MIRJANA PAVLOVIĆ

Rođena je u Beogradu. Osnovnu školu, gimnaziju i Nižu Muzičku školu (odsek za klavir) završila je u Sremskoj Mitrovici.
Magistrirala i doktorirala je na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
Naučno-nastavnim radom bavila se na Univerzitetima u Novom Sadu i Beogradu. Jedan je od osnivača Laboratorije za ćelijsku kulturu Instituta u Vinči i Instituta za Neuronauke u West Palm Beach-u.Florida (SAD).
Autor je i ko-autor brojnih naučnih radova.
Poslednjih deset godina živi i radi u SAD.
Autor je dve zbirke pesama: za odrasle Leptir na znamznutom oknu i decu Okači balon o Mesec, mama!, koje su u pripremi za štampu.

 

RONDO "A LA LUCIDA"
Kad mesec srmom
zalije
pramce nebeske
galije
a vetar strgne
s pucine
(k'o besni konji
dizgine)
oblake sive,
sutone
u koje dusa
utone
(dok pesak vreme
odbraja)
u dahu nocnog
drhtaja,
tragom zvezdanih
putanja
ukrstaju se
pitanja:
Ko smo, u ovom
nemiru?
Odakle mi u
svemiru?
Kuda smo sami
krenuli
a tek sto smo se
prenuli
pred otkrovenjem,
-Zivotom?
Jos zasenjeni
lepotom
i zbunjeni od
pitanja
saljemo svest u
skitanja:
od neznanja do
resenja
od saznanja do
umenja?
I opet, krug nas
osvaja
i do poslednjeg
trzaja
u granicama
nemoci
hvatamo mamac
svemoci!
Kuda se neba
granaju
dok duse spokoj
sanjaju?
Da l' smo to nadu
budili
kad smo se vec
usudili?
Gde ce svest, usud,
odneti
kad dusa nebom
uzleti?
Ko ce joj jednom
suditi
i dal' ce je
probuditi?
 
I zri lucidnost
i bez odgovora
shvata izlisnost
svog pogovora,
 
uz srca zalog…
Dok pescana dina
klizi u talog
isteklih godina…
KISNI PRELUDIJUM
ili
San u Valdemosi

 
Moje srce drhti. Ne znam da li sanjam
ustreptale dirke u senci klavira?
Cini mi se, samo, kao da izranjam
iz mraka u svetlost , na tlu manastira.
 
Moje srce sanja. Samo kisne kapi
po klaviru vezu dah iz mojih nota.
Ne plasi me vise nesklad koji zjapi
izmedju moga sna i stvarnog zivota.
 
Moje srce spava. Sve je samo pesma
razasutih perli u kapima kise…
Iz nje sada klizi nepresusna cesma
sto i posle mene zvukom ce da dise.
 
Moje srce cuti. Samo kapi sjajne
sad iz duge nizu usplametele cigre.
Ja sam u preletu izmedju dve tajne!
Ostavljam vam svetlost. Okoncajte igre!
 




MESEČEVA SONATA
 
Moja je svetlost lažna
 a ipak stvarna.
 
Moje su mene privid
 a ipak istina.
 
Moja je ljubav čežnja
 topline i dodira
gladna:
 
Lepa je zvezda Danica
daleka i tako
hladna.

 
 


MIRIS ZEMLJE

Potamneo je Mesec…
Ptice su oplakale ljude
pre leda koji je pokrio ribe.
i tužbalica drozda ugasila se,
neprimetno, u vitražu večnog mraza…

Izgubio se Mesec…
Ljubimci planete ne znaju više
ko su bili ni da su morali otići.
"Poslednji biće prvi"-ulaznica za večnost,
umesto poraza, pobeda, rata?

Ugašene su misli…
Veliki događaj - bez pravog odjeka:
za prostor mali, kao kutija,
sa ocima od Sunca, izvan njega,
našlo se, konačno, mesto.

Tiho jecaju zvezde…
Samo se crna rupa cinično smeši
iz perspektive budućeg vremena:
"Kako je svet bio lep
pre i posle prolaska ljudi!"

Hosted by www.Geocities.ws

1