Kiše
Cijele noći, pa i dana, i tako već tri puna dana,
Mokrom snagom udara, svima znana,
Kiša, kiša lije! Zar nikad se ne odmara?
O, dosadna li je!
Pada, lije, pljušti stalno,
Po prozoru vlažnim prstima piše, riše.
Nebo tmurno, oblak samo,
O, dosadne li kiše!
Ne mogu časak parkom prošetati suh,
Pas mi jadan, na asfaltu vlažnom izgubio njuh.
Hoće li se vratiti sunce, il postalo duh?
Osvanuti barem jedan dan, sasvim suh!
O, dosadne li kiše!
Pitanje u meni titra, sve u znaku kiše,
Zar nam se ovakva, maglovita budućnost piše?
Ili nebo svoje
suze zbog nas roni, znajući da nikad više,
Na
plavom planetu, našem, neće padati čiste kiše.
O, gadne li kisele, nekad davno čiste kiše!
Nekad lice Zemlje prala, nježno ga umivala,
Čistom snagom bistrih kapi, život darivala.
A sad ruke stabla, grane suši, žalost je na šumu pala,
Prljava ih kiša nemilosrdno guši,
Jel to čovjekovo šumi hvala?
Copyright © 2006. by misko-nearh - zabranjeno
korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.