Putova ima mnogo,
ali pravog Puta u mapama nema;
Sve ima svoje ime,
Ali
svrha prirode nije u riječima;
Bezimen je zaista izvor stvaranja,
Ali sve postojeće tvorca ima i on ima ime.
Postojanje i nepostojanje nadopunjuju se,
Prožimaju se i ono teško i ono lako;
Relativni su pojmovi dužine i
kratkoće;
Prožimaju se visoko i nisko,
Ton i zvuk čine jedinstvo,
Riječi « prije « i « poslije «
slijede jedna drugu.
Sva bića na leđima nose sjenku
I u rukama sunce;
Spajajući
dah svjetlosti i sjenke,
Ravnoteža se uspostavlja u svijetu.
I smisao neba
Možemo dokučiti,
A da i ne pogledamo kroz prozor.
Kad ljudi
upotrijebe silu, stare,
Jer je to suprotno Tao – u;
Biti suprotan Tao – u
Znači
uginuti prije vremena.
USREDOČIVŠI MISLI,
ČOVJEK MOŽE POLETJETI
USREDOTOČIVŠI ŽELJE,
ČOVJEK PADA.
Lao – Tse
Tko poznaje Vječni zakon, trpeljiv je;
Kako je trpeljiv, nepristrasan je;
Kako je nepristrasan, svjetski je građanin;
Kako je svjetski
građanin, u skladu je s Nebom;
Kako je u skladu sa Nebom, u skladu je s Tao;
Kako je u skladu s Tao, vječan je,
I čitav mu je bitak sačuvan od nedaća.
Oni koji znaju ne govore,
Oni koji govore ne znaju.