1. DIO - Kako se kalila reprezentacija:

Kako je nastala nogometna reprezentacija, zašto nas je Ćiro Blažević prevario u Sheratonu, prve pripreme u Velikoj Kladuši, kako je odstranjen Mirsad Fazlagić, što su se svađali Hadžibegić i Baždarević, zašto je Kodro izgubio kapitensku traku...

Deset je godina otkako je bh. reprezentacija odigrala prvu utakmicu. Sa Fortunom u Düsseldorfu (2:2) se igralo. Iste, posljednje ratne godine, krajem novembra, reprezentacija je gostovala u Albaniji. Do Tirane, igrano je desetak utakmica po Evropi. Igralo se u Belgiji, Njemačkoj, Turskoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Španiji... Punu deceniju sanjamo odlazak na svjetsko i(li) evropsko prvenstvo, u svaki ciklus ulazimo sa istim željama, a završavamo na četvrtoj ili trećoj poziciji. Koliko smo igrali "historijskih" utakmica, "majstorica", koliko puta smo najavljivali dan d za naš nogomet, koliko puta nakon žrijebanja kalkulatorom tražili put za Japan i Koreju, Portugal, Njemačku... Mijenjali su se predsjednici, selektori, pomoćni treneri, igrači, maseri, doktori, pa i novinari...

Četiri selektora i Baka U ratnim godinama revijalne su utakmice služile (i) da se nogometnim autoritetima u UEFA-i i FIFA-i skrene pažnja na novu zemlju, iz sastava bivše države. Jerko Doko, potom Jusuf Pušina, Ivica Mioč, Mehmed Spaho, Faruk Hadžibegić, Mira Poljo, Džemaludin Mušović, Ivica Osim, Sabahudin Vugdalić, Mirsad Fazlagić, Safet Sušić, Enver Marić, Mehmed Baždarević, Admir Smajić, Vahid Halilhodžić, svaki na svoj način lobirali su kod Blattera, Johansona, Aignera, kod UEFA-inih i FIFA-inih dužnosnika...

Još ratne 1995. godine, rahmetli Sabahudin Resić, bivši vlasnik Euromedije, ponudio je Savezu marketinški ugovor iz snova. Bez pomoći i podrške Euromedije Savez vjerovatno ne bi preživio. Pojedinci iz NS-a BiH zaboravili su na svoje obaveze pa je ugovor završio na sudu. I onda su došle prve kvalifikacije i prvo okupljanje. BiH postaje članica FIFA-e, potom i UEFA-e.

Izvještavao sam iz Brazila, Malezije, Argentine, Tunisa, Norveške, Danske, Španije, Izraela, Katara, Malte, Estonije, Litvanije, Italije, Češke... te iz Portugala i Njemačke, uoči kvalifikacija za EP u Portugalu i SP u Njemačkoj. Intervjuirao sam Pelea, Ronalda, Beckenbauera, Ibrahimovića, Laudrupa, Elbera, Mathäusa i vraćao se u surovu našu stvarnost: u Jablanicu, Srebrenik, Čitluk, Žepče, Orašje, Lukavicu, Banju Luku, Modriču, Ugljevik...

Iza mene su četiri selektora: Fuad Muzurović, sportska i ljudska veličina, Džemaludin Mušović, Faruk Hadžibegić, Mišo Smajlović... Legendarnom Baki sam u početku bio prijatelj i saradnik, "član njegovog stožera", kasnije me proglasio najžešćim kritičarem reprezentacije. Sliškoviću sam pljeskao kada je postavljan, sa kolegom Tirom nosio ga na rukama nakon senzacionalne pobjede u Kopenhagenu.

Kao što se selektor promijenio, na moju žalost i knjiga je dobila neki drugi karakter. Na površinu su izronuli eksperimentalni pokusi sa krivićima, bošnjacima, stojkićima, medvedima, huljevima, jakirevićima... Vratila mi se slika selektorovog pogleda ispred zgrade u Zagrebačkoj kada me je sa direktorom Ahmedom Pašalićem došao moliti da napišem izvještaj za Izvršni odbor, koji je trebao raspravljati o njegovom (ne)povjerenju.

Ova je knjiga svojevrsni nogometni almanah u kojem su sve prijateljske i kvalifikacijske utakmice u proteklih deset godina. Ona nikog ne optužuje. Naprotiv! U knjizi su hronološki zabilježeni događaji i podsjećanja na početke kada su se svi borili za jedan cilj - za afirmaciju NS-a BiH, reprezentacije, države... Danas, neki drugi ljudi, novokomponovani sportski radnici, otjerali su "prvoborce".

Blaževićeva prevara U prvom ciklusu za SP u Francuskoj bilo je važno sudjelovati. U grupi sa Danskom, Hrvatskom, Slovenijom i Grčkom bili smo totalni autsajderi. Fuad Muzurović, tadašnji bh. selektor, nije imao mogućnost pratiti kandidate. Iz Njemačke su mu o formi kandidata javljali Enver Marić, Fahrudin Prljača, Aleksandar Ristić, Miralem Brkan, Hasan Đogo, Alaga Dervišević.

Noć uoči sastanka svih delegacija, u Zagrebu, u hotelu Sheraton gdje se trebao dogovoriti raspored kvalifikacijskih utakmica, sastali su se bh. i hrvatski predstavnici. Iz usta Miroslava Blaževića tekli su med i mlijeko. Pristajao je na sve što su Jusuf Pušina, Ivica Mioč i Fuad Muzurović predlagali. A onda...

"Ćiro i njegovi nisu htjeli čuti da budemo gosti u prve tri utakmice. Tražili su da prvu utakmicu sa nama igraju u gostima. Znali su da ih ne možemo ugostiti u BiH. Sa ostalim delegacijama nije bilo problema. Grci, Danci i Slovenci su bez problema prihvatili predloženi raspored. Tako smo prvi meč igrali u Kalamati, potom kao 'domaćini' dočekali Hrvatsku", Muzurović se sjeća zagrebačkog sastanka.

Potkraj maja 1996. godine, Muzurović je organizirao pripreme. Ešref Hadžić, velikokladuški nogometni radnik, bivši sudac i novinar, ponudio se da bude domaćin reprezentaciji. Selektor je govorio:" Dolazite iz velikih klubova, navikli ste na komforne svlačionice, toplu vodu, urednu opremu, idealne terene. Svega toga ovdje neće biti. Vidite i sami posljedice rata. Ovi će vas ljudi moliti za autogram za sliku, imajte to na umu. Budite strpljivi. Krajini i ovim ljudima puno znači dolazak reprezentacije..."

Bio sam jedini izvještač na pripremama. Veze su bile slabe. Redakciji, a tada i BH Pressu, javljao sam se iz Radija Velike Kladuše. Admir Smajić, Elvir Bolić, Fahrudin Omerović, Mehmed Baždarević... nudili su mobilne aparate kako bih poslao izvještaj.

Selektor je na pripreme pozvao Omerovića, Ibrahimovića, Petranovića, Pintula, Katanu (rahmetli), I. Jozića, Tabakovića, Halilovića, Brkića, Konjića, Baljića, Smajića, Škoru, Baždarevića, Šabića... Kasnije će doći Turković, Avdić i Repuh. Iz Meksika, pravo na pripreme u Kladušu, doveo ih je Ahmed Pašalić, tada menadžer, koji je sa Naletilićem radio na transferima naših igrača (uglavnom onih iz Sarajeva) u inostranstvo. Kasnije će postati glavni čovjek našeg nogometa.

Mehmed Baždarević, tada tridesetšestogodišnjak, požalio nam se na dugogodišnjeg prijatelja i suigrača iz Sochauxa: "Zamislite, Hadžibegić me jedva pustio na pripreme. Maltene, postavio mi je ultimatum: Ili pripreme u Velikoj Kladuši, ili transfer-lista u Sochauxu. Naravno, odabrao sam reprezentaciju. Svjestan sam da ću nakon devet sezona zatvoriti sebi vrata u Sochauxu", pričao nam je Meša.

Kasnije će ga Hadžibegić demantirati.

"Ma, ja sam mu produžio karijeru. Nagovorio sam ga da ide na pripreme, znao sam da klub više na njega kao igrača ne računa, tako da kao reprezentativac može pronaći još neki angažman. Istina, te sezone, Meša će otići igrati u Švicarsku, gdje će i završiti igračku karijeru."

Posljednju utakmicu naši internacionalci su igrali u Cazinu. Pitam predstavnika domaćih Mehu Alagića da mi nešto kaže o klupskoj povijesti. Zanimalo me od koga je Krajina posljednji put izgubila u Cazinu.

"Od Argentine! Bilo je to 1987. godine kada su gaučosi bili na Univerzijadi u Zagrebu."

Kad Elvir zapjeva Mirso Fazlagić, legendarni bek i kapiten bivše reprezentacije, sudionik najvećih svjetskih smotri, dokazani trener, neosporni autoritet, tiho je odstupio. Zamijenio ga je Džemaludin Mušović, koji je od SP-a u Italiji do 1996. godine radio sa dosta uspjeha u Kataru. Kasnije će Mušović pokazati golemu želju za nekom od funkcija u Savezu. Zasjest će na Muzurovićevu poziciju, makar je sam selektor lobirao da medijski pomognem povratak Mušovića.

Mušović će postati direktor, potom selektor, a svoju fotelju prepustit će Ahmedu Pašaliću, dugogodišnjem "intimusu". Muzurović i Mušović će se posvađati i razići. Ni do danas ne razgovaraju. Otišao je Pušina, potom Muzurović, Mušović, Mioč, Vugdalić, Hadžibegić, Marić...

Revanš-utakmica sa Albanijom, prva međudržavna, odigrana je na Bilinom Polju u Zenici. Leo Kapić ugostio je reprezentativce u Domu pisaca. Ona je upamćena po nesvakidašnjem debiju dvojice Zeničana: Mirsada Hibića i Nermina Šabića. Prvi je došao iz Splita povrijeđen, odigrao minutu, a potom mjesto ustupio Admiru Sušiću. Šabića su novinari sa zeničkog betona gdje je igrao sa rajom u naselju Crkvice, doveli Muzuroviću, te je tako neplanirano debitirao. Meč je završio bez golova, a Suadu Katani je Irfan Kreho, urednik Avaza, uručio priznanje kao najboljem igraču utakmice. Tu veče je naše i albanske igrače u hotelu Internacional pjesmom oduševljavao Elvir Baljić.

U Grčkoj, u hotelu dobro i loše raspoloženje se mijenja iz sata u sat. Novinari, koje je predvodio Drago Moldovan, bard sportskog bh. novinarstva, šef dopisništva SN-a u Sarajevu, našli su se u velikim problemima. Nema pisaćih mašina. O laptopima tad niko nije ni sanjao. Tek nakon višesatne potrage dolazi dragocjena mašina. Ali, ništa. Slova su na grčkom. Raspoloženje popravlja dolazak Duška Bajevića. Donosi smokve i informacije o sastavu grčke reprezentacije.

Džemaludin Mušović je danonoćno bio na telefonu i na vezi sa čelnicima Hamburga. Hamburg je na pripreme u Španiju poveo Hasana Salihamidžića. Muše je bio uporan. Zivkao, slao faksove, u Hamburg, u Španiju, Jablanicu... "Ako Hasan ne dođe u Grčku, obavijestit ću UEFA-u i FIFA-u.

...I upalilo je. Braco debitira. Ali za mladi tim. Bio je najbolji u Pirgosu, gdje su naši minimalno poraženi. Kao što će Muzurović sa Komara pozvati Teljigovića, tako je i direktor Mušović, još u Pirgosu, Salihamidžiću najavio debi u A reprezentaciji.

Hrvate smo dočekali kao domaćini u Bolonji. Mira Poljo je bila domaćin. Danima se putem oglasa u dnevnim novinama pozivalo naše navijače. Na popisu nije bilo Mehe Kodre. On je platio ceh porazu u Kalamati. Iako zvijezda Barcelone, izostavljen je za meč sa Hrvatskom. Glavaš se uoči meča sa Hrvatskom povrijedio. Selektor je pozvao Bakira Beširevića. I Halilovića, kome do zadnjeg trenutka nisu osigurali bh. pasoš. Navodno sa hrvatskim nije mogao igrati. Delegat utakmice se čudio otkud toliko raznovrsnih pasoša: francuskih, njemačkih, turskih, švicarskih... Najmanje bosanskih.

Od novih, tu su još Sanin Pintul, Nudžein Geca. Koji je najavio da će strpati Bokšića u džep, pa su mu, nakon što je Bokšić potopio ljiljane, saigrači tražili da izvadi Bokšića iz džepa.

Sa kolegama Moldovanom i Novalijom pratili smo posljednji trening, noć uoči utakmice. Iako je trening bio zatvorenog tipa, probili smo se do terena. Vježbalo se u dvije grupe. Sa jednom je radio Muzurović, sa drugom direktor Mušović. To nas je zaintrigiralo i ponukalo da se izložimo neviđenom pljusku. Kasnije će nam Muzurović pojasniti otkud Mušović na treningu.

"Moj saradnik Mustafa Hukić požalio se na stomačne tegobe. Mušović je trčkarao oko stadiona, pa je uskočio da pomogne. Ja sam radio sa odbranom, a on je nešto uvježbavao sa veznjacima i napadačima. Naravno da je to zbunilo igrače i mene, ali nisam tome pridavao veći značaj", pričao nam je nakon utakmice Muzurović.

Mušović je kasnije pokazivao sve više i više zanimanja za nacionalni tim. Muzuroviću to u početku nije smetalo. Sve do turneje u Maleziji.

U Bolonji smo pali na sredini. Baždarević, Smajić, Teljigović nisu mogli parirati Bobanu, Bokšiću, Šukeru... Ispostavit će se da je Teljigović, bivši veznjak Sarajeva i Proletera, tada za reprezentaciju odigrao prvi i posljednji put. Zbog njega je Sejad Halilović do posljednjeg trenutka bio u neizvjesnosti. Navodno zbog pasoša.

Poraženi smo, očekivano, makar je Ćiro Blažević uoči utakmice iz sata u sat unosio nervozu u naš tabor. Prvo je najavio da će tražiti odgodu utakmice, jer je kiša danima padala. Onda je otišao posjetiti delegata utakmice, kome je poklonio neke "suvenire" i kupio njegovu naklonost, što se najbolje vidjelo tokom utakmice. Suci su bili Ćirin dvanaesti igrač. Inače, bugarske sudije su se zanimale kod Fahrudina Fazlagića, koji je bio domaćin sudijama, hoće li biti kakvih "hedija".

"Ma, mi nemamo za sebe, jedva smo sakupili para da organiziramo utakmicu", sažaljivo je Fazlagić, nekad vrsni sudija, odbio Bugare, koje je, saznali smo kasnije, počastio Ćiro Blažević.

Nakon utakmice, presica. Mira Poljo je prevodilac. Ćiro zadovoljan, Muzurović namrgođen, Boban se ponaša gospodski, a Meša Baždarević najavljuje bolje dane bh. reprezentacije. Za stolom su i predstavnici italijanske federacije. Mira prevodi ono što misli da je dobro da čuju italijanski novinari, a ne ono što govore Ćiro, Boban, Meša...

U Bolonji smo dobili Hasana Salihamidžića. Sa devetnaest godina debitirao je za A tim i postigao prvi zvanični gol za našu reprezentaciju. Otto Barić je komentirao meč za hrvatsku televiziju i upozoravao na Bracu.

"Ovaj mali nam pravi probleme po strani. Ćiro nema rješenje da ga zaustavi. Srećom da Salihamidžić nema previše raspoloženih saradnika."

Umjesto Muzura otpao Sacchi U Bolonji je Jusuf Pušina dogovorio gostovanje italijanske selekcije na Koševu. Azzuri su početkom novembra došli na Koševo. Arigo Sachi je doveo ponajbolje igrače: Zolu, Chiesu, Ravannelija, Maldinija, Tolda, Di Matea... Predsjednik italijanske federacije i prijatelj Jusufa Pušine dovezao je u "repu" aviona tonu sportske opreme.

Prije same utakmice, dok se krojio spisak, Mušović je sugerirao Muzuroviću neka imena. Navodno je Muše bio da se Baždareviću, Omeroviću i Smajiću dadne još jedna prilika. Muzurović nije dozvolio da mu bilo ko kroji sastav, premda je uvažio sugestiju da se ostavi Glavaš. Navodno, na intervenciju Pušine.

"Glavaš se odazivao kad je bilo najteže, nama najpotrebnije. Njega se ne smijemo tek tako odreći. Osim toga, on nije igrao u Bolonji i ničim nije doprinio porazu."

"Nije bio korektan. U intervjuu Dragi Moldovanu, među zaslužnim trenerima mene nije nigdje pomenuo. A ja ga u 36-oj godini pozovem u reprezentaciju. Dao sam mu i traku, uzeo je od Kodre i dao je njemu. On nije pokazao nimalo zahvalnosti", pravdao je Muzurović svoj potez.

Saznajemo da mu je zamjerio (i) što je uoči utakmice sa Grčkom bio na stalnoj vezi sa Ivicom Osimom. Padaju azzuri. Još jedan Bracin gol. Drugi je djelo Bolića. Nedugo zatim odlazi Arigo Sacchi. Umjesto Muzurovića.

Saznajemo da su Brazilci poslali poziv. Zovu ljiljane u Brazil. Neki to shvataju kao šalu. U avionu, dok letimo za Ljubljanu, Pušina i Mušović potvrđuju da se u decembru ide na megdan Brazilcima. Nagađalo se da bi meč sa Slovenijom mogao biti oproštajni za Muzurovića. Kodro je ponovo u timu. U svlačionici na sastanku prava drama. Padaju teške riječi između Muzurovića i Kodre. Ustvari, selektor čita "bukvicu" legendi Veleža, Real Sosiedada i centarforu Barcelone.

"Neki nisu bili ovdje tokom rata i niko vam to ne zamjera. Naprotiv, svima sam zahvalan što ste se odazvali, međutim, niko nema pravo da se ne bori, da ne izgara za reprezentaciju. Ja sam vas pozvao i ja za vas odgovaram. Ja odlučujem hoćete li biti pozvani ili ne. Vaše je samo da se borite svim srcem za svoju zemlju", održao je selektor emotivni govor u svlačionici.

Kodro kupi svoje stvari i želi napustiti svlačionicu. Uskače Mušović.

"Dosta je, smirite se oba. Ovdje smo na zajedničkom zadatku", diplomatski je Mušović smirio strasti.

Kodro zabija, suze radosnice, trči počasni krug. Pobijedili smo. Prva tri boda u kvalifikacijama.

U Sloveniji smo gospodski dočekani od Rudi Zavrla, dr. Zdenka Verdenika, kolege Branka Vekića, pokojnog bh. ambasadora Uglješe Uzelca. Posebno je domaćinski raspoložen Sabahudin Saša Vugdalić.

(Tekst objavljen u BH. Danima, broj 477 - 04.08.2006)

Na vrh stranice

HOME