3. DIO Potoci viskija, zakulisne igre i "raja" iz Bakija :

Kako se vratio Hasan Salihamidžić, ko se nalazio na zatvorenim "sastancima" i vozikao helikopterima, zašto je Faruk Hadžibegić zasmetao vodstvu Saveza, ko je tukao novinare na 10.000 metara i kako "bistrički mangup" nije dorastao mahalsko-policijskim metodama.  


Nacija, a posebno novinari, sa oduševljenjem je dočekala novog selektora. Faruk Hadžibegić, mangup (u pozitivnom smislu) sa Bistrika, sarajevsko dijete, sudionik evropskog i svjetskog prvenstva, olimpijade, bivši kapiten nekadašnje reprezentacije, imao je jači pedigre negoli i jedan reprezentativac. Hadžija je, za razliku od "staromodnog" i vječito neraspoloženog Mušovića, zračio optimizmom. Uvijek je spreman za akciju, novinarima 24 sata na raspolaganju. Jedne prilike pozvao me u Goražde.

"Vratit ćemo se predvečer. Haj'mo tamo sa generalom Ajnadžićem i prijateljima na 'piknik'."

"Naporno je to u jednom danu", pokušavao sam odbiti ponudu.

"Idemo helikopterom, ne treba nam više od petnaest minuta", iznenadio me selektor.

Ipak, nisam pristao, znao sam da se na takvim "piknicima" razrađuje strategija, da bi mogao neko "stradati".

Prva Hadžibegićeva utakmica bila je sa Mađarima. U Budimpeštu je na prijateljski meč pozvao Mehu Kodru. Vratio ga u reprezentaciju. Koliko je obradovao puk što je vratio Kodru, još ga je više iznenadio zato što je izostavio Salihamidžića.

"Za mene je on kao i svaki drugi. Hasan ne smije imati nikakve privilegije u odnosu na Mulalića ili Joldića. Njemu je važniji kup sa nekim njemačkim trećeligašem", pojasnio je Hadžibegić. Salihamidžiću nije bilo ugodno što je izostavljen. Zbog javnosti. Jer je krivo shvaćen njegov nedolazak. Hadžibegić je uspješno odradio prvu akciju. Remizirao je bez Brace u Budimpešti.

Jazavci i selektori

Sa velikim ambicijama se čekao susret sa Škotima na Koševu. Prije te utakmice Hadžibegić je dogovorio meč "selektor protiv novinara". Danima smo kolega Topalbećirević i ja nagovarali Salihamidžića da predvodi novinarsku selekciju.

"Moraš doći, radi sebe i javnosti, da selektoru pokažeš da ti je stalo do reprezentacije. Ako ne dođeš, zaboravi reprezentaciju", skoro prijetećim je glasom poručio Baho.

Hasan je tih dana bio povrijeđen. Bayern ga nije puštao. Braco je bio pod stalnim nadzorom klupskog liječnika dr. Wolfharta Müllera. Kako je išlo teže s Hasanom, u "pregovore" smo uključili njegovog oca Ahmeda. Stalo nam je da izmirimo Bracu i Hadžibegića. Dan prije utakmice nazvao nas je Salihamidžićev otac iz Jablanice.

"Braco je obećao doći, iako je povrijeđen. Bit će uz ekipu, ali ne može igrati."

I to je bilo dosta. Hadžibegić ništa nije znao. Hasana smo dočekali na aerodromu. Bio je neraspoložen.

"Prekinuo sam liječenje zbog svega ovoga. OK, došao sam i recite što trebam uraditi."

"Da kao kapiten novinarske selekcije izvedete ekipu na centar i odigrate par minuta", otkrio je Baho dio scenarija.

"Ne dolazi u obzir! Kaznit će me u Bayernu ako saznaju da sam igrao. A saznat će. Nemam ni kopačke", opirao se Braco.

Uspjeli smo ga nagovoriti. Hadžibegić je načuo da je došao Hasan, ali je to uzeo kao "novinarsku podvalu". Pri izlasku iz tunela koševskog stadiona, Faruk i Hasan su se pogledali u oči.

"Ja te kao selektor zovem, ti se ne odazoveš. Potrčiš kad te ovi 'jazavci' pozovu", u svom se stilu obratio Hadžibegić Hasanu.

Fotoreporteri su se okupili oko Hadžije i Brace. Palo je pomirenje. Škoti su se provukli - bilo je 1:2. Prva pobjeda Hadžibegića nad Litvanijom 2:0 bila je glatka i uvjerljiva. Otvaraju se šanse ka "baražu". Do kraja su nam ostali mečevi sa Česima, Škotima, Faranima i Estonijom. Sve u gostima.

Paša ili Hadžija

Kako se kvalifikacije primiču kraju, pojedinci iz Saveza traže povod za "obračun" sa selektorom. Dolaskom Hadžibegića svi su bili u njegovoj sjeni. U Češku kreće poveća delegacija. A selekcija, mladi tim, brojni novinari, "privrednici". Novinari su smješteni u, za tu priliku, preuređenom noćnom klubu. Smještaj je organizirao prijatelj Hamde Abdića Tigra. Krajišnik. Nisu se bunili novinari. Naprotiv. "Štange" su još stajale po sobama, prigušeno svjetlo, inventar primjeren takvim objektima.

Utakmicu smo odlično počeli. Imali zrele prilike (Kodro, Topić, Šabić), a onda su Česi počeli da melju. Sa lahkoćom su sa 3:0 zaključili utakmicu. U Češkoj je trebao debitirati devetnaestogodišnji Alen Škoro. Prvo ime lige. Trebao, ali nije.

Remi na Farskim Ostrvima za nas je značio kraj ciklusa. Ostale su teoretske šanse. Ostale su još dvije vezane utakmice. Sa Škotima u Glazgowu i Estonijom u Talinu. Već tad je počela pucati "idilična" veza između Jusufa Pušine i selektora. Uoči puta, Hadžibegić me pozvao na "hitne konsultacije" u hotel Park u Vogošću.

"Šta da radim? Dolazio mi je Pušina sa Mehom Obradovićem i Hamom Granovom. Hoće da preuzmem Sarajevo (koje je tad trebalo igrati play-off, a nije igralo zato što Veležu nisu dali da igra pod Bijelim brijegom). Nije mi jasno šta hoće. Ako mi nudi Sarajevo, onda me se hoće riješiti iz reprezentacije", zabrinuto je govorio Hadžibegić.

Nisam dorastao dvorskim igrama. Zatečen sam, nemam komentara. Profesionalni poriv me tjera da "razvalim" priču. Opet, bojim se, ispast ću naivan, "donji".

Hadžibegić nastavlja:

"Pušina želi da odmah uzmem Sarajevo. Nude mi 100 hiljada maraka samo za play-off..."

Razgovor je prekinuo Zijo Čovčić, jedan fini gospodin iz Izvršnog odbora.

"Selektore, dolazi predsjednik", zamolio je uljudno Čovčić Hadžibegića da dočeka Pušinu.

Tu sam svjedočio prvoj varnici. Faruk se nije dizao sa stola, samo je pogledom pozdravio Pušinu. Odbio je sjesti za isti stol, pravdajući se telefonskim pozivom koji očekuje u sobi.

Čekao nas je put u Škotsku, svjedočio sam na polasku nemiloj sceni. Pušina i Hadžibegić ne komuniciraju. U Glazgowu je sve izrežirano da izgubimo. Tako je bilo. Primamo gol iz nepostojećeg jedanaesterca, kojeg je, navodno, skrivio Barbarez, koji je igrao nešto kao libera. Možda je to bila jedna od naših najzrelijih igara. Upravo smo protiv Škotske odigrali najbolje, a oba puta smo poraženi.

Znajući da su kvalifikacije završene, već u Talinu nastalo je opuštanje. Još dok sam bio u Škotskoj, u sobi sa kolegom Bikićem, napisao sam izvještaj. Pohvalio sam igru naših. Naglasivši da smo kvalifikacije izgubili na Farskim Ostrvima. Veselo društvo u Estoniji predvodili su Kureš i Ušanović. U hotelu su tekli potoci viskija. Škoti su "mala djeca" za neke iz našeg vodstva. Selektor skromno slavi rođendan. Odabranoj ekipi novinara pokazuje pozlaćeni sat koji su mu kupili igrači, a predao ga Nermin Šabić.

"Ovo je meni satisfakcija. Ovo govori kakav sam, kao trener i čovjek. Ne zanima me što ovi 'miševi' tamo misle", kaže Faruk i okreće glavu na drugu stranu hotela, gdje su sjedili predsjednik Pušina, Čović, Temim, Ušanović, Kureš...

U "našem", novinarskom, hotelu bili su i gosti reprezentacije, "društvo iz Bakija". Koji su sve svoje usluge plaćali, prijevoz, smještaj, ulaznice... Tako su objasnili iz vodstva Saveza. Na jutarnjoj kahvi, dobri hadži Fudo Šehbajraktarević mi povjerljivo otkriva.

"Bio sam kod Hadžibegića. Nešto se sprema. Ni vama novinarima neće biti lahko. Ljuti su na Novaliju, ili na tebe. Valjda ste ih izvrijeđali u izvještaju. Tako su im javili iz Sarajeva", veli hadžija Fudo.

Klopka u avionu

U hotelu, uoči večere, doznajem šta se, ustvari događa. Fudo Krvavac, glasnogovornik Saveza, nas čeka i zove na "sastanak".

"Sinane, zabrljao si. Igrači su ogorčeni. Ne žele sa vama u avion. Moguće da ćete nekim drugim prevoznim sredstvom kući. Došli su faksovi i faksimili tvog izvještaja. Stvarno si pretjerao sa uvredama na račun igrača", sažaljivo konstatuje Fudo.

Mislim da je neki nesporazum. Hoću u hotel do A reprezentativaca, ali me sprečavaju upravo Krvavac i Novalija.

"Ni slučajno! Još su 'vrući', moglo bi svašta biti", savjetuju mi prijatelji.

Odlučio sam zvati neke igrače. Da vidim o čemu se radi.

"Bola, šta je to bilo, kakva je to drama?"

"Majstore, ti mene pitaš. Kakva je to zajebancija? Valjda ja tebe trebam pitati što ti je trebalo da nas sve onako popljuješ."

"Nema šanse, Elvire! Ja tako nešto niti sam pisao, niti slao u redakciju. To nije sigurno izašlo u mojim novinama."

"Nazovi svoje, pa neka ti pošalju, pa ćeš vidjeti", rezonski me Bolić upućuje na redakciju.

Nazvao sam još neke igrače. Da se uvjerim. Mujčin "plače", uzjogunio se i moj najbolji frend Topić, Bešireviću skočio pritisak. I tako redom. I ja sam naručio "spornu" naslovnicu i tekst, odnosno "moj" izvještaj, koji je istina preuređen u redakciji. Preko cijele naslovnice Sporta naslov: "Posljednja predstava bosanskih klovnova u estonskom cirkusu."

Sve mi je jasno. Unutra još gore. Samo je moj komentar utakmice iz Glazgova korektan. Onda je urednik, iz samo njemu znanih razloga, naklepao nešto što je samo on vidio iz Sarajeva. OK, bilo je ića i pića, ali nigdje kocke, kazina, nigdje tuče... Jedino mi nije bilo jasno koga je urednik želio zavaliti: Hadžibegića, Pušinu ili mene.

Idemo na utakmicu. Na isukanu sablju Varešanoviću, Kapetanoviću, Hadžibegiću... Kako naši postižu koji gol, okreću se ka loži gdje sjedim sa Cvikom, Novalijom... Okreću se i časte nas "p...e novinarske,
lopovi, pobacat ćemo vas iz aviona..."

Nije ugodno. Kontamo da je to u revoltu izrečeno. Nažalost, nije. Osjetit će to, ni kriv ni dužan, kolega Novalija, na ulazu u aerodromsku zgradu. Dočekuje ga Kapetanović.

"Šta je, debeli
majmunu?! Koga ti misliš i dokle blatiti?!"

Varešanović je "preuzeo" Mirsada Cviku, a Baljić Bikića. Spočitava mu optužbe iz Ljiljana da su pobjegli iz opkoljenog Sarajeva. Ne ide nam se u avion, a moramo. Čekam ko će mene napasti. Jer je sve izašlo u mojim novinama. Hadžibegiću se ispričavam za komentare koji su uvredljivi. Hadžiju to ne zanima. I Ušanović bježi pored nas kao brzi voz.

Ahmed Pašalić zove i savjetuje.

"Ništa ne brinite. Sve će biti u redu. Pustite prvo igrače, onda vi uđite."

To će za nas biti kobno. Ulazi se na rep aviona. Kapetanović, Baljić i Varešanović su ušli prvi i smjestili se u samom "repu" na trosjedu. Onda će se desiti pravi arsenal psovki, uvreda... Varešanović skače sa sjedišta i hvata za glavu Novaliju. Kapetanović vrijeđa Cviku, pa onda mene.

"Šta je, kalesijska barabo? Ti ćeš nas vrijeđati!"

Ni Bikić nije pošteđen Baljićevih uvreda. Dok smo se gombali, samo je Pašalić pokušao intervenirati. Potom je i on odustao. Drama u čeličnoj ptici na desetak hiljada metara, ticala se mene, Novalije, Bikića, Cvike, te trojice nahuškanih igrača, Varešanovića, Kapetanovića i Baljića. Dok smo se mi "opraštali" sa životom, selektor je igrao remija i povremeno se dizao sa sjedala da vidi jesu li novinari još na podu.

Hadžijin kraj

Negdje na pola puta, pada pomirenje. Varešanović dolazi do Novalije.

"Dugo je ovo, Arsene, kuhalo, dugo tinjalo. Moralo je jednom puknut'. Ovo sa 'klovnovima' je kap koja je prelila čašu." Slično govori i Baljić. Jedino Kapetanović ne osjeća potrebu za izvinjenjem. Dolazi i Bolić. I njemu je neugodno što su novinari izloženi neviđenom teroru. Novinari se kiselo osmjehuju na ispružene ruke pomirenja, istovremeno pokušavaju vidjeti sarajevsku pistu. Dok letimo, prati se i prijenos iz Maksimira, gdje igraju Hrvatska i SRJ, ili kako se već tada zvala. Novinari nikad jače nisu zapljeskali negoli kada je posada našeg aviona dotaknula točkovima sarajevsku pistu. Agonija se završila.

Sutradan novi šok. Novinarska poslastica. Pozivaju nas u Savez. Na vandredni pressicu. Dupke puna sala u staroj zgradi Saveza. Za istim stolom Pašalić, Hadžibegić, Đurbuzović, Janjoš... Prvi počinje Hadžibegić.

"Ja sam sa svojim saradnicima Čalom i Dinom završio ciklus. Napravili smo što smo napravili i mi se sada povlačimo", šokirao je Hadžibegić brojne novinare. Koji su mu skloniji nego i jednom ranijem selektoru.

Pašalić je rumen u licu, djeluje ili se pretvara da su mu sve lađe potonule. Ipak, ostavlja tračak nade da će sve biti u redu.

"Nemam riječi kako bih vam objasnio svoje (ne)raspoloženje. Faruk je rekao svoje, ja opet mislim da još uvijek ima prostora da on promijeni svoju odluku."

Istu večer, pa u narednih nekoliko dana, oglasit će se najveći politički bh. autoriteti. Predsjedavajući Predsjedništva Alija Izetbegović, kome nogomet nije baš jača strana, dat će svoje mišljenje.

"Hadžibegić treba ostati", stao je Izetbegović uz selekotra, makar mu je Pušina savjetnik, koji je, navodno bio glavni protivnik produženja saradnje sa Hadžibegićem.

I tadašnji premijer Edhem Bičačkić zdušno će podržati Hadžibegića... I kada se činilo da će Hadžibegić nastaviti svoj posao, nastale se perfidne igre koje su za cilj imale rušenje Hadžibegića. Neko je iz Saveza u javnost proturio pisani trag dogovora, odnosno uslova pod kojim bi selektor trebao voditi tim i u drugom mandatu.

"Tačno je da sam tražio konkretne uslove. Jer sam želio da odemo na SP ili EP. Nisu to bili megalomanski uslovi. Želio sam da moji saradnici mogu pratiti kandidate. Želio sam i nagradu za ostvarenje cilja. Dogovor je bio da se ne ide u javnost o uslovima sa moje i njihove strane. Međutim, oni su to iskoristili i na taj me način željeli prikazati kao čovjeka koga zanimaju samo pare", ispričao nam je Hadžibegić kad je shvatio da je izgubio bitku sa čelnicima Saveza.

Kolega Nedim Hasić prvi je u SB otkrio selektorove uslove. Navodno, radilo se o mjesečnoj plaći za njega i saradnike od oko 50 hiljada KM.

Padaju Hadžibegićeve akcije. Naručuju se ankete kod običnog puka samo sa jednim pitanjem: Što mislite o Hadžibegićevoj plati od 50 hiljada KM? Jasno, narod bez zaposlenja, sa nekakvim beskorisnim "vrijednosnim" papirima, bez ikakve budućnosti, ogorčen je "nemoralnom" ponudom selektora. I političari sad su protiv selektora. Ušanović je danima proturao informaciju da je selektor trenersku diplomu stekao u ratnim godinama u Beogradu. Hadžibegić je izgubio bitku sa administracijom Saveza. Igrao je sportski, ne računajući da ima posla sa ljudima koji su ispekli zanat u raznim strukturama bivšeg režima.

Igrači i novinari najviše će žaliti za Hadžibegićem. I javnost će shvatiti da je reprezentacija izgubila najjačeg igrača. Koji nije dorastao mahalskim igrama.

"Paša me izdao. Govorio je cijelo vrijeme da je uz nas, onda se okrenuo u posljednji trenutak na stranu Pušine. Ne znam zašto. To samo on zna. Nije fer, Pašalić i ja se poznajemo skoro trideset godina", kazao je Hadžibegić.

(Tekst objavljen u Bh. Danima, Broj 479 - 18.08.2006)

 

Na vrh stranice

HOME

 

Hosted by www.Geocities.ws
GridHoster Web Hosting
1