Početi ćemo sa općim svojstvima budističke misli :

 

 

 

         1. ona je pesimistička

             Naglašava mračne strane života, ali to naglašavanje pokazuje tek to da je život,     onakav  kakav se obično vodi, bremenit tugom i patnjom kao svojim neotuđivim svojstvima.

 

             Ne obećava radost na zemlji ili u nekom budućem životu.

 

            Ali dopušta mogućnost da se mir stekne ovdje i sada, čime će čovjek, umjesto da postane žrtva bijede, postati njen pobjednik.

 

 

 

        2. ona je pozitivistička

                           

           Buda nije priznavao išta što bi bilo izvan domašaja opažaja i uma.

 

 

 

      3. ona je pragmatična

 

          Budina jedina briga bila je izbavljenje od bola i zla

 

 

 

    

 

         Prema Budi, istina nije bitak ili ne-bitak, već jedino postojanje. Iz ovog ne smijemo zaključiti da je on negirao stvarnost. On ju je priznavao, ali ju je objašnjavao dinamički. Postoji neprestana promjena, no istovremeno – ništa se ne mijenja.

 

          U Grčkoj je to isto govorio Heraklit, a u naše doba Bergson – postoji akcija ali ne i agens! ( agens = pokretna sila )

 

          Negirajući slučajnost, Buda je zauzeo stav o jednoobraznosti prirode, a negirajući djelovanje nadnaravnosti, ogradio se od svake dogmatske religije.

 

         Budizam smatra da stvaranje nije puko samorastvaranje uzroka već da, uz to, sudjeluju i određeni vanjski činitelji. To je nužan slijed no ograničenje koje sadrži je uvjetno i to utoliko što niz ne nastaje sve dok se ne ispune određeni uvjeti, a nužno je utoliko što niz, kad jednom započne, ne prestaje tako dugo dok ti uvjeti traju.

 

        Npr. Plameni niz ne započinje dok nisu prisutni stijenj, ulje, zdjelica itd., a kad jednom započne, traje neprekidno dok ne nestane jedan ili više činitelja, koji ga omogućavaju. Tako je djelovanje samog zakona, iako je on univerzalan i ne poznaje iznimke, ovisno o uzrocima.

 

        Buda ga zove zakonom « ovisnog nastanka «.

 

      Prema budizmu, uvijek postoji mogućnost da čovjek djeluje na niz, jer on budući započet, može biti i okončan. Potrebno je jedino da znamo uzroke kako bi ih mogli savladati.

 

        GLAVNO   ZNAČENJE  za čovjeka je u tome što budizam zastupa mišljenje da je bijedu, ukoliko ju je uzrokovao prirodni i moguće utvrdiv zakon, moguće okončati, prekinuti, ako se ukloni njen uzrok.

 

      To bi bio POZITIVISTIČKI   i   PRAKTIČKI   karakter Budina učenja.

 

 

 

        BUDIZAM  nas uči da se, budući da sopstvo ( sebstvo ) uopće ne postoji, prvo moramo osloboditi te žudnje ukoliko želimo ugasiti boli postojanja.

 

        Izlaz naravno postoji, i on se traži u PRAVOM   ZNANJU,  koje će otkloniti  ZLO.

 

 

 

       1.      Porijeklo patnje

 

               Uzrok patnji je neznanje.

 

               Cilj je utvrditi kako neznanje dovodi do zla.

 

             I došli smo do uzročno – posljednične formule od 12 karika, a to su :

 

                                       1. neznanje              7. želja

 

                                       2. akcija                   8. žudnja za bivstvovanjem

 

                                       3. svijest                   9. bivstvovanje

 

                                       4. ime                       10. ponovno rođenje

 

                                       5. oblik                     11. starost

 

                                      6. osjet                       12.  smrt

 

                             od čega su prve dvije iz prošlog života

 

                             posljednje dvije iz budućeg života

 

                             a tok se sadašnjeg života vidi iz 8 karika između.

 

 

 

        2.      Uklanjanje patnje

 

                 Uklanjanjem uzroka, uklanja se i posljedica. Kad  ISPRAVNA    SPOZNAJA  rasprši neznanje, slijedeće veze u lancu automatski pucaju.

 

 

 

      3.      Način uklanjanja patnje

 

                      Postiže se PUTEM   SAMODISCIPLINE, a on je osmerostruk:

 

                                                  Ispravna vjera

                                                  Ispravna odluka

                                                  Ispravno govorenje

                                                  Ispravno djelovanje

                                                  Ispravno življenje

                                                  Ispravni napor

                                                  Ispravna misao

                                                  Ispravna koncentracija

 

 

               Budina teorija nije vjerovala ni u bitak ni u ne-bitak, već u postojanje, i nije vjerovala isključivo u slučajnost, ni u nužnost, već u UVJETOVANO    DOGAĐANJE:

 

                Isti se duh odražava u Budinom etičkom učenju. To nije pohlepa za užicima koja je prethodnik bola, niti je to samoumrtvljivanje koje je po sebi bol. Uspjeh se nalazi na srednjem putu.

 

                Da bi se pokazalo kako je vrijedno boriti se za postizanje NIRVANE onako kako je shvaća budizam, jer ona ne označava nikakvo stanje koje bi dolazilo nakon smrti, kako se to obično smatra. Ona prije predstavlja stanje koje nastupa nakon dostizanja savršenstva i dok « pojedinac « nastavlja živjeti. To je stanje kad su strasti i ograničeni interesi običnog života ugašeni, a osoba vodi život savršene smirenosti i staloženosti. Ono označava određenu naviku uma. Budist TEŽI  toj savršenoj smirenosti.

 

                Budizam tvrdi da ništa što činimo ne ostaje bez posljedice, te da se dobro ili zlo koje iz toga proizlaze, vraćaju počinitelju.

 

 

 

                               RANI   BUDIZAM  - kratke crtice o njemu:

 

                Rani budizam je bio izrazito ateističan i nije priznavao nikakav vječni duh.

 

                Rani budizam je pravi heretički misaoni sistem.

 

                Rani budizam naziva se još i « Palijski budizam «,  « Kanonski budizam «, te još « Južnjački budizam».

 

 

 

                                                        IDEALI :

 

               Sve je patnja i samo zadovoljstvo je « prigušena bol « . Ispravnom spoznajom patnja se može prevladati. Put discipline za dostizanje nirvane: djelomično je moralni a djelomično duhovni. Postoje usporedno dva ideala:

 

                                              1.      Djelovanje

 

                                              2.      Konteplacija

 

       

 

                        VAŽNO -  Svaki čovjek mora postići vlastito « spasenje «. To je  

                                            spasenje putem          

                                            SAMOPOUZDANJA,

                                           a ne božjom milošću ili pod vodstvom nekog vanjskog         

                                           autoriteta

 

 

                    Smijemo prihvaćati kao istinu samo ono što smo sami shvatili.

 

 

 

                   Ne može se uočiti ISTINA a da se ovlada mišlju i djelovanjem.

 

 

 

 

 

                     NEZNANJE je osnovni uzrok postojanja pojedinca. Iz neznanja slijedi želja, a želja vodeći djelovanju, zauzvrat donosi ponovno rođenje sa svojim novim željama. To je zatvoreni krug SAMSARE ( transmigracije ) ili  « kotač postojanja «.

 

 

 

            Ono što smo bili čini nas onim što jesmo!

 

            BUDA  je umro 487 p.n.e.