FAKULTET DRAMSKIH UMETNOSTI

BEOGRAD

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

scenario za ispitni film III godine filmske režije

VUK

(radni naslov)

prva verzija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Profesor: Darko Bajić                  Danilo Bećković

Asistent: Srdan Golubović              061/237-66-27

                                       beckovic@yahoo.com

Beograd, maj 2003.


 

Špica

Špica sa nazivom filma, imenima glumaca, scenariste, reditelja, itd. Za vreme špice ide Vukov of.

vuk (of)

Kada smo bili klinci, Zeka i ja smo uvek igrali jednu igru. Postavljali smo jedan drugom pitanja kao što su:

 

 

, pitanja na koja nije moguće dati dobar odgovor.Pitanja gde moraš da biraš između dva zla.

odtamnjenje

1.      ekst. ulica. dan.

MAJMUN 1 i MAJMUN 2 (obojica krupni, u šljaštećim cipelama i crnim italijanskim odelima, sa naočarima za sunce; mogli bi da budu braća) jure ZEKU (mršav, maltene anoreksičan, kratko ošišan, u majici sa znakom Playboy časopisa) beogradskim ulicama. Sustižu ga u pustoj sporednoj uličici. Obaraju ga na zemlju, udaraju nogama, gaze po prstima. Majmun 1 ga hvata za vrat i naslanja na zid.

majmun 1

Diži se, pizda ti materina!

 

Majmun 1 vadi pištolj i uperi ga Zeki u usta. Zeka je preplašeno iskolačio oči.

majmun 2

Imaš dva dana. Četrdeset osam sati.

(Gleda na sat.)

Je li jasno?

 

Zeka klimne glavom potvrdno. Majmun 2 se nasmeši.

majmun 2.

Vidimo se prekosutra.

(Majmunu 1.)

Idemo.

 

Majmun 1 pušta Zeku i kreće za Majmunom 2. Majmun 1 zagleda svoje cipele dok odlazi.

majmun 1

(Iz daljine.)

Majku mu jebem, iscep'o sam nove cipele dok sam trčo za njim.

Zeka ostaje naslonjen uz zid.

2.      ent. hodnik stare zgrade. dan.

VUK (28 godina, tamnokos, srednje visine) se penje stepeništem predratne beogradske zgrade. Zgrada je u lošem stanju – stepenište i hodnici su memljivi i prljavi. U rukama nosi paket omotan ukrasnim papirom, sa sve ukrasnom trakom i mašnicom. Dolazi pred vrata stana u kome žive Dunja i Zeka. Zastaje. Pokuca na vrata. Vrata mu otvara DUNJA (23 godine, crna, vitka).

vuk

Zdravo, Dunja.

 

Dunja je za trenutak iznenađena, pa zatvara vrata. Vuk uzdahne, pa pokuca ponovo.

dunja (of)

Odlazi!

vuk

Dunja, otvori, molim te!

 

Vuk ponovo kuca na vrata. Dunja otvara.

vuk

Nisam mislio da si još ljuta.

dunja

Šta hoćeš?

vuk

Hoću da razgovaram sa tobom.

dunja

O čemu mi imamo da razgovaramo?

vuk

Zeka me zvao prošle nedelje. Kaže da ima neke probleme, ali nije hteo da mi kaže o čemu se radi dok ne dođem.

 

Dunja za trenutak razmišlja, pa ga pusti unutra.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3.      ent. dunjin stan. dan.

Vuk ulazi u prostranu spavaću sobu. Nameštaj u njoj je zastareo i propao. Neki komadi nameštaja očigledno potiču iz perioda pre rata, ali nijedan nije u dobrom stanju. Tapete na zidovima su stare i pocepane. Dunja ostaje kod vrata.

vuk

Ovde se ništa nije promenilo.

 

Vuk počne da razgleda stvari po stanu. Na polici se nalazi fotografija na kojoj su on, Dunja (koja sedi u njegovom krilu) i Zeka, svi veseli i nasmejani.

vuk

Kako je Zeka?

dunja

Zeka je na heroinu.

 

Vuk se iznenađeno okrene prema njoj.

dunja

Počeo je pre godinu dana. Valjda. Nisam imala kome da se obratim.

vuk

Poslao sam vam svoju adresu.

dunja

Stvarno, što se nisam setila da ti pišem. »Dragi Vuče, tvoj prijatelj Zeka je narkoman. Nadam se da je vreme lepo u Frankfurtu«.

vuk

Nisam ja kriv što nije dobio vizu.

dunja

Tebi je čuvao leđa za onu zlataru. Dve godine je bio u Sremskoj Mitrovici.

vuk

Bili smo deca. Ko je tad mogao da zna šta će da bude.

 

Oboje ćute. Vuk pruža Dunji paket koji je svo vreme držao u rukama.

 

vuk

Doneo sam ti nešto.

 

Dunja uzima paket iz Vukovih ruku.

dunja

Šta je to?

vuk

Što ne pogledaš?

 

Dunja pušta paket da padne na pod. ZVUK LOMLJENJA STAKLA svedoči da je Vukov poklon bio krhke građe.

dunja

Zbog toga nisi morao da dolaziš iz Nemačke.

vuk

Došao sam da te vidim.

dunja

Posle tri godine? Tamo nisi mogao da nađeš pičku pa si se vratio po mene?

 

Vuk ćuti. Dunja skrene pogled, otkrila je više nego što je želela. Pokušava da sakrije suze.

dunja

Izvini.

 

ZVONO na vratima. Dunja briše suze. Dunja otvara vrata. Na vratima je Zeka. Lice mu je prilično samleveno. Dunja je zapanjena njegovim izgledom. Propušta ga unutra. Zeka ulazi u dnevnu sobu. Vuk je zapanjen njegovim izgledom. Zeka iznenađeno gleda Vuka – za trenutak obojica ćute. Vuk očekuje kako će Zeka da reaguje. Zeka priđe Vuku i zagrli ga. Preko njegovog ramena, Vuk i Dunja se gledaju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

4.      ent. vukov stan. dan.

Jutro. Vuku leži u krevetu. Sat pored kreveta pokazuje da je pet sati ujutru. Budi ga uporna zvonjava. Prilazi vratima, gleda kroz špijunku. Na vratima je Zeka. Zeka u ruci nozi kesu sa namirnicama.

zeka

Doručak!

vuk

Jel' znaš ti koliko je sati?

zeka

Pa... Nisam mogao da spavam.

 

Vuk propušta Zeku koji ulazi unutra. Odlaze u trpezariju.

 

 

5.      ent. vukova trpezarija. dan.

Vuk i Zeka sede u trpezariji i doručkuju. Zeka je primetno nervozan pri razgovoru. Njegovi pokreti su nesigurni, a rečenice nepovezane.

zeka

Vuče... Došao sam da te zamolim nešto.

vuk

Reci.

zeka

Znaš, juče nisam pao niz stepenice. To sam samo rekao da se Dunja ne bi brinula.

vuk

Stvarno?

zeka

Ma da... Ona je ipak još devojčica. Mnogo se brine za mene.

vuk

Pa, ako nisi pao, šta se desilo?

zeka

Dužan sam novac nekim ljudima.

vuk

Kojim ljudima?

 

zeka

Velikom.

 

Vuk uzdahne - očigledno dobro zna ko je Veliki.

vuk

Koliko?

zeka

Četrnest hiljada.

 

Vuk za trenutak ćuti, zapanjen iznosom.

vuk

(Ljutito.)

Bez uvrede, ali kako neko kao ti može da bude dužan toliki novac Velikom?

zeka

Prenosio sam neku robu za njega. I onda su se pojavili ti momci i... sve su odneli. Nisam ništa mogao da uradim.

vuk

Znaš li ko je to bio?

 

Zeka klimne glavom.

Vuk

Jesi li mu rekao?

zeka

Da sam mu rekao odmah bi me ubio i sam otišao po robu.

 

Zeka gleda Vuka očajno.

zeka

Možeš li da mi pomogneš?

vuk

Kako? Nemam taj novac.

 

Vuk je nervozan. U jednom trenutku mu se pogled susretne sa Zekinim. Zeka sa strahom očekuje Vukov odgovor.

vuk

Pre tri godine sam pobegao od svega toga i ti me sad vučeš nazad. (Uzdahne.) Otići ću da razgovaram sa Velikim.

 

 

6.      ent. kafić. dan.

Vuk ulazi u kafe. Kafe je osrednje namešteno mesto u kome se skuplja uvek ista ekipa, pa prema tome nema potrebe za privlačenjem šire klijentele. U kafiću je veoma mračno. Svi prozori su zatvoreni, a roletne spuštene. Ceo prostor je osvetljen samo sa par prigušenih zidnih lampi koje daju crvenu svetlost. Vuka na vratima zaustavlja Majmun 1. On i Vuk izmene nekoliko brzih reči koje mi ne čujemo. Majmun 1 odlazi do VELIKOG (40 godina, snažan, visok) koji sedi u dubini sale. Veliki pogleda Vuka i da mu znak da priđe. Vuk prilazi stolu za kojim sedi veliki i seda. Veliki ga ne gleda, čita »Kurir«.

VELIKI

Ti si prijatelj onog idiota?

vuk

Jesam.

VELIKI

I došao si ovde da moliš za njega?

vuk

Da pokušam da mu pomognem.

VELIKI

Zašto?

 

Vuk ćuti, ne zna šta da mu odgovori.

VELIKI

Valjda znaš zašto razgovaraš sa mnom?

vuk

Mislim da sam mu dužan.

 

Veliki spušta novine i tek se sada okreće prema Vuku.

VELIKI

Došao si da vratiš njegov dug?

vuk

Ja nemam toliki novac.

VELIKI

Pa kako onda misliš da mu pomogneš? Da se izviniš u njegovo ime i lepo zamoliš da ga ne diram?

 

vuk

Ako ti vratim ukradenu robu, hoćeš li ga ostaviti na miru?

VELIKI

U ovom poslu si onoliko jak koliko drugi misle da jesi. A ako budem puštao razne male barabe da me zavlače i zajebavaju, konkurencija će me pojesti.

 

Vuk ćuti.

VELIKI

Ako mi vratiš ono što je moje ostaviću ga na miru.

 

 

7.      ekst. ispred kafića. dan.

Vuk izlazi iz kafića i prelazi ulicu. Zeka ga čeka sakriven iza ćoška zgrade. Vuk mu prilazi.

zeka

Kako je bilo? Šta je rekao?

vuk

Još imaš ćaletov pištolj?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

8.      ent. duletov stan. noć.

Vuk se penje stepenicama oronule zgrade. Dolazi do jednih vrata iza kojih se čuje glasna hevi-metal muzika. Vuk obija bravu – zahvaljujući muzici, neprimećeno. Ispostavi se da je tako. Ulazi u ruinirani stan, namešten pre tridesetak godina, a okrečen neku deceniju ranije. Polako se kreće kroz hodnik stana. U ruci nosi pištolj. Kreće se ka izvoru muzike, koji je dnevnoj sobi. Pored izvora muzike je DULE (26 godina, neuredan).  Dule ne primećuje Vuka jer skače uz glasnu muziku. Na stočiću pored njega, nalazi se njegov revolver. Dule primeti Vuka koji je uperio pištolj u njega i podigne ruke.

dule

(zbunjeno)

Ko si ti? Otkud ti ovde?

vuk

Došao sam po robu koju ste uzeli Velikom?

 

Pogleda u rasečen paket kokaina na stolu.

Vuk

Vidim da si se već poslužio.

 

Dule pogleda u svoj revolver. Vuk primeti njegov pogled i shvati da gleda u oružje.

vuk

Nemoj da se glupiraš.

 

Dule ponovo pogleda u revolver. Procenjuje da li bi mogao da ga dohvati.

vuk

Daj mi robu i idem odavde. Neću ti ništa.

 

Dule se nasmeje.

dule

Pičko.

 

Dule kreće ka pištolju. Vuk ga pogađa jednim metkom u grudi. Dule pada na pod. Vuk mu prilazi. Dule se bori da dođe do daha. Gleda Vuka u oči. Ne može da govori. Vuk mu prilazi. Hvata Vuka za nogu. Vuk se jedva oslobađa njegovog stiska. Na usta mu pokulja krv i on umire.

 

 

 

 

9.      ent. vukov stan. noć.

ZVONO na vratima. Vuk otvara vrata i ustanovi da ispred njih stoji Dunja, koja ga nesigurno gleda. Očekuje njegovu reakciju.

dunja

Zdravo.

 

Vuk je privuče sebi i poljubi.

 

 

10.                     EKST. ULICA. NOĆ.

Zeka hoda ulicom. Čuje korake iza sebe. Okrene se. Iza njega je Majmun 1.

vraćanje na

9. ent. vukov stan. noć.

Vuk i Dunja u krevetu svlače jedno drugo.

vraćanje na

10. ekst. ulica. noć.

Zeka se uplašeno okrene ka Majmunu 1. Majmun 1 vadi pištolj i uperi ga Zeki u glavu.

vraćanje na

9. ent. vukov stan. noć.

Vuk i Dunja u krevetu.

vraćanje na

10. ekst. ulica. noć.

Majmun 1 prosipa Zekin mozak po ulici, ukoliko budžet to bude dozvolio.

vraćanje na

9. ent. vukov stan. noć.

Gde Vuk i Dunja, narodski rečeno, »dostižu vrhunac«.

vraćanje na

11. ekst. ulica. noć.

Majmun 1 vuče Zekin leš po asfaltu. Ostaje krvav trag.

vraćanje na

 

 

 

9. ent. vukov stan. noć.

Dunja, zadovoljena, spava pored Vuka. Vuk leži pored nje. Sat sa digitalnim brojčanikom pokazuje da je pet sati ujutru. Zvoni njegov telefon. Ustaje, uzima telefon i odlazi u trpezariju.

vuk

Halo? Ja sam.

veliki (of)

Je li sve u redu? Dao si robu Mihailu?

vuk

Kome?

veliki

Majmunu.

vuk

Sve je u redu.

veliki (of)

Drago mi je da si ispunio svoj deo pogodbe.

 

veliki (of)

Nažalost, ja nisam mogao da ispunim svoj.

 

Veliki prekida vezu. Vuk ostaje nekoliko trenutaka kraj telefona, zatim mirno ostavlja slušalicu na svoje. Okreće se. Dunja stoji na vratima trpezarije.

vuk

Moram da idem.

dunja

Kada si otišao tri dana nisam spavala. Mrzela sam te. Ali sam znala da si u pravu. Zeki više ništa ne duguješ. Molim te, ostani.

vuk

Ne mogu.

 

Vuk se oblači. Uzima pištolj.

dunja

Ako odeš tamo ubiće te. A i ako te ne ubiju ne želim više da te vidim.

 

 

 

11.     ekst. ispred kafića. noć.

Vukov automobil se zaustavlja ispred mafijaške jazbine. Vuk sedi u automobilu i gleda u pravcu kafića. Gleda na telefon koji zvoni. Na ekranu telfona piše DUNJA. Vuk se sprema da ode. Iznenada, Majmun 2 otvara vrata njegovih kola. Vuk krene ka drugim vratima, ali tamo se već nalazi Majmun 1.

 

 

12.     ent. kafić. noć.

Majmun 2 uvodi Vuka u kafić. Ponavlja se ista radnja kao u sceni 6, tj. Majmun 1 prilazi Velikom i nešto mu šapne. Veliki polako i tromo ustaje sa istog mesta na kome je sedeo kada je Vuk došao da razgovara sa njim. Prilazi polako Vuku i zagleda mu se u oči. Udara ga u stomak. Vuk pada na kolena. Veliki se sagne i gleda ga u lice, koje se grči od bolova.

VELIKI

Moram da priznam da mi se dopala tvoja predanost. To što si hteo da pomogneš drugu je za svaku pohvalu, ali nekim ljudima se prosto ne može pomoći. Mislio sam da si ozbiljniji. Moraš da naučiš da kanališeš energiju. Da koristiš svoju snagu za stvaranje! Ne za rušenje!

 

Vuk polako dolazi do daha. Veliki ga ponovo udara, ovaj put kolenom.

VELIKI

Ti si pametan momak. Zeka nije bio. I da sam hteo nisam mogao da ga pustim. U ovom poslu sve zavisi od imena koje sebi stekneš. A ime se ne stiče tako što puštaš svaki ološ da te zajebava. Ajde, idi sad lepo kući. Sigruno te čeka devojka. Nemoj da izigravaš viteza i biće mnogo bolje za tebe. I ne zaboravi da si sada dužan meni.

 

Majmun 1 uhvati Vuka, podigne ga sa poda i izvodi iz kafića.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

13.     ekst. ispred kafića. noć.

Majmun 1 i Vuk ulaze u pustu uličicu ispred kafića. Majmun 1 baca Vuka na tlo, pa se okrene da uđe nazad. Vuk se pridiže i zaleti u Majmuna 1 i pribije ga uza zid. Majmun 1 se zatetura. Vuk ga udara još par puta, u stomak, pa u vilicu. Majmun 1 pada na zemlju i udara glavom o betonski pločnik. Vuk odlazi do kola i seda za volan. Pogleda u retrovizor. U retrovizoru vidimo odraz njegovih očiju. Vuk zima pištolj koji je imao ispod sedišta i vraća se u kafić. TRI PUCNJA. Vuk se pojavljuje na vratima. Polako izlazi iz zgrade, zatim dolazi na sredinu dvorišta i umorno se spušta na tlo. Pali cigaretu.

 

 

14.     ent. kafić. noć.

U seriji od tri kadra koja se smenjuju pretapanjima vidimo leševe Velikog i Majmuna 2, i Majmuna 1 koji leži ispred kafea i trza nogom.

vraćanje na

12. ekst. ispred kafića. noć.

Vuku ispada cigareta iz usta. On pogleda na dole. Na košulji ima krvavu mrlju. Opipava je prstima. Tek sada vidimo da je i on pogođen.

vuk (of)

Kada smo bili klinci, ja i Zeka smo igrali jednu igru. Postavljali smo jedan drugom pitanja na koja je bilo nemoguće dati dobar odgovor. Na koja ne znaš odgovor dok te ih neko stvarno ne postavi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

15.     ekst. groblje. dan.

Sunčan dan na beogradskom Novom groblju. Nekoliko novoizgrađenih istovetnih spomenika od crnog mermera. Dunja čuči kraj Zekinog groba i namešta cveće. Obučena je u crninu i ima na licu naočari za sunce. Prilazi joj Vuk koji se teško kreće, jer još uvek nije zalečio ranu. Dunja ustaje.

dunja

Odlazim.

vuk

Gde?

dunja

Napolje. Bilo gde.

 

Vuk ćuti nekoliko trenutaka. Okreće se. Iza njega vidimo dva policajca koji čekaju da ga sprovedu na odsluženje kazne.

vuk

Moram da idem. Danas mi počinje kazna.

 

Vuk ostaje još nekoliko trenutaka pored Dunje. Ona ćuti. Vuk se udaljava. Dunja skida naočare. Oči su joj crvene od plača.

Hosted by www.Geocities.ws

1