THE MATRIX REVOLUTIONS
»Matrix Revolutions« je više nego nezadovoljavajuće okončanje (?) potencijalno slavne trilogije Braće Vahovski.
Izvorni »Matriks« je bio bezmalo revolucionarni korak napred za žanr akcionog i podžanr superherojskog filma. Koristio je konvencionalnu, prevaziđenu i već ovekovečenu (pisanje Harlana Elisona i Isaka Asimova plus filmovi »Terminator«) SF premisu kako bi izgradio novi način prikazivanja superherojskog gradiva, sa junacima u vrhunski dizajniranoj civilnoj odeći umesto trikoa, sa predstavnicima vlasti koji su dramaturškim rešenjem pretvoreni u punopravne glinene golubove, sa stilizacijom koja je omogućila da se u stripovskom maniru ovekoveče razni pop-kulturni fetiši.
Nastavak »Reloaded« je bio pokušaj da se čista akciona priča tumači kroz prizmu uspostavljene mitologije. »Reloaded« se nije kretao napred na planu ideje, samo je razradio original, ali je zato iskoračio u prazninu usled preambicioznih sekvenci koje nisu adekvatno realizovane. »Revolutions« predstavlja korak unazad. Odlazak u duboku i zaboravljenu prošlost žanra.
Naime, Braća Vahovski su delovali genijalno kada su uzeli šund-premisu i iskoristili je kao povod za svoje stilizovano uspinjanje u Panteon sajber-panka, kung fu božanstava i japanskih animiranih mašina. Međutim, u »Revolutions« oni podređuju sve navedene kvalitete konvencionalnoj i prevaziđenoj mehanici te pokušavaju da nas ubede kako je detalj koji tek pokreće radnju, važniji od svega. Sa takvim prelaskom, izvorni »MekGafin« postaje glavno gradivo filma. Time Braća Vahovski pokazuju kako ne samo da nisu shvatili svu popističku genijalnost svog postmodernog pristupa već su na oltar zaboravljene tehnomanije žrtvovali autentičnu ljudskost i lucidnost ranijih filmova.
Sa gubljenjem čoveka kao ključnog parametra svake filmske radnje, »Revolutions« prerasta u digitalni cirkus koji svoju svrhu gubi u tome što su efekti iskorišćeni za realizaciju pogrešnih ideja. Zato je ovaj neslavan eksperiment povod da se podsetimo najčuvenijih scena sa specijalnim efektima gde je ideja dominirala nad realizacijom. Paradoksalno, upravo na ovom obezduhovljenom nivou »Revolutions« jedino i može baciti neke udice i upecati ortodoksne fanove pojavnosti stripa i naučne fantastike jer će oni na nivou igre svetlosti uživati u prikazima borbi oko postapokaliptičnog grada Zajona.
U senci ovih agresivnih senzacija, ostaju bitni pripovedački momenti, naropčito ključne sudbinske situacije u kojima važni likovi ne uspevaju da po treći put pobegnu grobaru sa lopate. Ukoliko je filmu »Reloaded« nedostajala strepnja za život junaka, onda »Revolutions« pokazuje da čak ni obilje životnih opasnosti ne može podići adrenalin kada se u krvotoku filma poremeti odnos mašinskog ulja i ljudske krvi.
Izvan navedene grupacije fanova, neće biti puno onih koji će otići zadovoljni sa »Revolutions«. Ostali, naročito poštovaoci postmodernog postupka Braće Vahovski, zaista nemaju šta da traže na ovom filmu koji ne samo da je loš po sebi, već obezvređuje i čitav serijal i razotkriva intelektualnu površnost evidentno nedoraslih autora.
Da je Matriks stvarnost, prva dva filma su mogla služiti kao zajonska »Sutjeska« i »Neretva«. »Revolutions« nije film za Zajon, već za Grad Mašina. Njihov »Boj na Kosovu«.
Dimitrije Vojnov