumèara stigla je delegacija koju su èinili jedan germanski sveštenik i tri oficira. Sveštenik je imao tu èast da bude prvi Vandal koji æe pucati iz Oružja na Rimljane. Varvari još nisu znali da je upotreba Oružja loša po zdravlje.
     
38.
Pošto su im krijumèari izmakli, njihovi gonioci su morali da nastave poteru. To nije bilo teško jer su nailazili na ostatke logora, vatre i tragove ljudskog prisustva u gustim šumama. Nailazili su još na nešto – leševe krijumèara umrlih od èudne bolesti. Bar dva puta su mogli da ih okruže i pohvataju, ali su od više komande dobili nareðenje da to ne rade. U poteru se ukljuèila i centurija legionara iz Dividoruma.
        
Stalno su išli na istok i uskoro su bili u provinciji Gornja Germanija (Germania Superior), a kasnije su prešli i Rajnu. Približavali su se Majni dok se, inaèe mirna, granica zapalila. Veæ nedelju dana varvari su napadali suvozemni deo granice severno i južno od reke Majne. Na severu su bili Hati, na jugu Markomani, a Vandali i na severu i na jugu. Izgledalo je, ipak, da se oni èuvaju za glavni udar. Sve je govorilo da æe glavni udar uslediti preko reke Majne.
     
39.
Te veèeri je bilo oblaèno, spremala se kiša. Mesec i zvezde se nisu videli, pa je noæ bila mraèna. Sveštenik i varvarski oficiri zauzeli su mesto sa koga se lepo videla rimska tvrðava. Okolo su bili krijumèari, a malo dalje i Londens u svojoj nosiljci. To što je voða krijumèara bio teško bolestan bio je loš znak za sveštenika ali, opijen buduæom slavom svog naroda, on nije imao vremena da o tome misli.
        
U dolini veliki broj èamaca neprimetno je prelazio reku. Postavili su se naspram tvrðave koja je branila granice Carstva. Kada ih se iskrcao dovoljan broj, dali su svetlosan signal.
Videvši svetlo na obali reke sveštenik je uperio osti prema tvrðavi, ne èekajuæi. Veliki zrak svetlosti osvetlio je okolinu. Zrak je udario u tvrðavu tako silovito, da joj se srušio jedan zid. Požar je izbio momentalno. Meðutim nije bilo znakova panike, urlika, niti traga bilo kakvog ljudskog prisustva u tvrðavi. Umesto toga, požar se sve više širio, èak brže no što je sveštenik oèekivao. U jednom momentu vatra se brzo prenela prema obali. Svetlost vatre obasjala je varvare koji su vršili invaziju na Rimsko Carstvo. Tada se kiša strela sruèila na varvare koji su iznenaðeno stajali na obali.
        
Gore na brdu, u zaklonu, oficir je šapnuo svešteniku nešto na njihovom jeziku. Sveštenik je odgovorio reèju koja mu je jedina i mogla pasti na pamet, s obzirom na to kako je cela stvar izgledala. Rekao je “Izdaja!”
     
40.
Sveštenik je brzo izleteo iz zaklona, a oficiri za njim. Uperio je osti tamo gde je mislio da ima najviše krijumèara i ispalio munju. Okrenuo se da nastavu s bekstvom, ali iz žbuna je iskoèio krijumèar i pogodkom kopljem u stomak prekinuo njegov beg. Krijumèar je uzeo osti i pojurio u pravcu svog voðe – Londensa.
        
Druga munja koja je sevnula te noæi bila je signal našoj kohorti da otpoène napad. Šuma je odjekivala od urlika vojnika, vigila i dobrovoljaca. Istovremeno ogromne rimske trupe, èak dve legije, potiskivale su varvare ka obali, neki su se veæ èamcima prebacivali na drugu stranu, na isti naèin kao što su agresori i došli. Poèeo je najzanimljiviji lov na svetu – Lov na ljude.
        
Efekat iznenaðenja delovao je poražavajuæe na krijumèare. Neki su molili da se predaju, ali fijuk maèa završavao je njihovu molitvu. Drugi su pokušavali da beže, ali su vojnici nicali sa svih strana. Londensu su najzad doneli osti. Uperio ih je u grupu vojnika koja mu je bila najbliža. Grupa je nestala u plamenu koji je zahvatio i okolno drveæe. S druge strane približavao mu se centurion. Londens je uperio osti u njega, ali ništa se nije desilo. Mogao je da koristi osti jedino još na konvencionalan naèin. Kada se centurion dovoljno približio zabio ih je u njegove grudi. Umesto krvi iz centurionovih usta krenuo je gust dim. Londens je izvukao osti iz njegovog oklopa i poslednjom snagom ih bacio što dalje od sebe. Dva maèa su mu se zabila u telo. Bio je mrtav pre nego što je pao na zemlju. Njegov leš vojnici su odmah brutalno iskasapili .
     
41.
Nad bojištem je svanulo. Brdo je bilo prekriveno obezglavljenim telima, rukama i nogama, uglavnom krijumèara. Vojnici, vigili i dobrovoljci, umorni od borbe, zaspali su gde se ko zatekao. Preko reke, meðutim, borba je nastavljena nesmanjenom žestinom. Rimljani su prešli u opštu ofanzivu i, za manje od 40 sati uspeæe da preðu preko 50km, pomerivši toliko front u dubinu Germanije. Zapovednik rimskih legija na ovom delu granice izdao je jasnu naredbu pred poèetak operacije : “Nema ranjenih, nema zarobljenih, nema civila“! Ipak, postojao je jedan izuzetak. Voða Vandala, Alarih, trebao je da se bori sa lavovima u rimskom Koloseumu i tako zabavi Cezara i svetinu.
        
Kad se potpuno razdanilo vigili, druidi i poneki oficir poèeli su potragun za izgubljenim božanskim oružjem. Malo kasnije naišli su na kamen koji je èudno svetleo. To i nije bilo èudo, jer su u kamen bile zabodene Neptunove osti.
Èitav dan su uèesnici potere pokušavali da izvuku osti. Neki su se javljali zbog svoje snage, neki zbog starešinstva, neki jer su mislili da su vešti, a neki su mislili da æe, jednostavno, imati sreæe. Bilo kako bilo, do veèeri nisu uspeli da izvuku osti.
        
Onda je kamenu prišla jedna devojka. Bila je to Valkira. Od poèetka je bila u poteri, a u poslednjoj borbi je uzela uèešæa. Niko se nije bunio kada je uhvatila kraj ostiju, valjda jer su mislili da neæe doneti nikakve štete .
        
Na opšte iznenaðenje, devojka je neoèekivano lako izvukla osti. Onda ih je uzela u ruke, zatresla se i poèela teško da diše. Bilo joj je teže da drži u rukama tako težak predmet, nego da ga izvuèe iz kamena. Arteks je pritrèao da joj pomogne. Prišao je i stari druid i rekao: “Tebi treba pristojno obrazovanje” .

42.
Kohorta se vratila u svoj matièni grad. Pre nego su otišli kuæama, Valkira, Komijus, Arteks i stari druid popeli su se na visoku stenu iznad mora. Komijus je predao osti devojci i ona je, lako kao što ih je izvukla iz kamena, bacila Neptunove osti daleko u more. Pre nego su osti pale iz mora se pojavila ruka dugaèka oko metar i po i uhvatila ih u letu. Red u Kosmosu bio je ponovo uspostavljen. Bogu je vraæeno ono što mu pripada.
     
43.
Mesec dana kasnije Komijus i Arteks opet su se našli u ulici Germanija. Na stolici ispred svoje radnje sedeo je obuæar. U zubima mu je bio cvetiæ, a na vratu se širio krvavi osmeh. Ovaj sluèaj im nije bio zanimljiv. Osim toga, imali su pametnija posla.
        
Tog podneva policija i kohorta koja je uèestvovala u poteri krenuli su u Rim. Trebalo je da budu na èelu parade u kojoj su uèestvovale legije koje su do nogu potukle Vandale. A ispred kohorte trebalo je da budu Arteks, Valkira, Komijus, Tit Kar I stari druid. Arteks je poveo i svoju porodicu. Sinovi su mu jedva oprostili što je od njih skrivao istinu.
        
Posle parade Verzis æe ostati na novom poslu u Rimu, Maks æe postati novi prefekt, Arteks æe otiæi u penziju, dobivši dva solidna poseda, jedan u Galiji, i jedan u Jermeniji, Komijus i Valkira æe dobiti 100000 zlatnika i vratiæe se kuæi da bi napravili pravu galsku svadbu, svi vojnici u kohorti dobiæe rimsko državljanstvo. Carstvo je nagraðivalo i šakom i kapom. Trebalo je samo otiæi u Veèni Grad.


Pisano u Beogradu jula 1997.
Prvo izdanje         jula 1998
P.S.
Mesec izdanja nema veze sa istoimenom politièkom partijom. Osim toga mesec jul je dobio ime po Juliju Cezaru, a vi prosudite koliko je on bio “levièar” !

        
        

        


        




















Hosted by www.Geocities.ws

1