TAOIZAM
Doslovno prevođeno, tao znači "put". Tao,
što bi se pravilnije izgovaralo "dao" ili "dou",
nešto je što se ne može u potpunosti opisati, već samo iskusiti. Neki ljudi
smatraju da je to samo jedna od riječi kojima se označava Boga, dok se zapravo
se radi o pravilima i poretku u zakonima prirode i djelovanja, uzroku i
posljedici kao i međusobnoj povezanosti cijelog svemira. Taoizam poučava
harmoniju i ravnotežu, a ona se odnosi na sve što postoji. Ipak, idemo redom.
Smatra se da je osnivač taoizma
kineski mudrac Lao-Tse koji je živio u 6 stoljeću
prije nove ere. Njegovo doba karakteriziraju stalni feudalni sukobi i ratovi,
pa je Lao-Tse posvetio život potrazi za sveopćim
rješenjima. Naposljetku je svoja razmišljanja pretvorio u knjigu pod nazivom
Tao te Ching, koja je napisana vrlo tajanstveno,
pjesnički, u prenesenom značenju i s mnogo simbolike, što je u njegovo vrijeme
bio uobičajen način pisanja. Iako tradicija prenosi da je autor knjige zaista Lao-Tse, to ne može biti potvđeno
pa tako postoji teorija da se zapravo radi o skupini autora.
Što taoizam konkretno naučava? Ne radi se o konkretnim
odgovorima i učenju koje moraju svi apsolutno prihvatiti. Tao je neopipljiv;
ono što je jedino postojalo prije svemira, ono što obuhvaća sve. Ipak, to nije
ono što se kod nas zove Bog. Odgovori se ne traže molitvom (traženjem Božje
pomoći za sebe ili druge) već meditacijom, promatranjem i samim življenjem.
Cilj sljedbenika taoizma je postati jedno s Taom pri čemu nije potrebno slijediti tuđa vjerovanja -
valja razmišljati samostalno i ići vlastitim putem.
Ravnotežu između svih suprotnosti predstavlja
općepoznati simbol Yin-yanga.
Obje polovice simbola su jednake, u ravnoteži, a oblik simbola daje osjećaj
stalnog kretanja i promjene, jedinog što se u svemiru nikad ne mijenja. I život
je u ravnoteži koju priroda sama održava. Živjeti na taoistički
način znači poštivati sav život, kako tuđ (biljni, životinjski, ljudski) tako i
svoj. Važno je čuvanje zdravlja što uključuje pravilnu prehranu, kretanje i
umjerenost, koja je uz samilost i poniznost jedno od općenitih i svugdje
primjenjivih načela.
Učenici Lao-Tsua su taoizam smatrali filozofskim pogledom na svijet i
ljudsko ponašanje, ali je sredinom petog stoljeća prije nove ere taoizam
prerastao u religiju, stavši uz bok konfucionizmu i u
Kini već vrlo raširenom budizmu. Kineska je vlast podupirala taoizam sve do 20.
stoljeća, kad je ogroman dio ostavštine i načina života taoizma
uništen a broj redovnika sa nekoliko milijuna smanjen na nekoliko desetaka
tisuća. Danas je prisutan najviše u Tajvanu, dok Zapad sve više prihvaća njegov
filozofski aspekt i neke aspekte života koji su proizašli iz taoizma (meditacija, akupunktura, neke borilačke vještine
itd.)