Zahvaljujem se
Svojoj porodici, mojoj tvrđavi, utočištu i potpori u svim vremenima.
Sinu Adamu, Suprugu Miroslavu, majci Milici.
Mojim drugim roditeljima, Adamovim Babi O i Dedi Koči.
Dragim prijateljima, u otadžbini i rasejanim širom Planete i Vaseljene. I po
nekim drugim svetovima.
Naročito:
Goci, Tanji, Milani, Ljiljani1, Ljiljani2, Sandri, Nadeždi, Sonji, Šuletu,
Peri.
Posebno, jednoj Prijateljici, kojoj neću spomenuti ime, poštujući njenu izričitu
želju, a koja mi je, između ostalog, najviše pomogla pri pisanju romana Pozdrav
iz crne rupe.
Precima, od kojih sam postala svoja. Pridruženim većni. Naročito ocu Dušanu i
Dedi Jovanu
Izdavaču mojih dvaju knjiga, Milanu Mladenoviću, Filosofu i Pesniku.
Našem Sfairosu.
Virtuozu na kontrabasu i tamburi,
Ljubinku Laziću,
apsolventu Muzičke Akademije na Cetinju, dobitniku, valjda i njemu samom već
neznanog broja nagrada na muzičkim takmičenjima širom Srbije i Crne Gore, koji
je svojim majstorstvom uveličao moje književne večeri.
Biblioteci “Petar Kočić”, koja ugošćava moje stvaralaštvo, u prenosnom i
doslovnom smislu. Posebno gđi
Miri Anđelković.
Bratu od ujaka, Darku Ivkoviću, bez koga ovoga sajta ne bi uopšte ni bilo.