THE BUTTERFLY EFFECT
Sredinom osamdesetih, u rasponu od godinu dana, premijeru su doživela dva ključna omladinska žanrovska filma – The Terminator Jamesa Camerona i Back to the Future Roberta Zemeckisa. Ova dva filma definišem kao omladinske zato što se oba razračunavaju sa frojdističkim konceptom prisustva vlastitom začeću, što je fenomen koji je najbolje umiriti u mladosti, zar ne?
Najveći dosadašnji uspeh Richarda Kellyja, reditelja filma Donnie Darko je u tome što je u svojim izjavama prepoznao nesaglediv uticaj Camerona i Zemeckisa na percepciju sveta među mladima tokom osamdesetih. Nažalost, njegov film je preveo njihov uticaj u pravcu estetike gde ima kadrova u kojima baulja izludela baba. U najnovijoj podeli karata, ne bi začudilo da Zemeckis i Cameron snime babe koje bauljaju. Međutim, za razliku od Kellyja oni imaju pravo da odu u dekadenciju jer su proživeli fazu uzvišenosti.
The Butterfly Effect je konsekventniji nastavljač Cameron-Zemckis estetike. Dok su se slavni izvornici bavili frojdističkim prisustvom vlastitom začeću, autori filma The Butterfly Effect, Eric Bress i J. Mackye Gruber, prikazuju prisustvovanje vlastitom frojdizmu.
Njihov hronomocijski larpurlartizam nema produbljenost i mitski potencijal uzora. Međutim, ima visoku svest o svojoj eksploatacijskoj funkciji. Gruber i Bress zaista žele da nas zabave, no još uvek nisu sposobni da nam pruže remek-delo. No, karakter zabave koju nam nude je do te mere nestašan, više neobuzdan nego istinski prljav, da njihov film stoji kao najispravniji putokaz za dalji razvoj entertainment kanona.
Bress i Gruber nesumnjivo samo žongliraju šokantnim situacijama, no čak i takva površna, fanovska, upotreba nove retorike otvara neslućene perspektive. Naravno, ne očekujmo od njih da pođu Miliusovim putem i ostatak svog opusa posvete amputeen flickovima. Oni će svakako ubrzo postati notorni kapitalisti, kao Zemeckis, ali ovaj čas, u kome su oni još uvek divlje kreativni stvaraoci, može potrajati duže.
Sa filmom Final Destination 2, koji su pisali, i The Butterfly Effect koji su snimili, oni postaju nove vođe autorskog pogona studija New Line. Oni vrše redovnu reinvenciju ove vodeće etikete i postavljaju dobre zanatsko-stilske smernice za budućnost žanra. New Line je vremenom od second-hand expolitation studija postao ono što je Universal nekada bio, mesto na kome se stvaraju novi autori u okvirima efikasne proizvodnje repertoarskog filma. Bress i Gruber su potentni insideri u tom postrojenju.
The Butterfly Effect je dragocen film. Možda ne onoliko vredan koliko bi po svom formatu trebalo da bude, ali više nego koristan za dalji razvoj New Line estetike.
Dimitrije Vojnov