GOLA BRDA

Iako mi to nije bila namera, moje prethodne dve prièe najviše su širene putem interneta. Seæam se kad je sve poèelo kako mi je kolega sa podsmehom rekao »èujem da se baviš web publishingom«. U meðuvremenu sam upoznao mnoge ljude preko neta. Nedavno se desilo da je jedna devojka koju sam tako znao umrla. Èudan je oseæaj izgubiti nekoga zauvek, a da nikada tu osobu lièno upoznao nisi. Iako se drugaèije zvala upamtio sam je pod imenom Andjelka. Ovu prièu posveæujem njoj, ili uspomeni na nju ili možda samo tom èudnom oseæaju gubljenja.



1.
Mnogo godina posle dogaðanja radnje u prièi koja æe uslediti, u zemlsusednu zemlji mesta radnje doselio se umetnik koji je ranije pevao ove stihove:

ancient earthwork, fort and barrow
discreetly hide their secret abodes
the most fearful hide deep inside
and venture not there upon yuletide

for invasion of their hollow hills
that music hold, and oberon fill
is surely recommended not
for fear of death, in fear of rot

hollow hills
hollow hills
hollow hills
hollow hills

baleful sounds and wild voices ignored
ill luck, disaster, the one reward
violated sanctity of supermen's hills
so sad, love lies there still, so sad- so sad
hollow hills, hollow hills
witches too, and goblin too and speckled sills
lament, repent, oh mortal you
so sad, so sad

Pošto se tamo takoreæi udao, tj otišao da živi kod jedne njihove plesaèice, koju potpisnik ovih redova nikada video nije (pa ne može komentarisati njezin izgled), primio je njihovu religiju i nastavio svoj porodièni i umetnièki život. Ovo, meðutim nije prièa o njemu...
Predpostavimo, za poèetak, da je arheološko blago koje se pominje u pesmi stvarno iskopano i da je veæ bilo pronaðeno ranije. Mnogo pre savremenog iskopavanja, a opet mnogo kasnije nego što je rukotvorina stvarno napravljena. I pretpostavimo da je na pomenutoj rukotvorini stvarno pisalo nešto slièno nekom od stihova. Ovo je prièa o toj rukotvorini i kojeèemu drugom...
     
2.
Pošto je dobio kao nagradu za rešeni sluèaj dva imanja, Arteks je starijem sinu poverio bliže imanje i proveo tamo dve godine. U meðuvremenu se i njegov mlaði sin oženio i Arteks je smatrao da je vreme na dug put u suprotni deo Carstva gde je bilo drugo imanje. Raèunao je da æe u najboljem sluèaju stiæi da tamo reguliše stvari, da ostavi zemlju u sigurnim rukama, pa da se vrati u Galiju i ostavi svoje kosti na rodnom gruntu, kako je veæ red. Meðutim i za taj najbolji sluèaj je prolazilo vreme i trebalo je krenuti za daleku Armeniju.
     
3.
Na put su pošli Arteks, njegov mlaði sin Seltiks, njegova žena Arlet, par robova i jedan nadzornik. Put s kraja na kraj Carstva je bio dugotrajan, mukotrpan i ne potpuno siguran i u najmirnijim danima Rima. Ovo su bili ti najmirniji dani, ali putnici su osetili ne malo olakšanje kada su posle više od 4 meseca ugledali obalu Kaspijskog mora i zidine grada Artaksata kako se bele.
        
Potražili su kancelariju za kolonizaciju gde im se obratio jedan tipièno istoènjaèki lik, sa isturenom bradom kakva se mogla videti na asirskim freskama. U kontrastu sa izgledom, na savršenom latinskom je rekao:
  1. Recite ko ste i pronaæi æemo dodeljeno vam zemljište. Rimski državljani dobijaju 300 ovaca i 8 robova, ostale porodice 50 ovaca i 2 roba.

Lako su sredili formalnosti i saznali da se njihovo imanje od 30 jutara nalazi u planinskom regionu Gola brda nekih dva dana jahanja od grada. Pored su se nalazila dva neraspodeljena imanja koja su novi kolonizatori mogli koristiti.
  1. Biæete tamo malo usamljeni, što možda i nije loše s obzirom na to ko sve dolazi u ovu provinciju... No vi mi delujete uredu. Lokalno stanovništvo ne pravi probleme. Neka vas ne plaši naziv, tamo ima jedna lepa kotlina, koliko se seæam i vi æe te tamo se smestiti u vojnu baraku. Vojska veæ tri godine nije tamo jer se situacija stabilizovala.

Ovim reèima ih je službenik malo bolje upoznao sa njihovim novim domom i otišli su na sprat da se odmore pre no što sutra nastave put.
     
4.
Umorni od puta, Arlet i Seltiks su brzo zaspali. Arteks, meðutim nije mogao da spava. Sišao je na èašicu razgovora sa »istoènjakom«, i èašicu još neèega... Službenik mu je nasuo piæe za koje bi se moglo reæi da je izmeðu vina i rakije.
  1. Da budem iskren, niste se preterano usreæili imanjem u Armeniji – poèeo je – kolko sam video u obaveštenju vi dolazite èak iz Galije. Da li je vredelo potezati toliki pzut?
  2. Poklonu se u zube ne gleda. Ovo nam je Carstvo dalo i ima razloga zato.
  3. Verovatno znate da je cela ova provincija problematièna. Ovo je trn u oku Paræanima. Svi u Carstvu znamo da je to jedina sila koja nije deo Rima, ali malo ko ih je video da zna koja su oni ustvari sila... Možda æe cela provincija biti napuštena.
  4. Biæe po volji bogova – reèe Arteks posle duže pauze.
Zatim su neko vreme samo æutali i pili.
  1. Ima li nešto još što bih trebao znati? – interesovao se bivši policajac.
Službenik u kancelariji za kolonizaciju je neko vreme gledao kao kroz njega.
  1. Ne, nema ništa više ...

Noæ je bila izrazito vedra u pustinji nekih 1000km južnije. Dva starca su izašli iz svojih šatora i gledali milion zvezda.
  1. Ništa lepše od pustinje noæu, Alojhime.
  2. A koliko se dugo potucamo po toj pustinji, Ezra? Hiljadama godina ...
  3. Ne znam. Odavno ne merim vreme. Biæe da je sve poèelo kad su nas proterali ostalih 12 plemena.
  4. Zato što smo bili drugaèiji...
  5. Ali bilo je i dobrih iskustava ... sa ljudima. Seæaš se kako su nas u Kilikiji èastili kao bogove.
  6. Da. Ko želi da živi zauvek!?
  7. -Svako!
  8. Nekada je bilo drugaèije. Sada nas mrze i ostala plemena a ne samo onih 12. Kažu Bog ne voli drugaèije. Ne sme biti natprirodnih biæa sem njega.
  9. Ezra, a zašto je to tako.
  10. Bog je demagoški koncept. Otkud ja znam.
  11. Jedno je sigurno – moramo naæi sigurno mesto.
  12. Da. Povešæu pleme tamo gde ni potop nije dotakao zemlju. Tamo gde se iskrcao Noje sa svojom barkom.
  13. Na Sever....

6.
Posle dva dana puta porodica kolonista je stigla na svoje odredište. Videli su prostranu i zaèuðujuæe dobro oèuvanu baraku. Zidovi nekih prostorija nisu ni imali rupa pa se moglo normnalno spavati iako je napolju bila hladna noæ. Seltiks je rekao svojoj ženi kako jedva èeka da zaspi na svom novom ognjištu. Arlet se veæ presvukla i èetkom je ispravljala dugu plavu kosu. Raširila je noge i videlo se da nema ništa ispod haljine za spavanje.
  1. Da li si baš toliko umoran

Seltiks je pomislio kako je ovo veæ oèigledno i uhvatio je obema rukama za grudi. Ipak nije bio toliko umoran.

Vodili su ljubav divlje i neobuzdano, prvi put u svom buduæem domu.
        
Veæ je zvezda uveliko odskoèila, a oni su i dalje zagrljeni spavali. Arteks je ušao u njihovu sobu i otvorio prozor. Gledao je dvoje mladih obasjanih suncem.
  1. Kako su samo slatki – moj sin i moja bivša devojka – mislio je Arteks.

Odluèio je da ih ne budi. Neka se svi odmore jedan dan.
        
7.
Meðutim, neprijatelj nikada ne spava. Upravo tog jutra satrap severozapadne satrapije Paræanskog carstva iskrcao se posle dvodnevne plovidbe u luci na obali Kaspijskog mora, u državi Alana. Ovaj visoki službenik se smatrao jednim od poslednjih plavookih Persijanaca i nemalo se obradovao kad je video vojsku Arijevaca kako ga doèekuje.

Pomislio je kako æe najzad pregovarati sa ljudima. Varvarin mu je poželeo dobrodošlicu. Izaslanik æe biti prvi od »civilizovanih« koji æe videti njihovog kralja Vologeza i ostati živ!

8.
Dvoje mladih je ponovilo gimnastièku scenu od prošle noæi. Meðutim, Arteks nije imao ponovo razumevanja i probudio ih je sledeæe jutro.
  1. Ustaj, radni narode – nema drugog medenog meseca za vas. Ima da se radi! Bliži se zima.
  2. Ma ti nisi normalan – procedio je kroz zube Seltiks i nevoljno ustao.

Ceo dan su nameštali improvizovani tor za ovce koje æe Arteks doterati iz Artaksate. Kasno popodne, Arteks i dva roba krenuli su na put u glavni grad provincije.
  1. Vidimo se za nedelju dana. Sine, prošetaj malo, možda pronaðeš Deukalionov kovèeg, kažu da se ovde negde iskrcao posle potopa, no ti si stari školarac... – nabacivao je stari smešeæi se.
  2. Da, samo to ovde zovu Nojeva barka – rekao je Seltiks
  3. Onda je tako ako ovde tako kažu.
  4. Ja sam èula – ubaci se Arlet – da su Deukalion i njegova žena ovde pristali posle potopa sami. Pitali se šta da rade. Onda im reèe boginja Gea »Bacajte kosti majke svoje«...«Ja neæu bacati kosti svoje majke«, bunila se žena. Al Deukalion je shvatio pa reèe »Ma ne, ženska glavo, misli na kosti Majke Zemlje, tj kamenje«... I onda su bacali kamenje i gde ga baciše nicaše ljudi i ostali zverovi.
  5. A ovde kažu – reèe Seltiks – da je barka bila velika ko zgrada i da je u njoj bilo od svake vrste po dvoje da se posle razmnože.
  6. Onda ovde ima svuda kostura od slonova i žirafa? – upita Arteks
  7. A ako naðemo barku moæi æemo se na drva grejati cele zime... – ubaci Arlet
  8. A za množenje se pobrinite dok se ne vratim – dobaci Arteks, a njegov konj se veæ udaljavao u pratnji dvojice robova.



Severno od Armenije pruža se legendarni planinski venac Kavkaz. Ovde je, kažu, Zeus okovao Prometeja kada je ovaj ukrao vatru od bogova i doneo je ljudima. Tamo je legendarna kolevka bele rase i Konana Barbarian, as well.
        
Pleme Alana držalo je ove planine i stepu severno od njih. Dva veka kasnije ovaj narod æe ostvariti legendaran pohod, pod pritiskom Huna i osvojiti deo Rimskog carstva, kasnije nazvan Alzas ili Alemaigne. Ali sada, nije bilo nikakvog pritiska spolja koji bi ih terao na tako daleko put, a zapadno od njh ispreèila se moæna država Gota – još jednog opasnog suseda Rimljana. Prirodno je da je pogled varvara tada išao na jug i da su im Paræani bili glavni neprijatelji dok se i ovde Rimljani nisu pojavili.

Ceo dan su varvari jahali prateæi Persijanca do logora u kome je bio vladar njihove države. Vologez, kralj Alana, nije podnosio more, pa nije hteo doæi do luke. Ipak je svoj logor pomerio malo da bi što pre doèekao visokog gosta.
  1. Ovo je prvi put.
  2. Prvi put da pripadnici naša dva naroda razgovaraju, ako na to misli vaša ekselencija – precizirao je Persijanac.
  3. Upravo tako.
Posle ceremonijalnog upoznavanja i standardnog preterivanja u opisivanju sebe Vologez – kralj Alana i persijski satrap Kserks seli su u šator gde je baklja osvetljavala mapu ovog dela sveta.
  1. Nadam se da postoji solidan razlog što sam vam priredio ovu audijenciju.
  2. Da naravno – reèe Kserks pa poæuta malo.
  3. Kao što vam je poznato, sve je više Rimljana u ovoj oblasti. Izbili su na našu zapadnu granicu kod Babilona i ovde u Armeniji na severnu granicu. – poèeo je Kserks pokazujuæi na karti mesta koja je pominjao.
  4. I oni sami su svesni koliko je opasno provocirati nas, ali se dvoume. Treba im pomoæi da donesu pravu odluku. Prvi put u istoriji Alani æe moæi opljaèkati Armeniju a da ih u tome Persija ne spreèava.
  5. Pozivate nas u pohod na jug, a vi æete stajati po strani?!
  6. Da. Možda æe vam pomoæi i manje jedinice naše slavne konjice koje mogu dominirati stepom oko Araksa.
  7. Da, da, time biste se ujedno obezbedili da se previše ne osilimo, zar ne?
  8. Naravno. Prebroj prste posle rukovanja s varvarinom!
  9. Niste ni vi naivni. Recite mi samo... sve ostalo je naše?
  10. Da osim jednog planinskog reona. Ima razloga da tamo ne ulazite.

10.
Na planinskom imanju ostali su Arlet, Seltiks i nadzornik. Tih dana èesto su obilazili na konjima ne bi li pronašli nekog od domorodaca ili prosto da bi uživali na planinskom vazduhu i krajoliku. Nekad bi išli zajedno, nekad odvojeno.
        
Ovoga puta Seltiks je sam jahao na ivici kotline, tamo gde travnjaci prelaze u stenovite uzvisine. Još nisu pronašli nikoga na imanju. »Gola brda« - pa to je to... mislio je.
        
Na jednom mestu kroz kamenjar je bio procep kroz koga su mogla i kola proæi. Kao da je tu nekada davno bio put. A taj put vodio je prema prevoju gore. Mora da je od gore sjajna panorama, mislio je Seltiks.
        
Kada se popeo gore, video je da se nije prevario. Sa druge strane planine su se spuštale u dolinu Araksa. Zelena reka presecala je šarenilo šuma i obraðenih polja. Jedva su se nazirali putevi kojima su išli ratari, pretpostavljao je Seltiks jer nikoga nije mogao videti jasno. A na samom brdu bilo je nešto kao ulazak u peæinu. Seltiks je seo da se odmori.
        
Onda je video nešto èudno. Bila je to zelena metalna posuda. Reklo bi se da je od oksidiranog bakra. Meðutim, to je bilo samo pola ove posude sliène dubokom tanjiru. Druga polovina je bila izgubljena ko zna gde. Na posudi su bila tri sjajna zelena kamena – predpostavljao je da je to žad. Kako su se bojom idealno slagali moglo se pomisliti da je ovaj tanjir i pravljen sa namerom da oksidira, da se na njemu navuèe patina. A na tanjiru je nešto pisalo. Seltiks nije mogao èitati taj rukopis, bio je to neki strani jezik.
        
Uzeo je ovu zanimljivost i polako krenuo kuæi. Biæe zaimljivo ovo razjasniti...
     
11.
Arteks se vratio sledeæe nedelje. Nekoliko dana su bili veoma zauzeti, a onda je Seltiks najzad imao vremena da pokaže ocu neobièno otkriæe.
  1. Mislim da bi mogli naæi nekoga u Artaksati ko bi ovo mogao dešifrovati.
  2. A kad æemo tamo?
  3. Ovih dana sigurno, osim ako želiš da celu zimu jedemo samo ovèetinu. Valja iæi u nabavku.

I najzad su krenuli ponovo u glavno mesto provincije. Ovoga puta pošli su svo troje gazda, a nadzornika su ostavili da èuva imanje. Trebalo je opremiti se kako dolikuje zemljoposednièkoj porodici.

Posle dolaska u Artaksatu i pronadjena rukotvorina je došla na dnevni red. Saznali su da æe najbolje biti raspitati se kod paræanskog poslanika koji je važio za poznavaoca drevnih naroda.
   
12.
Æelavi èovek srednjih godina, snažne gradje posmatrao ih je cinièno se smeškajuæi sedeæi zavaljen u naslonjaèu u kancelariji poslanstva.
  1. Još Rimljana u ovoj zemlji, šta vam treba. Hoæete možda posetiti našu velièanstvenu zemlju?
  2. Mi smo za prijatelje Gali, a za tebe može i Rimljani, a od tvoje zemlje...
  3. Lakše malo, Seltiks, ako želiš biti saslušan – prekide ka Arteks – ne ne trebaju nam usluge poslanika Persije, ne pitamo Vas u tom smislu...
  4. A u kom smislu onda? Koji je smisao vaše posete uopšte?
  5. Èujemo da vas veoma cene kao poznavaoca starinskih jezika i sliènih stvari. Možete li ovo pogledati?
Arteks mu je pružio zelenu posudu. Poslanik je gledao neko vreme.
  1. Zanimljiv rad. Rekao bih star najmanje hiljadu godina. Ovaj natpis je prekinut, sigurno vas zanima šta piše...
  2. Zato smo i ovde.
  3. Piše : »Preklinju...« ovde je prekinuto... »vi smrtnici«. Ovo je inaèe pisano aramejskim. Ali da biste znali sve svakako vam treba druga polovina tanjira.
  4. Imate li ideju šta to znaèi?
  5. Ne, nikako.
  6. Dobro hvala Vam na usluzi.
  7. Ne. Hvala vama. Uvek me interesuju takve stvari!
Onda su izašli. Arteks je rekao sinu nešto u stilu »Sve se može i lepo srediti...«, Seltiks je gundjao nešto neodredjeno, a Arlet ga je vukla za rukav da se smiri.
        
Za to vreme, persijski poslanik je bio duboko zamišljen. Ovo mu je bilo veoma poznato. »Trinaesto pleme!« rekao je samo za sebe.
     
13.
Porodica je dojahala do svog imanja.
  1. Seltiks, gde si pronašao taj tanjir?
  2. Na pašnjaku, ništa neobièno nije bilo pored...
Seltiks nije znao zašto je ovo slagao. Ali sad je veæ imao tajnu koju je èuvao za sebe i to mu nije dalo mira kad god bi imao malo više vremena. Nije prošlo ni nedelju dana i odluèio se da se da u poteru za drugim delom bakarnog tanjira. Popeo se do onog prevoja i tamo prvi put ugledao stanovnika svog imanja.
        
Stanovnik je bila vrlo lepa devojka. Seltiksu je lièila na devojke kakve su videli kad su pristali u Fenikiji. Duga crna kosa bila je uvijena u pletenice, uokvirivala je lice maslinastog tena sa zelenim oèima. Iako je imala na sebi neku vrstu bezobliène bluze, obline su se jasno nazirale.
  1. Ave! – rekla je devojka
  2. Ave!? – odgovori malo zbunjeno Seltiks. Nije oèekivao pozdrav na latinskom u ovoj zabiti.
  3. Izvoli uæi u moj dom – nastavi devojka na èistom latinskom.

14.
Ušli su u peæinu koju je devojka nazivala svojim domom.
  1. Ja sam Emma.
  2. Seltiks.
  3. Lutaš ovamo bez cilja ili imaš neki razlog? Sedi, odmori.
Seltiks je razgledao njen dom. Bila je to najobiènija peæina, istina sredjena, ali ipak peæina. Sedeo je na krznima nekih životinja koja su valjda èinila ležaj. Seltiks je predpostavljao da je ispod bio kamen, ali zaèudo to je bila meka postelja. U sredini prostorije gorela je vatra. Otvor na plafonu èinio je da dim izlazi pa je unutra bio zaèuðujuæe èisto i provetreno.
  1. Zapravo tražim drugi deo ove posude. Interesuje me natpis na njoj.
     

15.
Emma ga je uzela tanjir i otvorila vrata ukoso postavljena na podu njenog doma.
  1. Ajmo dole!

Ušli su u nešto što bi mogao biti mali podzemni grad. Spuštali su se niz stepenice do galerije u kojoj su bile trošne kolibe. Drvo od kojeg su se sastojale se skamenilo u peæinskim uslovima. Naravno, sve je bilo mraèno i samo baklje koje su poneli su im osvetljavale put.
  1. Razgledaj tu malo, mislim da æu pronaæi drugi deo.

Seltiks je neko vreme se šetao oko tih nekoliko koliba. Razmišljao je o svrsi ovog mesta koje je oèigledno nekada imalo i ulozi devojke koju je upoznao. Mislio je da je ovo nekad bio hram koji ona èuva u odsustvu ostalih èlanova zajednice. Pa da – ona skriva svetilište!

Prošlo je otprilike pola sata. Onda je naišao na vrata slièna onima kakva su bila na ulazu u ovaj podzemni grad. Šta li je dole? Još neki podzemni grad? Uhvatio se za vrata.
  1. -Stoj!
  2. Ni za živu glavu da to nisi otvorio!!!
  3. Dobro – reèe Seltiks – ionako je radoznalost ubila maèku.
  4. U redu maèak, idemo gore – našla sam ono što te interesuje.

16.
Popeli su se gore. Devojka je spojila dva dela posude pored vatre i poèela èitati natpis. Posle ga je i prevela: »Preklinju, spasite se iz pakla, o vi smrtnici«.
  1. Eto. To je to.
  2. Da li je to neko predskazanje? Možda pretnja?
  3. Možda.
  4. Šta možda?
  5. Oæemo li samo prièati o tome ili...

Devojka je htela da promeni temu a onda je poèela da polako svlaèi bluzu ispod koje nije bilo ništa.
  1. Baš lepa dobrodošlica – mislio je Seltiks –Sigurno je veæ dugo sa.....

17.
Seltiks je zinuo od èuda i izvrnuo se izgubivši svest. Posle nekog vremena je otovrio oèi i pre nego što je došao k sebi poèeo je govoriti:
  1. Ova... ova devojka ... ima – prepoznao je Emmin lik i umukao.
  2. Imam tri sise pa šta?!
  3. Samo se ti opusti i uživaj.

Bio je go a ova èudna devojka je ležala na njemu. Mislio je : pa dobro opustiæu se – šta mi je još drugo preostalo. Osetio je kako mu se podiže muškost. Stavio je ruke na njena bedra. Osetio je nešto kao krljušt pod prstima. Pomislio je samo: Majku mu! Ali veæ je bilo kasno. Prepustio se animalnom seksu sa ovim stvorenjem.
        
Seltiks je stvarno uživao. Da ga je neko posle pitao verovatno bi rekao da mu je to bio najbolji seks u životu. Sad je meðutim sve bilo gotovo i sedeo je na ležaju ne misleæi ni o èemu dok je Emma dodavala nova drva na vatru.
  1. Šta si ti veštica?
  2. He, he, he, he, veštica....
  3. A sada idi neznani delijo. Verovatno te èeka devojka ili žena.
  4. Oženjen sam.
  5. Prièaj mi malo o njoj .
  6. Nema tu mnogo šta da se kaže. Prava galorimska lepotica. Plava kosa, plave oèi... Veoma dobra devojka. Bila je prava zvezda žurki u mojoj domovini dok nije mene pronašla. Èak je i sa mojim æaletom bila.
  7. Ah, kako dražesno... Jedna devojka za oca i sina.
  8. A ti, imaš li nekoga?
  9. Ne baš.
  10. A ni s tobom neæu više ovako, mada putevi æe nam se još ukrstiti.
  11. Kako to znaš?
  12. Znam. Pa jesam li veštica ili nisam?!?
  13. U narednih deset godina æe se možda naæi neko iz moje vrste.
  14. Deset godina je dug period.
  15. A možda i sto.
  16. Sto godina! Ti si boginja, zar ne?
  17. Ako ti tako kažež momèe – smeškala se Emma – a sad idi i zaboravi ako možeš... hi, hi,hi

Seltiks je izašao. Zaboravio je da ponese posudu radi koje je došao. Napolju je poèeo da pada prvi sneg. Setio se relikvije koju je ostavio. Sigurno je tako i bolje... hmmm pa to bi veæ bio dokazni materijal!

18.
Trinaesto pleme je krenulo na svoj poslednji put. Sada su izašli iz pustinje i ušli u legendarnu zemlju Mesopotamiju. Kretali su se iskljuèivo noæu, jer sunce bi mnoge pripadnike plemena bukvalno ubilo. Ovim frikovima nije trebalo mnogo prerušavanja da bi se predstavili kao gubavci. To je bilo jedino pametno rešenje. Susretali su se sa prezirom ljudi, ali to je bilo nešto na šta su veæ navikli. Kada bi znali ko su veæina ljudi bi ih smesta rastrgla kolika je bila mržnja prema drugaèijem tih dana. Gubavce su meðutim ljudi samo izbegavali. Nijedan vojnik Rimskog carstva ne bi potegao maè na gubavca jer to bi bila takva uvreda vojnièkog zanimanja da bi je sam Mars surovo kaznio.

Meðutim, kad su prešli granicu stigli su na teritoriju Persije, a tu se situacija potpuno izmenila. Predstavnici Plemena imali su odavno kontakte sa Paræanima. Paræani ih ranije nisu hteli primiti na svoju teritoriju, ali sad je postojao neki veæi plan u koji se Pleme uklapalo. Shodno tome, Persijanci su odluèili da ih propuste kroz svoju teritoriju uz vojnu pratnju.
     

19.
Zima je stegla planinske krajeve Severozapadne satrapije. Na jednom zaleðenom jezercetu satrap Kserks je okupio odred elitne persijske konjice pa im govorio:
  1. Sve na ovom svetu stvrorila su dva boga: Dobri Ormuzd i zli Ahriman. Ormuzd je stvorio svetlost, Ahriman tamu. Ormuzd život, Ahriman smrt. Ormuzd Persiju, Ahriman Rim; Ormuzd autokratiju, Ahriman demokratiju...
  2. Borba protiv zla sveta je dužnost svakog èoveka. Ponekad moramo biti lukavi.
  3. Iskoristiti neprijatelje protiv drugih neprijatelja.
  4. Èim otopli krajem marta vi – slavna konjica veène Persije uleteæete u stepe Araksa i pobiti sve živo na šta naiðete. Svedoka ne sme biti! Varvari – ovoga puta naši saveznici – odseæi æe podruèje sa severa i zapada. I Armenija više nikada neæe biti rimska! Spremite se da svojim kopljima raznesete svaku armiju koja se ispreèi ispred vas.

20.
Postojalo je pravilo da u retko naseljenim oblastima Imperije dolaskom zime stanovnici su obavezni da stražare pored puteva i putnicima namernicima koji naidju pinude konak i obnavljanje zaliha. S obzirom na izolovanost planinskog imanja i samoæu kao prirodnu posledicu toga doseljenici su radosno doèekali ovu svoju obavezu. Arteks i Seltiks su otišli do izlaska iz kotline i tamo nalagali veliku vatru ne bi li upozorili prolaznike na svoje prisustvo. Iako je vejavica povremeno prelazila u meæavu izdržali su bez problema dve noæi i jedan dan. A onda je njihov trud bio nagradjen kada je naišla redovna ekspedicija pošte Rimskog carstva. Poštari su rado prihvatili njihov poziv i otišli na prenoæište na imanju.
        
Pošto su se radnici Pošte smestili u štali farme »Gola brda«, šef ekspedicije je bio gost na veèeri. Poveo se razgovor o aktuelnom stanju u Artaksati.
  1. Da nije zime možda bi bilo pametno razmišljati da se sklonite.
  2. Otkud to – interesovalo je Arteksa.
  3. Paræani zauzimaju sve agresivniji stav. Skoro da je izvesna invazija na proleæe.
  4. Carstvo je izdržavalo napade i ranije. Zašto mislite da bi bilo problema.
  5. Odakle ste došli?
  6. Iz Galije.
  7. Tamo je drugaèije. Rajna je velika prirodna barijera. Ovde takvo što jednostavno ne postoji. Zatim, ovde nemamo neke varvare nego jedinu organizovanu silu koje Carstvo još nije pokorilo, dodao bih i da ne sme...
  8. Pa dobro...
  9. Osim toga varvari na severu su meðu najopasnijima.
  10. Tako da smo izmeðu èekiæa i nakovnja – zakljuèio je Seltiks
  11. Pretpostavljam da su naše legije spremne.
  12. Gospodine, to je još veèi problem.
  13. Od kako je komandant garnizona u Artaksati postao èlan nekakve sekte zarazio je i ostatak vojske, pa sumnjam kolko su u stanju da se bore.
  14. Zamislite gluposti veruju kako su svi ljudi braæa.
  15. Ne – ubacila se Arlet – svi Kelti su braæa!

Prisutni su prasnuli u smeh. I poštar se pridružio ovom olakšanju od teškog razgovora.
  1. I ja imam keltske pretke. Znate, ogranak koji je prešao na Malu Aziju.
  2. Ah. lepo je znati da imaš roðake svuda u svetu – nastavljala je Arlet koja nije delovala ni malo zabrinuto zbog loših vesti.
  3. Mlada gospoðo, Vi ne delujete ni malo zabrinuto zbog opasnosti.
  4. Verujem Vam, ali strah je loš saveznik.
  5. Dobro, to stoji, ali malo opreza nije naodmet – zakljuèio je Arteks.

Kasnije su nastavili razgovor o drugim temama.
   
21.
Sporo je prolazilo vreme doseljenicima. Zimski dani i duge noæi odužili su se u izolaciji i dokolici. Seltiks je èesto razmišljao kako je u Galiji. Tamo nema ovoliko snega, ali duva užasna bura. Šta li rade svi koje sam znao? Ali šta radi ONA???
        
Jednog jutra sanjao je naglas, ni sam ne znajuæi šta mrmlja. Žena ga je grubo probudila:
  1. Emma, a?
  2. Šta je sad!? – jedva je progovorio bunovnim glasom.
  3. Ko je ta... Emma, koju sanjaš.

Seltiks se pridigao u krevetu ne bi li se raspasuljio. Ostao je malo duže u tom položaju kad je shvatio šta se upravo desilo.
  1. Ne znam o èemu ti to...
  2. Mrmljao si »Emma, Emma« - Ko ti je ta nesreæo !!?
  3. Ne znam stvarno. Valjda je moguæe sanjati neku osobu, ili samo njeno ime a da je i ne poznaješ.
  4. Jaoooooo... koga si našao.
  5. Ali ajde da ti verujem. Ovde smo videli da nema nikog miljama okolo, a ako je neka uspomena iz Galije bože moj...

Tako je skinuo krivicu sa sebe za ovaj put. Ali ovaj san (koga se nije ni seæao) nije mu dao mira. Zaista, šta je sa njom? Izdržava li zimu onako sama? Pa to ne bi bio problem... toliko vremena živi bez ikoga. Ipak, da je on poseti. Zna gde je može naæi.

Ali kako ne izazvati sumnju???

22.
Prošla je cela nedelja pre nego što je Seltiks mogao naæi valjani izgovor da ode do poznate peæine. Pojurio je na konju koji je ostavljao iza sebe oblake snežne prašine. A onda, što se više bližio ka prevoju oseæao je nekakvu napetost. Kao da mu je nešto govorilo da se vrati. Ipak, kad sam veæ krenuo – mislio je – mora se ovo okonèati. Tako je bukvalno naterao sebe da ostavi vernog vranca i sidje u peæinu.
        
Kada je ušao sledio je šok. Emma je držala u naruèju bebu i hranila je jednom od svoje tri sise.
  1. Ovo je, ovo je – Seltiks se srušio na ležaj i ostao bez reèi.
  2. Tvoje dete.
  3. Moje!?! Prošlo je samo tri meseca.
  4. Ja sam od druge vrste ako do sad nisi uoèio!
Seltiks je æutao neko vreme. Trebalo je naterati mozak da razmotri ovu èinjenicu.
  1. Zašto me ništa ne iznenadjuje!?
  2. Je li to retorièko pitanje – smeškala se Emma.
  3. I šta æemo sad?
  4. Ti ništa. Ovo je moj problem.
  5. Ali ...
  6. Ali reæi æeš tvojoj ženi kako si veštici napravio sina?!!
  7. Jel' mogu bar da ga držim malo?
  8. -Naravno!

Seltiks je držao svog sina i zabavljao se malo sa njim. Mislio je da li æe Emma ipak moæi. Kakva je sudbina ovog deteta? Emmu, sa svoje strane kao da nisu muèile takve brige. Bila je ponosna kao i svaka majka.
  1. Za sada izgleda sasvim normalno.
  2. Mislila sam da neæu moæi imati s tobom dete, ali Sila je jaka s tobom. Sila je Bog. Ona pokreæe svet.
  3. -Zašto?
  4. Zašto šta?
  5. Zašto sila pokreæe svet – Seltiks nije ni sam znao odakle mu to pitanje.
  6. Zašto je svet okrugao, zašto je pile prešlo cestu... Da li si svestan da za par stotina godina niko neæe smeti postaviti takva pitanja.
  7. Kako to?
  8. Postojaæe knjiga za koju æe tvrditi da daje odgovor na sve.
  9. I ljudi æe morati da veruju!
  10. To je glupo.
  11. Naravno da jeste ali biæe tako.
  12. Možda je glupo i to kako ti sve to znaš. Jesi ti neki prorok?

Emma je æutala.
  1. Reci onda šta æe biti sa našim sinom! Kakva je sudbina ovog deteta?? – Seltiks je postajao sve buèniji.

Emma je i dalje æutala. Kao da je bilo lakše proricati opšte stvari. Ili možda lakše govoriti o tome.
  1. Uskoro dolaze moji.
  2. Tvoji....

Kod ovih reèi Seltiks je æutke ustao i poèeo da oblaèi kaput.
  1. Da li si sigurna – reèe pošto se obukao.
  2. Naravno da ne, ali predoseæam vrlo jako.
  3. Znam, ne postoji savršeno predskazanje jer onda bih mogao uèiniti nešto da spreèim i ...
  4. A ja znam da si ti pametan, lepi moj... I bez brige oko ... svega!

Seltiks je otišao do izlaza i uzjahao konja. Emma ga je pratila.
  1. Dodji ponekad, ne zaboravi svoje...
  2. -Naravno!

Ali Seltiks uopšte nije bio siguran da æe ponovo doæi. Èak je pre mislio obrnuto. Kakvi li su ti »njeni«? Oseæao je kao neki strah, ali nije bio siguran da je to strah. U svakom sluèaju nešto praiskonsko...

Emma je æutke posmatrala dok je otac njenog sina silazio sa planinskog prevoja.

23.
U svakoj bitci od presudnog je znaèaja iznenaditi i po moguæstvu okružiti neprijatelja. Ako se oba uslova ispune može se govoriti o tome da je bitka dobijena i pre samog poèetka.

Alani su imali obe moguænosti. Trebalo se mnogo potruditi. Veæ sredinom februara njihovi odredi krenuli su po planinskim visovima pokrivenim snegom. Nisu oèekivali patrole Rimljana, jer niko ne bi oèekivao takav podvig sa njihove strane. Opasnost od lavina usporavala je njihov pohod. Sa druge strane, valjalo je požuriti jer se bližio poèetak otapanja snega. Tada æe se ovakva opasnost još poveæati. Zapravo, ofanziva je planirana za poèetak proleæa kada se sneg u dovoljnoj meri otopi u ravnicama i dolinama, ali ne još na uzvisinama.
   
24.
Nekoliko sunèanih dana i sneg se veæ uveliko topio u kotlini imanja »Gola brda«. Odjednom, neoèekivana vreva došla je iz pravca puta koji je vodio ka izlazu iz kotline. Ukuæani i robovi istrèali su da vide šta se dešava.

Jedinica Rimljana nešto jaèa od dve centurije napredovala je u pratnji velikog broja civila. Imali su samo nekoliko konja. Na svima se video umor – posledica velike jurnjave i možda nekoliko neprospavanih noæi.
  1. Domaæine, gde vodi ovaj put? – upitao je centurion Arteksa pre nego što je ovaj stigao da išta prozbori.
  2. Imate i sa druge strane izlaz iz kotline, zimi neprohodan, sada postoji velika opasnost od lavina.
  3. Odlièno, Alani nas neæe tamo progoniti – rekao je centurionu jedan od narednika.
  4. Æuti budalo o našoj bruci...
  5. Ovde æemo se odmoriti, dajte jedinici voljno do dogovora – naredio je centurion narednicima i vodnicima oko njega.
Centurion i podoficiri su ušli u nekadašnju kasarnu, sadašnji stan vlasnika imanja, skoro ne pogledavši ukuæane. Klekli su u trpezariji i poèeli da se mole.
  1. Ne znam koji æe bog pomoæi ovima – mrmljao je Arteks posmatrajuæi ovaj prizor.
  2. Da li prisustvujemo propasti? – rekao je Seltiks, a otac ga je samo mrko pogledao.


25.
Naredjenje koje su vojnici uskoro poèeli revnosno sprovoditi ipak je nateralo Arteksa da razmisli o reèima koje mu je uputio sin. Vojnici su poèeli da zakopavaju u sneg i blato oznake rimske vojske, svoje uniforme i veæina njih oklope.
  1. Šta rade ovi nesreænici!? – bio je zapanjen Arteks
  2. Sakrivaju oznake, misle da æe imati više sreæe ako se predstavljaju kao lokalni civili. – odgovorio mu je sin
  3. Kako izgledaju i ne razlikuju se mnogo od »domorodaca« - rezignirano je zakljuèio Arteks.
I zaista crnomanjasti i skoro tamnoputi vojnici imali su vrlo malo »rimskog« u svom izgledu. Slièniji su prvobitnim Rimljanima bili varvari koji su nadirali sa Severa.
        
Nešto kasnije Arteks je ipak uspeo da neformalno razgovara sa komandantom.
  1. Zar ne mislite da je opasno sve ove ljude prebacivati preko prevoja u vreme lavina. Pa ovde je nekoliko hiljada ljudi!
  2. Ne, samo petsto.
  3. Ali komandante...
  4. Samo petsto ljudi ide dalje. Rimski državljani. Takvo je naredjenje u sluèaju evakuacije.
  5. Znaèi vi imate naredjenje za opštu bežaniju?! Pripremljeno!?
  6. Molim Vas... – pokušao je komandant kohorte da se opravda ali nije video kako je Arteks sve crveniji u licu.
  7. Imbecilu kukavièki! Zar ne shvataš da si izgubio svako pravo da izdaješ i sprovodiš naredjenja kad si bacio rimsku uniformu – Arteks ga je uhvatio za gušu i oborio na zemlju.

Vojnici okolo su isukali maèeve. Komandant je poèeo da krklja kao da je hteo da kaže »i to je bilo naredjenje«... i ko zna šta bi bilo da je Arteks i to èuo; medjutim Seltiks ga je zgrabio i na vreme ga odvojio od izdajnièkog komandanta
  1. Pusti ga æale, nije vredan da te ubiju zbog njega, pusti ga molim te...

Arteks je samo otpljunuo i povukao se par koraka. Nekoliko maèeva je bilo upereno u njega.
  1. Ne moram ni da vam kažem da ne možete napuštati zgradu dok ne krenemo i da posle morate sa nama. Neæu da vas vežem iz elementarnog poštovanja prema vašoj kuæi... Ionako nemate gde pobeæi – rekao je komandant pošto je došao malo k sebi posle ovog incidenta.

26.
Kako su komandanti ove jedinice uzeli najbolju sobu kao svoje prenoæište, porodica je morala spavati u jednoj mnogo goroj sobi gde je hladan vazduh ulazio kroz otvore. Seltiks ionako nije imao sna. Razmišljao je o devojci na planini i svom sinu. Da li im treba pomoæ? Ili su možda oni njemu potrebni. Ali potreban je i svojoj ženi, ocu, as well! Veæ je uvelike prošla ponoæ kad je doneo odluku.
  1. Æale. Ajdemo!
  2. Kako? Kuda? Alani samo što nisu stigli, kako bi se sami suoèili...
  3. Ne brini se ništa! Probudiæu Arlet.

Za manje od sat vremena krenuli su. Arlet je bila najmanje zbunjena ovim neoèekivanim pohodom. Biæe volja bogova, mislila je. Svi ionako moramo umreti, samo je pitanje kada. Došli su do podnožja brda dva sata pre no što æe zora svanuti. Noæ je bila bez meseca pa nisu smeli dalje. Morala se saèekati zora bez paljenja vatre koja bi ih odala. Meðutim, nisu znali da su veæ provaljeni.

27.
Kad su se u zoru peli na brdo, Seltiks je mislio a šta sad momak mlad!? Veæ je svakako bilo kasno predomisliti se. Setio se onoga što je Julije Cezar rekao: Alea jacta est! Ali kako æe Arlet reagovati? Ono što je Emma sa ruganjem odbacila sad æe se dogoditi. No videæemo uskoro, mislio je Seltiks.

28.
Kad su se popeli gore njihova kuæa se videla ko na dlanu. I ono što su videli nimalo im se nije svidelo. Vojnici su krenuli za njima. Iza njih bila je gomila civila. Izgleda da nisu tako glupi; pustili su ih da bi im pokazali izlaz iz ove kotline. Sad se stvarno nije moglo nazad.
   
Vojnici su kretali užurbanim maršom. Begunci su im mogli izmaæi, a to ne bi bilo dobro sve dok mogu zalutati sa puta kojim su ih pratili. Neæi nekakvu preèicu bilo je od životne važnosti. Drugi razlog bio je u tome što je trebalo otresti se civila. Posebno onih koji nisu imali rimsko državljanstvo i prema kojima nisu imali obaveza.
   
Kad su stigli do brda blokirali su put pod izgovorom da prevoj mora biti obezbeðen. I zaista morali su se prvo uveriti kuda idu.
   
29.
Nazad se nije moglo i Seltiks i njegova porodica su ušli u poznatu peæinu. Emma je dojila svoje dete. Kad je videla kako to radi Arlet je vrisnula. Arteks je bio zbunjen ali je uspeo da promuca:
  1. Kakva je tvoja veza sa ovom ... ženom.

Seltiks je progutao knedlu kao kamen da guta i rekao:
  1. Upoznajte se sa mojim sinom i majkom moga deteta.
Arlet se srušila bez reèi. Arteks je sve nemo posmatrao. Emma je nestala kroz otvor koji je vodio sprat niže.
   
Pošto su se Seltiksovi žena i otac povratili malo, Emma se vratila. Znala je da goste èeka novi šok, ali nije bilo druge nego pozvati ih dole.
     
30.
Porodica je silazila niz galeriju dole. U polumraku peæine videli su pripadnike Emminog plemena. Retko ko je od njih izgledao normalno. Neki su imali tri ruke, neki jedno oko nasred glave, neki su bili svi u ožiljcima, neki nisu imali vrat. Arteks je mislio da su ovo neki ljudožderi koji æe ih ritualno pojesti. Arlet je u sebi ponavljala da se pomirila sa sudbinom. Seltiks nije znao šta da misli.
   
Doveli su ih pred nekoga ko bi trebao biti starešina. Stari je imao retku bradu i kosu neprirodno crvene boje. Pola lica zahvatao mu je užasan ožiljak za koji niko ni iz Plemena nije znao da li je od roðenja ili steèen u nekoj od bitaka. Pažljivo ih je premeravao pa rekao:
  1. Emma garantuje da nisu èlanovi Sekte. Sad æemo proveriti.
  2. Verujete li u Boga?
  3. Poštovaæemo koga god boga hoæete samo da nas izbavi iz ovog haosa! – viknuo je momentalno Arteks
  4. Da nas izbavi od vas možda! – dodala je Arlet.
  5. Tako oni ne govore. – zakljuèio je stari – Mislim da su uredu.
Mogli su ostati. Tenzija je polako opadala. Arlet je prišla Emmi pa se okrenula prema Seltiksu.
  1. Nesreænièe i u ovoj pustinji si našao da me prevariš sa, sa ... – nije se usuðivala da dovrši misao.
Emma joj je gurnula dete u ruke. Arlet je oklevajuæi uzela bebu. Gledala je u svojim rukama.
  1. Izgleda uredu. Mi æemo ionako otiæi. Nemam ništa protiv tebe...
  2. -Emma
  3. Nemam ništa protiv tebe, Emma. I ja èekam Seltiksovo dete.
Seltiks je stao kao ukamenjen. Sto mu gromova mislio je i bez reèi poèeo da grli svakoga ko bi mu došao pod ruku.
     
31.
Vojnici su došli do vrha prevoja. Begunce nisu videli sa druge strane pa im se peæina nametala kao njihovo logièno pribežište. Unutra su bili ostaci vatre. Nikoga nisu videli. Bio je naredjen pretres.
   
Jedan od vojnika se sapleo i pao na kožu ispod koje se èuo tup odjek. Koža je ubrzo otklonjena i videla su se drvena vrata. Vojnici su provalili dole.
   
Isukali su maèeve i u formaciji se spuštali niz stepenike. Starešina je stao pred njih.
  1. Vi krijete begunce od rimskog zakona, a i ne svidjate mi se uopšte – zapovednik je rekao starcu.
  2. Vas jure varvarska plemena a sa druge strane su Paræani. Mi vam možemo pomoæi.
  3. Jesi li poludeo stari – zapovednik je prasnuo u smeh – kladim se da ni maè ne možeš da držiš, evo...
Zapovednik mu je dao svoj maè. Starac ga je uzeo i zario sebi u stomak. Za oèekivati bi bilo da æe pasti ali umesto rane stvorio se procep iz koga je nakratko nešto zasijalo. »Noæni soj!« povikao je neko od vojnika i potegao maè na prvog frika. Izbila je kratka bitka u kojoj je samo dvadesetak prisutnih vojnika moglo izvuæi deblji kraj. Vojnici su se povukli ostavljajuæi za sobom dva mrtva. Neki èlanovi Plemena dobili su povrede koje bi svakom èoveku bile smrtonosne ali njima ne. Meðutim, svi su znali da æe se vojska vratiti.

32.
Vojnici su se povukli, ali nisu odustali. Iako je komandant mislio da bi bolje bilo sklanjati se, jedan od njegovih vojnika ga je uverio da ovi frikovi kriju gomilu zlata i da æe to biti dosta da zadovolji apetite varvara radi otkupa pa èak æe i njima ostati pravo bogatstvo.
  1. Ali kako æemo ih pobiti. Kolko vidim to se ne može uraditi »konvencionalnim« metodama.
  2. Imamo veoma jakog saveznika – vojnik tada pokaza gore.
  3. Bog je uvek na našoj strani, pa ipak kao do sad protiv varvara...
  4. Ne – prekide ga vojnik – mislim na Sunce. Veliki broj njih Sunce može bukvalno da ubije.
  5. Treba im samo dati malo Sunca... – smeškao se komandant.
  6. Dole je nekoliko hiljada civila. Neka i oni budu malo korisni.
  7. Ostaje mi samo da izdam naredjenja. Reæi æu da æemo napraviti improvizovano utvrðenje. I kad se peæina pretvori u otvorenu rupu mi stupamo na scenu.

33.
Dok se sprovodio lukavi plan frikovi i porodica doseljenika ostali su ispod zemlje. Ispoèetka ništa se nije dešavalo. A onda su zaèuli kako neko udara po stenju gore. Procedura je bila oèekivana. Pleme je moglo samo da èeka.
   
Onda je nekoliko sati kasnije udaranje prestalo. Napolju je pao mrak i oèigledno je bilo da æe kopanje biti nastavljeno pred zoru kako bi ih neprijatelj napao pod svetlosti dana. Arteksu nije bilo jasno zašto se ovo dešava i kako ni njegov sin nije znao odgovor upitao je Emmu.
  1. Mi nismo kao ostali ljudi. Mi smo skoro besmrtni. Možemo živeti neogranièeno dugo. Ali svakoga od nas nešto ipak ubija.
  2. Rastrgnuti svakog od nas i razbacati delove tela svakako æe uspeti. Ali neke od nas ubiæe i samo ako im se odseèe glava; neke ubija maè u srce, neke morska voda....
  3. A bar treæinu pripadnika Plemena ubija Sunce.
  4. Izvini, a šta bi tebe ubilo? – Arteks se osmelio da upita.
  5. Ne znam još nisam umrla – rekla je devojka kroz smeh – ali oseti ovde kako mi je meka glava (devojka tu postavi starcu ruku na svoj potiljak) mozda bi me ubio udarac zadat tu.

34.
Ispravno je procenjeno vreme napada. Pred zoru su nastavljeni radovi na površini. Udaranje je bilo sve glasnije i zatoèenici su znali da je svod Emminog stana veæ razvaljen.
   
Gore su se vojnici pomešali sa civilima. Trebalo je isprovocirati sukob civila koji su kopali i frikova koji su bili dole. Dvadesetak vojnika je tako veæ pomagalo u iskopavanju i bili su spremni da svakog momenta zaspu kamenjem stanovnike peæine.
   
Najzad se svod galerije obruši. Par kopaèa upalo je dole i izlomilo se. Pred ljudima koji su kopali su se ukazale stepenice koje vode u mrak.
   
Dole su se pripadnici Plemena pregrupisali. Oni kojima je Sunce smetalo pobegoše u senu. Jedan se umalo nije istopio ali njegov drug ga je povukao i spasio ga. Ostali su krenuli napred.
   
Vojnici pomešani sa civilima poèeše bitku veæ na stepenicama. Kamenje je letelo svuda. Rulja se u poèetku osmelila za napad. Ali kad su videli da su stanovnici peæine tvrd orah smelost kopaèa je naglo splasnula. Posle pola sata poèeše da panièno beže. Vojnici ih nisu zadržavali. To je bio deo lukavog plana. Plen nije trebalo deliti. U medjuvremenu i Pleme je imalo gubitaka.
   
Pet pripadnika plemena ležalo je mrtvo i iskasapljeno, a mnogi su bili povredjeni. Emma je bila povredjena i brisala je krv sa ruke. Smatrala je da æe za sat vremena biti kao da joj nož i nije zadao ranu. Oèekivao se novi napad.

35.
Nije prošlo ni sat vremena a gore ponovo poèe otkopavanje. Ovoga puta vojnici su proširivali rupu. Ratnici plemena krenuli su da ih spreèe, ali gomila kamenja padala je na njih. Vodja plemena, Ezra, zauzeo je bio »komandnu poziciju«, odnosno sedeo je u dubokom mraku (pošto bi i njega svetlost ubila) i pratio tok bitke. Naredio je napad svim snagama.
   
Pleme u gomili pohrli ka probijenom ulazu. Ali sad su ispred sebe imali organizovanu vojsku. Nisu se mogli probiti gore u veæem broju, a manje skupine koje bi se probile postajale su lak plen. Mnogi su bili bukvalno razneti na rimskim maèevima. Poèeli su se u neredu povlaèiti niz stepenice, a sve veæi broj vojnika jurio je za njima.
   
Vojska je sad upala u srž peæine. Došli su do najopasnijih ratnika, koji su se tamo krili od Sunca. Ishod bitke je postajao sve neizvesniji. Sad se veæ i Ezra borio. Emma je dotrèala do njega.
  1. Treba osloboditi zerglinge.
  2. Ali njih je teško kontrolisati. Oæeš da i nas rastrgnu?
  3. Moram! – viknu Emma i otvori vrata koja su vodila ispod galerije.

Emma, medjutim nije videla efekat koji je postigla. Jedan od vojnika zabi joj buzdovan pravo u potiljak. Pala je na mestu mrtva.

36.
Ispod poda galerije èula se potmula tutnjava. Za pripadnike Plemena ovo je bio signal da pobegnu u najzabaèeniji deo peæine. Rimski vojnici su bili zbunjeni isprva. Nekoliko sekundi kasnije isukali su maèeve. Osetili su da je vreme za konaèni udarac.
   
Tog momenta gomila nepoznatih kreatura izlete iz otvora koji je bio otvoren nepunih pola minuta ranije. Bili su prekriveni oklopom sa bodljama i iza ledja im je bio rep sa buzdovanom na kraju. Ne rukama su umesto šaka imali èeljusti. Umesto glave imali su otvor, a oèi su im bile svuda po telu. Panika uhvati vojsku. Pokušavali su beg ali nije im uspelo. Samo mali broj njih je uspeo da se izvuèe iz peæine, ali i tamo su bili rastrgnuti. Zerglinzi su izleteli za njima. Potera se nastavila po planini. Retki vojnici koji su uspeli da izbegnu iz paklenog grotla sad su vec u paniènom begu stigli do civila koji su prethodno pobegli pred Plemenom. Smrt je sada stizala i vojnike i civile.
   
Iako su bili spašeni, u Plemenu nije bilo mesta euforiji. Veliki broj njih je ostavio kosti u peæini, a i trebalo je popraviti svod. Opasni zraci svetlosti i dalje su šibali unutra kroz veliku pukotinu.
     
37.
Ova kotlina trebala je biti pošteðena. Iako je dobio takva eksplicitna nareðenja, voða odreda Alana koji je tu operisao je odluèio da ne poštuje ovu zabranu. Kako nije dobio nikakvo obaveštenje o sankcijama koje bi mogle uslediti ako se zabrana prekrši, ratni voða je smatrao da mu je kralj Vologez u stvari dao odrešene ruke. Interesovalo ga je, u stvari, zašto bi Paræani spreèavali njihov ulazak tamo. Možda ima nešto vredno?
   
Varvari su se sad uspinjali uz prevoj koji vodi ka kotlini. Prizori iskasapljenih tela uznemirili su i ove prekaljene ratnike. Ipak, nastavili su dalje. Odjednom, neka èudna stvorenja poèeše da iskaèu iz zemlje sa svih strana. Alane je uhvatio panièan strah. Ali odgovoriše pretnji jer život im se nije davao olako nikome. Veæina zerglinga osta tu poseèena i krv mnogih varvara natopi klanac. Ipak, veæi deo ove trupe uspeo je da se povuèe. Meðu njima i sam zapovednik koji je posle još dugo ponavljao »Paræani su bili u pravu!«
     
38.
Fosilizovane kolibe u peæinskoj galeriji bile su u velikoj meri demolirane. Pripadnici Plemena tražili su prinovu koju je Emma sakrila u metežu bitke. Arlet je pronašla ušuškanu u krzna na podu jedne od koliba. Uzela je bebu i kao da se nije htela odvojiti od nje.
  1. Mogli bi je uzeti, izgleda uredu... Gde ima za nas biæe i za njega!
  2. Da, ja sam mu otac, moje je da se brinem – dodao je Seltiks.

Ezra je imao drugaèije mišljene:
  1. Šta æe biti kad beba postane èovek? Kako æe se uklapati u vaš svet?!
  2. Gospodin je u pravu – složio se Arteks – nije sporno šta mu mi možemo pružiti, veæ uopšte naša vrsta.
  3. Žao mi je što je ovako – završio je Ezra – moraæete otiæi daleko. Daæemo vam dovoljno zlata da u vašoj postojbini kupite tri ovakva imanja. Recite samo kolko vam treba. Ovo æe biti od sad naš dom.



EPILOG:
Arteks, Arlet i Seltiks vratili su se nazad u rodnu Galiju. Arlet je rodila odmah po povratku æerku, a kasnije i sina koji je nasledio veliko imanje.
        
Jermenija je izašla iz sastava Rimskog carstva. Mir je bio uspostavljen u ovoj zemlji koja je postala tampon država. Pleme je ostalo u kotlini još mnogo godina zaštiæeno legendom o prokletstvu ove oblasti.
        
Potomci Seltiksa, Proliksa, Komijusa, Arlet, Valkire, Maksa ostali su širom rodne Galije dugi niz godina. Povremeno bi se sastajali i evocirali uspomene na daleke pustolovine. Iako je opadanje Carstva postajalo vidljivo, a ekonomska kriza i prateæi potresi se oseæali, mir je vladao tim prostorom još nekih 200 godina. Sve dok pleme Huna nije izazvalo Seobu naroda od koje više nije postojala istorija civilizacije nego samo istorija varvara. Ali to je tema neke druge prièe...

Hosted by www.Geocities.ws

1